6.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 86/77


P8_TA(2016)0266

Daljnje postupanje nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. lipnja 2016. o daljnjim mjerama u vezi s Rezolucijom Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA (2016/2573(RSP))

(2018/C 086/09)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2., 3., 4., 6., 7. i 21.,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 2., 3., 4., 18. i 19.,

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

uzimajući u obzir relevantne mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava, posebno Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984. i protokole koji su joj priloženi te Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka od 20. prosinca 2006.,

uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2178 (2014) od 24. rujna 2014. o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje su izazvane djelima terorizma,

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, koje je usredotočeno na istražna povjerenstva osnovana radi reagiranja na pojavu ili praksu mučenja ili druge oblike zlostavljanja,

uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Nasr i Ghali protiv Italije (Abu Omar) iz veljače 2016., Al Nashiri protiv Poljske i Husayn (Abu Zubaydah) protiv Poljske iz srpnja 2014. te El-Masri protiv bivše jugoslavenske republike Makedonije iz prosinca 2012.,

uzimajući, osim toga, u obzir neriješene predmete koje Europski sud za ljudska prava još uvijek razmatra (Abu Zubaydah protiv Litve i Al Nashiri protiv Rumunjske),

uzimajući u obzir presudu talijanskog suda kojom su 22 agenta CIA-e, jedan pilot vojnog zrakoplovstva i dva talijanska agenta u odsutnosti osuđeni na kaznu zatvora zbog svoje uloge u otmici imama Abu Omara 2003. u Milanu,

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europske unije i njezinih država članica te Sjedinjenih Američkih Država od 15. lipnja 2009. o zatvaranju zatvora u zaljevu Guantánamo i budućoj suradnji u borbi protiv terorizma koja se temelji zajedničkim vrijednostima, međunarodnom pravu te poštovanju vladavine prava i ljudskih prava;

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2011. o Guantánamu: predstojeća odluka o smrtnoj kazni (1), svoje ostale rezolucije o Guantánamu, od kojih je najnovija ona od 23. svibnja 2013. o štrajku zatvorenika glađu (2), svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni (3) te smjernice EU-a o smrtnoj kazni,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2006. o navodima o tome da je CIA koristila europske zemlje za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika, koju je Privremeni odbor usvojio sredinom svog rada (4), Rezoluciju od 14. veljače 2007. o navodima o tome da je CIA koristila europske zemlje za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika (5), Rezoluciju od 11. rujna 2012. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e: praćenje preporuka Odbora TDIP Europskog parlamenta (6), te svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e (7),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. i 6. lipnja 2014. o temeljnim pravima i vladavini prava te o izvješću Komisije iz 2013. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.) (8) i Rezoluciju od 8. rujna 2015. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2013. – 2014.) (9),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. naslovljenu „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (COM(2014)0158),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA (10),

uzimajući u obzir Briselsku deklaraciju o primjeni Europske konvencije o ljudskim pravima usvojenu u ožujku 2015. godine,

uzimajući u obzir zaključenu istragu na osnovi članka 52. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) o nezakonitom pritvaranju i prijevozu, od strane CIA-e, zatvorenika osumnjičenih za djela terorizma, kao i zahtjev glavnog tajnika Vijeća Europe upućen svim državama strankama EKLJP-a da mu do 30. rujna 2015. dostave informacije o prošlim ili tekućim istragama, relevantnim predmetima pred domaćim sudovima ili drugim mjerama poduzetim u vezi s pitanjima iz predmetne istrage (11),

uzimajući u obzir parlamentarnu misiju Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u svrhu utvrđivanja činjenica u Bukurešt (Rumunjska) 24. i 25. rujna 2015. i pripadajuće izvješće o toj misiji,

uzimajući u obzir javno saslušanje koje je Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove 13. listopada 2015. održao o istrazi o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e,

uzimajući u obzir studiju objavljenu 2015. za Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove naslovljenu „A quest for accountability? EU and Member State inquiries into the CIA Rendition and Secret Detention Programme” („U potrazi za odgovornošću? Istrage EU-a i država članica o programu CIA-e za izručenja i tajno pritvaranje”),

uzimajući u obzir otvoreno pismo stručnjaka za ljudska prava Ujedinjenih naroda i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju od 11. siječnja 2016. upućeno Vladi Sjedinjenih Američkih Država prigodom 14. godišnjice otvaranja zatvora u zaljevu Guantánamo,

uzimajući u obzir nedavne rezolucije koje je usvojila i izvješće koje je objavila Interamerička komisija za ljudska prava o ljudskim pravima zatvorenika u Guantánamu, između ostalog i o njihovu pristupu zdravstvenoj skrbi, izvješće iz 2015. godine Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju te odluke radne skupine UN-a o arbitrarnom oduzimanju slobode,

uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA (O-000038/2016 – B8-0367/2016 i O-000039/2016 – B8-0368/2016),

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Europska unija utemeljena na načelima demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanja ljudskog dostojanstva i međunarodnog prava, i to ne samo u svojim unutarnjim politikama nego i u vanjskom djelovanju; budući da se zalaganje EU-a za ljudska prava, koje je potkrijepljeno stupanjem na snagu Povelje Europske unije o temeljnim pravima i procesom pristupanja Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, mora odražavati u svim resorima kako bi politika EU-a o ljudskim pravima postala djelotvornom;

B.

budući da se naglašavanjem „rata protiv terorizma” ravnoteža raznih ovlasti države opasno premjestila prema sve većim ovlastima vlada, nauštrb parlamenata i pravosuđâ, što je dovelo do još neviđene razine pozivanja na državne tajne, čime je onemogućena javna istraga navoda o kršenju ljudskih prava;

C.

budući da je Parlament u više navrata pozivao na to da se u borbi protiv terorizma i u kontekstu međunarodne suradnje u tom području poštuju vladavina prava, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode iz Ugovora Europske unije, Europske konvencije o ljudskim pravima, nacionalnih ustava i zakonodavstva o temeljnim pravima;

D.

budući da je Parlament, kao rezultat rada svog Privremenog odbora za istragu o navodima o korištenju europskih zemalja za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika od strane CIA-e, oštro osudio program Središnje obavještajne agencije SAD-a (CIA) za izručenje i tajno pritvaranje koji podrazumijeva višestruka kršenja ljudskih prava, između ostalog i protupravno i arbitrarno oduzimanje slobode, otmice, mučenja i druge oblike nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, kršenje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i prisilne nestanke upotrebom europskog zračnog prostora od strane CIA-e;

E.

budući da je odgovornost za ta djela neophodna za učinkovitu zaštitu i promociju ljudskih prava u vanjskoj i unutarnjoj politici EU-a te za osiguranje legitimne i učinkovite sigurnosne politike temeljene na vladavini prava;

F.

budući da je Parlament u više navrata pozivao na provođenje sveobuhvatnih istraga o sudjelovanju država članica EU-a u programu CIA-e za tajna pritvaranja i izvanredna izručenja;

G.

budući da je 9. prosinca 2015. bila prva godišnjica od objave studije Posebnog odbora Senata SAD-a za obavještajna pitanja o programu CIA-e za pritvaranje i ispitivanje i upotrebi raznih oblika mučenja zatvorenika između 2001. i 2006. godine; budući da su u studiji iznesene nove činjenice koje potkrepljuju navode prema kojima je određeni broj država članica, njihovih tijela javne vlasti te službenika i zaposlenika njihovih obavještajnih i sigurnosnih službi bio umiješan u tajni program CIA-e za pritvaranje i izvanredno izručenje koji se katkada odvijao zahvaljujući potkupljivanju izdašnim novčanim iznosima koje je CIA uplaćivala u zamjenu za suradnju tih država članica; budući da studija nije dovela ni do kakvog oblika polaganja računa u SAD-u zbog programa CIA-e za izvanredna izručenja i tajna pritvaranja; budući da SAD nažalost ne surađuje u europskoj istrazi o sudjelovanju Europe u programima CIA-e te da dosad nije utvrđena odgovornost nijednog počinitelja;

H.

budući da je Mark Martins, glavni istražitelj Vojne komisije u zaljevu Guantánamo, izjavio da su se događaji navedeni u sažetku studije Posebnog odbora Senata SAD-a za obavještajna pitanja o programu CIA-e za pritvaranje i ispitivanje zaista dogodili;

I.

budući da je provedena nova sveobuhvatna analiza uz upotrebu informacija iz sažetka Posebnog odbora Senata SAD-a za obavještajna pitanja kojom su potvrđeni zaključci prethodnih istraga o uključenosti niza zemalja, koje obuhvaćaju i države članice EU-a, i otkriveni novi smjerovi istrage;

J.

budući da je prošli saziv Parlamenta u Rezoluciji od 10. listopada 2013. pozvao sadašnji saziv da nastavi ispunjavati i provoditi mandat koji mu je dodijelio Privremeni odbor TDIP za istragu o navodima o korištenju, od strane CIA-e, europskih zemalja za prijevoz i ilegalno pritvaranje zatvorenika, te da se u skladu s time pobrine da se preporuke Odbora slijede, da ispita nova saznanja do kojih bi mogao doći te da u cijelosti iskoristi i razradi svoje pravo na pokretanje istraga;

K.

budući da nedavne rezolucije koje je usvojila i izvješće koje je objavila Interamerička komisija za ljudska prava o ljudskim pravima zatvorenika u Guantánamu izazivaju zabrinutost da neki zatvorenici ne dobivaju odgovarajuću zdravstvenu skrb ili rehabilitaciju; budući da je u izvješću iz 2015. godine Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju isto tako izražena zabrinutost u vezi sa zaštitom ljudskih prava u Guantánamu, što obuhvaća i odricanje prava na pravično suđenje, te budući da se u odlukama radne skupine UN-a o arbitrarnom oduzimanju slobode navodi da je veći broj zatvorenika u Guantánamu zatvoren arbitrarno;

L.

budući da se predsjednik SAD-a Barack Obama obvezao na zatvaranje zatvora u zaljevu Guantánamo do siječnja 2010. godine; budući da su 15. lipnja 2009. Europska unija i njezine države članice te Sjedinjene Američke Države potpisale Zajedničku izjavu o zatvaranju zatvora u zaljevu Guantánamo i budućoj suradnji u borbi protiv terorizma, koja se temelji na zajedničkim vrijednostima, međunarodnom pravu te poštovanju vladavine prava i ljudskih prava; budući da je predsjednik Obama 23. veljače 2016. Kongresu uputio plan o konačnom zatvaranju vojnog zatvora u zaljevu Guantánamo; budući da je pomoć država članica EU-a u preseljenju dijela zatvorenika ograničena;

M.

budući da nijedna od upletenih država članica nije provela sveobuhvatnu i učinkovitu istragu kako bi se počinitelji kaznenih djela priveli pravdi u skladu s međunarodnim i domaćim pravom ili kako bi se zajamčila odgovornost nakon objave studije Senata SAD-a;

N.

budući da je žaljenja vrijedna činjenica da članovi misije parlamentarnog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u svrhu utvrđivanja činjenica u Bukurešt nisu mogli posjetiti zgradu Državnog registra za povjerljive informacije (ORNISS), koja je prema izvješćima služila kao lokacija tajnog zatvora CIA-e;

O.

budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 11. veljače 2015. o izvješću Senata SAD-a o mučenju koje provodi CIA naložio svojem Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da u suradnji s Odborom za vanjske poslove, a naročito Pododborom za ljudska prava, nastavi istragu o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u zemljama EU-a od strane CIA-e i da za godinu dana podnese izvješće na plenarnoj sjednici;

1.

naglašava iznimnu važnost i stratešku narav odnosa s SAD-om u vrijeme sve veće svjetske nestabilnosti; smatra da je taj odnos, koji se temelji na zajedničkim interesima i vrijednostima, potrebno dodatno ojačati poštovanjem multilateralnosti, vladavine prava i rješavanja sporova pregovorima;

2.

ponovno oštro osuđuje primjenu pooštrenih tehnika ispitivanja koje su zabranjene prema međunarodnim pravu i kojima se, između ostalog, krše prava na slobodu, sigurnost, humano postupanje, slobodu od mučenja, pretpostavku nevinosti, pravično suđenje, pravno zastupanje i jednaku zakonsku zaštitu;

3.

izražava, godinu dana nakon objave studije Senata SAD-a, ozbiljnu zabrinutost zbog toga što države članice i institucije EU-a nisu ništa poduzele u vezi s priznavanjem višestrukog kršenja ljudskih prava i mučenja koje se događalo na europskom tlu od 2001. do 2006. godine, u vezi s istragom tih djela i privođenjem sudionika i odgovornih pravdi;

4.

pozdravlja presudu Europskog suda za ljudska prava od 23. veljače 2016. u predmetu Nasr i Ghali protiv Italije (44883/09), koji je utvrdio da su talijanske vlasti znale za mučenje egipatskog imama Abu Omara, ali su svjesno iskoristile načelo državne tajne kako bi odgovornima de facto zajamčile nekažnjivost; poziva talijansku izvršnu vlast da ukine načelno države tajne za bivšeg načelnika Vojne sigurnosno-obavještajne službe (SISMi) i njegova zamjenika, te za tri bivša člana SISMi-ja kako bi se zajamčilo neometano provođenje pravde;

5.

izražava žaljenje zbog toga što je obavljena samo jedna međustranačka misija u svrhu utvrđivanja činjenica u Rumunjsku, u rujnu 2015.; poziva na to da Europski parlament uputi više misija radi utvrđivanja činjenica u države članice za koje se u studiji Senata SAD-a navodi da su sudjelovale u programu oduzimanja slobode i ispitivanja, kao što su Litva, Poljska, Italija i Ujedinjena Kraljevina;

6.

ističe činjenicu da transatlantska suradnja, koja počiva na zajedničkim vrijednostima poput promicanja slobode i sigurnosti, demokracije i temeljnih ljudskih prava, jest i mora ostati glavni prioritet u vanjskim odnosima EU-a; ponavlja jasno stajalište iz zajedničke izjave SAD-a i EU-a iz 2009. prema kojemu se zajednički napori u suzbijanju terorizma moraju uskladiti s obvezama prema međunarodnom pravu, a posebno međunarodnom pravu o ljudskim pravima i humanitarnom pravu, te da će takvo postupanje učiniti naše zemlje jačima i sigurnijima; u tom kontekstu poziva SAD da poduzme sve napore kako bi se prava građana EU-a poštovala na isti način kao prava državljana SAD-a;

7.

smatra da u transatlantskoj suradnji u borbi protiv terorizma treba poštovati temeljna prava, temeljne slobode i privatnost, koji se jamče zakonima EU-a, a za opće dobro građana s obje strane Atlantika; poziva da se nastavi politički dijalog između partnera s obje strane Atlantika o pitanjima sigurnosti i borbe protiv terorizma, uključujući zaštitu građanskih i ljudskih prava, kako bi borba protiv terorizma bila učinkovita;

8.

izražava žaljenje zbog toga što više od godine dana nakon objave studije Senata SAD-a i prihvaćanja rezolucije Parlamenta kojom su Sjedinjene Američke Države pozvane na istragu i kazneni progon višestrukih kršenja ljudskih prava koja su rezultat programa CIA-e za izručenje i tajno pritvaranje, te na suradnju po svim zahtjevima država članica Europske unije u vezi s programom CIA-e, nijedan počinitelj nije pozvan na odgovornost, a Vlada SAD-a ne surađuje s državama članicama Europske unije;

9.

ponavlja svoj poziv SAD-u na nastavak istrage i kaznenog progona višestrukih kršenja ljudskih prava koja su rezultat programa CIA-e za izručenje i tajno pritvaranje koji je provodila prethodna administracija SAD-a, te na suradnju po svim zahtjevima država članica Europske unije za dostavljanje informacija, izručenje ili efektivno obeštećenje žrtava u vezi s programom CIA-e; potiče Posebni odbor Senata SAD-a za obavještajna pitanja da objavi integralni tekst studije o programu CIA-e za pritvaranje i ispitivanje; naglašava ključni zaključak Senata SAD-a da novi teroristički napadi nisu spriječeni zahvaljujući informacijama dobivenim nasilnim i nezakonitim metodama CIA-e; podsjeća na svoju apsolutnu osudu mučenja i prisilnih nestanaka; dodatno poziva SAD da poštuju međunarodno pravo kojem podliježe istraga postojećih navoda o mučenju i zlostavljanju u Guantánamu, između ostalog i više zahtjeva država članica EU-a za dostavu informacija o zatočenicima koji su ranije bili pritvoreni u tajnim zatvorima CIA-e i posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje u vezi s njegovim mandatom da provede inspekciju u Guantánamu i razgovara sa žrtvama mučenja CIA-e;

10.

žali zbog okončanja istrage koju je provodio glavni tajnik Vijeća Europe na osnovi članka 52. Europske konvencije o ljudskim pravima zbog toga što istrage u nizu država članica još uvijek traju i što je u vezi s tim nužno daljnje postupanje; u tom smislu ponavlja svoj poziv državama članicama da istraže, i da pritom zajamče punu transparentnost, navode o postojanju tajnih zatvora na svom teritoriju u kojima su ljudi bili zatočeni u okviru programa CIA-e, kao i da provedu kazneni progon protiv uključenih u te operacije, što podrazumijeva i protiv javnih dionika, vodeći pritom računa o svim objavljenim novim dokazima (uključujući i plaćanja kako je navedeno u sažetku Posebnog odbora Senata SAD-a za obavještajna pitanja), te sa žaljenjem ističe sporost istrage, ograničenu odgovornost i pretjerano pozivanje na državne tajne;

11.

poziva Litvu, Rumunjsku i Poljsku da hitno provedu transparentnu, temeljitu i efektivnu kriminalističku istragu tajnih zatvora CIA-e na svom teritoriju, uzimajući u cijelosti u obzir sve objavljene činjenične dokaze, da privedu pravdi sve počinitelje kršenja ljudskih prava, da dozvole istražiteljima da provedu sveobuhvatnu istragu o mreži letova za izručenje i da stupe u kontakt s ljudima za koje je u javnosti poznato da su sudjelovali u navedenim letovima, da provedu forenzičko vještačenje zatvorskih lokaliteta i pružanja zdravstvene skrbi na tim lokalitetima, da analiziraju evidencije telefonskih poziva i prijenos novca, da razmotre zahtjeve mogućih žrtava za status/sudjelovanje u istrazi te da se pobrinu za to da se razmotre sva relevantna kaznena djela, uključujući i ona koja se odnose na prijevoz zatvorenika odnosno da objave sve zaključke o svim dosad provedenim istragama;

12.

insistira na potpunom i brzom izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Poljske i bivše jugoslavenske republike Makedonije, što podrazumijeva i postupanje u skladu s hitnim pojedinačnim i općim mjerama; ponavlja poziv Odbora ministara Vijeća Europe Poljskoj da od SAD-a zatraži i dobije diplomatsko jamstvo u vezi s neprimjenom smrtne kazne i jamstvo o pravičnom suđenju, te da poduzme pravovremenu, temeljitu i efektivnu kaznenu istragu, da osigura obradu svih relevantnih kaznenih djela, koja se odnose na sve žrtve, te da počinitelje kršenja ljudskih prava privede pravdi; u tom smislu pozdravlja namjeru bivše jugoslavenske republike Makedonije da osnuje neovisno istražno tijelo ad hoc te poziva na njegovo brzo osnivanje uz međunarodnu potporu i sudjelovanje;

13.

podsjeća da je bivši načelnik rumunjskih tajnih službi Ioan Talpes formalno priznao izaslanstvu Europskog parlamenta da je bio potpuno upoznat s nazočnošću CIA-e na rumunjskom teritoriju priznavši da je dao dopuštenje da se jedna vladina zgrada „iznajmi” CIA-i;

14.

izražava zabrinutost zbog prepreka s kojima su se susrele nacionalne parlamentarne i pravosudne istrage o uključenosti nekih država članica u program CIA-e te zbog neprimjerene tajnosti dokumenata, što je de facto dovelo do nekažnjivosti počinitelja kršenja ljudskih prava;

15.

podsjeća da je Europski sud za ljudska prava sada u svojoj presudi od 24. srpnja 2014. izrijekom priznao da su javni izvori i dodatni dokazi koji su pomogli u tome da se rasvijetli uključenost država članica u program CIA-e za izručenje dopušteni dokazi u sudskim postupcima, posebno u slučajevima kad su službeni dokumenti države isključeni iz uvida javnosti ili sudstva zbog „nacionalne sigurnosti”;

16.

pozdravlja dosadašnje napore Rumunjske i poziva rumunjski Senat da skine oznaku tajnosti s preostalih povjerljivih dijelova svog izvješća iz 2007. godine, posebno priloga na kojima je zasnovana istraga rumunjskog Senata; ponavlja svoj poziv Rumunjskoj da istraži navode o postojanju tajnog zatvora, da provede kazneni progon protiv uključenih u te operacije uzimajući u obzir nove objavljene dokaze i da hitno okonča istragu;

17.

napominje da podaci prikupljeni u istrazi Odbora litavskog parlamenta za nacionalnu sigurnost i obranu (Odbor Seimasa za nacionalnu sigurnost i obranu) o uključenosti Litve u program CIA-e za tajno pritvaranje nije objavljen i poziva na objavu podataka;

18.

izražava razočaranje zbog toga što, unatoč ponovljenim zahtjevima (dopis predsjednika parlamentarnog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove rumunjskom ministru vanjskih poslova, te još jedan dopis u vrijeme obavljanja misije u svrhu utvrđivanja činjenica poslan državnom tajniku), članovi misije u svrhu utvrđivanja činjenica nisu mogli posjetiti zgradu „Bright Light” („Jarka svjetlost”), za koju se navodi da je uzastopno i službeno korištena kao zatvor;

19.

poziva sve zastupnike u Europskom parlamentu da u potpunosti i aktivno podupru istragu o uključenosti država članica Europske unije u program CIA-e za tajno pritvaranje i izvanredno izručenje, posebno one koji su bili u tijelima vlasti u predmetnim zemljama u vrijeme događaja o kojima se provodi istraga;

20.

poziva Komisiju i Vijeće da do kraja lipnja 2016. podnesu izvješće na plenarnoj sjednici o mjerama koje su poduzeli nastavno na preporuke i zahtjeve Europskog parlamenta u vezi s istragom o navodima o prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama od strane CIA-e i njegovim kasnijim rezolucijama, te u vezi sa zaključcima istraga i kaznenih progona u državama članicama;

21.

poziva da se ojača redoviti i strukturirani međuparlamentarni dijalog između EU-a i SAD-a, posebice između Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i njegovih parnjaka u Kongresu i Senatu Sjedinjenih Američkih Država, i to primjenom modela suradnje i dijaloga iz Transatlantskog dijaloga zakonodavaca; s tim u vezi pozdravlja 78. sjednicu Transatlantskog dijaloga zakonodavaca između Europskog parlamenta i Kongresa SAD-a koja će se od 26. do 28. lipnja 2016. održati u Den Haagu kao priliku za poboljšanje suradnje s obzirom na to da će suradnja na području borbe protiv terorizma biti sastavni dio rasprave;

22.

podsjeća da je transparentnost apsolutni temelj svakog demokratskog društva odnosno sine qua non za odgovornost vlasti prema svojim građanima; zbog toga izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve snažnijeg trenda vlasti da se neopravdano pozivaju na „nacionalnu sigurnost” s jedinim i glavnim ciljem da se spriječi javna građanska (a upravo je građanima vlast dužna polagati račune) odnosno sudska (a upravo sudstvo nadzire provedbu zakona neke zemlje) kontrola; ukazuje na veliku opasnost od dokidanja nekih mehanizama demokratske odgovornosti čime bi se vlasti efektivno oslobodile obveze polaganja računa za svoj rad;

23.

izražava žaljenje zbog činjenice da namjera predsjednika SAD-a da do siječnja 2010. zatvori Guantánamo još nije provedena; ponavlja svoj poziv vlastima SAD-a da preispitaju sustav vojnih komisija radi osiguravanja pravičnog suđenja, da zatvore Guantánamo i da u svim slučajevima zabrane upotrebu mučenja, zlostavljanja i vremenski neograničeno oduzimanje slobode bez suđenja;

24.

izražava žaljenje zbog toga što administracija SAD-a nije uspjela ostvariti jedan od svojih ključnih ciljeva odnosno zatvoriti zatvorski objekt u vojnoj bazi SAD-a u zaljevu Guantánamo; potiče sve daljnje napore usmjerene na zatvaranje tog zatvora i na oslobađanje zatvorenika koji nisu optuženi; poziva Sjedinjene Američke Države da odgovore na zabrinutost međunarodnih tijela za ljudska prava o ljudskim pravima zatvorenika u Guantánamu, između ostalog i u vezi s dostupnošću odgovarajuće zdravstvene skrbi i rehabilitacijom za osobe koje su preživjele mučenje; naglašava da je predsjednik Obama u svojem godišnjem obraćanju naciji 20. siječnja 2015. potvrdio da je odlučan ispuniti obećanje iz predizborne kampanje održane 2008. o zatvaranju zatvora u zaljevu Guantánamo i također pozdravlja plan koji je 23. veljače 2016. uputio Kongresu; poziva države članice da daju azil onim zatvorenicima za koje je službeno potvrđeno da mogu biti pušteni na slobodu;

25.

ponavlja svoje uvjerenje da su redovni kazneni postupci u civilnom pravosuđu najbolji način za rješavanje položaja zatvorenika iz Guantánama; insistira na tome da se protiv zatvorenika u SAD-u brzo podigne optužnica i da im se sudi u skladu s međunarodnim normama u vezi s vladavinom prava ili da se puste na slobodu; u tom kontekstu ističe da bi se iste norme pravičnog suđenja trebale primjenjivati na sve, bez diskriminacije;

26.

poziva vlasti SAD-a da se zatvorenicima u zaljevu Guantánamo ne izriče smrtna kazna;

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Pozivnom tijelu SAD-a za vojne komisije, državnom tajniku SAD-a, Kongresu i Senatu SAD-a, glavnom tajniku UN-a, posebnom izvjestitelju UN-a za mučenje, glavnom tajniku Vijeća Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te Interameričkoj komisiji za ljudska prava.


(1)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 132.

(2)  SL C 55, 12.2.2016., str. 123.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.

(4)  SL C 303 E, 13.12.2006., str. 833.

(5)  SL C 287 E, 29.11.2007., str. 309.

(6)  SL C 353 E, 3.12.2013., str. 1.

(7)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418.

(8)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0173.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0286.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0031.

(11)  http://website-pace.net/documents/19838/2008330/AS-JUR-INF-2016-06-EN.pdf/f9280767-bf73-44a1-8541-03204e2dfae3