EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 11.1.2017.
COM(2017) 5 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi Uredbe (EU) br. 1214/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o profesionalnom prekograničnom cestovnom prijevozu gotovog novca između država članica europodručja
u skladu s člankom 26. te Uredbe
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi Uredbe (EU) br. 1214/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o profesionalnom prekograničnom cestovnom prijevozu gotovog novca u eurima između država članica europodručja
1.Uvod
Uredba (EU) br. 1214/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o profesionalnom prekograničnom cestovnom prijevozu gotovog novca u eurima između država članica europodručja stupila je na snagu 30. studenoga 2012. Člankom 26. Uredbe (EU) br. 1214/2011 od Komisije se zahtijeva da podnese izvješće o njezinoj provedbi Europskom parlamentu i Vijeću do 1. prosinca 2016. te svakih pet godina nakon toga. U izvješću se posebice mora ispitati mogućnost uspostave zajedničkih uvjeta za osposobljavanje zaštitarskog osoblja društava za prijevoz gotovog novca u pogledu nošenja oružja i izmjene članka 24. te Uredbe s obzirom na Direktivu 96/71/EZ, uzeti u obzir tehnološki napredak u području sustava IBNS, razmotriti moguća dodana vrijednost skupnog izdavanja dozvola Unije za prijevoz gotovog novca i procijeniti je li Uredbu (EU) br. 1214/2011 potrebno na odgovarajući način revidirati.
Za ovo se preispitivanje, temeljeno na upitnicima, Komisija savjetovala s dionicima u sektoru, uključujući socijalne partnere, te s državama članicama. Izvješće se temelji na odgovorima na upitnike i na savjetovanju s državama članicama tijekom sjednice Odbora za prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima održane 27. rujna 2016.
2.Opća pozadina
2.1.Kontekst
2.1.1.Skup zajedničkih pravila za prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima
Uvođenjem eura povećala se potreba za prekograničnim cestovnim prijevozom gotovog novca u državama članicama europodručja. Unutar europodručja, bankama, sektoru maloprodaje i drugim osobama koje profesionalno rukuju gotovim novcem trebalo bi se omogućiti sklapanje ugovora s društvima za prijevoz gotovog novca koja ponude najbolju cijenu i/ili uslugu te korištenje gotovinskim uslugama najbliže podružnice nacionalne središnje banke ili gotovinskog centra za prijevoz gotovog novca, čak i ako se on nalazi u drugoj državi članici. Nadalje, moguće je da države članice čija je valuta euro („države članice sudionice”) organiziraju ili namjeravaju organizirati proizvodnju euronovčanica i eurokovanica u inozemstvu. Možda se trgovci na malo i banke u pograničnim područjima žele opskrbljivati iz najbližeg gotovinskog centra, koji se ne nalazi nužno u istoj državi članici. Sâmo načelo jedinstvene valute podrazumijeva slobodu u optjecaju gotovog novca među državama članicama sudionicama.
Potpuno usklađivanje prijevoza gotovog novca u državama članicama sudionicama nije se smatralo izvedivim niti se sustav u kojem bi odobrenje u jednoj državi članici vrijedilo u svim državama članicama smatrao prikladnim („uzajamno priznavanje”). Stoga se Uredbom (EU) br. 1214/2011 utvrđuje skup zajedničkih pravila važećih u svim državama članicama, koja ne dovode u pitanje nacionalna pravila o određenim aspektima izričito navedenima u Uredbi. Nije potrebno potpuno usklađivanje jer se zajednička pravila primjenjuju samo na prekogranični prijevoz.
2.1.2.Primjena na cestovni prijevoz u državama članicama sudionicama i državama članicama koje se pripremaju uvesti euro
Uredba (EU) br. 1214/2011 primjenjuje se na cestovni prijevoz gotovog novca u eurima jer je to najuobičajenija, ako ne i jedina, vrsta prijevoza gotovog novca u eurima u pograničnim područjima i jedina za koju je utvrđena potreba za skupom zajedničkih pravila za prekogranični prijevoz gotovog novca. Zračni i pomorski prijevoz nisu obuhvaćeni. Stoga se Uredba (EU) br. 1214/2011 de facto primjenjuje samo na prekogranični prijevoz među državama članicama sudionicama koje na kopnu graniče s drugom državom članicom sudionicom. U prekograničnom prijevozu prekogranična dimenzija proizlazi iz barem jednog od sljedeća tri elementa: države članice podrijetla društva za prijevoz gotovog novca, države članice domaćina (različita od države članice podrijetla) u kojoj društvo za prijevoz gotovog novca pruža usluge prijevoza, i/ili države članice tranzita kroz koju vozilo prolazi kako bi došlo do države članice domaćina ili se vratilo u državu članicu podrijetla.
Pravila o prekograničnom prijevozu gotovog novca propisana Uredbom (EU) br. 1214/2011 primjenjuju se samo na države članice sudionice.
Možda će uoči prelaska određene države članice na euro biti potrebno prevesti gotov novac u eurima iz država članica sudionica u državu članicu koja se priprema za prelazak. Stoga se, u skladu s Uredbom (EU) br. 55/2013, Uredba (EU) br. 1214/2011 primjenjuje i na države članice koje se pripremaju uvesti euro.
2.2.Temeljni elementi Uredbe (EU) br. 1214/2011
2.2.1.Dozvola za prekogranični prijevoz gotovog novca
S obzirom na moguće prijetnje sigurnosti zaštitarskog osoblja društava za prijevoz gotovog novca i opće javnosti, povezane s aktivnošću prijevoza gotovog novca, prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima podliježe posjedovanju posebne dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca. Nacionalna tijela dozvolu izdaju na razdoblje od pet godina ako su zadovoljeni uvjeti koje društva za prijevoz gotovog novca moraju ispuniti u skladu s Uredbom (EU) br. 1214/2011, kao što su zahtjevi koji su određeni za zaštitarsko osoblje za prijevoz gotovog novca ili opći zahtjevi za vozila za prijevoz gotovog novca te drugi preduvjeti.
Kako bi se javnim tijelima olakšao pristup dozvolama za prijevoz gotovog novca, one su registrirane u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta (IMI).
Osoblje koje obavlja prekogranični prijevoz gotovog novca na temelju Uredbe (EU) br. 1214/2011 ima pravo na minimalnu plaću primjenjivu u državama članicama domaćinima pod uvjetima navedenima u Uredbi (EU) br. 1214/2011.
2.2.2.Prekogranični prijevoz gotovog novca u eurima
Dozvolom za prekogranični prijevoz gotovog novca, u okviru ograničenja iz Uredbe (EU) br. 1214/2011, dodjeljuje se pravo na prekogranični cestovni prijevoz euronovčanica i eurokovanica, koji se mora izvršiti tijekom dana, i to samo ako se većina preuzimanja ili dostava odvija u državi članici domaćinu te ako vrijednost gotovog novca u eurima iznosi barem 80 % ukupne gotovinske vrijednosti koja se prevozi u vozilu. Treba napomenuti da su neki posebni modaliteti prijevoza izričito izuzeti iz područja primjene Uredbe unatoč činjenici da su obuhvaćeni definicijom prekograničnog cestovnog prijevoza gotovog novca u eurima, primjerice prijevoz od točke do točke, od i do nacionalnih središnjih banaka ili mjestâ proizvodnje novca.
2.2.3.Važeći modaliteti prijevoza
Uredbom (EU) br. 1214/2011 predviđeno je pet modaliteta prijevoza za euronovčanice i dva za eurokovanice i utvrđeni su njihovi uvjeti, primjerice oklopljivanje vozila, uporaba inteligentnih sustava za neutralizaciju novčanica (IBNS) ili prisutnost zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca. Države članice sudionice odlučuju koji će modalitet prijevoza upotrijebiti na svojem državnom području.
2.2.4.Uloga inteligentnih sustava za neutralizaciju novčanica (IBNS) i uklanjanje neutraliziranih novčanica
Uredbom (EU) br. 1214/2011 nastoji se olakšati uporaba sustava IBNS jer bi se tako trebala poboljšati sigurnost zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca i javnosti pri prijevozu gotovog novca . Društva za prijevoz gotovog novca koja posluju u skladu s Uredbom (EU) br. 1214/2011 moraju ukloniti neutralizirane novčanice iz optjecaja kako bi se osigurao prestanak uporabe takvih novčanica pri plaćanju.
2.2.5.Pravila države domaćina koja se primjenjuju na prijevoz: nacionalne policijske snage, pravila o javnoj sigurnosti i nošenje vatrenog oružja
Aspekti prijevoza gotovog novca koji nisu obuhvaćeni zajedničkim pravilima Uredbe (EU) br. 1214/2011 regulirani su nacionalnim propisima, koja podliježu općim pravilima Ugovora (primjerice načelu nediskriminacije) te ih društva za prijevoz gotovog novca koja obavljaju prekogranični prijevoz moraju poštovati u državi domaćinu. Ti se nacionalni propisi odnose na ulogu policijskih snaga (primjerice prethodno obavješćivanje, pratnja ili praćenje na daljinu), sigurnosna pravila o dostavi ili preuzimanju gotovog novca na lokaciji te na pravila o vatrenom oružju.
2.3.Obveze obavješćivanja i informiranja
Uredbom (EU) br. 1214/2011 predviđen je niz obveza informiranja za vlasnike dozvole za prijevoz gotovog novca, države članice sudionice i Komisiju.
Vlasnici dozvole moraju obavijestiti državu članicu sudionicu o namjeravanom početku prekograničnog prijevoza. Države članice sudionice moraju obavijestiti jedna drugu o prekograničnom poslovanju koje su društva za prijevoz gotovog novca prijavila u skladu s Uredbom (EU) br. 1214/2011. Komisija objavljuje na web-mjestu Europa sve informacije o sustavu IBNS koji su države članice sudionice homologirale, nacionalna pravila o ulozi policijskih snaga i o sigurnosti lokacija na koje se gotovi novac dostavlja ili s kojih se gotovi novac preuzima, nacionalne zahtjeve za osposobljavanje zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca, kvalifikacije nacionalnog tijela koje izdaje dozvole i upravu države domaćina koju se mora obavijestiti o početku prekograničnog prijevoza. Naposljetku, Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije važeće modalitete prijevoza koje su države članice sudionice izabrale.
2.4.Provjere usklađenosti, sankcije i sigurnosne mjere u hitnom slučaju
Kako bi osigurale visoku razinu sigurnosti u prekograničnom prijevozu gotovog novca, države članice sudionice mogu provoditi provjere usklađenosti društava za prijevoz gotovog novca koja posluju na njihovu državnom području na temelju Uredbe (EU) br. 1214/2011. U slučaju nepoštovanja mogu se primijeniti sankcije u skladu s uvjetima iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1214/2011. Naposljetku, nadležna tijela mogu odlučiti uvesti privremene sigurnosne mjere u slučaju hitnog problema koji znatno utječe na sigurnost operacija prijevoza gotovog novca.
3.Provedba Uredbe (EU) br. 1214/2011
3.1.Zahtjev za izdavanje dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca i izdavanje dozvola
3.1.1.Zahtjev za izdavanje dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca i izdavanje dozvola
Čini se da upravni postupak izdavanja dozvole nesmetano funkcionira. Društva za prijevoz gotovog novca nisu izvijestila o posebnim poteškoćama u pogledu dostave dokumenata i dokaza potrebnih za podnošenje zahtjeva. Nadalje, tijela država članica nisu naišla na posebne probleme s izdavanjem dozvola za prekogranični prijevoz gotovog novca. Svi zahtjevi za dozvole koje su podnijela društva za prijevoz gotovog novca odobreni su te nisu zabilježeni znatniji incidenti prilikom registracije u Informacijski sustav unutarnjeg tržišta.
Produženje valjanosti dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca nije potrebno. Tijela država članica sudionica i većina vlasnika dozvole smatraju petogodišnje trajanje dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca prikladnim. Komisija se slaže s tim stajalištem.
Dionici ne smatraju da bi skupno izdavanje dozvola za prijevoz gotovog novca imalo dodanu vrijednost. Komisija smatra da bi posljedica takvih dozvola bio nedostatak nadzora i kontrole u društvima za prijevoz gotovog novca čime bi se otežala provjera provedenih mjera. Komisija stoga smatra da skupno izdavanje dozvola za prijevoz gotovog novca nije izvediva opcija u bliskoj budućnosti.
Naposljetku, nekoliko dionika smatra da bi se Uredbom (EU) br. 1214/2011 trebao osigurati pojednostavnjen i brz postupak izdavanja kratkoročnih dozvola za prijevoz gotovog novca kako bi se odgovorilo na prijetnje (npr. štrajkovi, prirodne katastrofe) i osigurala nabava gotovog novca u eurima.
3.1.2.Dozvole za prijevoz gotovog novca u brojkama
Dosad je ukupno osam država članica sudionica izdalo dozvole za prijevoz gotovog novca. U razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 1214/2011 izdano je 11 dozvola. Dosad je izdano 25 dozvola za prekogranični prijevoz gotovog novca: Francuska (3), Njemačka (7), Italija (2), Nizozemska (3), Austrija (1), Španjolska (2), Slovačka (2) i Slovenija (5). Gotovo polovinu svih dozvola izdale su dvije zemlje: Njemačka (s najvećim udjelom od 28 %) i Slovenija (20 %). U austrijskom graničnom području, koje obuhvaća pet granica država članica sudionica u radijusu od manje od 370 km, izdano je 16 dozvola. Zanimljivo je da u Belgiji i Luksemburgu nije bilo izdanih dozvola iako obje države članice pripadaju području koje obuhvaća šest granica na uskom geografskom području radijusa manjeg od 250 km i koje karakterizira velika gustoća naseljenosti i velika koncentracija poslovanja te graniče s jednom malom i dvije velike susjedne države članice sudionice.
Više vlasnika dozvole za prijevoz gotovog novca navode da se (još uvijek) nisu koristili dozvolom jer se poslovne mogućnosti koje su očekivali ostvariti posredstvom dozvole nisu realizirale zbog gospodarskih razloga ili zbog postojećih prepreka, iako su Uredbom (EU) br. 1214/2011 uvedena određena minimalna zajednička pravila za prekograničnu aktivnost.
3.1.3.Obavješćivanje i dostavljanje informacija o aktivnosti prekograničnog prijevoza gotovog novca i zahtjevima
Iako vlasnici dozvole za prijevoz gotovog novca većinom ispunjavaju svoje obveze u pogledu obavješćivanja, neke države članice sudionice ističu da im se informacije o prekograničnom prijevozu koje su lokalna policija i regionalne uprave eventualno prikupile ne prenose na primjeren način. Iz toga proizlazi da te države članice sudionice teško stječu jasnu sliku o prekograničnom prijevozu gotovog novca koji se obavlja na njihovu državnom području.
Komisija je objavila sve relevantne informacije o prekograničnom prijevozu gotovog novca u skladu sa zahtjevima Uredbe (EU) br. 1214/2011.
3.2.Uporaba sustava IBNS pri prijevozu euronovčanica i tehnički napredak tehnologije IBNS
Vlasnici dozvole za prijevoz gotovog novca navode da se koriste sustavom IBNS u prekograničnom prijevozu gotovog novca samo ako je to obavezno u državi domaćinu, državi tranzita ili državi podrijetla ili kada se to zahtijeva na temelju dogovora s osiguravateljem društva. Belgija je jedina država članica sudionica u kojoj se za prijevoz novčanica moraju upotrebljavati vozila opremljena sustavom IBNS.
Najčešće korištena tehnologija IBNS su uređaji za bojanje te se očekuje da će i tijekom narednih godina ostati najprihvaćenija tehnologija na tržištu.
3.3.Naknada za osoblje za prijevoz gotovog novca najmanje na razini minimalne plaće države članice domaćina
Vlasnici dozvola za prijevoz gotovog novca izvijestili su da nemaju problema s primjenom pravila o naknadi iz Uredbe (EU) br. 1214/2011.U skladu s člankom 24. Uredbe za prekogranični prijevoz gotovog novca vrijedi isti režim plaća koji se primjenjuje na (nacionalna) društva za prijevoz gotovog novca koja posluju u državi članici domaćinu, čime se sprječava nepošteno tržišno natjecanje i osiguravaju prava zaštitarskog osoblja. Budući da se relevantne odredbe Direktive 96/71/EZ, na koje se odnosi članak 24. Uredbe (EU) br. 1214/2011, nisu promijenile od stupanja na snagu Uredbe do ovog preispitivanja, Komisija smatra da nije potrebno predložiti izmjene članka 24. Uredbe.
3.4.Usklađenost s pravom države članice podrijetla, države članice tranzita i države članice domaćina
3.4.1.Pravila o ulozi policijskih snaga i sigurnosna pravila o dostavi ili preuzimanju gotovog novca
Komisiji nisu prijavljeni znatniji incidenti ili problemi povezani s obvezom poštovanja pravila države članice domaćina o ulozi policijskih snaga (primjerice prethodno obavješćivanje, pratnja ili praćenje na daljinu) ili sigurnosnih pravila o dostavi ili preuzimanju gotovog novca na lokaciji. Stoga Komisija smatra da nije potrebno predlagati izmjene u tom smislu.
3.4.2.Nošenje vatrenog oružja
Nacionalna pravila države članice domaćina o nošenju vatrenog oružja primjenjuju se tijekom prekograničnog prijevoza gotovog novca. Ta pravila se u velikoj mjeri razlikuju: u nekim je državama članicama nošenje vatrenog oružja dozvoljeno, dok ga druge ili zahtijevaju ili zabranjuju ili pak dopuštaju različite mogućnosti ovisno o modalitetu prijevoza. Ta raznolikost ograničava određene mogućnosti prekograničnog prijevoza gotovog novca. Društva za prijevoz gotovog novca izvještavaju da je teško i skupo u praksi provesti nabavu/skladištenje oružja u sefovima na daljinsko upravljanje, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1214/2011 kako bi se poštovala različita pravila o vatrenom oružju u državama članicama sudionicama.
U kontekstu Uredbe (EU) br. 1214/2011 Komisija ne smatra da je usklađivanje pravila o oružju među državama članicama sudionicama primjereno. Stoga, zbog postojećih razlika među nacionalnim zakonodavstvima u pogledu nošenja vatrenog oružja, zajednički zahtjevi za osposobljavanje nemaju dodanu vrijednost.
3.5.Modaliteti prijevoza koje određuje država članica domaćin
Budući da države članice sudionice mogu izabrati modalitet(e) prijevoza euronovčanica koji će se primjenjivati u njihovu državnom području u pogledu prekograničnog prijevoza gotovog novca, u području prekograničnog prijevoza prevladavaju vrlo heterogeni uvjeti. Iz toga proizlaze određene situacije u kojima pojedini primjenjivi modaliteti prijevoza država članica podrijetla i država članica domaćina nisu dostatno usklađeni zbog čega prekogranični prijevoz gotovog novca zahtijeva velika ulaganja pružatelja usluge ili je neisplativ zbog svoje sporadičnosti. Primjerice, oprema sustavom IBNS obvezna je za prijevoz gotovog novca u Belgiji, dok u Njemačkoj to nije slučaj. Društva za prijevoz gotovog novca koja posluju u Austriji prevoze euronovčanice neoklopljenim vozilima za prijevoz gotovog novca uobičajenog izgleda i opremljenim sustavom IBNS, dok za prijevoz u Njemačku moraju imati potpuno oklopljeno vozilo za prijevoz gotovog novca i tri člana zaštitarskog osoblja.
3.6.Provjere usklađenosti, moguće sankcije i posebne mjere država članica sudionica
Komisiji nisu prijavljeni problemi povezani s testovima usklađenosti i nasumičnim inspekcijama, pri čemu se podrazumijeva da neke države članice sudionice nemaju dovoljno informacija o prekograničnom prijevozu gotovog novca koji se stvarno odvija na njihovu državnom području. Osim toga Komisija nije obaviještena ni o kakvim sigurnosnim mjerama u hitnom slučaju niti o primjeni sankcija. Komisija smatra da su predmetna pravila Uredbe (EU) br. 1214/2011 prikladna.
4.Zaključak
4.1.Preispitani elementi izričito navedeni u članku 26.
S obzirom na posebno preispitane elemente navedene u članku 26. Uredbe (EU) br. 1214/2011, može se zaključiti da: 1. trenutačno nema potrebe za zajedničkim uvjetima za osposobljavanje zaštitarskog osoblja za prijevoz gotovog novca u pogledu nošenja oružja s obzirom na raznolikost nacionalnih pravila o nošenju vatrenog oružja, 2. članak 24. o naknadama nije potrebno mijenjati s obzirom na predloženu reviziju Direktive 97/71/EZ, 3. sustav koji omogućuje izdavanje skupnih dozvola nije potreban, te 4. u području IBNS-a nema većih tehnoloških promjena radi kojih bi bila potrebna izmjena Uredbe (EU) br. 1214/2011. Komisija stoga dosad nije morala upotrijebiti svoje ovlasti za donošenje delegiranih akata u vezi sa sustavom IBNS niti su postojali pokazatelji potrebe za delegiranim aktima o drugim sigurnosnim mjerama, kao što su oklopljivanje vozila i neprobojni prsluci.
4.2.Optimizacija profesionalnog prekograničnog cestovnog prijevoza gotovog novca u eurima
Uredba (EU) br. 1214/2011 stupila je na snagu 29. studenoga 2012. Države članice sudionice moraju uspostaviti postupke koji će omogućiti bolji pregled prekograničnog prijevoza gotovog novca koji se stvarno odvija na njihovu državnom teritoriju. Ipak, čini se da činjenica da je na području od 14 država članica sudionica izdano samo 25 dozvola upućuje na to da se Uredba (EU) br. 1214/2011 ne provodi na način na koji bi se iskoristio njezin puni potencijal, osobito stoga što se čini da se na geografski uskom graničnom području koje se odlikuje velikom gustoćom naseljenosti i velikom koncentracijom poslovanja (Beneluks i susjedne zemlje) odvija vrlo malo prekograničnog prijevoza. Boljom provedbom Uredbe, zahvaljujući kojoj bi se izdao veći broj dozvola za prekogranični prijevoz gotovog novca i koja bi omogućila veći izbor društava koja se bave prekograničnim prijevozom gotovog novca, moglo bi se odgovoriti i na potencijalnu potrebu za planiranjem djelovanja u nepredviđenim situacijama. Provedbu Uredbe o prijevozu gotovog novca moglo bi se poboljšati jednostavnijom definicijom prekograničnog prijevoza i primjenom „načela države članice podrijetla” na modalitete prijevoza.
4.2.1.Bolja definicija prekograničnog cestovnog prijevoza
Trenutačna definicija prekograničnog prijevoza (članak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 1214/2011) mogući je uzrok ograničenog broja vlasnika dozvole jer isključuje potencijalni prekogranični prijevoz gotovog novca.
Kao dio definicije mora se poštovati pravilo većine prema kojem se većina dostava/preuzimanja gotovog novca u eurima vozilom za prijevoz gotovog novca tijekom istog dan mora obaviti na državnom području države članice domaćina da bi ih se moglo smatrati prekograničnim prijevozom gotovog novca na temelju Uredbe (EU) br. 1214/2011. To otežava manjim društvima za prijevoz gotovog novca, koja uglavnom obavljaju prijevoz gotovog novca u svojoj državi članici podrijetla, ulazak na tržište prekograničnog prijevoza gotovog novca jer „povremeni” prijevoz gotovog novca u državi članici domaćinu (manji dio) nije obuhvaćen uvjetima na temelju kojih se izdaje dozvola za prekogranični prijevoz. Time im se onemogućuje testiranje stranog tržišta i stjecanje novih kupaca.
Isto vrijedi za ograničenje iz članka 1. točke (b) prema kojem, kako bi se ispunili uvjeti za dobivanje dozvole, količina gotovog novca koji nije u eurima, a prevozi se u vozilu za prijevoz gotovog novca, ne smije biti veća od 20 % u odnosu na ukupnu vrijednost gotovog novca u istom vozilu za prijevoz gotovog novca.
4.2.2.Primjena modaliteta prijevoza
Još jedan prijedlog za bolje iskorištavanje potencijala prekograničnog prijevoza gotovog novca mogla bi biti primjena načela države članice podrijetla na modalitete prijevoza. Više je dionika predložilo odmak od načela države članice domaćina jer ono stvara prepreke na tržištu koje se prema njihovu mišljenju ne mogu opravdati sigurnosnim razlozima. Društvo za prijevoz gotovog novca s dozvolom u svojoj državi članici sudionici podrijetla bi se u tom slučaju moglo koristiti svojim vozilom za prekogranični prijevoz gotovog novca do države domaćina u skladu s jednim od modaliteta prijevoza predviđenih Uredbom (EU) br. 1214/2011. Takav bi pristup poštedio društva za prijevoz gotovog novca nepotrebnih financijskih ulaganja (npr. nadogradnje na sustav IBNS ili diversifikacije voznog parka za prijevoz gotovog novca) koja bi u trenutačnoj situaciji morala osigurati kako bi se uskladili s modalitetima prijevoza u državi članici domaćinu koji nisu u skladu s modalitetima prijevoza u državi članici podrijetla.
5.Preporuke za daljnje postupanje
Na temelju preispitivanja provedbe Uredbe (EU) br. 1214/2011 dane su sljedeće preporuke:
Države članice sudionice trebale bi uspostaviti odgovarajuće postupke radi boljeg pregleda o prekograničnom prijevozu gotovog novca koji se odvija na njihovom državnom području. Time bi se povećala kvaliteta podataka potrebnih za daljnju raspravu o provedbi Uredbe (EU) br. 1214/2011 i o razmatranim prijedlozima za moguće zakonodavne izmjene.
Kako bi se povećala učinkovitost Uredbe (EU) br. 1214/2011 i potencijalno broj dozvola za prijevoz gotovog novca, potrebno je provesti informativnu kampanju usmjerenu na stranu potražnje gotovog novca (banke, velike samoposluge, trgovci na malo) i na društva za prijevoz gotovog novca, kako bi se ta društva više koristila usklađenim modalitetima prijevoza.
Države članice sudionice trebale bi nastojati primjenjivati širi raspon važećih modaliteta prijevoza predviđenih Uredbom (EU) br. 1214/2011 na svojem državnom području radi povećanja potencijala prekograničnog prijevoza gotovog novca u skladu sa sadašnjim oblikom Uredbe u korist korisnika gotovog novca u eurima.
Komisija će najkasnije do datuma sljedećeg preispitivanja provesti procjenu učinka u cilju mogućih zakonodavnih poboljšanja Uredbe (EU) br. 1214/2011 kako slijedi:
1.Odgovarajuća definicija prekograničnog prijevoza s naglaskom na prekogranični aspekt i zajednička pravila koja se primjenjuju u državi članici domaćinu i državi članici tranzita:
a)
Potrebno je preispitati pravilo prema kojemu dozvola o prijevozu gotovog novca obuhvaća prekogranični cestovni prijevoz gotovog novca u eurima samo ako se većina dostava ili preuzimanja gotovog novca odvija u državi članici domaćinu.
b)
Potrebno je preispitati uvjet prema kojemu količina gotovog novca koji nije u eurima, a koji se prevozi u vozilu za prijevoz gotovog novca, ne smije prelaziti 20 % u odnosu na ukupnu vrijednost gotovog novca koji se prevozi u istom vozilu za prijevoz gotovog novca.
2.Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila o vatrenom oružju primjenjiva na države članice sudionice, načelo države članice podrijetla treba primijeniti na modalitete prijevoza predviđene Uredbom (EU) br. 1214/2011.
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 11.1.2017.
COM(2017) 5 final
PRILOZI
IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o provedbi Uredbe (EU) br. 1214/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o profesionalnom prekograničnom cestovnom prijevozu gotovog novca u eurima između država članica europodručja
u skladu s člankom 26. te Uredbe
PRILOG I.
Upitnik upućen državama članicama europodručja
o provedbi Uredbe (EU) br. 1214/2011
1. Jeste li imali poteškoća prilikom provjere kriterija koje društva za prijevoz gotovog novca moraju ispuniti kako bi dobila dozvolu za prekogranični prijevoz gotovog novca? Jesu li te poteškoće uzrokovale odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola?
2. Nakon izdavanja dozvole za prekogranični prijevoz gotovog novca društvu za prijevoz gotovog novca, jeste li bili obaviješteni o početku njegove prekogranične aktivnosti?
3. Je li vas ikada druga država članica europodručja obavijestila da društvo za prijevoz gotovog novca iz te države članice namjerava provesti aktivnost prekograničnog prijevoza gotovog novca u vašoj zemlji?
4. U slučaju da društvo za prijevoz gotovog novca druge države članice europodručja obavi prekogranični cestovni prijevoz gotovog novca u eurima u vašoj zemlji na temelju europske dozvole za prijevoz gotovog novca, podliježe li to društvo istim pravilima o modalitetima prijevoza, nošenju vatrenog oružja, oklopljivanju vozila i najmanjem broju članova osoblja u vozilu kao i domaća društva koja obavljaju tu djelatnost na vašem državnom području?
5. Ako je odgovor na četvrto pitanje „ne”, koja se pravila primjenjuju drukčije i na kojoj osnovi?
6. Smatrate li da je pet godina (kao što je slučaj danas) primjereno razdoblje valjanosti dozvolâ za prekogranični prijevoz gotovog novca? U suprotnom, koje bi bilo primjereno razdoblje?
7. Smatrate li da bi trebalo odobriti skupno izdavanje dozvola Unije za prekogranični prijevoz gotovog novca (odnosno da se društvima koja pripadaju istom holdingu izda jedna skupna dozvola)? Zašto?
8. Neki aspekti profesionalnog cestovnog prekograničnog prijevoza gotovog novca u eurima nisu obuhvaćeni dozvolom za prijevoz gotovog novca, npr. prekogranični prijevoz u slučaju da se samo manji broj preuzimanja ili dostava odvija u državi domaćinu (vidi članak 1. točku (b) Uredbe). Na ovu vrstu prekograničnog prijevoza primjenjivalo bi se samo pravo države domaćina te bi društvima za prijevoz gotovog novca bila potrebna nacionalna dozvola te države.
a) Možete li odrediti koliko se profesionalnog prekograničnog prijevoza gotovog novca u eurima koji nije u okviru Uredbe o prijevozu gotovog novca odvija u vašoj zemlji?
b) Smatrate li da bi dozvolu za prijevoz gotovog novca trebalo proširiti tako da obuhvati i (određene vrste) profesionalnog prekograničnog prijevoza gotovog novca koje nisu u okviru postojeće Uredbe o prijevozu gotovog novca? Koje? Zašto?
Upitnik namijenjen društvima koja posjeduju dozvolu za prekogranični cestovni prijevoz gotovog novca u eurima (društva registrirana u Informacijski sustav unutarnjeg tržišta) u vezi s njihovim iskustvom i prijedlozima za veću učinkovitost dozvole
1. Zašto ste podnijeli zahtjev za izdavanje prekogranične dozvole? (npr. radi konkretnih poslovnih mogućnosti u državi domaćinu, zbog povoljnih pravnih uvjeta primjenjivih u državi domaćinu, zbog lokacije/logistike itd.)
2. Jeste li uspjeli bez poteškoća dostaviti informacije i dokumente potrebne nadležnom tijelu za izdavanje dozvole?
3. a) Upotrebljavate li prekograničnu dozvolu? Koliko često?
3. b) U koje države članice europodručja prevozite gotov novac u eurima?
3. c) U slučaju da dosad niste upotrebljavali dozvolu, koji su razlozi za to? (npr. nepostojanje prekograničnog tržišta/potražnje, pravila o uporabi oružja u državi domaćinu, modaliteti prijevoza, jezični zahtjevi, minimalna plaća, zahtjev za odvijanje prijevoza danju, nešto drugo)
4. Pri obavljanju prekograničnog prijevoza, jeste li imali poteškoća s poštovanjem pravila primjenjivih u susjednoj državi?
5. Smatrate li da je pet godina primjereno razdoblje valjanosti dozvole za prekogranični prijevoz? U suprotnom, koje bi bilo primjereno razdoblje?
6. U slučaju da ste dio holdinga koji posluje u nekoliko država članica, smatrate li da bi skupno izdavanje prekograničnih dozvola Unije bilo jednostavnije? Zašto?
7. Jeste li pri obavljanju prekograničnog prijevoza gotovog novca u eurima upotrebljavali inteligentni sustav za neutralizaciju novčanica? Jeste li/biste li ga upotrebljavali čak i ako to nije obvezno u državi domaćinu i državi podrijetla?
8. Dozvola ne obuhvaća neke vrste profesionalnog cestovnog prekograničnog prijevoza gotovog novca u eurima, npr. prekogranični prijevoz s međustajanjima u slučaju da se samo manji broj preuzimanja ili dostava odvija u državi domaćinu (vidi članak 1. točku (b) Uredbe). Na ovu vrstu prekograničnog prijevoza primjenjivo je samo pravo države domaćina te bi društvima za prijevoz gotovog novca bila potrebna nacionalna dozvola te države.
Smatrate li da bi europsku dozvolu trebalo proširiti tako da obuhvati i neke druge vrste profesionalnog prekograničnog prijevoza gotovog novca u eurima? Koje bi to bile djelatnosti? Zašto?
PRILOG II.