EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 19.4.2017.
COM(2017) 183 final
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
Inicijativa za održiv razvoj plavoga gospodarstva u zapadnom Sredozemlju
{SWD(2017) 130 final}
1. Uvod
Pomorsko gospodarstvo u regiji zapadnog Sredozemlja ima velik potencijal za razvoj u svim povezanim sektorima. Ta regija broji 200 luka i terminala te gotovo 40 % sve robe (prema vrijednosti) prolazi preko Sredozemlja.
Regija zapadnog Sredozemlja privlači najveći broj turista u sredozemnom bazenu, a to je djelomično zahvaljujući njezinu umjetničkom i kulturnom bogatstvu. Riječ je o području s izrazitom biološkom raznolikošću, sa 481 zaštićenim morskim područjem, uključujući područja mreže Natura 2000. Ta je regija bogato ribolovno područje koje čini više od 30 % ukupne vrijednosti iskrcaja pri prvoj prodaji u Sredozemlju i osigurava više od 36 000 izravnih radnih mjesta na ribarskim plovilima.
Unatoč tim velikim prednostima ta je regija suočena s nizom izazova koji povećavaju njezinu opću geopolitičku nestabilnost: dugotrajnom gospodarskom i financijskom krizom s visokom nezaposlenošću mladih u nekoliko zemalja, sve većom urbanizacijom u obalnim područjima, prekomjernim iskorištavanjem ribljih stokova, onečišćenjem mora i naposljetku, ali ne i manje važno, izbjegličkom krizom.
Klimatske promjene uvelike utječu na tu regiju, a porast razine mora velika je prijetnja obalnim ekosustavima i gospodarstvima. Ostali faktori kao što su rast i starenje stanovništva, migracije i produbljivanje globalizacije također će uvećati te pritiske.
Stoga postoji jasna potreba za zajedničkom inicijativom kako bi se EU-u i susjednim zemljama omogućila prekogranična suradnja u cilju:
povećanja sigurnosti i zaštite;
promicanja održivog plavog rasta i radnih mjesta te
očuvanja ekosustava i biološke raznolikosti u zapadnom Sredozemlju.
Kada je riječ o upravljanju pomorstvom, udruživanjem snage zemlje te regije postići će i usklađivanje djelovanja, učinkovitiju uporabu alata i optimalnu uporabu financiranja i financijskih instrumenata, s mogućnošću mobiliziranja više privatnih ulaganja nego što bi to mogle ako djeluju same, među ostalim iskorištavanjem nedavno pokrenute platforme EU-a za ulaganja u susjedstvu.
U skladu s time su 2015. Ministarskom izjavom Unije za Mediteran o Plavom gospodarstvu zemlje sudionice pozvane istražiti dodanu vrijednost i izvedivost primjerenih pomorskih strategija na podregionalnoj razini i temeljiti daljnji rad na iskustvu stečenom u okviru Dijaloga 5 + 5. U listopadu 2016. ministri vanjskih poslova Alžira, Francuske, Italije, Libije, Malte, Mauritanije, Maroka, Portugala, Španjolske i Tunisa pozvali su na daljnji rad na inicijativi za održiv razvoj plavoga gospodarstva, zajedno s Tajništvom Unije za Mediteran.
Ova Inicijativa nastala je na temelju tog zahtjeva te obuhvaća ovu Komunikaciju i prateći okvir za djelovanje. Ta su dva dokumenta izrađena u bliskoj suradnji s predmetnim zemljama i s Tajništvom Unije za Mediteran. U Komunikaciji se navode glavni problemi i nedostaci koje treba riješiti te moguća rješenja. U okviru za djelovanje predstavljeni su predloženi prioriteti i njihova dodana vrijednost te su detaljno iznesene mjere i projekti s kvantitativnim ciljevima i rokovima za praćenje napretka tijekom vremena.
Inicijativa se temelji na dugogodišnjem iskustvu Komisije sa strategijama za morske bazene i makroregionalnim strategijama (kao što su Atlantska strategija, Strategija EUa za regiju Baltičkog mora i Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju). Temelji se i na više od dva desetljeća rada u okviru Dijaloga 5 + 5, zahvaljujući kojem su među zemljama sudionicama stvorene čvrste veze. Nadovezuje se i na druge politike EU-a povezane s regijom, kao što su prioriteti revizije europske politike susjedstva i nedavna Komunikacija o međunarodnom upravljanju oceanima. Inicijativa ima koristi od:
-regionalnog dijaloga o pomorskoj politici i plavom gospodarstvu koji se vodi u okviru Unije za Mediteran;
-suradnje u upravljanju ribarstvom, koja je nedavno pojačana procesom iz Catanije pokrenutim 2016., i suradnje u području održivog razvoja akvakulture, a obje se odvijaju u okviru Opće komisije za ribarstvo u Sredozemnome moru i
-suradnje u okviru Barcelonske konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja i Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. te napora uloženih u provedbu Strategije za održiv razvoj u Sredozemlju.
Iako je inicijativa usmjerena na regiju zapadnog Sredozemlja i deset prethodno navedenih zemalja, njezino se područje djelovanja i moguće koristi mogu proširiti i izvan tog podbazena. Stoga, ovisno o potrebama na koje treba odgovoriti, mjere mogu uključivati partnere u središnjem Sredozemlju i sjeveroistočnom Atlantiku te će ostati otvorene drugim partnerima.
Budući da se inicijativa odnosi i na EU i na zemlje partnere, morat će dobiti političku podršku prvo u EU-u, a zatim u Uniji za Mediteran, čime će okupiti svih deset predmetnih zemalja.
2. Problemi i nedostaci
Opsežnim savjetovanjima između dionika i nacionalnih tijela utvrđen je niz problema i nedostataka koji se mogu sažeti u tri glavna područja:
2.1. Sigurnost i zaštita
U zapadnom Sredozemlju godišnje se prosječno dogodi oko 60 nesreća u pomorskom prometu, od kojih 15 uključuju tankere koji prevoze naftu ili kemikalije. Gotovo polovina nesreća koje su uzrokovale značajne izljeve (100 tona ili više) u proteklom desetljeću dogodile su se u zapadnom Sredozemnome moru. Stanje u toj regiji još je relativno dobro u usporedbi s drugim podbazenima, ali zbog novih gospodarskih kretanja mogla bi biti izložena većem riziku, posebno u područjima preopterećenima pomorskim prometom (kao što su Gibraltarski tjesnac, tjesnac Bonifacio ili Sicilski tjesnac) te u lukama i terminalima. Zbog udvostručenja Sueskog kanala moglo bi doći do povećanja prometnih gužvi. Uslijed velike koncentracije brodova povećava se rizik od sudara, onečišćenja okoliša i onečišćenja bukom te nesreća.
Ta je regija osobito osjetljiva i sa stajališta sigurnosti. Između 2013. i 2015. te je vode svakoga mjeseca prešlo prosječno 11 000 nezakonitih migranata, što je bio uzrok sve većoj zabrinutosti u pogledu ljudskih života i gospodarskih aktivnosti. Očekuje se da će se uslijed sadašnjih demografskih kretanja i klimatskih promjena pooštriti konkurencija u pogledu resursa i povećati geopolitička nestabilnost u regiji.
Za promicanje održivog razvoja u sektorima plavoga gospodarstva te blagostanja i stabilnosti u regiji ključno je zajamčiti sigurnost i zaštitu pomorskih aktivnosti. Napori za uklanjanje tih rizika i prijetnji uključuju:
-regionalni akcijski plan za promet u regiji Sredozemlja
i projekte SAFEMED u okviru Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA);
-Strategiju EU-a za pomorsku sigurnost i njezin akcijski plan;
-integriranu pomorsku strategiju Afrike 2050. i Deklaraciju iz Loméa o pomorskoj sigurnosti;
-europski paket za granice i obalnu stražu
i povezani pilot-projekt pokrenut 2016. za poboljšanje operativne suradnje u pogledu funkcija obalne straže između triju agencija EU-a (FRONTEX, EFCA i EMSA) u zapadnom Sredozemlju;
Otkad su izbjeglička kriza i kontrola migracija postali prioritet 2015., u okviru Europskog migracijskog programa pokrenute su brojne aktivnosti usmjerene na migracije. Suradnja među predmetnim zemljama poboljšala se i zahvaljujući mreži Seahorse za Sredozemlje te Europskom i Mediteranskom forumu o funkcijama obalne straže.
Međutim, inicijative i projekti još su relativno raspršeni diljem regije te su kapaciteti za provedbu zakona i raspoloživost, dostupnost, obrada i razumijevanje podataka još uvijek nejednaki i rascjepkani između sjeverne i južne obale. Stoga treba pojačati suradnju između država članica EU-a i južnih zemalja partnera kako bi se uklonili ti nedostaci olakšavanjem interoperabilnosti i razmjene podataka, izgradnjom kapaciteta i poboljšanjem odgovora na hitne situacije u realnom vremenu.
2.2. Visoke stope nezaposlenosti mladih u odnosu na sve stariju pomorsku radnu snagu
U regiji zapadnog Sredozemlja postoji paradoks u pogledu zapošljavanja u smislu da su stope nezaposlenosti mladih iznimno visoke – između 14 % i 58 % – a pomorski poduzetnici u novim i tradicionalnim sektorima ne mogu pronaći potrebne vještine i profile. Taj neusklađenost između ponude i potražnje proizlazi prije svega iz nedostatka dijaloga i suradnje između sektora i različitih razina obrazovanja.
Postoji i dvostruki problem u pogledu istraživanja i razvoja. S jedne strane, aktivnosti kao što su turizam, promet i ribarstvo, koje su tradicionalno u središtu plavoga gospodarstva, moraju biti inovativnije i raznovrsnije kako bi s vremenom ostale održive, konkurentne i profitabilne i pružile kvalificirana radna mjesta. S druge strane, za nekoliko novonastalih aktivnosti i lanaca vrijednosti (kao što su plava biotehnologija, morski obnovljivi izvori energije, živi i mineralni resursi) potrebna je posebna potpora kako bi potpuno ostvarili svoj potencijal, postigli dovoljnu kritičnu masu i privukli ulaganja po mjeri u području istraživanja i razvoja.
Diljem zapadnog Sredozemlja trenutačno se promiče više strateških inicijativa i okvira za poticanje gospodarske aktivnosti, istraživanja i inovacija. Oni uključuju:
-strategiju Plavog rasta i pomorsku politiku EU-a;
-strategiju EU-a za više radnih mjesta i veći rast u obalnom i pomorskom turizmu;
-inicijativu BLUEMED;
-inicijativu za plavi rast u okviru FAO-a.
Te su inicijative usmjerene ili na EU ili na zemlje u susjedstvu, ali ne na oboje. Inicijative koje se provode na temelju poziva EU-a ne odgovaraju uvijek na posebne potrebe korisnika u zapadnom Sredozemlju te je potpora međusektorskim aktivnostima između južnih i sjevernih dionika uglavnom ograničena. Potrebno je djelovati kako bi se ispravila asimetrija u smislu zemljopisnog područja primjene inicijativa, uskladili instrumenti financiranja, stvorila kritična masa za gospodarske aktivnosti koje trenutačno nisu privlačne privatnim ulagateljima, ispravila postojeća neusklađenost između ponude i potražnje u području plavih vještina, povećao kapacitet dionika za stvaranje partnerstava između dviju obala u regiji i, naposljetku, potaknula ulaganja i otvorila radna mjesta u regiji.
Druge inicijative obuhvaćaju obje obale u regiji, primjerice akcijski plan za održivu potrošnju i proizvodnju i regionalni akcijski plan za promet u regiji Sredozemlja. One imaju stvaran potencijal i imale bi koristi od veće sinergije i suradnje među dionicima te većeg sudjelovanja privatnog sektora u njihovoj provedbi na razini zapadnog Sredozemlja.
2.3. Različiti i suprotstavljeni interesi na moru
U regiji zapadnog Sredozemlja postoji najveća biološka raznolikost i najveći broj endemskih vrsta u cijelom sredozemnom bazenu. Međutim, kao i u ostatku tog morskog bazena, nekoliko njegovih ribljih stokova bilo je dugoročno podvrgnuto prekomjernom izlovu. Nacionalna zaštićena morska područja i područja mreže Natura 2000 obuhvaćaju oko 3,5 % njegovih voda, što je još uvijek daleko ispod ciljne stope očuvanja obalnih i morskih područja od 10 %.
U toj se regiji ostvaruje 48 % bruto dodane vrijednosti i 45 % radnih mjesta u Sredozemlju kao cjelini zahvaljujući glavnim pomorskim sektorima, kao što su turizam, akvakultura, ribarstvo i promet. To je žarišna točka u smislu gospodarskih, demografskih i okolišnih pritisaka te se u njoj nalazi čak sedam od trinaest područja u Sredozemlju u kojima snažna gospodarska aktivnost dolazi u izrazit sukob s pitanjima očuvanja.
Potencijalno konkurentske pomorske gospodarske aktivnosti u istim vodama mogle bi odvratiti ili spriječiti ulaganja. Te bi aktivnosti mogle dovesti i do povećanog stvaranja otpada, povećane potrošnje energije i vode i povećanog iskorištavanja bioloških i drugih resursa te u konačnici prouzrokovati veće onečišćenje i ozbiljno pogoršanje stanja morskih i obalnih ekosustava.
Zato su u toj regiji uloženi napori u cilju provedbe čitavog niza inicijativa i sporazuma kao što su, među ostalim, EU-ove Direktiva o prostornom planiranju morskog područja i Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, inicijativa za plavi rast u okviru FAO-a, Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša / Mediteranski akcijski plan – Barcelonska konvencija i njezin regionalni akcijski plan o morskom otpadu te protokol o integriranom upravljanju obalnim područjima. Nedavna srednjoročna strategija Opće Komisije za ribarstvo u Sredozemnome moru (2017. – 2020.) usmjerena na održivost ribarstva u Sredozemnom i Crnom moru i inicijativa MEDFISH 4EVER također pružaju dobar temelj za rješavanje trenutačnog prekomjernog iskorištavanja ribljih stokova.
Iako postoji stvarna politička volja za rješavanjem problema u području okoliša i ribarstva, u toj regiji još nedostaju dovoljna svijest, širenje informacija i međusektorske politike utemeljene na dokazima. Postoje još mnogi nedostaci i u provedbi i izvršavanju zakona, osobito na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Osim toga, testiranje otpornosti pomorskih podataka pokazalo je ozbiljan manjak znanja o geološkoj i ekološkoj prirodi južnih voda i smanjenje javnih ulaganja u programe praćenja na sjeveru. Zbog manjka informacija o ulovu i prakse malog ribolova potpora sektoru ribarstva postaje prilično složena.
3. Odgovor: mjere za rješavanje problema i popunjavanje nedostataka
Fleksibilnim okvirom za djelovanje (vidi prateći Radni dokument službi Komisije) utvrđeni su nedostaci koje treba popuniti i moguća dodana vrijednost predloženih prioriteta i mjera. Inicijativa će se financirati u okviru postojećih međunarodnih, europskih, nacionalnih i regionalnih fondova i financijskih instrumenata, koji će biti usklađeni i komplementarni. To bi trebalo stvoriti učinak poluge i privući sredstva drugih javnih i privatnih ulagatelja. Mogući izvori financiranja okvirni su, uvjetovani procjenom evaluacijskih postupaka i kriterija za predmetne fondove, programe i projekte i ne dovode tu procjenu u pitanje.
Poticanjem koordinacije i suradnje među deset zemalja ova je inicijativa usmjerena na:
povećanje sigurnosti i zaštite;
promicanje održivog plavog rasta i radnih mjesta te
očuvanje ekosustava i biološke raznolikosti u regiji zapadnog Sredozemlja.
Nakon opsežnog savjetovanja s nacionalnim tijelima i dionicima inicijativa će se usredotočiti na tri glavna cilja koja su usmjerena na rješavanje tih triju glavnih problema.
3.1. Cilj br. 1. – Sigurniji i zaštićeniji pomorski prostor
Za održiv razvoj pomorskoga gospodarstva, očuvanje i otvaranje radnih mjesta te pravilno upravljanje morskim i obalnim područjima ključno je zajamčiti sigurnost i zaštitu pomorskih aktivnosti.
Prioriteti:
1.1.
Suradnja između obalnih straža
Trenutačno postoji nekoliko inicijativa za razvoj pomorske sigurnosti i zaštite, ali sredstva su raspoređena na različitim razinama i od strane različitih partnera u regiji zapadnog Sredozemlja. Ostvaren je napredak u smislu olakšavanja dobrovoljne razmjene podataka, ali suradnja između obalnih straža sa dviju obala i dalje je ograničena te još treba poboljšati odgovor na hitne situacije u realnom vremenu.
Mjere:
povećati suradnju između obalnih straža sa dviju obala regije zapadnog Sredozemlja s pomoću mjera kao što su mreže centara za osposobljavanje, zajedničko osposobljavanje i razmjene osoblja;
podržati izgradnju kapaciteta u područjima kao što su nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov, služba za nadzor pomorskog prometa, aktivnosti traganja i spašavanja na moru, borba protiv krijumčarenja migranata i druge nezakonite trgovine na moru (uključujući daljnjim razvojem mreže Seahorse za Sredozemlje).
Mogući izvori financiranja: Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), Europski instrument za susjedstvo (ENI), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Instrument za razvojnu suradnju (DCI).
1.2.
Pomorska sigurnost i odgovor na onečišćenje mora
Treba optimirati razmjenu pomorskih podataka između sjeverne i južne obale zapadnog Sredozemlja u cilju boljeg uvida u stanje, osiguranja učinkovite uporabe nacionalnih financijskih sredstava i poboljšanja suradnje u prekograničnim operacijama. Neke zemlje partneri razmjenjuju podatke o okolišu preko projekata SAFEMED Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), dok uska grla sprečavaju njihov pristup sustavu SafeSeaNet.
Mjere:
poticati razmjenu podataka o pomorskom prometu davanjem potpore južnim zemljama kako bi poboljšale svoju infrastrukturu (sustav automatske identifikacije (AIS) / sustav nadzora plovidbe i informacijski sustav) i pomoći im da pristupe postojećim platformama (SafeSeaNet i Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije u slučajevima onečišćenja mora);
povećati kapacitete (planiranje, spremnost i instrumenti) za odgovor na onečišćenje mora uslijed nesreća i borbu protiv njega.
Mogući izvori financiranja: ENI, EFRR, program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva.
U okviru cilja br. 1. treba postići sljedeće:
do 2018. punu pokrivenost sustavom automatske identifikacije u cilju veće razmjene podataka dobivenih nadzorom pomorskog prometa na regionalnoj razini;
do 2018. pojačan nadzor granica uključivanjem zemalja susjedstva u mrežu Seahorse za Sredozemlje.
3.2. Cilj br. 2. – Pametno i otporno plavo gospodarstvo
Inovacije i dijeljenje znanja od ključne su važnosti za rješavanje problema smjene generacija na tržištu rada i postizanje veće održivosti, konkurentnosti i otpornosti regije na cikličke krize i šokove. Taj se cilj u velikoj mjeri nadovezuje na postojeće inicijative kao što je BLUEMED i pripadajući strateški program za istraživanje i inovacije te se njime potiče zemlje partnere da se bolje uključe.
Prioriteti:
2.1.
Strateška istraživanja i inovacije
Partneri i dionici s južne obale zapadnog Sredozemlja bit će pozvani da se pridruže inicijativi BLUEMED kako bi se postigla ekonomija razmjera i poticala partnerstva između istraživanja i industrije na dvjema obalama.
Mjere:
promicati inovativne industrijske sektore i usluge koji se temelje na biotehnologiji, uključujući sastojke hrane, farmaceutske proizvode, kozmetiku, kemijske proizvode, materijale i energiju;
razvijati nove tehnologije za promatranje i praćenje oceana, uključujući dubokomorske i pridnene biološke i druge resurse;
poticati razvoj novih koncepata i protokola od strane privatnih poduzeća i pomorskih operatora u cilju optimalne uporabe infrastrukture, brodova i platformi za znanstvene, okolišne te svrhe zaštite i sigurnosti;
razvijati rješenja po mjeri i nove tehnologije za iskorištavanje morskih obnovljivih izvora energije i ublažavanje klimatskih promjena te prilagodbu njima;
razvijati kapacitete za prijenos znanja i tehnologije.
Mogući izvori financiranja: Program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva, EFPR, EFRR, ENI, LIFE, Zeleni klimatski fond.
2.2.
Razvoj pomorskih klastera
Mjere:
podupirati razvoj srednjih, malih i mikropoduzeća u plavom gospodarstvu (putem nacionalnih pomorskih klastera, inkubatora, poslovnih boostera, usluga poslovnih anđela i financijskih instrumenata po mjeri);
poticati učinkovitu mrežu pomorskih klastera diljem regije;
uspostaviti regionalne klastere u području obnovljive energije, dobrobiti stanovništva i aktivnog starenja, na temelju morskih i pomorskih resursa i tehnologija.
Pomorski klasteri očito pridonose stvaranju inovacija, otvaranju radnih mjesta i ostvarivanju gospodarskog rasta. Oni imaju ključnu ulogu u stvaranju kritične mase za gospodarske aktivnosti koje trenutačno nisu privlačne za privatne ulagatelje.
Mogući izvori financiranja: EFPR, COSME, ENI, EFRR, nacionalna financijska sredstva, Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), Europski fond za održivi razvoj (EFOR).
2.3.
Razvoj i protok vještina
Institucije za pomorsko osposobljavanje i obrazovanje prepoznale su niz mogućih načina za rješavanje trenutačnog problema neusklađenosti ponude i potražnje pomorskih vještina i poboljšavanje suradnje.
Mjere:
poticati razvoj inovativnih pomorskih vještina kroz niz strateških aktivnosti u cilju usklađivanja ponude i potražnje vještina;
promicati umrežavanje i razmjenu između pomorskih, lučkih i logističkih instituta i akademija;
poticati informiranost o pomorskim zanimanjima i njihovu privlačnost za mlade ljude;
uskladiti ponudu i potražnju poslova u sektorima multimodalnog prijevoza tereta, opskrbnih lanaca i infrastrukture;
uskladiti postojeće vještine i funkcije za upravljanje problemima migracija u čitavoj regiji i promicati učinkovitiju cirkularnu migraciju.
Mogući izvori financiranja: EFPR, inicijativa za plavi rast u okviru FAO-a, Europski socijalni fond (ESF), ENI, ERASMUS+, Instrument za povezivanje Europe (CEF), nacionalna financijska sredstva.
2.4.
Održiva potrošnja i proizvodnja (pomorski prijevoz, luke, pomorski i obalni turizam, morska akvakultura)
Mjere:
poticati primjenu održivih modela i praksa potrošnje i proizvodnje; podupirati uporabu čistih izvora energije za desalinizaciju morske vode; promicati energetsku učinkovitost i prilagodbu klimatskim promjenama u obalnim gradovima;
promicati zeleni pomorski promet i lučku infrastrukturu za alternativna goriva; optimirati lučku infrastrukturu, sučelja i postupke/operacije; nastaviti s razvojem Transeuropske prometne mreže i morskih autocesta te vezâ među lukama.
razvijati nove tematski osmišljene turističke proizvode i usluge uključujući:
-tematska putovanja (na teme priroda, kultura i povijest), nautički turizam i turizam krstarenja, održive marine, ribolovni turizam i rekreacijski ribolov;
-izgradnju ekološki prihvatljivih umjetnih grebena;
-povezivanje privlačnih sadržaja na moru i u unutrašnjosti (hrana, kultura, sportske aktivnosti itd.);
razviti zajedničke tehničke standarde za održivu morsku akvakulturu u svim zemljama regije, postići diversifikaciju sektora i povećati kapacitete.
Pomorske i kopnene aktivnosti, uz postupnu urbanizaciju obale, vrše pritisak na morske i obalne ekosustave podbazena i mogu utjecati na dugoročnu održivost sektora kao što su morska akvakultura te pomorski i obalni turizam. Taj će prioritet potaknuti provedbu Akcijskog plana za održivu potrošnju i proizvodnju u regiji i prijelaz na pametniju i zeleniju mobilnost, održivi turizam i održive prakse akvakulture.
Mogući izvori financiranja: EFPR, COSME, CEF, LIFE, ENI, EFRR, Program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva, inicijativa za plavi rast u okviru FAO-a, Europski portal projekata ulaganja (EIPP), EFSU, EFOR
U okviru cilja br. 2. treba postići sljedeće:
-do 2017. uključiti zemlje zapadnog Sredozemlja u inicijativu BLUEMED i u njezin strateški program istraživanja;
-do 2022. povećati broj certificiranih ekoloških luka i marina za 25 %;
-do 2022. povećati vrijednost proizvodnje održive akvakulture za 20 %.
-do 2022. postići porast broja turističkih dolazaka izvan sezone za 20 %.
3.3. Cilj br. 3. – Bolje upravljanje morem
Za postizanje zdravih morskih i obalnih ekosustava uz istovremeno promicanje socioekonomskog razvoja potrebni su solidni institucionalni, pravni i tehnički okviri kojima se može postići ravnoteža između suprotstavljenih potražnji za ograničenim prirodnim resursima i prostorom.
Prioriteti:
3.1. Prostorno planiranje i upravljanje obalom
Mjere:
poboljšati upravljanje morskim i obalnim područjima od strane lokalnih aktera i osigurati odgovarajuću i koordiniranu provedbu Direktive MSP i protokola ICZM, uključujući pristup temeljen na ekosustavu;
poboljšati znanje o interakcijama između kopna i mora i razviti ekološki prihvatljiva inženjerska rješenja za postizanje dobrog stanja okoliša morâ i obalâ;
razviti instrumente za odabir odgovarajućih lokacija za odobalne instalacije i za zadovoljavanje energetskih i ekoloških potreba regije.
Nastojat će se ostvariti dosljednost u provedbi Direktive EU-a o prostornom planiranju morskog područja (MSP) i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji te protokola Integrirano upravljanje obalnim zonama (ICZM).
Mogući izvori financiranja: EFPR, EFRR, ENI, program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva.
3.2. Znanje o moru i pomorstvu
Za kreiranje politika utemeljenih na činjenicama potrebni su usklađeni i ažurirani podaci o moru i pomorstvu u područjima kao što su ulaganja, bruto dodana vrijednost, zapošljavanje, stvaranje otpada i gospodarenje njime, batimetrija, kvaliteta vode i praćenje stanja okoliša. Potrebni podaci često su ili nedostupni ili dostupni samo nekim zemljama.
Mjere:
promicati prikupljanje i pohranu podataka te upravljanje njima s pomoću postojećih instrumenata, baza podataka i projekata (osobito Europska mreža nadgledanja i prikupljanja podataka o moru – EMODNET, Virtualni centar znanja kojim upravlja Tajništvo Unije za Mediteran i projekti u okviru Obzora 2020.) i povećati njihovu zemljopisnu i tematsku širinu na cijelu regiju;
pohranjivati i ažurirati informacije o pojavi erozije tla i obalnim rizicima; uskladiti i proširiti sustav nadzora obale na razini podbazena i razviti zajedničke instrumente za procjenu učinaka ljudskih aktivnosti;
razviti autonomna vozila bez posade i s tim povezanu podvodnu infrastrukturu;
izgraditi kapacitete u području pomorstva.
Mogući izvori financiranja: EFPR, ENI, EFRR, LIFE, Program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva, Zeleni klimatski fond.
3.3. Biološka raznolikost i očuvanje morskih staništa
Mjere:
procijeniti opterećenje atmosfere, kopna i mora te rizike za ekosustave i ljudsko zdravlje;
pružiti pomoć pri uspostavljanju zaštićenih pomorskih područja i upravljanju njima, smanjivanju količine morskog otpada, upravljanju balastnim vodama i praćenju opterećenja bukom;
pojačati lokalnu sposobnost identifikacije invazivnih stranih vrsta i puteva njihova širenja te strukturu i funkcioniranje morskih ekosustava;
podupirati kampanje za podizanje svijesti o morskom okolišu i biološkoj raznolikosti te volonterski rad na očuvanju okoliša u cijeloj regiji.
Biološku raznolikost regije ugrožavaju zagađenje, eutrofikacija, uništavanje morskih i obalnih staništa, ometanje migracijskih ruta divljih životinja, promjene obalne dinamike, morski otpad i buka. Pružit će se potpora zemljama u njihovim naporima da ispune dogovorene međunarodne obveze kao što je Barcelonska konvencija, uključujući Regionalni plan upravljanja morskim otpadom u Sredozemnom moru i Konvencija UN-a o biološkoj raznolikosti.
Mogući izvori financiranja: LIFE, EFRR, ENI, EFPR, program EU-a Obzor 2020., nacionalna financijska sredstva.
3.4. Održivi razvoj ribarstva i obalnih zajednica
Budući da je djelovanje na južnoj i sjevernoj obali Sredozemnog mora trenutačno fragmentirano, nastojat će se ostvariti veća regionalna koordinacija i suradnja kroz provedbu srednjoročne strategije Opće komisije za ribarstvo u Sredozemnome moru (GFCM) (2017. – 2020.) prema održivosti ribarstava na Sredozemnom i Crnom moru. Time će se osigurati i dosljednija provedba zajedničke ribarstvene politike na razini podbazena.
Mjere:
poticati održivi razvoj malog ribolova i obalnih zajednica povećavanjem sposobnosti regije za upravljanje ribljim stokovima putem višegodišnjih planova ribarstva, tehničkih mjera, zatvaranja područjâ i drugih posebnih mjera očuvanja;
pojačati sposobnost regije za osiguravanje pravilnog prikupljanja podataka, redovitih znanstvenih procjena i adekvatnog pravnog okvira za kontrolu i inspekcije;
osnovati lokalne tehničke skupine za analizu specifičnih mogućnosti i prijetnji i definirati zajedničke mjere i tehnike intervencije;
širiti najbolje prakse za stavljanje proizvoda ribarstva na tržište, postići povećanje njihove dodane vrijednosti i diversifikaciju gospodarskih aktivnosti u obalnim zajednicama (i kroz pristupe odozdo prema gore kao što je lokalni razvoj kojim upravlja zajednica).
Mogući izvori financiranja: EFPR, ENI, inicijativa za plavi rast u okviru FAO-a, GFCM.
U okviru cilja br. 3. treba postići sljedeće:
-do 2021. obuhvatiti 100 % voda pod nacionalnom nadležnošću i 100 % obalnih područja planiranjem pomorskog prostora i integriranim upravljanjem obalnim područjem te njihovim provedbenim mehanizmima;
-do 2020. barem 10 % obalnih i morskih područja proglasiti zaštićenim morskim područjima ili ih obuhvatiti drugim učinkovitim mjerama očuvanja usmjerenim na pojedinačna područja;
-do 2024. postići smanjenje količine morskog otpada na plažama za 24 %;
-do 2020. uključiti zemlje južnog Sredozemlja u EMODNET;
-do 2020. postići da sve države kao države zastave, obalne države ili države luke posjeduju adekvatan pravni okvir te ljudske i tehničke resurse za ispunjavanje obveza u pogledu kontrole i inspekcija u ribarstvu;
-do 2020. postići da 100 % ključnih sredozemnih stokova
bude obuhvaćeno adekvatnim prikupljanjem podataka, redovitim znanstvenim procjenama i upravljanjem putem višegodišnjih planova za ribarstvo.
4. Upravljanje i provedba
4.1. Koordinacija
Politička koordinacija osigurat će se s pomoću postojećih mehanizama i postupaka Unije za Mediteran, uključujući sastanke visokih dužnosnika i ministarske sastanke. Operativna koordinacija osigurat će se putem radne skupine WestMED povezane s radnom skupinom Unije za Mediteran za plavo gospodarstvo i uključivat će nacionalne kontaktne točke pri relevantnim ministarstvima, Europsku komisiju i Tajništvo Unije za Mediteran. Predstavnici postojećih regionalnih organizacija na Sredozemlju također bi mogli biti pozvani da se priključe radnoj skupini.
4.2. Provedba i izvješćivanje
Da bi inicijativa bila uspješna mora biti zadovoljen niz ključnih uvjeta:
-ministarska potvrda kojom se potvrđuje da su inicijativom obuhvaćena sva područja politike, ministarstva i sve razine vlasti. Zemlje će određivati prioritete, preuzeti odgovornost, usklađivati politike i financijska sredstva na nacionalnoj razini i davati donositeljima odluka i onima koji provode politike odgovarajuće ovlasti i resurse na svim administrativnim razinama;
-Komisija će osiguravati strateški pristup na razini EU-a uključujući koordinaciju s postojećim inicijativama povezanima s EU-om;
-vlade će pratiti, podnositi izvješća radnoj skupini i ocjenjivati napredak postignut na nacionalnoj razini te davati smjernice za provedbu;
-koordinaciju s radom postojećih regionalnih organizacija osiguravat će Tajništvo Unije za Mediteran;
-ključni dionici koji će biti uključeni: nacionalna, regionalna i lokalna tijela, uključujući upravljačka tijela, gospodarski i društveni akteri, građani, akademska zajednica i nevladine organizacije. Taj će se angažman promicati i putem javnih događanja (primjerice godišnji forumi, sastanci poduzetnika („business to business”) kao i događanja u svrhu pronalaženja ulagača („investors pitch”) ili za brzo pronalaženje financijskih sredstava („Speed Funding”);
-posebnim mehanizmom pomoći osigurat će se odmah u startu podrška državama i radnoj skupini; podrška bi trebala uključivati i angažman dionika te partnerstvo među njima i prikupljanje bilo kojih podataka potrebnih za uspostavu temeljnih odrednica, praćenje napretka i izvješćivanje o njemu.
5. Poveznice s politikama EU-a
Umjesto izrade novog zakonodavstva ova je inicijativa usmjerena na postizanje ciljeva Unije (prioriteti u područjima „zapošljavanje, rast i ulaganja”, „energetska unija i klimatske promjene”, „migracije” i „jači globalni akter”) kroz jačanje politika relevantnih za regiju i poticanje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a.
Naglasak je na boljoj koordinaciji između instrumenata za financiranje i na istinski integriranom pristupu kojim se međusobno povezuju različita područja politike i snažno isprepliću politike i inicijative na razini EU-a kao što su pomorska politika, zajednička ribarstvena politika, kohezijska politika, politika zaštite okoliša, priobalna i pomorska politika, globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, paket mjera za graničnu i obalnu stražu, strategije za plavi rast, pomorska sigurnost, MEDFISH 4EVER, biološka raznolikost, prilagodba na klimatskim promjenama, Sedmi program djelovanja za okoliš, okvirni programi za istraživanje i razvoj i komunikacije o „Partnerstvu za demokraciju i zajednički napredak s južnim Sredozemljem” i o „Međunarodnom upravljanju oceanima”.
6. Šire poveznice
Potrebna je koordinacija s programima i inicijativama za područje Sredozemlja i s povezanim Akcijskim planom za Atlantik te Strategijom EU-a za jadransku i jonsku regiju, kao i s inicijativama BLUEMED i PRIMA. Program INTERACT može predstavljati pomoć u tom pogledu, unutar granica svoje nadležnosti.
Inicijativa mora biti u skladu i s postojećim zakonodavstvom. Mora se nastojati ostvariti sinergija s procesom Unije za Mediteran, Dijalogom 5+5, regionalnim akcijskim planom za promet u regiji Sredozemlja, transmediteranskom prometnom mrežom i širim okvirima kao što su Barcelonska konvencija i Opća komisija za ribarstvo u Sredozemnome moru.
Predstavljanjem održivih ideja, otvaranjem radnih mjesta i ostvarivanjem gospodarskog rasta projekti koji se podupiru ovom inicijativom mogli bi se proširiti na druge dijelove Sredozemlja, čime bi ona postala poticaj održivom rastu u čitavom bazenu.
7. Zaključak
Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da podrže ovu Komunikaciju. Komisija također poziva Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor da daju svoja mišljenja o ovoj inicijativi.
Komisija će do 2022. podnijeti izvješće o provedbi ove inicijative Vijeću i Europskom parlamentu na temelju izvješćâ zemalja.