Objava u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode u pogledu naziva zajamčeno tradicionalnog specijaliteta

(2016/C 188/06)

U skladu s člankom 26. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1), Poljska je podnijela (2) nazive „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” i „Kabanosy staropolskie” kao nazive zajamčeno tradicionalnih specijaliteta (ZTS) u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012. Nazivi „Półtorak”, „Dwójniak”, „Trójniak”, „Czwórniak”, „Kiełbasa jałowcowa”, „Kiełbasa myśliwska”, „Olej rydzowy” i „Kabanosy” prethodno su bili registrirani (3) bez rezervacije naziva u skladu s člankom 13. stavkom 1. uredbe Vijeća (EZ) br. 509/2006 (4) kao zajamčeno tradicionalni specijaliteti i trenutačno su zaštićeni u skladu s člankom 25. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

Nakon nacionalnog postupka prigovora iz članka 26. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012:

Svim tim dopunjujućim izrazima označavaju se tradicionalna i specifična svojstva naziva u skladu s člankom 26. stavkom 1. trećim podstavkom (EU) br. 1151/2012.

S obzirom na navedeno Komisija objavljuje nazive

„Półtorak staropolski tradycyjny”

„Dwójniak staropolski tradycyjny”

„Trójniak staropolski tradycyjny”

„Czwórniak staropolski tradycyjny”

„Kiełbasa jałowcowa staropolska”

„Kiełbasa myśliwska staropolska”

„Olej rydzowy tradycyjny”

„Kabanosy staropolskie”

kako bi se omogućio njihov upis u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na upis naziva „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” i „Kabanosy staropolskie” u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1151/2012, u skladu s člankom 51. te Uredbe.

U slučaju da se nazivi „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” i „Kabanosy staropolskie” upisuju u registar u skladu s člankom 26. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1151/2012, važeća specifikacija proizvoda ZTS „Półtorak”, „Dwójniak”, „Trójniak”, „Czwórniak”, „Kiełbasa jałowcowa”, „Kiełbasa myśliwska”, „Olej rydzowy” i „Kabanosy” smatra se specifikacijom iz članka 19. Uredbe (EU) br. 1151/2012 za ZTS „Półtorak staropolski tradycyjny”, „Dwójniak staropolski tradycyjny”, „Trójniak staropolski tradycyjny”, „Czwórniak staropolski tradycyjny”, „Kiełbasa jałowcowa staropolska”, „Kiełbasa myśliwska staropolska”, „Olej rydzowy tradycyjny” odnosno „Kabanosy staropolskie” zaštićene uz rezervaciju naziva.

Radi potpunosti i u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 u ovu je objavu uključena specifikacija ZTS-a „Półtorak”, „Dwójniak”, „Trójniak”, „Czwórniak”, „Kiełbasa jałowcowa”, „Kiełbasa myśliwska” i „Olej rydzowy” kako je već objavljena u Službenom listu Europske unije  (5) i ZTS-a „Kabanosy”, kako je objavljena u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1044/2011 (6).

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„PÓŁTORAK”

EZ br.: PL/TSG/007/0034/6.9.2005.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv koji je potrebno upisati u registar

Kada se proizvod stavlja na tržište, na etiketi može stajati sljedeća oznaka: „miód pitny wytworzony zgodnie ze staropolską tradycją” („medovina proizvedena u skladu sa starom poljskom tradicijom”) Tu bi se oznaku trebalo prevesti na ostale službene jezike.

3.2.   Riječ je o nazivu:

Naziv „półtorak” izveden je iz riječi za broj „1,5” (na poljskom „półtora”) te je izravno povezan s povijesnim sastavom i načinom proizvodnje medovine „półtorak” jer omjer vode i meda u moštu treba biti ½: 1. Naziv tako odražava posebna svojstva proizvoda. Budući da se pojam „półtorak” upotrebljava isključivo za označivanje posebne vrste medovine, taj naziv jednako tako treba prepoznati kao poseban sam po sebi.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.8. Ostali proizvodi iz Priloga I.

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Medovina „półtorak” bistro je piće koje se dobiva fermentacijom mošta od meda i ističe se aromom i okusom meda svojstvenima upotrijebljenoj sirovini.

Okus medovine „półtorak” može se obogatiti dodavanjem začina. Medovina je svjetložute do tamnojantarne boje, ovisno o sorti pčelinjeg meda koja se upotrebljava u proizvodnji.

Fizičko-kemijski parametri svojstveni medovini „półtorak”:

Zabranjena je upotreba konzervansa, stabilizatora te umjetnih bojila ili aroma.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Sirovine

Način proizvodnje:

Faza 1.

Priprema (varenje) mošta od meda na temperaturi od 95 °C do 105 °C. Omjer meda i vode (eventualno vode i voćnog soka) koji se treba poštovati jest sljedeći: 1: ½ u gotovom proizvodu. Budući da je koncentracija šećera previsoka da bi kvasac mogao djelovati u procesu fermentacije, mošt se priprema prema omjeru meda i vode 1: 2, čemu se mogu dodati začini. Za proizvodnju voćne medovine, najmanje 30 % obujma vode zamjenjuje se voćnim sokom. Kako bi se poštovao omjer vode i meda svojstven medovini „półtorak”, preostali med dodaje se na kraju faze fermentacije ili tijekom starenja.

Omjer vode i meda treba se strogo poštovati, a ekstrakt se dobiva u kotlu za mošt s parnim omotačem. Tim načinom varenja sprječava se karameliziranje šećera.

Faza 2.

Hlađenje mošta na temperaturu od 20 °C do 22 °C koja je optimalna za razmnožavanje kvasca. Mošt se treba ohladiti na dan proizvodnje. Vrijeme hlađenja ovisi o učinkovitosti hladnjaka. Hlađenjem se jamči mikrobiološka sigurnost mošta.

Faza 3.

Priprema mješavine mošta i kvasca. Dodavanje otopine kvasca u mošt od meda u bačvi za fermentaciju.

Faza 4.

Preostali med kojim se dobiva potrebni omjer za medovinu „półtorak” može se dodati u ovoj fazi.

Faza 5.

Procjeđivanje fermentiranog mošta na čijem se dnu skuplja talog.

Nakon što udio alkohola dosegne najmanje 12 % vol. mošt je potrebno procijediti prije nego što ostari. Tim se postupkom jamči dobivanje željenih fizičko-kemijskih i organoleptičkih svojstava. Ako se mošt ne odvoji od taloga na kraju razdoblja mirne fermentacije, to negativno utječe na organoleptička svojstva zbog pojave autolize kvasca.

Faza 6.

Starenje (dozrijevanje) i pretakanje (dekantiranje) – Ponavljanje postupka prema potrebi kako bi se spriječilo odvijanje nepoželjnih procesa u talogu (autoliza kvasca). Za vrijeme starenja mogu se provesti postupci kao što su pasterizacija ili filtriranje. Preostali med kojim se dobiva potrebni omjer za medovinu „półtorak” može se dodati u ovoj fazi ako se nije dodao na kraju faze fermentacije. Ova je faza ključna za dobivanje posebnih organoleptičkih svojstava proizvoda.

Razdoblje starenja medovine „półtorak” treba trajati najmanje tri godine.

Faza 7.

„Poboljšavanje arome” (sastav) – ova se faza odnosi na pripremu gotova proizvoda koji ima organoleptičke i fizičko-kemijske karakteristike svojstvene medovini „półtorak”, utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda). Kako bi se poštovali traženi pokazatelji, organoleptička i fizičko-kemijska svojstva proizvoda mogu se poboljšati dodavanjem sljedećeg:

Cilj je ove faze dobiti proizvod s karakterističnim bukeom medovine „półtorak”.

Faza 8.

Pakiranje proizvoda na temperaturi od 18 °C do 25 °C u pojedinačnu ambalažu. Za prezentaciju medovine „półtorak” preporučaju se tradicionalna pakiranja, kao što su demižon, keramička ambalaža ili hrastove bačve.

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Posebna svojstva medovine „półtorak” određuju:

Priprema mošta (sastav):

Posebna svojstva medovine „półtorak” prije svega su rezultat stroge primjene i nadziranja željenog omjera vode i meda u odnosu ½: 1. Tim omjerom uvjetuju se sve ostale faze proizvodnje medovine „półtorak” u kojima ona poprima svoja iznimna svojstva.

Starenje i dozrijevanje

Prema starom poljskom tradicionalnom receptu, svojstva proizvoda ovise o tome poštuje li se predviđeno trajanje starenja i dozrijevanja. U slučaju medovine „półtorak”, ta faza traje najmanje tri godine.

Fizičko-kemijska i organoleptička svojstva

Poštovanjem svih faza proizvodnje koje su opisane u specifikaciji proizvoda jamči se dobivanje proizvoda jedinstvenog okusa i arome. Iznimni okus i miris medovine „półtorak” proizlaze iz njezinog posebnog udjela šećera i alkohola:

Zahvaljujući strogo definiranim omjerima sastojaka koji se upotrebljavaju u proizvodnji, medovina „półtorak” odlikuje se karakterističnom tekućom konzistencijom i viskoznošću po kojima se razlikuje od drugih vrsta medovine.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Tradicionalni način proizvodnje:

Proizvodnja medovine u Poljskoj tisućljetna je tradicija obilježena velikom raznolikošću. Način proizvodnje stoljećima se razvijao i usavršavao, zbog čega su nastale brojne različite vrste medovine. Porijeklo proizvodnje seže do početaka poljske države. Godine 966. španjolski diplomat, trgovac i putnik Ibrahim ibn Jakub u svojim je pripovijestima naveo da „u zemlji Mješka I., uz prehrambene proizvode, meso i obradive površine, nalazimo obilje medovine, kako se nazivaju slavenska vina i opojna pića” (Mješko I. bio je prvi vladar Poljske). U kronikama Galla Anonima, u kojima je zabilježena povijest Poljske na prijelazu 11. u 12. stoljeće, u nekoliko se navrata jednako tako spominje proizvodnja medovine.

Epska pjesma „Pan Tadeusz” („Gospodin Tadija”) Adama Mickiewicza, koja prikazuje poljsko plemstvo 1811. i 1812. godine, prepuna je podataka o proizvodnji i navikama konzumacije medovine te o različitim vrstama medovine koje postoje. Medovina se spominje i u pjesmama Tomasza Zana (1796. – 1855.) te u trilogiji Henryka Sienkiewicza u kojoj se opisuje povijest Republike Poljske u 17. stoljeću („Ogniem i mieczem” („Ognjem i mačem”), objavljeno 1884., „Potop” („Potop”), objavljeno 1886. i „Pan Wołodyjowski” („Gospodin Volodijovski”) objavljeno 1887. i 1888.).

U tekstovima u kojima se opisuje poljska kulinarska tradicija 17. i 18. stoljeća medovina se više ne spominje samo općenito, već se navode i podaci o različitim vrstama medovine. Nazivale su se „półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” ili „czwórniak”, ovisno o načinu proizvodnje. Svaki od tih naziva odgovara drugoj vrsti medovine, različitoj po proizvodnji s posebnim omjerom meda i vode (ili soka) i trajanjem dozrijevanja. Način proizvodnje medovine „półtorak” isti je već stoljećima, uz nekoliko manjih izmjena.

Tradicionalni sastav

Tradicionalna podjela medovine („półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” i „czwórniak”) u Poljskoj postoji već nekoliko stoljeća te je danas i dalje prisutna u svijesti potrošača. Po završetku Drugog svjetskog rata nastojalo se pravno urediti tradicionalnu podjelu medovine u četiri kategorije. Ta je podjela konačno unesena u nacionalno pravo 1948. Zakonom o proizvodnji vina, mošta od grožđa i medovine te o trgovanju tim proizvodima (Službeni list Republike Poljske od 18. studenoga 1948.). Taj zakon sadržava odredbe u pogledu proizvodnje medovine te se njime utvrđuju omjeri meda i vode i primjenjivi tehnološki zahtjevi. Definicija omjera vode i meda u medovini „półtorak” glasi kako slijedi: „Samo se medovina dobivena od prirodnog meda i vode u omjeru 1: ½ može nazivati ‚półtorak’”.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava

Obvezni nadzor obuhvaća:

Obvezni nadzor treba se provesti najmanje jednom godišnje.

Preporučuje se da se nadzor provodi u fazama proizvodnje navedenima u nastavku. Provedba nadzora u fazama navedenima u nastavku nije obvezna, ali se savjetuje jer se njome omogućuje ispravljanje eventualnih pogrešaka do kojih može doći u različitim fazama proizvodnje.

Faza 4.

U razdoblju fermentacije potrebno je provesti redoviti laboratorijski nadzor organoleptičkih svojstava (okus i miris) te fizičko-kemijskih parametara kao što je udio alkohola ili šećera, koji se mijenjaju tijekom procesa alkoholne fermentacije.

Faza 6.

U razdoblju starenja potrebno je redovno nadzirati osnovna organoleptička svojstva i sljedeće fizičko-kemijske pokazatelje: udio alkohola, ukupne šećere, ukupnu kiselost i hlapljivu kiselost.

Faza 8.

Prije pakiranja potrebno je provjeriti različite fizičko-kemijske i organoleptičke parametre utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda).

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela:

Prethodno navedeno nadzorno tijelo provjerava usklađenost sa svim elementima specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„DWÓJNIAK”

EZ br.: PL/TSG/007/036/6.9.2005.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv koji je potrebno upisati u registar

Kada se proizvod stavlja na tržište, na etiketi može stajati sljedeća oznaka: „miód pitny wytworzony zgodnie ze staropolską tradycją” („medovina proizvedena u skladu sa starom poljskom tradicijom”) Ta oznaka treba biti prevedena na ostale službene jezike.

3.2.   Riječ je o nazivu:

Naziv „dwójniak” izveden je iz riječi za broj „2” (na poljskom „dwa”) te je izravno povezan s povijesnim sastavom i načinom proizvodnje medovine „dwójniak” jer omjer vode i meda u moštu treba biti 1: 1. Naziv tako odražava posebna svojstva proizvoda. Budući da se pojam „dwójniak” upotrebljava isključivo za označivanje posebne vrste medovine, taj naziv jednako tako treba prepoznati kao poseban sam po sebi.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.8. Ostali proizvodi iz Priloga I.

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Medovina „dwójniak” bistro je piće koje se dobiva fermentacijom mošta od meda i ističe se aromom i okusom meda svojstvenima upotrijebljenoj sirovini.

Okus medovine „dwójniak” može se obogatiti dodavanjem začina. Medovina je svjetložute do tamnojantarne boje, ovisno o sorti pčelinjeg meda koja se upotrebljava u proizvodnji.

Fizičko-kemijski parametri svojstveni medovini „dwójniak”:

Zabranjena je upotreba konzervansa, stabilizatora te umjetnih bojila ili aroma.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Sirovine

Način proizvodnje:

Faza 1.

Priprema (varenje) mošta od meda na temperaturi od 95 °C do 105 °C. Omjer meda i vode (eventualno vode i voćnog soka) koji se treba poštovati jest sljedeći: 1: 1 u gotovom proizvodu. Budući da je koncentracija šećera previsoka da bi kvasac mogao djelovati u procesu fermentacije, mošt se priprema prema omjeru meda i vode 1: 2, čemu se mogu dodati začini. Za proizvodnju voćne medovine, najmanje 30 % obujma vode zamjenjuje se voćnim sokom. Kako bi se poštovao omjer vode i meda svojstven medovini „dwójniak”, preostali med dodaje se na kraju faze fermentacije ili tijekom starenja.

Omjer vode i meda treba se strogo poštovati, a ekstrakt se dobiva u kotlu za mošt s parnim omotačem. Tim načinom varenja sprječava se karameliziranje šećera.

Faza 2.

Hlađenje mošta na temperaturu od 20 °C do 22 °C koja je optimalna za razmnožavanje kvasca. Mošt se treba ohladiti na dan proizvodnje. Vrijeme hlađenja ovisi o učinkovitosti hladnjaka. Hlađenjem se jamči mikrobiološka sigurnost mošta.

Faza 3.

Priprema mješavine mošta i kvasca: dodavanje otopine kvasca u mošt od meda u bačvi za fermentaciju.

Faza 4.

Preostali med kojim se dobiva potrebni omjer za medovinu „dwójniak” može se dodati u ovoj fazi.

Faza 5.

Procjeđivanje fermentiranog mošta na čijem se dnu skuplja talog.

Nakon što udio alkohola dosegne najmanje 12 % vol. mošt je potrebno procijediti prije nego što ostari. Tim se postupkom jamči dobivanje željenih fizičko-kemijskih i organoleptičkih svojstava. Ako se mošt ne odvoji od taloga na kraju razdoblja mirne fermentacije, to negativno utječe na organoleptička svojstva zbog pojave autolize kvasca.

Faza 6.

Starenje (dozrijevanje) i pretakanje (dekantiranje): ponavljanje postupka prema potrebi kako bi se spriječilo odvijanje nepoželjnih procesa u talogu (autoliza kvasca). Za vrijeme starenja mogu se provesti postupci kao što su pasterizacija ili filtriranje.

Preostali med kojim se dobiva potrebni omjer za medovinu „dwójniak” može se dodati u ovoj fazi ako se nije dodao na kraju faze fermentacije. Ova je faza ključna za dobivanje posebnih organoleptičkih svojstava proizvoda.

Razdoblje starenja medovine „dwójniak” treba trajati najmanje dvije godine.

Faza 7.

„Poboljšavanje arome” (sastav): ova se faza odnosi na pripremu gotovog proizvoda koji ima organoleptičke i fizičko-kemijske karakteristike svojstvene medovini „dwójniak”, utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda). Kako bi se poštovali traženi pokazatelji, organoleptička i fizičko-kemijska svojstva proizvoda mogu se poboljšati dodavanjem sljedećeg:

Cilj je ove faze dobiti proizvod s karakterističnim bukeom medovine „dwójniak”.

Faza 8.

Pakiranje proizvoda na temperaturi od 18 °C do 25 °C u pojedinačnu ambalažu. Za prezentaciju medovine „dwójniak” preporučaju se tradicionalna pakiranja, kao što su demižon, keramička ambalaža ili hrastove bačve.

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Posebna svojstva medovine „dwójniak” određuju:

Priprema mošta (sastav i udjeli sirovina)

Posebna svojstva medovine „dwójniak” prije svega su rezultat stroge primjene i nadziranja željenog omjera vode i meda u odnosu 1: 1. Tim omjerom uvjetuju se sve ostale faze proizvodnje medovine „dwójniak” u kojima ona poprima svoja iznimna svojstva.

Starenje i dozrijevanje

Prema starom poljskom tradicionalnom receptu, svojstva proizvoda ovise o tome poštuje li se predviđeno trajanje starenja i dozrijevanja. U slučaju medovine „dwójniak”, ta faza traje najmanje dvije godine.

Fizičko-kemijska i organoleptička svojstva

Poštovanjem svih faza proizvodnje koje su opisane u specifikaciji proizvoda jamči se dobivanje proizvoda jedinstvenog okusa i arome. Iznimni okus i miris medovine „dwójniak” proizlaze iz njezina posebnog udjela šećera i alkohola:

Zahvaljujući strogo definiranim omjerima sastojaka koji se upotrebljavaju u proizvodnji, medovina „dwójniak” odlikuje se karakterističnom tekućom konzistencijom i viskoznošću po kojima se razlikuje od drugih vrsta medovine.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Tradicionalni način proizvodnje:

Proizvodnja medovine u Poljskoj tisućljetna je tradicija obilježena velikom raznolikošću. Način proizvodnje stoljećima se razvijao i usavršavao, zbog čega su nastale brojne različite vrste medovine. Porijeklo proizvodnje seže do početaka poljske države. Godine 966. španjolski diplomat, trgovac i putnik Ibrahim ibn Jakub u svojim je pripovijestima naveo da „u zemlji Mješka I. uz prehrambene proizvode, meso i obradive površine, nalazimo obilje medovine, kako se nazivaju slavenska vina i opojna pića” (Mješko I. bio je prvi vladar Poljske). U kronikama Galla Anonima, u kojima je zabilježena povijest Poljske na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće, u nekoliko se navrata jednako tako spominje proizvodnja medovine.

Epska pjesma „Pan Tadeusz” („Gospodin Tadija”) Adama Mickiewicza, koja prikazuje poljsko plemstvo 1811. i 1812. godine, prepuna je podataka o proizvodnji i navikama konzumacije medovine te o različitim vrstama medovine koje postoje. Medovina se spominje i u pjesmama Tomasza Zana (1796. – 1855.) te u trilogiji Henryka Sienkiewicza u kojoj se opisuje povijest Republike Poljske u 17. stoljeću („Ogniem i mieczem” („Ognjem i mačem”), objavljeno 1884., „Potop” („Potop”), objavljeno 1886. i „Pan Wołodyjowski” („Gospodin Volodijovski”) objavljeno 1887. i 1888.).

U tekstovima u kojima se opisuje poljska kulinarska tradicija 17. i 18. stoljeća medovina se više ne spominje samo općenito, već se navode i podaci o različitim vrstama medovine. Nazivale su se „półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” ili „czwórniak”, ovisno o načinu proizvodnje. Svaki od tih naziva odgovara drugoj vrsti medovine, različitoj po proizvodnji s posebnim omjerom meda i vode (ili soka) i trajanjem dozrijevanja. Način proizvodnje medovine „dwójniak” isti je već stoljećima, uz nekoliko manjih izmjena.

Tradicionalni sastav

Tradicionalna podjela medovine („półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” i „czwórniak”) u Poljskoj postoji već nekoliko stoljeća te je danas i dalje prisutna u svijesti potrošača. Po završetku Drugog svjetskog rata nastojalo se pravno urediti tradicionalnu podjelu medovine u četiri kategorije. Ta je podjela konačno unesena u nacionalno pravo 1948. Zakonom o proizvodnji vina, mošta od grožđa i medovine te o trgovanju tim proizvodima (Službeni list Republike Poljske od 18. studenoga 1948.). Taj zakon sadržava odredbe u pogledu proizvodnje medovine te se njime utvrđuju omjeri meda i vode i primjenjivi tehnološki zahtjevi. Definicija omjera vode i meda u medovini „dwójniak” glasi kako slijedi: „Samo se medovina dobivena od prirodnog meda i vode u omjeru 1: 1 može nazivati ‚dwójniak’”.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava

Obvezni nadzor obuhvaća:

Obvezni nadzor treba se provesti najmanje jednom godišnje.

Preporučuje se da se nadzor provodi u fazama proizvodnje navedenima u nastavku. Provedba nadzora u fazama navedenima u nastavku nije obvezna, ali se savjetuje jer se njome omogućuje ispravljanje eventualnih pogrešaka do kojih može doći u različitim fazama proizvodnje.

Faza 4.

U razdoblju fermentacije potrebno je provesti redoviti laboratorijski nadzor organoleptičkih svojstava (okus i miris) te fizičko-kemijskih parametara kao što je udio alkohola ili šećera, koji se mijenjaju tijekom procesa alkoholne fermentacije.

Faza 6.

U razdoblju starenja potrebno je redovno nadzirati osnovna organoleptička svojstva i sljedeće fizičko-kemijske pokazatelje: udio alkohola, ukupne šećere, ukupnu kiselost i hlapljivu kiselost.

Faza 8.

Prije pakiranja potrebno je provjeriti različite fizičko-kemijske i organoleptičke parametre utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda).

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela:

Prethodno navedeno nadzorno tijelo provjerava usklađenost sa svim elementima specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„TRÓJNIAK”

EZ br.: PL/TSG/007/0033/6.9.2005.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv koji je potrebno upisati u registar

Kada se proizvod stavlja na tržište, na etiketi može stajati sljedeća oznaka: „miód pitny wytworzony zgodnie ze staropolską tradycją” („medovina proizvedena u skladu sa starom poljskom tradicijom”). Ta oznaka treba biti prevedena na ostale službene jezike.

3.2.   Riječ je o nazivu:

Naziv „trójniak” izveden je iz riječi za broj „3” (na poljskom „trzy”) te je izravno povezan s povijesnim sastavom i načinom proizvodnje medovine „trójniak” jer omjer vode i meda u moštu treba biti 2: 1. Naziv tako odražava posebna svojstva proizvoda. Budući da se pojam „trójniak” upotrebljava isključivo za označivanje posebne vrste medovine, taj naziv jednako tako treba prepoznati kao poseban sam po sebi.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.8. Ostali proizvodi iz Priloga I.

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Medovina „trójniak” bistro je piće koje se dobiva fermentacijom mošta od meda i ističe se aromom i okusom meda svojstvenima upotrijebljenoj sirovini.

Okus medovine „trójniak” može se obogatiti dodavanjem začina. Medovina je svjetložute do tamnojantarne boje, ovisno o sorti pčelinjeg meda koja se upotrebljava u proizvodnji.

Fizičko-kemijski parametri svojstveni medovini „trójniak”:

Zabranjena je upotreba konzervansa, stabilizatora te umjetnih bojila ili aroma.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Sirovine

Način proizvodnje:

Faza 1.

Priprema (varenje) mošta od meda na temperaturi od 95 °C do 105 °C. Mošt se sastoji od meda i vode (eventualno vode i voćnog soka) u omjeru 1: 2, čemu se mogu dodati začini. Za proizvodnju voćne medovine najmanje 30 % obujma vode zamjenjuje se voćnim sokom.

Omjer vode i meda treba se strogo poštovati, a ekstrakt se dobiva u kotlu za mošt s parnim omotačem. Tom metodom varenja sprječava se karameliziranje šećera.

Faza 2.

Hlađenje mošta na temperaturu od 20 °C do 22 °C, koja je optimalna za razmnožavanje kvasca. Mošt se treba ohladiti na dan proizvodnje. Vrijeme hlađenja ovisi o učinkovitosti hladnjaka. Hlađenjem se jamči mikrobiološka sigurnost mošta.

Faza 3.

Priprema mješavine mošta i kvasca – Dodavanje otopine kvasca u mošt od meda u bačvi za fermentaciju.

Faza 4.

Faza 5.

Procjeđivanje fermentiranog mošta, na čijem se dnu skuplja talog.

Nakon što udio alkohola dosegne najmanje 12 % vol., mošt je potrebno procijediti prije nego što ostari. Tim se postupkom jamči dobivanje željenih fizičko-kemijskih i organoleptičkih svojstava. Ako se mošt ne odvoji od taloga na kraju razdoblja mirne fermentacije, to negativno utječe na organoleptička svojstva zbog pojave autolize kvasca.

Faza 6.

Starenje (dozrijevanje) i pretakanje (dekantiranje) – Ponavljanje postupka prema potrebi kako bi se spriječilo odvijanje nepoželjnih procesa u talogu (autoliza kvasca). Za vrijeme starenja mogu se provesti postupci kao što su pasterizacija ili filtriranje. Ta je faza ključna za dobivanje posebnih organoleptičkih svojstava proizvoda.

Razdoblje starenja medovine „trójniak” treba trajati najmanje jednu godinu.

Faza 7.

„Poboljšavanje arome” (sastav) – ta se faza odnosi na pripremu gotova proizvoda koji ima organoleptičke i fizičko-kemijske karakteristike svojstvene medovini „trójniak”, koje su utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda). Kako bi se poštovali traženi pokazatelji, organoleptička i fizičko-kemijska svojstva proizvoda mogu se poboljšati dodavanjem:

Cilj je ove faze dobiti proizvod s karakterističnim bukeom medovine „trójniak”.

Faza 8.

Pakiranje proizvoda na visokoj temperaturi (od 55 do 60 C) u pojedinačnu ambalažu. Za prezentaciju medovine „trójniak” preporučuju se tradicionalna pakiranja, kao što su demižon, keramička ambalaža ili hrastove bačve.

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Posebna svojstva medovine „trójniak” određuju:

Priprema mošta (sastav i udio sirovina)

Posebna svojstva medovine „trójniak” prije svega su rezultat stroge primjene i nadziranja željenog omjera vode i meda u odnosu 2: 1. Tim omjerom uvjetuju se sve ostale faze proizvodnje medovine „trójniak” u kojima ona poprima svoja iznimna svojstva.

Starenje i dozrijevanje

Prema starom poljskom tradicionalnom receptu, svojstva proizvoda ovise o tome poštuje li se predviđeno trajanje starenja i dozrijevanja. U slučaju medovine „trójniak” ta faza traje najmanje jednu godinu.

Fizičko-kemijska i organoleptička svojstva

Poštovanjem svih faza proizvodnje koje su opisane u specifikaciji proizvoda jamči se dobivanje proizvoda jedinstvenog okusa i arome. Iznimni okus i miris medovine „trójniak” proizlaze iz njezina posebnog udjela šećera i alkohola:

Zahvaljujući strogo definiranim omjerima sastojaka koji se upotrebljavaju u proizvodnji, medovina „trójniak” odlikuje se karakterističnom tekućom konzistencijom i viskoznošću, po kojima se razlikuje od drugih vrsta medovine.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Tradicionalni način proizvodnje:

Proizvodnja medovine u Poljskoj tisućljetna je tradicija obilježena velikom raznolikošću. Način proizvodnje stoljećima se razvijao i usavršavao, zbog čega su nastale brojne različite vrste medovine. Podrijetlo proizvodnje seže do početaka poljske države. Godine 966. španjolski diplomat, trgovac i putnik Ibrahim ibn Jakub u svojim je pripovijestima naveo da „u zemlji Mješka I., uz prehrambene proizvode, meso i obradive površine, nalazimo obilje medovine, kako se nazivaju slavenska vina i opojna pića” (Mješko I. bio je prvi vladar Poljske). U kronikama Galla Anonima, u kojima je zabilježena povijest Poljske na prijelazu 11. u 12. stoljeće, u nekoliko se navrata jednako tako spominje proizvodnja medovine.

Epska pjesma „Pan Tadeusz” („Gospodin Tadija”) Adama Mickiewicza, koja prikazuje poljsko plemstvo 1811. i 1812., prepuna je podataka o proizvodnji i navikama konzumacije medovine te o različitim vrstama medovine koje postoje. Medovina se spominje i u pjesmama Tomasza Zana (1796. – 1855.) te u trilogiji Henryka Sienkiewicza, u kojoj se opisuje povijest Republike Poljske u 17. stoljeću („Ogniem i mieczem” („Ognjem i mačem”), objavljeno 1884., „Potop” („Potop”), objavljeno 1886. i „Pan Wołodyjowski” („Gospodin Volodijovski”) objavljeno 1887. i 1888.).

U tekstovima u kojima se opisuje poljska kulinarska tradicija 17. i 18. stoljeća medovina se više ne spominje samo općenito, već se navode i podaci o različitim vrstama medovine. Nazivale su se „półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” ili „czwórniak”, ovisno o načinu proizvodnje. Svaki od tih naziva odgovara drugoj vrsti medovine, različitoj po proizvodnji s posebnim omjerom meda i vode (ili soka) i trajanjem starenja. Način proizvodnje medovine „trójniak” isti je već stoljećima, uz nekoliko manjih izmjena.

Tradicionalni sastav

Tradicionalna podjela medovine („półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” i „czwórniak”) u Poljskoj postoji već nekoliko stoljeća te je danas i dalje prisutna u svijesti potrošača. Po završetku Drugog svjetskog rata nastojalo se pravno urediti tradicionalnu podjelu medovine u četiri kategorije. Ta je podjela konačno unesena u nacionalno pravo 1948. Zakonom o proizvodnji vina, mošta od grožđa i medovine te o trgovanju tim proizvodima (Službeni list Republike Poljske od 18. studenoga 1948.). Taj zakon sadržava odredbe u pogledu proizvodnje medovine te se njime utvrđuju omjeri meda i vode te primjenjivi tehnološki zahtjevi. Definicija omjera vode i meda u medovini „trójniak” glasi kako slijedi: „Samo se medovina dobivena od prirodnog meda i vode u omjeru 1: 2 može nazivati ‚trójniak’”.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava

Obvezni nadzor obuhvaća:

Obvezni nadzor treba se provesti najmanje jednom godišnje.

Preporučuje se da se nadzor provodi u fazama proizvodnje navedenima u nastavku. Provedba nadzora u fazama navedenima u nastavku nije obvezna, ali se savjetuje jer se njome omogućuje ispravljanje eventualnih pogrešaka do kojih može doći u različitim fazama proizvodnje.

Faza 4.

U razdoblju fermentacije potrebno je provesti redoviti laboratorijski nadzor organoleptičkih svojstava (okus i miris) te fizičko-kemijskih parametara kao što je udio alkohola ili udio šećera, koji se mijenjaju tijekom procesa alkoholne fermentacije.

Faza 6.

U razdoblju starenja potrebno je redovito nadzirati osnovna organoleptička svojstva i sljedeće fizičko-kemijske pokazatelje: udio alkohola, ukupne šećere, ukupnu kiselost i hlapljivu kiselost.

Faza 8.

Prije pakiranja potrebno je provjeriti različite fizičko-kemijske i organoleptičke parametre utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda).

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela:

Prethodno navedeno nadzorno tijelo provjerava usklađenost sa svim elementima specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„CZWÓRNIAK”

EZ br.: PL-TSG-007-0035-6.9.2006.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv koji je potrebno upisati u registar

Kada se proizvod stavlja na tržište, na etiketi može stajati sljedeća oznaka: „miód pitny wytworzony zgodnie ze staropolską tradycją” („medovina proizvedena u skladu sa starom poljskom tradicijom”) Tu bi se oznaku trebalo prevesti na ostale službene jezike.

3.2.   Riječ je o nazivu Naziv:

Naziv „czwórniak” izveden je iz riječi za broj „4” (na poljskom „cztery”) te je izravno povezan s povijesnim sastavom i načinom proizvodnje medovine „czwórniak” jer omjer vode i meda u moštu treba biti 3: 1. Naziv tako odražava posebna svojstva proizvoda. Budući da se pojam „czwórniak” upotrebljava isključivo za označivanje posebne vrste medovine, taj naziv jednako tako treba smatrati samim po sebi specifičnim.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.8. Ostali proizvodi iz Priloga I.

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Medovina „czwórniak” bistro je piće koje se dobiva fermentacijom mošta od meda i ističe se aromom i okusom meda svojstvenima upotrijebljenoj sirovini.

Okus medovine „czwórniak” može se obogatiti dodavanjem začina. Medovina je svjetložute do tamnojantarne boje, ovisno o sorti pčelinjeg meda koja se upotrebljava u proizvodnji.

Fizičko-kemijski parametri svojstveni medovini „czwórniak”:

Zabranjena je upotreba konzervansa, stabilizatora te umjetnih bojila ili aroma.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

Sirovine

Način proizvodnje:

Faza 1.

Priprema (varenje) mošta od meda na temperaturi od 95 °C do 105 °C. Omjer meda i vode (eventualno vode i voćnog soka) koji se treba poštovati jest sljedeći: 1: 3, čemu se mogu dodati začini. Za proizvodnju voćne medovine, najmanje 30 % obujma vode zamjenjuje se voćnim sokom.

Omjer vode i meda treba se strogo poštovati, a ekstrakt se dobiva u kotlu za mošt s parnim omotačem. Tim načinom varenja sprječava se karameliziranje šećera.

Faza 2.

Hlađenje mošta na temperaturu od 20 °C do 22 °C koja je optimalna za razmnožavanje kvasca. Mošt se treba ohladiti na dan proizvodnje. Vrijeme hlađenja ovisi o učinkovitosti hladnjaka. Hlađenjem se jamči mikrobiološka sigurnost mošta.

Faza 3.

Priprema mješavine mošta i kvasca – Dodavanje otopine kvasca u mošt od meda u bačvi za fermentaciju.

Faza 4.

Faza 5.

Procjeđivanje fermentiranog mošta na čijem se dnu skuplja talog.

Nakon što udio alkohola dosegne najmanje 9 % vol., mošt je potrebno procijediti prije nego što ostari. Tim se postupkom jamči dobivanje željenih fizičko-kemijskih i organoleptičkih svojstava. Ako se mošt ne odvoji od taloga na kraju razdoblja mirne fermentacije, to negativno utječe na organoleptička svojstva zbog pojave autolize kvasca.

Faza 6.

Starenje (dozrijevanje) i pretakanje (dekantiranje) – Ponavljanje postupka prema potrebi kako bi se spriječilo odvijanje nepoželjnih procesa u talogu (autoliza kvasca). Za vrijeme starenja mogu se provesti postupci kao što su pasterizacija ili filtriranje.

Ova je faza ključna za dobivanje posebnih organoleptičkih svojstava proizvoda.

Razdoblje starenja medovine „czwórniak” treba trajati najmanje devet mjeseci.

Faza 7.

„Poboljšavanje arome” (sastav) – ova se faza odnosi na pripremu gotova proizvoda koji ima organoleptičke i fizičko-kemijske karakteristike svojstvene medovini „czwórniak”, utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda). Kako bi se poštovali traženi parametri, organoleptička i fizičko-kemijska svojstva proizvoda mogu se poboljšati dodavanjem:

Cilj je ove faze dobiti proizvod s karakterističnim bukeom medovine „czwórniak”.

Faza 8.

Pakiranje proizvoda na visokoj temperaturi (od 55 °C do 60 °C) u pojedinačnu ambalažu. Za prezentaciju medovine „czwórniak” preporučaju se tradicionalna pakiranja, kao što su demižon, keramička ambalaža ili hrastove bačve.

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Posebna svojstva medovine „czwórniak” određuju:

Priprema mošta (sastav i udjeli sirovina)

Posebna svojstva medovine „czwórniak” prije svega su rezultat stroge primjene i nadziranja željenog omjera vode i meda u odnosu 3: 1. Tim omjerom uvjetuju se sve ostale faze proizvodnje medovine „czwórniak” u kojima ona poprima svoja iznimna svojstva.

Starenje i dozrijevanje

Prema starom poljskom tradicionalnom receptu, svojstva proizvoda ovise o tome poštuje li se predviđeno trajanje starenja i dozrijevanja. U slučaju medovine „czwórniak”, ta faza traje najmanje devet mjeseci.

Fizičko-kemijska i organoleptička svojstva

Poštovanjem svih faza proizvodnje koje su opisane u specifikaciji proizvoda jamči se dobivanje proizvoda jedinstvenog okusa i arome. Iznimni okus i miris medovine „czwórniak” proizlaze iz njezinog posebnog udjela šećera i alkohola:

Zahvaljujući strogo definiranim omjerima sastojaka koji se upotrebljavaju u proizvodnji, medovina „czwórniak” odlikuje se karakterističnom tekućom konzistencijom i viskoznošću po kojima se razlikuje od drugih vrsta medovine.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Tradicionalni način proizvodnje:

Proizvodnja medovine u Poljskoj tisućljetna je tradicija obilježena velikom raznolikošću. Način proizvodnje stoljećima se razvijao i usavršavao, zbog čega su nastale brojne različite vrste medovine. Porijeklo proizvodnje seže do početaka poljske države. Godine 966. španjolski diplomat, trgovac i putnik Ibrahim ibn Jakub u svojim je pripovijestima naveo da „u zemlji Mješka I., uz prehrambene proizvode, meso i obradive površine, nalazimo obilje medovine, kako se nazivaju slavenska vina i opojna pića” (Mješko I. bio je prvi vladar Poljske). U kronikama Galla Anonima, u kojima je zabilježena povijest Poljske na prijelazu 11. u 12. stoljeće, u nekoliko se navrata jednako tako spominje proizvodnja medovine.

Epska pjesma „Pan Tadeusz” („Gospodin Tadija”) Adama Mickiewicza, koja prikazuje poljsko plemstvo 1811. i 1812. godine, prepuna je podataka o proizvodnji i navikama konzumacije medovine te o različitim vrstama medovine koje postoje. Medovina se spominje i u pjesmama Tomasza Zana (1796. – 1855.) te u trilogiji Henryka Sienkiewicza u kojoj se opisuje povijest Republike Poljske u 17. stoljeću („Ogniem i mieczem” („Ognjem i mačem”), objavljeno 1884., „Potop” („Potop”), objavljeno 1886. i „Pan Wołodyjowski” („Gospodin Volodijovski”) objavljeno 1887. i 1888.).

U tekstovima u kojima se opisuje poljska kulinarska tradicija 17. i 18. stoljeća medovina se više ne spominje samo općenito, već se navode i podaci o različitim vrstama medovine. Nazivale su se „półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” ili „czwórniak”, ovisno o načinu proizvodnje. Svaki od tih naziva odgovara drugoj vrsti medovine, različitoj po proizvodnji s posebnim omjerom meda i vode (ili soka) i trajanjem dozrijevanja. Način proizvodnje medovine „czwórniak” isti je već stoljećima, uz nekoliko manjih izmjena.

Tradicionalni sastav

Tradicionalna podjela medovine („półtorak”, „dwójniak”, „trójniak” i „czwórniak”) u Poljskoj postoji već nekoliko stoljeća te je danas i dalje prisutna u svijesti potrošača. Po završetku Drugog svjetskog rata nastojalo se pravno urediti tradicionalnu podjelu medovine u četiri kategorije. Ta je podjela konačno unesena u nacionalno pravo 1948. Zakonom o proizvodnji vina, mošta od grožđa i medovine te o trgovanju tim proizvodima (Službeni list Republike Poljske od 18. studenoga 1948.). Taj zakon sadržava odredbe u pogledu proizvodnje medovine te se njime utvrđuju omjeri meda i vode i primjenjivi tehnološki zahtjevi. Definicija omjera vode i meda u medovini „czwórniak” glasi kako slijedi: „Samo se medovina dobivena od prirodnog meda i vode u omjeru 1: 3 može nazivati ‚czwórniak’”.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava

Obvezni nadzor obuhvaća:

Obvezni nadzor treba se provesti najmanje jednom godišnje.

Preporučuje se da se nadzor provodi u fazama proizvodnje navedenima u nastavku. Provedba nadzora u fazama navedenima u nastavku nije obvezna, ali se savjetuje jer se njome omogućuje ispravljanje eventualnih pogrešaka do kojih može doći u različitim fazama proizvodnje.

Faza 4.

U razdoblju fermentacije potrebno je provesti redoviti laboratorijski nadzor organoleptičkih svojstava (okus i miris) te fizičko-kemijskih parametara kao što je udio alkohola ili šećera, koji se mijenjaju tijekom procesa alkoholne fermentacije.

Faza 6.

U razdoblju starenja potrebno je redovno nadzirati osnovna organoleptička svojstva i sljedeće fizičko-kemijske pokazatelje: udio alkohola, ukupne šećere, ukupnu kiselost i hlapljivu kiselost.

Faza 8.

Prije pakiranja potrebno je provjeriti različite fizičko-kemijske i organoleptičke parametre utvrđene u točki 3.5. (opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda).

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela:

Prethodno navedeno nadzorno tijelo provjerava usklađenost sa svim elementima specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„KIEŁBASA JAŁOWCOWA”

EZ br.: PL-TSG-007-0047-5.12.2006.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv (nazivi) koje je potrebno upisati u registar (članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

3.2.   Riječ je o nazivu:

Naziv „kiełbasa jałowcowa” (kobasica s borovicom) odražava posebnost proizvoda, koja se najprije odnosi na njegovu iznimnu aromu i okus. Ta svojstva proizlaze iz upotrebe, tijekom postupka proizvodnje, plodova borovice (Juniperus), koji se melju netom prije dodavanja mesnoj sirovini te iz upotrebe grančica borovice tijekom dimljenja.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.2. – Mesni proizvodi (kuhani, usoljeni, dimljeni itd.)

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Kobasica „kiełbasa jałowcowa” jednoliko je naborana te je valjkastog oblika savijenog u kolut. Svojstvenog je okruglog izgleda te je cijelom dužinom blago izbrazdana. Postoje dvije veličine kolutova:

Kobasica „kiełbasa jałowcowa” tamno je smeđe boje, svojstvene izrazito dimljenim proizvodima, koja je ravnomjerno raspoređena na cijeloj površini.

Na dodir i u pogledu konzistencije, kolut se odlikuje suhom, jednoliko naboranom, ali nježnom teksturom, pri čemu crijevo usko prianja uz nadjev.

Svoj karakterističan okus i mekoću proizvod duguje odabiru sirovina i mirodija (posebno borovici) te prirodnom dimljenju tijekom postupka proizvodnje.

Kemijski sastav:

Tim kemijskim sastavom jamči se tradicionalna kvaliteta proizvoda. Količina gotovog proizvoda mora iznositi 75 % (+/– 3 %) količine upotrijebljene mesne sirovine.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Sastojci

Meso (na 100 kg sirovine):

Do 50 % svinjskog mesa II.A razreda ili svinjskog mesa III. razreda može se zamijeniti goveđim mesom.

Začini (na 100 kg mesa):

Ostalo:

Ishrana svinja čije se meso upotrebljava za proizvodnju kobasice „kiełbasa jałowcowa”:

Ishranom je predviđeno tovljenje kojim se dobivaju masne i mesnate svinje. Cilj je uzgojiti svinje žive mase do 120 kg, koje se odlikuju udjelom međumišićne masti većim od 3 %.

Faze proizvodnje kobasice „kiełbasa jałowcowa”:

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Specifičnost kobasice „kiełbasa jałowcowa” proizlazi iz određenih karakteristika svojstvenih tom proizvodu:

Mekoća, sočnost i posebnost mesa

Svinjsko meso dobiveno od životinja pasmina sporog rasta tovljenih do žive mase od oko 120 kg i s genetskim obilježjima opisanima u točki 3.6. sastojak je koji kobasici „kiełbasa jałowcowa” ponajviše daje njezinu posebnost. Poštovanjem tih zahtjeva omogućuje se dobivanje udjela međumišićne masti većeg od 3 %, čime se jamče željena okusna svojstva proizvoda i tehnološka kvaliteta potrebna za proizvodnju kobasice „kiełbasa jałowcowa”. Zahvaljujući toj sirovini i poštovanju tradicionalnog načina proizvodnje, osobito s obzirom na faze mljevenja, soljenja i dimljenja, proizvod se odlikuje iznimnom mekoćom i sočnošću.

Izniman okus i aroma

Kobasica „kiełbasa jałowcowa” svoju posebnost prije svega duguje iznimnom okusu i aromi koji nastaju upotrebom bobica borovice (Juniperus) tijekom postupka proizvodnje. Mljevenje bobica u zadnjem trenutku, netom prije početka proizvodnje, pojačava karakterističan okus proizvoda i utječe na njegovu posebnost, dok dimljenje dimom koji nastaje izgaranjem drva borovice poboljšava okus i ističe iznimnu aromu.

Jedinstven oblik

Kobasica „kiełbasa jałowcowa” od drugih se kobasica razlikuje svojim oblikom. Proizvod se prodaje isključivo u dva, vrlo slična oblika, koje potrošači lako prepoznaju. Kobasica „kiełbasa jałowcowa” jednoliko je naborana te je valjkastog oblika savijenog u kolut. Svojstvenog je okruglog izgleda te je cijelom dužinom blago izbrazdana.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Tradicionalne sirovine

Tradicionalni način proizvodnje i sastav

Dimljenje je jedna od metoda konzerviranja mesa, a najrašireniji način dimljenja bilo je paljenje borovice. Među ostalim, to proizlazi iz starih rukom pisanih poljskih izvora, poput anonimnih zapisa upravitelja seoskog imanja iz 1780-ih, u kojima su zabilježeni recepti za konzerviranje suhomesnatih proizvoda (manuskript – Archiwum Główne Akt Dawnych (AGAD) u Varšavi, u arhivu zbirke nacionalnog muzeja („Zbiór z Muzeum Narodowego”), ref. br. 1249). Opis doručka plemstva u djelu velikog poljskog pjesnika Adama Mickiewicza, Pan Tadeusz (1834.), upućuje na popularnost dimljenja borovicom: „Svinjski suhomesnati proizvodi, tajno pripremani u okrilju kuhinje, dimljeni drvom borovice u dimnjaku”.

Tradicija dodavanja začina i dimljenja mesa borovicom održala se u lokalnim i regionalnim varijantama, koje se međusobno razlikuju u pogledu primijenjenih tehnika, ali katkad i u pogledu vrste upotrijebljenog mesa. W. Łęg, u svojoj studiji „Pokusi u proizvodnji suhomesnatih proizvoda” („Z doświadczeń przy produkcji wędlin”) objavljenoj 1953. u časopisu Gospodarka Mięsna, br. 6, opisuje pokus pri kojem je proizvedena kobasica s borovicom na bazi divljači (uz svinjetinu, zečetina ili veprovina). Iako su se ovako nastale kobasice razlikovale okusom, recept je u načelu ostao isti (nadjev i dimljenje borovicom). Stručnjak u tom području koji je proputovao regiju Kurpie (na sjeveroistoku Mazovije) uputio je u članku pod naslovom „Regionalni suhomesnati proizvodi” objavljenom u časopisu Gospodarka Mięsna (br. 7 – 8, 1950.) na postojanje lokalne varijante kobasice s borovicom: „Kobasica iz grada Myszyniec u regiji Kurpie: kobasica dimljena drvom borovice i začinjena bobicama borovice. Suha kobasica nenadmašnog okusa i arome.”

Nakon 1945. u sustavu centralnog planiranja počeo je uspon mesno-prerađivačke industrije koji se temeljio na velikim tvornicama za proizvodnju konzervirane hrane. Želja za očuvanjem kvalitete suhomesnatih proizvoda i, posebno, kvalitete okusa dovela je do standardizacije proizvoda i tehničkih normi u skladu s tradicionalnim receptima. Naziv kobasice „kiełbasa jałowcowa” pojavio se 1947. i 1948. u pravilniku o prehrambenim proizvodima. Usklađena norma za kobasicu „kiełbasa jałowcowa” uvedena je 1954. te je nakon toga postala norma središnjice za mesnu industriju, objavljena 1964. (Wydawnictwo Przemysłu Lekkiego i Spożywczego, Varšava, 1964.), na kojoj se temelji ovaj zahtjev.

Te su norme uspostavljene kako bi se zajamčila najbolja moguća kvaliteta kobasice „kiełbasa jałowcowa”. Iako danas norma na kojoj se temelji ovaj zahtjev nije obvezujuća, njezine odredbe i dalje predstavljaju najviše standarde za proizvodnju kobasice „kiełbasa jałowcowa”.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava (članak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Kako bi se zajamčila posebnost kobasice „kiełbasa jałowcowa”, potrebno je osobito nadzirati elemente navedene u nastavku:

Učestalost nadzora

Prethodno navedene faze moraju se nadzirati jednom u dva mjeseca. Kada se sve faze provode u skladu s pravilima, učestalost nadzora može se smanjiti na dvaput godišnje.

U slučaju da se utvrde nepravilnosti za određenu fazu, nju je potrebno češće nadzirati (nadzor jednom u dva mjeseca). Ostale faze mogu se nastaviti nadzirati jednom u šest mjeseci.

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela

Prethodno navedeno kontrolno tijelo nadzire cjelokupnu specifikaciju proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„KIEŁBASA MYŚLIWSKA”

EZ br.: PL-TSG-0007-0053-19.3.2007.

1.   Naziv i adresa skupine koja podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv (nazivi) koje je potrebno upisati u registar (članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

3.2.   Riječ je o nazivu:

Naziv „kiełbasa myśliwska” odražava posebna svojstva proizvoda. Posebna svojstva koja naznačuje taj naziv jasno proizlaze iz njegova etimološkog podrijetla s obzirom na to da potječe od riječi „myśliwy” (lovac), „myślistwo” (lov), kojima se upućuje na prvotnu upotrebu tog suhomesnatog proizvoda jer su ga u početku lovci nosili sa sobom za jelo. Zahvaljujući dugom roku trajanja i praktičnom obliku taj je proizvod bio idealan za putovanja, izlete ili za boravak na mjestima gdje je bilo teško pripremati tople obroke. Tek se s vremenom razvila komercijalna upotreba tog proizvoda, čiji je naziv, međutim, ostao nepromijenjen.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.2. – Mesni proizvodi (kuhani, usoljeni, dimljeni itd.)

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Kobasica „kiełbasa myśliwska” kratka je kobasica tamnosmeđe boje i ravnomjerno naborane površine (nema brazdi po duljini kobasice). Zakrivljenog je oblika poput oštrice sablje i najčešće se pakira u parovima (nije razdijeljena na mjestu gdje se crijevo zavrće), pri čemu duljina svakog komada iznosi oko 15 cm, a promjer više od 32 mm.

Površina kobasice tamnosmeđe je boje. U presjeku su vidljivi komadi tamnocrvenog svinjskog mesa I. razreda i komadi svjetlocrvenog svinjskog mesa II. razreda.

„Na dodir” je površina glatka, suha i ravnomjerno naborana.

Kobasica „kiełbasa myśliwska” odlikuje se okusom omekšalog, usoljenog, pečenog i dimljenog svinjskog mesa s dodatkom začina.

Osim svojstvenog okusa, ta se kobasica odlikuje mekoćom.

Kemijski sastav:

Tim kemijskim sastavom jamči se tradicionalna kvaliteta proizvoda. Količina gotovog proizvoda mora iznositi manje od 68 % količine upotrijebljene mesne sirovine.

3.6.   Opis načina proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Sastojci

Meso (na 100 kg sirovine):

Do 50 % svinjskog mesa II.A razreda ili svinjskog mesa III. razreda može se zamijeniti goveđim mesom.

Začini (na 100 kg mesa):

Ostalo:

Ishrana svinja čije se meso upotrebljava za proizvodnju kobasice „kiełbasa myśliwska”

Ishranom je predviđeno tovljenje kojim se dobivaju masne i mesnate svinje. Cilj je uzgojiti svinje žive mase do 120 kg, koje se odlikuju udjelom međumišićne masti većim od 3 %.

Faze proizvodnje kobasice „kiełbasa myśliwska”

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Posebnost kobasice „kiełbasa myśliwska” proizlazi iz određenih karakteristika svojstvenih tom proizvodu:

Mekoća, sočnost i posebnost mesa

Svinjsko meso dobiveno od životinja pasmina sporog rasta tovljenih do žive mase od oko 120 kg i s genetskim obilježjima opisanima u točki 3.6. sastojak je koji kobasici „kiełbasa myśliwska” ponajviše daje njezinu posebnost. Poštovanjem tih zahtjeva omogućuje se dobivanje udjela međumišićne masti većeg od 3 %, čime se jamče željena okusna svojstva proizvoda i tehnološka kvaliteta potrebna za proizvodnju kobasice „kiełbasa myśliwska”. Zahvaljujući toj sirovini i poštovanju tradicionalnog načina proizvodnje, osobito s obzirom na faze mljevenja, soljenja i dimljenja, proizvod se odlikuje iznimnom mekoćom i sočnošću.

Meso koje se upotrebljava za proizvodnju kobasice „kiełbasa myśliwska” mekano je i zbog dodavanja posebne smjese za omekšavanje koja se sastoji od octa, vode i repičinog ili suncokretovog ulja.

Izniman okus i aroma

Kobasica „kiełbasa myśliwska” razlikuje se od drugih kobasica po okusu i aromi koji nastaju u proizvodnji, upotrebom pomno odabranih i točno odmjerenih začina: borovice, papra, šećera i smjese za soljenje, svježeg češnjaka (svojstveni sastojak proizvoda) i smjese za omekšavanje.

Iznimni okus i aroma proizvoda dobivaju se i zahvaljujući postupku dimljenja i sušenja te duljem trajanju sušenja koje je karakteristično za proizvod.

Kratak, karakterističan oblik

Osobitost kobasice „kiełbasa myśliwska” ponajprije je povezana s njezinim jedinstvenim oblikom. Riječ je o kratkoj kobasici ravnomjerno naboranog izgleda, zaobljenog oblika poput oštrice sablje i obično pakiranoj u parovima (nije razdijeljena na mjestu gdje se crijevo zavrće).

Kobasica „kiełbasa myśliwska” ističe se i time što je iznimno „praktična”. Vrlo je prepoznatljivog oblika kojim se lako rukuje i jede se ponajprije na izletima ili putovanjima.

Iznimno dug rok trajanja

Kobasica „kiełbasa myśliwska”, koja je namijenjena ponajprije tome da se njome upotpuni košara s hranom za lovce ili izletnike, ističe se i svojim iznimno dugim rokom trajanja, koji se postiže, među ostalim, zahvaljujući tradicionalnoj upotrebi svježeg češnjaka i duljim trajanjem sušenja tijekom posljednje faze proizvodnje.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Sirovine i tradicionalni sastojci

Tradicionalna proizvodnja

Već stoljećima u lovu vrijede posebna pravila i običaji. Opisi scena lova nalaze se u brojnim književnim djelima, primjerice u nacionalnom epu pjesnika Adama Mickiewicza „Pan Tadeusz” („Gospodin Tadija”, iz 1834.). Bile su to gotovo mjesne proslave prepune rituala i simbola, kao što su zvučni signali lovačkog roga, lovačko krštenje ili pak gozbe kojima se obilježavao završetak lova. Kasnije osnovana lovačka društva preuzela su te običaje i njeguju ih do danas.

Neizostavan i tradicionalan dio lovačke opreme činila je te još uvijek čini lovačka torba. U njoj se, među ostalim, nosi hrana prilagođena dugom hodanju po šumi. U književnosti, među ostalim u prethodno navedenoj poemi „Pan Tadeusz”, nalazimo opise obroka tijekom lova. Kobasicu se običavalo prezalogajiti u trenutcima odmora. Sušena je i dimljena, pa se mogla relativno dugo čuvati.

Naziv „kiełbasa myśliwska” vrlo je vjerojatno nastao u 20. stoljeću, u međuratnom razdoblju, kada se proizvodnja suhomesnatih proizvoda razvila u brojnim malim poljskim poduzećima, kao što svjedoči časopis „Gospodarka Mięsna” (br. 1. i 2. iz 1949.).

Kobasica „kiełbasa myśliwska” postigla je velik komercijalni uspjeh u Poljskoj nakon Drugog svjetskog rata. Na temelju Odluke br. 485 od 3. studenoga 1953. ministra mesne industrije i mljekarske industrije te ministra unutarnje trgovine taj je proizvod dodan na službeni popis suhomesnatih proizvoda namijenjenih stavljanju na tržište. Kasnije su radi kvalitete recept i tehnološka dokumentacija kodificirani u skladu s normom br. RN-54/MPMiMl-Mięs-58 od 30. prosinca 1954. i s Unutarnjim propisom br. 21 Središnjeg ureda za mesnu industriju, objavljenim u Varšavi 1964. Još je danas kobasica „kiełbasa myśliwska” jedan od najcjenjenijih i najčešće konzumiranih suhomesnatih proizvoda.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava (članak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Kako bi se zajamčila posebna svojstva kobasice „kiełbasa myśliwska”, potrebno je osobito nadzirati elemente navedene u nastavku:

Učestalost nadzora

Prethodno navedene faze moraju se nadzirati jednom u dva mjeseca. Kada se sve faze provode u skladu s pravilima, učestalost nadzora može se smanjiti na dvaput godišnje.

U slučaju da se utvrde nepravilnosti za određenu fazu, nju je potrebno češće nadzirati (nadzor jednom u dva mjeseca). Ostale faze mogu se nastaviti nadzirati jednom u šest mjeseci.

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela

Prethodno navedeno nadzorno tijelo provjerava usklađenost sa svim elementima specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„OLEJ RYDZOWY”

EZ br.: PL-STG-007-0049-28.12.2006.

1.   Naziv i adresa tijela koje podnosi zahtjev

2.   Država članica ili treća zemlja

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv koji je potrebno upisati u registar

3.2.   Riječ je o nazivu:

Ulje „Olej rydzowy” dobiva se od biljke podlanak koja je u Poljskoj poznata i pod različitim narodnim nazivima kao što su: „rydz”, „rydzyk”, „ryżyk” ili rjeđe „lennica”.

U određenim regijama Poljske upotrebljava se samo narodni naziv „rydz” koji dolazi od naziva rujnice (Lactarius deliciosus), gljive koja je na području Poljske vrlo rasprostranjena. Naime, crvenkastosmeđa boja sjemenki podlanka nalikuje narančastosmeđoj boji te gljive, koja je u Poljskoj vrlo popularna. Stoga se ulje podlanka naziva „Olej rydzowy”, što doslovno prevedeno na hrvatski znači „ulje rujnice”.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.5. Masnoće (maslac, margarin, ulje itd.)

3.5.   Opis poljoprivrednoga ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

„Olej rydzowy” bistro je i čisto ulje s tankim slojem taloga na dnu. Crvenkastosmeđa boja može se kretati od zlatnožute do crvenkaste nijanse, ovisno o tome upotrebljava li se u postupku ekstrakcije proljetni ili zimski podlanak (Camelina sativa ili Camelina silvestris). Boja ovisi i o temperaturi na kojoj se sjemenke zagrijavaju. Ulje podlanka ističe se okusom luka i gorušice te ima karakterističan i intenzivan miris.

Ulje „Olej rydzowy” ima sljedeća fizičko-kemijska svojstva:

Prednost ulja „Olej rydzowy” u tome je što se može dugoročno skladištiti, za razliku od drugih ulja koja su sličnog sastava i imaju gotovo jednak udio zasićenih i nezasićenih masnih kiselina. To je povezano s izrazito velikim udjelom prirodnih antioksidansa iz skupine tokoferola (vitamin E), otprilike 550 – 1 100 mg u kilogramu ulja.

Udio zasićenih masnih kiselina nije velik i iznosi 10 % – 11 %, dok udio nezasićenih masnih kiselina doseže otprilike 90 %, od čega: 36 % čine mononezasićene masne kiseline, a 50 % – 60 % polinezasićene masne kiseline.

3.6.   Opis načina proizvodnje proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1.

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Specifičnost ulja podlanka proizlazi iz sljedećih svojstava:

Okus i aroma:

Ulje podlanka od ostalih se proizvoda te vrste razlikuje jedinstvenim okusom luka i gorušice te ugodnom, umjereno čistom i jasnom aromom.

Boja:

Ulje „Olej rydzowy” crvenkastosmeđe je boje.

Fizičko-kemijski sastav:

Specifičnost ulja „Olej rydzowy” ponajprije je u njegovoj nutritivnoj vrijednosti i bogatom kemijskom sastavu. Ulje sadržava brojne nutritivne sastojke koji su poželjni u dijetetici, a posebno polinezasićene masne kiseline (PUFA).

Udio polinezasićenih masnih kiselina u ulju podlanka iznosi od 50 % do 60 %, od čega omega-3 masne kiseline čine od 35 % do 40 %, a omega-6 masne kiseline od 15 % do 20 %. Zahvaljujući takvom sastavu ulje „Olej rydzowy” jedno je od najbogatijih biljnih izvora omega-3 kiselina.

Dug rok trajanja:

Unatoč velikom udjelu kiselina, ulje „Olej rydzowy” dugotrajno je i može se konzumirati do šest mjeseci nakon datuma proizvodnje, ako se skladišti u skladu s uputama. Dugotrajno skladištenje ulja podlanka moguće je zahvaljujući udjelu prirodnih antioksidansa iz skupine tokoferola (vitamin E, oko 550 – 1 100 mg u kilogramu ulja). To je još jedna posebnost proizvoda.

3.8.   Tradicionalna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

Tradicionalna svojstva sirovine:

Ulje podlanka potječe od biljke iz porodice krstašica (Cruciferae), iz roda Camelina, koji obuhvaća više vrsta. U proizvodnji ulja upotrebljavaju se samo dvije vrste podlanka: proljetni podlanak (Camelina sativa) i zimski podlanak (Camelina silvestris). Podlanak je biljka sa žućkastim cvjetovima koji tvore oblik izduženog grozda. Stabljika podlanka može biti visoka od 30 do 100 cm. Plodovi podlanka kruškolike su komuške (3 – 7 mm) koje sadržavaju desetak sjemenki žućkastosmeđe boje dugih od 0,6 do 2,6 mm. Podlanak se može uzgajati na laganim i pješčanim tlima.

Podlanak potječe s Bliskog istoka. Prema istraživanjima o povijesti uzgoja podlanka i ekstrakciji ulja iz podlanka, prvi tragovi sjemenki te biljke na području današnje Poljske sežu u brončano doba, tj. stari su 3 000 godina. Pronađene su tijekom arheoloških istraživanja u mjestu Strzegom Śląski (prema informacijama iz članka o uljaricama pod naslovom „Rośliny oleiste”, koji je 1966. objavio profesor F. Dembinski). Profesor Marian Nowninski (botaničar) u svojim tekstovima posvećenima podlanku istaknuo je i da su sjemenke te biljke pronađene na arheološkim nalazištima na kojima je otkrivena lužička kultura Praslavena, a pronađene su i u Biskupinu, poznatom utvrđenom naselju iz 8. stoljeća pr. n. e. i najpoznatijem arheološkom nalazištu u srednjoj Europi.

Velik broj narodnih naziva za podlanak, koji dolaze iz različitih poljskih narječja, kao što su „rydz”, „rydzyk”, „ryżyk” ili „lennica”, upućuje i na višestoljetnu tradiciju upotrebe njegovih sjemenki (djelo skupine autora pod vodstvom profesora Anatola Listkowskog objavljeno 1956. pod naslovom „Szczegółowa uprawa roślin” i posvećeno uzgoju biljaka).

Stara poljska izreka „lepszy rydz niż nic” svjedoči o velikoj popularnosti te biljke u poljskom društvu. Doslovno se prevodi kao „bolje je i podlanak nego ništa”, što znači da kada ne možemo dobiti bolje, trebamo se zadovoljiti onime što imamo (sveprisutni podlanak). Hrvatski ekvivalent ove poslovice je „bolje vrabac u ruci nego golub na grani”.

Podlanak je iznimno popularan i jer nije zahtjevan u pogledu tla te ima prilično kratko vegetacijsko razdoblje (od 70 do 100 dana).

Profesor Tadeusz Zając tvrdi da se ova biljka sve do 19. stoljeća uzgajala na manje plodnim tlima. Podlanak je stoga vrlo poznata i rasprostranjena uljarica od koje se proizvodi ulje „Olej rydzowy” (članak objavljen u poljoprivrednom časopisu „Magazyn Farmerski” u srpnju 2006.).

Popularnost podlanka upućuje na pretpostavku da su već slavenska plemena koja su živjela na području današnje Poljske savladala umijeće ekstrakcije ulja. Ulje „Olej rydzowy”, koje se dobiva od te biljke, konzumiralo se stoljećima, iako je njegov kemijski sastav bio nepoznat.

Tradicionalna metoda:

Tradicija ekstrakcije ulja iz podlanka potječe iz davnina. Arheološkim je istraživanjima utvrđeno da su već stanovnici praslavenskog naselja Biskupin poznavali postupak ekstrakcije ulja iz sjemenki podlanka. Tijekom arheoloških istraživanja na tom području, osim sjemenki podlanka, pronađeni su i ostatci alata koji su se upotrebljavali za prešanje ulja. Druga su arheološka istraživanja potvrdila da se ekstrakcija ulja nastavila i nakon završetka lužičke kulture kada su slavenska plemena došla na područje današnje Poljske.

U svojoj knjizi o feudalnim uljarama iz 17. stoljeća („Olejarnia dworska z XVII w”) H. Samsonowicz detaljno opisuje feudalne i seljačke uljare iz tog razdoblja. Podrobno opisuje i strojeve koji su se tada upotrebljavali za prešanje ulja, kao što je preša s klinom, te metode umetanja klinova. Autor napominje i da je ulje koje se dobiva iz sjemenki podlanka bilo iznimno popularno među poljskim plemstvom. Te su informacije dostupne i u Poljoprivrednom muzeju u Szreniawi, gdje su izloženi strojevi i alati koji su se upotrebljavali za prešanje ulja na feudalnim posjedima.

H. Olszański u svojem djelu „Tradycyjne olejarstwo w Polsce” piše o tradicionalnim metodama proizvodnje ulja u Poljskoj. Navodi da su s razvojem tehnologije u 19. stoljeću tradicionalni alati koji su se upotrebljavali u postupku ekstrakcije ulja, kao što su kameni mlinovi, mužari i tučci te preše s klinom, zamijenjeni grijačima, uređajima s valjcima za tiještenje sjemenki, polužnim prešama i kasnije hidrauličnim prešama koje su pokretali mlinovi te parnim, motornim i, u novije vrijeme, električnim prešama. Ta se vrsta preše upotrebljava i danas. Metoda ekstrakcije ulja podlanka, kojom se izbjegava zagrijavanje stiještenih sjemenki na temperaturu višu od 38 °C, nije se otada promijenila.

Ovo je još jedna značajka koja potvrđuje tradicionalno svojstvo ulja podlanka, ne samo zato jer se postupak proizvodnje nije promijenio, nego zato što svjedoči o tome koliko je taj postupak savršen.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava

Budući da ulje podlanka ima specifična svojstva, potreban je poseban nadzor sljedećih elemenata:

kvalitete sjemenki koje se upotrebljavaju u postupku proizvodnje, tj.:

kvalitete proizvoda, odnosno:

Nadzor se mora provesti barem jednom godišnje.

4.   Tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće nadležnog tijela:

Prethodno navedeno nadležno tijelo odgovorno je za provjeru usklađenosti cijele specifikacije proizvoda.

ZAHTJEV ZA REGISTRACIJU ZAJAMČENO TRADICIONALNOG SPECIJALITETA (ZTS)

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 509/2006

„KABANOSY”

EZ br.: PL-TSG-0007-0050-22.1.2007.

1.   Naziv i adresa skupine koja je podnositelj zahtjeva

2.   Država članica ili treća zemlja:

Poljska

3.   Specifikacija proizvoda

3.1.   Naziv/nazivi koji se registriraju (članak 2. Uredbe (EZ) br. 1216/2007)

Na etiketi se nalazi oznaka „Proizvedeno u skladu s poljskom tradicijom”, prevedena na jezik zemlje u kojoj se proizvod stavlja na tržište.

3.2.   Navesti je li riječ o nazivu:

Nazivom se izražavaju posebna svojstva proizvoda. U Poljskoj i Litvi u 19. stoljeću pojam „kaban” ili njegova umanjenica „kabanek” odnosio se na mlade svinje iz ekstenzivnog uzgoja koje su se tovile uglavnom krumpirom, a meso koje se od njih proizvodilo nazivalo se „kabanina”. Naziv „Kabanos” izveden je iz naziva kojim su se označivale te svinje.

3.3.   Navesti traži li se rezervacija naziva na temelju članka 13. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 509/2006

3.4.   Vrsta proizvoda

Razred 1.2. – Mesni proizvodi (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)

3.5.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Kobasice „Kabanosy” dugačke su i tanke suhe kobasice zavrnute na jednom kraju i ravnomjerno naborane. Kobasice su presavijene na dva dijela, a na zaobljenom se dijelu nalazi udubina na kojoj su visjele.

Površina kobasice „Kabanosy” tamnocrvene je boje s nijansama boje trešnje. Na presjeku se vide tamnocrveni komadi mesa i masnoća krem boje.

Kobasica na dodir ima glatku, suhu i ravnomjerno naboranu površinu.

Kobasica „Kabanosy” ima okus začinjene, pečene svinjetine i ostavlja blag, dimast okus u ustima koji ima aromu kumina i papra.

Kemijski sastav:

Tim se kemijskim sastavom osigurava tradicionalna kvaliteta proizvoda. Količina dobivenog konačnog proizvoda u odnosu na meso upotrijebljeno kao sirovina mora iznositi manje od 68 %.

3.6.   Opis metode proizvodnje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 3.1. (članak 3. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Sastojci:

Meso (100 kg sirovine):

Začini (na 100 kg mesa):

Drugi aditivi:

Hranjenje u kontekstu proizvodnje svinjetine namijenjene za upotrebu pri proizvodnji kobasice „Kabanosy”:

Hranjenje se odnosi na tovljenje radi stvaranja masnog mesa. Cilj je uzgojiti svinje tjelesne mase do 120 kg, koje se odlikuju većim sadržajem međumišićnog masnog tkiva (više od 3 %).

Faze proizvodnje kobasice „Kabanosy”:

3.7.   Posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1216/2007)

Posebna svojstva kobasice „Kabanosy” proizlaze iz nekoliko značajki koje su karakteristične za njih:

Mekoća, sočnost i posebna svojstva mesa:

Svinjetina dobivena od svinja pasmina koje kasno sazrijevaju, tovljenih do približno 120 kg tjelesne mase i koje imaju genetske značajke opisane u točki 3.6. ključan je sastojak kobasica „Kabanosy” koji utječe na posebna svojstva kobasice. Ispunjenjem tih zahtjeva stvara se sadržaj međumišićne masti veći od 3 %, čime se osigurava da meso ima odgovarajući okus i tehnološke značajke koje su ključne za proizvodnju kobasice „Kabanosy”. Zahvaljujući upotrebi tih sirovina i usklađenosti s tradicionalnom metodom proizvodnje, pri čemu se posebna pažnja posvećuje fazama mljevenja, začinjanja i dimljenja, osigurava se iznimna mekoća i sočnost kobasice „Kabanosy”. Još je jedno svojstvo kobasice „Kabanosy” zvuk koji nastaje kada se prelomi na dva dijela. On je posljedica mekoće mesa i načina na koji se kobasica „Kabanosy” priprema, a posebno kako se suši i dimi.

Izniman okus i aroma:

Njihov su okus i aroma svojstva koja razlikuju kobasice „Kabanosy” od drugih kobasica. Ta su svojstva posljedica upotrebe pažljivo odabranih začina i njihovih pravilnih omjera u proizvodnom postupku: papar, muškatni oraščić, kumin, šećer i poseban postupak dimljenja, zahvaljujući kojima je naglašen okus proizvoda.

Jednak i karakterističan oblik:

Posebna su svojstva kobasica „kabanosy” povezana uglavnom s njihovim jedinstvenim oblikom. Kobasice „Kabanosy” dugačke su i tanke suhe kobasice zavrnute na jednom kraju i ravnomjerno naborane.

3.8.   Tradicionalni karakter poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda (članak 3. stavak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 1216/2007)

Tradicionalna metoda proizvodnje i skladištenja:

Kobasice „Kabanosy”, odnosno tanke, sušene i dimljene svinjske kobasice u ovčjim crijevima, jedu se diljem Poljske još od dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Proizvodile su se u malim, lokalnim mesnicama pod istim imenom, ali u različitim regionalnim izvedbama. Glavna razlika odnosi se na upotrijebljene začine, ali i na kvalitetu samih kobasica. U suvremenim kuharicama i drugim knjigama o hrani, kao što je Wyrób wędlin i innych przetworów mięsnych sposobem domowym autorice M. Karczewske, koja je objavljena u Varšavi 1937., objavljivani su recepti te se njima pridonijelo standardizaciji tehnika proizvodnje kobasice „Kabanosy”, čime je omogućeno konsolidiranje robne marke i poboljšanje kvalitete. Te su kobasice bile ukusne, a tehnike poput dimljenja i sušenja značile su da su se mogle duže čuvati.

Nakon 1945. uvedena je standardizacija u cilju poboljšanja kvalitete proizvoda. Kobasice „Kabanosy” službeno su puštene u prodaju odlukom Ministarstva za prehranu, trgovinu i industriju od 15. rujna 1948. (Službeni list Poljske 1948/44, broj 334). Tehnološki i proizvodni aspekti naknadno su standardizirani (Norma br. RN-54/MPMIM1-Mięs-56 od 30. prosinca 1954.) te je 1964. sjedište poljske mesne industrije u Varšavi izdalo standardizirani recept za kobasicu „Kabanosy”, koji se temelji na tradicionalnim metodama proizvodnje (Interna uredba br. 21).

Kobasice „Kabanosy” bile su iznimno popularne za vrijeme komunizma (1945. – 1989.); svi su ih kupovali. U posebnim su prilikama krasile svečano postavljene stolove i bile su jednako prikladne kao hrana za piknik, poklon ili kao brzi zalogaj poslužen uz votku. Uz šunku i slaninu postale su poljski izvozni specijalitet.

Tradicionalni sastojak – svinjetina:

Kobasice „Kabanosy” proizvode se od posebno utovljenih svinja koje su bile poznate pod nazivom „kabany”. Pojam „kaban” pojavljuje se u epu Pan Tadeusz slavnog poljskog nacionalnog pjesnika Adama Mickiewicza iz 1834. Izvorno se upotrebljavao za divlje svinje, domaće svinje pa čak i konje te se sve do 19. stoljeća, prema svesku 13. enciklopedije Encyklopedyja Powszechna iz 1863., pojam općenito upotrebljavao za označivanje dobro uhranjene, debele mlade svinje. Svinje su se posebno tovile na poseban način kako bi se dobilo kvalitetno meso, izvrsnog okusa i s visokim sadržajem međumišićne masti koja je proizvodima dobivenima od tog mesa davala jak, poseban okus, mekoću i sočnost. Pojam „kabanina”, izveden iz pojma „kaban” isto je tako bio u širokoj upotrebi. Prema definiciji iz poljskog rječnika objavljenog u Vilniusu 1861. obično se odnosio na svinjetinu.

Meso svinja koje se uzgajaju radi proizvodnje kobasice „Kabanosy” mora imati sadržaj međumišićne masti veći od 3 %; takva struktura mesa na proizvod prenosi željenu mekoću, sočnost i izvrstan okus. Upotreba takvog mesa ima presudan utjecaj na kvalitetu gotovog proizvoda i njegova posebna svojstva te je u skladu s tradicionalnom metodom proizvodnje.

3.9.   Minimalni zahtjevi i postupci za provjeru posebnih svojstava (članak 4. Uredbe (EZ) br. 1216/2007)

U pogledu posebnih svojstava kobasice „Kabanosy”, posebno je potrebno provjeriti sljedeće:

Učestalost provjera

Provjere prethodno navedenih faza moraju se provoditi jednom svaka dva mjeseca. Ako se sve faze pravilno izvode, učestalost provjera može se smanjiti na dvije provjere godišnje.

Ako u bilo kojoj fazi ima nepravilnosti, učestalost provjera u toj fazi mora se povećati (na jednom u dva mjeseca). Provjere drugih faza mogu se obavljati jednom svakih šest mjeseci.

4.   Nadležna tijela koja provjeravaju usklađenost sa specifikacijom proizvoda

4.1.   Naziv i adresa

4.2.   Posebne zadaće tijela ili ustanove

Navedeno nadzorno tijelo nadležno je za provjeru cjelokupne specifikacije.

(1)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(2)  EU No PL-TSG-0107-01407 – 22.12.2015.

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 729/2008 od 28. srpnja 2008. o upisu određenih naziva u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta (Czwórniak (ZTS), Dwójniak (ZTS), Półtorak (ZTS), Trójniak (ZTS)) (SL L 200, 29.7.2008., str. 6.).

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 379/2011 od 18. travnja 2011. o upisu naziva u registar garantirano tradicionalnih specijaliteta („Kiełbasa jałowcowa” (GTS)) (SL L 103, 19.4.2011., str. 2.).

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 382/2011 od 18. travnja 2011. o upisu naziva u registar garantirano tradicionalnih specijaliteta („Kiełbasa myśliwska” (GTS)) (SL L 103, 19.4.2011., str. 6.).

Uredba Komisije (EZ) br. 506/2009 od 15. lipnja 2009. o upisu oznake u Registar garantirano tradicionalnih specijaliteta (Olej rydzowy (GTS)) (SL L 151, 16.6.2009., str. 26.).

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1044/2011 od 19. listopada 2011. o upisu naziva u Registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta (Kabanosy (ZTS)) (SL L 275, 20.10.2011., str. 16.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima (SL L 93, 31.3.2006., str. 1.). Uredba stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

(5)  Półtorak, EZ br. PL/TSG/007/0034/06.09.2005. (SL C 267, 9.11.2007., str. 40.).

Dwójniak, EZ br.: PL/TSG/007/036/06.09.2005. (SL C 268, 10.11.2007., str. 22.).

Trójniak, EZ br. PL/TSG/007/0033/06.09.2005. (SL C 265, 7.11.2007., str. 29.).

Czwórniak, EZ br. PL/TSG/007/0035/06.09.2006. (SL C 266, 8.11.2007., str. 27.).

Kiełbasa jałowcowa, EZ br.: PL-TSG-007-0047-05.12.2006. (SL C 158, 11.7.2009., str. 24.).

Kiełbasa myśliwska, EZ br.: PL-TSG-0007-0053-19.03.2007. (SL C 160, 14.7.2009., str. 12.).

Olej rydzowy, EZ br.: PL-STG-007-0049-28.12.2006. (SL C 244, 25.9.2008., str. 27.).

(6)  Vidjeti bilješku 3.