EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 30.11.2016.

COM(2016) 769 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Cijene i troškovi energije u Europi

{SWD(2016) 420 final}

Uvod

Energija je neodvojiv dio našega svakodnevnog života. Treba nam za grijanje, hlađenje, rasvjetu i kretanje. Od ključne je važnosti za funkcioniranje naših domova, ureda, radnih mjesta i cjelokupnoga gospodarstva. Zbog bitne uloge koju ima njezina je dostupnost politički osjetljiva tema. To je jedan od razloga zašto je Komisija predložila strategiju za energetsku uniju. Cijena energije također je osjetljiva tema. S jedne strane, niske cijene mogu biti korisne jer utječu na povećanje naše kupovne moći i standarda života te na smanjenje troškova poduzeća i povećanje njihove konkurentnosti. Međutim, budući da se energija isporučuje na tržištu, dobavljačima energije istodobno su potrebne cijene kojima će moći pokriti troškove i financirati ulaganja kako bi osigurali buduću isporuku energije. Visokim cijenama šalju se signali da treba smanjiti uporabu energije s visokim udjelom ugljika ili poticati energetsku učinkovitost i uporabu inovativnih proizvoda ekološkog dizajna i čistih tehnologija.

Povijest cijena i troškova energije obilježena je velikim promjenama i velikim učincima. Tijekom 1970-ih i 1980-ih dobavljači nafte svojim su ograničenjima utjecali na rast cijena i uzrokovali nagle gospodarske promjene. Nedavno su novi izvori energije i sve veća uporaba alternativnih izvora energije utjecali na povećanje ponude, dok se zbog mjera energetske učinkovitosti i slabog rasta smanjila potražnja te su se snizile veleprodajne cijene. EU je utvrdio da što je tržište energije konkurentnije i likvidnije i što su raznolikiji i brojniji naši izvori energije i opskrbljivači, to smo manje izloženi takvoj nestabilnosti.

Europska komisija pripremila je prvo izvješće o cijenama i troškovima energije 2014. 1 U njemu su prikazane visoke globalne cijene energije koje se znatno razlikuju među državama članicama EU-a i znatno su više za Europu nego za njezine međunarodne trgovinske partnere, posebno Sjedinjene Američke Države. Maloprodajne cijene rasle su više od veleprodajnih cijena zbog rasta mrežne komponente cijene te poreza i pristojbi. Zbog nedostataka u podacima preporučeno je podrobnije, transparentnije i dosljednije prikupljanje podataka o cijenama energije 2 . U izvješću je u zaključcima o politici navedeno da prikazani podaci i dokazi upućuju na djelomični razvoj unutarnjeg tržišta energije i potrebu za daljnjim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti i sigurnosti u Europi te raznolikosti izvora energije s niskom razinom emisije ugljika. U okvirnoj strategiji za energetsku uniju i njezinu planu utvrđen je okvir za obavljanje tog zadatka svake dvije godine, počevši od 2016. 3

U ovom drugom izvješću analiza je nadograđena na nekoliko načina. Prvo, opsežnim ad hoc prikupljanjem podataka u suradnji sa zavodima za statistiku država članica znatno su se poboljšali podaci o cijenama energije te sada možemo donijeti neke detaljnije i jasnije zaključke. Podaci su dodatno ažurirani te prikazuju najnoviju dostupnu sliku stanja cijena energije u sektorima električne energije, plina i naftnih proizvoda. Nadalje, poboljšala se analiza objedinjenih podataka i podataka iz studija slučaja zbog čega smo mogli podrobnije analizirati trendove i učinke cijena energije na kućanstva (posebno ona s niskim prihodima) i industriju (posebno energetski intenzivnu industriju). Preispitivanje troškova energije pomaže nam da razumijemo kako možemo reagirati na cijene energije, što često podrazumijeva njezinu učinkovitiju uporabu. Izvješće se temelji na dokazima u popratnom radnom dokumentu službi i studijama izrađenima u ime Komisije.

1.Račun EU-a za uvoz energije

Uzimajući u obzir velik udio uvezene energije učinak cijena i naše potrošnje energije jasno se odražava u računu EU-a za uvoz fosilnih goriva. On prikazuje izloženost gospodarstva EU-a globalnim trendovima u pogledu cijena energije i podsjeća nas da se naš račun za uvoz može smanjiti manjom potrošnjom fosilnih goriva s pomoću veće energetske učinkovitosti i troškovno učinkovite autohtone alternativne energije.

Račun za uvoz energije povećao se s 238 milijardi EUR 2005. na 403 milijarde EUR 2013. Zbog pada cijena energetske robe i potrošnje 2015. smanjio se na 261 milijardu EUR, što je otprilike 35 % ispod razine iz 2013. Pad cijena bio je glavni pokretač smanjenja jer se, unatoč padu potrošnje svih triju fosilnih goriva, smanjila i proizvodnja tih goriva u EU-u te se povećao neto uvoz (a time i ovisnost EU-a o uvozu fosilnih goriva).

Slika 1.:    Procijenjeni račun EU-a za uvoz fosilnih goriva

Izvor: vlastiti izračun Komisije

Snizile su se cijene svih fosilnih goriva (posebno nafte). To je posljedica povećanja ponude (američka nafta i plin iz škriljevca, kanadska nafta iz naftnog pijeska, bogata proizvodnja OPEC-a, povećanje globalne proizvodnje nafte (uključujući ukapljeni prirodni plin) i ugljena) i smanjenja potražnje (sporiji globalni rast, posebno u Kini, ali i strukturnih promjena na strani potražnje, na primjer rastuće energetske učinkovitosti i alternativnih goriva u sektorima stanovanja i prijevoza, na temelju politika energetske učinkovitosti za zgrade i automobile).

Budući da se smanjila cijena uvezenih fosilnih goriva na benzinskim postajama, povećao se i raspoloživi prihod kućanstava. Slični učinci mogu se uočiti u nizu sektora, na primjer u sektorima prijevoza i energetski intenzivnih industrija. U vrijeme trajno ograničenoga gospodarskog rasta time se osigurao „jednokratni” poticaj gospodarstvu EU-a, koji je procijenjen kao potencijalno povećanje BDP-a od 0,8 % 2015. i 0,5 % 2016. 4  

2.Cijene električne energije u Europi

2.1.    Veleprodajne cijene

Zbog razvoja unutarnjeg tržišta veleprodajna tržišta električne energije u Europi posljednjih su se godina znatno promijenila. Veleprodajne burze električne energije uspostavljene su u gotovo svim državama članicama radi osiguravanja trgovanja dan unaprijed, budućeg trgovanja i trgovanja tijekom dana. Fleksibilna i likvidna tržišta mogu omogućiti učinkovitije usklađivanje ponude i potražnje, što utječe na smanjenje troškova proizvodnje, a tako i cijena. Takve burze trebale bi upravljati i bilateralnim ugovornim cijenama izvan burze na najzrelijim tržištima.

Ta se odvojena nacionalna veleprodajna tržišta postupno spajaju sa susjednim tržištima čime se, uz više međusobnih veza prijenosne mreže, stvaraju i likvidnija i učinkovitija tržišta.

Na cijene utječu različiti čimbenici, uključujući mješavine goriva, prekogranične veze, spajanje tržišta, koncentraciju dobavljača na tržištu i vremenske uvjete. Slično tomu, na „stranu potražnje” na tržištu utječu potrošačka i industrijska potražnja, upravljanje potražnjom, energetska učinkovitost i vremenski uvjeti.

Slika 2.:    Kretanja veleprodajnih cijena električne energije u EU-u

Izvor: Platts i europske burze energije

Europske veleprodajne cijene električne energije dostigle su vrhunac u trećem tromjesečju 2008. i od tada padaju, osim blagog rasta 2011. Cijene su se od 2008. snizile za gotovo 70 %, a od 2011. za gotovo 55 % 5 te su 2016. dostigle razine koje nisu zabilježene posljednjih 12 godina.

Prijenos nižih cijena ugljena i plina, u kombinaciji s drugim čimbenicima, bio je glavni pokretač cijena električne energije:

ekonometrijska analiza pokazala je da zbog povećanja udjela fosilnih goriva (ugljen, plin i nafta) od 1 % u kombinaciji proizvodnje električne energije dolazi do rasta veleprodajne cijene električne energije od 0,2 do 1,3 EUR/MWh, ovisno o regionalnom tržištu.

Spajanje tržišta: države koje sudjeluju u jednom ili više spojenih područja postižu bolju konvergenciju cijena sa susjednim tržištima i manje razlike u cijeni.

Sve veća sposobnost međusobnog povezivanja: na tržištima s <10 % međusobne povezanosti cijene su bile malo više nego na tržištima s >10 % međusobne povezanosti. To upućuje na važnost daljnjeg razvoja unutarnjeg tržišta električne energije i prekogranične međusobne povezanosti.

Na nekoliko tržišta veleprodajne cijene smanjuju se zbog širenja električne energije proizvedene iz sunčeve energije i energije vjetra s niskim marginalnim troškovima. Ekonometrijska analiza pokazuje da se veleprodajna cijena električne energije u EU-u smanjuje u prosjeku za 0,4 EUR/MWh sa svakim povećanjem od jednog postotnog boda udjela obnovljive energije. Stvarno smanjenje ovisi o regionalnom tržištu i izvoru goriva koji se zamjenjuje obnovljivim izvorima. Učinak obnovljivih izvora energije (0,6 – 0,8 EUR/MWh) veći je u sjeverozapadnoj Europi, na Baltiku i srednjoj i istočnoj Europi.

Niža potražnja povezana s ograničenim gospodarskim rastom u kombinaciji sa širenjem kapaciteta dovela je u nekoliko zemalja do pretjeranog kapaciteta i

niža potražnja za emisijskim jedinicama CO2 i velika ponuda međunarodnih kredita (CDM) dovele su do velikog viška na tržištu za trgovanje emisijama, što je uzrokovalo niže cijene CO2, koje se prenose na veleprodajne cijene.

2.2.    Maloprodajne cijene električne energije u Europi

Na savršeno konkurentnim tržištima promjene na veleprodajnim tržištima trebale bi se brzo i potpuno prenositi na maloprodajna tržišta. Međutim, u Europi taj prijenos ograničavaju različiti čimbenici 6 . Nadalje, velik udio maloprodajnih cijena posljedica je regulacije u obliku poreza i pristojbi ili reguliranih mrežnih tarifa.

Prosječna 7 cijena električne energije za kućanstva iznosila je 2015. 208,7 EUR/MWh. Za razliku od veleprodajnih cijena prosječna cijena rasla je u razdoblju od 2008. do 2015. po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,2 %. Kako bismo mogli bolje razumjeti uzroke tog trenda, nužno je detaljno analizirati različite cjenovne komponente. Na slici 3. prikazan je razvoj ponderirane prosječne cijene električne energije u EU-u za kućanstva raščlanjen na njezine tri glavne komponente (energiju, mrežu te poreze i pristojbe).

Slika 3.:    Komponente prosječnih maloprodajnih cijena električne energije za kućanstva u EU-u

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Energetska komponenta (dio cijene koji se plaća opskrbljivaču električnom energijom u maloprodaji) smanjila se za 15 % u razdoblju od 2008. do 2015. Ta promjena, koja je mala u usporedbi s velikim promjenama veleprodajnih cijena, pokazuje da tržišno natjecanje na maloprodajnim tržištima možda nije potpuno učinkovito. Analiza pokazuje da na prijenos energetske komponente utječu stupanj tržišnog natjecanja na tržištu i regulacija tržišnih cijena. Sniženje veleprodajnih cijena logično je manje utjecalo na regulirane maloprodajne cijene (u pogledu opsega i brzine). Nadalje, razlika u pogledu energetske komponente među državama članicama smanjila se za 19 % od 2008. do 2015., upućujući na to da je razvoj unutarnjeg tržišta utjecao na konvergenciju veleprodajnih cijena i na prijenos te konvergencije na maloprodajne cijene. To općenito upućuje na to da bi, iako se promjene veleprodajnih tržišnih cijena u određenoj mjeri prenose, energetska komponenta cijene mogla biti podložnija utjecaju na unutarnjem tržištu.

Međutim, kako je prikazano na slici 3., ostale komponente više su se mijenjale. Mrežna komponenta u prosjeku se godišnje povećavala za 3,3 %. Komponenta poreza i pristojbi također se znatno povećala i njezin udio u prosječnoj cijeni povećao se s 28 % na 38 %,

Slika 4.:    Nacionalne maloprodajne cijene električne energije za kućanstva 2015.

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

U analizi Komisije komponenta poreza i pristojbi podijeljena je na 10 potkomponenata 8 kojima se nastoje obuhvatiti i dosljedno uzimati u obzir različiti porezi i pristojbe koje države članice naplaćuju na cijene električne energije za kućanstva. Pristojbe su namijenjene podupiranju posebnih politika iako one ne predstavljaju svu državnu potrošnju za predmetnu politiku. Porezi obično nisu namijenjeni posebnim politikama.

Slika 5.:    Raščlamba komponente poreza i pristojbi cijena električne energije

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

PDV je najveća potkomponenta koja je 2015. činila 37 % komponente poreza i pristojbi, što je smanjenje s 48 % od 2008. Prednost PDV-a kao poreza na dodanu vrijednost jest da ne ograničava signale veleprodajne cijene u maloprodajnim cijenama. Najveća potkomponenta o kojoj se izvijestilo i koja je važna za energetsku politiku sastoji se od pristojbi kojima se podupiru „obnovljive energije i kogeneracija toplinske i električne energije”. Ona je činila 33 % ukupne komponente 2015., a 2008. tek 14 %.

Ova analiza prosječnih cijena EU-a za kućanstva skriva velike razlike diljem EU-a. Cijene u državama s najnižim cijenama tri puta su niže od onih u državama s najvišim cijenama. Fiskalne potrebe država članica i pristojbe povezane s politikom uzrokuju glavne razlike u udjelu poreza i pristojbi u konačnim cijenama: za PDV i ostale poreze taj se udio kreće od 59 % (DK) do 5 % (MT); pristojbe za obnovljivu energiju i kogeneraciju čine u prosjeku 12 % 9 i kreću se od 22 – 23 % (PT, DE) do 0 – 2 % (HU, IE).

Na temelju podataka o cijenama električne energije za industriju 10 vide se manja povećanja, odnosno prosjek EU-a povećao se od 2008. do 2015. s 0,8 % na 3,1 % 11 godišnje. Na slici 6. prikazana je reprezentativna kategorija industrijske potrošnje (2 00020 000 MWh/godišnje). Veliki potrošači energije, uključujući energetski intenzivnije industrije, mogu proizvoditi vlastitu energiju, imaju dugoročne ugovore za opskrbu energijom ili često plaćaju niže mrežne tarife, poreze i pristojbe, čime mogu ostvariti 50 % niže cijene nego drugi industrijski potrošači u istoj zemlji.

Slika 6.:    Komponente prosječnih maloprodajnih cijena električne energije za industriju u EU-u

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Kao i u slučaju cijena električne energije za kućanstva, među državama članicama i dalje postoje velike razlike i cijene se razlikuju za faktor od 2,75.

Slika 7.:    Prosječne maloprodajne cijene električne energije za industriju 2015.

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Energetska komponenta prosječnih cijena električne energije za industriju smanjivala se od 2008. do 2015. za 2,8 % godišnje. Razlika u toj komponenti među državama članicama također se smanjila za 12 %. Ta djelomična konvergencija cijena pokazuje da energetske politike EU-a kojima se potiče veće tržišno natjecanje koje je rezultat spajanja tržišta i prekogranične trgovine imaju pozitivan učinak. U sedam država članica 12 zabilježeno je povećanje energetske komponente u tom razdoblju što bi, u nekim slučajevima, moglo biti naznaka neprimjerenoga cjenovnog tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini koje dobavljačima omogućuje da izbjegnu preuzimanje nižih veleprodajnih cijena.

Mrežna komponenta industrijske cijene u tom se razdoblju godišnje povećavala za 3,2 % te se znatno povećao udio komponente poreza i pristojbi, s 12 % na 32 % cijene. U prosjeku se gotovo dvije trećine mrežne komponente cijene pripisuje distribucijskim mrežama, ali podaci su nedostatni jer države članice upotrebljavaju različite načine izračuna. Kao i u slučaju cijena za kućanstva, komponenta poreza i pristojbi industrijskih podataka podijeljena je u potkomponente.7 Budući da industrija ostvaruje povrat nekih potkomponenata (PDV i određeni ostali porezi), ta je komponenta znatno niža nego za kućanstva: Industrija plaća 34 EUR/MWh, a kućanstva 79 EUR/MWh.

Međunarodne cijene električne energije

Iako je jasno da se cijene električne energije za industriju u EU-u znatno razlikuju među državama članicama i sektorima, važno je istaknuti i različite prosječne trendove u svijetu.

Slika 8.:    Prosječne cijene električne energije za industriju u EU-u i najvažnijim trgovinskim partnerima

Izvor: brazilsko Ministarstvo rudarstva i energije, kineski Centar za praćenje cijena, NDRC, indonezijski državni distributer električne energije, ruski Državni zavod za statistiku; podaci EIA-a za Tursku, Sjevernu Koreju, Japan, SAD i Meksiko.

Analiza pokazuje da su prosječne cijene električne energije za industriju u EU-u znatno niže nego u Japanu, manje ili više slične cijenama u Brazilu, Kini i Turskoj i više od cijena u Koreji, SAD-u, Rusiji i Indoneziji. Od 2008. do 2015. cijene su rasle za 17 %, ali njihov rast bio je znatno veći u Kini (66 %), Indoneziji (41 %), Japanu (34 %) i SAD-u (32 %). U analizu je uključen učinak tečaja koji je u nekim slučajevima znatan (tj. aprecijacijom kineskog juana može se objasniti rast za Kinu; cijene su samo neznatno rasle u nacionalnoj valuti). U tablici 1. prikazan je razvoj omjera cijena EU-a prema cijenama trgovinskih partnera.

Tablica1.:    Cijene električne energije za industriju u EU-u u usporedbi s cijenama u drugim državama

Godina	SAD	Japan	Brazil	Kina	Turska	Rusija
2012.	2,2	0,4	0,8	1,1	0,9	2,1
2013.	1,9	0,4	0,9	1,1	1,0	2,2
2014.	1,3	0,4	0,8	1,1	1,1	2,6
2015.	1,7	0,5	nije dostupno	1,0	1,0	3,5

Izvor: EIA, Platts, brazilsko Ministarstvo rudarstva i energije, kineski Centar za praćenje energije, ruski Državni zavod za statistiku

npr. cijene u EU-u bile su 2,2 puta više od cijena u SAD-u, a nakon pada 1,7 puta.

3.Cijene plina u Europi

Plin čini 23 % potrošnje primarne energije u EU-u. Iz njega se dobiva 15 % naše električne energije i ispunjuje gotovo trećina ukupnih energetskih potreba kućanstava i industrije. EU istodobno mora sve više uvoziti plin 13 od ograničenog broja dobavljača. Iz tog razloga cijene su još izloženije globalnim trendovima i još je važnije pravilno funkcioniranje tržišta i infrastrukture.

Slika 9.:    Kretanja veleprodajnih cijena plina u EU-u

Izvor: Platts

Veleprodajne cijene plina u EU-u povećavale su se do 2013., ali su se od tada smanjile za više od 50 %. Globalne promjene utječu na nedavna očita sniženja veleprodajnih cijena plina više nego što je to slučaj u pogledu električne energije. Slaba globalna potražnja koja je posljedica sporog gospodarskog oporavka i ponovno puštanje u pogon nekih japanskih nuklearnih elektrana, ugovori za opskrbu plinom koji se temelje na (padajućoj) cijeni nafte i znatna povećanja u opskrbi ukapljenim prirodnim plinom uzrokovali su pritisak na smanjenje cijena i doveli do konvergencije veleprodajnih cijena plina.

Maloprodajne cijene plina u Europi

Cijene plina za kućanstva u EU-u rasle su od 2008. za gotovo 2 % godišnje. U tom razdoblju došlo je do znatne konvergencije cijena, ali najviše cijene (SE) još su gotovo četiri puta više od najnižih (RO).

Slika 10.:    Komponente prosječnih maloprodajnih cijena plina za kućanstva u EU-u

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Slika 11.:    Prosječne maloprodajne cijene plina za kućanstva 2015.

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Energetska komponenta povećavala se od 2008. do 2015. za 0,3 % godišnje unatoč nestabilnostima u tom razdoblju. Mrežna komponenta povećavala se za 2,5 % godišnje, što je znatno pridonijelo ukupnom povećanju cijena za kućanstva. Komponenta poreza i pristojbi povećala se za 4,2 % godišnje na 15,6 EUR/MWh. Povećanje potonje komponente većinom je posljedica općih poreza. (Potkomponente nisu važne i o njima se raspravlja u radnom dokumentu službi).

Cijene plina za velike industrijske 14 potrošače bile su 2015. niže od cijena iz 2008. Energetska komponenta i dalje je bila najveća komponenta te je stoga najviše utjecala na cijene. Porezi i pristojbe imaju mali utjecaj i čine samo 8 % cijene. Na cijene plina za industriju više utječu međunarodne cijene robe nego vrlo različiti nacionalni porezi i pristojbe pa se stoga cijene za velike industrijske potrošače relativno malo razlikuju diljem Europe. Sastav cijena za velike industrijske potrošače bio je tijekom vremena iznenađujuće stabilan. Cijene plina za industriju bilježe najveći prijenos s veleprodajne na maloprodajnu razinu i na nacionalnim tržištima približile za 58 %. od 2008., što pokazuje da su tržišta plina u EU-u integriranija i konkurentnija nego prije.

Slika 12.:    Prosječne komponente maloprodajnih cijena plina u EU-u za velike industrijske potrošače

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Slika 13.:    Prosječne maloprodajne cijene plina za velike industrijske potrošače 2015.

Izvor: država članica, podaci koje je prikupila Komisija

Slika 14.:    Međunarodne cijene plina

 

Izvor: Platts, ThomsonReuters

Tijekom 2014. i početkom 2015. zabilježena je konvergencija međunarodnih cijena plina. Omjer cijena plina u EU-u prema cijenama plina u SAD-u povoljno se razvijao posljednje dvije godine. Cijene plina u EU-u bile su u prosjeku dva i pol puta više od cijena plina u SAD-u 2015., dok je taj omjer 2012. iznosio između tri i pet. Razlog su bili čimbenici kao što su rastuća globalna opskrba plinom i europski pristup ukapljenom prirodnom plinu, slabija europska i azijska potražnja te cijene plina koje se izračunavaju na osnovi cijena nafte. Cijene ukapljenog prirodnog plina u Aziji znatno su se snizile 2014. te su se do početka 2015. približile europskim cijenama.

Tablica2.:    Cijene plina za industriju u EU-u u usporedbi s cijenama u drugim državama

Godina	SAD	Japan	Rusija	Kina	Brazil	Turska
2012.	3,3	0,6	4,0	1,0	1,0	1,2
2013.	2,7	0,6	4,1	1,0	0,8	1,2
2014.	1,9	0,6	4,3	0,9	0,9	1,3
2015.	2,5	0,9	5,1	0,7	nije primjenjivo	1,2

Izvor: EIA, Platts, brazilsko Ministarstvo rudarstva i energije, kineski Centar za praćenje energije, ruski Državni zavod za statistiku. Za SAD i Japan veleprodajne cijene i cijene uvoza ukapljenog prirodnog plina uspoređuju se sa zapadnoeuropskim uvoznim cijenama ukapljenog prirodnog plina.

npr. cijene u EU-u bile su 3,3 puta više od cijena u SAD-u, a nakon pada 2,5 puta.

4.Cijene naftnih proizvoda u Europi

Cijene sirove nafte padale su od sredine 2014. zbog slabe potražnje i stabilnog rasta ponude. S najviše cijene od 115 USD po barelu iz lipnja 2014., Brent se smanjio na 26 USD po barelu 20. siječnja 2016. što je najniža razina od 2003. Drugim riječima cijena je u 19 mjeseci pala za 77 %. Do lipnja 2016. cijene su se vratile na 50 USD po barelu i od tada se kreću u rasponu od 40 do 50 USD po barelu.

Naglo sniženje cijena nafte preneseno je na maloprodajna tržišta, ali njegovi su učinci ublaženi deprecijacijom eura i velikim trošarinama na naftne proizvode koje čine veliki udio potrošačke cijene. Cijene benzina i dizela za potrošače (uključujući poreze i pristojbe) pale su za 24 % odnosno 28 % od kraja lipnja 2014. do sredine veljače 2016., kad su maloprodajne cijene dostigle najnižu razinu, a prosječne cijene motornih goriva za europske potrošače bile su najniže od 2009.

Na benzinska i dizelska goriva obračunavaju se visoki porezi i pristojbe koji su se neznatno mijenjali tijekom vremena. U Direktivi EU-a o oporezivanju energenata 15 utvrđene su minimalne stope trošarina, ali gotovo sve države članice odlučile su odrediti više stope. Trošarine na benzin u rasponu su od 0,36 EUR po litri u Bugarskoj (najniža stopa) do 0,77 EUR po litri u Nizozemskoj. Zbog kombinacije okolišnih, gospodarskih i fiskalnih razloga, benzin i dizel znatna su porezna osnovica za države članice. Porezi su 2015. činili 63 % prosječne maloprodajne cijene benzina i 57 % cijene dizela.

Slika 15.:    Raščlamba cijena benzina po državi članici (2015.)

Izvor: Europska komisija

5.Troškovi energije u Europi

Iz prethodne rasprave može se zaključiti da je na pad veleprodajnih cijena električne energije, plina i nafte utjecao niz čimbenika (npr. rast ponude i pad potražnje). To je dovelo do sniženja maloprodajnih cijena naftnih proizvoda. Međutim, maloprodajne cijene električne energije i plina nisu se mijenjale ili su se neznatno povisile jer su rastući mrežni troškovi te porezi i pristojbe apsorbirali pad veleprodajnih cijena. Takvi cjenovni trendovi, u kombinaciji s našom potrošnjom energije, važni su za procjenu učinka troškova energije na kućanstva i industriju.

5.1.    Rashodi kućanstava za energiju

Ukupna potrošnja energije kad je riječ o električnoj energiji, plinu i loživom ulju od 2008. u kućanstvima se smanjila ili samo neznatno povećala. Međutim, rast maloprodajnih cijena električne energije i plina značio je da su se rashodi kućanstava EU-a za energiju (uključujući za prijevoz (nafta), o čemu se izvješćuje zasebno) od 2008. do 2014. povećali s 5,3 % na 5,8 %. Istodobno je pad maloprodajnih cijena naftnih proizvoda pridonio smanjenju rashoda za gorivo, koji su se smanjili s 4,3 % na 3,9 % rashoda kućanstava.

Slika 16.:    Različita potrošačka roba u rashodima kućanstava (2014.)

Izvor: Europska komisija, nacionalni zavodi za statistiku i vlastiti izračun.

Prosječna vrijednost rashoda kućanstava za energiju (ne uključujući prijevoz) skriva velike razlike među državama članicama (bogatije i siromašnije, toplije i hladnije) i među dohodovnim razredima u državama članicama. Udio je u rasponu od 3 % u Malti do 14,5 % u Slovačkoj. Analiza različitih vrsta kućanstava pokazuje da siromašnija kućanstva troše veći udio svojih prihoda na energiju od bogatijih kućanstava.

Slika 17.: Udio rashoda kućanstava za energiju po dohodovnom razredu(2014.)

Izvor: Europska komisija, nacionalni uredi za statistiku i vlastiti izračun.

U prosjeku udio energije u rashodima kućanstava iznosi 8,6 % za najsiromašnija kućanstva (u usporedbi s 5,7 % iz 2004.), 6,2 % za kućanstva sa srednjim primanjima i 4,3 % za kućanstva s visokim primanjima. To pokazuje da, posebno u vrijeme slaboga gospodarskog rasta, rast cijena relativno više utječe na osjetljive potrošače nego na prosječno kućanstvo, što upućuje na to da su za rješavanje problema energetskog siromaštva potrebne socijalne mjere usmjerene na osjetljive potrošače.

Analiza također pokazuje da su kućanstva u nekim državama članicama reagirala na rast cijena energije i troškova smanjenjem potrošnje energije (vidjeti sliku 18.). Potrošnja energije u kućanstvima EU-a (osim za prijevoz) smanjila se u predmetnom razdoblju za otprilike 4 % unatoč povećanju broja i veličine kućanstava. Na to su ih većinom potaknule uštede energije. U mnogim slučajevima razlog za to bila je bolja energetska učinkovitost zgrada, no u nekim državama znatna smanjenja potrošnje mogla bi biti posljedica ograničenja kupovne moći.

Slika 18.:    Promjene u potrošnji energije u nekim državama članicama (2004. – 2013.)

Izvor: baza podataka ODYSSEE

5.2.    Troškovi energije za industriju

Promjene cijena energije posljednjih godina nisu utjecale na povećanje udjela troškova energije u troškovima proizvodnje europskih poduzeća te on čini manje od 2 %. Međutim, kako bi smanjile troškove energije za industriju, većina vlada država članica omogućuje subvencije u obliku izuzeća i smanjenja poreza i pristojbi za energiju (npr. pristojbe za obnovljivu energiju ili energetsku učinkovitost ili mrežne tarife). Ovisno o svojim obilježjima i državi članici u kojoj ima poslovni nastan, poduzeće može imati pravo na 50 % niže cijene energije od drugog poduzeća u istom sektoru.

Stoga troškove energije treba pažljivije ocijeniti u nekim industrijskim sektorima u kojima su troškovi za energiju viši i koji su izloženiji međunarodnom tržišnom natjecanju. To su energetski intenzivne industrije određene gospodarske važnosti i izloženosti trgovini (u kojima troškovi za energiju čine najmanje 3 % ukupnih troškova proizvodnje, a u nekim slučajevima i do prosječno 40 % ili više). Analiza koju je provela Komisija pokazuje da su se od 2008. do 2013. u 14 odabranih sektora udio troškova energije i apsolutni troškovi za energiju u većini slučajeva smanjili. To je posljedica pada cijena energije, poreznih izuzeća ili sniženja poreza, niže potrošnje energije povezane sa smanjenom razinom proizvodnje, preusmjeravanja proizvodnje na manje energetski intenzivne proizvode, provođenja mjera energetske učinkovitosti i sporijih smanjenja u ostalim čimbenicima troškova proizvodnje.

Međunarodna usporedba troškova energije

Europsko gospodarstvo u cjelini nije pretjerano energetski intenzivno gospodarstvo. EU je desetljećima restrukturirao svoje gospodarstvo suočen s promjenama na domaćem i globalnom tržištu te s potražnjom za različitom robom i sve više uslugama. Restrukturiranje je također posljedica promjena u dostupnosti resursa, cjenovnih signala i tehnoloških promjena. Međutim, kako je prethodno navedeno, određene energetski intenzivne industrije izložene su međunarodnom tržišnom natjecanju. Stoga je važno ocijeniti kakva su kretanja cijena i troškova energije u EU-u u usporedbi s međunarodnim kretanjima.

Kako je navedeno u prethodnim odjeljcima, prosječne cijene električne energije i plina za industriju u EU-u relativno su umjereno rasle od 2008. do 2015. dok su cijene u azijskim zemljama (posebno Kina, Sjeverna Koreja i Japan) rasle znatno brže.

Prema (ograničenim) podacima dostupnima za usporedbu troškova energije za industriju i energetskog intenziteta 16 u svijetu kineske intenzivne industrije znatno su energetski intenzivnije od industrija u SAD-u i EU-u 17 . S druge strane, neki industrijski sektori u EU-u energetski su intenzivniji od tih istih sektora u SAD-u. Unatoč tomu, čini se da energija čini manji udio troškova proizvodnje energetski intenzivnih industrija u EU-u nego u SAD-u i viši udio nego u Japanu. Međutim, udio troškova energije od 2008. brže se smanjivao u SAD-u nego u EU-u što uz niže cijene energije u SAD-u pokazuje da bi se energetski intenzivne industrije SAD-a mogle približiti onima u EU-u. Dokazi o poboljšanjima u pogledu energetske učinkovitosti od 2008. 18 u nekim europskim energetski intenzivnim industrijama upućuju na to da se uvođenje tih poboljšanja usporilo ili je čak prekinuto. To bi se moglo objasniti čimbenicima poput mogućih ograničenih mogućnosti za tehnička poboljšanja, smanjenim stopama korištenja kapacitetima i nedovoljnom količinom dostupnog kapitala za ulaganja.

6.Energetske subvencije i državni prihodi

Očekuje se da će konkurentno energetsko tržište koje pravilno funkcionira na najekonomičniji način isporučiti potrebnu energiju kućanstvima i industriji. Što su jasniji cjenovni signali, a cijene i troškovi proizvodnje usklađeniji, to će proizvodnja i potrošnja energije biti učinkovitije. Međutim, energetsko tržište u mnogim pogledima ne funkcionira pravilno. Zbog niza nedostataka na tržištu i regulatornih problema vlade su tijekom godina morale na različite načine intervenirati kako bi usmjerile razvoj energetskog sektora. Radi postizanja ciljeva politike poput smanjenja onečišćenja i emisija stakleničkih plinova, poboljšanja sigurnosti opskrbe energijom ili smanjenja opterećenja siromašnih kućanstava ili osjetljivih poduzeća u pogledu troškova energije uvedene su regulatorne ili financijske mjere usmjerene na proizvođače ili potrošače energije. Takvim mjerama često se subvencioniraju proizvodnja i potrošnja energije i mogu se ispraviti cjenovni signali kako bi upućivali na nedostatke na tržištu. One uključuju eksplicitne mjere koje se vide iz cijena, na primjer prethodno navedene potkoponente poreza i pristojbi za energiju. Međutim, nekim mjerama (npr. neke mjere u pogledu potražnje za energijom ili u pogledu reguliranih cijena ispod troškova proizvodnje) mogu se oslabiti cjenovni signali koji bi u protivnom usmjeravali potrošnju i proizvodnju energije, energetsku učinkovitost i ulaganja. Poseban problem čine subvencije za fosilna goriva jer se njima čista energija stavlja u nepovoljan položaj i otežava se prelazak na niskougljično gospodarstvo.

Komisija je 2014. provela opsežnu studiju o prirodi troškova energije i subvencija u Europi 19 . Zaključak je te studije da velik broj državnih intervencija obuhvaća znatne subvencije za energetski sektor (osim prijevoza) koje su 2012. iznosile 113 milijardi EUR, od čega je otprilike 17,2 milijarde EUR bilo izravno namijenjeno subvencijama za fosilna goriva za električnu energiju i grijanje 20 ; iznos za fosilna goriva za prijevoz zasebno je procijenjen na 24,7 milijardi EUR. Ako se primijene šire međunarodne definicije (MMF), koje uključuju vanjske troškove, subvencije za fosilna goriva povećavaju se na 300 milijardi EUR 21 u EU-u i Rusiji, 250 milijardi EUR u Indiji, više od 2 050 milijardi EUR u Kini i 630 milijardi EUR u SAD-u. EU se zalaže za ukidanje subvencija za fosilna goriva i subvencija koje štete okolišu kako bi povećao konkurentnost energetskog tržišta te kako bi se cjenovnim signalima pridonijelo učinkovitijoj dodjeli resursa u skladu s obvezama EU-a u pogledu suzbijanja klimatskih promjena. Zbog nedavnoga relativnog pada cijena energije vladama bi trebalo biti lakše ukinuti porezna izuzeća i ostale subvencije u pogledu cijena i potražnje za energijom. Time bi se pridonijelo i fiskalnoj konsolidaciji.

Još jedan zajednički oblik intervencije u energetska tržišta jest oporezivanje energije. Kako je prethodno navedeno, ono se može upotrijebiti za ispravljanje nedostataka na tržištu, ali vlade često traže široke, stabilne porezne osnovice za osiguravanje stabilnih javnih prihoda radi financiranja državnih rashoda. Potrošnjom energije dugo se osiguravala takva osnovica. Porezi na energiju 22 koje su države članice naplatile 2014. iznosili su ukupno 263 milijarde EUR, što je 1,88 % BDP-a EU-a. Trošarine čine najveći dio poreza na energiju. Samo prihodi od trošarina iznosili su 2015. ukupno 227 milijardi EUR. Smanjena potrošnja energetskih proizvoda dovela bi do pada prihoda od trošarina, ali države članice često su povećavale stopu trošarina. Stoga se potrošnjom energije i dalje osigurava važna porezna osnovica za javne prihode, čime se pomaže državama članicama da konsolidiraju teške fiskalne položaje. Općenito oporezivanje energije može pozitivno utjecati na rast u usporedbi s oporezivanjem rada i ulaganja.

Cijene energije imaju dodatni učinak na šire, makroekonomske aspekte gospodarstva EU-a u obliku inflacije. Energija ima veliku ulogu u rashodima kućanstava i troškovima industrije te posebno u sektoru prijevoza kroz cijene nafte. Cijene energije stoga su važan čimbenik koji utječe na inflaciju. Najviše cijene energije 2008. te čak i 2011. pridonijele su 1 % tadašnjoj inflaciji EU-a, kao što sada niže cijene imaju deflacijski učinak na gospodarstvo EU-a.

Slika 19.:    Utjecaj cijena energije na inflaciju u EU-u

Izvor: Eurostat

Zaključak

Nagli pad cijena energetske robe posljednjih godina, posebno nafte, ali i plina, posljedica je tehnoloških promjena te tržišnih i geopolitičkih zbivanja. Zbog toga se znatno promijenilo energetsko okruženje. U Europi, koja je veliki uvoznik energije, kućanstva i poduzeća u teškom gospodarskom položaju mogla su privremeno predahnuti te se osigurao „jednokratni” poticaj gospodarstvu. To upućuje na važnost razvoja globalnih tržišta energije, posebno u regiji koja uvozi energiju kao što je EU, a smanjuju se i razlike u cijenama u usporedbi s drugim regijama. To je posebno važno za sektor plina u kojem globalni razvoj tržišta ukapljenog prirodnog plina i novi izvori opskrbe stvaraju nove prilike za Europu: može pridonijeti smanjenju razlika u cijenama plina u usporedbi s drugim dijelovima svijeta, kao što je SAD, te s gledišta dekarbonizacije poboljšati konkurentni položaj plina u usporedbi s ugljenom.

Međutim, nižim cijenama može se odvratiti pozornost od energetskih problema s kojima se suočavamo kao što su energetska sigurnost, konkurentnost i klimatske promjene. Oni nisu nestali. Podaci i analiza u ovom izvješću prikazuju detaljniju sliku i mogu nam pomoći da utvrdimo odgovarajuće pristupe i politike pri razvoju energetske unije u okviru energetskog okruženja koje se mijenja. Niske cijene ne treba uzeti zdravo za gotovo. Podaci u ovom izvješću pokazuju kako se ponuda i potražnja brzo mogu promijeniti. To se još jasnije vidi ako uzmemo u obzir da se novi resursi kao što su plin iz škriljevca i naftne bušotine brzo iscrpljuju te da su potrebna stalna zamjenska ulaganja za održavanje proizvodnje.

Iako troškovi energije u većini poslovnih djelatnosti čine mali udio ukupnih troškova proizvodnje, europske energetski intenzivne industrije i dalje su osjetljive na rast cijena. Dostupni dokazi dobiveni mjerenjem energetskog intenziteta pokazuju da bi energetski intenzivne industrije SAD-a mogle u nekim sektorima dostići EU u pogledu energetske učinkovitosti. To bi se moglo riješiti većim ulaganjima u energetsku učinkovitosti te prelaskom na inovativne proizvode s većom dodanom vrijednošću. Određenim energetski intenzivnim industrijama dostupni su znatna smanjenja poreza i porezna izuzeća, ali te se pogodnosti znatno razlikuju među državama članicama. Takve bi se subvencije trebale odobravati samo ako je to potrebno za potporu europskoj industriji u slučaju nejednakoga međunarodnog tržišnog natjecanja uz najmanje moguće narušavanje cijena. Države članice trebale bi iskoristiti trenutačne niže cijene energije za ukidanje neprimjerenih subvencija i poreznih izuzeća kojima se narušavaju cjenovni signali i odgađa prelazak na niskougljično gospodarstvo.

Na trendove u pogledu cijena i troškova energije u Europi utječu mnogi čimbenici. Jedan nedvojbeni zaključak ovog izvješća jest da postoji razlika između kretanja veleprodajnih i maloprodajnih cijena električne energije. Dok su veleprodajne cijene 2016. dostigle najnižu razinu u 12 godina, cijene za kućanstva povećavale su se u prosjeku za 2 – 3 % godišnje 23 . To je posljedica boljeg funkcioniranja tržišta u kombinaciji s problemima na tržištu te viših poreza i pristojbi.

Pad veleprodajnih cijena povezan je s cijenama energetske robe, manjom potražnjom i boljim funkcioniranjem tržišta ostvarenim spajanjem tržišta. Na nekim regionalnim tržištima postoje i prekomjerni kapaciteti proizvodnje energije, a novi kapaciteti nisu potrebni sve dok se stariji ne povuku s tržišta. Nacionalne mjere poput mehanizama za razvoj kapaciteta i potpore za obnovljivu energiju također utječu na sniženje veleprodajnih cijena daljnje smanjenje prihoda i sprečavaju ugrađene cjenovne signale tržišta za ponovnu uspostavu ravnoteže. Uzimajući u obzir velika ulaganja u proizvodne kapacitete koji će biti dugoročno potrebni za postizanje ciljeva sigurnosti opskrbe, konkurentnosti i dekarbonizacije, EU-u je potreban okvir za oblikovanje tržišta i energetsku politiku koji se oslanja na tržišne mehanizme, omogućuje ulaganja u fleksibilnu proizvodnju s niskom razinom emisije ugljika i upravljanjem potražnjom, skladištenje i prekograničnu povezanost.

Čini se da se sniženje veleprodajnih cijena sporo i samo djelomično prenosi na maloprodajne potrošače, iako je taj proces malo brži u pogledu industrijskih potrošača. To pokazuje da se tržišno natjecanje na maloprodajnim tržištima može dodatno poboljšati. Nadalje, rast mrežnih tarifa, poreza i pristojbi gotovo je poništio pad veleprodajnih cijena. Taj rast može biti posljedica potrebnih ulaganja u prekograničnu međusobnu povezanost i pametne mreže kojima se ostvaruju koristi u pogledu učinkovitosti, unutarnjeg tržišta i energetske sigurnosti. Porezi i pristojbe mogu se uvesti radi ispravljanja nedostataka na tržištu, iz općih fiskalnih razloga ili za izravno financiranje ulaganja u proizvodnju energije. (Od ključne važnosti da potrošači u sektoru potpuno pokrivaju troškove energetskog sustava i da se ne dopušta akumulacija tarifnih deficita. Međutim, njima se ne bi trebali smanjiti poticaji proizvođačima energije za ulaganja. Niski stupanj prijenosa cijena s veleprodajne na maloprodajnu razinu i utjecaj cijena na kućanstva i industriju pokazuju da bi EU trebao nastaviti poticati razvoj unutarnjeg energetskog tržišta, posebno s funkcionalnim oblikovanjem tržišta električne energije. U cijelom EU-u moraju se razviti konkurentna tržišta na kojima potrošači i proizvođači mogu fleksibilno reagirati na veleprodajne ili maloprodajne cjenovne signale. Kako bi na ulaganja u energetski sektor mogle utjecati tržišne snage, nužne su veleprodajne cijene energije kojima se potpuno pokrivaju ulaganja i operativni troškovi.

U svim tim pogledima budući prijedlozi Komisije o oblikovanju tržišta, maloprodajnim tržištima, obnovljivoj energiji i upravljanju od ključne su važnosti za uspostavu inovativnog i konkurentnog energetskog sektora kojim se europskim kućanstvima i industriji može osigurati povoljna energija, a europskoj industriji omogućiti da se učinkovito natječe u globalnom gospodarstvu.

(1)

.    COM(2014) 21 /2

(2)

   Na temelju toga Komisija je predložila i donijela Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici cijena prirodnog plina i električne energije, odnosno Uredbu (EU) 2016/1952, 26. listopada 2016.

(3)

   Vidjeti upute u 8. mjeri Okvirne strategije za energetsku uniju (veljača 2015.) i ažurirani plan za energetsku uniju (studeni 2015.).

(4)

   Zimska prognoza Europske komisije za 2015.

(5)

     Platts je ponderirao europsku prosječnu cijenu električne energije.

(6)

Npr. tržišna snaga tradicionalnih operatora, prepreke ulasku, administrativno uređene cijene

(7)

     Prosječne cijene odnose se na ponderirane prosječne cijene u EU28.

(8)

     1. Obnovljiva energija i kogeneracija toplinske i električne energije;    
2. Socijalna komponenta (osjetljivi potrošači, socijalne tarife, izjednačavanje tarifa otočnog sustava, zajamčena opskrba, mirovinski fondovi, politike zapošljavanja);    
3. Potpora sektoru nuklearne energije;    
4. Energetska učinkovitost;    
5. Sigurnost opskrbe (politike za sigurnost opskrbe, potpora domaćoj proizvodnji električne energije/goriva, pristojbe za zalihe za izvanredne situacije);    
6. Koncesijske pristojbe (većinom za korištenje javnim zemljištem);    
7. Nacionalna regulatorna tijela i tržište (financiranje nacionalnog regulatora ili subjekta na tržištu);    
8. Ostale pristojbe (uključuje istraživanje i razvoj, anuitete za deficit i televizijsku pristojbu);    
9. PDV;    
10. Ostali porezi (trošarine (koje neke države članice navode kao porez na električnu energiju, porez na prirodni plin, porez na energiju, porez na konačnu potrošnju energije, posebni porez na energiju, ekološki porez) i porezi kao što su porezi na distribuciju, prijenos i emisiju stakleničkih plinova).

(9)

     Tijekom 2015. ukupno 28 % električne energije u EU-u proizvedeno je iz obnovljivih izvora.

(10)

     U slučaju industrijskih potrošača konačne maloprodajne cijene isključuju PDV jer se može ostvariti njegov povrat.

(11)

     U industriji su cijene za velike potrošače energije (70 000 – 150 000 MWh godišnje; tj. Eurostatova kategorija potrošača IF) rasle za 0,8 % godišnje; za srednje potrošače (2 000 – 20 000 MWh godišnje; tj. kategorija ID) za 2,3 % godišnje; i za male potrošače (20 – 500 MWh godišnje; tj. kategorija IB) za 3,1 %. Agregirani podaci ne odražavaju sve promjene cijena za pojedinačna poduzeća.

(12)

     HR, FR, IE, LV, PL, PT i UK.

(13)

     Ovisnost o uvozu plina 2015. iznosila je 69 %.

(14)

     Odnosi se na industrijske potrošače s godišnjom potrošnjom od jednog do četiri milijuna GJ (kategorija 15).

(15)

     Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (OJ L 283, 31.10.2003., str. 51).

(16)

Energetski intenzitet definira se kao iskorištena energija po bruto dodanoj vrijednosti. Energetski intenzitet može se upotrijebiti kao pokazatelj tehničke energetske učinkovitosti, ali na njega će utjecati gospodarski čimbenici koji utječu na razvoj bruto dodane vrijednosti.

(17)

Dostupni podaci nisu reprezentativni za osnovne kemikalije, čelik ili aluminij.

(18)

Iskorištena energija po fizičkoj jedinici proizvodnje.

(19)

http://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/ECOFYS%202014%20Subsidies%20and%20costs%20of%20EU%20energy_11_Nov.pdf

(20)

 To uključuje subvencije za ugljen od 9,7 milijardi EUR i za plin od 6,6 milijardi EUR. Subvencije su posljedica tradicije povijesnih subvencija za ulaganja, bespovratnih sredstava za ulaganja u fosilna goriva, zajamčenih otkupnih cijena, poreznih izuzeća za gorivo, proizvodnju električne energije i stavljanje izvan uporabe i odlaganje otpada. (Izvor: Studija o troškovima energije i subvencijama za prijevoz (subvencije za naftu) iz 2014., u kojoj se citira inventar OECD-a iz 2013.  https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/ECOFYS%202014%20Subsidies%20and%20costs%20of%20EU%20energy_11_Nov.pdf )

(21)

 Procjene iz 2015. ( https://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2015/wp15105.pdf )

(22)

     Porezi za okoliš povezani s energijom kako su definirani u Uredbi (EU) br. 691/2011 o europskim ekonomskim računima okoliša; oni ne uključuju PDV na energetske proizvode.

(23)

     Cijene električne energije za industriju povećale su se za otprilike 2 %. Cijene plina za industriju bile su stabilne ili su se smanjile.