30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 207/25

1.

naglašava da su lučki gradovi i područja ključne sastavnice gospodarskog sustava Europske unije koje, u kontekstu sve veće globalizacije, uvelike utječu na mogućnosti revitalizacije gospodarstva, poboljšanja učinkovitosti, promicanja inovacija i osiguravanja dugotrajne konkurentnosti;

2.

ističe da tehnološke promjene u prometu morskim i unutarnjim plovnim putovima dovode do geografske koncentracije lučkih djelatnosti i utječu na važnost niza malih i srednje velikih luka, uzrokujući gubitak njihovih gospodarskih funkcija i propadanje lučkih zona i s njima povezanih urbanih područja;

3.

skreće pozornost na činjenicu da je trend prema liberalizaciji upravljanja lukama važan za povećanje njihove učinkovitosti, što pak doprinosi konkurentnosti europskog prometnog sektora. S tim u vezi upozorava na bojazni u vezi s liberalizacijom, koja bi mogla otežati pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (te ispunjavanje drugih funkcija luka koje su od ključne važnosti za funkcioniranje i razvoj odnosa između luke i grada); Međutim, člankom 345. UFEU-a predviđeno je da Ugovori ni na koji način neće dovoditi u pitanje pravila kojima se u državama članicama uređuje sustav vlasništva; osim toga, propisi EU-a lučkim upravama ne nameću poseban model upravljanja lukama;

4.

smatra da dosadašnji napori na lokalnoj i regionalnoj razini usmjereni na revitalizaciju lučkih gradova i područja, uključujući onih na otocima, iziskuju intenzivniju i ciljaniju potporu sredstvima kohezijske politike i drugih politika EU-a, u duhu Teritorijalnog plana, Plana za gradove, Povelje iz Leipziga i Pakta iz Amsterdama te uz korištenje mogućnosti koje oni nude;

5.

pozdravlja načela utvrđena člankom 15. Uredbe o lukama te, bez dovođenja u pitanje postignutog dogovora, poziva Europsku komisiju da osigura dodatne smjernice za njegovu provedbu. Ističe da komercijalne lučke djelatnosti obavljaju privatni subjekti, zbog čega se lučke vlasti u vezi s djelatnostima u lukama trebaju savjetovati s privatnim subjektima;

6.

poziva lučke uprave, brodarska društva, tijela nadležna za vodne putove, operatore privatnih terminala i njihova europska i regionalna udruženja na dijalog s lokalnim i regionalnim vlastima priobalnih krajeva i područja uz riječne slivove radi razvijanja fleksibilnih, na kompromisu zasnovanih rješenja za revitalizaciju svih vrsta lučkih gradova i područja na obali i u unutrašnjosti;

7.

svjestan je da su morske luke, a posebno 104 glavne luke u mreži TEN-T, još uvijek najvažnije točke za pristup europskom gospodarskom prostoru te da je njihova povezanost s lukama i lučkim gradovima od međunarodne važnosti (npr. u Kini) ključna za održavanje i jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva, a samim time i blagostanja i socijalnog sklada;

8.

svjestan je činjenice da luke u unutrašnjosti, a posebice 79 luka u unutrašnjosti u sklopu osnovne i sveobuhvatne mreže TEN-T, funkcioniraju kao čvorišta regionalnih i lokalnih gospodarstava. One su učinkovita multimodalna čvorišta na europskim koridorima unutarnjih plovnih putova i sučelja između međukontinentalnih/morskih prometnih putova i kopnenih vrsta prijevoza (željeznica, ceste, unutarnja plovidba) te služe kao „proširena vrata” morskih luka;

9.

naglašava da neke europske lokalne vlasti, posebice one u ruralnim i otočnim zajednicama, također djeluju kao lučke vlasti sa širokim rasponom odgovornosti te pružaju podršku obalnim društvima, promiču gospodarski razvoj i razvijaju funkcionalne i održive morske luke. Regionalne i lokalne vlasti mogu dati ključan javni doprinos učinkovitom upravljanju lukama;

10.

izvlači pouke iz mnoštva empirijskih studija kojima je potvrđeno da se stoljećima izgrađivani odnosi između europskih luka i lučkih gradova u posljednje vrijeme drastično mijenjaju zbog sve većih dimenzija trgovačkih i putničkih brodova, sve češće primjene kontejnera i sve veće geografske koncentracije lučkih usluga;

11.

skreće pozornost na to da mnogi europski lučki gradovi i s njima povezane regije unatoč općenitom povećanju pomorskog prometa gube gospodarske funkcije i radna mjesta te da lučke zone unutar gradova propadaju;

12.

ponavlja da su, zbog trenutno loše gospodarske situacije i prognoze, daljnje inovacije, automatizacija, digitalizacija i iskorištavanje potencijala novih kontinentalnih i održivih tržišta poput kružnog gospodarstva i biogospodarstva važni preduvjeti za gospodarski rast u budućnosti;

13.

naglašava da postoji potreba za stabilnom investicijskom klimom i kontinuiranim financiranjem inovativnih projekata i inicijativa od strane EU-a. Podržava inicijative od baze prema vrhu i ideje poput dugoročne europske platforme u području prijevoza unutarnjim plovnim putovima u sklopu koje javni i privatni dionici te vladine institucije podržavaju istraživanja i inovacije s ciljem poboljšanja odnosa između luka i gradova te povećanja inovativnog kapaciteta u sektoru;

14.

posebno skreće pozornost na to da se pozitivni vanjski učinci luka, čak i onih većih, uslijed globalizacije ne prenose u udaljene regije i gradove (uključujući one izvan Europe); s druge strane, pozdravlja diversifikaciju napuštenih luka kao središta koja privlače nove oblike gospodarskih aktivnosti s pozitivnim učinkom prelijevanja na lokalnoj razini;

15.

s obzirom na potrebu rasterećenja cestovnog prometa i cilj EU-a da se do 2030. godine 30 % prometa preusmjeri s cesta na željeznicu i vodene putove (Bijela knjiga o prijevozu, 2011., COM(2011) 144 final), podsjeća na to da bi dobro razvijene mreže unutarnjih plovnih putova i niza luka u unutrašnjosti mogle postati važnije za bolje povezivanje morskih luka sa zaleđem;

16.

pored toga, ističe ulogu luka srednje veličine umreženih u mrežu TEN-T te malih luka na otocima, otočjima i u najudaljenijim regijama, kao pokretača gospodarskog rasta. One su od ključne važnosti za teritorijalnu koheziju EU-a, pa bi trebale imati znatno bolji pristup financijskim sredstvima u okviru Instrumenta za povezivanje Europe;

17.

napominje da su veća učinkovitost i konkurentnost morskih luka i luka u unutrašnjosti, bolje funkcioniranje lučkih gradova te revitalizacija lučkih područja od velike važnosti kako za rješavanje trenutačnih poteškoća u vezi s rastom s kojima se suočavaju EU, njegove države članice i regije, tako i za globalnu reindustrijalizaciju;

18.

također smatra da bi jača podrška sanaciji lučkih gradova i područja u okviru kohezijske politike i drugih sektorskih mjera mogla postati katalizator za gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj EU-a;

19.

napominje da se europske luke i lučki gradovi u priobalju znatno razlikuju od onih u unutrašnjosti u pogledu veličine, zemljopisnog položaja, potencijala i specijalizacije u vezi s pretovarom, povezanih ekonomskih funkcija, kao i važnosti luke za gospodarstvo dotičnog grada;

20.

primjećuje da su odnosi između manjih, srednje velikih i velikih obalnih gradova i luka s malim, srednje velikim ili velikim prometom tereta obilježeni različitim poteškoćama koje iziskuju različite pristupe te predlaže da Europska komisija pri predlaganju političkih mjera za rješavanje tih problema vodi računa o tim razlikama, kao i o stajalištima dionika u pomorskom gospodarstvu i vlasti u obalnim područjima, u skladu s načelom supsidijarnosti;

21.

napominje da dominantan položaj luke u odnosu na lučki grad i obrnuto u pravilu izaziva neravnoteže u razvoju njihova uzajamnog odnosa, i to na štetu i luke i grada. To se, u duhu Teritorijalnog plana, može spriječiti pomoću zajedničkih projekata koje provode gospodarski subjekti u pomorskom sektoru, industriji i uslužnom sektoru te lokalne i regionalne vlasti, uz potporu pravnih i financijskih instrumenata usklađenih sektorskih politika EU-a;

22.

svjestan je da su lučka područja specifičan tip područja u kojima je na vrlo malom prostoru koncentrirano mnoštvo gospodarskih djelatnosti i s njima povezanih potreba i interesa te da imaju složenu teritorijalnu, gospodarsku i socijalnu strukturu, što neizbježno dovodi do nesuglasica i sukoba, zbog čega je nužan poseban, integrirani, partnerski, višerazinski pristup;

23.

napominje da su brojne europske luke, osobito one iz 19. stoljeća, de facto lučke i industrijske zone s nizom proizvodnih pogona koji su ovisni o pristupu vodi, odnosno koji prerađuju sirovine i poluproizvode pretovarene u luci, kao i s brojnim subjektima koji pružaju usluge povezane s plovidbom, pretovarom i drugim djelatnostima u luci, kao što su ribarstvo i akvakultura, rekreacija te proizvodnja energije;

24.

ukazuje na potrebu osiguravanja dobre koordinacije između luka u jednoj administrativnoj regiji, kao i bolje suradnje između luka duž jedne obale bez obzira na to kojoj regiji pripadaju;

25.

naglašava potrebu poboljšanja institucijskih odnosa među lučkim područjima i gradovima te preporučuje osnivanje odbora zaduženih za integraciju luka i gradova, u skladu s dobrim praksama europskih luka gdje već djeluju slični odbori sastavljeni od lokalnih, regionalnih i lučkih vlasti;

26.

poziva forume za koridore TEN-T da razmatraju pitanje povezanosti lučkih gradova i područja te preporučuje da se za lučke gradove koji imaju funkciju urbanih čvorišta uvedu posebne platforme;

27.

naglašava da prilikom sanacije lučkih gradova i područja treba, uz primjenu integriranog pristupa, uzimati u obzir brojne čimbenike: strateško upravljanje lučkim gradovima, sinergije između lučkih gradova i u odnosima između luke, lučkog grada i priobalnog područja, javne poticaje i ulaganja, diversifikaciju gospodarske strukture lučkih gradova i područja, povezanost s kopnenim prometom i prometom unutarnjim plovnim putovima, povezanost sa željezničkim prometom, ekološke probleme, prostorno planiranje luka, gradova i obalnih područja te integraciju luka u društveni život gradova;

28.

skreće pozornost na činjenicu da potreba uravnoteženog razvoja lučkih gradova iziskuje inovativna i integrirana rješenja koja moraju biti usklađena s načelima integriranog razvoja gradova u EU-u i voditi računa o gospodarskim, društvenim i ekološkim aspektima tih područja;

29.

napominje da se usprkos trendu izmještanja modernih kontejnerskih i masivnih terminala izvan lučkih područja koja se nalaze u gradovima, a nerijetko i u samim gradskim središtima, sinergije između luke i grada mijenjaju, ali ne i slabe, posebno u pogledu prometnih veza između luke i zaleđa, telekomunikacijske i elektroenergetske infrastrukture, pristupa komunalnim uslugama, kvalificirane radne snage, sigurnosti, visokospecijaliziranih lučkih usluga i poslovnog okruženja;

30.

naglašava da treba identificirati i ojačati sinergijske učinke u odnosima između luka i gradova. Kao korisni instrumenti mogu, prema potrebi, poslužiti neobvezujuće političke mjere EU-a poput stvaranja primjerenih uvjeta za razmjenu iskustava, komunikacija, kodeksa ponašanja, smjernica;

31.

napominje da lučka područja u kojima je došlo do ograničavanja ili obustave pretovara ili industrijskih djelatnosti uz obalu predstavljaju znatan teret za lučke gradove, ali istodobno nude velike mogućnosti za razvoj; koji će od ta dva aspekta pritom prevladati uglavnom ovisi o prirodi odnosa između luke i grada;

32.

ističe da napuštena lučka područja i priobalne industrijske zone gotovo uvijek iziskuju skupu, dugotrajnu i složenu tehničku i ekološku sanaciju, a susjedna gradska područja možda zahtijevaju socijalnu obnovu, što je osnovni i odlučujući preduvjet za omogućavanje ulaganja u takvo zemljište. Ulaganja kojima se podupire sanacija i promicanje transformacije mogu biti od ključne važnosti.

33.

traži da se tijekom provedbe Plana EU-a za gradove i Pakta iz Amsterdama osmisle pravni instrumenti koji bi omogućili pružanje pravne i financijske podrške tehničkoj i ekološkoj sanaciji tog zemljišta;

34.

osim toga, luke su iz gospodarske, kulturne i povijesne perspektive važne komunikacijske točke za ruralna, otočna i rubna područja. Širenje turizma, krstarenje i jedrenje – kojima se omogućuje optimalno korištenje prirodne i kulturne baštine – ključni su za rast. Revitalizacija gradske jezgre i ulaganja mogu imati daleko važniju ulogu u ruralnim, otočnim ili udaljenim zajednicama;

35.

predlaže da se u napuštenim lučkim područjima i priobalnim industrijskim zonama omoguće institucijska rješenja po uzoru na posebne gospodarske zone, pri čemu je potrebno očuvati načela supsidijarnosti i financijske transparentnosti i utvrditi jasne kriterije za državne potpore;

36.

također skreće pozornost na mogućnost da se za priobalne gradske četvrti koriste dosadašnja iskustva i rješenja na području javno-privatnih partnerstava osmišljena na europskoj i nacionalnoj razini;

37.

Odbor ističe da su luke dio javne prometne infrastrukture EU-a i da njima još uvijek uglavnom upravljaju nacionalne, regionalne ili lokalne vlasti, što bi radi snažnijeg i uravnoteženijeg gospodarskog razvoja trebalo očuvati u cijelom EU-u.

38.

svjestan je činjenice da su za revitalizaciju lučkih područja i s njom povezanu gospodarsku obnovu lučkih gradova potrebna financijska sredstva koja uvelike nadilaze mogućnosti javnih proračuna. Jedan dio sredstava stoga treba osigurati privatni sektor, odnosno financijske ustanove. Stoga poziva tijela javne uprave na svim razinama diljem Europe da osiguraju kombinaciju politika koja će pogodovati takvim ulaganjima. Na taj će se način javni proračuni, posebice oni prilično opterećeni, moći bolje usmjeravati na ona područja u kojima tržišne sile ne mogu same pružiti odgovarajući odgovor;

39.

naglašava da je za postizanje ravnoteže između općih i privatnih interesa – s obzirom na razlike u važnosti luka i lučkih gradova za EU te u razini njihova razvoja – potreban pristup prilagođen svakom pojedinačnom slučaju te pronalaženje kompromisa, kako bi sve strane imale dugotrajnu gospodarsku korist;

40.

poziva Europsku komisiju da izradi rješenja koja će omogućiti privatna ulaganja u lučka područja, pri čemu treba zajamčiti ekonomske slobode, jednakost postupanja prema gospodarskim subjektima, financijsku transparentnost i jasne kriterije za javne potpore te voditi računa o dugoročnim regionalnim i lokalnim interesima;

41.

napominje da se uslijed globalizacije i tehnoloških promjena u pomorskom i kopnenom prometu mijenja i položaj mnogih europskih luka i lučkih gradova u nacionalnim i regionalnim urbanističkim, prometnim i gospodarskim strukturama;

42.

smatra da te promjene ne dovode samo do slabljenja gospodarskih temelja već i do funkcionalne diversifikacije gradova i lokalnih zajednica, zbog čega je neophodna sanacija napuštenih lučkih i priobalnih industrijskih zona; naglašava da priobalni položaj nije nužno preduvjet za nove gospodarske funkcije luka i lučkih gradova, premda ulagači takvom položaju daju prednost zbog njegove dobre povezanosti s gradskim središtem, infrastrukture, privlačnosti krajolika i kulturnih znamenitosti;

43.

osobito naglašava da brojne europske luke – i u priobalju i u unutrašnjosti – sadrže važna kulturna dobra, zbog čega su u okviru programa i projekata očuvanja europske kulturne baštine potrebne posebne mjere prilagođene njihovim obilježjima;

44.

smatra da u okviru programa i instrumenata za sanaciju napuštenih lučkih i priobalnih industrijskih zona treba poticati i javne i privatne projekte kako bi se omogućilo bolje korištenje tih područja, čak i u slučajevima kada ti projekti i instrumenti nisu povezani s pomorskim gospodarstvom i prometom plovnim putovima;

45.

ističe da prepreke za razvoj europskih morskih luka u znatnoj mjeri proizlaze iz njihove loše prometne povezanosti sa zaleđem, što ometa učinkovitost prometnih i logističkih lanaca. Stoga potiče bolje povezivanje luka i lučkih područja svim drugim prijevoznim sredstvima, posebice željeznicom, i nastan djelatnosti koje stvaraju dodanu vrijednost kako bi se pridonijelo održivom teritorijalnom razvoju;

46.

ističe da za potrebe integrirane logistike uspostava učinkovite prometne mreže neizbježno iziskuje osnivanje logističkih platformi u unutrašnjosti, koje su namijenjene skladištenju, razvrstavanju i čuvanju robe i koje bi trebale zadovoljavati uvjete intermodalnosti;

47.

smatra da bi Europska komisija – ponajprije uvođenjem pravnog okvira, ali i novih instrumenata financiranja – trebala podupirati projekte čiji je cilj poboljšanje povezanosti postojećih i planiranih luka sa zaleđem, kao i povezanosti udaljenih, otočnih i najudaljenijih regija; u tu bi svrhu trebalo modernizirati postojeće prometne veze u okviru mreža TEN-T i TEN-R, kao i veze u okviru transeuropskih energetskih mreža (TEN-E) i transeuropskih telekomunikacijskih mreža (TEN-Telecom), pri čemu treba voditi računa o potrebama i interesima lučkih gradova u području gradskog i regionalnog javnog prijevoza;

48.

obalna područja, osobito ona s lukama, zbog svojih prirodnih resursa imaju veliki potencijal postati centri izvrsnosti za obnovljive izvore energije, održivi turizam i kreativne industrije. Međutim, obalna se područja često nalaze u rubnim i najudaljenijim regijama i iziskuju razvoj infrastrukture kako bi bila povezana sa središtem jedinstvenog tržišta EU-a i ostatkom vlastite regije;

49.

napominje da djelovanje i razvoj luka vodi do brojnih teških ekoloških problema koji se ne tiču samo samih lučkih gradova nego i čitavih priobalnih područja i estuarija; tu spadaju narušavanje prirodne ravnoteže obale i njezina urbanizacija, onečišćenje voda, uništavanje vodenih ekosustava te, na lokalnoj razini, stvaranje (toksičnog) otpada, opasnost od zagađenja bakterijama, buka i emisije štetnih tvari;

50.

ističe da su napuštene lučke i priobalne industrijske zone obično izrazito onečišćene i iziskuju ekološku sanaciju za koju bi trebalo izdvajati posebna financijska sredstva u okviru ekoloških programa i projekata na različitim razinama, uključujući programe zaštite okoliša i programe zaštite morskih i riječnih obala. To se posebno odnosi na terminale za pretovar nafte, naftnih prerađevina, zemnog plina te na instalacije za njihovu preradu, budući da oni predstavljaju poseban rizik za okoliš;

51.

naglašava da izgradnja novih terminala za pretovar – u pravilu daleko od postojećih lučkih područja – obično izaziva značajnu ekološku štetu. Da bi se ta šteta što više ograničila te eventualno osigurala ekološka kompenzacija, potrebno je pomno planiranje uz sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, predstavnika društvenih interesa i organizacija za zaštitu okoliša;

52.

sustavi za procjenu rizika i upravljanje sigurnošću koji služe kao podrška radnicima od presudne su važnosti za nesmetano funkcioniranje luka, marina i pristaništa. Ne smije se dopustiti da se ugledu luka u EU-u i njihovih okolnih područja nanosi šteta u tom pogledu;

53.

podsjeća da su Direktivom 2014/94/EU uvedene nove obveze o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u lukama, kojima se zahtijeva da se do 31. prosinca 2025. omogući snabdijevanje ukapljenim prirodnim plinom i električnom energijom na dokovima. Te su nove odredbe u potpunosti opravdane sa stanovišta okoliša i zdravlja stanovništva u lučkim gradovima, no zahtijevaju europsku financijsku potporu koja se mora uvrstiti u paket mjera o prometu već u ovoj fazi, a prije svega u sljedećem programskom razdoblju nakon 2020.

54.

ističe da o pitanjima okoliša treba konstantno voditi računa u okviru svih programa i projekata EU-a za revitalizaciju lučkih gradova i područja, u skladu s programima i projektima za zaštitu okoliša, posebno morskog okoliša i vodenih ekosustava;

55.

ističe da povijesna lučka područja zbog prijašnjih tehničkih i gospodarskih uvjeta uglavnom izravno graniče s gradskim središtima te da ponekad čak čine najprivlačniji dio grada;

56.

ističe da središta mnogih europskih gradova zbog prijenosa brojnih funkcija u rubna gradska područja iziskuju tehničku, gospodarsku i društvenu modernizaciju kako bi postala privlačnija za stanovanje, poslovanje, gastronomiju te za kulturne, javne i društvene ustanove;

57.

smatra da bi se mogao osmisliti cjeloviti koncept za gradska središta i napuštene lučke i priobalne industrijske zone jer tim područjima treba sanacija i potpora u skladu s načelima Plana za gradove i Pakta iz Amsterdama;

58.

naglašava da je uključivanje lokalne zajednice i preobrazba barem dijela revitaliziranog zemljišta u javni prostor, koji mogu koristiti i lokalno stanovništvo i turisti, od presudne važnosti za uspjeh takvih projekata;

59.

ističe da bi se za potrebe revitalizacije lučkih područja trebalo pojačano služiti programima i projektima EU-a, država članica i regija namijenjenima oblikovanju javnog prostora i pružanju potpore lokalnim zajednicama;

60.

smatra da uspješna sanacija lučkih gradova i područja iziskuje blisku suradnju svih dionika (privatnih, javnih i društvenih) te inovativna rješenja u okviru strateškog i prostornog planiranja za priobalna područja na lokalnoj i regionalnoj razini, i to u pogledu morskih bazena, unutarnjih plovnih putova, lučkih gradova i krajeva uz obalu;

61.

smatra da neujednačenost pravila i postupaka za strateško i prostorno planiranje i upravljanje lučkim područjima ozbiljno ugrožava njihovu revitalizaciju, zbog čega je potrebna potpora, razmjena iskustava te eventualno neobvezujuća regulacija na razini EU-a;

62.

poziva na to da se u okviru Plana EU-a za gradove vodi računa i o geografskim i funkcionalnim razlikama gradova te posebice specifičnim razvojnim problemima lučkih gradova; smatra da to treba ispraviti u okviru daljnjeg rada na njegovoj provedbi;

63.

izražava zadovoljstvo zbog toga što se u oba dokumenta vodi računa o načelu partnerstva i izrazito važnom uključivanju lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva, ustanova koje stvaraju znanje i inovacije te gospodarskih subjekata;

64.

smatra da su problemi luka i lučkih gradova u prvom redu u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti, ali da učinkovita suradnja i potpora na razini EU-a ipak može biti od koristi. Važno je i dalje razvijati razne transeuropske mreže – TEN-T, TEN-E i TEN-Telecom, s posebnim naglaskom na modernizaciji prometnih veza, prvenstveno mreže TEN-R, pri čemu se ne smije isključiti mogućnost uvođenja novih mreža;

65.

preporučuje da se izazovi razvoja luka i lučkih gradova uzmu u obzir i u okviru mjera EU-a u području prometa, pomorskog gospodarstva i zaštite morskog okoliša i vodenih staništa;

66.

povrh toga preporučuje da se prilikom poduzimanja daljnjih mjera za provedbu Plana za gradove i Pakta iz Amsterdama vodi računa i o posebnostima funkcioniranja i razvoja lučkih gradova.

67.

Preporučuje da se prošire i poboljšaju željezničke prometne veze luka i lučkih gradova u rubnim regijama.