13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/91

Izvjestitelj:

Etele BARÁTH

1.1.

EGSO je razočaran komunikacijom „Budući koraci za održivu europsku budućnost” jer ona ostavlja dojam da su svi glavni ciljevi i zahtjevi UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. već obrađeni i riješeni u postojećim politikama EU-a. Komunikacija u europske politike ne uvodi promjenu paradigme koju iziskuje Program do 2030., a koja vodi prema novom modelu razvoja koji je ekonomski održiviji, socijalno uključiviji i ekološki dugoročno izvodljiviji. Kao što je istaknuo Europski centar za političke strategije (1), a i EGSO u svojim prethodnim mišljenjima, takva je promjena paradigme hitno potrebna kako bi se u EU-u na odgovarajući način ostvarilo 17 ciljeva održivog razvoja, uzimajući u obzir sve veću socijalnu nejednakost i visoku stopu nezaposlenosti u Europi, kao i neodrživ otisak koji njegovo gospodarstvo ostavlja na okolišu.

1.2.

EGSO oduvijek pozdravlja činjenicu da je Komisija prilikom izrade UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. pokazala vodstvo. Sada kad je potrebno u praksi provesti 17 ciljeva održivog razvoja, EGSO smatra da EU nedovoljno pokazuje vodstvo te da nije iznio ambiciozan plan djelovanja u vezi s provedbom ciljeva održivog razvoja do 2030. godine, a nije ni pokazao volju da na kritičan način preispita i izmijeni postojeće politike.

1.3.

Program do 2030. do sada se nije iskoristio za stvaranje nove, proaktivne, preobražavajuće i pozitivne slike Europe, za što su se EGSO, Europski parlament i mnogi iz civilnog društva zalagali: za novu viziju održivije i socijalno uključivije Europe koja donosi korist svojim građanima i nikoga ne zapostavlja, za viziju okrenutu budućnosti i utemeljenu na vrijednostima koje su Europi omogućile da bude uspješan model, a to su solidarnost, ljudska prava, socijalna pravda i jednakost, demokracija i sudjelovanje, poduzetništvo i odgovorno postupanje u pogledu okoliša. Ni Bijela knjiga Komisije o budućnosti Europe ni Deklaracija iz Rima prigodom 60. obljetnice EU-a ne odaju dovoljno priznanja vrijednosti koju europski održivi razvoj donosi europskim građanima.

1.4.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije pokrenula participativni postupak za uspostavu sveobuhvatne i integrirane strategije za održivu Europu 2030. i nakon toga. Takva je strategija potrebna kako bi se osigurao nužni dugoročni vremenski okvir, koordinacija politika i dosljednost za provedbu Programa UN-a do 2030. i trebala bi biti dio novog, jedinstvenog dugoročnog okvira politika za razdoblje nakon 2020.

1.5.

EGSO je zabrinut zbog nedovoljne koordinacije između EU-a i država članica u provođenju Programa do 2030. Navedena sveobuhvatna strategija trebala bi služiti kao zajednički okvir za koordinirano djelovanje.

1.6.

EGSO cijeni rad Komisije na utvrđivanju potencijalnog doprinosa koji deset prioriteta Komisije mogu dati provedbi Programa do 2030. Međutim, EGSO naglašava činjenicu da pregled politika EU-a koje doprinose ciljevima održivog razvoja treba nadopuniti dubinskom analizom onoga što u EU-u trenutačno nije ostvareno u pogledu provedbe ciljeva održivog razvoja. Samo će istinska ocjena stvarnih okolnosti omogućiti EU-u da utvrdi područja u kojima su potrebne mjere te da kritički preispita učinkovitost postojećih politika EU-a kada je riječ o provedbi ciljeva održivog razvoja.

1.7.

EGSO pozdravlja odluku Komisije da uspostavi platformu s više dionika za provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u (2) te ističe potrebu da se osigura da u okviru te platforme nevladini dionici mogu jednakopravno surađivati s predstavnicima institucija kako bi se u politike EU-a za održiv razvoj prenio pristup koji obuhvaća više dionika iz Programa UN-a do 2030. Uz pomoć te platforme mora se uključiti širok spektar nevladinih dionika u cjelokupan ciklus provedbe ciljeva održivog razvoja u EU-u, od osmišljavanja novih inicijativa za politike i dugoročnih strategija do aktivnosti podizanja svijesti te revizije i praćenja provedbe politika i razmjene najboljih praksi. Platforma bi također trebala olakšavati suradnju i partnerstva više dionika. EGSO će podupirati rad platforme tako što će imenovati člana koji će predstavljati EGSO u okviru platforme i osiguravati stručnost te olakšati komunikaciju s civilnim društvom i doprinositi drugim aktivnostima.

1.8.

Kad je riječ o održivom razvoju, EGSO smatra da bi se višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020. trebao uskladiti s prioritetima održivog razvoja u EU-u. Potrebno je znatno povećati udio vlastitih sredstava i prihoda te učiniti provedbu djelotvornijom i učinkovitijom.

1.9.

Prema mišljenju EGSO-a, od ključne je važnosti uvođenje, pored općenito prihvaćenog pokazatelja BDP-a, koji se do sada pokazao relevantnim, i drugih pokazatelja prikladnih za mjerenje ne samo gospodarskog rasta nego i njegovog učinka te rezultata u pogledu dobrobiti građana i okoliša (3). Razlog za to jest činjenica da se održivost željenog razvojnog procesa do 2030. može zajamčiti samo osiguravanjem i praćenjem složenih socijalnih i ekoloških promjena.

2.1.

U Programu održivog razvoja do 2030. svjetski su se čelnici 2015. godine složili s akcijskim planom dotad neviđenog opsega u cilju iskorjenjivanja siromaštva, zaštite planeta, osiguravanja ljudskih prava i napretka za sve. Skup od 17 ciljeva održivog razvoja za 2030. iziskuje temeljne promjene u svim zemljama, kako razvijenima, tako i onima u razvoju.

2.2.

Na temelju ishoda nekoliko konferencija EGSO je 2016. u tri mišljenja (4) iznio svoje preporuke za provedbu Programa do 2030. u EU-u.

2.3.

U komunikaciji „Budući koraci za održivu europsku budućnost” (5) Komisija je iznijela svoj pristup provedbi Programa do 2030. u okviru unutarnjih i vanjskih politika EU-a. Uz tu komunikaciju izdano je nekoliko drugih dokumenata, posebno komunikacija o Europskom konsenzusu o razvoju i komunikacija o obnovljenom partnerstvu sa zemljama AKP-a. EGSO je svoja stajališta o tim komunikacijama detaljnije iznio u zasebnim mišljenjima (6).

3.1.

Prema uvodu iz Komunikacije, EU spremno preuzima obvezu da bude predvodnik u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. (7).

3.2.

Međutim, Komisija nije odgovorila na izazov preuzimanja vodstva predstavljanjem ambicioznog plana za provedbu ciljeva održivog razvoja.

3.3.

Komunikacija nije ostvarila svoju svrhu, utvrđenu u programu rada Komisije za 2016., u pogledu predstavljanja „novog pristupa osiguranju gospodarskog razvoja Europe i njezine socijalne i ekološke održivosti u razdoblju nakon 2020. godine te integrirane provedbe ciljeva održivog razvoja u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a”.

3.4.

Prema Komunikaciji, u vezi s Programom do 2030. EU koristi dva pristupa: potpunu integraciju ciljeva održivog razvoja u trenutačne politike EU-a i razmatranje dugoročne provedbe ciljeva održivog razvoja nakon 2020.

3.5.

EGSO priznaje napore Komisije odražene u ovoj komunikaciji u pogledu povezivanja ciljeva održivog razvoja s trenutačnim politikama EU-a i deset prioriteta djelovanja Komisije. Međutim, Komunikacija je previše usmjerena na trenutačno odvijanje politika EU-a. Komisija ne shvaća Program do 2030. kao poziv na kritičko preispitivanje i promjenu svojih politika. Komunikacija ne odražava promjenu paradigme koju ciljevi održivog razvoja predstavljaju (8): novi model razvoja koji je ekonomski održiviji, socijalno uključiviji i ekološki izvodljiviji u dugoročnom razdoblju i osigurava da se resursi našeg planeta pravedno dijele u skladu s porastom svjetskog stanovništva (9).

3.6.

Program do 2030. do sada nije upotrebljen za stvaranje nove, proaktivne, preobražavajuće i pozitivne slike Europe, za što su se EGSO, Europski parlament (10) i mnogi iz civilnog društva zalagali; za novu viziju održivije i socijalno uključivije Europe koja je od koristi građanima i nikoga ne zapostavlja (11). Vrijednost dugoročno održivog razvoja za europske građane i potreba da ga ujedinjena Europa ostvari ne odražavaju se u dovoljnoj mjeri ni u Bijeloj knjizi Komisije o budućnosti Europe ni u Rimskoj deklaracija koju su čelnici 27 država članica, Komisija, Europsko vijeće i Europski parlament izdali povodom 60. obljetnice EU-a.

3.7.

Nadalje, Komunikacija ne osigurava hitno potreban okvir za buduće mjere u pogledu provedbe Programa do 2030. Komisija za sada ne planira pokrenuti participativni postupak za uspostavu sveobuhvatne i integrirane strategije za održivu Europu u 2030. i nakon toga, na što je EGSO pozivao (12). Europski strateški okviri trenutačno se zaustavljaju u 2020. godini. To je neprihvatljivo, ne samo zato što se utvrđeni vremenski okvir Programa UN-a proteže do 2030., dok Pariški sporazum o klimi ima još dugoročniju perspektivu, već i s obzirom na dugotrajnost procesa gospodarske i socijalne modernizacije. Treba uspostaviti jedinstvenu sveobuhvatnu strategiju za razdoblje nakon 2020. na temelju deset prioriteta djelovanja Europske komisije, strategije Europa 2020. s njezinih sedam vodećih inicijativa i 11 tematskih ciljeva kohezijske politike EU-a, te integriranjem višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.

3.8.

Komisija ne provodi u potpunosti pristup koji obuhvaća više dionika utvrđen u Programu do 2030. Za razliku od postupka koji je doveo do usvajanja Programa do 2030., dosadašnji pristup Komisije nije bio potpuno transparentan i uključiv.

4.1.1.

Čini se da je taj pregled samo administrativne prirode: riječ je o popisu politika EU-a koje se na neki način bave pitanjima povezanima sa 17 ciljeva održivog razvoja. Taj pregled ne odražava u dovoljnoj mjeri stvarne okolnosti u Europi te ne opravdava zaključak Komisije da EU svojim djelovanjem radi na ostvarivanju svih 17 ciljeva održivog razvoja jer nije provedena procjena kojom bi se utvrdilo jesu li te politike zaista učinkovite ili ih proturječne mjere slabe. Na primjer: navodi se da je strategija Europa 2020. usmjerena na ostvarivanje ciljeva održivog razvoja na polju siromaštva i nejednakosti, ali se ne spominje činjenica da se relevantni glavni ciljevi te strategije neće ostvariti.

4.1.2.

Stoga je pregled politika EU-a potrebno nadopuniti detaljnom analizom onoga što još nije ostvareno kako bi se ocijenila stvarna situacija u EU-u u pogledu provedbe ciljeva održivog razvoja (13). Samo iskreno sagledavanje stvarnog stanja može europskim tvorcima politika omogućiti utvrđivanje odgovarajućih prioriteta za provedbu ciljeva održivog razvoja. Zaključci Komisije na osnovi pregleda politika nisu vjerodostojni niti se temelje na činjenicama.

4.1.3.

Usporedno s Komunikacijom, Eurostat je objavio inicijalni statistički pregled trenutačne situacije u državama članicama EU-a u pogledu ciljeva održivog razvoja (14). Međutim, Komisija nije pokušala utvrditi poveznice između pregleda politika, statističkih podataka i utvrđivanja političkih prioriteta za provedbu ciljeva održivog razvoja.

4.1.4.

EGSO se nada da će uvođenje okvira za opsežno praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja u EU-u omogućiti pristup koji se više temelji na činjenicama kojim će se utvrditi što još nije ostvareno, kao i glavni izazovi koji stoje pred EU-om u pogledu Programa do 2030.

4.1.5.

Kako je EGSO već istaknuo, područja na kojima EU treba najviše raditi kako bi ostvario ciljeve održivog razvoja jesu smanjenje utjecaja na okoliš i stvaranje socijalno uključivije Europe: 12. cilj održivog razvoja (održiva potrošnja i proizvodnja); 13. cilj održivog razvoja (klimatska politika); 14. i 15. cilj održivog razvoja (očuvanje ekosustava); 2. cilj održivog razvoja (održiva poljoprivreda); 9. cilj održivog razvoja (ulaganja u infrastrukturu i inovacije); 10. cilj održivog razvoja (smanjenje nejednakosti); 8. cilj održivog razvoja (pristojan rad i zapošljavanje); 1. cilj održivog razvoja (smanjenje siromaštva); 5. cilj održivog razvoja (rodna jednakost); 4. cilj održivog razvoja (obrazovanje) (15).

4.2.1.

U Komunikaciji se pokazuje kako deset prioriteta djelovanja Komisije može doprinijeti provedbi ciljeva održivog razvoja, no Komisija bi osim toga trebala imati hrabrosti da u slučaju potrebe revidira/prilagodi prioritete svog djelovanja kako bi u potpunosti iskoristila sve moguće sinergije s radom na provedbi ciljeva održivog razvoja.

4.2.2.

EGSO smatra da bi se trebalo obratiti više pozornosti na kulturnu dimenziju održivog razvoja i ulogu komunikacije u promicanju Programa do 2030.

4.3.1.

EGSO preporučuje uvođenje okvira za upravljanje i koordinaciju usporedno s dugoročnom strategijom za provedbu Programa do 2030. kako bi se osigurala usklađenost između centraliziranih i decentraliziranih mjera, te kako bi se uključilo organizirano civilno društvo na nacionalnoj i regionalnoj razini.

4.3.2.

Europski semestar treba razviti u instrument vertikalne koordinacije na više razina s obzirom na provedbu ciljeva održivog razvoja u državama članicama (16). Nažalost, Komisija nije iskoristila priliku koju nudi ova komunikacija kako bi dodatno razvila europski semestar u tom smjeru.

4.3.3.

EGSO smatra da unatoč tomu što je od 2010. održivi razvoj uključen u strategiju Europa 2020. nije postignuta dosljednost između gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva. Potrebno je osnažiti mehanizme koji osiguravaju usklađenost politika za održivi razvoj.

4.3.4.

EGSO pozdravlja cjelovitiji pristup koji je vidljiv u novoj strukturi Komisije i koordinirajuću ulogu prvog potpredsjednika u pogledu rada na provedbi ciljeva održivog razvoja. Međutim, koordinacijskim jedinicama Komisije morat će se osigurati dostatni kapaciteti kako bi se ti procesi vodili na dovoljno odlučan način.

4.3.5.

Čelnici EU-a moraju iskoristiti potencijal boljeg upravljanja, osnažiti upravljanje, shvatiti važnost međusektorske metode koordinacije usmjerene na poboljšavanje interakcija te možda socioekonomskim dionicima prepustiti kontrolu tijekom faze pripreme kako bi „sudjelovanje” bilo učinkovitije. Tako će moći iskoristiti golem potencijal koji će se realizirati tijekom procesa provedbe.

4.3.6.

Nažalost, Komunikacija Komisije nije usmjerena na pitanje kako prepoznati i unaprijediti taj proces.

4.4.1.

Uspostava višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020. mora se iskoristiti za usklađivanje trošenja sredstava EU-a s provedbom prioriteta održivog razvoja u EU-u.

4.4.2.

EGSO se slaže da bi EU trebao dodatno razviti svoj sustav financijske potpore koji poboljšava ekonomsku uspješnost na teritorijalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i promiče zajedničko dobro, uzimajući pritom u obzir potrebe održivosti. Ekonomski prosperitet trebao bi biti gospodarska osnova ciljeva održivog razvoja, ali potrebno je uspostaviti pravila kako bi se osiguralo postizanje ciljeva na socijalnom području i području okoliša. EGSO smatra da bi reforma europskog poreznog sustava mogla dovesti do konsolidacije povećanja proračunskih sredstava te potaknuti uspješniju provedbu Programa do 2030.

4.4.3.

Komisija stavlja poseban naglasak na pitanja koja se odnose na održivo financiranje. EGSO smatra da je naročito važno stvoriti ispravne okvirne uvjete za masivna dugoročna ulaganja privatnih i javnih ulagača u modernizaciju i inovaciju infrastrukture što je potrebno kako bi se olakšao prijelaz na održivije gospodarstvo (17).

4.5.1.

EGSO cijeni namjeru Komisije da redovito pomno prati ciljeve održivog razvoja u kontekstu EU-a te da se pritom oslanja na veći broj tekućih postupaka praćenja koje provode Komisija, agencije EU-a, ESVD i države članice. Međutim, nedostaju specifični podaci o tome kako bi izgledao taj sustav praćenja.

4.5.2.

EGSO pozdravlja rad ESTAT-a na skupu pokazatelja za praćenje provedbe ciljeva održivog razvoja u EU-u. EGSO naglašava da odluke u pogledu praćenja, a posebno u pogledu izrade pokazatelja, imaju značajne političke implikacije. Stoga su potrebne rasprave i transparentno savjetovanje s civilnim društvom o daljnjem razvoju pokazatelja.

4.5.3.

EGSO očekuje da će se nakon objave redovnog izvješća ESTAT-a o praćenju ciljeva održivog razvoja i dostatnog vremenskog razdoblja koje će organizacijama civilnog društva omogućiti savjetovanje s njihovim članovima, putem platforme s više dionika povesti dijalog o zaključcima postupka praćenja i potrebnim mjerama za reviziju politika.

4.5.4.

U nekoliko studija EGSO-a potvrđuje se kako je od ključne važnosti da se pored općenito prihvaćenog pokazatelja BDP-a, koji se do sada pokazao relevantnim, uvedu i drugi pokazatelji prikladni za prikazivanje ne samo gospodarskog rasta nego i njegovog učinka i rezultata (bruto rezultat razvoja). Praćenje željenog razvojnog procesa do 2030. mora se temeljiti na složenom skupu pokazatelja koji mjere gospodarski, socijalni i ekološki učinak (18).

4.5.5.

Okvir za praćenje također bi trebao biti povezan s europskim semestrom.

4.5.6.

Program UN-a do 2030. zahtijeva da vlade uspostave okvir za praćenje i reviziju, odnosno da uspostave instrumente za potpuni ciklus politike koji obuhvaća izradu strategija, provedbu, praćenje i reviziju strategija. U Komunikaciji nije uzeta u obzir faza revizije. Razlog tome može biti činjenica da ne postoje sveobuhvatna strategija i akcijski plan za provedbu ciljeva održivog razvoja koji bi se mogli redovito revidirati.

4.6.1.

Ciljevi održivog razvoja iziskuju uključivanje više dionika. Moguće ih je ostvariti samo ako civilno društvo, poduzeća, sindikati, lokalne zajednice i drugi dionici preuzmu aktivnu ulogu i odgovornost. Mehanizmima participativnog upravljanja mora se zajamčiti uključenost civilnog društva na svim razinama, od lokalne i nacionalne do europske i razine UN-a. Ciljevi održivog razvoja zahtijevaju da institucije i dionici surađuju na integriran i međusektorski način.

4.6.2.

Nedavnom odlukom Komisija je pokrenula platformu s više dionika za provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u (19). EGSO pozdravlja taj novi projekt i nudi svoju pomoć u osiguravanju uspješnosti platforme.

4.6.3.

Međutim, EGSO je razočaran činjenicom da Komisija u svojoj Komunikaciji nije odgovorila na prijedlog EGSO-a da se u suradnji s Europskom komisijom osnuje europski forum o održivom razvoju, kao ni na njegove preporuke u pogledu osmišljavanja takvog foruma (20) koje se temelje na ishodu prezentacija u vezi s tim forumom održanih na konferencijama, u radnim skupinama Vijeća, u Komisiji i na savjetovanjima s dionicima na kojima su sudionici izrazili podršku tom forumu.

4.7.

EGSO pozdravlja činjenicu da je u svojoj odluci o osnivanju platforme s više dionika Komisija proširila opseg zadaća te platforme u pogledu praćenja provedbe ciljeva održivog razvoja i razmjene najboljih praksi, te da je predvidjela savjetodavnu ulogu predstavnika civilnog društva u promišljanju o dugoročnoj provedbi ciljeva održivog razvoja, kao i njihovo sudjelovanje u praćenju i reviziji provedbe politika. Platforma bi također trebala olakšavati suradnju i partnerstva više dionika. EGSO smatra da takva vrsta participativne platforme mora imati ključnu ulogu u novoj vrsti europskog upravljanja, koje bi trebalo biti obilježeno zajedničkim osjećajem odgovornosti.