EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 20.11.2017.
COM(2017) 657 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU
o Programu EU-a za gradove
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 20.11.2017.
COM(2017) 657 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU
o Programu EU-a za gradove
1.Uvod
Amsterdamski pakt, koji su dogovorile države članice Europske unije (EU) u svibnju 2016., pripremljen je u bliskoj suradnji s Komisijom. Njime se uspostavlja Program EU-a za gradove, što je povijesni korak na putu prema bližem povezivanju gradova u razvoju politika EU-a i nacionalnih politika. Gradovi time dobivaju mogućnost osmisliti konkretne mjere za bolju regulativu, bolje financiranje i bolje poznavanje politika EU-a i nacionalnih politika. To je inovativna radna metoda kojom se upravlja na više razina, a svi uključeni partneri zajednički usmjeravaju Program na dobrovoljnoj, uključivoj i ravnopravnoj osnovi. Utvrđeno je dvanaest pitanja koja su osobito važna za urbani razvoj i za koja će biti pronađena cjelovita rješenja. Vijeće Europske unije 1 potvrdilo je u lipnju 2016. važnost Programa EU-a za gradove i pozvalo Komisiju i države članice EU-a da se u potpunosti uključe u njegovu provedbu.
Zaključci Vijeća o ciljevima i prioritetima EU-a i njegovih država članica, koji su donijeti za Treću konferenciju Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom urbanom razvoju (Habitat III), predstavljaju neke od ključnih elemenata za urbani razvoj. Pozivaju na integrirani pristup koji je ujedno usmjeren na konkretna područja, kao i dugoročnu viziju, a to je potrebno za promicanje dobrog upravljanja, socijalne uključivosti i sigurnosti, otpornosti, resursne učinkovitosti i okolišne održivosti te gospodarskog prosperiteta gradova svih veličina 2 . Program EU-a za gradove potpuno je u skladu s time.
Gradovi su važni pokretači gospodarskog rasta u EU-u. Većina građana živi upravo u gradovima, a u njima se i proizvodi najveći udio bruto domaćeg proizvoda, provodi veliki dio politika i zakonodavstva EU-a te troši značajan dio sredstava EU-a. Osim toga, gradovi sudjeluju u otvorenim inovacijama i omogućuju višerazinsku, višedimenzionalnu i višesektorsku interakciju među različitim dionicima koji su uključeni u zajedničko stvaranje, osmišljavanje i provedbu cjelovitih i inovativnih rješenja.
Gradovi su ujedno i mjesta u kojima se mogu iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz urbanog konteksta (npr. prijelaz na niske razine emisija, kružno gospodarstvo, čista mobilnost, kulturna ponuda itd.). Istodobno, mnogi problemi snažno utječu na gradove, a ondje se i najbolje mogu riješiti. Ti se problemi mogu odnositi na globalna pitanja (npr. nezaposlenost, migracije, utjecaj katastrofa pogoršanih klimatskim promjenama, nestašica vode, održiva proizvodnja i potrošnja ili gubitak biološke raznolikosti, siva i crna ekonomija itd.), no mogu se odnositi i na lokalna pitanja koja su u bliskoj vezi s kvalitetom života njihovih građana (npr. kvaliteta zraka, prostori za rekreaciju, razine prometa i buke, onečišćenje vode itd.). U Bijeloj knjizi o budućnosti Europe ističe se da „mnogi Europljani smatraju da im je Unija predaleka ili da im se suviše miješa u svakodnevni život” 3 . Budući da se gradovi ubrajaju u razine upravljanja koje su građanima najbliže, suradnjom s gradovima EU se može približi građanima. Stoga bi EU i gradovi, zajedno s državama članicama, regijama i dionicima, trebali blisko surađivati kako bi prilagodili svoje politike potrebama gradova i time vidljivo poboljšali svakodnevni život ljudi.
Urbana pitanja sve su prisutnija tema ne samo u EU-u već i u cijelom svijetu, s time da su EU i njegove države članice imali važnu ulogu u oblikovanju Novog programa za gradove. U njemu se odražavaju i osnažuju načela i ključne poruke Amsterdamskog pakta. Novim programom za gradove stvara se obostrano korisna veza između urbanizacije i održivog razvoja; njime će se usmjeravati politike i financiranje urbanog razvoja u idućih 20 godina. Program EU-a za gradove pridonosi vanjskoj suradnji usmjerenoj na održive gradove u cijelom svijetu i jača potencijal za uključiv, siguran, otporan i održiv urbani razvoj, u okviru Europskog konsenzusa o razvoju 4 i radnog dokumenta službi Komisije o gradovima i lokalnoj samoupravi u trećim zemljama koji je u pripremi. Vijeće Europske unije prepoznalo je Program EU-a za gradove kao ključni mehanizam provedbe Novog programa za gradove u Europskoj uniji 5 .
Program EU-a za gradove pruža važan poticaj i za nekoliko ostalih međunarodnih sporazuma. To se posebno odnosi na 11. cilj Programa održivog razvoja do 2030. kojim se poziva da „gradovi i naselja” budu „uključivi, sigurni, otporni i održivi”, ali i na ostale ciljeve u vezi s gradovima. Podupire i Pariški sporazum o klimatskim promjenama 6 , prvi univerzalni i pravno obvezujući dogovor o globalnoj klimi u kojem je prepoznata ključna uloga gradova u smanjenju emisija, kao i Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 7 . Konačno, nadahnuo je razvoj nedavno donesenog „Programa Unije za Mediteran za gradove”.
Cilj je ovoga izvješća opisati početnu fazu provedbe i prve rezultate Programa EU-a za gradove do listopada 2017. Prvi je dio posvećen provedbi i u njemu se naglašavaju ključne značajke radne metode. Drugi je dio posvećen rezultatima i u njemu se prikazuju utjecaj koji je Program EU-a za gradove dosad imao na stvaranje politika, kao i neki prvi prijedlozi u pogledu bolje regulative, boljeg financiranja i boljih saznanja iz prvih nacrta akcijskih planova.
2.Provedba
Program EU-a za gradove predstavlja krovni program za sve inicijative urbane politike. Kao takvog trebali bi ga provoditi svi mjerodavni sudionici na svim razinama.
Ključnu ulogu imaju partnerstva (skupine stručnjaka Komisije, država članica, gradova i dionika). U njima sudjeluju sve razine upravljanja, koje su uključene u svakoj fazi i rade ravnopravno, čime dijele odgovornost za rezultate i svakodnevno surađuju: institucije EU-a i savjetodavna tijela, ministarstva država članica, regionalna tijela, gradska tijela te dionici. Nakon jedne godine iskustva, članovi smatraju da je radna metoda vrlo pozitivna jer promiče odgovornost i poboljšava sadržaj rezultata.
U Amsterdamskom paktu utvrđeno je dvanaest prioritetnih tema. Odabrane su uzimajući u obzir prioritete strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast: uključivanje migranata i izbjeglica; urbano siromaštvo; stanovanje; kvaliteta zraka; kružno gospodarstvo: radna mjesta i vještine u lokalnom gospodarstvu; prilagodba klimatskim promjenama (uključujući rješenja za zelenu infrastrukturu); energetska tranzicija; održiva uporaba zemljišta i prirodna rješenja; urbana mobilnost; digitalna tranzicija; inovativna i odgovorna javna nabava. Te se prioritetne teme rješavaju uzimajući u obzir brojna horizontalna pitanja koja odražavaju neke od važnih politika EU-a, posebno teritorijalnu dimenziju: potrebu za dobrom suradnjom između gradova i ruralnih područja; važnost gradova male i srednje veličine; dodanu vrijednost dobrog urbanog planiranja, koje može utjecati na nekontrolirano širenje urbanih područja i aktivnost u središtima gradova; poveznice s međunarodnom dimenzijom, osobitom s Novim programom za gradove i ciljevima održivog razvoja; opće načelo ravnopravnosti spolova itd.
Partnerstva analiziraju poteškoće i nedostatke kako bi preporučila usmjerene, konkretne i provedive mjere u obliku akcijskog plana koji treba dovršiti dvije godine nakon što se na njemu počelo raditi. Njihove se preporuke donose konsenzusom i obuhvaćaju poboljšanja u pogledu regulative, financiranja i znanja, no mogu se proširiti i na politike, upravljanje i prakse. Tim se pristupom uzima u obzir raznolikost gradova i njihov širi teritorijalni kontekst kako bi se pridonijelo cilju Unije u pogledu teritorijalne kohezije.
Svih dvanaest partnerstava uspostavljeno je u tri faze između svibnja 2016. i lipnja 2017. (četiri partnerstva za vrijeme nizozemskog predsjedništva, četiri za vrijeme slovačkog predsjedništva i četiri za vrijeme malteškog predsjedništva). Države članice, Odbor regija, mreža Eurocities, Vijeće europskih općina i regija te program URBACT 8 predložili su države članice i gradove koji će sudjelovati, a odabrala ih je skupina glavnih direktora za urbana pitanja 9 . Brojni gradovi i partneri izrazili su zanimanje za sudjelovanje u partnerstvima (ukupno je zaprimljeno približno 250 prijava). Partnerstva imaju vrlo širok opseg: 22 države članice, 84 grada, 13 glavnih uprava 10 Komisije, dvije organizacije gradova (mreža Eurocities i Vijeće europskih općina i regija), Europska investicijska banka (u 8 partnerstava) i nekoliko dionika kao što su udruge, nevladine organizacije, istraživačke i obrazovne institucije i predstavnici poslovnog sektora (npr. Europska federacija nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima, Polis – mreža europskih gradova i regija koji rade na lokalnom prometu, Housing Europe). Valja napomenuti i da partnerstva imaju uravnotežen sastav i uključuju većinu država članica i gradove svih veličina iz svih dijelova EU-a s različitim razinama gospodarskog i socijalnog razvoja, kao i neke regionalne mreže gradova i regije.
Kako bi partnerstva bila operativna, ograničena su na 15 – 20 članova. Stoga je od ključne važnosti da njihov rad bude potpuno transparentan i da se onima izvan partnerstava pruži mogućnost da izraze svoje mišljenje. To je postignuto interaktivnim web-mjestom „Futurium” na kojem se svi zainteresirani mogu informirati i dati povratne informacije (npr. o prvim nacrtima akcijskih planova koje predlože partnerstva) 11 , kao i nizom radionica te konferencijom na visokoj razini pod nazivom „Forum gradova” 12 koju Komisija organizira svake dvije godine.
Programom EU-a za gradove zahtijeva se pronalaženje cjelovitih rješenja za različita pitanja. Prioritetne teme zahtijevaju doprinos i suradnju stručnjaka iz različitih područja politike. Na primjer, poboljšanje kvalitete zraka u jednakoj se mjeri odnosi na rješavanje pitanja u vezi s prometom, energijom, održivim upravljanjem prirodnim resursima, rješenjima koja se temelje na prirodi, zdravljem, upravljanjem, stanovanjem, infrastrukturom, poslovnim sektorom, graditeljstvom 13 , financijskim modelima te istraživanjem i inovacijama.
U skladu s tim pristupom, stručnjaci iz nekoliko glavnih uprava Europske komisije sudjeluju u radu partnerstava, čime se naročito osigurava da se obuhvate brojne politike i instrumenti EU-a koji su relevantni za gradove te da se zajedničkim radom izbjegne udvostručavanje, uspostave komplementarnosti i razviju sinergije. Kako bi se ojačao sveobuhvatan pristup urbanim pitanjima i dosljednim prijedlozima za rješavanje tih izazova, partnerstva i međusobno koordiniraju svoj rad.
3.Prvi rezultati
3.1.Utjecaj na oblikovanje politika
3.1.1.Gradovi
Gradovi nisu samo mjesta u kojima se provode politike i instrumenti EU-a, već mogu biti i sudionici u razvoju politika EU-a za rješavanje poteškoća s kojima se suočavaju. Mnogi su gradovi svojim radom u partnerstvima pokazali da mogu značajno pridonijeti izradi politika EU-a. Međutim, ne mogu svi gradovi uložiti vrijeme i resurse za rad na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Stoga je važno podići razinu svijesti i poticati sudjelovanje gradova koji nisu izravno uključeni u partnerstva. Osim toga, ne umnožavajući pritom inicijative i mreže, u nadolazećim će godinama biti važno poticati i graditi kapacitete kako bi im se omogućilo da provode integrirane pristupe na lokalnoj razini, i to inovativnom suradnjom između uprave, poslovnog sektora i građana.
3.1.2.Države članice
Države članice veoma su aktivne u provedbi Programa EU-a za gradove i imale su ključnu ulogu u upravljanju tim procesom. Tijekom posljednjih triju predsjedništava (nizozemsko, slovačko i malteško predsjedništvo) taj je proces tekao glatko. Izabrani su partneri za svako od dvanaest partnerstava, nadzirana su već uspostavljena partnerstva i raspravljalo se o usmjeravanju tog cjelokupnog procesa.
Program EU-a za gradove i Novi program za gradove u nekim su državama članicama ponovno potaknuli političko zanimanje za razvoj ili jačanje nacionalne urbane politike 14 . Taj proces ima širok potencijal zato što na najbolji način iskorištava dinamičnost gradova te osigurava integraciju gradskih inicijativa i planiranja u nacionalne i regionalne razvojne strategije određene zemlje. Može ojačati suradnju između nacionalne i lokalne razine, dovesti do sudjelovanja gradova i dionika u oblikovanju politika, čime se omogućava razmjena znanja i dobrih praksa o zajedničkim pitanjima.
3.1.3.Institucije i tijela EU-a
Komisija olakšava cjelokupan proces osiguravanjem političkog stručnog znanja EU-a na sastanke partnerstava, osiguravanjem tajništva partnerstvima i održavanjem komunikacijskih aktivnosti sa svim zainteresiranim stranama.
Komisija je ojačala koordinaciju politika u cilju osiguravanja veće dosljednosti među politikama EU-a kako bi se izbjeglo udvostručavanje, uspostavile komplementarnosti i razvijale sinergije. Tu koordinaciju u nadolazećim godinama treba i dalje jačati kako bi se rezultati postigli u potpunosti. Ona se događa na političkoj razini, u projektnom timu za urbana pitanja, ali i na operativnoj razini, u međuresornoj skupini za urbana pitanja koja koordinira razvoj politike.
Program EU-a za gradove predstavlja zajednički okvir za inicijative urbane politike koje pokreće Komisija. To se posebno odnosi na Europsko inovacijsko partnerstvo za pametne gradove i zajednice 15 , zajedničku programsku inicijativu „Urbana Europa” 16 , Obzor 2020. 17 , Sporazum gradonačelnika 18 (u kojem su mnoge mjere usklađene s ključnim prioritetima Programa EU-a za gradove i Novog programa za gradove, tj. pravo na grad, javni prostori, urbana otpornost), Inovativne mjere za gradove (čiji su pozivi usklađeni s dvanaest tema Programa EU-a za gradove) i međunarodne obveze.
Dakle, Program EU-a za gradove potpuno je uključen u rad cijele Komisije i spominje se u brojnim ključnim dokumentima politike: komunikaciji „Europa u pokretu: Program za socijalno pravedan prelazak na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost za sve” 19 ; Akcijskom planu za e-upravu 2016. – 2020. 20 u okviru Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu koja uključuje rad partnerstva za digitalnu tranziciju kao jedan od svojih ključnih ciljeva 21 ; komunikaciji „Ubrzavanje inovacija u području čiste energije” u koju su uključeni urbani aspekti, a sadržava i posebnu mjeru u pogledu „najbolje prakse te pametnih, održivih i uključivih urbanih demonstracijskih projekata” u gradovima; i Akcijskom planu za integraciju državljana trećih zemalja 22 u kojem se spominje partnerstvo za uključivanje migranata i izbjeglica kao okvir za razmjenu iskustava i najboljih praksi.
Europski parlament ima vrlo važnu ulogu u Programu EU-a za gradove u smislu političkih doprinosa partnerstvima i financiranja tajništva. Kada se mjere dovrše, dostavljaju se Europskom parlamentu koji razmatra kako ih može uključiti u svoj rad kao suzakonodavac.
Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor snažno zagovaraju Program EU-a za gradove i nastavljaju redovito raspravljati o urbanim pitanjima. Povjerenstvo za teritorijalnu kohezijsku politiku i proračun EU-a (COTER) odlučilo je o „Strategiji praćenja provedbe Plana EU-a za gradove” 23 .
Europska investicijska banka (EIB) aktivno je uključena u Program EU-a za gradove. Europska investicijska banka sastavila je radnu skupinu za Program za gradove okupivši predstavnike iz svih službi te banke kako bi se razmotrili brojni načini na koje Europska investicijska banka može pridonijeti Programu EU-a za gradove 24 .
3.2.Mjere koje su predložila partnerstva
Svako partnerstvo mora oblikovati akcijski plan s konkretnim prijedlozima za bolju regulativu, bolje financiranje i bolje znanje koji je povezan s temom tog partnerstva. Prva tri partnerstva dostavila su sredinom 2017. svoje nacrte akcijskih planova 25 koji će biti dovršeni do kraja 2017. (o siromaštvu u gradovima, stanovanju te uključivanju migranata i izbjeglica). Partnerstva nakon toga mogu nastaviti svoj rad na provedbi predloženih mjera i potencijalnih daljnjih mjera. Očekuje se da će ostala partnerstva dostaviti svoje akcijske planove tijekom 2018. i 2019.
Ne postoji zakonska obveza za provođenje tih mjera, što znači da ih oni kojima su upućene provode dobrovoljno. Međutim, institucije EU-a, države članice, gradovi i dionici trebali bi razmotriti načine provođenja mjera koje su u njihovoj nadležnosti. Komisija to planira učiniti i mogla bi provesti neke od mjera koje su joj upućene u obliku zakonodavnih prijedloga, uključujući instrumente financiranja, uključive procese oblikovanja politika ili poboljšane mehanizme za razmjenu iskustva. Te se mjere prema potrebi mogu uključiti u Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) radi mogućih zakonodavnih izmjena.
3.2.1.Bolja regulativa
Gradovi se suočavaju s nekoliko slojeva zakonodavstva koje se donosi na razini EU-a i nacionalnoj razini, a katkad i na regionalnoj i lokalnoj razini. Katkad je teško provoditi te propise jer tijekom njihove pripreme nije uzeta u obzir urbana perspektiva.
U kontekstu Programa EU-a za gradove, Komisija istražuje načine za bolje ocjenjivanje utjecaja zakonodavstva EU-a na gradska područja, služeći se dostupnim alatima i uz veće sudjelovanje dionika. Komisija već analizira 26 moguće teritorijalne učinke zakonodavnih ili političkih inicijativa koje imaju gradsku dimenziju. Komisija je 2016. i 2017. testirala dostupne metode na pet slučajeva: evaluaciji Direktive o energetskim svojstvima zgrada, Programu novih vještina za Europu, lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta, minimalnim zahtjevima kvalitete za ponovnu uporabu vode u EU-u te čistim i energetski učinkovitim vozilima za cestovni prijevoz.
Procjene teritorijalnog učinka pružile su mogućnost stručnjacima iz gradova, regija i država članica da Komisiji izlože svoja mišljenja o inicijativama EU-a i time pruže korisne uvide o različitim mogućim učincima na gradove. Rezultati procjena teritorijalnog učinka upotrebljavaju se za Komisijine procjene učinka svojih političkih inicijativa. Osim toga, taj je proces omogućio blisku koordinaciju politika među službama Komisije. Sljedeći je korak donijeti zaključke na temelju slučajeva koji se ispituju kako bi se osiguralo da poboljšane metodologije teritorijalnog učinka imaju širu primjenu u Komisiji i državama članicama.
Prvi prijedlozi mjera partnerstava za bolju regulativu usmjereni su na moguća poboljšanja postupaka politike i zakonodavstva. U njima nije riječ samo o promjeni zakonodavstva, već uključuju i nezakonodavne prijedloge. Komisija može ispitati te mjere u okviru platforme REFIT 27 ili drugim kanalima. Partnerstva su, među ostalim, razvila ove prijedloge mjera 28 :
·ispitati Odluku o uslugama od općeg gospodarskog interesa u vezi s ciljnom skupinom za socijalne stanove – cilj je preispitati sadašnju definiciju ciljne skupine za socijalne stanove iz Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa radi poboljšanja pravne sigurnosti za javne i privatne ulagače u socijalne i pristupačne stanove,
·donijeti Europsku garanciju za djecu – cilj je smanjiti razine siromaštva djece i mladih na razini EU-a i na nacionalnoj razini s pomoću Garancije za djecu; ta mjera iziskuje utvrđivanje realističnog i mjerljivog skupa ciljeva kojim se garantiraju dječja prava nacionalnim planom ili strategijom utemeljenom na dječjim pravima za borbu protiv siromaštva djece te odgovarajuće financiranje,
·uspostaviti Europski savjetodavni odbor za migrante – cilj je uključiti izbjeglice i druge migrante u izradu politika koje se odnose na njihovu integraciju. Taj savjetodavni odbor činit će migranti i izbjeglice. U prvoj će fazi savjetovati partnerstvo (uz mogući razvoj daljnjih mjera), a u kasnijoj bi fazi mogao savjetovati i kreatore politika EU-a, kao i nacionalne i lokalne kreatore politika.
3.2.2.Bolje financiranje
Ključni problemi s kojima se Europa suočava, kao što su energetska tranzicija, zaposlenost i uključivo društvo, iziskuju ulaganja u pametnu i održivu energiju, održiv promet, infrastrukture informacijskih i komunikacijskih tehnologija, socijalne inovacije i inovacije utemeljene na prirodi, pristupačno i energetski učinkovito stanovanje, obrazovanje, zdravstvenu infrastrukturu, kvalitetu zraka ili prilagodbu klimatskim promjenama. Međutim, nakon krize 2010. 29 došlo je do naglog smanjenja javnih ulaganja, pa gradovi nailaze na poteškoće pri financiranju tih ulaganja.
Gradovima je dostupno mnogo instrumenata i mogućnosti financiranja EU-a. Na primjer, Europski fond za regionalni razvoj ulaže približno 100 milijardi EUR (2014. – 2020.) u gradove, a gradovi od tog iznosa izravno upravljaju s 15 milijardi EUR, što im omogućuje da razviju vlastite strategije (integriranjem intervencija iz različitih područja politike na temelju lokalnih poteškoća i mogućnosti) i da odaberu najprikladnije projekte za financiranje. Europski fond za regionalni razvoj financira i Inovativne mjere za gradove uz proračun od 370 milijuna EUR (2015. – 2020.), čime podupire gradove pri ispitivanju novih rješenje za urbani razvoj. Drugi je važan primjer „Obzor 2020.”, u sklopu kojeg je već 1,5 milijardi EUR (2014. – 2017.) uloženo u urbana istraživanja i inovativne mjere, od čega je 435 milijuna EUR (2014. – 2017.) namijenjeno inovativnim mjerama za pametne i održive gradove. Europska investicijska banka (EIB) uložila je 116 milijardi EUR (2011. – 2016.) u urbani razvoj u EU-u i izravno je dala zajmove više od 150 općina koje imaju više od 75 000 stanovnika, a neizravno stotinama drugih, preko kredita razvojnih banaka.
Međutim, postoji potreba za boljim upoznavanjem s postojećim inicijativama, a sadašnje se savjetodavno i financijsko okruženje mora pojednostavniti. Kako bi olakšala razmjenu iskustava o financiranju gradskih projekata, Komisija je uspostavila Mrežu za urbani razvoj 30 . Osim toga, u isto se vrijeme postojeći izvori moraju bolje prilagoditi potrebama i problemima gradova uporabom drugih postojećih mreža. Kako bi se to riješilo, Komisija i Europska investicijska banka rade na novoj „Platformi za urbana ulaganja i savjetovanje” koja će gradovima pružati financijske i tehničke savjetodavne usluge. Ta će platforma nuditi prilagođenu potporu tijekom ključnih faza pripreme i provedbe integriranih urbanih projekata, uključujući razvoj strategija ulaganja, pripremu plana provedbe projekata i ispitivanje inovativnih alata za financiranje, kao što je kombinacija europskih strukturnih i investicijskih fondova s Europskim fondom za strateška ulaganja.
Prvi prijedlozi mjera partnerstava za bolje financiranje usmjereni su na poboljšani pristup gradova financiranju EU-a na temelju potreba lokalnih tijela i okvira kohezijske politike nakon 2020. Partnerstva su, među ostalim, razvila ove prijedloge mjera 31 :
·uspostaviti skupna bespovratna sredstva za gradska tijela radi borbe protiv siromaštva u okviru kohezijske politike nakon 2020. – cilj je olakšati gradovima pristup fondovima EU-a uvođenjem novog tematskog cilja urbanog razvoja uz odgovarajući ex-ante uvjet i moguću namjensku raspodjelu sredstava za urbano siromaštvo,
·pružiti gradovima bolji pristup fondovima EU-a kojima se podupire integracija izbjeglica i drugih migranata – cilj je gradovima pružiti bolji pristup fondovima EU-a kojima se promiče integracija izbjeglica i drugih migranata. Gradovi većinom nemaju izravan pristup fondovima EU-a, nego preko svoje države članice ili regije koja je odgovorna za upravljanje fondovima. Usto, pristup tim fondovima može biti složen, što predstavlja poteškoće gradovima koji imaju ograničene administrativne kapacitete i/ili moraju djelovati hitno. Ova je mjera usmjerena na poboljšanje situacije u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (nakon 2020.).
3.2.3.Bolje znanje
Gradovi se moraju prilagoditi svijetu koji se neprestano mijenja. Njihove bi se odluke trebale temeljiti na točnim informacijama, a mogu ih nadahnuti i iskustva drugih gradova. Politike EU-a, zakonodavstvo i instrumenti isto se tako moraju temeljiti na čvrstim i pouzdanim dokazima o urbanim pitanjima. Zbog toga je Program EU-a za gradove usmjeren na stvaranje bolje baze znanja i promicanje razmjene dobrih praksi. Kako bi poboljšala pristup podacima, Komisija je uspostavila „Platformu za urbane podatke” 32 kojom se prvi puta okupljaju dostupni podaci Eurostata o ključnim urbanim problemima (npr. stanovanje, glavne onečišćujuće tvari ili promet) i pružaju ključni pokazatelji na gradskoj razini, ali i na razini funkcionalnih gradskih područja i velegradskih područja. Osim toga, dvije važne publikacije koje su nedavno objavljene pridonijele su razumijevanju europskih gradova: „Urbana Europa: statistički prikaz gradova i predgrađa” 33 (2016.) pruža detaljne statističke podatke, a druga publikacija prikazuje stanje europskih gradova 34 i naglašava da jedinstvene značajke europskih gradova mogu poduprijeti prioritete EU-a, kao što su zaposlenje i rast, migracije i klimatska politika, i to poticanjem inovacija, prihvaćanjem ljudi iz različitih kultura i smanjenjem utjecaja na planet.
Sveukupno razumijevanje urbanih pitanja moglo bi se uvelike poboljšati globalnom, usklađenom definicijom gradova 35 kao načinom unapređenja empirijske baze za globalne rasprave o urbanizaciji i urbanom razvoju. Kako bi se ostvario napredak u tom pogledu, Komisija se posvetila tome da međunarodna zajednica razvije takvu definiciju.
Komisija ujedno pomaže gradovima da bolje oblikuju vlastite politike, primjerice, da procjene svoj utjecaj na okoliš i održiv pristup ključnim temama povezanima s okolišem s pomoću „Alata za zeleni grad” 36 (alata za utvrđivanje referentnih vrijednosti).
Znanje i informacije moraju se u gradovima razmjenjivati na pojednostavnjen način. Komisija je zato uspostavila jedinstvenu internetsku ulaznu točku kako bi gradovi i dionici na jednom mjestu 37 mogli saznati sve o urbanim inicijativama EU-a i dobiti potpune, pouzdane i prilagođene informacije o propisima, fondovima i znanju EU-a.
Važno je iskoristiti stečeno znanje i iskustvo. Kako bi se to postiglo, potrebna je nova perspektiva o iskorištavanju znanja, izgradnji kapaciteta i mreža 38 . Znanje koje se već desetljećima stvara uz potporu EU-a doista je rascjepkano, dostupno samo u okviru pojedinačnih projekata, i zato je pristup tom znanju gradovima i kreatorima politika često otežan. Znanstvena saznanja (npr. iz stupa „Izvrsna znanost” programa Obzor 2020., Civitasa, Europske agencije za okoliš ili Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije) i primijenjeno znanje (npr. iz zajedničke programske inicijative Urbana Europa, programa URBACT ili ESPON 39 ) moraju se ujediniti, sintetizirati i biti lako dostupna kreatorima politika. Već je bilo pokušaja, kao što je Mreža za urbani razvoj ili Platforma za razmjenu znanja, da se iskoristi znanje stečeno u programima EU-a (na primjer, Platformom za razmjenu znanja gradovima se predstavljaju nova rješenja u pogledu istraživanja i inovacija koja nastaju kao odgovor na brojne društvene probleme). Taj prijenos znanja veoma je važan i za vanjsku suradnju jer EU ima mnogo iskustva u urbanom razvoju koje se može podijeliti s drugim državama.
Prvi prijedlozi mjera partnerstava za bolje znanje usmjereni su na potrebu za daljnjim razvojem lokalnih podataka i njihovom boljom uporabom za izradu politika na svim razinama. Mjere koje su usmjerene na prikupljanje podataka raštrkane su po ciljnim skupinama i sektorskim politikama. Kako bi se poboljšala izrada urbanih politika, mjere u tom području mogle bi biti podvrgnute provjerama dosljednosti. Partnerstva su, među ostalim, razvila ove prijedloge mjera 40 :
·izraditi nacrt smjernica o regulativi EU-a i javnoj potpori za pristupačno stanovanje – cilj je poboljšati pravnu sigurnost i jasnoću za javne i privatne ulagače. Partnerstvo za stanovanje razradilo je detaljnu analizu utjecaja sadašnjeg pravila EU-a o državnim potporama za pristupačno stanovanje. To je rezultiralo smjernicama koje se bave glavnim problemima pružatelja socijalnog, pristupačnog i komunalnog stanovanja, kao i zakonodavaca na razini država članica i EU-a,
·osnovati istorazinsku akademiju za strategije i prakse integracije – cilj je pružiti osposobljavanja i različite aktivnosti kako bi se poboljšalo znanje i kapacitet kreatora politika za promicanje integracije izbjeglica i drugih migranata. Jedinice lokalne samouprave doista se suočavaju sa složenim rasponom poteškoća povezanih s integracijom i raste potreba za njihovim brzim djelovanjem kako bi reagirale na promjenjive zahtjeve i potrebe stanovništva. Raspolaganje nužnim znanjem i kapacitetom ključno je za razvoj odgovarajućih i djelotvornih politika integracije,
·uspostaviti čvrstu statističku osnovu za podatke povezane s integracijom na gradskoj i regionalnoj razini – cilj je u gradovima olakšati politike integracije utemeljene na dokazima. Trenutačno postoji neujednačena dostupnost statističkih podataka na lokalnoj razini, ograničena je uključenost gradova i nedostaju usporedivi pokazatelji integracije. Osim toga, ali i kao posljedica toga, ograničen je prijenos znanja među gradovima,
·uspostaviti bazu podataka i paket instrumenata za integraciju migranata i pristupačno stanovanje – cilj je u gradovima omogućiti politike koje se temelje na dokazima pouzdanim prijenosom podataka i znanja. Trenutačno postoji neujednačena dostupnost statističkih podataka na lokalnoj razini. Osim toga, ograničen je prijenos znanja među gradovima.
4. Zaključak i sljedeći koraci
Program EU-a za gradove pružio je prve opipljive rezultate nakon samo godinu dana. Dvanaest partnerstava i dalje je aktivno, uspostavljen je sustav upravljanja i pripremljena su tri nacrta akcijskih planova. Urbana pitanja nalaze se na dnevnom redu Komisije i ona nastoji poboljšati unutarnju koordinaciju, više uključiti gradove i osigurati jednostavan pristup informacijama o mogućnostima EU-a za gradove. Radna metoda koja se temelji na upravljanju na više razina, sudjelovanju više dionika i cjelovitom pristupu djeluje i može se upotrijebiti u ostalim područjima politike.
Posvećenost Programu EU-a za gradove, koji je pokrenut za vrijeme nizozemskog predsjedništva EU-om, i dalje je visoka. Komisija, države članice i gradovi silno žele ojačati urbanu dimenziju svojih aktivnosti jer je to način približavanja građanima: oblikovanjem dobrih politika koje imaju pozitivne rezultate u njihovu svakodnevnom životu. I na međunarodnoj razini postoji zanimanje za to pitanje te je koncept „program za gradove” široko shvaćen i razrađen Novim programom za gradove i Programom Unije za Mediteran za gradove. Štoviše, gradovi i lokalna tijela sve su važniji u međunarodnim procesima u pogledu održivog razvoja, klime i smanjenja rizika od katastrofa.
Program EU-a za gradove već je nakon prve godine provedbe pokazao da postoje mogućnosti za jačanje urbane politike u EU-i, kao i potreba da se o tome i dalje raspravlja. Još smo uvijek u ranoj fazi, no već je došlo do nekih konkretnih prekretnica: od 27. do 28. studenoga raspravljat će se o Programu EU-a za gradove na Forumu gradova; tijekom 2018. i 2019. svih dvanaest partnerstava trebalo bi dovršiti svoje akcijske planove; 2018. bi trebao biti objavljen radni dokument službi Komisije o gradovima i lokalnim tijelima u trećim zemljama; od 2018. do 2021. neke od tih mjera trebale bi biti provedene; Komisija do kraja 2019. planira provesti evaluaciju Programa EU-a za gradove. Sve bi to trebalo dovesti do zajedničkog razumijevanja najboljih načina suradnje s gradovima i podupiranja njihova razvoja. Komisija se obvezala da će i dalje promicati Program EU-a za gradove jer je uvjerena da su gradovi važni dionici koji moraju biti uključeni u oblikovanje i provedbu politika EU-a.