15.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 58/57

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (1),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1093/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o Europskoj godini građana (2013.) (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020. (3),

—

uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (4),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja (Pariška deklaracija) koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja Europske unije 17. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020) (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.)” (COM(2015)0408),

—

uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije od 14. rujna 2015. o usvajanju godišnjeg programa rada za 2016. za provedbu programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (C(2015)6151),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt Zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015)0429),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. travnja 2009. naslovljenu „Strategija EU-a za ulaganje u mlade i njihovo osnaživanje – Obnovljeni otvoreni način koordinacije za suočavanje s problemima i mogućnostima mladih” (COM(2009)0200),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u pogledu mladih (2010. – 2018.) (7),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. svibnja 1992. o politikama obrazovanja i osposobljavanja ususret 1993. godini (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. rujna 2006. o inicijativama za nadopunu školskih kurikula osiguravanjem odgovarajućih poticaja za uključivanje europske dimenzije (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. rujna 2008. o kvaliteti obrazovanja učitelja (11),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0021/2016),

A.

budući da je obrazovanje temeljno ljudsko pravo i javno dobro koje bi svima trebalo biti jednako dostupno;

B.

budući da je glavna uloga obrazovanja formiranje potpuno osviještenih građana i da stoga nadilazi ostvarivanje gospodarskih ciljeva EU-a i nacionalnih strategija;

C.

budući da ciljevi obrazovanja podrazumijevaju i pripremu pojedinaca za život i aktivno građanstvo u sve složenijim, zahtjevnijim i integriranijim društvima koja su ujedno i sve više multikulturna;

D.

budući da, prema ispitivanju javnog mnijenja Eurobarometra iz 2014. godine, 44 % građana Europske unije smatra da ima ograničeno razumijevanje načina na koji funkcionira EU, a da 52 % Europljana smatra da njihov glas u EU-u nema nikakvu težinu (12);

E.

budući da je na posljednjim izborima za Europski parlament glasovalo samo 42,61 % građana EU-a, a samo 27 % pripadnika dobne skupine od 18 do 24 godine, što je najslabiji odaziv glasača od 1979. godine (13);

F.

budući da nedovoljno znanje o Europskoj uniji i njezinoj konkretnoj dodanoj vrijednosti može doprinijeti stvaranju slike o nedostatku demokracije i dovesti do sveprisutnog euroskepticizma u državama članicama i zemljama kandidatkinjama; budući da se treba pozabaviti problemom demokratskog deficita kako bi se uklonio sve veći raskorak između glasa europskih građana i institucija EU-a;

G.

budući da se prema posebnom istraživanju Eurobarometra br. 437 iz 2015. godine većina Europljana slaže da bi školska nastava i materijali trebali uključivati informacije o raznolikosti u pogledu religije ili uvjerenja, etničkog podrijetla, spolne orijentacije i rodnog identiteta (14);

H.

budući da bolja osviještenost o koristima od europskih politika kao što su slobodno kretanje osoba i usluga unutar Unije i programi mobilnosti EU-a mogu doprinijeti stvaranju osjećaja pripadnosti EU-u, osnažiti duh zajednice i potaknuti prihvaćanje multikulturnih i multinacionalnih društava;

I.

budući da bi uspješni obrazovni sustavi i kurikuli zajedno sa sve većim utjecajem i sudjelovanjem Europljana u procesima donošenja političkih odluka u EU-u mogli stvoriti veće zanimanje za poslove Europske unije i osjećaj razumijevanja i pripadnosti, a istodobno pridonijeti rješavanju društvenih razlika, kulturne segregacije i osjećaja zakinutosti;

J.

budući da je većina država članica učenje o EU-u integrirala u svoje kurikule i programe osposobljavanja nastavnika; budući da i dalje postoje nejednakosti između država članica i unutar njih;

K.

budući da u nekim državama članicama teme povezane s Europskom unijom, iako se u načelu podučavaju na raznim stupnjevima i u okviru različitih predmeta obveznog obrazovanja, uglavnom čine mali dio kurikula koji pojedini nastavnik treba obraditi;

L.

budući da treba dodatno poboljšati znanje i vještine nastavnika i ostalog obrazovnog osoblja o temama povezanim s Europskom unijom i ažurirati ga početnim i stalnim osposobljavanjem te budući da je u tom smislu obrazovnim institucijama i nastavnicama potrebna adekvatna pomoć u skladu s njihovim specifičnim potrebama;

M.

budući da se, prema studiji „Learning Europe at school” („Učenje o Europi u školi”) koju je privatno društvo za konzultantske usluge ICF GHK pripremilo za Glavnu upravu Europske komisije za obrazovanje i kulturu (15), obrazovanjem nastavnika o pitanjima povezanima s Europskom unijom uglavnom bave institucije i udruge koje nisu dio višeg odnosno visokog obrazovanja;

N.

budući da Studija o utjecaju programa Erasmus koju je Komisija predstavila 2014. godine pokazuje pozitivan učinak koju mobilnost u obrazovanju i internacionalizacija studija ima ne samo na kurikule i mogućnost zapošljavanja, nego i na znanje o Europi, razvoj osjećaja europskog građanstva i pozitivan odnos prema Europi te glasanje na europskim izborima;

1.

ističe sve veću važnost europske dimenzije u obrazovanju u raznim disciplinama, razinama i tipovima obrazovanja, naglašavajući pritom da je potrebno taj koncept razumjeti u širem i dubljem smislu i u obzir uzeti njegovu složenu, dinamičnu i višeslojnu prirodu, s time da je učenje o EU-u u školama njegova ključna sastavnica;

2.

naglašava da je dimenzija EU-a u obrazovanju ključna za pomoć građanima da bolje razumiju EU i za ponovno povezivanje EU-a s građanima, a može i ojačati ulogu vrijednosti iz članka 2. UEU-a i učvrstiti položaj Unije u međuovisnom svijetu;

3.

naglašava potrebu razumijevanja i poticanja privrženosti temeljnim vrijednostima Europske unije; ističe da je poznavanje odnosno razumijevanje zajedničke povijesti i vrijednosti Europske unije i njezinih država članica ključno za uzajamno razumijevanje, miran suživot, toleranciju i solidarnost, ali i za razumijevanje osnovnih načela Europske unije;

4.

ističe da bi Europska unija trebala biti vidljivija u nastavnim materijalima i izvannastavnim aktivnostima i u njih bolje integrirana s obzirom na utjecaj koji ima u svakodnevnom životu svojih građana; smatra da sadržaj koji je izričito povezan s EU-om može bitno doprinijeti školskom kurikulu i osobnom razvoju i rastu učenika;

5.

naglašava da je važno koristiti aktivne i participativne metode učenja prilagođene dobi, razini, potrebama i interesima učenika te u potpunosti iskoristiti mogućnosti informacijskih i komunikacijskih tehnologija i medija, što podrazumijeva i društvene medije;

6.

ističe da bi dimenzija EU-a u obrazovanju trebala omogućiti učenicima ne samo da steknu znanje i razviju osjećaj pripadnosti i europskog građanstva, nego i da sudjeluju u kritičkom razmišljanju o EU-u, između ostalog i učenjem o temeljnim vrijednostima EU-a zasnovanima na vladavini prava i ljudskim pravima, o postupcima upravljanja EU-om i donošenja odluka u EU-u te načinu na koji oni utječu na dotične države članice i njihovo vlastito demokratsko sudjelovanje; potiče upotrebu igara uloga u okviru Europskog parlamenta mladih kako bi se djeci, učenicima i studentima pomoglo da shvate europske procese i povećala njihova svijest o europskim pitanjima;

7.

skreće pozornost na činjenicu da su EU oblikovale države članice sa svojim jedinstvenim povijestima i kulturama te da razvoj Unije ostaje neodvojivo povezan s njezinim državama članicama; istodobno ističe doprinos raznih kultura europskim društvima i europskom nasljeđu;

8.

napominje velik utjecaj EU-a na države članice i činjenicu da bi učenje o Europskoj uniji u školama trebalo odražavati i ulogu država članica u razvoju EU-a i utjecaj EU-a na razvoje u nacionalnim okvirima;

9.

ističe da države članice i EU moraju biti primjer svim akterima uključenima u podučavanje i učenje o Europskoj uniji u školama provođenjem temeljnih europskih vrijednosti društvene uključenosti i europske i međunarodne solidarnosti;

10.

ponovno podsjeća na potrebu da se zajamče, poboljšaju i prošire početne i postojeće profesionalne cjeloživotne mogućnosti razvoja za nastavnike i pedagoge i da im se osiguraju odgovarajuća potpora i sredstva kako bi mogli uključiti europsku dimenziju u svoja predavanja, posebno kad je riječ o obrazovanju o povijesti i građanstvu, te kako bi realizirali strategije usredotočene na učenike i svoje nastavne metode prilagodili potrebama učenika;

11.

ističe potrebu promicanja i poticanja višejezičnih i interkulturnih kompetencija pedagoga te mogućnosti za mobilnost, uzajamno podučavanje i razmjenu najbolje prakse među nastavnim osobljem, na primjer organizacijom seminara na europskoj razini;

12.

naglašava ulogu sveučilišta u pripremi i obuci visokokvalificiranih i motiviranih nastavnika i pedagoga; poziva na jačanje mjera država članica i na to da im se pruži potpora u naporima da na sveučilištima osiguraju specijalističke programe koji bi bili otvoreni i dostupni upisanim studentima te aktivnim nastavnicima i pedagozima;

13.

ističe važnost i potencijal europskog pristupa predavanju povijesti, imajući pritom na umu nadležnosti država članica u tom području, jer su neki povijesni događaji bili odlučujući u pojavi europskih ideala i vrijednosti; poziva Komisiju i države članice da daju potporu povijesnim društvima i centrima za povijesna istraživanja kako bi se istaknula vrijednost njihova znanstvenog doprinosa europskoj povijesti i njihova uloga u redovitom usavršavanju nastavnika;

14.

poziva Kuću europske povijesti da, posebno za učenike, studente i nastavnike svih razina obrazovanja, osmisli posebne programe, instrumente i aktivnosti kojima se razvija snažan narativ europskih integracija i njihovih temeljnih vrijednosti;

15.

poziva na hitno oživljavanje i jačanje građanstva EU-a i građanskog obrazovanja u sadašnjim i budućim državama članicama kako bi se učenicima, sredstvima primjerenim njihovu uzrastu, prenijelo relevantno znanje, vrijednosti, vještine i sposobnosti te im se omogućilo da kritički razmišljaju i donose objektivna mišljenja na temelju relevantnih informacija, kao i da ispunjavaju svoja demokratska prava i odgovornosti, što podrazumijeva i pravo da glasaju, da cijene raznolikost, potiču dijalog među religijama i kulturama i da budu aktivni i odgovorni građani;

16.

ističe da se većim sudjelovanjem učenika i roditelja u školskoj upravi može doprinijeti sprečavanju diskriminacije i jačanju održive participativne demokracije i građanstva te izgradnji povjerenja i jačanju suradnje između različitih aktera; poziva obrazovne ustanove da uvedu i prošire opseg demokratskog upravljanja, između ostalog i davanja veće težine glasovima predstavnika učenika i studenata, jer se demokracija mora naučiti i doživjeti kroz vlastito iskustvo;

17.

ističe potrebu da se motiviranost nastavnika i učenika i prilike da oni nauče više o Europskoj uniji ojačaju kroz njihova vlastita iskustva iz prve ruke, primjerice posjetima škola drugim zemljama, posjetima europskim institucijama, kontaktima sa službenicima EU-a, prilikama da studenti stažiraju u institucijama EU-a te obrazovanjem kroz medije kao što je Europski portal za mlade, uz iskorištavanje svih mogućnosti koje pružaju nove informacijske i komunikacijske tehnologije i otvorena sredstva obrazovanja;

18.

poziva na potpuno iskorištavanje mogućnosti koje digitalne tehnologije pružaju za razvoj prekograničnog učenja kroz digitalne tečajeve i video-konferencije, a kako bi se studentima olakšalo otkrivanje drugačijih pogleda i pristupa njihovim disciplinama;

19.

ističe da učenje stranih jezika može imati ključnu ulogu u jačanju interkulturne osviještenosti i u tome da se građanima osiguraju vještine za život i rad u sve složenijem i globaliziranijem svijetu;

20.

ističe ulogu neformalnog i informalnog obrazovanja, uključujući rad s mladima, volontiranje te međugeneracijsko i obiteljsko obrazovanje odnosno obrazovanje odraslih, te sporta kao pedagoškog sredstva u razvoju društvenih i građanskih vještina, sposobnosti i ponašanja te u formiranju odgovornih i aktivnih europskih građana; naglašava da je potrebno u okviru formalnog učenja prepoznati i potvrditi te sposobnosti i uže povezati formalno, neformalno i informalno učenje;

21.

poziva na usvajanje interkulturnog pristupa obrazovnoj politici koja će omogućiti istinsku integraciju učenika imigranata u škole na osnovi uzajamnog znanja o različitim kulturama i stvaranja zajedničkih vrijednosti;

22.

potiče Komisiju da nastavi podržavati nastojanja za razvoj i promicanje dimenzije EU-a u obrazovanju te mobilnosti dionika u obrazovanju, kao i da aktivno prenosi informacije ključnim dionicima i građanima, uključujući informacije o relevantnim mogućnostima financiranja i dostupnim studijama i izvješćima; u tom smislu potiče bolju upotrebu novih komunikacijskih tehnologija i medija, što podrazumijeva i društvene medije;

23.

poziva Komisiju da osmisli zajednički okvir i pripremi smjernice s konkretnim primjerima za učenje o Europskoj uniji kako bi se ojačalo objektivno i kritičko razmišljanje o koristima Europske unije za građane, poštujući pritom nadležnost država članica u području obrazovanja i osposobljavanja;

24.

poziva Komisiju da potakne dodatna istraživanja kako bi se istražilo kako se o Europskoj uniji trenutačno uči u školama diljem Europe, kako se o njoj govori u kurikulima i na ispitima te: (a) imaju li nastavnici i pedagozi zadovoljavajući pristup relevantnim programima i mjerama EU-a za profesionalni razvoj, cjeloživotno učenje i platformama za razmjenu najbolje prakse i (b) imaju li financijske mjere za uključivanje djelotvornog učenja u školama o EU-u konačnog utjecaja na škole;

25.

poziva Komisiju da potakne, podrži i olakša funkcioniranje mreža kojima se promiču programi učenja o EU-u na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i koje su u te programe uključene, kao i razmjene najboljih praksi između tih mreža na razini Unije, te da utvrdi koja je područja potrebno poboljšati;

26.

poziva Komisiju da olakša razmjenu najbolje prakse među državama članicama i zemljama kandidatkinjama u pogledu europske dimenzije u obrazovanju i borbi protiv diskriminacije i predrasuda u obrazovanju, između ostalog i ocjenjivanjem didaktičkog materijala i mjerama za sprečavanje maltretiranja i diskriminacije;

27.

ističe važnu ulogu programa Erasmus+, Europa za građane i Kreativna Europa u promicanju obrazovanja i osposobljavanja, jezičnih vještina, aktivnog građanstva, kulturne osviještenosti, međukulturnog razumijevanja i ostalih vrijednih vještina i transverzalnih sposobnosti; ističe važnost tih programa u jačanju europskog građanstva i potrebu veće i adekvatne financijske potpore tim programima, veće koncentracije na njihov kvalitativni ishod i širi pristup mobilnosti, uz poseban naglasak na nastavnike i ostale pedagoge, mlade različitog socijalno-ekonomskog podrijetla te skupine u teškom ili nepovoljnom položaju kao i osobe s posebnim potrebama;

28.

podsjeća na niz mjera iz programa Erasmus+ i na njegovu popularnost i prepoznatljivost u široj javnosti, posebno kad je riječ o mobilnosti studenata kao sastavnog dijela studija; poziva Komisiju i države članice na podizanje razine svijesti o slabije poznatim dijelovima programa Erasmus+ kao što je Europska volonterska služba;

29.

pozdravlja program rada Komisije za 2016. godinu u vezi s provedbom programa Erasmus+ i njezinu predanost konkretnim mjerama koje se nastavljaju na Parišku deklaraciju, posebno onima čiji je cilj povećanje utjecaja programa Erasmus+ na jačanje aktivnog i demokratskog građanstva, dijaloga među kulturama, društvene uključenosti i solidarnosti, kao i veće potpore organizacijama civilnog društva u njihovoj ključnoj ulozi u građanskom odgoju;

30.

poziva Komisiju da unaprijedi pedagoške aspekte i senzibilnost za potrebe škola u okviru planova koji se financiraju u sklopu projekata Jean Monnet tako što će zajamčiti da se škole mogu izravno prijavljivati i što će osigurati financijska sredstva na duže vrijeme, na primjer na tri godine, u skladu s načinom na koji se financiraju moduli Jean Monnet; poziva Komisiju da mjere za module Jean Monnet otvori i institucijama za obuku nastavnika i da ih potakne da navedene module uključe u svoje programe;

31.

napominje da se Unija trenutačno nalazi u krizi demokratskog legitimiteta ne samo zbog toga što Europljani ne posjeduju dovoljna znanja o mehanizmima Europske unije, nego i zato što je njihov glas uklonjen iz postupaka donošenja odluka; naglašava da Unija, da bi ponovno zadobila svoj legitimitet, mora zaustaviti urušavanje svojih demokratskih struktura i obnoviti vezu sa svojim građanima;

32.

poziva Komisiju da učinkovito provede program Europa za građane kako bi se ispunili ciljevi demokratskog i inkluzivnijeg društva i na taj način ojačalo sudjelovanje građana u procesima donošenja odluka;

33.

poziva Komisiju da pomno prati utjecaj svih programa EU-a na razvoj osjećaja za građanstvo i građansko sudjelovanje kod sudionikâ;

34.

traži od Komisije da dodatno razvije i što više promovira virtualne platforme eTwinning, EPALE i School Education Gateway te da nastavi podržavati i razvijati ostale digitalne platforme, kao što je Teachers’ Corner, namijenjene nastavnicima kako bi se olakšao pristup visokokvalitetnim i ažuriranim nastavnim materijalima koje je lako koristiti, a koji su relevantni za učenje o EU-u i dostupni na svim jezicima EU-a;

35.

poziva Komisiju da olakša kritički pregled materijala trenutačno dostupnog na platformi Teachers’ Corner koji bi proveli pedagozi koji se trenutačno bave nastavom i sveučilišni profesori specijalizirani za europske studije, a kako bi se zajamčila kvaliteta i prikladnost tih materijala;

36.

ističe ulogu koju imaju informacijski uredi europskih institucija i pozdravlja njihovu privrženost jačanju odnosa s državama članicama, s nacionalnim, regionalnim i lokalnim obrazovnim institucijama te organizacijama mladih i medijima, a kako bi se oni međusobno povezali i osiguralo da mladi razumiju ulogu koju institucije igraju u njihovu svakodnevnom životu;

37.

poziva na otvorenu i zajedničku raspravu Komisije i gradova te lokalnih i regionalnih vlasti o povezanosti školskih sustava i urbanih modela kao načinu razumijevanja učinaka različitih pristupa interkulturnim odnosima u Europi danas;

38.

potiče Komisiju da promiče učenje o Europskoj uniji u školama kao preporuku koju treba što prije iznijeti u postupku pregovora sa zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji;

39.

potiče države članice da podrže, revidiraju i ažuriraju svoje obrazovne sustave i sve dijelove kurikula povezane s EU-om na svim razinama obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kako bi se osnažila dimenzija EU-a u uskoj suradnji sa svim relevantnim akterima na europskoj i nacionalnoj razini, te potiče pritom regionalne i lokalne vlasti da postupe na isti način, posebno ako su izravno nadležne za obrazovne sustave;

40.

potiče države članice da podupru sve mogućnosti prenošenja veće količine informacija o Europskoj uniji učenicima i nastavnicima i drugim pedagozima kroz formalno, neformalno i informalno učenje te da u tom pogledu u potpunosti iskoriste i dopune financijske instrumente, programe i inicijative EU-a;

41.

poziva države članice da poduzmu daljnje korake u promicanju interkulturnog, inkluzivnog obrazovanja bez diskriminacije te građanskih vrijednosti u školskim i sveučilišnim kurikulima;

42.

poziva države članice da povećaju ulaganje u kvalitetno obrazovanje, između ostalog i većim partnerstvom s privatnim sektorom, te da potiču jednake mogućnosti za sve i svim institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te nastavnicima i ostalim pedagozima pruže potrebnu potporu za uvođenje dimenzije EU-a u obrazovanje i njezino trajno razvijanje od najranije dobi, a koja neće biti ograničena samo na učionice;

43.

poziva države članice da osiguraju jednak i inkluzivan pristup inovativnom i visokokvalitetnom formalnom i neformalnom obrazovanju za sve učenike te mogućnosti cjeloživotnog učenja; u tom smislu poziva države članice da usvoje prijedlog direktive iz 2008. godine o provedbi načela jednakog postupanja među osobama neovisno o vjeri ili uvjerenju, invalidnosti, starosti ili spolnoj orijentaciji, kojom bi se u području obrazovanja zajamčila zaštita od diskriminacije na tim osnovama;

44.

poziva države članice da migrante, izbjeglice i vjerske zajednice uključe u procese izgradnje građanstva koji se temelje na poštovanju i osnaživanju te da zajamče njihovo sudjelovanje u građanskom i kulturnom životu;

45.

potiče države članice da potaknu i olakšaju visokokvalitetno osposobljavanje o temama povezanim s EU-om za nastavnike, ostalo obrazovno osoblje, voditelje udruga i organizacija mladih i instruktore, između ostalog i tako što će im omogućiti da dio svog obrazovanja provedu u drugoj državi članici, te što će im zajamčiti priznanje kompetencija da podučavaju o Europskoj uniji, na primjer stvaranjem i promicanjem oznake Euro Teacher (euronastavnik);

46.

smatra da bi države članice, u dijalogu i suradnji s akterima u obrazovanju, trebale nastojati razmjenjivati ideje i primjere dobre prakse uključivanja dimenzije EU-a u svoje obrazovne programe kako bi, između ostalog, ojačale znanje i razumijevanje mladih o procesu izgradnje građanstva Europske unije i europskih institucija i tako im omogućile da Uniju dožive kao sastavni dio svog životnog okruženja koje ne samo da mogu oblikovati, već se to od njih i očekuje;

47.

poziva države članice da priznaju i podrže organizacije socijalnih partnera i civilnog društva, posebno organizacije mladih, u strukturnom i održivom smanjivanju jaza između institucija EU-a i europskih građana promicanjem i jačanjem sredstava participativne i direktne demokracije;

48.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.