EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 5.10.2016.
COM(2016) 639 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
Osmo izvješće Komisije o radu inspekcijskih mehanizama za tradicionalna vlastita sredstva (2013.-2015.) (članak 18. stavak 5. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000.)
|
1. Uvod |
||
|
Komisija redovito sastavlja izvješće za Europski parlament i Vijeće o radu inspekcijskih mehanizama za tradicionalna vlastita sredstva („TVS”) 1 . Inspekcije tradicionalnih vlastitih sredstava temelje se na Odluci Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. 2 , Uredbi Vijeća br. 1150/2000 od 22. svibnja 2000. 3 i Uredbi Vijeća br. 1026/1999 od 10. svibnja 1999. 4 |
Tradicionalna vlastita sredstva (TVS): carine na proizvode koji se uvoze iz trećih zemalja plus pristojbe na šećer. Tijekom razdoblja od 2013. do 2015. na raspolaganje je stavljeno više od 50 milijardi EUR (neto). Godišnji prosjek iznosio je 16,8 milijardi EUR. |
|
U ovom se izvješću, osmom takve vrste, opisuje i analizira rad inspekcijskog sustava za tradicionalna vlastita sredstva za razdoblje od 2013. do 2015. 5 U njemu se izvješćuje o inspekcijama tradicionalnih vlastitih sredstava koje je Komisija izvršila u tom razdoblju i ono uključuje sljedeće:
sve inspekcije koje je Komisija obavila na licu mjesta u državama članicama i njihovo praćenje,
daljnje postupanje u skladu s dopisima Europskog revizorskog suda o preliminarnim nalazima,
ispitivanje otpisanih nenaplativih prava,
postupanje s pogreškama država članica kojima se uzrokuje gubitak tradicionalnih vlastitih sredstava,
upravljanje bazom podataka o prijevarama i nepravilnostima (OWNRES),
pokusni rad na reviziji računa A i B država članica,
pomoć zemljama kandidatkinjama.
2. Okvir i metodologija za inspekcije tradicionalnih vlastitih sredstava
2.1. Regulatorni i operativni okvir za tradicionalna vlastita sredstva
|
Odgovornost za ubiranje tradicionalnih vlastitih sredstava prenesena je na države članice. One moraju prikupljene carine staviti na raspolaganje proračunu EU-a i mogu zadržati, u svrhu troškova prikupljanja, 25 % svih iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava koja su Komisiji stavljena na raspolaganje 6 . Države članice dužne su same provoditi provjere i izvješćivati Komisiju. Međutim, Komisija zadržava važne inspekcijske ovlasti u tom području. Za potrebe nadzora sustava ubiranja tradicionalnih vlastitih sredstava Komisija može obavljati nekoliko vrsta provjera: provjere propisa, provjere dokumenata i inspekcije na licu mjesta. Komisija je također dužna odgovoriti na primjedbe Revizorskog suda u njegovom Godišnjem izvješću, tematskim izvješćima ili dopisima o preliminarnim nalazima i na primjedbe i preporuke Europskog parlamenta tijekom postupka davanja razrješnice u pogledu provedbe proračuna. Komisija osigurava da države članice pravilno primjenjuju pravila EU-a i izvješćuje proračunsko tijelo. Inspekcijske aktivnosti Komisije imaju tri posebna cilja: |
Vrste provjera: provjere propisa: provjere odredaba država članica koje se odnose na sustav za ubiranje tradicionalnih vlastitih sredstava provjere dokumenata: analiza računovodstvenih izvještaja i svih vrsta računovodstvenih dokumenata i spisa iz država članica, među ostalim izvješća država članica o nenaplativim pravima inspekcije na licu mjesta: provjere usklađenosti nacionalnih sustava i temeljnih dokumenata sa zakonodavstvom EU-a s računovodstvenog i carinskog gledišta. Te inspekcije provode se zajedno s uključenim državama članicama ili neovisno. |
zadržati jednake uvjete među državama članicama i gospodarskim subjektima, neovisno o tome gdje se roba carini u EU-u. Komisija mora osigurati ujednačenu primjenu pravila EU-a kako bi spriječila narušavanje tržišnog natjecanja,
poboljšati stanje u pogledu povrata. Komisija se mora uvjeriti da države članice ispunjuju svoje obveze u pogledu ubiranja dostupnih tradicionalnih vlastitih sredstava i stavljanja tih sredstava na raspolaganje. Svi administrativni i financijski učinci trebali bi se razmjerno podijeliti među državama članicama,
obavijestiti proračunsko tijelo. Na temelju nalaza inspekcije Komisija može ocijeniti djelotvornost i revnost država članica u pogledu ubiranja tradicionalnih vlastitih sredstava i stavljanja tih sredstava na raspolaganje, poduzeti nužne mjere za ispravljanje nedostataka i u konačnici izvijestiti proračunsko tijelo.
2.2. Ciljevi i metodologija inspekcija tradicionalnih vlastitih sredstava na licu mjesta
Inspekcijama tradicionalnih vlastitih sredstava može se osigurati jamstvo da su postupci uspostavljeni u državi članici u skladu s primjenjivim zakonodavstvom EU-a i da su financijski interesi EU-a primjereno zaštićeni. Svake godine ispituju se različite carinske i računovodstvene teme.
Inspekcije Komisije na licu mjesta temelje se na preciznoj metodologiji kojom se provjerava jesu li postupci u skladu s normama EU-a. One se planiraju kao dio godišnjeg inspekcijskog programa koji sadržava niz tema koje treba pregledati u jednoj ili više država članica. Inspekcijski se program planira i njegove se teme biraju na temelju analize rizika. Sve inspekcije provode se uporabom standardiziranih postupaka i uključuju uporabu prilagođenih alata za reviziju, odnosno upitnika koji se unaprijed šalju državama članicama i kontrolnih popisa, među ostalim ispitnih programa, za uporabu na licu mjesta. Time se osigurava dosljednost u provedbi inspekcija i sastavljanju izvješća.
3. Inspekcije koje je Komisija obavila u razdoblju 2013. – 2015.
|
Komisija je u skladu s člankom 18. Uredbe br. 1150/2000 u razdoblju od 2013. do 2015. obavila 86 inspekcija. Šest od tih inspekcija provedeno je u skladu s pristupom zajedničke revizije 7 . Od 288 zabilježenih nalaza njih 122 imalo je izravan financijski učinak (42,36 %), a njih 63 regulatorni učinak (21,88 %). Komisija je poduzela odgovarajuće mjere kako bi osigurala da države članice, prema potrebi, stave predmetne iznose na raspolaganje proračunu EU-a. |
86 inspekcija koje su dovele do 288 nalaza. Pristup zajedničke revizije: posebne vrste zajedničke inspekcije prema kojima odjeli država članica za unutarnju reviziju provode reviziju u skladu s metodom koju je odobrila Komisija. |
3.1. Inspekcije u vezi s carinskim pitanjima
Tijekom 2013. i 2015. inspekcije su bile usmjerene na ulazak robe u carinsko područje EU-a. Njima je bilo obuhvaćeno podnošenje robe carinskim tijelima, definicija, opseg i točnost skraćenih deklaracija za privremeno skladištenje, ovlaštenja za objekte za privremeno skladištenje, nadzor robe u privremenom skladištu te pravovremeno i točno određivanje carina.
Često se sastavljaju tematska izvješća radi objedinjavanja nalaza utvrđenih tijekom inspekcija s određenom temom i daljnjeg postupanja nakon tih nalaza. Tematsko izvješće o ulasku sastavila je Glavna uprava za proračun te je ono predstavljeno državama članicama na Savjetodavnom odboru za vlastita sredstva (ACOR) 4. prosinca 2014. i Skupini za carinsku politiku (CPG) 8 16. – 17. prosinca 2014. Na temelju osam inspekcija provedenih 2013. i tri inspekcije provedene 2015. može se zaključiti da je u većini posjećenih država članica na odgovarajući način ostvarena većina definiranih ciljeva. Međutim, 32 nalaza dostavljena su državama članicama, uključujući pitanja sukladnosti i zahtjeve za unapređenje njihovih postupaka.
Inspekcije provedene 2013. i 2014. bile su usmjerene na carinski postupak za krajnju uporabu koji je ispitan u 18 država članica. Njima su bili posebno obuhvaćeni postupci odobravanja, carinski nadzor, kontrola dodjele robe za propisanu krajnju uporabu i pravovremen i točan upis u račune uvoznih carina. Dostavljeni nalazi odnosili su se većinom na nedostatke u odobrenjima za krajnju uporabu i u carinskom nadzoru, na nedovoljne provjere te nedosljednosti u carinskim deklaracijama.
Tijekom 2014. inspekcije su bile usmjerene na daljnje mjere koje su države članice poduzele u slučaju prijevare i nepravilnosti. Ispitana područja uključivala su upravljanje, ocjenjivanje i praćenje informacija o rizicima povezanih s mogućim slučajevima prijevara i nepravilnosti, provođenje popusta za zajednička prioritetna kontrolna područja i pravodobno utvrđivanje i povrat dugovanja.
Tematsko izvješće na tu temu sastavila je i Glavna uprava za proračun te je ono predstavljeno državama članicama na sastanku Savjetodavnog odbora za vlastita sredstva (ACOR) 7. srpnja 2015. i Skupini za carinsku politiku 4. prosinca 2015. Nakon 20 inspekcija posjećenim državama članicama priopćeno je 37 nalaza u kojima su se većinom tražila poboljšanja sustava praćenja i kontrole za upravljanje obrascima s informacijama o riziku i za komunikaciju o uzajamnoj pomoći na temelju pravodobne uspostave sveobuhvatnih profila rizika kojima je obuhvaćen utvrđeni rizik. Nalazi i mjere poduzete na temelju tih nalaza odnosili su se i na revnost država članica, nadzor ex-post provjera i druge daljnje mjere.
Tijekom 2015. obavljeno je pet inspekcija povezanih s upravljanjem tarifnim suspenzijama i kvotama, posebno kako bi se ispitalo odobrava li se pogodnost tarifnih suspenzija i kvota samo osobama koje ispunjuju uvjete i za dostupne količine, provode li se primjerene carinske kontrole te jesu li odgovarajuće carinske pristojbe izračunane ispravno i pravodobno stavljene na raspolaganje. Utvrđeno je da je većina država članica usklađena sa zakonodavstvom EU-a kojim se osigurava odgovarajuća zaštita financijskih interesa EU-a. Ipak su utvrđeni nedostaci povezani s upravljanjem carinskim kvotama, obavljenim provjerama i stavljanjem na raspolaganje iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava u slučaju djelomične dodjele ili odbijanja kvote. Komisija je od predmetnih država članica zatražila da brzo poprave to stanje.
Nadalje, u četiri države članice ispitano je upravljanje povlaštenim tarifnim mjerama. U ovom slučaju pozornost je bila usmjerena na postupke i uvjete za odobravanje povlaštenog tretmana, nadzor nepotpunih deklaracija i dokaza o podrijetlu koji nedostaju, provjere i analize rizika te na naknadne zahtjeve za provjeru podrijetla. Iako je u cjelini osigurana odgovarajuća zaštita financijskih interesa EU-a, utvrđeni su nedostaci u pogledu naknadnih provjera dokaza o podrijetlu i sadržaja te obrade carinskih deklaracija s povlaštenim podrijetlom. Treba napomenuti da je Europski revizorski sud 2014. objavio tematsko izvješće na tu temu 9 .
Države članice u načelu su odlučne poboljšati svoje sustave. Većina navedenih nalaza već je riješena ili je u tijeku postupak njihova rješavanja.
|
3.2. Inspekcije povezane s računovodstvenim pitanjima Upravljanje posebnim računom 10 u kombinaciji s ispravcima redovnog računa učestala je tema koja je, uz glavne carinske teme, predmet inspekcija u svim posjećenim državama članicama. Taj račun vrijedan je izvor podataka o tome kako uprave izvršavaju svoje obveze u pogledu upravljanja tradicionalnim vlastitim sredstvima (utvrđivanje prava, upravljanje jamstvima, nadzor povrata, ukidanja, otpis nenaplativih dugovanja). U tri države članice obavljene su sveobuhvatne inspekcije isključivo na tu temu. Inspekcijama provedenima na tu temu u razdoblju od 2013. do 2015. potvrđeno je da je većina pogrešaka bila jednokratna i da su sustavne pogreške bile iznimka. Države članice snosile su financijske posljedice koje su proizašle iz zabilježenih nalaza. Inspekcijama Komisije potvrđeno je da se sveukupno stanje popravlja zahvaljujući pritisku izvršenom zbog tih inspekcija i uvođenju u većini država članica elektroničkih carinskih i/ili računovodstvenih alata kojima se smanjuje rizik od jednokratnih pogrešaka. Međutim, države članice moraju uložiti napore kako bi osigurale odgovorno upravljanje posebnim računom i ispravke redovnog računa. Komisija će nastaviti pažljivo pratiti revnost država članica u pogledu povrata. |
Države članice unose tradicionalna vlastita sredstva na jedan od dva računa:
Sustav ubiranja tradicionalnih vlastitih sredstava: svi sustavi i postupci koje su države članice uvele kako bi osigurale uspostavu tradicionalnih vlastitih sredstava te njihov unos u račune, njihov povrat i plaćanje. Nenaplativa tradicionalna vlastita sredstva povlače se s posebnog računa nakon određenog vremena. Iznosi se moraju staviti na raspolaganje (platiti) Komisiji, osim ako se ne mogu vratiti iz razlogaviše sile ili iz drugih razloga koji se ne mogu pripisati državi članici. |
U šest država članica proveden je i niz inspekcija o pouzdanosti izvještaja redovnog i posebnog računa. Opći zaključak bio je da su postojeći postupci za uspostavu tih izvještaja u skladu s odredbama EU-a i da se njima osigurava zaštita financijskih interesa EU-a. Nalazi dostavljeni nakon tih inspekcija odnose se na jednokratne pogreške ili sustavne nedostatke s ograničenim financijskim učinkom.
Naposljetku, kao daljnja mjera povezana s prethodnim problemima utvrđenima u belgijskom sustavu za ubiranje tradicionalnih vlastitih sredstava, obavljeno je preispitivanje vanjske revizije carinjenja i računovodstvenih sustava za tradicionalna vlastita sredstva (koje je tražila Komisija) i utvrđeno je da je ona u načelu prihvatljiva. Vanjski revizor zaključio je da u knjigovodstvu belgijskih tradicionalnih vlastitih sredstava i iznosima prenesenima Komisiji nema značajnih pogrešaka te da pogreškama (od kojih neke imaju financijski učinak) nije ugrožena ukupna pouzdanost računa. U tijeku je praćenje korektivnih mjera koje je zatražila Komisija. Međutim, preispitivanjem vanjske revizije omogućeno je povlačenje zadrške Glavnog direktora u pogledu pouzdanosti belgijskih računa koja je izražena u njegovim izjavama o jamstvu u godišnjim izvješćima o radu Glavne uprave za proračun za 2011. i 2012.
4. Postupanje nakon inspekcija Komisije
4.1. Regulatorni aspekti
Kad se tijekom inspekcija pronađu pogreške ili nedostaci u nacionalnim propisima ili administrativnim odredbama, od država članica zahtijeva se da poduzmu potrebne mjere, među ostalim pravne i regulatorne mjere, kako bi ih uskladile sa zahtjevima EU-a. Takve prilagodbe važan su rezultat inspekcija Komisije. Utvrđeni nalazi također su važan izvor podataka o problemima s kojima su se države članice susrele tijekom primjene carinskih propisa i njihovom utjecaju na tradicionalna vlastita sredstva.
4.2. Ishod sporova
Neke točke u pravilima i dalje su izvor neslaganja između država članica i Komisije kojoj u tom slučaju ne preostaje ništa drugo nego pokrenuti postupak zbog povrede (članak 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije). U razdoblju od 2013. do 2015. pokrenuti su ili zaključeni sljedeći postupci zbog povrede:
predmet br. 2007/2230, (presuda Suda EU-a 11 od 17. srpnja 2014., Komisija protiv Portugala, C-335/12): Sud je potvrdio stajalište Komisije i zaključio da nacionalna nadležna tijela nisu izvršila svoje obveze kada su nakon pristupanja Uniji odbila staviti na raspolaganje iznose koji odgovaraju carinama povezanima s viškom količina šećera koje nisu izvezene. Budući da su tražene zatezne kamate plaćene u cijelosti, predmet je zaključen.
predmet br. 2013/2103 u vezi s Ujedinjenom Kraljevinom: država članica odbila je platiti nadoknadu za gubitak vlastitih sredstava uzrokovan neopravdanom uspostavom izvoznih uvjerenja u Anguilli, državi pod njezinim suverenitetom. Službena obavijest poslana je 27. rujna 2013., a obrazloženo mišljenje 16. listopada 2014.
predmet br. 2013/2165 u vezi s Nizozemskom: država članica odbila je platiti nadoknadu za gubitak vlastitih sredstava uzrokovan neopravdanom uspostavom potvrda EUR.1 u Curaçaou i Arubi, teritorijima pod njezinim suverenitetom. Službena obavijest poslana je 21. studenoga 2013., a obrazloženo mišljenje 16. listopada 2014.
predmet br. 2013/2251 u vezi s Italijom: država članica odbila je platiti naknadu za gubitak vlastitih sredstava uzrokovan nepostojanjem odgovarajućih mjera za povrat iznosa carina koje su utvrđene i unesene u račune. Ovaj predmet povezan je s predmetima otpisa IT(07)08-917 u vezi s krijumčarenjem cigareta. Službena obavijest poslana je 21. studenoga 2013., a obrazloženo mišljenje 28.4.2016.
predmet br. 2014/2221 u vezi s Belgijom: država članica odbila je staviti na raspolaganje zatezne kamate povezane s četiri predmeta u kojima su se tražena jamstva pokazala dovoljnima za pokrivanje carinskog duga. Službena obavijest poslana je 25. rujna 2014., a dodatno obrazloženo mišljenje 22. listopada 2015.
U svojoj presudi od 3. travnja 2014. Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine, Sud je također potvrdio stajalište Komisije da nacionalna nadležna tijela nisu ispunila svoje obveze jer su odbila staviti na raspolaganje iznose koji odgovaraju carinskom dugu za uvoz svježeg češnjaka obuhvaćenog pogrešnim obvezujućim tarifnim podacima.
Sud je donio i nekoliko odluka koje su se odnosile na zahtjeve država članica za poništenje poziva za sredstva koje su poslale službe Komisije. Opći sud smatrao je da dopis Komisije kojim ona traži od država članica da uplate vlastita sredstva nije mjera protiv koje se može pokrenuti postupak radi poništenja 12 . Protiv tih odluka pokrenuti su žalbeni postupci pred Sudom EU-a koji su još u tijeku 13 .
4.3. Financijski aspekti
Komisiji su tijekom referentnog razdoblja (2013. – 2015.) isplaćena dodatna prava u ukupnom iznosu većem od 124 milijuna EUR nakon primjedbi iz inspekcijskih izvješća i nakon ostalih inspekcijskih aktivnosti Komisije te kao rezultat daljnjih postupaka nakon nalaza Revizorskog suda i odluka Suda o postupcima zbog povrede u vezi s tradicionalnim vlastitim sredstvima.
Zatezne kamate koje su platile države članice ukupno su iznosile više od 104 milijuna EUR.
5. Mjere Komisije za poboljšanje povrata tradicionalnih vlastitih sredstava
Osim inspekcija na licu mjesta u državama članicama, Komisija raspolaže i nekim drugim sredstvima za nadzor povrata tradicionalnih vlastitih sredstava. Primjerenom uporabom tih sredstava djelotvorno se poboljšava povrat.
5.1. Ispitivanje otpisanih nenaplativih prava
|
Države članice moraju poduzeti mjere potrebne za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava, osim ako se pokaže da je povrat nemoguć zbog više sile ili iz razloga koji se ne mogu pripisati tim državama članicama (članak 17. stavak 2. Uredbe br. 1150/2000). U skladu s pravilima EU-a države članice moraju Komisiju obavijestiti o nenaplativim iznosima većim od 50 000 EUR (izvješća o otpisu) za koja smatraju da im se taj ishod ne može pripisati i Komisija daje svoje primjedbe na svako izvješće. Za iznose koji su ispod tog praga ne postoji poseban zahtjev izvješćivanja, ali uzorci tih slučajeva redovito se ocjenjuju tijekom inspekcija na licu mjesta koje provodi Komisija. Kako bi pomogla državama članicama da procijene moguću vlastitu financijsku odgovornost za nenaplative iznose tradicionalnih vlastitih sredstava, Komisija je izdala radni dokument – Priručnik – s kriterijima na kojima se temelje njezine primjedbe o izvješćima o otpisu u razdoblju od 1992. – 2012. Radni dokument dostavljen je državama članicama tijekom sastanka ACOR-a od 6. prosinca 2012. Revidiran je 25. lipnja 2013. kako bi se uzele u obzir izmjene zakonodavstva EU-a i primjenjiva sudska praksa o tradicionalnim vlastitim sredstvima. |
Izvješće o otpisu: postupak u skladu s člankom 17. Uredbe br. 1150/2000 za praćenje moguće financijske odgovornosti država članica za nenaplative iznose tradicionalnih vlastitih sredstava većih od 50 000 EUR. Komisija u okviru postupka izdaje mišljenje o tome jesu li tradicionalna vlastita sredstva postala nenaplativa iz razloga koji se ne mogu pripisati državama članicama. Svrha ispitivanja prijavljenih predmeta koje provodi Komisija jest ocijeniti stupanj revnosti koji su pokazale države članice u provođenju svojih postupaka povrata. |
Ako države članice smatraju da ispunjuju uvjete za oslobađanje od obveze stavljanja na raspolaganje Komisiji iznosa koji prekoračuju 50 000 EUR, što odgovara utvrđenim pravima koja su se pokazala nenaplativima, one moraju o predmetnim slučajevima obavijestiti Komisiju uporabom višejezične baze podataka WOMIS (Sustav za upravljanje otpisima i informiranje o njima) koja se počela upotrebljavati 1. siječnja 2010. Tim alatom, koji se redovito ažurira, omogućuje se učinkovito i sigurno upravljanje izvješćima država članica.
U razdoblju od 2013. do 2015. Komisiji su dostavljena 904 izvješća 14 koja su se odnosila na ukupno 245 523 019 EUR. U odgovoru na 791 izvješće ispitano u tom razdoblju (tekući predmeti i nova izvješća) kojima je obuhvaćeno ukupno 290 520 371 EUR, Komisija je prihvatila 106 izvješća koja se odnose na 40 831 238 EUR. U 264 predmeta koja se odnose na 87 273 185 EUR Komisija je smatrala da su iznosi postali nenaplativi iz razloga koji se mogu pripisati predmetnim državama članicama. U 12 slučajeva smatralo se da je izvješćivanje Komisije o predmetu bilo netočno ili prerano (5 013 866 EUR). Komisija je morala tražiti dodatne informacije za više od pola ispitanih predmeta (409 izvješća 15 , o kojima Komisija na kraju 2015. još nije dala svoje konačne primjedbe (157 402 082 EUR).
5.2. Postupanje s pogreškama u utvrđivanju kojima se uzrokuje gubitak tradicionalnih vlastitih sredstava
U svojoj presudi od 15. studenoga 2005. 16 , Komisija protiv Danske, Sud je podržao stav Komisije da obveza države članice za utvrđivanje prava EU-a na tradicionalna vlastita sredstva (i stavljanje tih sredstava na raspolaganje) nastaje čim se u uobičajenim okolnostima ispune uvjeti utvrđeni carinskim propisima. Stoga nije nužno čekati stvarno utvrđivanje. Budući da se države članice oslobađaju od obveze stavljanja tradicionalnih vlastitih sredstava na raspolaganje jedino u slučajevima više sile ili ako je nemoguće osigurati povrat iznosa zbog razloga koji im se ne mogu pripisati, one stoga moraju preuzeti financijske posljedice svojih pogrešaka neovisno o vremenu stvarnog utvrđivanja ili neutvrđivanja.
Na temelju te sudske prakse Komisija je pratila administrativne pogreške koje su počinile države članice na štetu financijskih interesa EU-a u razdoblju od 2013. do 2015. (inspekcije na licu mjesta, izvješća o nacionalnim odlukama u vezi s otplatom ili otpustom temeljenima na administrativnoj pogrešci itd.). Kao rezultat tog praćenja Komisija je zatražila od država članica da tijekom razdoblja 2013. – 2015. stave na raspolaganje 32 704 818 EUR.
Sud Europske unije također je objasnio u svojoj presudi C-334/08 od 8. srpnja 2010. Komisija protiv Italije da su države članice financijski odgovorne za tradicionalna vlastita sredstva koja su trebala biti stavljena na raspolaganje od datuma kada je iznos trebao biti stavljen na raspolaganje, ako nije bilo administrativnih pogrešaka. U skladu s time izračunavaju se zatezne kamate.
5.3. Baza podataka OWNRES
U skladu s Uredbom br. 1150/2000 države članice moraju Komisiji slati podatke o slučajevima prijevare i nepravilnostima u vezi s pravima iznad 10 000 EUR. Ti se podaci dostavljaju s pomoću baze podataka OWNRES kojom upravlja i koju održava Komisija.
Tom bazom podataka Komisiji se osiguravaju nužni podaci koji su joj potrebni za nadziranje povrata i pripremu njezinih inspekcija na licu mjesta. Upotrebljava je i Ured za borbu protiv prijevara (OLAF) za različite analize, a dostavljeni podaci detaljno se analiziraju u godišnjem izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o zaštiti financijskih interesa Europske unije – Borba protiv prijevara.
5.4. Pilot projekt o revizijama računa A i B koje provode države članice
Osim Dogovora o zajedničkoj reviziji koje je sklopila s Danskom i Austrijom, Komisija je sudjelovala i u pilot projektu o revizijama upravljanja računima A i B koje će provoditi same države članice i potom ocjenjivati službe Komisije. Projektna skupina za pristup zajedničkoj reviziji osnovana je 2012. u skladu s idejom iz akcijskog programa Carine 2013. i u njoj je bilo zastupljeno 13 država članica. Skupina je razvila preporuke za zajedničke ciljeve i alate za reviziju koje mogu upotrebljavati službe za unutarnju reviziju (ili službe za inspekciju tradicionalnih vlastitih sredstava) nacionalnih državnih uprava. Pilot projekt o revizijama računovodstva tradicionalnih vlastitih sredstava pokrenut je 2014. i u njemu je sudjelovalo pet država članica (Bugarska, Estonija, Hrvatska, Italija i Slovenija). Svoja izvješća o reviziji dostavile su u posljednjem tromjesečju 2014. Komisija je potom u predmetnim državama članicama obavila inspekcije na licu mjesta radi potvrde vlastitih nalaza pokusne revizije. Opći zaključci postupka navedeni su u zasebnom izvješću Komisije za svaku državu članicu.
Rezultati su u načelu bili pozitivni iako je utvrđeno nekoliko pitanja na kojima će trebati dalje raditi i koja će trebati razmatrati. Potrebno je više iskustva s ovakvom vrstom zajedničkog rada. U tu svrhu pokrenut je drugi pilot projekt o računovodstvu tradicionalnih vlastitih sredstava.
5.5. Mjere nadzora za države pristupnice
Komisija pruža tehničku pomoć zemljama kandidatkinjama za razvoj administrativnog kapaciteta i uspostavu sustava koji su nužni za provedbu pravne stečevine u pogledu tradicionalnih vlastitih sredstava nakon pristupanja. Ona ocjenjuje i spremnost zemalja kandidatkinja u tom pogledu.
U tom je području Komisija provela posljednju pripremnu misiju 2013. u okviru pregovora o pristupanju s Hrvatskom. Komisija je tijekom te promatračke misije mogla steći razumno jamstvo o administrativnoj sposobnosti Hrvatske za primjenu pravne stečevine. Islandu i Crnoj Gori pružena je tehnička pomoć u obliku radionica o vlastitim sredstvima. Island je povukao svoj zahtjev za članstvo u EU-u dok je pružanje tehničke pomoći u Crnoj Gori još uvijek u tijeku.
6. Ukupna ocjena inspekcijskih mehanizama
Kao i prethodnih godina, nalazima iz razdoblja 2013. – 2015. potvrđene su pogodnosti i jamstva koje EU ostvaruje iz inspekcijskih mehanizama za tradicionalna vlastita sredstva. Europski revizorski sud utvrdio je u svojim godišnjim izvješćima da će ti mehanizmi biti djelotvorni za zaštitu financijskih interesa EU-a.
Glavna svrha mehanizama za tradicionalna vlastita sredstva u pogledu inspekcije koju provodi Komisija jest osigurati da države članice poštuju regulatorni okvir EU-a za tradicionalna vlastita sredstva i da pravodobno i u cijelosti stavljaju tradicionalna vlastita sredstva na raspolaganje proračunu EU-a. Prethodno navedene inspekcije imaju znatan financijski učinak i njima se očito poboljšava povrat tradicionalnih vlastitih sredstava i njihovo stavljanje na raspolaganje proračunu EU-a. Međutim, razvidno je da se inspekcijama poboljšava i usklađenost s pravilima EU-a. Kao rezultat inspekcijskih nalaza Komisije, države članice redovito revidiraju svoja pravila i postupke ili uspostavljaju nove. U presudama Suda EU-a također se redovito potvrđuju stajališta Komisije o zaštiti financijskih interesa EU-a u pogledu provedbe zakonodavnog okvira o vlastitim sredstvima. Naposljetku, nalazima inspekcija koje provodi Komisija utječe se na zakonodavni postupak, primjerice utvrđivanjem nedostataka i njihovih posljedica.
Stoga se inspekcijama tradicionalnih vlastitih sredstava koje provodi Komisija znatno pridonosi boljoj zaštiti financijskih interesa EU-a učinkovitim praćenjem toga stavljaju li države članice tradicionalna vlastita sredstva na raspolaganje na vrijeme i u cijelosti.
7. Zaključak
Na temelju rezultata zabilježenih od 2013. do 2015. može se zaključiti da su inspekcije tradicionalnih vlastitih sredstava koje provodi Komisija i sustavno poduzimanje daljnjih mjera u pogledu uočenih nedostataka nužno i učinkovito sredstvo za poboljšanje povrata tradicionalnih vlastitih sredstava i osiguranje jamstva da su financijski interesi EU-a primjereno zaštićeni u tom području.
Inspekcije su i dalje ključni alat kojim se osigurava usklađenost s pravilima EU-a. Njihov je financijski učinak znatan, kako je prikazano dodatnim neto iznosom koji je stavljen na raspolaganje proračunu EU-a (uključujući plaćanja za nenaplative iznose iz razloga koji se mogu pripisati državama članicama i plaćanja povezana s financijskom odgovornošću država članica za pogreške nacionalnih uprava) i iznosi otprilike 348 milijuna EUR u razdoblju od 2013. do 2015. Zbog toga treba poticati pravodobno i potpuno stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava proračunu EU-a. Nadalje, inspekcijama se pridonosi osiguravanju jednakog postupanja među državama članicama u pogledu primjene carinskih i računovodstvenih pravila i zaštite financijskih interesa EU-a i osigurava se moćan mehanizam za suzbijanje i sprječavanje štetnog narušavanja tržišnog natjecanja.
Od 1. svibnja 2016. primjenjuje se novo carinsko zakonodavstvo 17 , a nakon ratifikacije u državama članicama od 1. siječnja 2014. počet će se retroaktivno primjenjivati novi zakonodavni okvir o vlastitim sredstvima za razdoblje 2014. – 2020. Obama se zahtijeva od Komisije da odlučno i djelotvorno nastavi provoditi svoje inspekcijske aktivnosti u pogledu tradicionalnih vlastitih sredstava.
Članak 18. stavak 5. Uredbe br. 1150/2000
SL L 163, 23.6..2007., str. 17.
SL L 130, 31.5.2000., str. 1–9., kako je izmijenjena Uredbom Vijeća br. 1377/2014 od 18. prosinca 2014. (SL L 367, 23.12.2014., str. 14).
SL L 126, 20.5.1999., str. 1.
Izvješće je usmjereno na provjere koje provode institucije EU-a (Komisija i Revizorski sud). Njime nisu obuhvaćene provjere koje provode države članice, a čiji su detaljni rezultati utvrđeni u godišnjem izvješću koje se sastavlja u skladu s člankom 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Na sastanku Europskog vijeća od 8. veljače 2013. dogovoreno je da će od 1. siječnja 2014. države članice zadržati, u svrhu troškova prikupljanja, 20 % prikupljenih iznosa. To će se primjenjivati retroaktivno nakon stupanja na snagu nove Odluke o vlastitim sredstvima.
Inspekcije u Danskoj i Austriji.
Skupina za carinsku politiku uključuje ravnatelje nacionalnih carinskih uprava.
Tematsko izvješće Europskog revizorkog suda br. 2 „Upravlja li se povlaštenim trgovinskim sporazumima na odgovarajući način?”
Naziva se i račun B.
Sud Europske unije
Slovenija protiv Komisije, predmet T-585/14; Slovačka protiv Komisije, predmeti T-678/14 i T-779/14; Rumunjska protiv Komisije, predmet T-784/14; Španjolska protiv Komisije, predmet T-841/14.
Rumunjska protiv Komisije, predmet C-599/15P; Slovačka protiv Komisije, predmeti C-593/15P i C-594/15P.
Uključujući predmete u kojima su države članice zatražile ponovno ocjenjivanje.
Uključujući predmete u kojima su države članice zatražile ponovno ocjenjivanje.
Predmet C-392/02
Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije; Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije; Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije