EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 3.11.2016.
COM(2016) 701 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o statističkim podacima izrađenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu i njihovoj kvaliteti
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 3.11.2016.
COM(2016) 701 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o statističkim podacima izrađenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu i njihovoj kvaliteti
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o statističkim podacima izrađenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu i njihovoj kvaliteti
SADRŽAJ
1.Uvod2
1.1.Uredba o statističkim podacima o otpadu2
1.2.Različiti nacionalni pristupi i kvaliteta2
1.3.Kontrola kvalitete2
2.Točnost i pravodobnost3
3.Potpunost3
4.Točnost podataka4
4.1.Pokrivenost podacima4
4.2.Raspodjela prema gospodarskim sektorima5
4.3.Klasifikacija otpada5
4.4. Razlike između nastalog i obrađenog otpada5
5.Usporedivost6
5.1.Usporedivost tijekom vremena6
5.2.Usporedivost među zemljama6
6.Opterećenje za poduzeća6
7.Razvoj pokazatelja7
8.Postignuća i izgledi7
1.Uvod
1.1.Uredba o statističkim podacima o otpadu
Cilj Uredbe (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu 1 (u daljnjem tekstu „Uredba”) izrada je statističkih podataka o otpadu koji je obuhvaćen područjem primjene Direktive 2008/98/EZ o otpadu (Okvirna direktiva o otpadu) 2 . Člankom 8. stavkom 1. Uredbe propisuje se da Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi Uredbe svake 3 godine (nakon prvog izvješća, koje je trebalo biti dostavljeno u roku od 5 godina od stupanja Uredbe na snagu). Prvo je izvješće objavljeno 2008. 3 , drugo 2011. 4 , a treće 2014. 5
1.2.Različiti nacionalni pristupi i kvaliteta
Uredbom se utvrđuje podaci koji se trebaju dostaviti i njihova kvaliteta, dok je izbor konkretne metode izrade statističkih podataka o otpadu prepušten državama članicama. Time im se omogućuje da zadrže svoje sustave prikupljanja podataka i da teret usklađivanja s Uredbom svedu na najmanju mjeru.
Uredbom (Prilog I., odjeljak 7.) od država članica zahtijeva se da s podacima podnesu izvješće o kvaliteti. U tim izvješćima države članice referiraju se na elemente kvalitete koji se obično primjenjuju u Europskom statističkom sustavu 6 , a navedeni su u Uredbi (EZ) br. 1445/2005 o kvaliteti statističkih podataka o otpadu 7 .
1.3.Kontrola kvalitete
Od prve dostave podataka 2006. Komisija (Eurostat) je uspostavila učinkovit sustav kontrole kvalitete u dva koraka.
U prvom koraku nakon dostave podataka, unutar dva mjeseca od isteka roka za podnošenje izvješća, provodi se brza ocjena podataka i izvješća o kvaliteti. U tom koraku validacija podataka uglavnom se odnosi na internu usklađenost novih podataka i dotadašnjih kretanja. Analizom, koja se obavlja na zbirnoj razini, nastoji se otkriti veće prekide nizova i provjeriti jesu li podaci spremni za objavu. Državama članicama šalje se evaluacijsko izvješće u kojemu se, ovisno o upućenim primjedbama, može zatražiti objašnjenje i/ili revizija podataka.
Drugi je korak dubinska validacija. Podaci se analiziraju detaljnije (npr. prema gospodarskom sektoru i kategoriji otpada) te se uspoređuju obrasci i kretanja od zemlje do zemlje. Validacijske provjere uključuju:
usporedbe nastalog otpada za svaku gospodarsku djelatnost unutar pojedine zemlje s vrijednostima iz prijašnjih godina
usporedbe podataka među zemljama za svaku gospodarsku djelatnost
usporedbu nastalog i obrađenog otpada za svaku kategoriju otpada unutar pojedine zemlje
usporedne provjere s podacima o otpadu iz drugih obveza izvješćivanja poput praćenja sukladnosti u skladu s drugim zakonodavstvom u području otpada.
Rezultati se uspoređuju s izvješćima zemalja o kvaliteti, povratnim informacijama dobivenima nakon prvog evaluacijskog koraka i svim drugim raspoloživim dokumentima (npr. izvještajnom dokumentacijom iz prijašnjih godina) te se potom o njima raspravlja s državama članicama.
Osim tih dvaju koraka Komisija je predložila validacijski korak koji bi zemlje trebale poduzeti prije dostave podataka, a koji se sastoji od standardnih validacijskih pravila. Zajednički skup standardnih validacijskih pravila u pogledu statističkih podataka o otpadu dogovoren je s državama članicama 2014. Jedanaest država članica već je upotrebljavalo ta pravila prije dostave podataka za referentnu godinu 8 2012. To je važan korak prema dodatnom poboljšanju učinkovitosti validacijskog postupka.
Komisija (Eurostat) dodatno jača metodološke smjernice koje su dostupne na web-mjestu Eurostata i nastavlja poboljšavati i razrađivati sustav za kontrolu kvalitete podataka.
2.Točnost i pravodobnost
Podatke i izvješća o kvaliteti potrebno je dostaviti Komisiji (Eurostatu) svake dvije godine, najkasnije 18 mjeseci nakon završetka referentne godine 9 .
Poštovanje roka za podnošenje izvješća za referentnu godinu 2012. slično je onom za referentnu godinu 2010. Svoje skupove podataka i izvješća o kvaliteti za 2012. na vrijeme ili unutar jednog mjeseca od isteka roka dostavila je ukupno 21 država članica ili zemlja članica EGP-a/EFTA-e. Više od tri mjeseca nakon roka stigli su podaci i izvješća o kvaliteti pet država članica (Danska, Irska, Italija, Litva i Rumunjska) i jedne zemlje članice EGP-a/EFTA-e (Island). Više od tri mjeseca nakon roka za podnošenje izvješća stigli su dijelovi skupova podataka ili izvješćâ o kvaliteti triju država članica (Finska, Latvija i Ujedinjena Kraljevina).
Komisija (Eurostat) poduzima mjere kako bi potaknula zemlje da preispitaju svoje postupke izrade statistike i dostave kvalitetne podatke unutar zadanih rokova.
Objava
Podaci o nastalom i obrađenom otpadu objavljeni su 1. listopada 2014. u Eurostatovoj bazi podataka.
3.Potpunost
Dostava potpunih nacionalnih skupova podataka ključna je za izradu skupina podataka EU-a. Manjkavi podaci ograničavaju informacijsku vrijednost statističkih podataka o otpadu. Nedostaju podaci iz zemalja koje nemaju izvore podataka ili su im podaci nedovoljni za procjene.
U skupu podataka o otpadu nastalom između referentnih godina 2010. i 2012. znatno se smanjio broj manjkavih vrijednosti i broj zemalja koje su prijavile manjkave vrijednosti. U 2010. osam je zemalja prijavilo manjkave vrijednosti, ali se njihov broj u referentnoj godini 2012. smanjio na tri. Ukupan broj vrijednosti koje nedostaju pao je s 4,1% u referentnoj godini 2010. na 1,5% u 2012. Ista tendencija primjećuje se u području podataka o obradi otpada, ali je slabije izražena. Udio vrijednosti koje nedostaju pao je s 3,5% u referentnoj godini 2010. na 3,1% u 2012., a broj zemalja koje su prijavile vrijednosti koje nedostaju smanjio se s 8 na 6. Više od polovine vrijednosti koje nedostaju u skupovima podataka o obradi otpada (55%) odnosi se na kategoriju obrade „nasipavanje“. Podaci o nasipavanju prvi su puta prikupljeni 2010. nakon izmjene Uredbe 10 .
4.Točnost podataka
4.1.Pokrivenost podacima
Statistički podaci o nastalom otpadu moraju se prikupiti za sve gospodarske sektore i za kućanstva, a moraju uključivati i otpad koji je posljedica djelatnosti oporabe i odlaganja, poznat kao sekundarni otpad. Statističkim podacima trebalo bi obuhvatiti i otpad iz malih poduzeća (s manje od deset zaposlenika), iako bi takva poduzeća trebalo izuzeti iz istraživanja kad god je to moguće.
Statističkim podacima o obradi otpada obuhvaćen je sav otpad koji je oporabljen ili odložen unutar zemlje, bez obzira na podrijetlo otpada. Temeljni koncept Uredbe jest prikupljanje podataka o krajnjem odredištu otpada. Nisu obuhvaćeni pripremni postupci obrade.
Pogreške u pokrivenosti i razlike u pokrivenosti podacima
Utvrđene pogreške u pokrivenosti većinom su posljedica:
razlikâ u primjeni definicije otpada
različitih metodoloških pristupa i različitih prioriteta u gospodarenju otpadom i statističkim podacima o otpadu na nacionalnoj razini
problema u pokrivenosti specifičnih za određeni sektor.
Najveće razlike u pokrivenosti podacima vidljive su u četirima područjima:
Vrlo je velik utjecaj različite pokrivenosti otpada od iskopa (otpad u djelatnostima vađenja rude i kamena). Uzrok najvećih razlika među zemljama jest pokrivenost podacima o otkopu površinskog sloja, odnosno prirodnih materijala koji se uklanjaju s mjesta iskopa kako bi se moglo pristupiti rudači, ali koji se ne prerađuju te s obzirom na otpad od iskopa koji se zbrinjava na lokalitetu rudnika.
Razlikovanje otpada od nusproizvoda ima bitan utjecaj na količine otpada u ekonomskim djelatnostima 11 NACE A (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) i NACE C (proizvodnja), osobito u kategorijama otpada kao što su drvni otpad, životinjski i biljni otpad te troska iz proizvodnje metala.
Odstupanja u podacima o nastalom otpadu u sektoru NACE F (građevinarstvo) upućuju na razlike u pokrivenosti podacima.
Kako je već navedeno u odjeljku 3., neke zemlje još nisu u mogućnosti izvijestiti o kategoriji obrade „nasipavanje“.
Teško je procijeniti ukupan utjecaj pogrešaka u pokrivenosti. One mogu dovesti i do preniskih i do previsokih procjena. Smatra se da je utjecaj najveći kod mineralnog otpada u sektoru NACE B (vađenje rude i kamena).
4.2.Raspodjela prema gospodarskim sektorima
Uredbom se države članice pozivaju da svoje podatke dostave razvrstane u 19 kategorija (18 djelatnosti u kojima nastaje otpad plus kućanstva). Ekonomske djelatnosti podijeljene su u skladu s NACE-om. Pravilna raspodjela otpada prema djelatnostima u kojima otpad nastaje preduvjet je za:
usporedivost količina otpada specifičnog za pojedine sektore
usklađenost statističkih podataka o otpadu s poslovnim statističkim podacima.
Način na koji se otpad pripisuje sektoru u kojem nastaje ovisi o metodi koja se primjenjuje pri prikupljanju podataka i o statističkim jedinicama za koje se izrađuju statistički podaci o otpadu. Usporedivost i usklađenost podataka temelje se na uporabi poslovnih registara za prikupljanje podataka. Kako se Uredbom dopušta korištenje lokalnih jedinica ili jedinica prema vrsti djelatnosti kao statističkih jedinica za prikupljanje podataka, među zemljama mogu postojati određene razlike u raspodjeli otpada čak i ako se odredbe Uredbe pravilno primjenjuju.
Smatra se da je ukupni utjecaj pogrešne raspodjele malen. Malo vjerojatni slučajevi poput mineralnog otpada iz obrade otpada ili stabilizirani otpad iz kućanstava otkrili bi se u validacijskom postupku u kojem bi bili objašnjeni ili ispravljeni. Takvi se slučajevi ne pojavljuju često.
4.3.Klasifikacija otpada
Za potrebe izvješćivanja EU-a Uredbom se utvrđuje raspodjela otpada prema kategorijama u skladu s Europskom klasifikacijom otpada za statističke potrebe 12 (EWC-Stat). Međutim, njome se ne propisuje korištenje određene klasifikacije za prikupljanje podataka na nacionalnoj razini.
Većina zemalja prikuplja podatke u skladu s EU-ovim popisom otpada 13 koji obuhvaća 839 vrsta otpada. Unatoč ponekim poteškoćama u primjeni tog popisa, raširena uporaba te klasifikacije osigurava visoku razinu usporedivosti, barem na zbirnoj razini koja se zahtijeva u Uredbi. Smatra se da je ukupan utjecaj klasifikacijskih pogrešaka na točnost podataka malen.
4.4.Razlike između nastalog i obrađenog otpada
Razlika između količina nastalog i obrađenog otpada u EU-u u 2012. iznosi oko 200 milijuna tona. To iznosi oko 8 % svog nastalog otpada. Ta je razlika ostala stabilna tijekom dvaju posljednjih izvještajnih razdoblja. U 2006. i 2008. bila je veća i iznosila 400 milijuna tona. Obrazac je i dalje isti: više otpada nastaje nego što ga se obrađuje. U 2012. najveća je razlika zabilježena kod mulja i tekućeg otpada iz obrade otpada (oko 70 %), a najmanja (gotovo 0 %) kod tla.
Razlika između nastalog i obrađenog otpada može se objasniti s pomoću nekoliko stvari:
U pojedinoj se zemlji ne obrađuje sav otpad koji je u njoj nastao. U skladu s Uredbom ne prikupljaju se podaci o uvozu i izvozu pa se razlike koje nastaju zbog uvoza i izvoza ne mogu brojčano iskazati podacima koji su propisani Uredbom. Procjene na temelju podataka o vanjskoj trgovini pokazuju da se tim učinkom objašnjava približno jedna petina razlike za cijeli EU. U pojedinačnim državama članicama taj učinak može biti veći. Na primjer, u Njemačkoj uvoz otpada čini više od 4 % otpada nastalog u njoj, dok Ujedinjena Kraljevina izvozi više od 6 % otpada koji proizvodi.
Podaci o nastalom otpadu obuhvaćaju nastali primarni i sekundarni otpad, a obrada otpada odnosi se na konačnu obradu te bi se obrađeni otpad trebao računati samo jedanput.
Sve kategorije otpada, osim mulja, iskazuju se u normalnoj mokroj masi. Tijekom postupka prethodne obrade, primjerice pripremnih postupaka obrade za zbrinjavanje (postupanje s tekućim otpadom, npr. procjednim vodama ili emulzijom ulje/voda), gubi se vodena masa i otpad u završnu obradu ulazi znatno smanjene mase.
Neke aktivnosti izuzete su iz područja primjene Priloga II. Uredbe, poput suspalionica koje upotrebljavaju samo određene otpadne biomase kao gorivo.
Ne obrađuje se sav otpad u istoj godini kad je nastao. Neke vrste otpada privremeno se skladište. Tako otpad obrađen u godini t može sadržavati otpad nastao u godini t – 1. Otpad nastao u godini t može se obraditi u godini t + 1.
5.Usporedivost
5.1.Usporedivost tijekom vremena
Podaci za referentnu godinu 2012. dobiveni su u okviru drugog prikupljanja podataka nakon velikih promjena uvedenih izmijenjenom verzijom Uredbe. Zemlje dobro provode te promjene. Komisija (Eurostat) kontinuirano radi na predstavljanju i analizi vremenskih nizova koje se trenutačno sastoje od 5 referentnih godina (2004., 2006., 2008., 2010. i 2012.).
Izvješća zemalja o kvaliteti pokazala su se korisnim alatom za praćenje metodoloških promjena i njihova utjecaja na usporedivost podataka. Ocjena nacionalnih izvješća o kvaliteti pokazuje da su gotovo sve države članice od 2004. znatno prilagodile pristupe nacionalnim statističkim podacima o otpadu. Većina zemalja i dalje poboljšava prikupljanje podataka u pogledu njihove kvalitete (npr. smanjivanje podatkovnih manjkavosti, poboljšanje pokrivenosti) i učinkovitosti svojih metoda.
Unapređenje prikupljanja podataka tijekom godina stvorilo je prekide u vremenskim nizovima. Kako bi ograničile te prekide zemlje preispituju skupove podataka za prethodne godine. Korisnici su obaviješteni. Komisija (Eurostat) označava prekide vremenskih nizova u skupovima podataka koje distribuira.
5.2.Usporedivost među zemljama
Zahvaljujući općim definicijama i klasifikacijama, usporedivost s drugim zemljama prilično je visoka u većini sektora i vrstama otpada. No i dalje se pojavljuju određeni problemi u usporedbi podataka među zemljama zbog razlika u pokrivenosti opisanih u odjeljku 4.1.
6.Opterećenje za poduzeća
Države članice u svojim izvješćima o kvaliteti iskazuju predanost da teret za poduzeća održavaju na najnižoj mogućoj razini. To se odražava u sve većem broju država članica koje prikupljaju informacije o opterećenju povezanom s obvezom izvješćivanja koje mogu brojčano iskazati prosječno vrijeme potrebno ispitanicima za ispunjavanje upitnika ili obrazaca izvješća. Informacije se od ispitanika prikupljaju upitnicima ili su utvrđene posebnim studijama. Oko polovine država članica koristi se administrativnim podacima kao glavnim izvorom statističkih podataka o otpadu i na taj se način izbjegava opterećivanje pružatelja podataka dodatnim upitnicima. Ostale zemlje koriste se administrativnim podacima kao jednim od mnogih izvora podataka. Mala su poduzeća na različite načine izuzeta iz istraživanja 14 .
Raste broj zemalja u kojima su uvedeni ili se planiraju uvesti elektronički sustavi izvješćivanja u okviru kojih se podaci utvrđeni propisima o otpadu automatski prosljeđuju iz postrojenja za obradu otpada do statističkih tijela. Alati za elektroničko izvješćivanje o nekim ili svim podacima o otpadu u ovom su trenutku dostupni u Belgiji, Hrvatskoj, Danskoj, Irskoj, Litvi, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Sloveniji, Švedskoj, Norveškoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
7.Razvoj pokazatelja
Proizvedeni podaci koriste se za izračun pokazatelja. Na primjer, Unijini pokazatelji održivog razvoja o nastalom otpadu, ne uključujući veći mineralni otpad i o opasnom otpadu nastalom zbog gospodarskih djelatnosti dostupni su na web-mjestu Eurostata. Ti su pokazatelji iskazani u kilogramu po stanovniku kako bi se olakšala usporedba među državama.
Razvijen je novi pokazatelj upravljanja otpadom, ne uključujući veći mineralni otpad . Taj pokazatelj pokazuje završnu obradu otpada nastalog na nacionalnoj razini 15 . Za razliku od podataka prikupljenih u skladu s Uredbom, obrada izvezenog otpada također se uzima u obzir, ali je uvezeni otpad izuzet iz pokazatelja.
Ti pokazatelji mogu poslužiti kao vrijedan doprinos praćenju provedbe Komisijine strategije kružnoga gospodarstva .
8.Postignuća i izgledi
Otkako su se 2006. godine počela podnositi izvješća, ostvaren je znatan napredak u prikupljanju statističkih podataka o otpadu. Potpunost podataka koje dostavljaju države članice stalno se povećava. U statističkim podacima o otpadu dosegnut je prilično visok stupanj usporedivosti među zemljama u većini kategorija otpada i sektora, a ostvaren je i znatan napredak u pogledu postizanja pune pokrivenosti podacima. Općenito gledano, podaci većine zemalja odgovarajuće su kvalitete. Međutim, kako bi se pridonijelo ostvarenju ciljeva politike EU-a u pogledu okoliša, industrijskih materijala i sirovina, potrebna su daljnja poboljšanja. Komisija s državama članicama nastavlja suradnju u pogledu tih poboljšanja, primjerice seminarima i razmjenama najbolje prakse.
Nakon što su dostavljeni podaci za 2012., podaci o nastalom i obrađenom otpadu sad su dostupni za pet referentnih godina, odnosno za razdoblje od 2004. do 2012. Zbog dužih vremenskih nizova podaci postaju sve korisniji, primjerice za razvoj pokazatelja ili kao doprinos analizama povezanima s klimom.
Istodobno, metodološka poboljšanja u pojedinim zemljama još mogu imati znatan utjecaj na vremenske nizove i na nacionalnoj razini i na zbirnoj razini EU-28. Kretanja tijekom vremena stoga bi i dalje trebalo tumačiti oprezno i nakon pomne analize temeljnih podataka.
Aktualna verzija EWC-Stat Rev. 4, u kojoj je navedena 51 kategorija.