EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 21.10.2015.
COM(2015) 517 final
2015/0242(NLE)
Prijedlog
PROVEDBENE ODLUKE VIJEĆA
o izmjeni odluka 2009/791/EZ i 2009/1013/EU kojom se Njemačkoj i Austriji odobrava nastavak primjene mjere koja odstupa od članaka 168. i 168.a Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost
OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
U skladu s člankom 395. stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost 1 Vijeće, koje djeluje jednoglasno na prijedlog Komisije, može bilo kojoj državi članici odobriti primjenu posebnih mjera koje odstupaju od odredbi te Direktive kako bi se pojednostavnio postupak naplate poreza ili spriječili određeni oblici utaje ili izbjegavanja poreza.
Dopisima evidentiranima u Komisiji 19. ožujka 2015. i 16. ožujka 2015., Austrija i Njemačka zatražile su odobrenje za nastavak primjene mjere koja odstupa od članaka 168. i 168.a Direktive 2006/112/EZ kako bi se roba i usluge koje se koriste više od 90 % za neposlovne svrhe izuzeli od prava na odbitak poreza na dodanu vrijednost.
U skladu s člankom 395. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ Komisija je dopisom od 15. rujna 2015. obavijestila druge države članice o zahtjevima Austrije i Njemačke. Komisija je u dopisima od 17. rujna 2015. obavijestila Austriju i Njemačku da ima sve informacije potrebne za procjenu zahtjevâ.
Člankom 168. Direktive 2006/11/EZ predviđeno je da porezni obveznik ima pravo na odbitak PDV-a obračunatog pri kupnji roba i usluga koje se koriste u svrhu njegovih oporezovanih transakcija. Člankom 168.a stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ propisuje se da se PDV povezan s troškovima nepokretne imovine koja sačinjava dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koristi i za poslovne i za neposlovne svrhe može odbiti samo u onoj mjeri u kojoj se imovina koristi za poslovanje poreznog obveznika. U skladu s člankom 168.a stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ države članice mogu taj propis primijeniti i kad je riječ o troškovima koji su povezani s drugom robom koja je dio poslovne imovine kako one odrede.
Mjera koju traže Austrija i Njemačka odstupa od tih načela i njome se u potpunosti isključuje pravo na odbitak PDV-a na robu i usluge koje porezni obveznik koristi više od 90 % za privatne ili neposlovne svrhe, uključujući negospodarske aktivnosti.
Mjera odstupanja za Austriju prvotno je bila odobrena Odlukom Vijeća 2004/866/EZ od 13. prosinca 2004. 2 za razdoblje do 31. prosinca 2009., te je ponovno bila odobrena Provedbenom odlukom Vijeća 2009/1013/EU od 22. prosinca 2009. 3 do 31. prosinca 2012. i Provedbenom odlukom Vijeća 2012/705/EU od 13. studenoga 2012. do 31. prosinca 2015. 4
Mjera odstupanja za Njemačku prvotno je bila odobrena Odlukom Vijeća 2003/354/EZ od 13. svibnja 2003. 5 za razdoblje do 30. lipnja 2004., Odlukom Vijeća 2004/817/EZ od 19. studenoga 2004. 6 do 31. prosinca 2009., Odlukom Vijeća 2009/791/EZ od 20. listopada 2009. 7 do 31. prosinca 2012. i Provedbenom odlukom Vijeća 2012/705/EU od 13. studenoga 2012. do 31. prosinca 2015.
U svojim su aktualnim zahtjevima Austrija i Njemačka obavijestile Komisiju da su ovu posebnu mjeru do sada uspješno primjenjivale i da je prema njihovim iskustvima vrlo korisna u smislu pojednostavnjivanja naplate PDV-a i sprječavanja utaje i izbjegavanja plaćanja poreza.
Odstupanja se obično odobravaju na ograničeno razdoblje kako bi se moglo ocijeniti je li posebna mjera prikladna i učinkovita. U tom pogledu, na temelju informacija koje su dostavile Austrija i Njemačka, Komisija razumije da je omjer 90 % / 10 % između korištenja za poslovne i neposlovne svrhe i dalje solidan temelj za izdvajanje transakcija za koje se poslovna uporaba može smatrati zanemarivom.
Stoga, posebnom se mjerom o kojoj je riječ olakšava posao poreznoj upravi i poduzećima jer nema potrebe za praćenjem kasnije upotrebe robe i usluga na koje se u vrijeme njihove nabavke primjenjivalo izuzeće od odbitaka, posebno u pogledu mogućeg oporezivanja korištenja za privatne svrhe u skladu s člancima 16. ili 26. Direktive 2006/112/EZ ili ispravaka odbitaka kako je propisano člancima 184. do 192. te Direktive. U neznatnoj se mjeri utječe na iznos poreza koji treba platiti na razini konačne potrošnje. Mjeru odstupanja je stoga primjereno produljiti.
Međutim, svako produljenje trebalo bi biti vremenski ograničeno kako bi se ocijenilo vrijede li još uvijek uvjeti na kojima se temelje odstupanja. Stoga se predlaže produljenje odstupanja do kraja 2018. uz to da Austrija i Njemačka najkasnije do 1. travnja 2018. iznesu, zajedno sa zahtjevom za produljenje, izvješće koje uključuje preispitivanje primijenjenog omjera između poslovne i neposlovne upotrebe na kojoj se temelji izuzeće od odbitaka, za slučaj da se predviđa daljnje produljenje nakon 2018.
•Dosljednost s postojećim odredbama u tom području politike
Člankom 176. Direktive 2006/112/EZ određuje se da Vijeće odlučuje za koje troškove ne postoji pravo na odbitak PDV-a. Do te je odluke državama članicama dopušteno zadržati izuzeća koja su bila na snazi 1. siječnja 1979. Stoga postoji izvjestan broj odredbi „u mirovanju” kojima se ograničava pravo na odbitak.
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Pravna osnova
Članak 395. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Prijedlog je u isključivoj nadležnosti Unije. Načelo supsidijarnosti stoga se ne primjenjuje.
•Proporcionalnost
Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti zbog sljedećeg:
Ova se Odluka odnosi na odobrenje dano državama članicama na njihov vlastiti zahtjev i ne predstavlja nikakvu obvezu.
S obzirom na usko područje primjene odstupanja, posebna je mjera proporcionalna cilju koji se želi postići.
•Odabir instrumenta
Predloženi instrumenti: Provedbena odluka Vijeća.
Druga sredstva ne bi bila primjerena zbog sljedećih razloga:
U skladu s člankom 395. Direktive Vijeća 2006/112/EZ odstupanje od uobičajenih pravila o PDV-u moguće je samo uz odobrenje Vijeća koje djeluje jednoglasno na prijedlog Komisije. Provedbena odluka Vijeća jedini je prikladan instrument s obzirom na to da ona može biti upućena pojedinim državama članicama.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA
•Savjetovanja s dionicima
Ne primjenjuje se.
•Prikupljanje i primjena stručnog znanja
Nije bilo potrebno obratiti se vanjskim stručnjacima.
•Procjena učinka
Prijedlog je namijenjen pojednostavnjenju postupka naplate poreza te stoga ima moguć pozitivan učinak na poduzeća i na uprave. Navedeno su rješenje Austrija i Njemačka prepoznale kao prikladnu mjeru te je ono usporedivo s drugim prošlim i sadašnjim izuzećima.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Prijedlog neće nepovoljno utjecati na vlastita sredstva Unije koja proizlaze iz PDV-a.
5.OSTALI DIJELOVI
Prijedlog uključuje klauzulu o preispitivanju i klauzulu o vremenskom ograničenju valjanosti.
2015/0242 (NLE)
Prijedlog
PROVEDBENE ODLUKE VIJEĆA
o izmjeni odluka 2009/791/EZ i 2009/1013/EU kojom se Njemačkoj i Austriji odobrava nastavak primjene mjere koja odstupa od članaka 168. i 168.a Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost 8 , a posebno njezin članak 395. stavak 1.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
budući da:
(1)Odlukama Vijeća 2009/791/EZ 9 and 2009/1013/EU 10 Njemačkoj i Austriji odobrene su odstupajuće mjere. Primjena mjere produljena je Provedbenom odlukom Vijeća 2012/705/EU 11 do 31. prosinca 2015.
(2)Posebna mjera odstupa od članka 168. i članka 168.a Direktive 2006/112/EZ kojima se uređuje pravo poreznih obveznika na odbitak PDV-a koji je obračunat za robu i usluge koji su im isporučeni za svrhe njihovih oporezovanih transakcija. Svrha odstupajuće mjere je potpuno izuzimanje od prava na odbitak PDV-a robe i usluga koje porezni obveznik upotrebljava više od 90 % za privatne svrhe poreznog obveznika ili njegovih namještenika, ili općenito za neposlovne svrhe ili negospodarske aktivnosti.
(3)Kako bi se uzela u obzir sudska praksa Suda Europske unije, prema kojoj ulazni PDV koji se odnosi na rashode koje stvara porezni obveznik ne podliježe odbitku ako se odnosi na aktivnosti koje zbog svoje negospodarske prirode ne potpadaju u područje primjene Direktive 2006/112/EZ, prikladno je pojasniti da se posebne mjere odnose i na robu i usluge koji se upotrebljavaju za aktivnosti negospodarske prirode.
(4)Cilj je posebne mjere pojednostavnjenje postupka obračuna i naplate PDV-a. U neznatnoj se mjeri utječe na iznos poreza koji treba platiti na razini konačne potrošnje.
(5)Dopisima zaprimljenima u Komisiji 16. ožujka 2015. i 19. ožujka 2015. Njemačka i Austrija zatražile su odobrenje da i dalje primjenjuju posebnu mjeru.
(6)U skladu s člankom 395. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2006/112/EZ Komisija je dopisom od 15. rujna 2015. obavijestila druge države članice o zahtjevima Austrije i Njemačke. Dopisom od 17. rujna 2015. Komisija je obavijestila Austriju i Njemačku da ima sve informacije potrebne za procjenu zahtjeva.
(7)Prema informacijama koje su dostavile Austrija i Njemačka, pravna i činjenična situacija koja je opravdavala tekuću primjenu spomenute posebne mjere nije se promijenila te postoji i dalje. Austriji i Njemačkoj stoga bi trebalo odobriti da i dalje primjenjuju tu posebnu mjeru tijekom daljnjeg razdoblja, uz vremensko ograničenje najkasnije do 31. prosinca 2018. kako bi se omogućilo preispitivanje nužnosti i djelotvornosti odstupajuće mjere i omjera između poslovne i neposlovne uporabe na kojem se mjera temelji.
(8)Ako Austrija ili Njemačka smatraju da je potrebno daljnje produljenje nakon 2018., trebale bi Komisiji podnijeti zahtjev za produljenje s priloženim izvješćem o primjeni mjere koje uključuje preispitivanje primijenjenog omjera najkasnije do 31. ožujka 2018. kako bi se osiguralo dovoljno vremena da Komisija pregleda taj zahtjev.
(9)Odstupanja će imati samo zanemariv učinak na sveukupni prikupljeni prihod od poreza u fazi konačne potrošnje i neće nepovoljno utjecati na vlastita sredstva Unije koja proizlaze iz PDV-a.
(10)Odluke 2009/791/EZ i 2009/1013/EU potrebno je stoga na odgovarajući način izmijeniti,
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Članak 1. i članak 2. Odluke 2009/791/EZ zamjenjuju se sljedećim:
„Članak 1.
Odstupajući od članka 168. i od članka 168.a Direktive 2006/112/EZ, Njemačkoj se odobrava izuzimanje poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) na robu i usluge od prava na odbitak PDV-a kad se ta roba i usluge upotrebljavaju više od 90 % za privatne svrhe poreznog obveznika ili njegovih zaposlenika ili općenito za neposlovne svrhe ili negospodarske aktivnosti.
Članak 2.
Ova Odluka prestaje važiti 31. prosinca 2018.
Svaki zahtjev za produljenje posebne mjere predviđene ovom Odlukom dostavlja se Komisiji najkasnije do 31. ožujka 2018.
Uz takav zahtjev mora biti priloženo izvješće koje uključuje preispitivanje omjera koji se primjenjuje na pravo na odbitak PDV-a na temelju ove Odluke.”
Članak 2.
Članak 1. i članak 2. Odluke 2009/1013/EU zamjenjuju se sljedećim:
„Članak 1.
Odstupajući od članka 168. i od članka 168.a Direktive 2006/112/EZ, Austriji se odobrava izuzimanje poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) na robu i usluge od prava na odbitak PDV-a kad se ta roba i usluge upotrebljavaju više od 90 % za privatne svrhe poreznog obveznika ili njegovih zaposlenika ili općenito za neposlovne svrhe ili negospodarske aktivnosti.
Članak 2.
Ova Odluka prestaje važiti 31. prosinca 2018.
Svaki zahtjev za produljenje posebne mjere predviđene ovom Odlukom dostavlja se Komisiji najkasnije do 31. ožujka 2018.
Uz takav zahtjev mora biti priloženo izvješće koje uključuje preispitivanje omjera koji se primjenjuje na pravo na odbitak PDV-a na temelju ove Odluke.”.
Članak 3.
Ova se Odluka primjenjuje od 1. siječnja 2016.
Članak 4.
Ova je Odluka upućena Republici Austriji i Saveznoj Republici Njemačkoj.
Sastavljeno u Bruxellesu
Za Vijeće
Predsjednik