EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 12.4.2017.
COM(2017) 212 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, EUROPSKOM VIJEĆU I VIJEĆU
Jedanaesto izvješće o premještanju i preseljenju
x0009
1.Uvod
Jedanaesto izvješće o premještanju i preseljenju sadržava ažurirano stanje provedbe programa premještanja i preseljenja od objave prošlog izvješća 2. ožujka te se u njemu navode nedostaci i preostale mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se ispunile obveze u okviru tih dvaju programa.
Iako migranti i dalje pristižu u manjim brojevima, Grčka je još uvijek pod pritiskom zbog 62 200 migranata koji se još nalaze na njezinu državnom području, od toga njih otprilike 14 000 na otocima i oko 48 200 na kopnu. U Italiju je od početka godine stiglo 24 672 migranta, što je 36 % više nego u istom razdoblju 2016. Broj Eritrejaca, koji su u Italiji na prvom mjestu među onima koji ispunjavaju uvjete za premještanje, znatno se smanjio 2017.: Eritreja je 2016. bila druga po redu zemlja podrijetla najvećeg broja dolazaka s 11,5 % ukupnih dolazaka, a u ožujku 2017. tek deseta sa svega 2,4 % broja dolazaka. Međutim, unatoč tom naglom padu, i dalje je prisutan znatan broj Eritrejaca koji su većinom stigli 2016. (njih 11 000) i koje je potrebno premjestiti u druge države članice. Premještanje je stoga i dalje glavna mjera za smanjenje pritiska na Grčku i Italiju jer se tako dijeli odgovornost za zbrinjavanje migranata kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita.
Kako je navedeno u prethodnom izvješću, broj osoba koje se nalaze u Italiji i Grčkoj, a ispunjavaju uvjete za premještanje, niži je od broja predviđenog u odlukama Vijeća. Do sad je u Grčkoj registrirano 26 997 podnositelja zahtjeva koji ispunjavaju uvjete, a u Italiji njih 8 000. Očekuje se da se broj registriranih podnositelja zahtjeva za premještanje u Grčkoj neće znatno mijenjati, ali iz Grčke i dalje treba premjestiti otprilike 14 000 osoba. Premještanje svih koji za to ispunjavaju uvjete tijekom sljedećih mjeseci stoga je izvedivo i treba biti prioritet. Zadani mjesečni ciljevi za premještanje najmanje 1 500 osoba iz Italije i najmanje 3 000 iz Grčke namijenjeni su olakšavanju i ubrzavanju djelotvornog i neometanog premještanja svih osoba koje ispunjavaju uvjete u rokovima utvrđenima u odlukama Vijeća kako bi se ostvario cilj te hitne mjere.
Komisija ustrajno poziva države članice na pojačanje nastojanja kako bi se ispunili utvrđeni ciljevi premještanja te im je spremna pružiti pomoć kako bi napredovale u ispunjavanju svojih pravnih obveza. Malteško predsjedništvo Vijeća EU-a organiziralo je poseban sastanak na sjednici Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove 27. ožujka 2017. radi rasprave o jačanju premještanja. Već se mogu primijetiti određeni rezultati. Neke države članice koje su bile usporile sa sudjelovanjem sada ponovno provode premještanje. Zahvaljujući svim dionicima postignut je napredak te je mjesečni broj premještanja dostigao rekordnu razinu (više od 1 600 osoba premješteno je iz Grčke i više od 800 njih iz Italije), tj. ukupno je premješteno 16 340 osoba (5 001 iz Italije i 11 339 iz Grčke) do 10. travnja 2017. To je 27-postotno poboljšanje u odnosu na dotad najuspješniji mjesec.
Međutim, i dalje je potrebno pojačati i uskladiti nastojanja svih država članica, posebno onih koje još nisu provele premještanja, te uspostaviti čvrstu suradnju među svim dionicima kako bi se sve osobe koje ispunjavaju uvjete premjestile iz Italije i Grčke do rujna 2017. Kako je već navedeno u prethodnim izvješćima, ispunjeni su preduvjeti i dostupna je operativna infrastruktura za provedbu premještanja. Italija, Grčka, agencije EU-a i međunarodne organizacije povećale su svoje kapacitete za ostvarivanje utvrđenih ciljeva, ali neke države članice i dalje se suočavaju s poteškoćama u poštovanju rokova utvrđenih u protokolima o premještanju za određene korake te uzrokuju zastoje koji sprečavaju pojačano premještanje. Ovo, jedanaesto izvješće uključuje ciljane preporuke za pojedinačne države članice kojima se nastoji spriječiti zastoje koji utječu na zajednička nastojanja da se premještanja olakšaju i ubrzaju.
Kad je riječ o preseljenju, provedba Zaključaka iz srpnja 2015. o preseljenju 22 504 osobe izvršava se prema planu te su dosad preseljene 15 492 osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, što je više od dvije trećine dogovorenog broja. Od 28. veljače 2017. preseljeno je 1 070 osoba, uglavnom iz Turske, Jordana i Libanona. Dio preseljenja u okviru tog europskog programa služi i za provedbu preseljenja u skladu s Izjavom EU-a i Turske. Počevši od 4. travnja 2016. u okviru tog mehanizma iz Turske u EU preseljeno je 4 618 Sirijaca, uključujući 1 053 od prethodnog izvješća.
2.Premještanje
Postupak premještanja dodatno se ubrzao ovaj mjesec, a pojačanim nastojanjima mogli bi se ostvariti zadani ciljevi.
U apsolutnim brojkama, Njemačka je dosad premjestila najveći broj podnositelja zahtjeva (3 511), a slijede ju Francuska (3 157) i Nizozemska (1 636). Trenutačno su samo Malta i Finska zasad na dobrom putu da na vrijeme ispune svoje obveze u pogledu Italije i Grčke (vidjeti Prilog 3.). Luksemburg, Nizozemska i Portugal također dobro napreduju prema ispunjenju obveza u pogledu Grčke i Italije. Norveška će uskoro ispuniti svoje obveze u pogledu premještanja.
Međutim, neke druge države članice napreduju razočaravajuće sporo. Mađarska i Poljska i dalje ne sudjeluju u programu premještanja te stoga ne ispunjuju svoje pravne obveze. Češka od svibnja 2016. nije preuzela nove obveze, a od kolovoza 2016. nije premjestila ni jednu osobu te je dosad premjestila manje od 1% dodijeljenih osoba. Bugarska, Hrvatska i Slovačka provode premještanja u vrlo ograničenom opsegu (2 % dodijeljenih obveza).
Osim toga, unatoč nedavnim nastojanjima da ubrzaju premještanja, Belgija, Njemačka i Španjolska dosad su provele nešto više od 10 % dodijeljenih premještanja.
Ciljevima koje je postavila Komisija želi se osigurati djelotvorno i brzo premještanje svih osoba koje za to ispunjavaju uvjete, a trenutačno se nalaze u Italiji i Grčkoj. Tako bi se izbjegli operativni i logistički zastoji do kojih bi došlo kad bi se većina preostalih transfera provela u posljednjim tjednima rujna. Za ispunjavanje tih ciljeva potrebno je povećati nastojanja i fleksibilnost u svakom koraku postupka premještanja, od preuzimanja obveze do transfera, te osigurati dostatne kapacitete za prihvat u državama članicama premještanja nakon samog premještanja. Procjena stanja i preporuke stoga su u skladu s tim koracima. Malo jača nastojanja svih dionika u svakoj fazi mogla bi znatno povećati ukupan mjesečni broj premještenih osoba. Valja napomenuti da se prve dvije faze (preuzimanje obveza i identifikacija) trebaju provesti istodobno.
Preuzimanje obveza: potrebno je preuzimanje više mjesečnih obveza
Od prethodnog izvješća Rumunjska i Španjolska počele su ponovno preuzimati obveze. Osim toga, Švedska, čija jednogodišnja suspenzija premještanja istječe u lipnju 2017., počela je preuzimati obveze kako bi ispunila svoju cjelokupnu pravnu obvezu unutar roka iz odluka Vijeća. I Litva je ponovno počela preuzimati obveze u pogledu Italije, a Bugarska, Cipar i Hrvatska aktivirali su se u pogledu Grčke. Austrija je nedavno najavila da namjerava uskoro ponovno početi s premještanjem, konkretnije, s premještanjem ranjivih podnositelja zahtjeva iz Italije.
Međutim, potrebno je preuzimanje više mjesečnih obveza kako bi se ostvarili ciljevi i iz Italije i Grčke premjestili svi koji za to ispunjavaju uvjete. Dostatan broj preuzetih obveza bitan je i za osiguranje kvalitete postupka dodjeljivanja (u kojem Italija i Grčka dodjeljuju pojedinačne podnositelje zahtjeva određenim državama članicama). U tom kontekstu:
-Mađarska i Poljska trebale bi odmah započeti preuzimanje obveza i premještanje; Komisija je spremna na raspravu s tim državama članicama o načinima na koje im može pomoći u ispunjavanju pravnih obveza, uzimajući u obzir koliko je važno da sve države članice pokažu solidarnost spram Grčke i Italije;
-Austrija bi trebala što prije početi preuzimati obveze u pogledu Italije i Grčke, a Češka i Portugal trebali bi ponovno početi preuzimati obveze i u pogledu Italije i u pogledu Grčke;
-Bugarska, Cipar, Estonija, Irska i Slovačka trebale bi što prije početi preuzimati obveze u pogledu Italije;
-Hrvatska i Slovenija trebale bi redovitije preuzimati obveze te ih preuzimati na mjesečnoj osnovi u pogledu Italije i Grčke te bi Luksemburg trebao na mjesečnoj osnovi preuzimati obveze u pogledu Grčke, a Latvija u pogledu Italije;
-Belgija i Španjolska trebale bi povećati broj mjesečnih obveza koje preuzimaju u pogledu Italije i Grčke, a Njemačka i Slovačka samo u pogledu Grčke; Francuska bi trebala povećati broj obveza koje preuzima u pogledu Italije, preuzimati te obveze na mjesečnoj osnovi te nastaviti trenutačna mjesečna preuzimanja u pogledu Grčke.
Finska, Litva, Malta i Nizozemska trebale bi u najmanju ruku nastaviti s trenutačnim mjesečnim preuzimanjem.
Neke države članice ne sudjeluju u premještanju iz Italije, konkretno Estonija i Irska, ili to čine tek u ograničenoj mjeri, kao Francuska, djelomično zbog stroge politike Italije u pogledu dodatnih sigurnosnih razgovora koje države članice premještanja provode na svojem području. Kako je navedeno u prethodnom izvješću, postignuti su dogovori s Europolom i talijanskim tijelima kako bi se olakšale dodatne sigurnosne provjere, uključujući dodatne sigurnosne razgovore. Osim toga, stručnjaci Europskog potpornog ureda za azil (EASO) također mogu provoditi detaljnije razgovore na zahtjev države članice premještanja kako bi se otkrili mogući razlozi za isključivanje. Od presudne je važnosti da Italija bude otvorena za dopuštanje dodatnih sigurnosnih razgovora, uključujući, prema potrebi, u okviru bilateralnih sporazuma s dotičnim državama članicama. Time bi se pridonijelo ubrzavanju premještanja. Istodobno, bilo bi dobro kad bi države članice premještanja koje trebaju bez odgode započeti s premještanjem pokazale veću fleksibilnost u pogledu potrebe za dodatnim sigurnosnim razgovorima.
Identifikacija i registracija migranata za potrebe premještanja: Italiju se potiče da učini više
Grčka je finalizirala registraciju („podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu”) svih osoba obuhvaćenih postupkom predregistracije, uključujući osobe koje ispunjavaju uvjete za premještanje. U okviru programa premještanja ukupno je 26 997 osoba podnijelo zahtjev, već ih je premješteno 11 339, a njih 13 845 još čeka premještanje. Iako bi se prije 26. rujna 2017. moglo registrirati još podnositelja zahtjeva za premještanje i neki od njih mogli bi biti isključeni iz programa premještanja, očekuje se da se ukupni broj osoba registriranih za premještanje neće znatno mijenjati.
Italija je dosad za premještanje registrirala otprilike 8 000 osoba. Prema navodima talijanskih tijela, dodatnih 1 000 osoba u postupku je registracije. Međutim, u Italiju je 2016. stiglo otprilike 20 700 Eritrejaca. Italija bi trebala ubrzati postupak registracije te što prije i kontinuirano identificirati i registrirati za premještanje sve koji za to ispunjavaju uvjete. S tim bi ciljem Italija trebala povećati broj osoblja za obradu zahtjeva u dublinskoj jedinici, ako je potrebno i uz potporu EASO-a. Osim toga, trebala bi u potpunosti iskoristiti svoju teritorijalnu upravu i postojeće mobilne timove EASO-a kako bi stupila u kontakt s velikim brojem migranata koji ispunjavaju uvjete, a smješteni su izvan izvornih centara za premještanje, te kako bi ih informirala i registrirala za premještanje. Zato je potrebno nastojati povećati razinu osviještenosti o programu premještanja u policijskoj upravi i prihvatnim centrima. Od presudne je važnosti i da se sve osobe koje ispunjavaju uvjete za premještanje koje stignu u Italiju preko žarišnih točaka ili drugih luka za iskrcaj po redovitom postupku usmjere u posebne namjenske centre za premještanje, kako je predviđeno u planu za Italiju koji je donesen u rujnu 2015. i revidiran u ožujku 2016. Trenutačna praksa, zbog koje su migranti koji ispunjavaju uvjete za premještanje raspoređeni po cijelom području Italije, treba se izbjegavati koliko je to moguće za nove dolaske jer zbog nje nastaju, među ostalim, i znatne logističke prepreke te se usporavaju transferi.
Postupak dodjeljivanja: države članice trebale bi izbjegavati ograničavajuće preferencije
Grčka služba za azil i talijanska dublinska jedinica provode dodjeljivanje podnositelja zahtjeva u suradnji s državama članicama premještanja i unutar rokova dogovorenih u protokolima o premještanju, uzimajući pritom, koliko je moguće, u obzir preferencije država članica premještanja kako bi se olakšala integracija premještenih osoba u tim državama članicama. Međutim, postupak dodjeljivanja zahtjevan je i dugotrajan u pogledu nekih država članica premještanja koje su izrazile vrlo ograničavajuće preferencije (npr. samo samohrane majke s djecom), katkad i u negativnom smislu (npr. bez muškaraca samaca ili Eritrejaca), ili zbog dodatnih zahtjeva kao što su posebni popisi osoba koje je identificirala nevladina organizacija države članice premještanja koja djeluje u Italiji ili Grčkoj. Neopravdane ograničavajuće preferencije postale su način za isključivanje kandidata ili odabir vrlo ograničene skupine podnositelja zahtjeva umjesto da se preferencijama doprinosi postupku dodjeljivanja koji olakšava integraciju.
Ta praksa nije u skladu s postupkom utvrđenim u odlukama Vijeća o premještanju te usporava cijeli proces, zbog čega bi je trebalo zaustaviti. Provedba postupka dodjeljivanja odgovornost je grčkih i talijanskih tijela te se pritom uzimaju u obzir sve eventualne obiteljske, jezične, društvene, kulturne i druge poveznice između pojedinih podnositelja zahtjeva i potencijale države članice premještanja. U konačnici, grčka i talijanska tijela snose isključivu odgovornost za konačnu odluku. Odluku o odabiru ne donose ni podnositelji zahtjeva ni država članica premještanja.
EASO-ov alat za dodjeljivanje počet će se upotrebljavati u svibnju i uvelike će smanjiti takve probleme. Zato bi Grčka trebala hitno izdati uvjerenje o sigurnosnoj provjeri za drugog stručnjaka EASO-a. EASO-ov alat služit će za obradu velikog broja podnositelja zahtjeva i istodobno automatsko dodjeljivanje na temelju registracijskih podataka podnositelja zahtjeva (tj. njegova profila) i različitih obveza i preferencija država članica premještanja. Međutim, za djelotvornost tog alata preferencije država članica moraju biti dovoljno fleksibilne.
Sve bi države članice trebale slijediti primjer država (kao što su Hrvatska, Malta, Slovenija i Rumunjska) koje navode korisne preferencije (npr. struke, kvalifikacije koje bi mogle olakšati integraciju) te bi istodobno trebale biti spremne prihvatiti migrante svih vrsta (velike obitelji, maloljetnike bez pratnje, muškarce samce). Države članice sa strogim/ograničenim preferencijama ili one koje navode dodatne zahtjeve trebale bi ponovno razmotriti tu praksu jer se tako usporava napredak. Konkretno:
-Slovačka bi trebala proširiti svoje preferencije i prestati odbijati zahtjeve za premještanje koji ispunjavaju pravne uvjete zbog toga što podnositelj zahtjeva ne ispunjava navedene preferencije; Litva bi također trebala proširiti svoje preferencije, a Francuska bi svoje trebala proširiti u pogledu Italije;
-Bugarska bi trebala prestati isključivati Eritrejce;
-Španjolska bi se trebala suzdržati, što je više moguće, od navođenja poimenice osoba koje bi trebalo premjestiti;
-Njemačka bi trebala biti fleksibilnija u pogledu dokazivanja proširenih obiteljskih veza. Za postupak premještanja nije potrebna ista razina sigurnosti kao za spajanje obitelji u okviru dublinskog postupka. Osim toga, obiteljske veze trebaju se tumačiti u širem smislu, uzimajući u obzir činjenicu da je spajanje uže obitelji obuhvaćeno dublinskim postupkom. Zahtjevi za premještanje ne bi se trebali odbijati na temelju nedokazivih proširenih obiteljskih veza ili zbog toga što podnositelji zahtjeva imaju obiteljske veze s Italijom ili Grčkom (a posebno ako Italija i Grčka šalju zahtjeve za premještanje i za te članove proširene obitelji);
-sve države članice trebale bi izbjegavati isključivanje ranjivih podnositelja zahtjeva iz svojih preferencija jer je njihovo premještanje prioritet. Države članice potiču se da navedu potrebe gospodarskih sektora u kojima postoje nedostaci radne snage u obrascu za preuzimanje obveza koji je osmišljen u tu svrhu.
Odgovor država članica premještanja: napredak je postojan, ali može se učiniti više
Države članice općenito su skratile vrijeme koje im je potrebno za odgovor na zahtjeve za premještanje. Osim toga, države članice s preuzetim velikim brojem mjesečnih obveza općenito su u skladu s preporukom Komisije slale potvrde o prihvaćanju za manje skupine (oko 50) kako bi se osigurao kontinuiran tijek odgovora te olakšao logistički aspekt faze obavješćivanja i faze prije odlaska. Međutim, unatoč tom napretku, tek nekoliko država članica (npr. Latvija, Litva, Malta, Nizozemska, Norveška i Slovenija) poštuje rokove utvrđene u protokolima o premještanju. Prosječno razdoblje za odgovor iznosi 35 dana za Italiju i 26 dana za Grčku, umjesto razdoblja od 10 radnih dana utvrđenog u protokolima o premještanju.
Napredak je postignut u pogledu odbijanja zahtjeva za premještanje. Države članice općenito odbijaju predmete samo na temeljima koji su utvrđeni u odlukama Vijeća te su se počele služiti kanalima koje su uveli Europol i grčka tijela za sigurno slanje obrazloženja za odbijanje predmeta. Međutim, neke države članice i dalje preširoko tumače „opasnost za javni red”, zbog čega su njihove stope odbijanja više od prosjeka.
Preporuke:
-Države članice trebale bi povećati svoje kapacitete za obradu zahtjeva i slati odgovore unutar roka od 10 radnih dana, kako je dogovoreno u protokolima o premještanju;
-Francuska bi trebala razmotriti mogućnost slanja potvrda o prihvaćanju u manjim skupinama;
-Estonija bi trebala razmotriti mogućnost užeg tumačenja „opasnosti za javni red”;
-sve države članice potiču se da slijede primjer Finske te pokažu veću fleksibilnost u pogledu zabrinutosti za javni red, posebno s obzirom na maloljetnike u braku (vidjeti odjeljak o maloljetnicima bez pratnje).
Obavješćivanje, faza prije odlaska i transfer: među preostalim su glavnim uzrocima kašnjenja dodatni sigurnosni razgovori i nedostatak kapaciteta za prihvat u državama članicama premještanja
Do najvećih zastoja u postupku premještanja 4 347 osoba koje trenutačno čekaju transfer u Grčkoj i njih 588 u Italiji dolazi upravo u ovoj fazi. Iako je u protokolima o premještanju utvrđeno da bi se transfer trebao provesti u roku od dva tjedna od obavijesti grčkih ili talijanskih tijela (ili otprilike tri tjedna nakon prihvaćanja zahtjeva u državi članici premještanja), prosječno vrijeme između prihvaćanja zahtjeva i samog transfera iznosi 37 dana za Italiju i 52 dana za Grčku. Zastoji u transferima vrlo loše utječu na program, ozbiljno ugrožavaju njegovu vjerodostojnost i učinkovitost te povećavaju rizik od bijega i napetosti među podnositeljima zahtjeva.
Uzroci su tih zastoja različiti. Među glavnim su uzrocima zastoja u Grčkoj dodatne sigurnosne provjere, uključujući razgovore, koje provode neke države članice premještanja. Te dodatne provjere dovode i do odbijanja podnositelja zahtjeva koji su već obaviješteni o odluci o premještanju. Neke od tih odluka o odbijanju donose se vrlo kratko prije samog transfera, što izrazito loše utječe na program. U takvim je slučajevima posebno važno da država članica premještanja Grčkoj i Italiji dostavi zbilja opravdane razloge za odbijanje.
Drugi su najvažniji uzrok zastoja, i u Italiji i u Grčkoj, operativne poteškoće koje nastaju zbog određenih preferencija država članica premještanja u pogledu transfera. Države članice preferiraju letove krajem mjeseca. Države članice s većim mjesečnim brojem transfera, kao što su Njemačka ili Francuska, prednost daju jednokratnim transferima izvanrednim letovima, a države članice kojima je dodijeljen mali ili srednji broj podnositelja zahtjeva daju prednost manjim transferima komercijalnim letovima raspoređenima tijekom mjeseca (zbog čega provedba transfera postaje otežana na vrhuncu turističkih sezona). Osim toga, neke države članice zahtijevaju letove u točno određene dane u tjednu i sate. Te razlike i uvjeti imaju negativan utjecaj na posljednje faze postupka premještanja, od obavijesti grčkih ili talijanskih vlasti do organizacije zdravstvenih pregleda te upoznavanja s kulturom države premještanja i informiranja prije odlaska, koje provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM). Stoga bi bila poželjna veća fleksibilnost država članica premještanja te bolja koordinacija među njima, od slanja potvrda o prihvaćanju do organizacije letova. Komisija im je spremna pomoći da prevladaju te logističke izazove u koordinaciji.
Treći je razlog nedostatak kapaciteta za prihvat u državi članici premještanja. IOM je morao odgoditi neke transfere jer pojedine države članice (Portugal) nisu imale dovoljno kapaciteta za brzo pružanje smještaja prihvaćenim podnositeljima zahtjeva za premještanje. Države članice morat će osigurati dovoljne kapacitete za prihvat premještenih podnositelja zahtjeva.
Dodatna je ozbiljna prepreka u Italiji to što su podnositelji zahtjeva koji ispunjavaju uvjete za premještanje raspršeni po cijelom području Italije, kako je prethodno opisano. Zbog takvog sustava nastaju brojni izazovi u slanju obavijesti podnositeljima zahtjeva, provedbi administrativnih formalnosti i dodatnih zdravstvenih pregleda te u organizaciji satova kulturne orijentacije.
Naposljetku, kvaliteta, količina i relevantnost informacija koje države članice premještanja omogućavaju za satove kulturne orijentacije te aktivno sudjelovanje njihovih časnika za vezu u različitim fazama i dalje su od presudne važnosti za veću prihvaćenost odluke o premještanju u određenu državu članicu među podnositeljima zahtjeva. Nekim bi državama članicama mogla nedostajati sredstva za osiguranje prilagođenih satova kulturne orijentacije ili dovođenje vlastitog osoblja za provedbu tih aktivnosti (npr. Estoniji, Francuskoj, Irskoj ili Nizozemskoj). Međutim, časnici za vezu imaju važnu ulogu u stvaranju osobne veze između podnositelja zahtjeva i države članice premještanja u okviru njihova sudjelovanja u satovima kulturne orijentacije koje osigurava IOM ili u fazi obavješćivanja (primjeri su dobre prakse Finska, Latvija, Litva, Portugal i Rumunjska). Za održavanje kontakta s državom članicom premještanja važno je omogućiti i pratnju podnositelja zahtjeva do zračne luke. Kvalitetni informativni materijali, kao što su videozapisi, također povećavaju prihvatljivost (dobar je primjer uspješnost rumunjskih videozapisa namijenjenih Sirijcima koji su premješteni iz Grčke). Osim toga, informacije koje podnositelji zahtjeva dobivaju nakon transfera trebale bi biti usklađene s onima koje su dobili prije.
EASO surađuje s određenim državama članicama premještanja (Portugalom i Litvom) na razvoju novih informativnih materijala, uključujući videozapise s informacijama o uvjetima prihvata i izjavama uspješno premještenih podnositelja zahtjeva. Uz to, EASO revidira i brošure država članica premještanja te letke o premještanju namijenjene podnositeljima zahtjeva. IOM organizira posebno osposobljavanje za časnike za vezu u Grčkoj kako bi se poboljšala kvaliteta satova kulturne orijentacije. Još su jedan aspekt važne uloge EASO-a u Grčkoj telefonska linija i mobilni timovi, preko kojih se u atenskoj regiji te na sjeveru Grčke pružaju točne i pouzdane informacije o postupku premještanja za otprilike 14 000 podnositelja zahtjeva koji čekaju premještanje. Telefonske linije EASO-a otvorene su i zaprimaju više od 100 poziva tjedno. Komunikacija sa stručnjacima i usmenim prevoditeljima EASO-a suzbija razne glasine i netočne informacije koje kruže među podnositeljima zahtjeva. Podnositelji zahtjeva u toku su s događanjima zahvaljujući trajnoj prisutnosti EASO-ovih skupina za potporu u pitanjima azila, čime se doprinosi jačanju povjerenja u program premještanja. Tako se i smanjuje vjerojatnost da će podnositelji zahtjeva pristati na obmanjujuće ponude krijumčara i pobjeći.
Preporuke:
-Zemlje koje provode dodatne sigurnosne provjere potiču se da povećaju svoje kapacitete za obradu (konkretnije Estonija, Francuska, Irska i Švicarska) kako bi se osiguralo poštovanje rokova predviđenih u protokolima o premještanju te izbjegli nepotrebni zastoji. Odbijanja u posljednji trenutak trebala bi se izbjegavati koliko je god to moguće;
-Sve bi države članice trebale pokazati potrebnu fleksibilnost u pogledu datuma i organizacije letova tijekom sljedećih mjeseci. Države članice s velikim mjesečnim brojem transfera (Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Nizozemska i Švedska) trebale bi se međusobno koordinirati (npr. odrediti različite termine) kako bi se izbjegle logističke poteškoće te, kad je god to moguće, razmotriti upotrebu izvanrednih letova;
-Portugal bi trebao povećati svoje kapacitete za prihvat radi premještanja svih već prihvaćenih podnositelja zahtjeva. Neki od njih čekaju transfer od studenoga 2016. Portugal bi s EASO-om trebao dovršiti novi videozapis o premještanju;
-Italija bi trebala centralno smjestiti podnositelje zahtjeva u manji broj namjenskih centara za premještanje. Tako bi se omogućio veći uspjeh faze postupka prije odlaska, uključujući potrebne zdravstvene preglede i satove kulturne orijentacije, te bi se pridonijelo smanjenju rizika od bijega jer bi se zahtjevi obrađivali brže;
-EASO bi trebao u suradnji s relevantnim državama članicama što prije dovršiti novi letak o premještanju te videozapise i ostale informativne materijale.
-Države članice koje nemaju mogućnosti za organizaciju vlastitih satova kulturne orijentacije trebale bi slijediti primjer Rumunjske, Latvije i Portugala te osigurati da časnici za vezu sudjeluju u obavješćivanju o odlukama i u satovima kulturne orijentacije koje organizira IOM. Države članice trebale bi organizirati satove kulturne orijentacije i nakon dolaska.
Posebni izazovi povezani s premještanjem maloljetnika bez pratnje
Prema odlukama Vijeća o premještanju maloljetnici bez pratnje i ostale kategorije ranjivih podnositelja zahtjeva trebali bi imati prioritet u postupku. Premještanje maloljetnika bez pratnje u praksi je i dalje složeno zbog nekoliko razloga.
Tijekom predregistracije u Grčkoj identificirano je 1 225 maloljetnika bez pratnje, među kojima je 568 državljana država koje ispunjavaju uvjete za premještanje (36 % Sirijaca i 12 % Iračana). Do 2. travnja 2017. svih 568 maloljetnika bez pratnje (prema grčkom pravu) registrirano je za premještanje, a premješten je 341. Do sad je glavninu premještanja maloljetnika bez pratnje provela Finska (130 premještenih osoba). Države članice kojima je dodijeljen velik broj podnositelja zahtjeva ne prihvaćaju maloljetnike bez pratnje (npr. Francuska), prihvaćaju ih tek mali broj (npr. Belgija ili Španjolska) ili uvode zahtjeve u smislu obiteljskih veza u državi članici premještanja, zbog čega dio maloljetnika i obitelji od kojih su odvojeni ostaju u statusu pravne nesigurnosti, odbijeni i na temelju Dublinske uredbe i u okviru postupka premještanja (npr. Njemačka). Naposljetku, većina država članica koje prihvaćaju maloljetnike bez pratnje ne prihvaćaju maloljetnike u braku (konkretnije, mlađe od 17 godina) jer se mnoge države članice pri premještanju te kategorije djece odvojene od obitelji suočavaju s pravnim preprekama (primjerice, odrasla osoba u braku s maloljetnom mogla bi biti osuđena). Jedino Finska pokazuje fleksibilnost i prihvaća sve takve podnesene zahtjeve.
Stoga države članice trebaju hitno osigurati 163 mjesta za premještanje registriranih maloljetnika bez pratnje te prema primjeru Finske pokazati što veću fleksibilnost. U tom bi kontekstu države članice trebale razmotriti načine na koje mogu olakšati premještanje maloljetnika u braku, i to uvijek u skladu s najboljim interesom djeteta. U tom pogledu trebalo bi naglasiti da Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), grčka služba za azil i IOM provode procjene najboljeg interesa djeteta u različitim fazama prije slanja zahtjeva za premještanje. Stoga je primjerenost odvajanja maloljetne osobe od odrasle osobe s kojom je u braku već procijenjena.
Rekordan broj od 25 772 maloljetnika bez pratnje (91,6 % od ukupno 28 129 maloljetnika) stigao je u Italiju 2016., uključujući 3 806 Eritrejaca, 218 Sirijaca, 394 Iračana i 13 Jemenaca (državljanstva koja ispunjavaju uvjete za premještanje). U Italiju je 2017. do 7. travnja stiglo dodatnih 3 557 maloljetnika bez pratnje, od kojih 250 ima državljanstvo države koja ispunjava uvjete za premještanje.
Dosad je samo jedno dijete odvojeno od obitelji premješteno iz Italije (u Nizozemsku, u studenome 2016.). Proteklih mjeseci Italija nastoji olakšati premještanje maloljetnika bez pratnje, a talijanska dublinska jedinica najavila je 28. ožujka na sastanku časnika za vezu u Rimu da je, na temelju zaključaka procjene najboljeg interesa djeteta koju provode imenovani skrbnici, u pripremi nekoliko zahtjeva za premještanje maloljetnika bez pratnje i da je prvi zahtjev već podnesen jednoj državi članici premještanja. Italija bi hitno trebala pojasniti postupke za omogućavanje premještanja maloljetnika bez pratnje (među ostalim i olakšavanjem imenovanja skrbnika), primijeniti EASO-ove i IOM-ove smjernice i iskoristiti njihovu podršku te otvoriti jedan ili više namjenskih centara za premještanje maloljetnika bez pratnje kako bi se ubrzali postupci.
Komisija je 12. travnja 2017. donijela Komunikaciju o zaštiti djece migranata, u kojoj je utvrđen niz mjera koje je sada potrebno poduzeti kako bi se poboljšala zaštita sve djece migranata. U Komunikaciji se podsjeća da države članice moraju dati prioritet premještanju djece bez pratnje u skladu s odlukama Vijeća o premještanju.
3.Preseljenje
I dalje se postiže znatan napredak u pogledu preseljenja: već je izvršeno više od dvije trećine od 22 504 preseljenja koja su dogovorena na temelju zaključaka od 20. srpnja 2015. Od 28. veljače 2016. preseljeno je 1 070 osoba, uglavnom iz Turske, Jordana i Libanona.
Do 10. travnja 2017. 15 492 osobe preseljene su u 21 državu (Belgiju, Češku, Dansku, Njemačku, Estoniju, Francusku, Island, Irsku, Italiju, Latviju, Lihtenštajn, Litvu, Nizozemsku, Norvešku, Austriju, Portugal, Španjolsku, Finsku, Švedsku, Švicarsku i Ujedinjenu Kraljevinu). Estonija, Finska, Irska, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina te pridružene zemlje Island, Lihtenštajn i Švicarska već su ispunili svoje obveze.
Većina država koje sudjeluju u programu navela je da su nastojanja koja ulažu u preseljenje ponajprije, ali ne i isključivo usmjerena na Sirijce koji borave u Jordanu, Libanonu i Turskoj. To uključuje nastojanja koja države članice ulažu u preseljenje Sirijaca iz Turske u skladu s Izjavom EU-a i Turske od 18. ožujka 2016. Od 4. travnja 2016. iz Turske je u skladu s Izjavom EU-a i Turske preseljeno 4 618 Sirijaca. Proteklih se tjedana dinamika preseljenja ubrzala te su 1 053 osobe preseljene u okviru tog mehanizma od prethodnog izvještajnog razdoblja. Preostali broj preuzetih obveza također se znatno povećao i sada iznosi 26 112, u čemu se posebno odražava odluka Njemačke da preuzme znatno veći broj obveza. Preseljenja u skladu s Izjavom EU-a i Turske dosad su provedena u Belgiju, Estoniju, Francusku, Njemačku, Italiju, Latviju, Litvu, Luksemburg, Nizozemsku, Portugal, Španjolsku, Finsku i Švedsku. Uz to, u Norvešku je od 4. travnja iz Turske preseljeno 203 Sirijaca.
Države članice koje provode preseljenja u skladu s Izjavom EU-a i Turske dobro napreduju u pripremi daljnjih operacija preseljenja, uključujući misije u Tursku radi obavljanja razgovora s kandidatima za preseljenje. Austrija i Rumunjska trenutačno se pripremaju za prva preseljenja u okviru tog programa. Međutim, neke države članice zaprimile su spise od UNHCR-a već u ljeto 2016., ali nisu poduzele nikakve daljnje korake (Bugarska, Hrvatska i Češka). Osim toga, neke države članice nisu provele ni jedno preseljenje niti poduzele nikakve korake za preseljenje osoba iz Turske (Cipar, Danska, Grčka, Mađarska, Irska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina). Te bi države članice trebale pojačati nastojanja da dovrše postupak preseljenja što prije i tako doprinesu provedbi Izjave EU-a i Turske.
Istodobno, od 10. travnja 2017. 671 Sirijac kojemu je ponuđena mogućnost preseljenja predomislio se i odlučio ipak ostati u Turskoj. To predstavlja otprilike 11 % osoba koje su preseljene i predodabrane za preseljenje. Obavijest o odluci da ostanu u Turskoj poslana je nakon što je UNHCR obavijestio dotične osobe o zemlji preseljenja i u različitim fazama postupka provjere koji provodi država članica (npr. razgovor radi provjere, kulturna orijentacija, prije odlaska). Razlozi koje su navodili bili su osobni, kulturni i vjerski te razlozi povezani s očekivanjem povratka u Siriju ili ostanka u Turskoj. Osim toga, čini se da je na te odluke utjecao i nedostatak informacija o državi članici preseljenja. Kako bi se uklonili utvrđeni nedostaci, koordinacijski tim EU-a u Ankari trenutačno provodi mjere kako bi se osiguralo da su informacije koje sirijski kandidati dobivaju o uvjetima prihvata te o kulturnim, socijalnim i pravnim normama u državama članicama EU-a temeljitije.
Preporuke:
-Države članice koje još nisu izvršile preseljenja u okviru trenutačnih programa na razini EU-a (Bugarska, Cipar, Grčka, Hrvatska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija) i one koje nisu izvijestile ni o kakvom napretku te i dalje zaostaju u ispunjavanju ciljeva (Češka, Danska, Portugal) trebale bi hitno pojačati svoja nastojanja kako bi ispunile svoje obveze u skladu sa Zaključcima od 20. srpnja 2015.
-Bugarska, Hrvatska i Češka, koje su već u ljeto 2016. zaprimile spise od UNHCR-a u skladu s Izjavom EU-a i Turske, trebale bi pojačati nastojanja kako bi dovršile postupak preseljenja iz Turske što prije;
-pružanje informacija o zemljama preseljenja sirijskim kandidatima u skladu s Izjavom EU-a i Turske trebalo bi poboljšati kako bi se kandidatima omogućilo da donesu informiranu odluku te kako bi se smanjio postotak odustajanja u kasnijim fazama postupka preseljenja.
4.Daljnji koraci
Čelnici europskih država ili vlada više su puta naglasili hitnost potrebe rješavanja europske migrantske situacije te su pozvali na daljnje djelovanje radi ubrzavanja provedbe programa premještanja kao temeljnog načina iskazivanja solidarnosti i poštene podjele odgovornosti s državama članicama u pogledu Grčke i Italije.
Utvrđeni mjesečni ciljevi od najmanje 3 000 premještanja iz Grčke i najmanje 1 500 premještanja iz Italije sada su vrlo ostvarivi zahvaljujući postignutom napretku. Kako je navedeno u ovom izvješću, države članice trebale bi pojačati nastojanja i povećati svoju fleksibilnost kako bi se ti ciljevi ostvarili.
Na temelju toga, s obzirom na trenutačne brojke u Grčkoj i Italiji, premještanje svih osoba za koje se očekuje da će ispunjavati uvjete za to moguće je i izvedivo do rujna 2017. Komisija stoga poziva države članice da nastave s radom u skladu s preporukama iz ove Komunikacije i ostvare utvrđene ciljeve kako bi osigurale veću stopu premještanja i bolju koordinaciju prije sljedećeg izvješća u svibnju 2017.. Komisija im je spremna pomoći u koordinaciji tih pojačanih nastojanja.
Kako je istaknuto u prethodnom izvješću, ako države članice uskoro ne povećaju svoj broj premještanja te ako se Grčka i Italija ne rasterete, Komisija neće oklijevati iskoristiti svoje ovlasti u skladu s Ugovorima.
U svakom slučaju, u skladu s odlukama Vijeća, pravne obveze država članica ne prestaju nakon rujna 2017. Stoga države članice i dalje, u razumnom roku nakon toga, trebaju za podnositelje zahtjeva koji ispunjavaju uvjete provoditi postupak premještanja iz tih odluka.
Istodobno, države članice trebale bi nastaviti ispunjavati svoje obveze u pogledu preseljenja, a posebno one države članice koje još nisu preselile ni jednu osobu te one koje još uvijek nisu postigle svoj cilj iz Zaključaka od 20. srpnja 2015.