Sažetak

Procjena učinka za prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih organizama putem tehničkih mjera

A. Potreba za djelovanjem

Zašto? Koji je problem potrebno riješiti?

Trenutačni režim tehničkih mjera (31 uredba) više nije prikladan za postizanje ciljeva održivosti novog ZRP-a. Naime:

trenutačne se mjere temelje na negativnim, uglavnom prisilnim poticajima u sustavu upravljanja odozgo prema dolje, čime se stvara nepovjerenje među dionicima jer se na mjere gleda kao nepravedne, što dovodi do njihova nepoštovanja,

 nemoguće je izmjeriti učinak mjera na postizanje ciljeva očuvanja ZRP-a,

mjere su brojne i pretjerano složene, što otežava njihovo poštovanje i kontrolu,

mjerama se kontrolira previše aspekata ribolovnih operacija, čime se narušava povjerenje sektora u njih,

mjerama se ne potiče selektivni ribolov jer za odbacivanje, ulov osjetljivih vrsta ili negativan utjecaj na morsko dno nema troškova i

mjere nisu optimalne u odnosu na postizanje širih ciljeva okolišne i ekološke politike.

Najviše je pogođen sektor ulova (oko 82 000 plovila, 98 500 EPRV-ova).

Koji su očekivani rezultati inicijative?

Cilj je inicijative:

(1)optimizirati doprinos tehničkih mjera postizanju ključnih ciljeva novog ZRP-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.;

(2)stvoriti fleksibilnost potrebnu za prilagodbu tehničkih mjera omogućivanjem regionaliziranih pristupa (u skladu s ciljevima iz prava EU-a);

(3)pojednostavniti trenutačna pravila u skladu s Komisijinim programom REFIT. Sadašnja pravila vrlo su složena i teško se provode, a njihovo pojednostavnjenje dovest će do smanjenja administrativnih troškova i opterećenja. Rješava se i potreba za pojednostavnjenjem tehničkih mjera navedena u ranijoj Komunikaciji Komisije o provedbi ZRP-a.

Koja je dodana vrijednost djelovanja na razini EU-a? 

Odredbe o očuvanju morskih bioloških resursa u isključivoj su nadležnosti EU-a u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Stoga se na te odredbe ne primjenjuje načelo supsidijarnosti. Međutim, u središtu ovog prijedloga je koncept regionalizacije u kojem bi države članice trebale na regionalnoj razini surađivati u izradi i provedbi mjera zaštite.

B. Rješenja

Koje su zakonodavne i nezakonodavne opcije politika bile uzete u obzir? Postoji li odabrana opcija? Zašto?

Prema osnovom scenariju zadržava se postojeći skup od 31 uredbe.

Opcija 1.: Konsolidacija – nova uredba s ograničenim područjem primjene s pomoću koje bi se u jednoj uredbi ujedinila i konsolidirala zajednička pravila i regionalno specifična pravila koja su preostala u postojećim propisima. Do regionalizacije bi došlo ako i kad bi države članice dostavile zajedničke preporuke za višegodišnje planove.

Opcija 2.: Okvir – okvirna uredba koja sadržava opće odredbe i odgovarajuće standarde, zajednička pravila i tehničke odredbe te osnovne standarde za svaku regiju koji odgovaraju utvrđenim rezultatima i koji bi djelovali kao zadane mjere u kontekstu regionalizacije. Osnovni standardi i zadane tehničke mjere koji odgovaraju ciljevima primjenjivali bi se osim ako i dok se regionalizirane mjere ne oblikuju i ne uvedu u pravo Unije. Podopcija (2.1.) okvirna je uredba bez utvrđenih osnovnih standarda.

Opcija 3.: Ukidanje postojećih pravila – stavljanje izvan snage većine postojećih uredaba (osim ključnih mjera za očuvanje prirode). Sve tehničke mjere koje su dugoročno potrebne razvile bi se regionalno u okviru višegodišnjih planova. U okviru te opcije pretpostavlja se da je obveza iskrcavanja mjera potaknuta rezultatima i da će sama po sebi dovesti do čistog ribarstva.

Opcijom 2. najbolje se ispunjavaju postavljeni ciljevi te se osigurava razina sigurnosti da će se ciljevi očuvanja nastaviti ispunjavati tijekom razvoja regionalnizacije.

Tko podržava koju opciju? 

Niti jedan od dionika nije smatrao prihvatljivim zadržavanje osnovnog scenarija.

Opcija 1. dobila je vrlo malo podrške od svih ključnih dionika.

Opciju 2. podržali su određeni dionici iz sektora ulova, države članice i nevladine organizacije. Među dionicima bilo je različitih stavova o sadržaju okvira. Sektor ulova zagovarao je okvir bez osnovnih standarda (podopcija 2.1.), no tome su se protivile države članice, nevladine organizacije i određeni dionici iz savjetodavnih vijeća.

Opciju 3. favorizirali su određeni dijelovi sektora ulova, ali nju su odbile države članice, nevladine organizacije i drugi dijelovi sektora ulova, koji su je smatrali visokorizičnom.

C. Učinci odabrane opcije

Koje su prednosti odabrane opcije (ako postoji; u suprotnom, glavnih opcija)?

Gospodarski učinci bili bi pozitivni jer bi se okvirnim pristupom potaknula regionalizacija čime bi se doprinijelo postizanju najvećeg održivog prinosa za sve stokove, smanjenju neželjenog ulova i dobrom stanju okoliša u skladu s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji. To bi dovelo do povećanih ribolovnih mogućnosti te povećalo prihod od iskrcavanja veće i vrednije ribe (procjenjuje se za 10 % – 40 %). Situacija bi se s vremenom poboljšavala.

U okviru te opcije razine nezaposlenosti ubrzo bi se stabilizirale, a postoji i potencijal za povećanje zaposlenosti. Jednom kad se postignu razine najvećeg održivog prinosa, ribolovne mogućnosti će se povećati (za najmanje 20 % do 2020.). To znatno povećanje potencijalno će stvoriti nova radna mjesta u sektoru ulova. Ribolovom održivih stokova povećali bi se i prihodi i plaće, a time i privlačnost radnih mjesta. Kao rezultat održivog ribolova, prosječne plaće će se gotovo udvostručiti.

Okolišni učinci bili bi pozitivni. Okvir bi omogućio prijelaz na regionalizaciju uz osiguravanje neugroženosti ciljeva okolišne održivosti ZRP-a. Dugoročno bi od toga imali koristi i riblji stokovi, a poboljšala bi se i zaštita osjetljivih vrsta i staništa.

Koliki su troškovi odabrane opcije (ako postoji; u suprotnom, glavnih opcija)?

Kako će to utjecati na poduzeća, MSP-ove te mikropoduzeća?

Administrativni troškovi i opterećenje smanjili bi se jer bi došlo do neposrednog pojednostavnjenja trenutačno važećih uredaba i veće uloge sektora ulova u izradi tehničkih mjera kroz savjetodavna vijeća. Osim toga, potencijalan prelazak na sustav koji se temelji na rezultatima dugoročno bi doveo do daljnjeg pojednostavnjenja pravila, doduše uz prebacivanje tereta dokazivanja na sektor ulova.

Hoće li to imati znatan učinak na državne proračune i uprave?

Prijelaz na regionalizaciju dovest će do povećanih troškova za nacionalne uprave (procijenjeno na 80 000 – 120 000 EUR) za razvoj jedinstvenog višegodišnjeg plana. Nisu svi ti troškovi izravno povezani s tehničkim mjerama, koje čine samo dio tih planova. Uglavnom su povezani s početnom fazom razvoja tih planova. Kratkoročno će se troškovi kontrole smanjiti kao rezultat pojednostavnjenja iako će biti određenih dodatnih troškova zbog primjene obveze iskrcavanja. Dugoročno bi se troškovi kontrole trebali znatno smanjiti, posebno ako se regije okrenu upravljanju utemeljenom na rezultatima u kojem se smanjuje potreba za provedbom preskriptivnih pravila. Troškovi provedbe tehničkih mjera na moru trenutačno su vrlo visoki.

Hoće li biti drugih znatnih učinaka?

Ovim se pristupom pojednostavnjuje struktura: jednom se uredbom zamjenjuje 6 uredaba, djelomično zamjenjuje 3 uredbe i stavlja izvan snage 10 uredaba Komisije. Njome se omogućuje izravan put ka regionalizaciji u skladu sa ZRP-om.

D. Daljnje mjere

Kad će se politika preispitati? 

Ex-post evaluacija trebala bi se izvršiti prije 2020., kad bi obveza iskrcavanja trebala biti potpuno funkcionalna, najveći održivi prinos dosegnut za sve stokove, a dobro stanje okoliša postignuto za morske ekosustave. Ta bi se evaluacija izravno unijela u retrospektivnu evaluaciju ZRP-a čiji se početak planira za 2022.