19.3.2016

Službeni list Europske unije

C 105/12

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2016/C 105/10)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

JEDINSTVENI DOKUMENT

„ΚΟΛΟΚΑΣΙ ΣΩΤΗΡΑΣ”/„ΚΟΛΟΚΑΣΙ-ΠΟΥΛΛΕΣ ΣΩΤΗΡΑΣ” (KOLOKASI SOTIRAS/KOLOKASI-POULLES SOTIRAS)

EU br.: CY-PDO-0005-01309 — 3.2.2015.

ZOI ( X ) ZOZP ( )

1. Naziv

„Κολοκασι Σωτηρας”/„Κολοκασι-Πουλλες Σωτηρας” (Kolokasi Sotiras/Kolokasi-Poulles Sotiras)

2. Država članica ili treća zemlja

Cipar

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.6.: Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Biljka taksonomski pripada porodici Araceae i rodu Colocasia. Taj rod obuhvaća vrstu Colocasia esculenta, koja se nalazi u brojnim dijelovima svijeta, uključujući Cipar. To je uglavnom biljka tropskih predjela koja se prilagodila uvjetima na Cipru te zahtijeva velike količine vode.

Taro ili kolokasija uzgaja se zbog jestivih gomolja, odnosno glavnog (lokalni naziv „mappes”) i bočnih gomolja (lokalni naziv: „pulles”). Glavni se gomolj nalazi u sredini, ispod površine zemlje, a naziv mu je „kolokasi” (taro). Mali bočni gomolji rastu na bočnim stranama središnjeg gomolja, a naziv im je „kolkokas-poulles” (mladi taro).

Taro se uglavnom uzgaja u regiji Sotira na poljima crvenice te je zbog svojih posebnosti glavni gomolj te biljke naširoko poznat pod nazivom „Kolokasi Sotiras” (mappa), a sekundarni gomolji pod nazivom „Kolokasi-Poulles Sotiras” (poulles).

Razlikovna svojstva proizvoda

Fizička svojstva

Oblik tara „Kolokasi Sotiras”: cilindričan, najšireg promjera oko sredine gomolja čiji je jedan kraj blago zaobljen do šiljast.

Oblik tara „Kolokasi-Poulles Sotiras”: njegova su posebna svojstva sljedeća: (a) zakrivljen, (b) manji i tanji u odnosu na ostatak tara te (c) zašiljenog gornjeg kraja.

Dimenzije: duljina tara „Kolokasi Sotiras” iznosi od najmanje 10 cm do najviše 30 cm, a promjer iznosi od najmanje 5 cm do najviše 15 cm. Za taro „Kolokasi-Poulles Sotiras” nisu određene najmanje ni najveće dimenzije.

Organoleptička svojstva

Ta se svojstva odnose na taro „Kolokasi Sotiras”, kao i na taro „Kolokasi-Poulles Sotiras”.

Tekstura: glatka površina s vrlo malim nepravilnim ispupčenjima.

Vanjska boja: glavni i sekundarni gomolji svijetlosmeđe su boje s tamnijim nijansama oko okaca; tijekom struganja nepravilno pobijele. „Podnožje” koje se nalazi pri dnu glavnog i sekundarnog gomolja, a koje lokalni proizvođači nazivaju „mousoulos”, bjelkaste je boje, gotovo jednake unutrašnjoj boji gomolja.

Boja mesa: bjelkasta do svijetložuta sa smeđim točkicama koje prekrivaju cijelu relativno vlažnu površinu zbog prisutnosti kalcijeva oksalata. Zato se taro „Kolokasi Sotiras”, da bi bio pogodan za konzumaciju, mora peći ili kuhati. Površina je mesa glatka i sadržava vrlo mala zrna škroba.

Miris: neutralan miris ili bez mirisa.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

—

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Svi proizvodni postupci, od pripreme reprodukcijskog materijala do struganja, provode se na određenom području.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

—

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

—

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Određeno zemljopisno područje sastoji se od zemljišnih čestica čije je tlo kvalificirano kao crvenica i koje se nalaze u okrugu Famagusta, na upravnim područjima gradova Sotira, Avgorou, Frenaros i Liopetri.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

Posebnosti proizvoda

Posebnosti kojima se odlikuju tara „Kolokasi Sotiras” i „Kolokasi-Poulles Sotiras” jesu sljedeće:

(a)	dug i uzak cilindrični oblik glavnog gomolja i zakrivljenost sekundarnih gomolja;

(b)	jednolična površina (nakon struganja) gomolja s vrlo malo ispupčenja ili bez njih;

(c)	izbjeljivanje pokožice uklanjanjem zemlje te velikog dijela kore nakon struganja gomolja nožem.

Zahvaljujući tim karakteristikama potrošači mogu lako razlikovati tara „Kolokasi Sotiras” i „Kolokasi-Poulles Sotiras” od sličnih proizvoda iz drugih regija, dok se upotrebom materijala za reprodukciju koji se dobiva od prethodne sadnje na određenom području jamči očuvanje tih posebnosti.

Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Ukratko, uzgoj tara na Cipru poistovjećuje se s određenim područjem uglavnom zbog znanja i umijeća proizvođača, kao i zbog povoljnih pedoklimatskih uvjeta.

Posebnosti zemljopisnog područja

Nadmorska visina: određeno zemljopisno područje nalazi se na istočnom kraju Cipra, na manje od 14 km od mora. Nadmorska visina tog područja nije veća od 80 m. Tlo je prilično duboko, a reljef je ravan te se nalazi na relativno jednolikoj padini koja se proteže od unutrašnjosti otoka prema obali.

Svojstva crvenice: u regiji Sotira-Kokkinochoria („crvena sela”) nalazi se većina tala koja se u Cipru kvalificiraju kao crvenica. Riječ je o ravnim ili blago nakošenim teškim tlima s visokim sadržajem gline čija sposobnosti zadržavanja vode iznosi od 30 % do 35 %, a kapacitet izmjene kationa od 28 % do 33 %. Ta su tla u uvjetima uobičajene vlažnosti uglavnom rastresita te poroznija, propusnija i rahlija od teških aluvijalnih tala. Vrijednost pH tla iznosi oko 7,5 – 8,0, a kapacitet izmjene kationa iznosi oko 28 – 33 meq/100 g. Udio organske tvari u obradivom sloju uglavnom iznosi od 0,5 % do 2 %, a u podzemlju manje od 1 %. Svi ti čimbenici znatno pridonose rastu i čvrstoći biljke te kvaliteti i količini proizvedenih gomolja jer je taro biljka za koju su pogodnija teška, duboka, vrlo porozna i rastresita tla koja dobro pohranjuju vodu. Usto, smatra se da su prethodno navedeni elementi i osobito plodnost tla od ključne važnosti za uzgoj tara jer pridonose razvoju zdravog sustava korijenja, čime se omogućuje bolja i veća asimilacija hranjivih tvari, a time i bolji prinos biljke.

Klimatski uvjeti: klimatski uvjeti određenog zemljopisnog područja odlikuju se sljedećim obilježjima:

—	relativno blage zime (od studenoga do veljače) s prosječnom temperaturom između 16 °C i 18 °C, dok najmanja prosječna temperatura ne pada ispod 8 °C,

—	ljeta (od svibnja do rujna) s relativno niskim temperaturama, pri čemu se prosječne temperature kreću između 21 °C i 29 °C,

—	visoka relativna vlažnost zraka s prosječnim vrijednostima koje se tijekom cijele godine kreću između 58 % i 79 %.

Ti klimatski uvjeti čine klimatski profil određenog područja koji je prilagođen potrebama uzgoja tara jer je općenito riječ o termofilnoj biljci koja zahtijeva prosječnu dnevnu temperaturu iznad 21 °C te je izrazito osjetljiva na mraz. Stoga je taro zbog termičke osjetljivosti biljka koja raste na nizinskim područjima poput određenog zemljopisnog područja gdje su zbog blizine mora temperaturne promjene i temperaturne razlike između dana i noći manje.

Ljudski čimbenici: ljudski su čimbenici s vremenom oblikovali posebne uzgojne prakse koje određuju svojstva proizvoda te pridonose njegovoj proizvodnji. Te prakse podrazumijevaju:

(a)

odabir materijala za umnažanje: proizvođači primjenjuju skup praksi koje se odnose na odabir i rukovanje materijalom za umnažanje koji se dobiva od prethodne sadnje i koji proizvođači nazivaju „sadnice”. Proizvođači za sadnice odabiru male, cjelovite i izobličene glavne ili sekundarne gomolje i/ili dijelove glavnih gomolja, pri čemu, međutim, paze da imaju dovoljno okaca.

Proizvođači čuvaju reprodukcijski materijal podalje od svjetlosti, prekrivajući ga zemljom i strugotinama do dana sadnje ili određene sadnice ostave u zemlji do (sljedećeg) dana sadnje kada ih izvade i odmah presade, pri čemu te sadnice postaju novi reprodukcijski materijal. Usto, na određenim se zemljišnim česticama sadi isključivo radi proizvodnje reprodukcijskog materijala za sljedeću godinu te se u tu svrhu češće upotrebljavaju zemljišne čestice koje su ostavljene na ugaru ili na kojima su se prethodno uzgajale mahunarke;

(b)

tehnika ogrtanja: kada dosegne visinu od 70 do 80 cm, taro se mehanički ogrće posebnim tanjuračama koje vraćaju zemlju s vrha brazde na donji dio sadnice te se tako stabljika biljke prekriva do visine od oko 30 do 40 cm. Ogrtanje se može provoditi i ručno s pomoću motike. Provodi se najmanje jednom tijekom rasta biljke i odmah nakon toga slijedi zalijevanje. Ta je uzgojna praksa pojednostavnjena teksturom, sastavom i ponajprije strukturom crvenice na određenom zemljopisnom području. Točnije, stabilnom strukturom tla, koje ne erodira lako pod utjecajem navodnjavanja ili kiše, pojednostavnjuje se nagrtanje zemlje na donji dio sadnice te njezino jednoliko prekrivanje. Zahvaljujući toj stabilnoj strukturi tla i njegovoj poroznosti, koja pridonosi dobroj prozračenosti tla, nastaju uvjeti za rast biljke u kojima se može razviti velik i duguljast gomolj koji je karakterističan za taro „Kolokasi Sotiras”. Gomolj bi u drukčijim uvjetima ostao mali i okrugao;

(c)

tehnika struganja: glavni i sekundarni gomolji prevoze se nakon berbe do poljoprivrednog skladišta, privremenog spremišta ili proizvođačeva pogona za pakiranje gdje se provodi struganje. Taj postupak, koji odražava posebno znanje i umijeće proizvođača i/ili njegove obitelji, provodi se na određenom području, u blizini zasađenih zemljišnih čestica zbog blizine i raspoloživog prostora. Struganjem se s pomoću noža glavni i sekundarni gomolji u potpunosti čiste od zemlje i nečistoća dok ne postanu bijeli. Jasno je da se tijekom struganja uklanja veći dio pokožice gomolja kako bi se odstranila zemlja. Struganje se provodi na određenom zemljopisnom području jer je to jedan od aspekata stručnosti stanovnika i uzgajivača te regije koji se prenose s jednog naraštaja na drugi. Valja napomenuti da se struganje provodi samo na određenom zemljopisnom području i ni u jednoj drugoj regiji Cipra u kojoj se uzgaja taro;

(d)

čuvanje zrelih gomolja u zemlji i postupna berba gomolja:

Budući da se taro može određeno vrijeme čuvati u zemlji, proizvođači ga beru ovisno o dnevnim potrebama tržišta. U skladu s iskustvom proizvođača, ali i zbog fiziologije biljke gomolji se mogu pokvariti samo u slučaju dugotrajnog mraza, što se u toj regiji gotovo nikad ne događa. Proizvođači iz iskustva znaju koliko tara mogu dnevno prodati te prema tome prilagođuju količinu koju će ubrati. Zbog te se posebnosti taro naziva „kasica prasica” jer proizvođači raspolažu proizvodom koji je moguće pohraniti i koji im može donijeti stabilan prihod koji se može predvidjeti. Čuvanje zrelih gomolja u zemlji element je stručnosti proizvođača iz određenog zemljopisnog područja te se ne provodi ni u jednoj drugoj regiji u Cipru gdje se uzgaja taro.

Povijesne činjenice:

Prema određenim izvorima, taro je početkom 20. stoljeća uvezen u regiju Sotira s poluotoka Karpas. Prvotno je uzgoj tara bio ograničen na zemljišne čestice u blizini mora koje ne pripadaju područjima regije s crvenicom. Postupno se, međutim, taj uzgoj premjestio u unutrašnjost (u blizinu sela Sotira) gdje se tla često nazivaju „crvenom zemljom” te se pokazalo da su njihov sastav i bolja sposobnost zadržavanja vode znatno poboljšali kvalitetu proizvoda u pogledu veličine, ujednačenosti oblika, produktivnosti i teksture.

Taro se u regiji Sotira polako, ali redovito uzgajao tijekom 20. stoljeća, što se pojačalo nakon 1974. kako bi se nadoknadili nedostatci nastali gubitkom nasada na sjevernom dijelu Cipra. Iako taro „Kolokasi Sotiras” nikad nije bio glavna kultura regije, poljoprivredna služba pokrajine Famagusta vodila je tijekom 1990-ih odvojenu evidenciju kako bi se unaprijedili sustavi navodnjavanja te kako bi se popisali proizvođači tara „Kolokasi Sotiras”. To je potvrđeno novijim dokumentom (2013.) poljoprivredne službe pokrajine Famagusta u kojem je navedeno da se 139 od 179 proizvođača (77 %) tara iz pokrajine nalazilo u regiji Sotira. Prema popisu iz 1990., koji je izradio isti pokrajinski ured i koji je naveden u evidenciji o taru, ukupna površina uzgoja tara u regiji Sotira iznosila je 100 hektara od ukupno 130 hektara u pokrajini Famagusta (77 %), što potvrđuje da je ta kultura s vremenom postala izrazito koncentrirana u toj regiji. Potrebno je napomenuti da su ostali proizvođači dolazili iz ostalih sela određenog zemljopisnog područja. Nadalje, usporedbom podataka o proizvodnji na određenom zemljopisnom području s podatcima o ukupnoj ciparskoj proizvodnji, koji se temelje na podatcima dobivenima od instituta za statistiku, potvrđeno je da koncentracija proizvodnje tara u regiji Sotira premašuje 90 %.

Kulturološke činenice:

taro „Kolokasi Sotiras” ključan je sastojak poznatog lokalnog tradicionalnog recepta s tarom, jela „kapama” koje je traženo među posjetiteljima regije. Taro je i važan element regionalne kulture i civilizacije, što potvrđuje i održavanje tradicionalnog festivala tara. Taj se festival redovito održavao tijekom 1970-ih, a nedavno ga je ponovno na godišnjoj bazi pokrenulo udruženje iz regije Sotira uz podršku lokalnih vlasti. Kao jedinstveni i karakteristični proizvodi koji se u potpunosti poistovjećuju s regijom, tara „Kolokasi Sotiras” i „Kolokasi-Poulles Sotiras” predmet su i raznih događanja na kojima sudjeluju gradska tijela.

Obilježje lišća tara, koje ne napadaju paraziti ni bolesti, odražava se u lokalnoj izreci „ti si kao list tara” koja se odnosi na osobu kojoj ništa ne smeta i na koju ne utječe nijedna poteškoća.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)

http://www.moa.gov.cy/moa/da/da.nsf/All/F3FF567F4E8FF1C5C2257B970039D8EF/$file/Προδιαγραφές%20Κολοκάσι%20Σωτήρας%20_%20Κολοκάσι%20Πούλλες%20Σωτήρας.pdf

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.