Bruxelles, 30.3.2017.

COM(2017) 151 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Direktive o buci iz okoliša u skladu s člankom 11. Direktive 2002/49/EZ


IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Direktive o buci iz okoliša u skladu s člankom 11. Direktive 2002/49/EZ

1.    Uvod

Člankom 11. Direktive o buci iz okoliša (dalje u tekstu „Direktiva”) 1 propisuje se da Europska komisija svakih pet godina priprema izvješće o provedbi Direktive. Osim pitanja provedbe, u Direktivi se zahtijeva da to izvješće obuhvati i pregled akustičkog okoliša, ciljeve i mjere za smanjenje buke iz okoliša (važeće zakonodavstvo o buci na izvoru) te procijeniti potrebu za daljnjim djelovanjem Zajednice. U ovom drugom izvješću o provedbi analizira se stanje nakon objave prvog izvješća 2 , a ono osim toga predstavlja i akcijski plan koji se nastavlja na evaluaciju Direktive koja je provedena 2016. na temelju Komisijina Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Stoga ga treba tumačiti zajedno s pripadajućom popratnom studijom i radnim dokumentom službi Komisije 3 .

Onečišćenje bukom i dalje je veliki zdravstveni problem povezan s okolišem u Europi. Znanstveno je dokazano da produljeno izlaganje visokim razinama onečišćenja bukom može dovesti do teških zdravstvenih posljedica u dijelovima ljudskog tijela čijim radom upravljaju endokrini sustav i mozak, kao što su bolesti krvožilnog sustava, poremećaji sna i uznemirenost (osjećaj nelagode koji utječe na opću dobrobit). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) onečišćenje bukom drugi je po redu uzrok opterećenja bolesti povezan s okolišem u Europi, koji nadmašuje jedino onečišćenje zraka.

Pritisci povezani s okolišem i opasnosti za zdravlje i dobrobit uvelike izazivaju zabrinutost građana 4 , a uloga je Unije štititi svoje građane od takvih pritisaka i opasnosti uz istodobno poboljšanje održivosti gradova Unije. Cilj smanjenja broja ljudi na koje je buka iz okoliša štetno utjecala – o kojem se izvješćuje u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive – utvrđen je Sedmim programom djelovanja za okoliš 5 . Za to su potrebna inovativna rješenja kojima će se pridonijeti ostvarivanju Komisijina općeg prioriteta br. 1.: Novi poticaj za zapošljavanje, rast i ulaganja.

Na razini EU-a Direktiva 2002/49/EZ o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša ključni je zakonodavni instrument za zaštitu građana od prekomjernog onečišćenja bukom koju uzrokuju cestovni, željeznički i zračni prijevoz te velika industrijska postrojenja. Njezina je svrha dvojaka: 1. utvrditi zajednički pristup namijenjen izbjegavanju, sprečavanju ili smanjivanju štetnih posljedica buke iz okoliša i 2. osigurati osnovu za razvoj mjera za smanjenje buke koju proizvode glavni izvori.

2.    Akustička kvaliteta okoliša u EU-u i utjecaj na javno zdravlje

Europska agencija za okoliš (EEA) izvršila je procjenu izloženosti europskih građana buci za države članice Europske unije kojom je obuhvaćeno 467 naseljenih područja (u kojima su u obzir uzete ceste, željezničke pruge, zračne luke i industrijska postrojenja), 86 glavnih zračnih luka te 186 600 km glavnih cesta i 44 320 km glavnih željezničkih pruga izvan naseljenih područja. S obzirom na to da države članice još uvijek nisu završile s izvješćivanjem, podaci koji nedostaju popunjeni su posebnom metodologijom za popunjavanje praznina u podacima 6 . Na slici 1. prikazani su rezultati, zasebno za područja unutar i izvan naseljenih područja 7 .

 

Slika 1. Broj ljudi u Europi izloženih buci iz okoliša pri vrijednostima Lden > 55 dB u 28 država članica EU-a 2012. unutar i izvan naseljenih područja

Cestovni promet unutar i izvan naseljenih područja i dalje je glavni izvor buke kojoj su ljudi izloženi a koja je iznad pragova izvješćivanja utvrđenih Direktivom, pri čemu se procjenjuje da je ukupno (unutar i izvan naseljenih područja) oko 100 milijuna ljudi (gotovo 70 milijuna unutar i 30 milijuna izvan naseljenih područja) izloženo buci cestovnog prometa pri vrijednosti Lden višoj od 55 dB. Željezničke pruge drugi su najvažniji izvor buke s ukupno više od 18 milijuna ljudi (oko 10 milijuna unutar i 8 milijuna izvan naseljenih područja) izloženih vrijednostima Lden višima od 55 dB, a slijedi je buka zrakoplova s ukupno gotovo četiri milijuna ljudi (gotovo tri milijuna unutar i milijun izvan naseljenih područja) izloženih vrijednostima Lden višima od 55 dB. Unutar gradskih područja otprilike milijun ljudi izloženo je industrijskoj buci pri vrijednosti Lden višoj od 55 dB.

Ti podaci o izloženosti pokazuju 8 da zbog buke iz okoliša 14,1 milijun odraslih osoba pati od ozbiljnih smetnji, 5,9 milijuna pati od izrazitih poremećaja sna, te da buka iz okoliša godišnje uzrokuje 69 000 hospitalizacija i 15 900 slučajeva prerane smrti  .

Ti su podaci ograničeni na naseljena područja, ceste, željezničke pruge i zračne luke obuhvaćene područjem primjene Direktive. Ukupna izloženost i zdravstvene posljedice stoga su još veće.

3.    Provedba Direktive

Države članice napreduju u provedbi Direktive, no sa znatnim razlikama ovisno o željenoj razini provedbe koju su odabrale, sredstvima namijenjenima provedbi i o tome je li provedba povjerena centraliziranijim tijelima ili lokalnim, decentraliziranijim tijelima. Ukratko:

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo ispravno je provedeno u svih 28 država članica donošenjem novih provedbenih propisa ili prilagodbom postojećeg zakonodavstva.

U određivanju glavnih cesta, glavnih željezničkih pruga, glavnih zračnih luka i naseljenih područja obuhvaćenih područjem primjene Direktive nisu zabilježeni nikakvi bitni problemi. Međutim, između nacionalnih tijela i lokalnih vlasti nekih država članica i dalje prisutni praktični problemi pri izradi karata buke.

Direktivom nisu propisane nikakve granične vrijednosti za pojedinačne izvore na razini EU-a, no državama članicama prepušteno je da odrede nacionalne granične vrijednosti ako to žele. Takve su vrijednosti određene u 21 državi članici, a u dodatnim četirima državama članicama određene su neobvezujuće ciljane vrijednosti. Međutim, zasad ne postoji mnogo dokaza o njihovoj djelotvornoj provedbi.

U pripremi strateških karata buke države članice upotrijebile su pokazatelje propisane Direktivom. Međutim, u posebnim slučajevima, kako je predviđeno člankom 5. stavkom 2. Direktive, države članice upotrijebile su i druge nacionalne pokazatelje buke.

Podaci iz različitih krugova izvješćivanja i različitih država nisu bili usporedivi jer države članice još uvijek mogu upotrebljavati prilagođene nacionalne metode za ocjenu buke. To će se znatno poboljšati upotrebom novorazvijenih zajedničkih metoda 9 kojima će se dobiti usporedivi podaci nakon što njihova upotreba postane obvezna (od 2018. nadalje).

Još uvijek nije izviješteno o više od 20 % obveznih karata buke i oko 50 % akcijskih planova za tekući petogodišnji ciklus izvještavanja. S provedbom se Direktive stoga znatno kasni jer su države članice bile obvezne dostaviti te karte buke do 2012., a akcijske planove do 2013. U tablici 1. u nastavku daje se pregled potpunosti podataka.

Tablica 1. Potpunost izvješćivanja za tekući krug izrade karata buke i akcijskih planova

Predmet

U naseljenim područjima

Izvan naseljenih područja

buka cestovnog prometa

buka željeznice

buka zrakoplova

industrijska buka

glavne ceste

glavne željezničke pruge

glavne zračne luke

Dovršene karte buke 10

78 %

75 %

52 %

69 %

79 % 11

73 % 12

75 %

Dovršeni akcijski planovi 13

49 %

47 % (prosjek)

41 % (prosjek)

43 %

Izvor: Izvješće o ugovoru o uslugama dostupno na adresi http://ec.europa.eu/environment/noise/evaluation_en.htm

S obzirom na to da su države članice izradile gotovo 80 % obveznih karata buke i objavile ih na različitim informativnim internetskim stranicama, trenutačan izravni ishod provedbe Direktive mnogo je jasniji uvid u razmjer problema s bukom u EU-u. Unatoč dostupnosti tih informacija građani nisu uvijek svjesni stanja u vezi s bukom i zdravstvenih posljedica povezanih s njom.

Pristupi izradi akcijskih planova razlikuju se među državama članicama. To se odražava u vrstama utvrđenih mjera za smanjenje buke, u odnosu između mjera za koje su potrebni izdaci i onih za koje nisu potrebni te u mjeri u kojoj su planovi isključivo strateške prirode ili su usmjereni i na djelovanje. K tome, kašnjenje u izradi akcijskih planova upućuje na to da mnoge države članice nisu poduzele korake za rješavanje problema onečišćenja bukom. Razlozi su različiti: na primjer u naseljenim područjima nadležna tijela odgovorna za razvoj akcijskih planova možda nemaju ovlasti za donošenje strateških ili proračunskih odluka pa ne mogu utvrditi jesu li mjere uključene u akcijski plan realistične, izvedive i može li ih se financirati.

Postoje i razlike u kvaliteti i broju postupaka savjetovanja koje su države članice provele u vezi s nacrtima akcijskih planova. Nevladine organizacije koje su sudjelovale u savjetovanjima navele su da, unatoč tome što je u akcijske planove često uključen sažetak primjedbi primljenih tijekom savjetovanja, često nije jasno kako se o tim odgovorima vodilo računa tijekom izrade planova.

Glavni razlozi za ta znatna kašnjenja u provedbi uključuju nedovoljno pridavanje važnosti tom problemu na nacionalnoj/lokalnoj razini pri odlučivanju o raspodjeli ograničenih ljudskih potencijala i financijskih sredstava. Izazovi su, osobito pri izradi karata buke, uključivali nedostatak centraliziranih i usklađenih ulaznih podataka, nedostatak djelotvorne koordinacije među različitim nadležnim tijelima odgovornima za provedbu Direktive te nedostatak usporedivosti tako nastalih karata buke u različitim jurisdikcijama. Kada je riječ o izradi akcijskih planova, do kašnjenja je došlo zbog lančane reakcije nastale kašnjenjima u izradi karata buke (s obzirom na to da se akcijski planovi moraju temeljiti na kartama buke) te kratkog razdoblja između roka za pripremu karata buke i roka za izradu akcijskih planova (12 mjeseci). Promatrano u cjelini, dokazi pokazuju da su države članice s izrazito decentraliziranim pristupom imale osobitih problema s pravodobnom provedbom mjera iz Direktive koje se odnose na njihova tijela.

Iako su mnoge države članice ostvarile napredak u izradi definicija tihih područja (unutar naseljenih područja i u prirodi) i utvrđivanju selekcijskih kriterija za njihovo određivanje, do danas je svega 13 država članica odredilo neko tiho područje. Mogući su razlozi za to nesigurnost u vezi s mogućnošću izmjene tih odluka u budućnosti te u vezi s mogućnošću da se na određeno tiho područje primijene zakonska ograničenja. Međutim, u državama u kojima su tiha područja određena njihov se broj znatno povećao između prvog i drugog kruga izvješćivanja (2007. – 2012.). Da bi se olakšalo određivanje tihih područja države članice zatražile su od Komisije da dodatno razvije praktične smjernice za to.

Važan izazov u provedbi bilo je prošireno područje primjene Direktive (vidjeti tablicu 2.) i znatno povećan broj subjekata za koje je trebalo izraditi karte buke i akcijske planove (npr. broj obuhvaćenih naseljenih područja porastao je sa 176 na 467). Promjenom područja primjene otežano je i uspoređivanje potpunosti podataka između dvaju krugova.

Tablica 2. Broj subjekata obuhvaćenih Direktivom o buci iz okoliša u prvom i drugom krugu izvješćivanja

Vrsta subjekta

Prvi krug izvješćivanja (2005. – 2009.)

Drugi krug izvješćivanja (2010. – 2014.) i daljnji krugovi

Naseljena područja

176

(> 250 000 stanovnika)

467

(> 100 000 stanovnika)

Glavne zračne luke

73

(> 50 000 operacija 14 godišnje)

92 (zbog povećanja zračnog prometa)

(> 50 000 operacija godišnje)

Glavne ceste

(u km)

67 488

(> 6 milijuna prolaza vozila godišnje)

154 738

(> 3 milijuna prolaza vozila godišnje)

Glavne željezničke pruge (u km)

31 576

(> 60 000 prolaza vlakova godišnje)

72 341

(> 30 000 prolaza vlakova godišnje)

4.    Evaluacija Direktive

Komisija je 2013. predložila evaluaciju 15 Direktive u kontekstu svojeg Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) koji je dio njezine agende za bolju regulativu 16 . U skladu s općim smjernicama o boljoj regulativi 17 ovom se evaluacijom razmatra je li Direktiva bila i je li još uvijek relevantna za rješavanje pitanja kojim se bavi te ostvaruje li se pritom dodana vrijednost za EU u usporedbi sa samostalnim djelovanjem država članica. Dodatno, u ovoj se evaluaciji procjenjuje je li Direktivom to postignuto na djelotvoran i učinkovit način i jesu li njezine odredbe usklađene s ostalim zakonodavstvom EU-a. U evaluaciji se razmatra i učinak Direktive na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te potencijal za pojednostavnjenje i smanjenje administrativnih opterećenja.

Evaluacijom je obuhvaćeno razdoblje od donošenja Direktive o buci iz okoliša (2002.) do danas. Evaluacija je ograničena na Direktivu o buci iz okoliša, no uzeto je u obzir međudjelovanje Direktive i zakonodavstva EU-a koje se bavi problemom emisija buke na njezinu izvoru (npr. reguliranjem emisija buke motornih vozila), pri čemu to zakonodavstvo nije podrobno obrađeno.

U metodologiju evaluacije bilo je uključeno istraživanje u kojem su se razmatrali podaci iz izvješća država članica te ostali odgovarajući dokumenti EU-a i nacionalni dokumenti kao i najnovija znanstvena literatura. Pregledani su i administrativni troškovi provedbe Direktive te je izvršena analiza troškova i koristi. U evaluaciju je bilo uključeno i široko i sveobuhvatno savjetovanje s nadležnim tijelima i dionicima iz svih država članica internetskim anketama, detaljnim razgovorima, radionicama i javnim savjetovanjem na internetu.

Sama Direktiva i njezina dva cilja ostaju vrlo relevantni za utvrđene potrebe oblikovanja politika EU-a 18 . Onečišćenje bukom i dalje je veliki zdravstveni problem povezan s okolišem u Europi. U povratnim informacijama dobivenima od dionika navodi se da je za rješavanje tog problema i dalje potreban zajednički pristup upravljanju bukom. Nadalje, prikupljanje usklađenih podataka na razini EU-a važno je za osiguravanje visokokvalitetnih dokaza kao temelja za daljnji razvoj zakonodavstva EU-a o buci na mjestu njezine emisije, koje je neophodno jer bi lokalne mjere upravljanja bukom mogle biti nedjelotvorne bez dodatnih kontrola nad bukom koju emitiraju glavni izvori buke.

Kada je riječ o usklađenosti, utvrđeno je da su odredbe Direktive uglavnom međusobno usklađene iako su dionici uočili neke nejasnoće. Nadalje, pokazalo se da je Direktiva usklađena s ostalim relevantnim zakonodavstvom EU-a (zakonodavstvo o zaštiti okoliša i buci na mjestu njezine emisije) te se smatra da ga se njome dopunjuje. Iako su u ranim fazama prenošenja Direktive postojali praktični izazovi, utvrđeno je da je nacionalno zakonodavstvo o kontroli buke gotovo u potpunosti usklađeno s Direktivom.

Postignut je određen napredak u ostvarivanju prvog cilja Direktive, no rezultati još nisu ostvareni zbog velikih kašnjenja u zakonodavnom donošenju zajedničkih metodologija i velikih kašnjenja u provedbi u državama članicama. S obzirom na napredak postignut u ostvarivanju drugog cilja Direktivom se nastavlja skretati pozornost na značaj štetnih učinaka buke na zdravlje na razini EU-a. Međutim, EU još nije upotrijebio podatke o izloženosti stanovništva buci dobivene na temelju Direktive za izradu zakonodavstva o buci na mjestu njezine emisije. S obzirom na cjelokupni učinak Direktive o onečišćenju bukom treba napomenuti da se koristi od većine mjera za rješavanje problema buke mogu promatrati tek dugoročno jer je potrebno mnogo vremena da bi se provele mjere smanjenja buke (npr. tijekom 20 godina) pa stoga trenutačno nije moguće u potpunosti ocijeniti učinak Direktive o onečišćenju bukom.

Petogodišnji ciklusi izrade karata buke i akcijskih planova čine se prikladnima, no utvrđeno je da je jednogodišnji vremenski okvir između dovršetka karata buke i donošenja s njima povezanih akcijskih planova prekratak. Mehanizam za izvješćivanje djelotvoran je u omogućivanju državama članicama da brzo podnesu podatke za postupak izvješćivanja, no moglo bi se dodatno poboljšati njegovu koncepciju.

U slučajevima u kojima su doneseni akcijski planovi koji uključuju mjere za upravljanje bukom Direktivom je ostvaren povoljan omjer troškova i koristi od 1 : 29, koji je u analizi troškova i koristi utvrđen u najvjerojatnijem scenariju. Administrativni troškovi provedbe su niski te iznose do 0,15 EUR po karti buke i 0,03 EUR po akcijskom planu po stanovniku u ukupnom stanovništvu (središnje vrijednosti) po krugu izvješćivanja (tj. svakih pet godina). Ako se uzme u obzir ukupno stanovništvo EU-a od 508 milijuna stanovnika, administrativni su troškovi potpune provedbe u svim državama članicama vrlo niski i iznose oko 91 milijun EUR svakih pet godina ili otprilike 18 milijuna EUR godišnje. Ne postoji mnogo prostora za daljnje smanjenje administrativnih troškova provedbe Direktive. Direktivom ujedno ne nastaju nikakve posljedice za MSP-ove.

Direktiva ima potencijal za ostvarivanje dodane vrijednosti za EU stvaranjem ravnopravnih uvjeta na čitavom području EU-a u kojima se operatori prometne infrastrukture mogu natjecati te pridonošenjem boljem razumijevanju prisutnosti onečišćenja bukom i oblikovanju politike EU-a na temelju boljih informacija osiguravanjem usporedivih podataka o izloženosti buci na razini EU-a. Unatoč tom znatnom potencijalu zbog kašnjenja u provedbi Direktivom zasad nije ostvarena moguća dodana vrijednost za EU.

S obzirom na potencijal za pojednostavnjenje, evaluacijom je utvrđeno da su zahtjevi Direktive poprilično jednostavni i da do komplikacija dolazi uglavnom zbog načina na koji su države članice provele Direktivu primjenom načela supsidijarnosti (tj. delegiranjem odgovornosti za provedbu različitim razinama vlasti, čime unutar države članice nastaju složeni režimi nadležnosti). Stoga potencijal za pojednostavnjenje postoji u provedbi na razini država članica, a ne na razini zakonodavnog teksta Direktive. Nedavnim izmjenama nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva u pojedinim državama članicama pokazalo se da su one shvatile u čemu je problem.

5.    Zakonodavstvo kojim se uređuju izvori buke

Od prvog izvješća o provedbi iz 2011. 19 EU je donio četiri nove Uredbe, a to su Uredba (EU) br. 540/2014 o razini buke motornih vozila 20 , Uredba (EU) br. 168/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala 21 , Uredba Komisije (EU) br. 1304/2014 o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost podsustava „željeznička vozila – buka” 22 i Uredba (EU) br. 598/2014 o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja povezanih s bukom u zračnim lukama Unije unutar uravnoteženog pristupa 23 . S obzirom na buku željeznice Komisija je objavila i radni dokument službi Komisije „Smanjenje buke od željezničkog teretnog prometa” 24 u kojem se od država članica zahtijeva da u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste dostupne instrumente i financijska sredstva. Komisija je razmatrala i mogućnost spajanja Direktive 2000/14/EZ o buci uzrokovanoj opremom za uporabu na otvorenom 25 s Direktivom 2006/42/EZ o strojevima 26 , no zaključila je da bi one trebale ostati odvojene.

6.    Preporuke i sljedeći koraci

U evaluaciji i ocjeni provedbe Direktive pokazalo se da postoji nekoliko područja u kojima su potrebne aktivnosti radi smanjenja buke koja utječe na zdravlje građana u Uniji, boljeg ostvarenja ciljeva Direktive i time približavanja vrijednostima koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

1. Kašnjenje u provedbi Direktive istaknuto je u Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u 27 . U tom je pregledu naglašeno i da su države članice odgovorne za uklanjanje nedostataka u provedbi. Radi potpore tome Komisija neće samo nastaviti s poboljšavanjem provedbe ciljanim aktivnostima provedbe, već će osigurati i znanstveno utemeljene smjernice državama članicama, posebno o procjeni štetnih učinaka uz pomoć odnosa doze i učinka. Komisija će isto tako raditi s državama članicama na poboljšavanju mehanizma za izvješćivanje u kontekstu provjere prikladnosti obveza praćenja i izvješćivanja u području politike zaštite okoliša.

2. S obzirom na to da komplikacije u provedbi Direktive nastaju uglavnom zbog načina na koji su države članice provele Direktivu primjenom načela supsidijarnosti, Komisija poziva države članice da ponovno razmotre svoje režime provedbe, uključujući i određivanje tihih područja.

3. Zakonodavstvo EU-a o buci na mjestu njezine emisije i dalje je najisplativiji način rješavanja problema buke 28 . Poboljšanom provedbom Direktive, čiji će ishod biti potpuna baza podataka o izloženosti buci u Uniji, bit će moguće odabirati opcije politika za mjere smanjenja buke u području prometa na temelju boljih informacija. Komisija se obvezuje u potpunosti iskoristiti tu mogućnost u budućnosti pri odlučivanju o preispitivanju navedenih zakonskih instrumenata.

4. U evaluaciji je utvrđen samo ograničen broj problema u samoj Direktivi, kao što su ograničeno područje primjene Direktive (postojanje zajedničkog pristupa za izbjegavanje, sprečavanje ili smanjenje štetnih učinaka buke umjesto za smanjenje štetnih zdravstvenih posljedica buke iz okoliša), potreba za manjim objašnjenjima nekih definicija i potreba za prilagodbom Direktive novijim regulatornom promjenama koje su nastupile na razini EU-a od donošenja Direktive (npr. Ugovor iz Lisabona). Dodatno, novim znanstvenim dokazima pokazalo se da do štetnih zdravstvenih posljedica može doći i na nižim razinama buke od one koju se nastoji postići Direktivom, što Komisija treba uzeti u obzir u skladu s člankom 11. stavkom 4. Direktive. Komisija će stoga pokrenuti dijalog s dionicima radi procjene načina rješavanja tih problema bez nepotrebnog smanjivanja fleksibilnosti država članica u utvrđivanju vlastitih željenih razina ili izbora pristupa.

5. Izloženost prekomjernoj buci može se obuhvatiti i politikama prostornog planiranja, kao što se predlaže u Sedmom programu djelovanja Unije za okoliš. Iako u tom području nadležnost imaju države članice, Komisija će poticati aktivnosti za smanjenje prekomjerne buke u gradovima, na primjer olakšavajući razmjenu dobrih praksi te podupirući istraživanja i inovacije u ovom području.

6. Evaluacijom se pokazalo da mjere kojima se izravno rješava problem buke imaju visoke početne troškove i duga razdoblja povrata financijskih ulaganja. Međutim, one su vrlo učinkovite ako se njihovi troškovi usporede s koristima koje donose društvu. Države članice stoga se potiče da provedu mjere za smanjenje buke u kontekstu svojih akcijskih planova na temelju Direktive, uključujući i poticanjem privatnih ulaganja kada je to moguće.

7. U određenim slučajevima države članice mogu iskoristiti namjensko sufinanciranje EU-a, na primjer sredstvima Kohezijskog fonda ili Europskog fonda za regionalni razvoj, radi potpore provedbi mjera za smanjenje buke u slučajevima kad su te mjere dio sveobuhvatnog rada na poboljšanju gradskog okoliša ili na razvoju i poboljšanju sustava prijevoza koji ne štete okolišu (uključujući one koji emitiraju niske razine buke). Dostupna su i sredstva iz Instrumenta za povezivanje Europe.

8. Dugoročne zdravstvene posljedice prekomjerne prometne buke za ljudsko zdravlje nedovoljno su shvaćene pa se mjerama za smanjenje buke i osiguravanju proračunskih sredstava, kada su potrebna, ne pridaje dovoljna važnost. Države članice stoga bi trebale podizati svijest građana te lokalnih i regionalnih tvoraca politika o tim negativnim učincima.

(1)

SL L 189, 18.7.2002.

(2)

COM(2011) 321 final.

(3)

Sva izvješća dostupna su na adresi http://ec.europa.eu/environment/noise/evaluation_en.htm

(4)

Eurostat: „Urbana Europa: statistički prikaz gradova i predgrađa”, 2016., str. 135.; dostupno na adresi: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/File:Proportion_of_people_who_are_satisfied with the level_of_noise_in_their_city,_2015_(%C2%B9)_(%25)_Cities16.png  

(5)

U njemu se poziva na znatno smanjenje onečišćenja bukom i na osiguravanje da se onečišćenje bukom u EU-u znatno smanji do 2020., pri čemu se treba približiti razinama koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

(6)

 Popunjavanje praznina u podacima provedeno je na temelju metodologije objavljene u izvješću „Buka u Europi 2014.” koje je dostupno na adresi http://www.eea.europa.eu/publications/noise-in-europe-2014

(7)

Direktivom se zahtijeva izrada karata buke posebno za područja unutar i izvan naseljenih područja.

(8)

Izračunato istom metodologijom/odnosom izlaganje-reakcija koja je primijenjena u izvješću „Buka u Europi 2014.” dostupnom na adresi: http://www.eea.europa.eu/publications/noise-in-europe-2014

(9)

Direktiva Komisije (EU) 2015/996 od 19. svibnja 2015. o uspostavi zajedničkih metoda ocjene buke u skladu s Direktivom 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 168, 1.7.2015.

(10)

Do lipnja 2015.

(11)

22 od 28 država.

(12)

19 od 26 država – dvije države nisu imale glavne željezničke pruge 2010.

(13)

Do studenoga 2015.

(14)

Operacija je u članku 3. točki (p) Direktive definirana kao polijetanje ili slijetanje.

(15)

COM(2013) 685 final.

(16)

http://ec.europa.eu/priorities/democratic-change/better-regulation_en

(17)

http://ec.europa.eu/info/law/law-making-process/better-regulation-why-and-how_hr

(18)

Kao što je izraženo u Pročišćenoj verziji Ugovora o Europskoj uniji (SL C 326, 26.10.2012.), Zelenoj knjizi Europske komisije o budućoj politici o buci (COM(96) 540 final) i u općem Programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. (SL L 354, 28.12.2013.).

(19)

COM(2011) 321 final.

(20)

SL L 158/131, 27.5.2014., str. 131.

(21)

SL L 60/52, 2.3.2013., str. 52.

(22)

SL L 356/421, 12.12.2014., str. 421.

(23)

SL L 173/65, 12.6.2014., str. 65.

(24)

SWD(2015) 300 final.

(25)

SL L 162/1, 3.7.2000., str. 1.

(26)

SL 157/24, 9.6.2006., str. 24.

(27)

COM(2017) 63 final.

(28)

 „Smanjenje buke od prometa u Europi” (2007.), dostupno na adresi: http://www.cedelft.eu/publicatie/traffic_noise_reduction_in_europe/821