(1)

Među trenutačnim političkim prioritetima u međunarodnom oporezivanju ističe se potreba za osiguranjem plaćanja poreza u slučaju stvaranja dobiti i vrijednosti. Stoga je vrlo važno obnoviti povjerenje u poštenje poreznih sustava i omogućiti vladama da učinkovito ostvaruju svoj porezni suverenitet. Ti su novi politički ciljevi preneseni u konkretne preporuke za djelovanje u kontekstu inicijative protiv smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti (BEPS) Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Kao odgovor na potrebu za poštenijim oporezivanjem Komisija je u Komunikaciji od 17. lipnja 2015. utvrdila Akcijski plan za pravednije i učinkovitije oporezivanje dobiti poduzeća u Europskoj uniji (3) (Akcijski plan).

(1)

Među trenutačnim političkim prioritetima u međunarodnom oporezivanju ističe se potreba za osiguranjem plaćanja poreza u slučaju stvaranja dobiti i vrijednosti. Stoga je vrlo važno obnoviti povjerenje u poštenje poreznih sustava i omogućiti vladama da učinkovito ostvaruju svoj porezni suverenitet. Ti su novi politički ciljevi preneseni u konkretne preporuke za djelovanje u kontekstu inicijative protiv smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti (BEPS) Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Kao odgovor na potrebu za poštenijim oporezivanjem Komisija je u Komunikaciji od 17. lipnja 2015. utvrdila Akcijski plan za pravednije i učinkovitije oporezivanje dobiti poduzeća u Europskoj uniji (3) (Akcijski plan) u kojem prepoznaje da bi istinska zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit prikladne i poštene distribucije uistinu promijenila paradigmu borbe protiv umjetnih strategija smanjenja osnovice i prijenosa dobiti. U tom svjetlu Komisija bi što prije trebala objaviti ambiciozan prijedlog zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit, a zakonodavna vlast što prije zaključiti pregovore o ovom ključnom dosjeu. Potrebno je voditi računa o stajalištu Europskog parlamenta od 19. travnja 2012. o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj poreznoj osnovici poreza na dobit.

(1a)

S obzirom na to da je praksa agresivnog poreznog planiranja neprihvatljiva s gledišta nenarušavanja unutarnjeg tržišta i socijalne pravde, Unija smatra da su borba protiv prijevara, utaje poreza i izbjegavanja poreza najviši politički prioriteti.

(2)

Većina država članica kao članice OECD-a obvezale su se provoditi rezultate 15 mjera protiv smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, koji su objavljeni 5. listopada 2015. Stoga je za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta od ključne važnosti da države članice provedu najmanje svoje obveze u skladu s BEPS-om, da općenito poduzmu mjere za obeshrabrivanje prakse izbjegavanja poreza i osiguraju pošteno i učinkovito oporezivanje u Uniji na dovoljno usklađen i koordiniran način. Na tržištu vrlo integriranih gospodarstava javlja se potreba za zajedničkim strateškim pristupima i koordiniranim djelovanjem u cilju poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta i što boljeg iskorištavanja pozitivnih učinaka inicijative protiv smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti. Nadalje, fragmentacija tržišta mogla bi se spriječiti samo zajedničkim okvirom kojim bi se mogle ukloniti postojeće neusklađenosti i prekinuti narušavanje tržišta. Naposljetku, nacionalnim provedbenim mjerama koje slijede zajedničko usmjerenje u Uniji osigurala bi se poreznim obveznicima pravna sigurnost da će te mjere biti uskladive sa zakonodavstvom Unije.

(2)

Većina država članica kao članice OECD-a obvezale su se provoditi rezultate 15 mjera protiv istinskog smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, koji su objavljeni 5. listopada 2015. Stoga je za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta od ključne važnosti da države članice provedu najmanje svoje obveze u skladu s BEPS-om, da općenito poduzmu mjere za obeshrabrivanje prakse izbjegavanja poreza i osiguraju pošteno i učinkovito oporezivanje u Uniji na dovoljno usklađen i koordiniran način. Na tržištu vrlo integriranih gospodarstava javlja se potreba za zajedničkim strateškim pristupima i koordiniranim djelovanjem u cilju poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta i što boljeg iskorištavanja pozitivnih učinaka inicijative protiv istinskih strategija smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti te, istodobno, adekvatne brige o konkurentnosti poduzeća koje posluju na unutarnjem tržištu . Nadalje, fragmentacija tržišta mogla bi se spriječiti samo zajedničkim okvirom kojim bi se mogle ukloniti postojeće neusklađenosti i prekinuti narušavanje tržišta. Naposljetku, nacionalnim provedbenim mjerama koje slijede zajedničko usmjerenje u Uniji osigurala bi se poreznim obveznicima pravna sigurnost da će te mjere biti uskladive sa zakonodavstvom Unije. U Uniji obilježenoj vrlo različitim nacionalnim tržištima sveobuhvatna procjena učinka svih očekivanih mjera ostaje ključni element kojim će se osigurati da taj pojedinačni posebni dogovor naiđe na široku podršku među državama članicama.

(3a)

S obzirom na činjenicu da OECD „porezne oaze” može klasificirati i kao transparentne, potrebno je iznijeti prijedloge za povećanje transparentnosti uzajamnih fondova i zaklada.

(4a)

Nužno je poreznim tijelima dati odgovarajuća sredstva za učinkovitu borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti te na taj način poboljšati transparentnost djelatnosti velikih multinacionalnih poduzeća i to posebno u pogledu ostvarene dobiti, poreza plaćenog na dobit, primljenih subvencija, poreznih olakšica te broja zaposlenika i količinu imovine.

(4b)

Kako bi se osigurala dosljednost u postupanju prema stalnim poslovnim jedinicama, ključno je da države članice i u relevantnom zakonodavstvu i u bilateralnim poreznim sporazumima primijene zajedničku definiciju stalne poslovne jedinice u skladu s člankom 5. predloška porezne konvencije OECD-a u pogledu dohotka i kapitala.

(4c)

Kako bi se izbjegla neusklađena raspodjela dobiti stalnim poslovnim jedinicama, države članice trebale bi slijediti pravila za stalne poslovne jedinice iz članka 7. predloška porezne konvencije OECD-a u pogledu dohotka i kapitala te uskladiti primjenjivo zakonodavstvo i bilateralne sporazume s tim pravilima kada se ona revidiraju.

(5)

Nužno je propisati pravila protiv umanjivanja porezne osnovice na unutarnjem tržištu i protiv premještanja dobiti izvan unutarnjeg tržišta. Za ostvarenje tog cilja nužno je uspostaviti pravila u sljedećim područjima: ograničenja odbitka kamata, izlazno oporezivanje, odredba o prijelazu, opće pravilo o suzbijanju zlouporabe, pravila o kontroliranim stranim društvima i okvir za suzbijanje hibridnih neusklađenosti. Ako se primjenom tih pravila uzrokuje dvostruko oporezivanje, porezni obveznici trebali bi dobiti olakšice odbitkom poreza plaćenog u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ovisno o slučaju. Prema tome, pravila ne bi trebala biti usmjerena samo na suzbijanje praksi izbjegavanja poreza, već i na izbjegavanje stvaranja drugih prepreka na tržištu, kao što je dvostruko oporezivanje.

(5)

Nužno je propisati pravila protiv umanjivanja porezne osnovice na unutarnjem tržištu i protiv premještanja dobiti izvan unutarnjeg tržišta. Za ostvarenje tog cilja nužno je uspostaviti pravila u sljedećim područjima: ograničenja odbitka kamata , osnovne obrambene mjere protiv korištenja tajnih jurisdikcija ili jurisdikcija s niskim poreznim opterećenjem u svrhe BEPS-a , izlazno oporezivanje, jasno definiranje stalne poslovne jedinice, točna pravila za određivanje transferne cijene, okvir za sustave povlaštenih poreznih režima za patente, odredba o prijelazu u odsustvu dobrog poreznog sporazuma s trećom zemljom sličnog učinka , opće pravilo o suzbijanju zlouporabe, pravila o kontroliranim stranim društvima i okvir za suzbijanje hibridnih neusklađenosti. Ako se primjenom tih pravila uzrokuje dvostruko oporezivanje, porezni obveznici trebali bi dobiti olakšice odbitkom poreza plaćenog u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ovisno o slučaju. Prema tome, pravila ne bi trebala biti usmjerena samo na suzbijanje praksi izbjegavanja poreza, već i na izbjegavanje stvaranja drugih prepreka na tržištu, kao što je dvostruko oporezivanje. Kako bi se ta pravila ispravno primijenila, potrebno je osigurati da porezna tijela u državama članicama raspolažu dostatnim resursima. Međutim, također je potrebno hitno utvrditi jedinstven set pravila za računanje oporezive dobiti prekograničnih poduzeća u Uniji tako što će se skupine trgovačkih društava tretirati kao jedan subjekt u porezne svrhe, a sve to kako bi se ojačalo unutarnje tržište i uklonile mnoge od slabosti u trenutačnom okviru oporezivanja kojim se otvara prostor za agresivno porezno planiranje.

(6)

Nastojeći smanjiti svoju globalnu poreznu obvezu prekogranične skupine trgovačkih društava sve češće sudjeluju u premještanju dobiti, često s pomoću plaćanja preuveličanih kamata, iz poreznih jurisdikcija s visokim kamatama u države s nižim kamatnim stopama. Pravilo o ograničavanju kamata nužno je za obeshrabrivanje takve prakse ograničavanjem mogućnosti odbijanja neto financijskih troškova poreznih obveznika (tj. iznos za koji financijski troškovi premašuju financijski prihod). Stoga je nužno odrediti omjer za mogućnost odbitka koji se odnosi na zaradu poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije. Neoporezivi financijski prihodi ne bi se trebali poravnavati s financijskim rashodima. To je zato što bi se za izračun odbitka kamata trebao uzimati u obzir samo oporezivi prihod. Kako bi se olakšalo poreznim obveznicima koji su manje rizični u odnosu na smanjenje porezne osnovice i preusmjeravanje dobiti, neto kamate uvijek bi se trebale moći odbiti do fiksnog najvećeg iznosa koji se primjenjuje kada dovodi do većeg dobitka od omjera utemeljenog na zaradi prije odbitka kamata, poreza i amortizacije. Ako je porezni obveznik dio skupine koja podnosi zakonske konsolidirane izvještaje, kada se odlučuje o pravu poreznih obveznika na odbitak većih iznosa neto financijskih troškova, trebala bi se uzimati u obzir zaduženost cijele skupine. Pravilo o ograničenju kamata trebalo bi se primjenjivati u odnosu na neto financijske troškove poreznog obveznika neovisno o tome potječu li troškovi iz dugovanja na nacionalnoj razini, prekograničnoj razini unutar Unije ili s trećom zemljom. Iako je općenito prihvaćeno da bi se ograničenja u vezi s odbitkom kamate trebala primjenjivati i na financijska poduzeća, odnosno na financijske institucije i osiguravajuća društva, jednako se priznaje da ta dva sektora imaju posebne značajke koje zahtijevaju prilagođeni pristup . Budući da raspravama u ovom području nisu doneseni dovoljno čvrsti zaključci u međunarodnom kontekstu i kontekstu Unije, još nije moguće predvidjeti posebna pravila u financijskom sektoru i sektoru osiguranja.

(6)

Nastojeći smanjiti svoju globalnu poreznu obvezu prekogranične skupine trgovačkih društava sve češće sudjeluju u premještanju dobiti, često s pomoću plaćanja preuveličanih kamata, iz poreznih jurisdikcija s visokim kamatama u države s nižim kamatnim stopama. Pravilo o ograničavanju kamata nužno je za obeshrabrivanje takve prakse istinskog smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti ograničavanjem mogućnosti odbijanja neto financijskih troškova poreznih obveznika (tj. iznos za koji financijski troškovi premašuju financijski prihod). Stoga je, kada je riječ o troškovima naknada, nužno odrediti omjer za mogućnost odbitka koji se odnosi na zaradu poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije. Neoporezivi financijski prihodi ne bi se trebali poravnavati s financijskim rashodima. To je zato što bi se za izračun odbitka kamata trebao uzimati u obzir samo oporezivi prihod. Kako bi se olakšalo poreznim obveznicima koji su manje rizični u odnosu na smanjenje porezne osnovice i preusmjeravanje dobiti, neto kamate uvijek bi se trebale moći odbiti do fiksnog najvećeg iznosa koji se primjenjuje kada dovodi do većeg dobitka od omjera utemeljenog na zaradi prije odbitka kamata, poreza i amortizacije. Ako je porezni obveznik dio skupine koja podnosi zakonske konsolidirane izvještaje, kada se odlučuje o pravu poreznih obveznika na odbitak većih iznosa neto financijskih troškova, trebala bi se uzimati u obzir zaduženost cijele skupine. Pravilo o ograničenju kamata trebalo bi se primjenjivati u odnosu na neto financijske troškove poreznog obveznika neovisno o tome potječu li troškovi iz dugovanja na nacionalnoj razini, prekograničnoj razini unutar Unije ili s trećom zemljom. Općenito je prihvaćeno da bi se ograničenja u vezi s odbitkom kamate trebala primjenjivati i na financijska poduzeća, odnosno na financijske institucije i osiguravajuća društva, ali možda zahtijevaju prilagođeni pristup.

(6a)

U slučaju financiranja dugoročnih infrastrukturnih projekata u javnom interesu stvaranjem duga prema trećoj strani, ako je dug viši od praga izuzeća određenog ovom Direktivom, trebala bi postojati mogućnost da se državama članicama pod određenim uvjetima odobri izuzeće za zajmove dobivene od trećih strana kojima se financiraju javni infrastrukturni projekti jer bi primjena predloženih odredbi o ograničavanju kamata u takvim slučajevima bila kontraproduktivna.

(6b)

Premještanje dobiti u tajne jurisdikcije ili jurisdikcije s niskim poreznim opterećenjem predstavlja posebnu opasnost za ubiranje poreznih prihoda u državama članicama te za pošteno i jednako postupanje s poduzećima koja izbjegavaju plaćanje poreza i poduzećima koja se pridržavaju poreznih pravila, bila ona velika ili mala. Osim mjera općenito primjenjivih na sve jurisdikcije predloženih u ovoj Direktivi, od najveće je važnosti obeshrabriti tajne jurisdikcije te jurisdikcije s niskim poreznim opterećenjem od toga da svoje sustave poreza na dobit i pravne sustave temelje na zaštiti dobiti stvorene izbjegavanjem plaćanja poreza te istodobnog neadekvatnog provođenja globalnih standarda u pogledu dobrog poreznog upravljanja, kao što je automatska razmjena poreznih podataka, ili od toga da provode prešutno nepoštovanje zakona tako što ispravno ne provode porezne zakone i međunarodne sporazume, unatoč činjenici da su se na to politički obvezali. Iz tog razloga predlažu se specifične mjere zbog kojih bi ova Direktivu postala alat kojim bi se osiguralo da trenutačne tajne jurisdikcije ili jurisdikcije s niskim poreznim opterećenjem daju podršku međunarodnim naporima u stvaranju porezne transparentnosti i poštenja.

(7a)

Multinacionalna poduzeća prečesto se organiziraju kako bi prenosila svoju dobit u porezne oaze, a da pritom ne plate porez ili da ga plate po vrlo niskim stopama. Postojanje stalne poslovne jedinice omogućit će precizno i obvezno definiranje uvjeta kojima se potvrđuje da multinacionalno poduzeće ima poslovni nastan u nekoj državi. Time će se multinacionalna poduzeća prisiliti da pošteno plate porez.

(7b)

Izraz „određivanje trasferne cijene” odnosi se na uvjete i aranžmane koji čine okolinu u kojoj se provode transakcije unutar multinacionalnih kompanija, u što se ubrajaju i podružnice i fiktivna društva čija se dobit prenosi na matično multinacionalno poduzeće. Riječ je o cijenama po kojima povezana poduzeća osnovana u različitim državama naplaćuju izvršenje transakcija unutar skupine trgovačkih društava, kao što su transferi robe i usluga. S obzirom na to da cijene određuju nesamostalni pridruženi članovi unutar multinacionalnog poduzeća, one možda nisu odraz objektivne tržišne cijene. Unija se mora pobrinuti za to da se oporeziva dobit multinacionalnih poduzeća ne prenosi izvan nadležnosti države članice te da porezne osnovice koje multinacionalna poduzeća prijavljuju u svojim državama odgovaraju gospodarskoj djelatnosti poduzetoj u toj državi članici. U interesu poreznih obveznika iznimno je važno ograničiti rizik od dvostrukog neoporezivanja koje može rezultirati neslaganjem između dviju država u pogledu određivanja iznosa poreza po načelu nepristrane transakcije za međunarodne transakcije između povezanih poduzeća. Primjena tog sustava ne isključuje niz umjetnih manevara, posebno za proizvode za koje ne postoji tržišna cijena (primjerice, franšiza ili usluge koje se pružaju poduzećima).

(7c)

Porezni režimi povezani s intelektualnim vlasništvom, patentima te istraživanjem i razvojem u Uniji su u širokoj upotrebi. Međutim, nekoliko studija koje je provela Komisija jasno je pokazalo da je povezanost povlaštenih poreznih režima za patente te istraživanja i razvoja većinom slučajna. OECD je izradio „izmijenjeni pristup neksusa” kako bi se regulirali sustavi povlaštenih poreznih režima za patente. Tom se metodom jamči da povlaštenom oporezivanju u okviru sustava povlaštenih poreznih režima za patente podliježu samo prihodi koji se troše na istraživanje i razvoj. Međutim, već su vidljive poteškoće koje primjena koncepta „neksusa” i „ekonomskog sadržaja” na režim oporezivanja inovacija stvara državama članicama. Ako do siječnja 2017. države članice još uvijek ne budu potpuno i ujednačeno primjenjivale izmijenjeni pristup neksusa zbog suzbijanja štetnih povlaštenih poreznih režima za patente, Komisija bi u skladu s člankom 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije do 30. lipnja 2017. trebala podnijeti novi obvezujući zakonodavni prijedlog o odgodi ukidanja starih štetnih režima skraćivanjem razdoblja u kojem će vrijediti stara pravila. Zajedničkom konsolidiranom osnovicom poreza na dobit trebao bi se iskorijeniti problem preusmjeravanja dobiti poreznim planiranjem u vezi s intelektualnim vlasništvom.

(7d)

Izlazni porez ne bi se trebao naplaćivati kada su prenesena sredstva materijalna imovina koja stvara aktivni prihod. Prenošenje takve imovine neizbježan je dio učinkovite raspodjele resursa u poduzećima i glavni razlog za to nije porezna optimizacija ili izbjegavanje plaćanja poreza te bi takvo prenošenje stoga trebalo biti izuzeto iz tih odredbi.

(8)

Zbog poteškoća s davanjem poreznih olakšica za poreze plaćene u inozemstvu države sve češće oslobađaju obveznike od poreza na strani prihod u državi rezidentnosti. Negativni je učinak ovog pristupa jest nenamjerno poticanje situacija u kojima prihod na koji porez nije plaćen ili je plaćena niska stopa poreza ulazi na unutarnje tržište i potom cirkulira u Uniji, u mnogim slučajevima bez oporezivanja, uz iskorištavanje dostupnih instrumenata u okviru prava Unije. Protiv takve prakse obično se primjenjuje odredba o prijelazu. Stoga je nužno predvidjeti odredbu o prijelazu koja je usmjerena na određene vrste stranih prihoda, primjerice, distribuciju dobiti, prihode od raspolaganja dionicama i dobit stalne poslovne jedinice koji su u Uniji neoporezivi i potječu iz trećih zemalja . Ovaj bi prihod trebao biti oporeziv u Uniji ako je u  trećoj zemlji na njega plaćen porez koji je ispod određene razine. Budući da za odredbu o prijelazu nije potrebna kontrola nad subjektom koji plaća nisku stopu poreza i stoga možda nije moguće pristupiti zakonskim izvještajima subjekta, moglo bi biti vrlo složeno izračunati stvarnu poreznu stopu. Države članice trebale bi se stoga koristiti zakonskom poreznom stopom kada primjenjuju odredbu o prijelazu. Države članice koje primjenjuju odredbu o prijelazu trebale bi davati olakšice za porez plaćen u inozemstvu u cilju izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.

(8)

Zbog poteškoća s davanjem poreznih olakšica za poreze plaćene u inozemstvu države sve češće oslobađaju obveznike od poreza na strani prihod u državi rezidentnosti. Negativni je učinak ovog pristupa jest nenamjerno poticanje situacija u kojima prihod na koji porez nije plaćen ili je plaćena niska stopa poreza ulazi na unutarnje tržište i potom cirkulira u Uniji, u mnogim slučajevima bez oporezivanja, uz iskorištavanje dostupnih instrumenata u okviru prava Unije. Protiv takve prakse obično se primjenjuje odredba o prijelazu. Stoga je nužno predvidjeti odredbu o prijelazu koja je usmjerena na određene vrste stranih prihoda, primjerice, distribuciju dobiti, prihode od raspolaganja dionicama i dobit stalne poslovne jedinice koji su u Uniji neoporezivi. Ovaj bi prihod trebao biti oporeziv u Uniji ako je u zemlji podrijetla te u odsustvu dobrog poreznog sporazuma s trećom zemljom sličnog učinka na njega plaćen porez koji je ispod određene razine. Države članice koje primjenjuju odredbu o prijelazu trebale bi davati olakšice za porez plaćen u inozemstvu u cilju izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.

(9)

Opća pravila o suzbijanju zlouporabe (GAAR) u poreznim sustavima postoje u cilju uklanjanja poreznih praksi zlouporabe koje još nisu predmetom posebnih ciljanih odredbi. Stoga je svrha GAAR-ova popuniti praznine, što ne bi trebalo utjecati na primjenjivost posebnih pravila o suzbijanju zlouporabe. Primjena GAAR-ova u Uniji trebala bi biti ograničena na aranžmane koji su potpuno „fiktivni” (tj. na potpune manipulacije); U protivnom bi porezni obveznik trebao imati pravo za svoje poslovanje odabrati najučinkovitiju poreznu strukturu. Dalje je važno osigurati da se GAAR-ovi na ujednačen način primjenjuju u situacijama na nacionalnoj razini, unutar Unije i u odnosu na treće zemlje kako se njihovo područje primjene u domaćim i prekograničnim situacijama ne bi razlikovalo.

(9)

Opća pravila o suzbijanju zlouporabe (GAAR) u poreznim sustavima postoje u cilju uklanjanja poreznih praksi zlouporabe koje još nisu predmetom posebnih ciljanih odredbi. Stoga je svrha GAAR-ova popuniti praznine, što ne bi trebalo utjecati na primjenjivost posebnih pravila o suzbijanju zlouporabe. Primjena GAAR-ova u Uniji trebala bi biti primijenjena na aranžmane čija je glavna svrha ili jedna od glavnih svrha ostvarenje porezne prednosti kojom se briše cilj ili svrha inače primjenjivih poreznih odredbi kojima se poreznog obveznika sprečava da odabere najučinkovitiju poreznu strukturu. Dalje je važno osigurati da se GAAR-ovi na ujednačen način primjenjuju u situacijama na nacionalnoj razini, unutar Unije i u odnosu na treće zemlje kako se njihovo područje primjene u domaćim i prekograničnim situacijama ne bi razlikovalo.

(9a)

Za potrebe stavka 1. aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima ako se tim aranžmanom ili nizom aranžmana različito oporezuju određene vrste prihoda, kao što su prihodi od patenata.

(9b)

Države članice trebale bi provoditi detaljne odredbe kojima se razjašnjava što se mislilo pod neautentičnim aranžmanima u poreznim stvarima koji podliježu kaznama. Kazne bi trebalo odrediti na jasan način kako se ne bi stvorila pravna nesigurnost te bi trebalo ponuditi jak poticaj za puno poštovanje poreznih zakona.

(9c)

Države članice trebale bi imati uspostavljen sustav sankcija predviđen nacionalnim zakonodavstvom i o tome obavijestiti Komisiju.

(9d)

Kako bi se izbjeglo ad hoc otvaranje subjekata poput fiktivnih poduzeća ili poduzeća sa smanjenim oporezivanjem, poduzeća moraju odgovarati definicijama stalne poslovne jedinice i minimalnog ekonomskog sadržaja iz članka 2.

(9e)

Korištenje fiktivnih poduzeća trebalo bi se zabraniti poreznim obveznicima koji posluju u Europskoj uniji. Porezni obveznici u sklopu svoje godišnje obveze izvješćivanja po pojedinim zemljama dostavljaju poreznim tijelima dokaze kojima potkrepljuju postojanje ekonomskog sadržaja u svakom od subjekata u svojoj skupini trgovačkih društava.

(9f)

Kako bi se unaprijedili trenutačni mehanizmi rješavanja prekograničnih poreznih sporova u Uniji, i to ne samo slučajevi dvostrukog oporezivanja nego i dvostrukog neoporezivanja, do siječnja 2017. trebalo bi uvesti mehanizam rješavanja sporova s jasnijim pravilima i strogim vremenskim rokovima.

(9 g)

Ispravna identifikacija poreznih obveznika neizostavna za postizanje učinkovite razmjene informacija između poreznih uprava. Stvaranje usklađenog zajedničkog europskog poreznog identifikacijskog broja (PIB) bio bi najbolji način te identifikacije. To bi dozvolilo bilo kojoj trećoj strani da brzo, lako i ispravno identificira i zabilježi PIB-ove u prekograničnim odnosima te bi služilo kao temelj učinkovitoj automatskoj razmjeni informacija među poreznim upravama država članica. Komisija bi također trebala aktivno raditi na stvaranju sličnog identifikacijskog broja na globalnoj razini, kao što je globalni identifikator pravnih osoba (LEI) Odbora za regulatorni nadzor.

(10)

Pravilima o kontroliranim stranim društvima (CFC) prihod kontroliranog stranog društva kćeri koje plaća nisku stopu poreza ponovno se pripisuje matičnom društvu. U tom slučaju matično društvo plaća porez za taj pripisani prihod u državi u kojoj je rezident u porezne svrhe. Ovisno o prioritetima politike te države, pravila o CFC-u mogu biti usmjerena na cijelu podružnicu koja plaća nisku stopu poreza ili na prihod koji je umjetno preusmjeren na podružnicu. Poželjno je obuhvatiti situacije u trećim zemljama i u Uniji. U cilju usklađivanja s temeljnim slobodama učinak pravila u Uniji trebao bi biti ograničen na rješenja kojima se dobit umjetno premješta iz države članice matičnog društva prema CFC-u. U tom slučaju iznosi prihoda pripisani matičnom društvu trebali bi se prilagoditi upućivanjem na načelo transakcije po tržišnim uvjetima kako bi država matičnog društva oporezivala samo iznos prihoda CFC-a koji nije u skladu s tim načelom. Pravila o kontroliranim stranim društvima ne bi se trebala primjenjivati na poduzeća koja su porezni rezidenti u Uniji, što uključuje i stalne poslovne jedinice tih poduzeća koje se nalaze u Uniji. Zato bi zakonita primjena pravila o kontroliranim stranim društvima unutar Unije trebala biti ograničena na umjetne situacije bez gospodarske osnove, što bi značilo da strogo regulirani financijski sektor i sektor osiguranja vjerojatno neće biti obuhvaćeni tim pravilima.

(10)

Pravilima o kontroliranim stranim društvima (CFC) prihod kontroliranog stranog društva kćeri koje plaća nisku stopu poreza ponovno se pripisuje matičnom društvu. U tom slučaju matično društvo plaća porez za taj pripisani prihod u državi u kojoj je rezident u porezne svrhe. Ovisno o prioritetima politike te države, pravila o CFC-u mogu biti usmjerena na cijelu podružnicu koja plaća nisku stopu poreza ili na prihod koji je umjetno preusmjeren na podružnicu. Poželjno je obuhvatiti situacije u trećim zemljama i u Uniji. Učinak pravila u Uniji trebao bi pokrivati sva rješenja kojima je jedna od glavnih svrha da se dobit umjetno premješta iz države članice matičnog društva prema CFC-u. U tom slučaju iznosi prihoda pripisani matičnom društvu trebali bi se prilagoditi upućivanjem na načelo transakcije po tržišnim uvjetima , kako bi država matičnog društva oporezivala samo iznos prihoda CFC-a koji nije u skladu s tim načelom. Trebalo bi izbjeći preklapanja pravila o kontroliranim stranim društvima s pravilima odredbe o prijelazu.

(11)

Hibridne neusklađenosti posljedica su razlika u pravnoj definiciji plaćanja (financijski instrumenti) ili subjekata i te razlike nastaju u odnosima između dvaju poreznih sustava u dvjema jurisdikcijama. Takve neusklađenosti često uzrokuju dvostruki odbitak (tj. odbitak u obje zemlje) ili dobitak prihoda u jednoj državi koji potom nije uključen u poreznu osnovicu u drugoj državi. Kako bi se spriječio takav ishod, nužno je propisati pravila u skladu s kojima bi jedna od dvije neusklađene jurisdikcije trebala dati pravnu definiciju hibridnog instrumenta ili subjekta, a druga jurisdikcija trebala bi prihvatiti tu definiciju. Iako su države članice u okviru skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja dogovorile smjernice o poreznom tretmanu hibridnih subjekata (4) i hibridnih stalnih poslovnih jedinica (5) unutar Unije te smjernice o poreznom tretmanu hibridnih subjekata u odnosima s trećim zemljama, svejedno je nužno donijeti obvezujuća pravila. Naposljetku, nužno je ograničiti područje primjene tih pravila na hibridne neusklađenosti između država članica. Potrebno je dodatno razmotriti hibridne neusklađenosti između država članica i trećih zemalja.

(11)

Hibridne neusklađenosti posljedica su razlika u pravnoj definiciji plaćanja (financijski instrumenti) ili subjekata i te razlike nastaju u odnosima između dvaju poreznih sustava u dvjema jurisdikcijama. Takve neusklađenosti često uzrokuju dvostruki odbitak (tj. odbitak u obje zemlje) ili dobitak prihoda u jednoj državi koji potom nije uključen u poreznu osnovicu u drugoj državi. Kako bi se spriječio takav ishod, nužno je propisati pravila u skladu s kojima bi jedna od dvije neusklađene jurisdikcije trebala dati pravnu definiciju hibridnog instrumenta ili subjekta, a druga jurisdikcija trebala bi prihvatiti tu definiciju. U slučaju takvih neusklađenosti između države članice i treće zemlje država članica mora zaštititi pravilno oporezivanje takvog posla. Iako su države članice u okviru skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja dogovorile smjernice o poreznom tretmanu hibridnih subjekata (4) i hibridnih stalnih poslovnih jedinica (5) unutar Unije te smjernice o poreznom tretmanu hibridnih subjekata u odnosima s trećim zemljama, svejedno je nužno donijeti obvezujuća pravila.

(11a)

Potrebno je iznaći definiciju poreznih oaza i zemalja, pa i onih u Uniji, koje narušavaju tržišno natjecanje odobravanjem povoljnih poreznih režima te sastaviti njihovu iscrpnu „crnu listu”. Ta crna lista trebala bi se nadopuniti popisom sankcija za jurisdikcije nespremne na suradnju te za financijske institucije koje posluju u poreznim oazama.

(12a)

Jedna od glavnih prepreka s kojima su suočena porezna tijela nemogućnost je pravovremenog pristupanja potpunim i relevantnim informacijama o strategijama poreznog planiranja multinacionalnih poduzeća. Te informacije trebale bi biti dostupne kako bi porezna tijela provjerama izmjenama zakonodavstva na snazi mogla brzo reagirati na porezne rizike zahvaljujući učinkovitijoj procjeni tih rizika.

(14)

Budući da je ključni cilj ove Direktive povećati otpornost unutarnjeg tržišta u cjelini na prekograničnu praksu izbjegavanja poreza, to države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići djelujući samostalno. Nacionalni sustavi oporezivanja dobiti poduzeća različiti su i neovisnim djelovanjem država članica samo bi se ponovila postojeća fragmentacija unutarnjeg tržišta u području izravnog oporezivanja. Time bi se stoga omogućilo daljnje postojanje neučinkovitosti i narušavanja koji proizlaze iz odnosa različitih nacionalnih mjera. Rezultat toga bila bi nedovoljna koordinacija. Budući da zbog neučinkovitosti na unutarnjem tržištu dolazi do problema prekogranične prirode, potrebno je donijeti korektivne mjere na razini Unije. Stoga je od ključne važnosti prihvatiti rješenja koja funkcioniraju na unutarnjem tržištu u cjelini, a to se može uspješnije ostvariti na razini Unije. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Ovom se Direktivom nastoji utvrđivanjem minimalne razine zaštite unutarnjeg tržišta postići osnovni minimalni stupanj koordinacije unutar Unije radi ostvarenja njezinih ciljeva.

(14)

Budući da je ključni cilj ove Direktive povećati otpornost unutarnjeg tržišta u cjelini na prekograničnu praksu izbjegavanja poreza, to države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići djelujući samostalno. Nacionalni sustavi oporezivanja dobiti poduzeća različiti su i neovisnim djelovanjem država članica samo bi se ponovila postojeća fragmentacija unutarnjeg tržišta u području izravnog oporezivanja. Time bi se stoga omogućilo daljnje postojanje neučinkovitosti i narušavanja koji proizlaze iz odnosa različitih nacionalnih mjera. Rezultat toga bila bi nedovoljna koordinacija. Budući da zbog neučinkovitosti na unutarnjem tržištu dolazi do problema prekogranične prirode, potrebno je donijeti korektivne mjere na razini Unije. Stoga je od ključne važnosti prihvatiti rješenja koja funkcioniraju na unutarnjem tržištu u cjelini, a to se može uspješnije ostvariti na razini Unije. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Ovom se Direktivom nastoji utvrđivanjem minimalne razine zaštite unutarnjeg tržišta postići osnovni minimalni stupanj koordinacije unutar Unije radi ostvarenja njezinih ciljeva. Međutim, revizijom pravnog okvira u području oporezivanja u sklopu koje bi se uredbom mogle regulirati prakse smanjenja poreznih osnovica mogao se postići bolji rezultat u pogledu jamčenja jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu.

(14a)

Komisija bi trebala provesti analizu opravdanosti troškova te ocijeniti mogući utjecaj visoke stope oporezivanja na repatrijaciju kapitala iz trećih zemalja s niskim poreznim opterećenjem.

(14b)

Svi trgovinski sporazumi i sporazumi o gospodarskom partnerstvu kojih je Unija potpisnica trebali bi sadržavati odredbe o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima u cilju povećavanja transparentnosti i suzbijanja štetnih poreznih praksi.

(15)

Komisija bi trebala ocijeniti provedbu ove Direktive tri godine nakon njezina stupanja na snagu i o tome izvijestiti Vijeće. Države članice trebale bi priopćiti Komisiji sve informacije potrebne za ovo ocjenjivanje,

(15)

Komisija bi trebala uspostaviti poseban mehanizam praćenja kako bi osigurala pravilna provedba ove Direktive i usklađeno tumačenje mjera koje iz nje proizlaze u državama članicama. Trebala bi ocijeniti provedbu ove Direktive tri godine nakon njezina stupanja na snagu i o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće. Države članice trebale bi priopćiti Europskom parlamentu i Komisiji sve informacije potrebne za ovo ocjenjivanje.

(1a)

(4a)

(4b)

(7a)

(7b)

(7c)

(7d)

(7e)

(7f)

(7 g)

(7h)

(7i)

(a)

to mjesto ili neko drugo mjesto predstavljaju stalnu poslovnu jedinicu za poreznog obveznika ili njemu blisku osobu u skladu s ovim člankom ili ako

(b)

ukupna aktivnost koja je rezultat kombinacije aktivnosti koje vrše porezni obveznik i njemu bliska osoba na istom mjestu ili koje vrše isti porezni obveznik ili njemu bliske osobe na oba mjesta nije pripremna ili pomoćna aktivnosti, pod uvjetom da poslovne aktivnosti koje vrše porezni obveznik i njemu bliska osoba na istom mjestu ili isti porezni obveznik ili njemu bliske osobe na oba mjesta predstavljaju dodatne funkcije koje su dio usklađenog komercijalnog djelovanja.

(a)

na ime poreznog obveznika;

(b)

namijenjeni prijenosu vlasništva ili davanju prava na korištenje tog vlasništva koje pripada poreznom obvezniku ili koje porezni obveznik ima pravo koristiti; ili

(c)

namijenjeni uslugama koje pruža taj porezni obveznik, smatra se da taj porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi u pogledu svih aktivnosti koje ta osoba poduzima za poreznog obveznika, osim ako su aktivnosti te osobe pomoćnog ili pripremnog karaktera, što onda, ako se te aktivnosti obavljaju u stalnom mjestu poslovanja, to stalno mjesto poslovanja ne čini stalnom poslovnom jedinicom u skladu s odredbama ovoga stavka.

(a)

porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji;

(a)

porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji u mjeri u kojoj država članica u kojoj se nalazi sjedište izgubi pravo na oporezivanje prenesene imovine na temelju prijenosa ;

(b)

porezni obveznik prenosi imovinu iz stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji;

(b)

porezni obveznik prenosi imovinu iz stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji u mjeri u kojoj država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica izgubi pravo na oporezivanje prenesene imovine na temelju prijenosa ;

(d)

porezni obveznik premješta svoju stalnu poslovnu jedinicu iz države članice .

(d)

porezni obveznik premješta svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugu državu članicu ili treću zemlju u mjeri u kojoj država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ima pravo oporezivati prenesena sredstva na temelju prijenosa .

(a)

poduzeće države sudjeluje izravno ili neizravno u upravljanju, nadzoru ili kapitalu poduzeća druge države; ili

(b)

iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravljanju, nadzoru ili kapitalu poduzeća jedne države ugovarateljice i poduzeća druge države ugovarateljice; i

(c)

dva poduzeća, u jednom i drugom slučaju, u svojim trgovačkim ili financijskim odnosima povezana su dogovorenim ili nametnutim uvjetima koji se razlikuju od uvjeta koji bi bili dogovoreni između dva neovisna poduzeća.

(b)

u skladu s općim sustavom u državi subjekta na dobit se primjenjuje efektivna stopa poreza na dobit koja je niža od 40 posto efektivne porezne stope koja bi se primjenjivala u skladu s primjenjivim sustavom poreza na dobit u državi članici poreznog obveznika ,

(b)

u skladu s općim sustavom u državi subjekta na dobit se primjenjuje efektivna stopa poreza na dobit koja je niža od 15 posto; ta stopa se revidira svake godine u skladu s gospodarskim razvojima svjetske trgovine ;

(c)

više od 50 posto prihoda subjekta pripada u jednu od sljedećih kategorija:

(c)

više od 25 posto prihoda subjekta pripada u jednu od sljedećih kategorija:

(viia)

prihod od dobara prodanih prilikom trgovanja s poreznim obveznikom ili njegovim povezanim poduzećima, uz iznimku standardiziranih dobara kojima se redovito trguje među neovisnim stranama i za koja su cijene javno poznate.

(a)

klauzula kojom se obje ugovorne strane obvezuju na oporezivanje u mjestu odvijanja gospodarske djelatnosti i stvaranja vrijednosti;

(b)

dopuna kojom bi se objasnilo da je cilj bilateralnih ugovora, osim izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, borba protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza;

(c)

klauzula koja se odnosi na opće pravilo o sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza temeljeno na testu glavne svrhe kako je definirano u Preporuci Komisije (EU) 2016/136 od 28. siječnja 2016. o provedbi mjera protiv zlouporabe poreznih ugovora  (1a) ;

(d)

definicija stalne poslovne jedinice u skladu s onom iz članka 5. predloška porezne konvencije OECD-a u pogledu dohotka i kapitala;