EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 31.3.2016.
COM(2016) 169 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o hrani za malu djecu
{SWD(2016) 99 final}
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 31.3.2016.
COM(2016) 169 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o hrani za malu djecu
{SWD(2016) 99 final}
sadržaj
1.Uvod
2.Tržište hrane za malu djecu u EU-u
2.1Prisutnost i sastav proizvodâ
2.2Veličina, vrijednost, cijene i struktura tržišta
2.3Stavljanje hrane za malu djecu na tržište
3.Predodžbe i ponašanje potrošača
4.Zakonodavni okvir primjenjiv na hranu za malu djecu
5.Znanstveno mišljenje EFSA-e u pogledu hrane za malu djecu
6.Sažetak pitanja povezanih s hranom za malu djecu
7.Sažetak stajališta država članica i zainteresiranih stranaka
8.Zaključci
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o hrani za malu djecu
1.Uvod
Ovim se izvješćem ispunjuje obveza Komisije utvrđena člankom 12. Uredbe (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti („Uredba o hrani za posebne skupine” ili „Uredba o FSG-u”) 1 .
Člankom 12. od Komisije se zahtijeva da Europskom parlamentu i Vijeću nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA) podnese izvješće o potrebi, ako ona postoji, za posebnim odredbama u pogledu napitaka na bazi mlijeka i sličnih proizvoda namijenjenih maloj djeci.
Ovo se izvješće temelji na dva znanstvena mišljenja EFSA-e 2 , istraživanju tržišta provedenom za potrebe EFSA-e 3 i opsežnom savjetovanju s nacionalnim nadležnim tijelima i zainteresiranim strankama. Popraćeno je radnim dokumentom službi (SWD) s detaljnijim informacijama o njegovim nalazima.
2.Tržište hrane za malu djecu 4 u EU-u
2.1Prisutnost i sastav proizvodâ
Hrana za malu djecu nije definirana u okviru zakonodavstva EU-a. Ona se može opisati kao posebno prerađena ili oblikovana pića na bazi bjelančevina namijenjena zadovoljavanju prehrambenih potreba male djece u dobi od 1 do 3 godine 5 . Iako je broj proizvođača malen, na tržištu EU-a postoje stotine vrsta hrane za malu djecu. Broj proizvodâ po državi članici može se znatno razlikovati.
Energetski sadržaj i sastav hrane za malu djecu različiti su 6 . U većini se slučajeva kao izvor bjelančevina upotrebljava kravlje mlijeko 7 , no sadržaj bjelančevina u proizvodu obično je manji od onoga u kravljemu mlijeku i u većini je slučajeva unutar zakonom dopuštenih vrijednosti za početnu i prijelaznu hranu za dojenčad 8 . Hrana za malu djecu obogaćena je nizom mikronutrijenata (npr. željezo i vitamin D), višestruko nezasićenim masnim kiselinama (npr. alfa-linolenska kiselina (ALA)) i drugim tvarima (npr. taurin) koje su obično prisutne u početnoj i prijelaznoj hrani za dojenčad i koje često nisu prisutne u kravljemu mlijeku (ili su u njemu prisutne u manjim količinama). Hrana za malu djecu može sadržavati različite šećere (npr. laktoza, saharoza, glukoza, maltoza), ponekad med i, u određenim slučajevima, arome (npr. vanilija).
2.2Veličina, vrijednost, cijene i struktura tržišta
Tržište hrane za malu djecu raslo je u gotovo svim ispitanim zemljama u razdoblju 2008. – 2012. Prema procjenama, veličina maloprodajnog tržišta 2012. bila je veća od 42 000 tona, a vrijednost maloprodajnog tržišta veća od 500 milijuna EUR 9 .
Cijena hrane za malu djecu razlikuje se među državama članicama i ovisi o nizu parametara, kao što su uloga distributera i porezi. Cijena joj je slična cijeni početne i prijelazne hrane za dojenčad (ili nešto niža od nje), odnosno viša je od cijene kravljeg mlijeka ili obogaćenog mlijeka 10 . Hrana za malu djecu distribuira se različitim kanalima (trgovci na malo, specijalizirane prodavaonice, web-mjesta i ljekarne), a cijene u ljekarnama obično su nešto više od onih u supermarketima.
Tržište hrane za malu djecu dijeli manji broj proizvođača. Proizvodi se proizvode u nekoliko država članica i u Švicarskoj te prodaju u ostatku EU-a i u trećim zemljama. Proizvođači iz EU-a vodeći su na globalnoj razini 11 .
2.3Stavljanje hrane za malu djecu na tržište 12
Najčešće upotrebljavani naziv hrane za malu djecu koja se stavlja na tržište u EU-u jest „mlijeko za rast”. Drugi nazivi u uporabi su npr. „mlijeko za mališane” i „napitak na bazi mlijeka za malu djecu” 13 .
Hrana za malu djecu stavlja se na tržište kao proizvodi posebno oblikovani za prehrambene potrebe male djece. Upotrebljavaju se opće tvrdnje o ulozi i prikladnosti tih proizvoda u pogledu njihova doprinosa zdravom rastu male djece. Često se ti proizvodi prezentiraju kao proizvodi koji imaju ključnu ulogu u zadovoljavanju prehrambenih potreba male djece, za koje se navodi da ih je teško zadovoljiti uobičajenim načinom prehrane. Prehrambene prednosti u odnosu na kravlje mlijeko često se upotrebljavaju kao tržišni argument (npr. „sadržava 40 puta više željeza od kravljeg mlijeka”).
U tom se kontekstu upotrebljavaju razne prehrambene tvrdnje za opis sastojaka koji se dodaju proizvodu i koji se smatraju korisnima za malu djecu (npr. „sadržava vitamin D” ili „dodana omega-3”), ili hranjivih tvari koje proizvod sadržava u smanjenom udjelu radi poboljšanja njegove prikladnosti za malu djecu (npr. „smanjen udio bjelančevina”). Upotrebljavaju se i odobrene zdravstvene tvrdnje o posebnim sastojcima koje se odnose na razvoj i zdravlje djece, pri čemu se naglasak stavlja na hranjive tvari koje se smatraju iznimno važnima kod male djece (npr. „željezo pridonosi normalnom kognitivnom razvoju djece”).
Hrana za malu djecu namijenjena je maloj djeci u dobi od 1 do 3 godine ili, u određenim slučajevima, užim podskupinama (1 – 2 i 2 – 3 godine). Razlika u odnosu na početnu i prijelaznu hranu za dojenčad osigurava se nazivom proizvoda (npr. „mlijeko za mališane”), navođenjem raspona dobi na oznaci (npr. „+1”) ili odgovarajućih brojeva (1 za početnu i 2 za prijelaznu hranu za dojenčad, odnosno 3 i 4 za hranu za malu djecu) i/ili uporabom različitih boja i dizajna na oznaci.
3.Predodžbe i ponašanje potrošača
Prakse hranjenja male djece znatno se razlikuju diljem EU-a, uzimajući u obzir socioekonomske i kulturne razlike, razlike u preporukama zdravstvenih djelatnika i nacionalnih tijela te dostupnost proizvoda.
Općenito je utvrđeno 14 da se učestalost dojenja u državama članicama znatno smanjuje nakon što dijete navrši prvu godinu života, i to podjednako u pogledu stopa i unosa. Kravlje mlijeko konkurira proizvodima za dojenčad kada je riječ o prehrani male djece, a preferencije se razlikuju ovisno o državi članici. Potrošnja hrane za malu djecu općenito je najviša u dobnoj skupini od 12 do 18 mjeseci života, nakon čega ona opada. Istovremeno se bilježi odgovarajuće povećanje potrošnje kravljeg mlijeka.
Različiti izvori informacija utječu na odluke roditelja i njegovatelja u pogledu izbora hrane za malu djecu, što ne obuhvaća samo označivanje proizvoda i njihovo oglašavanje, nego i savjete zdravstvenih djelatnika i razmjenu iskustava s obitelji i prijateljima. Najčešći argumenti roditelja i njegovatelja u korist uporabe hrane za malu djecu jesu njezina prikladnost prehrambenim potrebama male djece i njezine prednosti u odnosu na kravlje mlijeko.
U određenim državama članicama nacionalna tijela ili zdravstveni djelatnici preporučuju potrošnju hrane za malu djecu iz praktičnih razloga (tj. zbog poteškoća u postizanju primjerenih unosa svih hranjivih tvari s pomoću raznolike prehrane). U drugim državama članicama zdravstveni djelatnici i nacionalna tijela preporučuju u kontekstu uravnoteženog načina prehrane konzumaciju kravljeg mlijeka (ponekad uz dodavanje).
4.Zakonodavni okvir primjenjiv na hranu za malu djecu
Do 19. srpnja 2016. Direktivom 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 15 (koja uvelike reproducira zakonodavstvo doneseno 1989.) utvrđena su pravila o hrani za posebne prehrambene potrebe (takozvana „dijetetska hrana”). Tom se Direktivom dijetetska hrana definira kao „hrana koja se zbog svog posebnog sastava ili posebnog načina proizvodnje jasno razlikuje od sve ostale hrane, koja je prikladna zbog svojih navedenih prehrambenih svojstava i koja se stavlja na tržište tako da je ta prikladnost naznačena” (članak 1. stavak 2. Direktive). Direktiva ne sadržava iscrpan popis kategorija proizvoda koji se smatraju dijetetskom hranom. Na temelju prethodno navedene definicije, trenutačno 17 država članica EU-a i Norveška razvrstavaju hranu za malu djecu kao dijetetsku hranu 16 . Shodno tome, ta hrana mora biti u skladu s pravilima Direktive 2009/39/EZ, posebno s njezinim općim pravilom prema kojemu „hrana mora biti takvog sastava ili svojstava da je primjerena za posebne prehrambene potrebe” (članak 3. stavak 1. Direktive). Mora biti u skladu i s obveznim zahtjevima za označivanje, na primjer navoditi njezinu prikladnost za namijenjenu svrhu (članak 9. Direktive), i o njoj se moraju obavijestiti nadležna tijela države članice u kojima se ta hrana stavlja na tržište (članak 11. Direktive). Deset država članica ne razvrstava hranu za malu djecu kao dijetetsku hranu 17 .
Komisija je 2011. donijela zakonodavni prijedlog za pojednostavnjenje zakonodavnog okvira koji se primjenjuje na dijetetsku hranu 18 . Svrha tog prijedloga bilo je ukidanje zastarjelog pojma „dijetetske hrane”, stavljanje izvan snage Direktive 2009/39/EZ i njezina zamjena novim okvirom koji obuhvaća hranu za određene ranjive skupine stanovništva za koje su potrebna posebna pravila.
Europski parlament i Vijeće donijeli su prijedlog u izmijenjenom obliku (Uredba o FSG-u) te je hrana za malu djecu izostavljena iz područja primjene te Uredbe, no odlučeno je da se Komisiju obveže da u izvješću analizira jesu li za te proizvode potrebne posebne odredbe.
Uredba o FSG-u počet će se primjenjivati 20. srpnja 2016. Na taj će se datum Direktiva 2009/39/EZ staviti izvan snage te će hrana za malu djecu koja se trenutačno stavlja na tržište kao „dijetetska hrana” biti razvrstana kao uobičajena hrana, obogaćena određenim hranjivim tvarima i namijenjena posebnoj podskupini stanovništva (tj. maloj djeci), kao što je to već slučaj u deset država članica koje hranu za malu djecu ne razvrstavaju kao dijetetsku hranu.
U skladu s novim zakonodavnim okvirom, hrana za malu djecu obuhvaćena je područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 19 i ona mora udovoljavati pravilima te Uredbe (npr. o dodavanju vitamina i minerala te o označivanju, prezentiranju i oglašavanju). Na temelju članka 15. te Uredbe državama članicama dopušteno je uspostavljanje obveze obavješćivanja za proizvođače radi praćenja tržišta.
Hrana za malu djecu mora biti u skladu i s drugim relevantnim pravilima prava EU-a koja se primjenjuju na svu hranu. Primjerice, hrana za malu djecu mora biti sigurna u skladu s pravilima Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća 20 . Prehrambeni aditivi, ostatci pesticida i nove tvari u hrani za malu djecu moraju biti u skladu s pravilima uredaba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1333/2008 21 , (EZ) br. 396/2005 22 i (EZ) br. 258/97 23 . Hrana za malu djecu mora sadržavati informacije za potrošače i nutritivnu deklaraciju u skladu s pravilima Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 24 te može sadržavati isključivo posebne prehrambene i zdravstvene tvrdnje odobrene na razini EU-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 25 . Uporaba takvih tvrdnji mora biti u skladu s posebnim uvjetima uporabe i općim načelima i zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1924/2006. Člankom 3. Uredbe posebno se zabranjuje uporaba zavaravajućih tvrdnji i potraživanja koja dovode do sumnje u sigurnost i/ili prehrambenu adekvatnost ostale hrane. Člankom 4. stavkom 1. predviđeno je sljedeće: „hrana ili određene kategorije hrane moraju biti u skladu s [prehrambenim profilima] kako bi mogle na sebi nositi prehrambene ili zdravstvene tvrdnje (...)” 26 . Člankom 10. stavkom 3. predviđa se da su upućivanja na opće koristi hrane za opće zdravlje dopuštena samo ako su popraćena posebnim zdravstvenim tvrdnjama.
Nacionalna pravila o hrani za malu djecu postoje samo u Francuskoj i donesena su u okviru zakonodavstva o dijetetskoj hrani 27 .
5.Znanstveno mišljenje efsa-e u pogledu hrane za malu djecu
U pripremi ovog izvješća Europska komisija zatražila je znanstveno mišljenje EFSA-e. U svojemu mišljenju od 9. listopada 2013. 28 EFSA je zaključila da je hrana za malu djecu jedno od sredstava s pomoću kojih se može povećati unos n-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina, željeza i vitamina D kod dojenčadi i male djece (tvari koje je, kao i jod, EFSA utvrdila kao hranjive tvari s rizikom nedovoljnog unosa kod neke dojenčadi i male djece u EU-u).
Međutim prema mišljenju EFSA-e, druga sredstva, poput obogaćenoga kravljeg mlijeka, obogaćenih žitarica i hrane na bazi žitarica, dodataka ili ranog uvođenja mesa i ribe u dodatnu prehranu i njihovo trajno i redovito uzimanje, učinkovita su alternativa za povećanje unosa tih hranjivih tvari. EFSA stoga zaključuje da se ne može utvrditi posebna uloga hrane za malu djecu i da se ona stoga ne može smatrati neophodnom za zadovoljenje prehrambenih potreba male djece u usporedbi s drugim vrstama hrane koje mogu biti uključene u njihovu uobičajenu prehranu.
U svojemu mišljenju od 26. lipnja 2014. 29 EFSA osim toga navodi da se dječja hrana kakva se konzumira tijekom prve godine života može nastaviti trošiti i kod male djece te da stoga ne smatra potrebnim predložiti posebna pravila u pogledu sastava hrane za malu djecu.
6.Sažetak pitanja povezanih s hranom za malu djecu
Kako je opisano u prethodnim odjeljcima, hrana za malu djecu raširena je u EU-u. Tržište EU-a za te proizvode raste i njihovo slobodno kretanje na unutarnjem tržištu dosad je bilo učinkovito. Proizvođači u EU-u vodeći su na globalnoj razini. U tom kontekstu treba napomenuti da Codex Alimentarius trenutno provodi reviziju standarda STAN 156-1987 30 , koja će sadržavati i reviziju pravila u pogledu hrane za malu djecu.
S prehrambenog stajališta, hrana za malu djecu nije nužna, ali jedno je od sredstava s pomoću kojih se može povećati unos određenih hranjivih tvari s rizikom nedovoljnog unosa kod neke male djece u EU-u. U EU-u nema prijavljenih sigurnosnih problema povezanih s hranom za malu djecu i sadržaj različitih hranjivih tvari u tim proizvodima općenito je u granicama dopuštenih koncentracija za prijelaznu hranu za dojenčad. Međutim neka hrana za malu djecu može sadržavati tvari (npr. šećeri, arome) u količinama koje načelno nisu preporučljive za malu djecu (imajući na umu utjecaj potrošnje šećera na razvoj pretilosti ili utjecaj šećera i aroma na razvoj okusnih preferencija kod male djece). U drugim vrstama hrane mogu nedostajati hranjive tvari za koje prema mišljenju EFSA-e postoji rizik nedovoljnog unosa kod male djece ili one mogu sadržavati hranjive tvari za koje taj rizik ne postoji.
Ta se pitanja mogu rješavati s pomoću regulatornog okvira za hranu u EU-u. Primjerice, ti proizvodi moraju sadržavati nutritivnu deklaraciju u skladu s uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1169/2011. Osim toga, proizvod smije na sebi nositi tvrdnje isključivo u skladu s pravilima Uredbe (EZ) br. 1924/2006. U tom slučaju, člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 predviđa se da se opće tvrdnje kojima se upućuje na nespecifične zdravstvene koristi proizvoda (koje mogu uključivati izjave o prikladnosti proizvoda za malu djecu) mogu upotrebljavati samo ako su popraćene posebnom odobrenom tvrdnjom (npr. „kalcij i vitamin D potrebni su za normalan rast i razvoj dječjih kostiju”). Nadalje, članak 4. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 mogao bi se upotrijebiti za utvrđivanje uvjeta u pogledu prehrambenih profila kojima bi hrana za malu djecu trebala udovoljavati kako bi na sebi mogla nositi tvrdnje (i time osigurati adekvatni sastav hrane koja nosi takve tvrdnje). Međutim članak 4. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 dosad još nije primijenjen.
Stavljanje hrane za malu djecu na tržište u određenim se slučajevima može smatrati obmanjujućim jer izaziva neopravdane sumnje u prehrambenu adekvatnost uobičajene hrane (npr. ako se izjavljuje „sadržava 40 puta više željeza od kravljeg mlijeka”, iako kravlje mlijeko u načelu ne sadržava željezo). Međutim s pravnog bi gledišta to predstavljalo pogrešnu primjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a (npr. članak 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006, kojim se zabranjuju tvrdnje koje dovode do sumnje u prehrambenu adekvatnost ostale hrane).
Od 20. srpnja 2016. sva hrana za malu djecu na tržištu EU-a jednako će se razvrstavati (kao uobičajena hrana obogaćena određenim hranjivim tvarima) i morat će biti u skladu s relevantnim postojećim horizontalnim pravilima zakonodavstva EU-a o hrani.
Iako se ne očekuje promjena u onim državama članicama koje već razvrstavaju hranu za malu djecu kao hranu za uobičajenu potrošnju, neka se kretanja u ostalih 17 država članica već mogu predvidjeti na temelju trenutačno dostupnih informacija.
Primjerice, očekuje se da će se stavljanjem izvan snage Direktive 2009/39/EZ otvoriti pristup tržištu ukidanjem „posebnog statusa” dijetetske hrane i stavljanjem izvan snage općih zahtjeva u pogledu sastava te trenutačnog postupka obavješćivanja primjenjivog na dijetetsku hranu. Time bi se teoretski mogli povećati tržišno natjecanje i ponuda proizvoda te bi se moglo pozitivno utjecati na cijene. Proizvođači hrane za malu djecu zbog povećane će konkurencije možda teže moći ostvariti povrat svojih ulaganja, no otvaranjem tržišta povećala bi se konkurentnost u prehrambenom sektoru općenito i smanjili bi se poremećaji na tržištu. Povećala bi se pravna sigurnost (svi bi proizvodi bili razvrstani jednako u cijelom EU-u), zakonodavni okvir bio bi pojednostavnjen, a administrativno opterećenje za poduzeća smanjeno (npr. ukidanje postupka obavješćivanja za dijetetsku hranu, pod uvjetom da države članice ne zahtijevaju obavješćivanje za obogaćenu hranu).
Mogu se očekivati određeni troškovi preoblikovanja i ponovnog označivanja (npr. usklađenost proizvoda koji su trenutačno razvrstani u dijetetsku hranu sa zahtjevima u pogledu vitamina i minerala iz Uredbe (EZ) br. 1925/2006; prilagodbe označivanja tih proizvoda radi uklanjanja upućivanja na „dijetetsku hranu”; usklađenost s pravilima o nutritivnoj deklaraciji iz Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani počevši od 13. prosinca 2016.).
Moglo bi se tvrditi da će, ukidanjem Direktive 2009/39/EZ i njezinog općeg zahtjeva prema kojemu „hrana mora biti takvog sastava ili svojstava da je primjerena za posebne prehrambene potrebe”, proizvođači koji trenutačno stavljaju na tržište hranu za malu djecu kao dijetetsku hranu postati fleksibilniji u odlučivanju o sastavu njihovih proizvoda, što bi moglo dovesti do nezadovoljavajućeg sastava te hrane.
Kretanja na tržištu nakon 2016. u ovoj se fazi ne mogu u potpunosti predvidjeti, stoga se u ovom izvješću ne mogu posve uzeti u obzir svi potencijalno relevantni čimbenici. Vrlo važan element nesigurnosti koji bi mogao snažno utjecati na budući razvoj u tom području bit će reakcija država članica nakon stavljanja izvan snage Direktive 2009/39/EZ. Komisija će u svakom slučaju ocijeniti sve nacrte nacionalnih pravila radi provjere usklađenosti s pravom EU-a.
7.Sažetak stajališta država članica i zainteresiranih stranaka
U okviru konzultacija o potrebi uvođenja posebnih mjera na razini EU-a u pogledu hrane za malu djecu, većina stručnjaka iz država članica izrazila je potporu novim mjerama. Suprotno tome, neki stručnjaci iz drugih država članica smatraju da nisu potrebne posebne mjere u pogledu hrane za malu djecu, pri čemu ih posebno zabrinjava činjenica da bi se dodatnim mjerama neopravdano unaprijedio status te hrane, što bi u konačnici potrošače dovelo u zabludu. Ta su nacionalna tijela naglasila i da se ti proizvodi mogu učinkovito regulirati s pomoću horizontalnih pravila zakonodavstva EU-a o hrani, kao što je to već slučaj u deset država članica.
Većina zainteresiranih stranaka podržala je dodatne mjere, uključujući dionike povezane sa sektorom industrije i one koji s njim nisu povezani.
8.Zaključci
U skladu s člankom 12. Uredbe o FSG-u ovo se izvješće odnosi na potrebu, ako ona postoji, za posebnim odredbama u pogledu napitaka na bazi mlijeka i sličnih proizvoda namijenjenih maloj djeci (tj. hrane za malu djecu) s obzirom na zahtjeve o sastavu i označivanju.
Može se zaključiti sljedeće:
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) izdala je 2013. znanstveno mišljenje o hrani za malu djecu u kojem se ti proizvodi navode kao jedno od sredstava s pomoću kojih se može povećati unos određenih hranjivih tvari s rizikom nedovoljnog unosa kod neke male djece u EU-u. Međutim prema mišljenju EFSA-e, ti proizvodi „nemaju posebnu ulogu” i „ne mogu se smatrati neophodnima za zadovoljenje prehrambenih potreba male djece” u usporedbi s ostalom hranom koja se može uključiti u njihovu uobičajenu prehranu;
sastav hrane za malu djecu različit je. Međutim sadržaj različitih hranjivih tvari u tim proizvodima općenito je u granicama dopuštenih koncentracija za prijelaznu hranu za dojenčad. Nema prijavljenih sigurnosnih problema povezanih s tim proizvodima;
ispravna i potpuna primjena općeg okvira zakonodavstva EU-a o hrani čini se dostatnom za primjereno reguliranje sastava hrane za malu djecu (npr. prehrambeni aditivi, dodavanje vitamina i minerala ili uporaba novih tvari) i komunikacije o svojstvima proizvoda (npr. informiranje potrošača o hrani, prehrambene i zdravstvene tvrdnje);
u državama članicama koje trenutačno razvrstavaju hranu za malu djecu kao dijetetsku hranu stanje će se početi mijenjati nakon 20. srpnja 2016., kao posljedica stavljanja izvan snage Direktive 2009/39/EZ i njezina općeg zahtjeva prema kojemu „hrana mora biti takvog sastava ili svojstava da je primjerena za posebne prehrambene potrebe”. Mnoge promjene nakon 2016. u ovoj fazi nije moguće predvidjeti jer ne postoje konkretne informacije o tome kako će se gospodarski subjekti i potrošači prilagoditi novom zakonodavnom okviru ili kako će države članice na nacionalnoj razini reagirati na nemogućnost nastavka uporabe prethodno navedene odredbe Direktive 2009/39/EZ. Komisija će u svakom slučaju ocijeniti sve nacrte nacionalnih pravila radi provjere usklađenosti s pravom EU-a.
Uredba (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/52/EEZ, direktiva Komisije 96/8/EZ, 1999/21/EZ, 2006/125/EZ i 2006/141/EZ, Direktive 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 41/2009 i (EZ) br. 953/2009 (SL L 181, 29.6.2013., str. 35.).
Znanstveni odbor EFSA-e za dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2013., Znanstveno mišljenje o potrebama za hranjivim tvarima i unosu hrane kod dojenčadi i male djece u Europskoj uniji, EFSA Journal 2013.; 11(10):3408; Znanstveni odbor EFSA-e za dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2014., Znanstveno mišljenje o osnovnom sastavu početne i prijelazne hrane za dojenčad. EFSA Journal 2014.; 12(7):3760.
Ainia, Centro Tecnológico, 2013., Izvješće o „prikupljanju podataka u pogledu dostupnosti i prehrambenog sastava različitih vrsta mliječnih napitaka i sličnih proizvoda za malu djecu pod nazivom „mlijeko za rast” ili „mlijeko za mališane” i sličnim terminima koji se trenutačno nalaze na tržištu u državama članicama EU-a”, povezana publikacija EFSA-e, 2013.: EN-505.
Naziv „hrana za malu djecu” u nastavku će se odnositi na proizvode koji su predmet ovog izvješća (u skladu s nazivom koji je za te proizvode u svojim znanstvenim mišljenjima o tom pitanju navodila EFSA).
Za potrebe ovog izvješća, pojam „hrana za malu djecu” ne uključuje „obogaćeno mlijeko”, tj. mlijeko obogaćeno različitim hranjivim tvarima (npr. vitamini i minerali) namijenjeno općem stanovništvu ili njegovim podskupinama (npr. djeci općenito), ali ne isključivo maloj djeci u dobi od 1 do 3 godine.
Ainia (2013.); EFSA (2013.).
Bjelančevine iz kozjeg mlijeka i soje upotrebljavaju se u ograničenom broju proizvoda na tržištu.
„Početna hrana za dojenčad” jest „hrana namijenjena dojenčadi [tj. djeci mlađoj od 12 mjeseci] u prvim mjesecima života koja sama za sebe zadovoljava prehrambene potrebe takve dojenčadi do uvođenja odgovarajuće dodatne prehrane” (članak 2. stavak 2. točka (c) Uredbe o FSG-u). „Prijelazna hrana za dojenčad” jest „hrana namijenjena dojenčadi [tj. djeci mlađoj od 12 mjeseci] kada se uvodi odgovarajuća dodatna prehrana i koja predstavlja osnovni tekući element u sve raznolikijoj prehrani takve dojenčadi” (članak 2. stavak 2. točka (d) Uredbe o FSG-u). Početna hrana za dojenčad i prijelazna hrana za dojenčad trenutačno su regulirane Direktivom Komisije 2006/141/EZ od 22. prosinca 2006. o početnoj i prijelaznoj hrani za dojenčad i izmjeni Direktive 1999/21/EZ (SL L 401, 30.12.2006., str. 1.), u kojoj se navode i vrlo slične definicije tih proizvoda. Uredbom o FSG-u zahtijeva se od Komisije da delegiranim aktima donese pravila za početnu i prijelaznu hranu za dojenčad, uzimajući u obzir postojeće zahtjeve Direktive 2006/141/EZ (članak 11. stavak 1. i uvodna izjava 27. Uredbe o FSG-u). Novom Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/127 оd 25. rujna 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu posebnih zahtjeva za sastojke i informacije u vezi s početnom i prijelaznom hranom za dojenčad te u pogledu zahtjeva za informacije u vezi s prehranom dojenčadi i male djece (SL L 25, 2.2.2016., str. 1.) stavit će se izvan snage i zamijeniti Direktiva 2006/141/EZ počevši od 22. veljače 2020.
Ainia (2013.), str. 12–34. Podatci iz 11 država članica EU-a, što čini otprilike 74 % ukupnog stanovništva 28 država članica EU-a i Švicarske.
Podatci koje su dostavile države članice i zainteresirane stranke u fazi savjetovanja (2014.).
Otprilike dvije trećine količine hrane za malu djecu proizvedene u Francuskoj proizvodi se za izvoz (od toga se trećina izvozi u druge države članice EU-a i dvije trećine u treće zemlje), pri čemu Francuska izvozi tri puta više nego što uvozi (Secteur Français des Aliments de l'Enfance (SFAE), 2014., Odgovor na upitnik o hrani za malu djecu).
Podatci koje su dostavile države članice i zainteresirane stranke u fazi savjetovanja (2014.).
U slučaju proizvoda na bazi soje obično se upotrebljava naziv „piće za rast”.
Podatci koje su dostavile države članice i zainteresirane stranke u fazi savjetovanja (2014.). U radnom dokumentu službi detaljno se analiziraju prakse Ujedinjene Kraljevine, Njemačke i Francuske.
Direktiva 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o hrani za posebne prehrambene potrebe (SL L 124, 20.5.2009., str. 21.).
Podatci koje su dostavile države članice (2014.).
Podatci koje su dostavile države članice (2014.). Hrana za malu djecu nije na tržištu u Danskoj.
Europska komisija, 2011., Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o hrani namijenjenoj dojenčadi i maloj djeci te hrani za posebne medicinske potrebe, COM (2011) 353.
Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani (SL L 404, 30.12.2006., str. 26.).
Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima (SL L 354, 31.12.2008., str. 16.).
Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).
Uredba (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane (SL L 43, 14.2.1997., str. 1.). Uredba (EZ) br. 258/97 stavlja se izvan snage 1. siječnja 2018. Uredbom (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001 (SL L 327, 11.12.2015., str. 1.).
Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18.). Pravila o nutritivnoj deklaraciji iz Uredbe (EU) br. 1169/2011 u potpunosti se primjenjuju od 13. prosinca 2016.
Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL L 404, 30.12.2006., str. 9.).
Prehrambeni profili koje treba utvrditi Komisija nisu još utvrđeni, stoga taj uvjet trenutačno nije primjenjiv.
Arrêté du 30 mars 1978 fixant les dispositions relatives aux aliments lactés diététiques (Odluka od 30. ožujka 1978. kojom se utvrđuju odredbe u pogledu dijetetske mliječne hrane), SL 24.5.1978., str. NC 4070–4075.
EFSA (2013.).
EFSA (2014.).
Codex Alimentarius, Kodeks o standardima za prijelaznu hranu za dojenčad – Codex Stan 156–1987.