21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/91

1.

pozdravlja prijedlog Europske komisije prema kojemu se toplinska i rashladna energija trebaju smatrati sastavnim dijelom zajedničkog energetskog sustava te primjećuje da se sektor toplinske energije ovdje prvi put ističe kao važno područje energetskog sektora koje ima velike mogućnosti doprinijeti povećanju neovisne opskrbe energijom, osiguranju energetske sigurnosti, ostvarivanju klimatskih ciljeva i smanjenju potrošnje;

2.

smatra da za postizanje održivih sektora grijanja i hlađenja ne postoji jedinstveno rješenje te ističe da je potrebno upotrijebiti širok spektar rješenja, kao i različite tehnologije i različita rješenja kako za pojedine slučajeve tako i za cijeli sektor, kako bi se postigli učinkoviti rezultati;

3.

međutim, primjećuje da je strategija veoma općenita, nejasna i ne navodi dovoljno konkretno kako i u kojem smjeru se sektor grijanja i hlađenja treba razviti, koje konkretne mjere treba poduzeti kako bi se postigli postavljeni ciljevi, kakav utjecaj će te mjere imati na lokalne i regionalne vlasti, poduzeća i potrošače (kućanstva), odnosno kakva pravila financijske potpore i poticaja bi se trebala primjenjivati u pogledu ostvarivanja ciljeva održive opskrbe energijom;

4.

naglašava da je EU još uvijek u velikoj mjeri ovisan o uvozu energije. Polovina energije EU-a troši se na grijanje i hlađenje, što predstavlja 59 % ukupne potrošnje plina i 13 % ukupne potrošnje nafte u Europi (1). Te brojke predstavljaju velik potencijal za uštedu energije. Kako bi se taj potencijal ostvario, potrebno je poduzeti mjere za restrukturiranje sektora grijanja i hlađenja kako bi se zajamčilo učinkovito grijanje i hlađenje;

5.

podupire prijedlog Europske komisije da sektor grijanja i hlađenja postanu dijelom nacionalnih akcijskih planova o energiji i klimi koji su dio upravljanja energetskom unijom;

6.

naglašava da je zakonodavstvo poput Direktive o energetskoj učinkovitosti, Direktive o energetskim svojstvima zgrada i Direktive o obnovljivoj energiji, koje određuje posebne mjere u području proizvodnje ili potrošnje energije, važno za razvoj sektora grijanja i hlađenja; stoga ističe da bi buduće revizije tog zakonodavstva trebale uzeti u obzir središnju ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u tom sektoru, a posebno preporuke sadržane u ovom mišljenju;

7.

primjećuje da svjetski trend smanjivanja neobnovljivih prirodnih resursa, globalnih klimatskih promjena i većeg naglaska na kvalitetu okoliša i ljudskog zdravlja definira smjernice za moderne koncepte izgradnje i njihov glavni fokus na uštedi i učinkovitoj uporabi energije te učinku na okoliš i ljudsko zdravlje;

8.

vjeruje da će strategija državama članicama omogućiti da objektivno ocijene svoje dosadašnje političke i administrativne odluke u sektoru centraliziranog grijanja, kao i potaknuti razvoj tog sektora kroz modernizaciju sustava grijanja, obnovu zgrada, prijelaz s prirodnog plina na obnovljive ili druge oblike koji potječu iz čistih izvora energije i omogućiti povezivanje novih korisnika; to bi smanjilo cijenu ove usluge, smanjilo troškove potrošača i osiguralo zdraviji zrak u gradovima;

9.

poziva Europsku komisiju da preispita politike EU-a s ciljem razvijanja održivog i učinkovitog sektora grijanja i hlađenja. Primjer koji pokazuje nedostatak usklađenosti između različitih elemenata zakonodavstva EU-a jest Delegirana uredba Komisije (EU) br. 244/2012 (2), koja dopunjuje Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada. Delegiranom uredbom dopušta se da se obnovljiva toplinska i električna energija oduzmu od energetske učinkovitosti zgrade ako su proizvedene na licu mjesta, ali ne i ako su dobivene centraliziranom proizvodnjom energije. Ta neusklađenost predstavlja opasnost podrivanja sustava za centralizirano grijanje i hlađenje te kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije te je kontraproduktivna za cilj promicanja obnovljivih izvora energije, proizvodnje energije iz otpada i smanjenja emisija CO2. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti zgrada, smatra da bi u središtu pozornosti trebala biti potrošnja energije i/ili energetska potražnja zgrada;

10.

poziva Europsku komisiju da savjetuje države članice, uzimajući u obzir njihov potencijal za razvoj održivog sektora grijanja i hlađenja uvođenjem učinkovitih tehnologija, promicanjem inovacija i uklanjanjem pravnih i administrativnih prepreka;

11.

žali zbog činjenice da je uloga lokalnih i regionalnih tijela vlasti nejasno definirana u ovoj strategiji i naglašava da su lokalne i regionalne vlasti glavne ustanove odgovorne za sektor grijanja i hlađenja. Lokalne vlasti nisu uključene samo u razvoj i upravljanje infrastrukturom već su jedan od najvećih korisnika energije;

12.

naglašava činjenicu da lokalne i regionalne vlasti u najvećoj mogućoj mjeri nastoje doprinijeti ostvarivanju ciljeva održive energije. Mnogi gradovi širom EU-a već dugi niz godina imaju akcijske planove za klimatsku politiku i održivu energiju koji obuhvaćaju niskougljičnu proizvodnju topline i električne energije, korištenje obnovljivih izvora energije i mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti;

13.

naglašava da Odbor regija, kao skupština regionalnih i općinskih predstavnika EU-a, u svome radu veliku važnost pridaje energetskim pitanjima i da je u kontekstu prijedloga za energetsku uniju izrađeno više mišljenja koja sadrže preporuke (3) o razvoju energetskog sektora, posebna upućivanja na važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi ciljeva održive energetske politike kao i prijedloge za aktivnu suradnju središnjih vlasti država članica i njihovih lokalnih tijela na području donošenja odluka i zastupanju interesa potrošača;

14.

podsjeća da je Odbor regija u više navrata ukazao na važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju kogeneracije. Ta tehnologija za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije omogućuje da se gotovo 90 % primarne energije dobiva iz goriva. EU treba stvoriti uvjete potrebne za olakšavanje potpore tim visoko učinkovitim postrojenjima kako bi ona mogla pokriti svoje operativne troškove (4);

15.

smatra da je ključno da troškovi energije ostanu pristupačni za naše najsiromašnije građane koji veliki udio svoga prihoda troše na grijanje, hlađenje, rasvjetu i uređaje, te da programi energetske učinkovitosti budu usmjereni prije svega na one kojima je to najpotrebnije (5);

16.

smatra da sustavi centraliziranog grijanja i hlađenja mogu izvrsno poslužiti za povezivanje različitih izvora energije s proizvođačima i potrošačima energije. Centralizirano grijanje može predstavljati jedan od najčišćih načina za opskrbu toplinskom energijom i može imati ključnu ulogu u smanjenju emisija CO2 te doprinijeti osiguravanju energetske neovisnosti i energetske sigurnosti. Stoga, ako su uvjeti povoljni i ako se može dokazati cjelokupna korist takvih sustava za okoliš, njihov razvoj mora biti prioritet;

17.

ističe da u područjima u kojima je gustoća naseljenosti visoka, centralizirani sustavi grijanja i hlađenja mogu biti izvrstan način opskrbe grijanjem i hlađenjem te sve odluke trebaju težiti osiguravanju učinkovitosti proizvodnje energije, a potrošačima na raspolaganju treba biti više mogućnosti korištenja toplinske energije i električne energije proizvedene iz ugljično neutralnih izvora. Treba napomenuti da su razlike u energetskim strukturama među državama članicama velike i da ne postoji opći obrazac za sve zemlje. Važno je da se poticajne mjere za nove oblike proizvodnje energije oblikuju tako da ne podrivaju funkcionalne sustave na regionalnoj i lokalnoj razini;

18.

vjeruje da mreže centraliziranog grijanja imaju stvarni potencijal za učinkovitu opskrbu kućanstava energijom i poziva vlade na nacionalnoj razini i razini EU-a na pružanje potpore u smislu potencijalnih potreba za proširenjem i unapređenjem postojećih mreža. To se također odnosi na lokalne mreže za prijenos bioplina (odvojenih od zajedničke mreže) koje su prilagođene na način da služe za opskrbu lokalnih privatnih potrošača gorivom;

19.

također primjećuje da postoje mnoga područja na teritoriju EU-a u kojima je, zbog raspodjele stanovništva, individualno grijanje najučinkovitija ili čak gospodarski i tehnički najisplativija opcija; naglašava da u tim područjima veću pozornost treba posvetiti poticanju opskrbe zgrada toplinskom i električnom energijom proizvedenom iz obnovljivih izvora energije te promicanju zamjene starih bojlera novim i učinkovitijim bojlerima koji su ekološki prihvatljiviji, među ostalim i zato da bi se rješavao problem kvalitete zraka, s obzirom na činjenicu da je u nekim europskim zemljama 75 % zagađenja zraka sitnim česticama uzrokovano korištenjem krutih goriva za grijanje u privatnim kućanstvima;

20.

primjećuje da učinkovit razvoj sustava grijanja i hlađenja uključuje povezivanje izvora energije s industrijom i potrošačima. Na primjer, integracijom mreža za grijanje, hlađenje i električnu energiju smanjili bi se ukupni troškovi energetskih sustava i pogodovalo potrošačima. U tu svrhu treba razvijati nova i inovativna tehnološka rješenja;

21.

naglašava da se energetska učinkovitost najviše povezuje sa zgradama jer one predstavljaju veliki potencijal za uštedu energije. U Europskoj uniji 45 % toplinske i rashladne energije otpada na stambeni sektor (6). Poboljšanje energetske učinkovitosti u ovom području treba ostati prioritet;

22.

naglašava da je energetska učinkovitost zgrada rezultat kombinirane primjene različitih mjera i predstavlja sposobnost da se dobije maksimalna korist od svake jedinice energije: racionalnog korištenja energije, primjene tehnologija za uštedu energije te korištenja obnovljivih energetskih resursa, kao i poticanja potrošača na štednju energije. Treba naglasiti da se prilikom odabira građevinskih materijala i tehnologija treba voditi holističkim pristupom i primijeniti prioritete održive gradnje;

23.

ističe da energetske uštede tijekom životnog vijeka zgrade u velikoj mjeri ovise o odlukama donesenima tijekom projektiranja nove zgrade ili osmišljavanja plana za obnovu postojeće zgrade. Stoga Odbor predlaže usmjeravanje na održivo upravljanje tog postupka od rane faze, korištenjem inovativnih instrumenata kao što je tehnologija Building Information Modelling (BIM) (7);

24.

predlaže preispitivanje postojećih modela obnove, analiziranje njihovih prednosti i nedostataka te vrednovanje iskustava država članica kod osmišljavanja novih financijskih obrazaca koji su atraktivni za potrošače. Potrebno je također otkloniti pravne i administrativne prepreke za obnovu. Otprilike 70 % građana EU-a živi u privatnim stambenim zgradama. Vlasnici često ne provode troškovno učinkovite obnove jer nemaju dovoljno znanja o prednostima takvih obnova, nisu nepristrano savjetovani o tehničkim mogućnostima i susreću se s različitim interesima (npr. u zgradama s više stanova) i financijskim ograničenjima. Stoga se vlasti država članica i lokalne i regionalne vlasti moraju usredotočiti na rad s javnošću kako bi se podigla svijest o primjeni mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i promicala ušteda energije;

25.

poziva lokalne i regionalne vlasti da pronađu načine za uključivanje privatnog sektora i poduzeća za energetske usluge u provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti stvaranjem povoljnih uvjeta i uklanjanjem administrativnih i pravnih prepreka;

26.

predlaže veću primjenu naprednih tehnologija u zgradama koje pridonose smanjenju potrošnje energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, rasvjetu, pripremu tople vode i druge potrebe u unutarnjem prostoru bez ugrožavanja udobnosti potrošača. Postoje primjerice tehnologije povrata topline koje učinkovito koriste toplinu iz ispušnog zraka zgrade i prenose tu toplinu na ulazni zrak – time se može uštedjeti značajan udio energije za grijanje unutarnjeg prostora;

27.

primjećuje da je jedan od Komisijinih pristupa za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada snažno oslanjanje na pametne sustave koji pružaju alate za mjerenje, kontrolu i automatizaciju te pružanje više mogućnosti potrošačima da se uključe u upravljanje potražnjom. U načelu, te se mjere dobrodošle. Međutim, postoje dvojbe u pogledu njihova gospodarskog učinka i učinka na privatnost koje bi trebalo dodatno istražiti i zbog kojih bi uvođenje pametnih brojila trebalo ostati dobrovoljno;

28.

naglašava važnost promicanja pasivnih kuća koje imaju vrlo nisku potrošnju energije. Također podržava veću primjenu koncepta aktivnih kuća koje koriste alternativne izvore energije;

29.

naglašava da je vrlo važno da građevinski sektor zauzme odgovoran pristup; predlaže postavljanje strožih standarda za uređaje i nove zgrade i kriterija za projektiranje i izgradnju koji potiču arhitekte, urbaniste i projektante na izgradnju koja ispunjava preduvjete pametnih zgrada;

30.

ukazuje na činjenicu da je za postizanje ciljeva strategije EU-a za grijanje i hlađenje važno imati integrirani pristup i poticati cjelokupnu obnovu četvrti: tj. uz obnovu zgrada razumno je u cijeloj četvrti provesti integriranu obnovu okoliša, nadograditi infrastrukturu, postaviti zelene zone, izgraditi infrastrukturu za bicikle itd.;

31.

ističe da industrija ima znatan potencijal za štednju energije koji se temelji na načelu industrijske simbioze kao važnog elementa koncepta prijelaza na kružno gospodarstvo; primjećuje da se na mnogim mjestima proizvodi višak toplinske i rashladne energije koja se jednostavno ispušta u okoliš i slaže se da bi se korištenjem otpadne topline i otpadne rashladne energije u sustavu centraliziranog grijanja i hlađenja smanjila potrošnja primarne energije i pogodovalo zaštiti okoliša. Lokalne i regionalne vlasti u tom pogledu imaju važnu ulogu jer su odgovorne za planiranje sustava grijanja;

32.

primjećuje da industriju treba poticati da se više usredotoči na učinkovito korištenje postojećih tehnologija u svrhu smanjivanja energetskih troškova. Udio industrije u ukupnoj energetskoj potrošnji u EU-u 2012. godine iznosio je jednu četvrtinu. Od toga se 73 % koristi za grijanje i hlađenje (8);

33.

poziva Europsku komisiju da se više usmjeri na inovacije u industriji i da podrži korištenje obnovljivih izvora energije i razvoj novih tehnologija s niskim udjelom ugljika, uključujući tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, koje učinkovito mogu doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i smatra da je u tom pogledu reforma sustava trgovanja emisijama od ključne važnosti;

34.

slaže se da se kogeneracija toplinske i električne energije trenutačno ne iskorištava u potpunosti. Stoga traži od Komisije da izradi konkretan akcijski plan u kojem će detaljno navesti mjere koje se preporučuju za promicanje kogeneracije;

35.

poziva nacionalne vlasti da se savjetuju s lokalnim i regionalnim vlasti oko odluka koje se odnose na razvoj kogeneracije. Povrh toga, nakon što se razmotre lokalni uvjeti i mogućnosti, kao i gospodarske prednosti širenja kogeneracije, treba ukloniti administrativne i regulatorne prepreke koje ometaju njezin razvoj;

36.

vjeruje da bi korištenje obnovljivih izvora energije u sektoru grijanja i hlađenja moglo predstavljati jedan od načina osiguravanja učinkovitog razvoja sektora grijanja i hlađenja. U sustavima centraliziranog grijanja mogli bi se iskoristiti razni obnovljivi i lokalni resursi, uključujući energetski otpad, komunalni otpad, biogoriva, solarnu i geotermalnu energiju itd. Stoga treba poticati razvoj sustava tako da se omogući integracija obnovljivih izvora energije;

37.

ističe da su za poboljšanje učinkovitosti u sektoru grijanja i hlađenja potrebna znatna financijska sredstva i da je shodno tomu izuzetno važno da se razradi zajednički pristup i da se teži boljoj usklađenosti različitih izvora financiranja;

38.

predlaže reviziju postojećih sustava financijske potpore na različitim razinama koji bi se mogli upotrijebiti za podupiranje razvoja sustava centraliziranog grijanja i hlađenja, energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Nadalje, poziva na stvaranje privlačnih programa financiranja za provedbu mjera koje se odnose na razvoj sektora grijanja i hlađenja;

39.

predlaže promicanje korištenja inovativnih financijskih instrumenata za financiranje razvoja sektora grijanja i hlađenja, potičući ulaganje u čiste tehnologije i pospješujući uključivanje privatnog sektora. Važno je težiti sinergiji između novih metoda financiranja i mogućnosti te primjenjivati mjere financijskog inženjeringa kao što su zajmovi s niskim kamatama, jamstva, subvencije za kamate, kapitalna ulaganja, sekuritizacija itd.;

40.

ističe da bi za provedbu Strategije EU-a za grijanje i hlađenje i financiranje većih projekata mogućnost kombiniranja Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) (9) s financijskim instrumentima EFSU-a bila korisna. Stoga poziva na kombinaciju mjera koje će se u državama članicama primjenjivati u što je širem opsegu moguće kao i na ubrzavanje i pojednostavljivanje procesa;

41.

ističe potrebu promicanja većeg korištenja modela poduzeća za energetske usluge te potrebu uklanjanja pravnih i administrativnih prepreka kojima se sprečava njegovo korištenje kod grijanja i hlađenja. Također primjećuje važnost nastavljanja strukturnih reformi u državama članicama EU-a u svrhu otklanjanja prepreka ulaganjima u sektoru grijanja i hlađenja i uklanjanja birokracije;

42.

ističe važnost suradnje s Europskom investicijskom bankom (EIB) i potrebu davanja potpore lokalnih i regionalnim vlastima pri pronalaženju dodatnih izvora financiranja i provođenju većih projekata energetske učinkovitosti. Na primjer, uz pomoć EIB-a Litva je pokrenula inovativni fond JESSICA, privukla dodatne financijske izvore i postigla multiplikacijski učinak;

43.

pozdravlja potporu Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) (10), uz poseban naglasak na osiguravanju jamstva za prvi gubitak, ulaganje u veće visokorizične projekte na području energetske učinkovitosti. Također primjećuje da je EFSU dosad bio posebno koristan za mala i srednja poduzeća (MSP). Stoga, kako bi potaknuo veće sudjelovanje EFSU-a u onim državama članicama u kojima su njegove aktivnosti do sada bile ograničene, ističe potrebu da se na lokalnoj razini poveća broj aktivnosti za podizanje razine osviještenosti;

44.

pozdravlja Europski portal projekata ulaganja (EIPP) (11), internetsku platformu koja povezuje promicatelje europskih projekata i njihove ulagače; predlaže da se platforma nadopuni opisima financijskih instrumenata tako da se skupe primjeri dobre prakse u razvijanja programa financiranja za energetske projekte u državama članicama EU-a;

45.

smatra da bi za EU bilo korisno da pripremi smjernice o učinkovitom upravljanju energetskim sektorom i njegovu financiranju te da pruži primjere mogućih obrazaca učinkovitog upravljanja koje bi u sektoru grijanja i hlađenja mogle primjenjivati lokalne i regionalne vlasti;

46.

primjećuje važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u sektoru grijanja i hlađenja:

47.

primjećuje da, s obzirom na to da su odgovorne za lokalno planiranje, lokalne i regionalne vlasti mogu doprinijeti promicanju korištenja obnovljive energije i poboljšanju energetske učinkovitosti na lokalnoj i regionalnoj razini, na primjer postavljanjem ambicioznih ciljeva i akcijskih planova, pojednostavljivanjem administrativnih postupaka i propisa ili osiguravanjem financijske potpore;

48.

žali zbog toga što se u strategiji lokalne i regionalne vlasti ne spominju kao ključni dionici na području grijanja i hlađenja te potiče Europsku komisiju da se prema lokalnih i regionalnim vlastima odnosi kao prema partnerima koji su ravnopravni središnjim vlastima u pogledu provedbe daljnjih mjera na tom području;

49.

smatra da se, zbog njihove uloge u planiranju i izgradnji infrastrukture, privlačenju ulagača i informiranju i savjetovanju potrošača, s lokalnim i regionalnim vlastima treba savjetovati o budućim posebnim mjerama;

50.

primjećuje da su grijanje i hlađenje u mnogim zemljama u nadležnosti općina (tj. jedna su od komunalnih usluga) te je u tom smislu lokalna razina iznimno važna kako bi se svi dionici u sektoru (kućanstva, industrija) potakli da se uključe u razvijanje sektora te kako bi se stvorili uvjeti za jačanje konkurentnosti i smanjili troškovi grijanja;

51.

ističe da promicanje opće uporabe modernih tehnologija i učinkovitih i održivih sustava za grijanje ili hlađenje, koji omogućuju učinkovitu uporabu energije i resursa, doprinosi očuvanju kvalitete zraka i pojedinačnog i društvenog blagostanja;

52.

uviđa da se važni rezultati neće postići samo obnavljanjem ili prebacivanjem na druga goriva ili drugim mjerama; ispravno informiranje krajnje je važno. Vlasnici zgrada često ne znaju koje koristi sa sobom nosi obnova zgrada. Grijanje i hlađenje u prosjeku čine 6 % izdataka za potrošnju u Europi. Zimi 11 % stanovništva ne može dovoljno zagrijati svoj stambeni prostor (12). Potrošačke odluke ograničene su zbog nedostatka informacija o stvarnoj potrošnji energije i troškovima, a često i zbog nedovoljno resursa za ulaganja u visokoučinkovite tehnologije. Teško je uspoređivati tehnologije i rješenja u pogledu troškova tijekom cijelog života i pogodnosti, kvalitete i pouzdanosti. Stoga predlaže da središnje vlasti s lokalnim i regionalnim vlastima surađuju u pogledu podizanja javne svijesti i obrazovanja potrošača o mjerama energetske učinkovitosti i tehnikama štednje energije;

53.

primjećuje da, uzimajući u obzir znanstveni napredak i tehnološki razvoj, u sektoru grijanja i hlađenja (kao i u mnogim drugim sektorima) nedostaju stručnjaci s odgovarajućim znanjem o izgradnji energetski učinkovitih zgrada, energetskoj učinkovitosti i tehnologijama obnovljivih izvora energije. Kako bi se riješio taj problem, važno je da dionici u tom sektoru surađuju u pogledu izobrazbe kvalificiranih stručnjaka, provođenja savjetovanja i provedba programa za podizanje svijesti i edukativnih programa;

54.

pozdravlja uspostavu Europskog savjetodavnog centra za ulaganja (EIAH) (13), koji privatnim i javnim nositeljima projekata pruža tehničku podršku i odgovarajuće savjete. Međutim, primjećuje kako bi bilo prikladno da se više savjetodavnih usluga pruža na terenu, bliže poduzećima kojima su potrebne. Važno je podizati svijest u javnosti i među dionicima sektora o uštedama energije;

55.

pozdravlja Sporazum gradonačelnika, koji se temelji na inicijativi Komisije, a kojim se lokalne i regionalne vlasti obvezuju na smanjivanje emisija CO2, čime doprinose provedbi održive energetske politike te poziva Europsku komisiju da osigura poticaje za sudjelovanje u sličnim inicijativama.