Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Treće izvješće o stanju energetske unije”

(COM(2017) 688 final)

(2018/C 262/15)

Izvjestitelj:	Toni VIDAN
Suizvjestitelj:	Christophe QUAREZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.1.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.4.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.4.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	534
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	159/5/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Treće izvješće o stanju energetske unije, podupire ciljeve projekta energetske unije i pozdravlja naglašavanje sudjelovanja i mobiliziranja društva EU-a u preuzimanju potpune odgovornosti za energetsku uniju. Odbor ponavlja svoje prijedloge za učinkoviti dijalog o energiji s organiziranim civilnim društvom na razini EU-a, kao i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

1.2.

EGSO je oduvijek smatrao da je energetska unija izuzetno važna za uspjeh Europske unije. Slaže se sa stajalištem Komisije da energetska unija ne znači samo energiju i klimu. EGSO smatra da je energetska tranzicija prilika da Europa postane demokratskija, povezanija, konkurentnija i pravednija. Zajedničko ulaganje napora u postizanje energetske unije mora osnažiti političku, gospodarsku i društvenu održivost Europske unije kao i održivost u području okoliša, u skladu s temeljnim vrijednostima EU-a.

1.3.

EGSO pozdravlja Paket za čistu energiju kao korak u pravom smjeru, ali žali što se u Trećem izvješću o stanju energetske unije nije priznala nedostatnost postojećih ciljeva u okviru paketa. EGSO podupire inicijative Europskog parlamenta za jačanje pravnog okvira, a zabrinjavaju ga pokušaji Vijeća da oslabi buduće odredbe. EGSO poziva EU da pojača svoje mjere kako bi se Europa i svijet približili cilju ugljične neutralnosti koji je sadržan u Pariškom sporazumu i ratificiran u svim državama članicama.

1.4.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što u Trećem izvješću o stanju energetske unije nije razrađena dugoročna perspektiva za energetsku uniju te poziva Europsku komisiju da u energetsku uniju u cijelosti uključi perspektivu do 2050. godine i iznese prijedlog za ažuriranje plana za 2050. godinu u skladu s Pariškim sporazumom. To bi bilo u skladu s rezolucijom Europskog parlamenta da se do 2018. godine izradi strategija za smanjenje emisija na nulu do sredine stoljeća (2017/2620 (RSP)).

1.5.

EGSO bi u tom kontekstu želio naglasiti ključnu važnost upravljanja energetskom unijom. Kao što stoji u EGSO-vom prethodnom mišljenju o upravljanju energetskom unijom (1), ključno je osigurati da se upravljanjem potakne donositelje odluka na svim razinama da izrade dugoročne planove za razdoblje nakon 2030., u obzir uzmu interese i stajališta svih dionika u društvu, posebice uključujući ranjive skupine, da se prilagode regulatornim i tehnološkim promjenama te da omoguće javnosti da donositelje odluka smije pozivati na odgovornost.

1.6.

EGSO primjećuje da je u Europi energetska tranzicija već započela: učinkovite tehnologije i opredjeljenje javnosti za čistu energiju dovode do smanjenja potrošnje energije, dok se proizvodnja obnovljive energije povećava. Međutim, u nekim se aspektima Treće izvješće o stanju energetske unije čini previše optimističnim u pogledu procjene ostvarenog napretka. EGSO pozdravlja zaključke iz Trećeg izvješća o stanju energetske unije o važnosti dijaloga „Talanoa” 2018. godine i naglašava potrebu za time da se poduzmu daljnji koraci u pogledu inovacija, ulaganja, globalne suradnje i trgovine kako bi Europa preuzela globalno vodstvo kojemu teži.

1.7.

EGSO izražava žaljenje jer se Treće izvješće o stanju energetske unije uglavnom odnosi na ograničenja tehničke infrastrukture. U budućnosti mnogo više pozornosti treba posvetiti ostalim tržišnim i institucionalnim ograničenjima koja sprečavaju širu javnost, potrošače, zajednice i MSP-ove da sudjeluju u prelasku na čistu energiju i s time povezanim mehanizmima potpore EU-a te da imaju koristi od njih. Primjeri su za to razlike u troškovima kapitala za ulaganja u obnovljive izvore energije unutar EU-a, loša provedba vladavine prava, korupcija, nedostatni administrativni kapaciteti, teškoće u pristupu mreži i nedostatak digitalizacije i demokratizacije unutar energetskog sustava.

1.8.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u Trećem izvješću o stanju energetske unije bilježi pad troškova obnovljivih i drugih tehnologija u području čiste energije. EGSO poziva Komisiju da ta poboljšanja uključi u svoje buduće politike i investicijske instrumente i zajamči da će u ažuriranom planu za 2050. godinu društvena perspektiva biti u središtu pozornosti.

2.   Kontekst i razmatranje prethodnih preporuka EGSO-a

2.1.

Među širom javnosti EU-a postoji snažna i sve veća potpora za ciljeve energetske unije i ambicioznije klimatske i energetske politike. Posljednje istraživanje Eurobarometra o klimatskim promjenama (2), provedeno u ožujku 2017., pokazalo je da 74 % ispitanika smatra da su klimatske promjene vrlo ozbiljan problem, 79 % ih vjeruje da bi se borbom protiv klimatskih promjena i učinkovitijom uporabom energije moglo potaknuti gospodarstvo EU-a i otvaranje novih radnih mjesta, a 77 % smatra da EU može ostvariti gospodarsku korist od promicanja svojeg stručnog znanja o novim čistim tehnologijama u trećim zemljama, s time da se 65 % ispitanika također slaže da se smanjenjem uvoza fosilnih goriva iz trećih zemalja mogu ostvariti gospodarske koristi za EU. Velika većina ispitanika ujedno se slaže da bi za prelazak na čistu energiju trebalo pružiti veću javnu financijsku potporu, čak i ako to znači smanjenje subvencija za fosilna goriva (79 %), te da smanjenje uvoza fosilnih goriva može povećati sigurnost opskrbe energijom u EU-u (64 %).

2.2.

Ciljeve energetske unije sve više podupire i europska poslovna zajednica, izvan i unutar energetskog sektora. Dobar je primjer te potpore nova vizija Europske udruge elektroprivrednih organizacija, Eurelectric (3). Udruga Eurelectric navodi da se „s obzirom na Pariški sporazum i hitne potrebe za rješavanjem pitanja klimatskih promjena, onečišćenja zraka i iscrpljivanja prirodnih resursa”, Eurelectric obvezuje: „uložiti u proizvodnju čiste energije i rješenja koja omogućuju tranziciju, smanjiti emisije i aktivno poduzimati mjere za ostvarivanje ugljične neutralnosti znatno prije sredine stoljeća”, promicati „prijeko potreban prelazak s gospodarstva utemeljenog na resursima na europsko gospodarstvo utemeljeno na tehnologiji”, omogućiti „socijalnu i ekološku održivost” te „ugraditi održivost u sve dijelove našeg lanca vrijednosti i poduzeti mjere za podupiranje pretvorbe postojeće imovine prema društvu s nultom razinom emisija ugljika”.

2.3.

Sve veći broj stručnih i znanstvenih saznanja potvrđuju da europski sektor električne energije i energije može ostvariti značajnu korist od velikog pada cijena solarnih PV-ova, energije vjetra i tehnologija za uravnoteženje sustava. U nedavno objavljenom izvješću (4) Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA) stoji da EU „može povećati udjel obnovljivih izvora energije u ukupnoj strukturi izvora energije na 34 % do 2030., što je dvostruko veći udjel nego 2016., uz neto pozitivan gospodarski učinak”. Kada se u obzir uzmu uštede povezane s troškom energije i izbjegnutim okolišnim i zdravstvenim troškovima, to bi povećanje udjela do 2030. rezultiralo uštedama od između 44 milijardi EUR i 113 milijardi EUR godišnje. U drugom nedavnom istraživanju (5), koje je objavila skupina „Energy Union Choices”, stoji da „najučinkovitiji scenarij za strukturu izvora električne energije za EU sadrži mnogo veći udio obnovljivih izvora energije nego što je Europska komisija predvidjela, 61 % u odnosu na 49 % do 2030. EU bi prema ovom scenariju izbjegao dodatnih 265 Mt emisija CO2 i 600 milijuna EUR troškova u energetskom sustavu godišnje do 2030. te bi stvorio 90 000 dodatnih radnih mjesta (neto)”.

2.4.

Započete su važne inicijative, uključujući Izjavu iz Malte potpisanu u svibnju 2017. o ubrzanom prelasku na čistu energiju na otocima, uključujući najudaljenije europske regije, Forumom za industrijsku konkurentnost čiste energije, Komunikacijom o industrijskoj strategiji za Europu te nastojanjima za izgradnju „Europskog saveza za baterije”. Sve je to ključno za poticanje integrirane industrijske politike kojom se može poduprijeti energetska tranzicija, uz istodobno poticanje otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, te bi se trebalo promatrati kao prilika industrije da demonstrira europske kapacitete za razvoj odgovarajućih rješenja za trenutačne izazove.

2.5.

EGSO je više puta istaknuo da energetska unija mora osigurati stabilno i povoljno okruženje za europska poduzeća radi omogućivanja i poticanja ulaganja i zapošljavanja, obraćajući pritom posebnu pozornost na potencijal MSP-ova. To zahtijeva zajedničku uspostavu pouzdanog sustava upravljanja energetskom unijom, što se može provesti samo ako se uvedu dalekosežne promjene Uredbe o upravljanju energetskom unijom koje je predložila Europska komisija.

2.6.

EGSO je uvijek smatrao da su dostupnost i fizički pristup pristupačnoj energiji ključni za izbjegavanje energetskog siromaštva, odnosno problema koji sprečava građane da prijeđu na niskougljična rješenja. EGSO stoga pozdravlja pokretanje Opservatorija za energetsko siromaštvo, što je prvi korak prema razvoju dalekosežnijih europskih mjera za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi.

2.7.

EGSO je zatražio da se socijalna dimenzija uvrsti u kriterije za ocjenjivanje u okviru sljedećeg izvješća o stanju energetske unije. EGSO stoga snažno pozdravlja socijalne inicijative Europske komisije, kao što su inicijative povezane s regijama s visokim razinama emisija ugljika i energetskim siromaštvom, kao i izradu posebnog pododjeljka izvješća o stanju energetske unije posvećenoga socijalnoj dimenziji energetske unije. U budućnosti bi taj izvrsni prvi korak trebalo dodatno poduprijeti, primjerice zajedničkom izradom „Socijalnog pakta za energetsku tranziciju koju potiču građani”.

2.8.

EGSO primjećuje da iznosi potrebni za provođenje energetske tranzicije nisu znatno različiti od iznosa potrebnih za održavanje postojećeg energetskog sustava koji se temelji uglavnom na uvoznim fosilnim gorivima. Međutim, energetska tranzicija zahtijeva znatno drugačije vrste ulaganja, uključujući ulaganja kojima su cilj dekarbonizacija, digitalizacija, demokratizacija i decentralizacija. Ključni je izazov preusmjeriti kapital iz imovine i infrastrukture povezane s visokim razinama emisija ugljika na imovinu i infrastrukturu s niskim razinama emisija ugljika. To preusmjeravanje trebalo bi biti učinkovito u pogledu trošenja javnih sredstava EU-a i nacionalnih javnih sredstava, primjerice ukidanjem svih subvencija za fosilna goriva (uključujući javnu potporu EU-a za plinovode), bez negativnog učinka na industrijsku konkurentnost i radna mjesta te bez narušavanja jedinstvenog tržišta.

2.9.

Kako bi privatnim ulagačima pomogla u provođenju tog preusmjeravanja kapitala, javna bi tijela trebala zajamčiti učinkovite i predvidive cijene ugljika za sve gospodarske aktivnosti. Mogući elementi uključuju donju granicu cijene ugljika za sustav trgovanja emisijama (ETS), u kombinaciji s usklađivanjem poreza na energiju. To će zahtijevati racionalizaciju instrumenata politika EU-a i izbjegavanje instrumenta koji se preklapaju i time narušavaju signale za ulaganje. EGSO je također pozvao Komisiju da aktivno radi na globalnom sustavu određivanja cijena ugljika, čime bi se izjednačili uvjeti za europska poduzeća na izvoznim tržištima kao i u pogledu uvoza robe.

3.   Napomene o Trećem izvješću o stanju energetske unije i daljnji koraci

3.1.   Stvaranje snažnog i demokratskog upravljanja za europsku energetsku tranziciju

3.1.1.

EGSO smatra da EU i većina njegovih država članica trebaju dodatno demokratizirati donošenje energetske politike, primjerice poticanjem učinkovite uporabe alata kao što su deliberativno anketiranje i europske građanske inicijative, kao i jamčenjem sustavne suradnje i potrebnih resursa za organizirano civilno društvo kako bi ono moglo sudjelovati pri izradi i provedbi nacionalnih energetskih i klimatskih planova.

3.1.2.

EGSO priznaje da je za snažno i demokratsko upravljanje energetskom unijom potrebna uspostava „Europske službe za informiranje o energetici” unutar Europske agencije za okoliš, u okviru koje bi se moglo jamčiti kvalitetu podataka koje dostavljaju države članice, razviti jedinstvenu ulaznu točku za sve skupove podataka potrebne za procjenu napretka energetske unije, s dionicima razvijati pretpostavke za različite scenarije, osigurati modele otvorenog koda za omogućivanje ispitivanja različitih pretpostavki i provjeru usklađenosti između različitih projekcija. Svi donositelji odluka, poduzeća i šira javnost trebali bi imati slobodan pristup radu te službe.

3.1.3.

Kako bi osiguralo stabilno i povoljno poslovno okruženje za europska poduzeća, posebice za MSP-ove, EU i sve njegove države članice trebali bi razviti dugoročne energetske planove za postizanje cilja ugljične neutralnosti na koje su pristali u okviru Pariškog sporazuma. Takve bi planove trebalo izraditi na način koji je u najvećoj mogućoj mjeri uključiv te njima nadopuniti planove do 2030., kao i dugoročne planove predviđene Uredbom o upravljanju energetskom unijom. Sektorske i regionalne strategije za dekarbonizaciju također bi trebale biti osmišljene na način da se u njima utvrđuju poslovne i lokalne mogućnosti te predviđaju buduća otvaranja i zatvaranja radnih mjesta kako bi se zajamčila neometana tranzicija.

3.1.4.

EGSO pozdravlja inicijative usmjerene na pružanje pomoći regijama i otocima s visokim razinama emisija ugljika u njihovoj energetskoj tranziciji. EGSO traži od Europske komisije da i dalje podupire regionalne pristupe energetskoj tranziciji. U tom bi pogledu Europska komisija trebala uključiti sve obuhvaćene države članice i regije u zajedničko utvrđivanje prednosti i nedostataka svake pojedinačne europske regije u odnosu na energetsku tranziciju. Utvrđivanjem bi trebalo nadopuniti njihove industrijske strategije te im pomoći predvidjeti moguće ishode u smislu otvaranja, zatvaranja i redefiniranja radnih mjesta koja su posljedica tranzicije.

3.1.5.

EGSO također poziva Komisiju da nastavi razvijati pokazatelje za nadzor posljedica energetske tranzicije na energetske sektore i na njihov razvoj, uz poboljšanje socijalnih pokazatelja, uključujući poboljšano prikupljanje podataka i nove pokazatelje relevantne za širu javnost i civilno društvo, kao što stoji u mišljenjima EGSO-a o toj temi (6).

3.2.   Zajednička izrada Socijalnog pakta za energetsku tranziciju koju potiču građani

3.2.1.

EGSO smatra da Europi treba Socijalni pakt za energetsku tranziciju koju potiču građani, o kojem bi se usuglasili EU, države članice, regije, gradovi, socijalni partneri i organizirano civilno društvo, kako bi se osiguralo da se nikoga ne isključi iz energetske tranzicije. To bi trebalo postati šesta dimenzija energetske unije kojom će se obuhvatiti svi društveni aspekti, uključujući otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, strukovno osposobljavanje, obrazovanje i osposobljavanje potrošača, socijalnu zaštitu, posebne planove za tranzicijske regije gdje se gube radna mjesta, zdravlje i energetsko siromaštvo.

3.2.2.

EGSO smatra da je u okviru energetske unije potrebna uspostava Europskog fonda za prilagodbu energetskoj tranziciji kojim će se pružiti potpora radnicima koji su zbog energetske tranzicije u opasnosti od gubitka radnih mjesta. Time bi se potvrdila težnja Europe da se nikoga ne isključi iz energetske tranzicije.

3.2.3.

EGSO energetsku tranziciju smatra prilikom za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi i poboljšanje kvalitete života, otvaranje novih radnih mjesta i socijalnu uključenost. Zaključci Europskog opservatorija za energetsko siromaštvo upućuju na to da je u suradnji s dionicima potrebno izraditi europski akcijski plan za iskorjenjivanje energetskog siromaštva kako bi se zajamčila sve veća usmjerenost javnih mjera na glavne uzroke energetskog siromaštva. Napominjući da je u svom mišljenju o čistoj energiji za sve Europljane (7) utvrdio da je energetsko siromaštvo povezano s investicijama te da ranjiva kućanstva posebice imaju poteškoća s pristupom financiranju, EGSO ističe potrebu da se postupno napreduje od mjera za ublažavanje posljedica prema preventivnim mjerama, kao što je obnova za pretvorbu starih zgrada u zgrade s nultom energetskom potrošnjom. U tom smislu socijalne tarife mogu predstavljati samo privremenu olakšicu koju bi postupno trebalo zamijeniti mehanizmima kao što su energetske provjere ili subvencije za znatne energetske obnove zgrada i kupnju električnih automobila.

3.2.4.

Kako bi se osigurala energetska tranzicija kojom upravljaju građani i društvu pružila maksimalna socijalna i gospodarska korist, ključno je priznati i podržati osjećaj odgovornosti među građanima i zajednicama za lokalne obnovljive izvore energije. Svi mehanizmi potpore i reforme energetskog tržišta trebali bi omogućiti lokalnim zajednicama da aktivno sudjeluju u proizvodnji energije i imaju pravedan pristup energetskom tržištu. Potrebno je aktivno pomagati državama članicama koje nemaju institucijski kapacitet da osiguraju takvo aktivno sudjelovanje građana u energetskoj tranziciji, posebice institucijski kapacitet da pruže potporu i osmisle projekte u vlasništvu zajednice za pristup financijskim mehanizmima EU-a.

3.2.5.

EGSO smatra da bi Europska komisija trebala razviti „Zeleni program Erasmus Pro”, na temelju pilot-projekta Erasmus Pro, kao i druge projekte koji mogu privući više mladih ljudi u rastuće sektore energetske tranzicije poboljšavajući sliku o takvim radnim mjestima te s njima povezane radne uvjete.

3.2.6.

EGSO pozdravlja želju Europske komisije da se do 2030. prepolovi broj slučajeva prerane smrti prouzročene onečišćenjem zraka (u Europi je 2015. zabilježeno približno 400 000 slučajeva prerane smrti). EGSO smatra da bi EU i sve njegove države članice trebali proglasiti borbu protiv onečišćenja zraka prioritetom politike na visokoj razini. Potrebno je pojačati regulatorne mjere usmjerene na smanjenje onečišćujućih tvari u zraku koje emitiraju vozila i elektrane te uvesti mjere kako bi se u konačnici ukinula upotreba fosilnih goriva u prometu i proizvodnji energije.

3.2.7.

EGSO pozdravlja poboljšanja u Trećem izvješću o stanju energetske unije u pogledu informacija o korištenju investicijskih instrumenata EU-a i njihovom utjecaju na širu javnost, zajednice i MSP-ove, ali primjećuje potrebu za poboljšanjem načina na koje građani i projekti u zajednici mogu ostvariti pristup tim sredstvima (npr. potpora za financijske platforme, osobito u državama članicama u kojima nema takvih subjekata).

3.2.8.

EGSO bi želio naglasiti zaključke i preporuke Studije o kućanskim prozumentima u europskoj energetskoj uniji, koja je sastavni dio dokumenata priloženih Trećem izvješću o stanju energetske unije, a posebice jedan od zaključaka u kojem stoji da „u EU-u ne postoji usklađeni zakonodavni okvir za kućanske prozumente, a države članice imaju različite pristupe” te preporuku da „bi zajednička, sveobuhvatna definicija kućanskih prozumenata mogla biti katalizator za razvoj jasne i jake politike EU-a i regulatornog okvira za potporu korisnicima u vlastitoj proizvodnji” (8).

3.3.   Promet

3.3.1.

Za elektrifikaciju u okviru energetske tranzicije potrebno je poboljšanje dosljednosti politike i pravne usklađenosti između tradicionalno odvojenih segmenata energetskog sektora. Već je uspostavljena povećana suradnja između energetskog i prometnog sektora, a EGSO pozdravlja ulaganje napora u jamčenje dosljednosti između zakonodavnih paketa „Čista energija za sve Europljane” i „Čista mobilnost”.

3.3.2.

EGSO navodi da se u Trećem izvješću o stanju energetske unije ne uzima u obzir postupno ukidanje fosilnih goriva za prodaju i/ili uporabu za osobna vozila koje je nedavno najavilo nekoliko država članica i gradova, kao što su Nizozemska i Pariz. Incidenti oko skandala povezanog s emisijama iz vozila i posljedice za klimatske promjene, onečišćenje zraka, zdravlje i okoliš ukazuju na hitnu potrebu za djelovanjem. EGSO smatra da EU treba osigurati usklađeni okvir za postupno ukidanje dizelskog i benzinskog goriva za osobna vozila kako bi se spriječilo da neusklađene i nepredvidive odluke donesene na nacionalnoj i podnacionalnoj razini negativno utječu na industrijsku konkurentnost i radna mjesta te naruše jedinstveno tržište.

3.3.3.

Kako bi se izbjeglo da vlasnici vozila s niskim primanjima i dalje nastave koristiti vozila koja prouzročuju onečišćenja i kojima je ograničen pristup brojnim gradskim područjima, potrebno je uvesti zakonodavne i financijske inicijative na razini cijelog EU-a kojima će se omogućiti naknadna ugradnja ili prenamjena pogonskog sklopa u postojećim vozilima za prelazak s fosilnih goriva na tehnologije bez emisija. Takvom mjerom ujedno bi se smanjili korištenje resursa i društveni troškovi za prelazak s osobnih vozila na fosilna goriva na električna vozila te bi se moglo pridonijeti tranziciji s većom usklađenosti između regija i država članica s nižim i višim razinama dohotka.

3.3.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da su u Trećem izvješću o stanju energetske unije baterije priznate kao „strateški dio inovacijskih prioriteta”, kao i činjenicu da će ta tehnologija biti dio „ključnih razvojnih tehnologija za ostvarivanje ciljeva energetske Unije”. EGSO podupire inicijative kojima će se „znatno poduprijeti razvoj tehnologije baterija i baterijskih članaka” i zajamčiti da EU preuzme ambicioznu ulogu na globalnom tržištu.

3.4.   Infrastruktura i industrijski razvoj za energetsku tranziciju

3.4.1.

Energetska tranzicija ima značajnu važnost za niz industrija: prije svega za proizvođače energije ili sami energetski sektor, potom za industrije koje koriste energiju kao čimbenik proizvodnje, posebice energetski intenzivne industrije te naposljetku za industrije koje osiguravaju tehnologije i rješenja na području energije i klime. Istodobno, poduzeća se suočavaju s rizicima i ostvaruju korist te je ključno za EU da pomogne industrijama da iskoriste prilike i savladaju izazove.

3.4.2.

EGSO navodi da se u Trećem izvješću o stanju energetske unije najavljeno američko povlačenje iz Pariškog sporazuma ne prepoznaje kao povijesna prilika za europska poduzeća, inovatore, radnike i ulagače da uspostave globalno vodstvo na tržištima čiste energije koja su u usponu. EU bi trebao povećati svoju ambiciju u svim područjima čiste energije, od energetske učinkovitosti do elektromobilnosti, kako bi europskim poduzećima osigurao pouzdano domaće tržište pogodno za sigurno uvođenje inovacija, kao i integriranu industrijsku strategiju usmjerenu na izvoz energetskih rješenja u ostatak svijeta.

3.4.3.

EGSO ponavlja svoj poziv Komisiji da izradi sveobuhvatnu ocjenu postojećih instrumenata niskougljične politike kako bi se osiguralo korištenje odgovarajućih alata za najučinkovitije postizanje ciljeva na dobro reguliranim tržištima. Trebalo bi izbjegavati nepotrebno opterećenje i druge prepreke poput složenih računa koji utječu na korisnike energije uslijed nedostatka tržišnog natjecanja i transparentnosti.

3.4.4.

Novi popis „projekata od zajedničkog interesa” (PCI) koji ispunjavaju uvjete za javne subvencije EU-a priložen Trećem izvješću o stanju energetske unije pokazuje smanjenje projekata povezanih s fosilnim gorivima na 53 plinska projekta, u usporedbi sa 77 projekata na prethodnom popisu. Međutim, neki analitičari tvrde da je to samo rezultat grupiranja višestrukih projekata te da novi popis sadržava otprilike 90 plinskih projekata, što zapravo predstavlja povećanje broja plinskih projekata. S obzirom na znatne okolišne i ekonomske rizike bezvrijedne imovine pri ulaganju u infrastrukturu za fosilna goriva, potrebno je što prije ponovno ocijeniti te projekte i dodjelu oznake projekta od zajedničkog interesa.

3.5.   Energetska sigurnost i geopolitička dimenzija Energetske unije

3.5.1.

Kao što je naveo u svom Mišljenju od prošle godine, EGSO se zalaže za to da energetska sigurnost i dalje bude ključni cilj energetske unije. Energetski učinkovito gospodarstvo i održiva i pouzdana lokalizirana proizvodnja energije, infrastruktura za prijenos i skladištenje, energetska tržišta koja dobro funkcioniraju i trgovinski odnosi koji su u potpunosti u skladu sa stečevinom EU-a ključni su pozitivni faktori koje treba osigurati. Cilj energetske sigurnosti potrebno je bolje definirati i gledati izvan aspekata uvoza energije i domaće proizvodnje, i to ka potencijalu povećane otpornosti u čitavom energetskom sustavu, društvenim inovacijama, promjeni ponašanja i kibersigurnosti.

3.5.2.

Odbor pozdravlja vanjsku dimenziju energetske unije koja je iznesena u Trećem izvješću o stanju energetske unije i slaže se da su „vanjske i razvojne politike EU-a ključne za potporu prelasku na niskougljično gospodarstvo i čistu energiju na svjetskoj razini te za povećanje energetske sigurnosti i konkurentnosti EU-a”. Nažalost, sve je više dokaza da su neke države i poduzeća koji sudjeluju u uvozu fosilnih goriva u EU uključeni u prakse koje su neprimjerene u uobičajenoj poslovnoj praksi te katkad agresivno pokušavaju utjecati na energetske i klimatske politike država članica i drugih relevantnih dionika. Kako bi se zajamčila vjerodostojna i demokratska sredina za političku raspravu o provedbi energetske unije, takve aktivnosti treba sustavno pratiti, javno objavljivati te na njih aktivno odgovarati.

3.5.3.

Zbog digitalizacije energetskih sustava potrebno je izgraditi naprednu digitalnu infrastrukturu, uz mjere za unapređivanje kibersigurnosti što je važan dio napora za pružanje energetske sigurnosti. S obzirom na interakciju između pametnih elektroenergetskih mreža i električnih vozila, elektroenergetska infrastruktura također će postati ključan element prometnog sustava. U tom će pogledu kibersigurnost povezanih sektora energije i prometa te njihove digitalne strukture biti još važnija.

3.5.4.

Europska energetska unija bit će uspješna samo ako se bude poštovalo europsko zakonodavstvo te ako se osigura da se projekti u području energije provode u okviru zakonodavstva o europskom tržištu. To je izrazito važno za investicijske projekte koji bi mogli biti u suprotnosti s ciljevima energetske unije, a za mnoge oni to već jesu. To izaziva političku i gospodarsku zabrinutost u mnogim državama članicama, koja pak doprinosi gubitku povjerenja društava tih zemalja u vrijednosti koje su ih vodile prema pristupanju EU-u. Političari koji nisu skloni europskim integracijama koriste nepoštovanje vladavine prava kako bi potkrijepili tezu o slabostima integracije Unije, čime se dodatno narušava jedinstvo i cjelovitost EU-a. Stoga Odbor odlučno preporučuje da se projekt Sjeverni tok 2 i drugi strateški važni projekti nastave razvijati u skladu s pravilima energetske unije.

4.   Sudjelovanje civilnog društva i doprinos EGSO-a

4.1.

EGSO je uvjeren da je jamčenje uspjeha 2018. kao „godine angažmana” energetske unije ključno ne samo iz demokratskih razloga nego i zbog učinkovitosti same energetske tranzicije. Preobrazba europskog energetskog sustava doista će biti brža, jeftinija i demokratskija ako je pokreću ljudi koji sve više postaju aktivni potrošači, prozumenti, radnici, sudionici skupne nabave (eng. crowdsourcers) i skupni ulagači u energetsku tranziciju. Načini mikrofinanciranja, koji su primjerice dostupni putem lokalnih zajmova, i pojednostavljenje ulaganja ključni su za promicanje demokratizacije, opširnog društvenog sudjelovanja i društvene održivosti energetske tranzicije. Europska unija trebala bi nastojati prijeći iz situacije u kojoj energetskom politikom, čak i na nacionalnoj razini, upravljaju „odluke nekolicine” na učinkovito upravljanje koje uključuje „djelovanje svih”.

4.2.

EGSO pozdravlja pozive iz Trećeg izvješća o stanju unije na mobiliziranje cijelog društva. I dalje je nejasno na koji način će Komisija to zajamčiti s obzirom na to da ne postoji pravi prijedlog o tome kako to učiniti, a u izvješću se čak utvrđuju vrlo problematični primjeri „predvodnika” prelaska na čistu energiju. EGSO poziva Europsku komisiju da više surađuje s donositeljima odluka i dionicima te osobito da se sastaje s nacionalnim i regionalnim i nacionalnim gospodarskim i socijalnim vijećima i organiziranim civilnim društvom kako bi zajednički osigurali čistu energiju za sve Europljane.

4.3.

EGSO je zabrinut zbog razine javnog sudjelovanja ljudi i zajednica u zakonodavnim prijedlozima nakon što je prošle godine objavljena i provedena „široka javna rasprava”. Predlaže da se u budućim izvješćima o stanju energetske unije odražavaju i jasno prikazuju poboljšanja u politikama i praksama unutar energetske unije usvojena na temelju javnih rasprava i sudjelovanja javnosti.

4.4.

U tom kontekstu EGSO podupire nedavno usvojeno izvješće Europskog parlamenta u kojem se navodi da bi „države članice trebale uspostaviti stalnu platformu za dijalog o energiji na više razina kojom bi bile obuhvaćene lokalne vlasti, organizacije civilnog društva, poslovna zajednica, ulagači i svi drugi relevantni dionici u cilju rasprave o različitim mogućnostima predviđenima za energetske i klimatske politike” te naglašava važnost uključivanja sindikata, potrošačkih organizacija i organizacija civilnog društva na području okoliša u takve platforme i osiguravanja potrebnih resursa za učinkovito sudjelovanje.

4.5.

EGSO bi želio aktivno doprinijeti daljnjem razvoju sinergija i suradnji između institucija EU-a, organiziranog civilnog društva te lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih institucija, što je relevantno za ciljeve energetske unije. Zbog njihove blizine razini šire javnosti i njihovog znanja o svakom specifičnom lokalnom kontekstu, lokalne i regionalne vlasti ključne su za učinkovitu prilagodbu i provedbu politika povezanih s energijom. One predstavljaju ključnu razinu donošenja odluka u sektorima poput prometa, urbanističkog planiranja, zgrada i dobrobiti, zbog čega su iznimno važne za koordiniranje mjera za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energija.

4.6.

EGSO smatra da društvene i humanističke znanosti imaju ključnu ulogu u pružanju donositeljima gospodarskih i političkih odluka, kao i javnosti, pravih alata za razumijevanje uzroka energetskih odabira krajnjih korisnika, uključujući MSP-ove i građane. Energetska unija stoga treba program EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje nakon 2020. koji je usmjeren na zadaće i koji u cijelosti integrira društvene i humanističke znanosti, kao što je predloženo u izvješću Europske komisije koje je izradila nezavisna Skupina na visokoj razini za postizanje najvećeg učinka programa EU-a za istraživanje i inovacije (Izvješće Lamy).

---

(1)  SL C 246, 28.7.2017., str. 34.

(2)  https://ec.europa.eu/clima/news/eu-citizens-increasingly-concerned-about-climate-change-and-see-economic-benefits-taking-action_en

(3)  https://cdn.eurelectric.org/media/2189/vision-of-the-european-electricity-industry-02-08-2018-h-864A4394.pdf

(4)  http://irena.org/newsroom/pressreleases/2018/Feb/EU-Doubling-Renewables-by-2030-Positive-for-Economy

(5)  http://www.energyunionchoices.eu/cleanersmartercheaper/

(6)  SL C 264, 20.7.2016., str. 117.; SL C 288, 31.8.2017., str. 100.

(7)  SL C 246, 28.7.2017., str. 64.

(8)  Studija JUST/2015/CONS/FW/COO6/0127