Objava zahtjeva za izmjenu u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1)

ZAHTJEV ZA ODOBRENJE IZMJENE SPECIFIKACIJE KOJA NIJE MANJA ZA PROIZVOD ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI/ZAŠTIĆENE OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Zahtjev za odobrenje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

CING je udruženje u skladu sa Zakonom od 1. srpnja 1901. Ima legitimni interes za podnošenje zahtjeva i sastoji se od oko 1 000 poslovnih subjekata (proizvođača, otpremnika, subjekata koji provode pakiranje).

Dodaju se organoleptički deskriptori karakteristični za orah „Noix de Grenoble”, utvrđeni u organoleptičkim analizama koje se od 1997. provode za tu oznaku izvornosti i u radovima povezanima s karakterizacijom Sveučilišta Suze la Rousse:

Navode se faze koje je potrebno provoditi na zemljopisnom području: sve faze od proizvodnje oraha do njihova pakiranja.

Zemljopisno područje prošireno je na općinu Saint-Donat-sur-l’Herbasse u departmanu Drôme, koja graniči sa zemljopisnim područjem, nakon stručne procjene kojom se pokazalo da ta općina ispunjava sve kriterije za određivanje zemljopisnog područja koji su svojstveni području te oznake. Među kriterijima koji se odnose na prirodne čimbenike osobito se mogu navesti sljedeći: kontinentalna klima, nadmorska visina do 600 m, tla pogodna za rast stabala oraha, kontinuitet sa zemljopisnim područjem, a među kriterijima koji se odnose na ljudske čimbenike: razvijena djelatnost proizvodnje oraha kojom je obilježen krajolik, povezanost sa sektorom proizvodnje oraha „Noix de Grenoble”, uzgojna praksa i praksa obrade plodova nakon berbe koje su slične onima na zemljopisnom području.

U prvotnoj je specifikaciji bilo navedeno da se zemljopisno područje sastoji od 257 općina. Ta je brojka bila pogrešna. Naime, zemljopisno područje oznake izvornosti „Noix de Grenoble” prvotno je u tekstu kojim se određuje ta oznaka bilo opisano isključivo kantonima. Međutim, kantoni se redovito mijenjaju i njihove se granice pomiču: neke općine koje su prvotno bile u sastavu kantonâ koji čine zemljopisno područje naknadno nisu uzete u obzir. Iz temeljitog rada na temelju povijesnih kantona može se zaključiti da se područje, koje se nije promijenilo nakon prvotne registracije 1996., sastoji od 260 općina (kojima se dodaje prethodno navedena općina), a one su sada navedene na popisu u specifikaciji proizvoda.

Postupak utvrđivanja zemljišnih čestica, koji je naveden u rubrici „Način proizvodnje” (uveden 1996. za ZOI „Noix de Grenoble”) i kojim se osigurava da zemljišne čestice koje se upotrebljavaju ispunjuju kriterije koji se odnose na mjesto nasada, točnije je opisan u toj rubrici.

U skladu s razvojem nacionalnih zakona i propisa tekst rubrike „Podatci koji dokazuju podrijetlo proizvoda iz zemljopisnog područja” pročišćen je te objedinjuje obveze prijavljivanja i vođenja evidencije o sljedivosti proizvoda te praćenju uvjeta proizvodnje.

U tom je okviru posebno predviđena akreditacija poslovnih subjekata kojom se priznaje njihova sposobnost ispunjavanja uvjeta iz specifikacije one oznake kojom se žele koristiti, a koju izdaje akreditirano nadzorno tijelo koje ovlašćuje Nacionalni institut za podrijetlo i kvalitetu (INAO). Ta akreditacija i kontrola specifikacije ZOI-ja „Noix de Grenoble” provode se u skladu s planom kontrole koji je izradilo nadzorno tijelo.

Elementi koji se odnose na povijest premješteni su u rubriku „Povezanost s podrijetlom” (specifikacije proizvoda).

Kako bi se obuhvatila prisutnost sorti oprašivača, navodi se da je u nasadima dopušteno 5 % stabala sorti oprašivača. Plodovi s tih stabala nisu obuhvaćeni oznakom izvornosti.

Kako bi se naglasila ta odredba, ukida se mogućnost da gustoća sadnje mladih stabla (do dvanaest godina) iznosi više od 100 stabala po hektaru. Osim toga, pojašnjava se način izračuna najmanje površine po stablu: površina od najmanje 100 m2 po stablu dobiva se množenjem udaljenosti između redova i razmaka između stabala.

Kako bi se osiguralo da se nasadima upravlja u skladu s potrebama stabala oraha, navodi se da se međukulture dopuštaju samo do pete godine nakon sadnje (odnosno prije nego što stabla oraha počnu davati plodove).

Prisutnost trave u vrijeme kada se ujesen beru zreli orasi koji su pali na tlo povoljan je čimbenik za kvalitetu krajnjeg proizvoda (zdravstvena kvaliteta, boja jezgre). Stoga se dodaje sljedeća odredba, kojom se propisuje obvezna prisutnost trave u navodnjavanim nasadima:

„Od šeste godine nakon sadnje stabala u navodnjavanim nasadima obvezna je prisutnost sijane ili nesijane trave od 1. rujna svake godine. Taj se biljni pokrov može ukloniti u proljeće.”

Ta je odredba uvedena isključivo za navodnjavane nasade na kojima se trava ne nadmeće sa stablima za vodu. Rast trave nije moguć u najsušim dijelovima.

Nakon toga stablo se obrezuje kako bi svake godine zadržalo dovoljnu snagu i kako bi dijelovi stabla na kojima se razvijaju plodovi bili dobro osvijetljeni s obzirom na to da se kod tradicionalnih sorti plodonosni pupovi nalaze na krajevima jednogodišnjih grana.

Redovitim obrezivanjem sprječava se razvoj malih oraha i omogućuje se bolje zdravstveno stanje stabala. Provodi se tako da se potpuno uklanjaju suvišne grane ili dijelovi grana (na primjer vodopije) kako bi se omogućila dobra osvijetljenost krošnje. Riječ je o umjerenom obrezivanju.

Pojam obrezivanja radi prorjeđivanja odnosi se uglavnom na temeljitije obrezivanje uklanjanjem cijelih grana ili znatnim sasijecanjem te se ne čini primjerenim u uobičajenoj praksi. Primjereniji je pojam obrezivanja radi održavanja ili obrezivanja radi povećanja rodnosti.

Stoga je pojam obrezivanja radi prorjeđivanja zamijenjen pojmom obrezivanja radi održavanja:

„Najmanje svake tri godine provodi se obrezivanje radi održavanja stabala oraha.”

Navodnjavanjem se omogućuje reguliranje razine proizvodnje i dobivanje kvalitetnih oraha u skladu sa zahtjevima tržišta.

Tijekom vegetativnog razdoblja stablo oraha prolazi kroz različite faze razvoja tijekom kojih bi manjak vode mogao narušiti tekuću berbu (kvantitativno i kvalitativno), berbe sljedećih godina i životni vijek nasada.

Tako manjak vode u lipnju narušava veličinu plodova i vegetativni rast. U srpnju suša uzrokuje loše oblikovanje plodonosnih pupova (što utječe na berbu sljedeće godine) i jezgri (što utječe na kvalitetu tekuće berbe). Naposljetku, loše navodnjavanje u kolovozu i rujnu narušava kvalitetu jezgre i onemogućuje dobru lignifikaciju mladica. Osim toga, dugotrajna suša dovodi do lošeg upijanja hranjivih elemenata potrebnih za dobar razvoj različitih organa stabla.

Cilj izmjene stoga je dopustiti navodnjavanje i ukinuti datum završetka navodnjavanja jer upravo se kasnim navodnjavanjem sprječava narušavanje kvalitete jezgre:

„Navodnjavanje se dopušta tijekom rasta stabla oraha te sve do berbe kako bi se spriječilo uvenuće jezgri i osigurala konačna kvaliteta oraha.”

Navodnjavanje po lišću ostaje zabranjeno, osobito zbog neučinkovitosti i potrošnje vode.

Budući da se orasi skupljaju s tla, uređena je upotreba organskih tvari nepoljoprivrednog podrijetla. Stoga se u specifikaciju proizvoda dodaje odgovarajuća odredba. Svaki unos organskih tvari te vrste mora se točno analizirati te se tvari trebaju odmah zakopati.

Upotreba regulatora rasta ostaje zabranjena. Osim toga, pojašnjuje se da su sredstva za pospješivanje dozrijevanja zabranjena.

Pojašnjuju se pravila o određivanju datuma berbe koji je prilagođen optimalnoj zrelosti oraha: povoljan stupanj zrelosti oraha znači da se berba provodi kada je jezgra čvrsta i lako se ljušti. Osim toga, središnja unutarnja pregrada potpuno je smeđa kod 80 % oraha iz predmetnog nasada.

Nadalje, pojašnjuje se da ravnatelj INAO-a, nadležnog tijela, utvrđuje datum početka (kolektivne) berbe na prijedlog skupine nakon proučavanja zrelosti oraha.

Najveći prinos po hektaru koji se računa prosječno po gospodarstvu i u skladu s potencijalima tradicionalne lokalne proizvodnje oraha uveden je kako bi se pojednostavnio nadzor sljedivosti i proizvedenih količina: „Prosječan neto prinos nasada na gospodarstvu ograničen je na četiri tone po hektaru u ekvivalentu suhih oraha.”.

Stoga se dodaje sljedeće: „Za svježe ubrane orahe namijenjene sušenju sušenje počinje što je prije moguće, a najkasnije 36 sati nakon berbe.”

U praktičnom vodiču za sušenje oraha „Le séchage des noix: guide pratique/CTIFL – Septembre 1993” pojašnjuje se da najviša temperatura sušenja od 30 °C odgovara i najosjetljivijim sortama oraha. Time se omogućuje brzo i učinkovito sušenje oraha bez narušavanja njihove kvalitete.

Uvode se sljedeće odredbe: „Svježi orasi čuvaju se u pogonima za razvrstavanje, određivanje veličine i pakiranje na temperaturi od 1 °C do 5 °C i vlažnosti zraka od 80 % do 95 %.

Suhi orasi čuvaju se prije pakiranja na temperaturi koja ne prelazi 8 °C i na vlažnosti zraka od 60 % do 75 % od 31. ožujka godine koja slijedi nakon godine berbe.”

Tim se odredbama omogućuje čuvanje oraha uz očuvanje njihovih organoleptičkih i bakterioloških svojstava.

Kako bi se pospješilo očuvanje karakteristika oraha, uvode se odredbe o organizaciji razvrstavanja/pakiranja, najvećoj veličini posuda, njihovoj vrsti i krajnjim rokovima otpreme oraha s oznakom izvornosti izvan zemljopisnog područja.

Pojašnjuje se sljedeće: „Razvrstavanje i pakiranje provode se na istom mjestu, odjednom, bez skladištenja između tih faza.” Naime, provođenjem tih faza odjednom sprječava se opetovano rukovanje plodovima koje uzrokuje lomljenje i razdvajanje oraha.

„Materijali koji se upotrebljavaju za pakiranje oraha novi su i čisti te takve kvalitete da ne mogu dovesti do vanjskog ili unutarnjeg kvarenja proizvoda.”

„Suhi orasi pakiraju se u ambalaže od najviše 25 kg.

Svježi orasi pakiraju se u ambalaže od najviše 10 kg.

Za svježe je orahe dopušteno samo pakiranje u prozračne vreće i/ili na otvorene pladnjeve.”

„Orasi se mogu staviti u prodaju pod oznakom izvornosti ‚Noix de Grenoble’ najkasnije:

Osim toga, potvrđuje se zabrana stavljanja oraha na tržište bez izvorne ambalaže jer se ta odredba već dugi niz godina primjenjuje u tom sektoru.

Unatoč pozornosti posvećenoj postupcima razvrstavanja i određivanja veličine, u pakiranim serijama može preostati nekoliko plodova koji nisu u skladu s odredbama. Stoga se pojašnjuje da se prihvaća:

Kako bi se zajamčila razina kvalitete proizvoda, u specifikaciju proizvoda sa ZOI-jem „Noix de Grenoble” uvode se razine kvalitete koje se odnose na kategoriju I. UNECE standarda o stavljanju na tržište oraha u ljusci.

Osim toga, u specifikaciji proizvoda utvrđena je granica za ukupnu količinu nedostataka po seriji oraha kako bi se onemogućila njihova kumulativna procjena.

Tako u serijama suhih oraha „Noix de Grenoble” ukupno ne smije biti više od 10 % oraha s nedostatcima na ljusci ili jestivom dijelu (12 % kod svježih oraha).

Dosad se orah „Noix de Grenoble” pakirao na zemljopisnom području ili u njegovoj neposrednoj blizini. Specifikacija proizvoda pojašnjuje se u tom pogledu izričitim uvođenjem obveze pakiranja oraha na zemljopisnom području.

Sljedećim elementima obrazlaže se propisivanje obveznog pakiranja na zemljopisnom području:

Kako bi se očuvala konačna kvaliteta oznake izvornosti „Noix de Grenoble”, potrebno je ograničiti rukovanje orasima. Naime, ljuska koja štiti jestivi dio oraha može se oštetiti udarcima (orasi se razdvajaju ili lome tijekom isipanja u lijevke).

Poteškoće povezane s višestrukim rukovanjem orasima stalna su briga gospodarskih subjekata u tom sektoru. Budući da je berba mehanizirana, potrebno je što više ograničiti rukovanje nakon berbe kako bi se izbjeglo lomljenje ili razdvajanje oraha.

Tijekom nadzora proizvoda nerijetko se u serijama mogu naći polomljeni ili razdvojeni orasi unatoč mjerama opreza poduzetima tijekom postupka određivanja veličine, razvrstavanja i pakiranja kako bi se izbjegli padovi s velike visine.

Kako bi se ograničilo rukovanje plodovima, razvrstavanje i pakiranje provode se na istom mjestu, odjednom, bez skladištenja između tih faza.

Orasi se pakiraju u posude ograničene veličine (10 kg za svježe orahe, 25 kg za suhe orahe) kako bi se spriječilo gnječenje.

Otpremanje nepakiranih oraha izvan zemljopisnog područja radi kasnijeg pakiranja stoga bi podrazumijevalo: dodatno rukovanje koje može dovesti do lomljenja i razdvajanja te gnječenja oraha.

Osim toga, pakiranje se provodi na zemljopisnom području kako bi se očuvala fizičko-kemijska svojstva oraha. Naime, valja pridati posebnu pozornost uvjetima čuvanja proizvoda:

Svježi se orah sastoji od najmanje 20 % vode te stoga podliježe isušivanju. Ima ograničen vijek trajanja i ne smije se otpremati izvan zemljopisnog područja dva mjeseca nakon početka berbe. Nikako se ne smije preraditi u suhi orah. Na posudi je za bolje informiranje potrošača ispisan datum pakiranja. Strogi temperaturni uvjeti i uvjeti vlažnosti zraka utvrđuju se za skladištenje tih oraha kod gospodarskih subjekata: temperatura iznosi od 1 °C do 5 °C, a vlažnost zraka iznosi od 80 % do 95 %.

Suhi orah ima drugačiji sastav jer njegov udio vlažnosti iznosi najviše 12 %, ali valja istaknuti velik udio lipida (masne kiseline) u njegovu sastavu: 66 %. Čuvanje u neprimjerenim uvjetima može dovesti do njihove oksidacije, odnosno užeglosti. Zato se suhi orasi nakon 31. ožujka (kada temperature počinju rasti) moraju čuvati u pogonima za razvrstavanje i pakiranje na ograničenoj temperaturi od 8 °C i na vlažnosti zraka od 60 % do 75 %. I taj proizvod ima ograničeni vijek trajanja jer se suhi orasi mogu otpremati izvan zemljopisnog područja samo do 31. prosinca nakon berbe.

Ti uvjeti čuvanja mogu se točno provjeriti samo točnim praćenjem pogona za razvrstavanje i pakiranje koji se nalaze na zemljopisnom području. Osim toga, nadzorom koji se provodi na serijama pakiranih oraha osigurava se poštovanje uvjeta njihova čuvanja.

Bez obveze pakiranja na zemljopisnom području dolazilo bi uostalom i do poteškoća s nadzorom i sljedivošću.

Naime, orah je lako zamjenjiv proizvod. Ta je mogućnost povećana zbog duguljastog oblika sorte franquette, koja se većinom proizvodi na zemljopisnom području i koju se lako može zamijeniti s orasima proizvedenima na drugim zemljopisnim područjima. Kako bi se spriječilo miješanje, znanje i umijeće lokalnih gospodarskih subjekata od iznimne je važnosti za nadzor čistoće sorti. Osim toga, oznaka „Noix de Grenoble”, koja postoji od 1938., uživa velik ugled i već su je prisvajali na međunarodnoj razini (u Kanadi, SAD-u itd.). Dopuštanjem pakiranja ili ponovnog pakiranja izvan zemljopisnog područja ZOI-ja „Noix de Grenoble” može samo doći do porasta broja tih prijevara.

Provođenjem pakiranja na zemljopisnom području omogućuje se nadzor karakteristika proizvoda nad pakiranim orasima. Na posude se stavljaju naljepnice „Noix de Grenoble”, koje skupina dijeli svim poslovnim subjektima koji ispunjuju uvjete specifikacije. Skupina vodi evidenciju kojom se omogućuje uvid u količine ZOI-ja „Noix de Grenoble” koje se stavljaju na tržište. Taj je sustav uveden 1968. i dodatno je jamstvo da se proizvodi ne zamjenjuju do stavljanja na tržište. Naime, orasi „Noix de Grenoble” potrošaču se prodaju u ambalaži u koju su prvotno pakirani.

Ukida se obveza stavljanja oznake „Appellation d’origine contrôlée” (kontrolirana oznaka izvornosti), odnosno „AOC”.

U pogledu svježih oraha predviđeno je da se mogu nazivati i „rani orasi” u skladu s praksama koje uostalom postoje na tržištu svježih oraha.

U skladu s praksama koje se primjenjuju od 1968. na etiketu oraha „Noix de Grenoble” stavlja se posebna naljepnica.

Te naljepnice bez količinskih ograničenja skupina stavlja na raspolaganje svim gospodarskim subjektima koji poštuju specifikaciju. Jarke su crvene boje (referentna boja: pantone 032) i najmanjeg promjera od 3 cm za sve vrste pakiranja.

Kako bi se poboljšalo informiranje potrošača, na etiketi je ujedno potrebno navesti sljedeće:

Pojašnjenja namijenjena boljem opisu proizvoda koja su već navedena u rubrici „Metoda proizvodnje” premještena su u ovu rubriku:

Budući da je obveza prema kojoj plodovi moraju potjecati iz identificiranih nasada na zemljopisnom području navedena u rubrici „Zemljopisno područje”, to se pojašnjenje briše se iz ove rubrike.

Uneseni su podatci o tijelu nadležnom za nadzor umjesto podataka o nadzornom tijelu kako bi se izbjegla izmjena specifikacije u slučaju promjene nadzornog tijela.

Uzevši u obzir izmjene nacionalnih zakona i propisa, rubrika „Nacionalni zahtjevi” sastavljena je u obliku tablice s glavnim točkama koje je potrebno kontrolirati, njihovim referentnim vrijednostima i načinom njihova ocjenjivanja.

„Noix de Grenoble”

Oznaku „Noix de Grenoble” mogu nositi orasi koji su u ljusci te su dobiveni od jedne ili više sljedećih sorti: franquette, parisienne i mayette. Mogu biti svježi ili suhi.

Svježi su orasi plodovi najmanjeg promjera od 28 mm. Čvrsta i mesnata jezgra svijetle je do svjetlosmeđe boje, lako se ljušti te se odlikuje udjelom prirodne vlažnosti od najmanje 20 %.

Suhi su orasi plodovi najmanjeg promjera od 28 mm. Čvrsta i mesnata jezgra svijetle je do svjetlosmeđe boje i odlikuje se udjelom prirodne vlažnosti od najviše 12 %.

Pri kušanju se svježi ili suhi orasi odlikuju primjesom gorčine te aromama svježeg kruha i lješnjaka.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Upotrebljavaju se samo zreli orasi sljedećih sorti: franquette, parisienne i mayette.

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Svi postupci od berbe oraha sve do završnog razvrstavanja i određivanja veličine provode se na zemljopisnom području.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Propisivanje obveznog pakiranja na zemljopisnom području obrazlaže se sljedećim elementima:

Kako bi se očuvala konačna kvaliteta oznake izvornosti „Noix de Grenoble”, potrebno je ograničiti rukovanje orasima jer postoji mogućnost da se ljuska koja štiti jestivi dio oraha ošteti udarcima (razdvojeni ili polomljeni orasi).

Stoga gospodarski subjekti u tom sektoru što je moguće više ograničuju rukovanje nakon berbe. Razvrstavanje i pakiranje provode se na istom mjestu, odjednom, bez skladištenja između tih faza.

Orasi se pakiraju u posude ograničene veličine (10 kg za svježe orahe, 25 kg za suhe orahe) kako bi se spriječilo gnječenje.

Otpremanje nepakiranih oraha stoga bi podrazumijevalo dodatno rukovanje, koje može dovesti do lomljenja i razdvajanja te gnječenja oraha.

Osim toga, pakiranje se provodi na zemljopisnom području kako bi se očuvala fizičko-kemijska svojstva oraha:

Ti uvjeti čuvanja mogu se točno provjeriti samo točnim i istodobnim praćenjem zapakiranih oraha te pogona za razvrstavanje i pakiranje koji se nalaze na zemljopisnom području.

Bez obveze pakiranja na zemljopisnom području dolazilo bi uostalom i do poteškoća s nadzorom i sljedivošću.

Naime, orah je lako zamjenjiv proizvod. Znanje i umijeće lokalnih gospodarskih subjekata od iznimne je važnosti kako bi se nadzirala čistoća sorti. Osim toga, oznaka „Noix de Grenoble”, koja postoji od 1938., uživa velik ugled i već su je prisvajali na međunarodnoj razini. Dopuštanjem pakiranja ili ponovnog pakiranja izvan zemljopisnog područja ZOI-ja „Noix de Grenoble” može samo doći do porasta broja tih prijevara.

Provođenjem pakiranja na zemljopisnom području omogućuje se nadzor karakteristika proizvoda nad pakiranim orasima. Na posude se stavljaju naljepnice „Noix de Grenoble”, za koje skupina vodi evidenciju kojom se omogućuje uvid u količine koje se stavljaju na tržište. Taj je sustav uveden 1968. i dodatno je jamstvo da se proizvodi ne zamjenjuju do stavljanja na tržište. Naime, orasi „Noix de Grenoble” potrošaču se prodaju u ambalaži u koju su prvotno pakirani.

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Osim obveznih oznaka predviđenih propisima, etiketa na pojedinačnom pakiranju sadržava oznake navedene u nastavku, koje su na istoj strani pakiranja istaknute neizbrisivim slovima, savršeno čitljive i vidljive:

Svi postupci od berbe oraha sve do pakiranja provode se na zemljopisnom području koje je ograničeno na prirodne poljoprivredne regije Grésivaudan, Chambarans i Bièvre.

Sastoji se od ukupno 261 općine, od kojih se 184 nalazi u departmanu Isère, 48 u departmanu Drôme, a 29 u departmanu Savoie.

Sve općine kantonâ Bourg-de-Péage, Romans-sur-Isère 1, Romans-sur-Isère 2 i Saint-Jean-en-Royans.

Sve općine kantona: Allevard, Domène, Échirolles, Échirolles-Est, Eybens, Fontaine-Sassenage, Fontaine-Seyssinet, Goncelin, Grenoble, Le Touvet, Meylan, Pont-en-Royans, Rives, Roybon, Saint-Égrève, Saint-Étienne-de-Saint-Geoirs, Saint-Ismier, Saint-Marcellin, Tullins, Vinay, Voiron.

Kanton La Côte-Saint-André: općine Balbins, La Côte-Saint-André, Faramans, Gillonnay, Ornacieux, Pajay, Penol, Saint-Hilaire-de-la-Côte, Sardieu,

Zemljopisno područje ograničeno je na prirodne poljoprivredne regije Grésivaudan, Chambarans i Bièvre, uzduž doline rijeke Isère, koje se odlikuju posebnostima zbog kojih su osobito povoljne za proizvodnju kvalitetnih oraha.

Prosječna godišnja temperatura od 10,5 °C na nadmorskoj visini oko 300 m idealna je za potpuno i skladno odvijanje vegetacijskog ciklusa stabala oraha.

Prosječna godišnja količina padalina od 800 mm do 1 100 mm omogućuje dovoljno navodnjavanje i vlažnost u zraku a da pritom ne uzrokuje začepljenja tala ni mnogo magle.

Hladnoća zimi (prosječno 65 dana mraza na zapadu područja, a 100 dana na istoku) dovodi do savršene vernalizacije stabala, koja čini neophodan preduvjet pravovremenom cvjetanju u proljeće.

Zima je godišnje doba u kojem uvijek ima najmanje padalina. Zbog toga u proljeće ne dolazi do začepljenja tala, koje bi dovelo do ponovne aktivnosti stabala.

Velik godišnji raspon temperatura (19 °C do 20 °C), karakterističan za kontinentalne utjecaje, pogoduje pravovremenim fazama razmnožavanja.

Od kolovoza temperatura u dva mjeseca pada za 10 °C. Stoga plodovi dozrijevaju pravovremeno i bez ponovnog rasta, kojim bi se ugrozila njihova kvaliteta i otpornost mladih grana.

Nagli pad temperatura povezan s fotoperiodom i povećanjem vlažnosti u zraku dovodi do pucanja ljuski te do vrlo brzog i jednoličnog otpadanja peteljki plodova. Ciklus razmnožavanja odvija se istodobno sve do posljednje faze.

Jesen je uvijek najkišnije godišnje doba, a listopad je prosječno mjesec s najviše padalina.

Uzgoj oraha uzduž cijele doline rijeke Isère ima vrlo dugu tradiciju. U arhivima grada Grenoblea s kraja 11. stoljeća navedena su davanja plaćena u sesterima oraha, a proizvodnja oraha navodi se i u računima kaštelanâ iz 14. i 15. stoljeća.

Razvoj proizvodnje oraha jednolične kvalitete namijenjenih prodaji bio je moguć zahvaljujući umijeću cijepljenja od kraja 18. stoljeća. Lokalni je krajolik snažno obilježen prisutnošću nasada oraha i tradicionalnih sušionica.

Razvojem te proizvodnje, koji se odvio istodobno s razvojem prijevoznih sredstava, omogućilo se osvajanje francuskih, ali i engleskih i američkih tržišta. Proizvođači oraha iz sela Rivière već su se prije 1900. udružili i ujedinili napore radi uvoza u SAD.

Cilj organiziranja struke bila je i promidžba proizvoda visoke kvalitete i zaštita od prisvajanja naziva „Noix de Grenoble”. Ali tek je 1927. osnovan Savez udruženja proizvođača oraha „Noix de Grenoble” (Fédération des Syndicats de Producteurs de „Noix de Grenoble”), a 1938. stečena je oznaka izvornosti „Noix de Grenoble” (odlukom od 17. lipnja 1938.).

Drugi čimbenik za razvoj oraha bili su od početka 20. stoljeća specijalizirani lokalni rasadničari stabala oraha u mjestima Vinay, Vif i Saint-Marcellin, a kasnije oko 1960. u općini Chatte. Iz očuvanja tog znanja i umijeća rasadničara dijelom proizlazi relativna homogenost nasada oraha „Noix de Grenoble”. Ta stalna ponovljivost dobivenih primjeraka i kvalitativna pravilnost oraha koja iz toga proizlazi pridonose ugledu doline rijeke Isère u proizvodnji tih oraha. Valja napomenuti i da se na zemljopisnom području usavršavaju razni posebni alati prilagođeni berbi oraha i njihovu sušenju.

Osim cijepljenja, odabir autohtonih sorti prilagođenih prirodnim čimbenicima doline rijeke Isère prevladava u lokalnim običajima. Priznavanje kontrolirane oznake izvornosti 1938. temeljilo se na sljedećim trima endemskim sortama: franquette, parisienne i mayette.

Stabla se uzgajaju u nasadima ograničene gustoće: za svako stablo na raspolaganju je najmanje 100 m2. Nakon sadnje stablo se oblikuje obrezivanjem. Nakon toga stabla je dovoljno obrezivati svake dvije do tri godine kako bi svjetlost bolje mogla prodirati unutar krošnje.

Orasi se beru u povoljnom stupnju zrelosti, kada je središnja unutarnja pregrada potpuno smeđa. Brzo se razvrstavaju, peru i suše: sušenje počinje najkasnije 36 sati nakon berbe.

Orasi se uglavnom suše prolaskom umjereno toplog zraka (najviše 30 °C) kroz masu oraha koje je potrebno osušiti ili, kod malih proizvođača, prirodnim sušenjem na letvicama.

Nakon sušenja orasi se razvrstavaju po veličini. Podešavanjem kalibratora prema svojstvima sorti oznake, koje su relativno duguljaste, omogućuje se razvrstavanje oraha većih od 28 mm.

Posljednjim razvrstavanjem oraha dobivaju se serije koje sadržavaju manje od 10 % plodova s nedostatcima na ljusci ili jezgri (12 % u slučaju svježih oraha) neposredno prije pakiranja u posude ograničene veličine, u kojima se orasi prodaju kupcima kako bi se zajamčila njihova cjelovitost.

Orasi „Noix de Grenoble” najmanjeg su promjera od 28 mm te su u ljusci, u svježem ili suhom obliku. Ljuska je čista i zdrava te nema nedostataka koji bi mogli narušiti opći izgled, kvalitetu, čuvanje i prezentaciju oraha.

Pri kušanju se svježi ili suhi orasi odlikuju primjesom gorčine i aromama svježeg kruha i lješnjaka.

Zbog položaja nasada u dolini rijeke Isère, koja se odlikuje relativno vlažnom i vjetrovitom klimom, moguće je ispunjavanje glavnih zahtjeva za uzgoj stabala oraha te je pospješen njegov razvoj.

Uzgajivači oraha odabiru najpogodnija zemljišta i ona se redovito navodnjavaju, što omogućuje pravovremenu proizvodnju kvalitetnih mesnatih oraha.

Pad temperature koji se bilježi od kraja kolovoza omogućuje sporo i pravovremeno dozrijevanje ploda.

Kišovita jesen u dolini rijeke Isère svakako ne pojednostavnjuje berbu, ali je bitno jamstvo za finoću oraha „Noix de Grenoble”. Naime, jezgra sporo, pravilno i jednolično gubi vodu. To se događa zbog debljine ljuske i velike vlažnosti zraka. Budući da se ta pojava odvija sporo i pravilno, spriječeno je bilo kakvo kvarenje rezervi, a osobito užeglost lipida.

Upotrebom endemskih lokalnih sorti (franquette, mayette i parisienne), koje se uzgajaju na području pogodnom za njih, pospješuje se proizvodnja plodova velikog aromatskog bogatstva.

Uzgojne prakse omogućuju dobro prodiranje sunca među lišće stabala oraha, a time se pospješuje optimalno dozrijevanje plodova.

Plodovi se stoga mogu brati u povoljnom stupnju zrelosti krajem rujna od datuma koji se svake godine kolektivno utvrđuje nakon proučavanja zrelosti oraha u različitim sektorima (ovisno o nadmorskoj visini, tlima itd.).

Sušenje na umjerenoj temperaturi ubrzo nakon berbe zrelih oraha te njihovo razvrstavanje i pranje omogućuje dobivanje zdravih i čistih oraha te jezgri svijetle do svjetlosmeđe boje, što su znakovi osobite kvalitete.

Pozornost s kojom se zatim provode postupci razvrstavanja, određivanja veličine i pakiranja omogućuje očuvanje posebnih svojstava oraha „Noix de Grenoble”.

Spoj prirodnih svojstava zemljopisnog područja te znanja i umijeća proizvođača i otpremnika omogućio je dobivanje oraha koji su stekli međunarodni ugled.

—	☐	Naziv proizvoda
—	☒	Opis proizvoda
—	☒	Zemljopisno područje
—	☒	Dokaz o podrijetlu
—	☒	Način proizvodnje
—	☐	Povezanost
—	☒	Označivanje
—	☒	Ostalo (nacionalni zahtjevi, ažuriranje podataka o nadzornim tijelima, ostale izmjene teksta)

—	☐	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012
—	☒	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja ili ZOZP-a za koji nije objavljen jedinstveni dokument (ili istovrijedan dokument), koja se ne može smatrati manjom izmjenom u skladu s člankom 53. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012