10.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 51/34

1.

podsjeća da svaki Komisijin zakonodavni prijedlog, uključujući i one na području oporezivanja na temelju članaka 113., 115. ili 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, obavezno mora poštovati načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

2.

podržava četiri cilja iznesena u Komisijinom akcijskom planu o oporezivanju poduzeća, a to su:

3.

smatra da postojeće zakonodavstvo na području oporezivanja poduzeća, bez obzira na to radi li se o oporezivanju na razini države, europskoj ili globalnoj razini, nije više prilagođeno trenutnom gospodarskom okruženju koje obilježavaju globalizacija, mobilnost, digitalne tehnologije, novi poslovni modeli i složene strukture poduzeća;

4.

ističe iznimnu složenost postojećih pravila o oporezivanju poduzeća u EU-u, kao i manjak koordinacije i uzajamnog dopunjavanja među sustavima različitih država članica;

5.

izražava žaljenje što neka poduzeća, posebice ona multinacionalna, koriste tu situaciju kako bi smanjila svoja porezna davanja, bilo postupanjem koje je pravno kažnjivo kao porezna prevara i utaja poreza, bilo zahvaljujući korištenju strategija agresivnog poreznog planiranja koje su, čak i u slučaju da su zakonite, suprotne duhu zakonodavstva na tom području;

6.

naglašava da su u oba slučaja takva poduzeća podvrgnuta oporezivanju koje je daleko od pravednog, budući da je vrlo nisko u usporedbi s njihovim prihodima;

7.

podsjeća da se prema nekim izračunima procjenjuje da utaja poreza, porezna prevara i agresivno porezno planiranje svake godine u Europskoj uniji dovode do gubitka potencijalnih prihoda od oporezivanja u iznosu od gotovo 1 000 milijardi eura (1); nadalje, podsjeća da taj manjak u prihodima šteti javnim financijama na svim razinama, uključujući i manjak za lokalne i regionalne vlasti; osim toga, adekvatno, transparentno, učinkovito i pravedno oporezivanje svih poduzeća omogućilo bi smanjenje poreznog opterećenja;

8.

predlaže da svi međunarodni sporazumi kojih je Europska unija potpisnica, a među njima i trgovački sporazumi i sporazumi o gospodarskom partnerstvu, sadrže odredbe za promicanje dobrog poreznog upravljanja u pogledu transparentnosti, kao i borbe protiv štetnih poreznih praksi, te traži od Europske komisije da inzistira na tome tijekom pregovora koji su trenutačno u tijeku, posebice pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja i pregovora o Sporazumu o trgovini uslugama;

9.

izuzetno žali zbog postojanja i opsega tih štetnih poreznih praksi u trenucima kada su brojni porezni obveznici u pojedinim državama članicama, a posebice fizičke osobe, pod velikim poreznim opterećenjem zbog strogih politika štednje; smatra da je ta nejednakost na području oporezivanja štetna za socijalnu i gospodarsku stabilnost;

10.

podsjeća da je složenost postojećih pravila o oporezivanju poduzeća, iako pravi poklon za neka velika poduzeća koja koriste propuste u tim pravilima, jasna prepreka za mala, srednja i mikropoduzeća budući da takva administrativna opterećenost koči njihove aktivnosti, posebice one prekogranične;

11.

smatra da takva situacija dovodi do neravnoteže u konkurenciji među poduzećima, prvenstveno među velikim multinacionalnim poduzećima koja imaju potrebne resurse za smanjivanje oporezivanja uz pomoć agresivnog poreznog planiranja kakve mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) nemaju;

12.

zapaža da se dugoročno, na razini Europske unije, primjećuje općeniti pad propisanih stopa oporezivanja poduzeća;

13.

ističe, međutim, da taj pad stopa zadnjih godina prate razni događaji poput proširenja porezne osnovice, rasta osnivanja poduzeća te niskih kamatnih stopa (s ograničenjem poreznih olakšica), koji su trebali dovesti do povećanja prihoda od oporezivanja poduzeća;

14.

zapaža da je teško usporediti efektivne stope u različitim državama članicama te predlaže da se stoga osmisli zajednički način izračuna kako bi se omogućila usporedba efektivnih stopa oporezivanja u različitim državama članicama;

15.

podržava, s obzirom na OECD-ove studije prema kojima neka multinacionalna poduzeća koriste strategije koje im omogućavaju da plaćaju samo 5 % poreza na dobit, dok manja poduzeća plaćaju i do 30 %, zahtjev da multinacionalna poduzeća u svojim financijskim izvješćima za svaku državu članicu i svaku treću zemlju u kojoj posluju moraju obznaniti skup zbirnih podataka, uključujući i dobit ili gubitak prije oporezivanja, porez na dobit ili gubitak, broj zaposlenika i imovinu; te informacije trebalo bi učiniti dostupnima javnosti, po mogućnosti u obliku središnjeg registra EU-a;

16.

prepoznaje dvostruki potencijal zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB): prvo, na području borbe protiv agresivnog poreznog planiranja, prevare i utaje poreza te štetnog poreznog natjecanja država članica; drugo, s ciljem jačanja jedinstvenog tržišta i smanjenja administrativnih opterećenja koja štete poduzećima svih veličina koja se bave prekograničnim aktivnostima;

17.

smatra da bi određivanje porezne osnovice pomoću jedinstvenog skupa poreznih pravila (umjesto 28 različitih) pojednostavilo situaciju i bilo izvor uštede za poduzeća u pogledu administrativnih troškova te da bi ona bila posebno značajna za MSP-ove koji djeluju u nekoliko država članica;

18.

stoga naglašava pozitivan učinak koji CCCTB može imati na gospodarski rast, zapošljavanje i pravedno oporezivanje, kao i na javne financije, uključujući i financije lokalnih i regionalnih vlasti;

19.

smatra da bi CCCTB, unatoč činjenici da barem prema prijedlogu iz 2011. ne cilja na lokalne i regionalne poreze, utjecao na porezne prihode lokalnih i regionalnih vlasti, od čega dio (ovisno o državi članici) potječe od lokalnih i regionalnih poreza prikupljenih na temelju nacionalne porezne osnovice i/ili dijela nacionalnog poreza na dobit poduzeća;

20.

poziva Komisiju da pažljivo prouči potencijalni učinak novog zakonodavnog prijedloga o provedbi CCCTB-a na lokalne i regionalne vlasti te posebice njihov proračun, no bez ponovnog pokretanja cijele procedure za analizu učinka CCCTB-a, što bi nepotrebno produžilo njegovu provedbu;

21.

ističe da bi u nekim državama članicama uvođenje sustava CCCTB-a utjecalo na lokalne i regionalne poreze jer je logično da se zbog pojednostavljivanja taj sustav koristi i za određivanje lokalnih i regionalnih poreza;

22.

naglašava da CCCTB nije zamišljen za usklađivanje poreznih osnovica, s obzirom na to da postojeći ugovori ne sadrže članak koji se posebno odnosi na izravno oporezivanje. Međutim, činjenica da se postojećim ugovorima ne predviđa usklađivanje ne znači da države članice na tom području ne mogu ostvariti pojačanu suradnju;

23.

zapaža da su propisane stope poreza za poduzeća u različitim državama članicama neprecizan pokazatelj, pa i zavaravajući, s obzirom na to da postoji toliko razlika u poreznim osnovicama, kao i olakšicama i povlaštenim režimima; ističe da u nekim slučajevima efektivna porezna stopa nema poveznice s propisanim stopama;

24.

stoga traži da države članice i regije sa zakonodavnim ovlastima na području oporezivanja poduzeća u svrhu transparentnosti Komisiji dostave detaljne brojke koje se odnose na trenutnu prosječnu efektivnu stopu poreza na dobit poduzeća, i to s uključenim svim olakšicama;

25.

pozdravlja Komisijina nastojanja da u svojem novom prijedlogu CCCTB učini obveznim barem za multinacionalna poduzeća, jer je očito da ta poduzeća koja provode agresivno porezno planiranje, izbjegavaju plaćanje ili varaju na plaćanju poreza ne bi pristala na sustav CCCTB-a koji bi takve prakse sprečavao ako bi on bio neobavezan;

26.

podsjeća da je Odbor u svom mišljenju iz 2011. predložio da se CCCTB učini obveznim nakon prijelaznog razdoblja, barem za poduzeća određene veličine (2);

27.

smatra poželjnim da se odmah uvede zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit. S obzirom na to da su pregovori o konsolidaciji bili teški i dugotrajni, podržava Komisijin pristup u vezi s odgađanjem konsolidacijskog elementa CCCTB-a ako to omogući napredak u pregovorima o drugim dijelovima prijedloga, a posebice uspostavi zajedničke osnovice. Stoga zapaža da je Komisija u svojem Programu rada za 2016., usvojenom 27. listopada, najavila kako namjerava povući sadašnji prijedlog o CCCTB-u, no pita se do koje mjere svojom namjerom da taj prijedlog zamijeni „prijedlozima o postupnom pristupu koji započinje usuglašavanjem obvezne porezne osnovice” Komisija predviđa zaključke javnog savjetovanja koje je otvorila 8. listopada i koje traje do 8. siječnja 2016.;

28.

podsjeća, međutim, da konsolidacija mora ostati cilj institucija EU-a i država članica na području oporezivanja poduzeća, utoliko što bi pružila rješenje za pitanja cijene transfera aktivnosti unutar grupacija u okviru Europske unije te za povezane probleme utaje poreza, a ujedno bi značila pojednostavljivanje i značajne uštede poduzeća na administrativnim troškovima;

29.

smatra da bi se, za slučaj da pregovori o konsolidaciji propadnu, mogla razmotriti minimalna stopa poreza;

30.

nadalje, izražava zabrinutost zbog mogućnosti da privremeni prekogranični mehanizam za kompenzaciju koji je Komisija predvidjela u očekivanju uvođenja konsolidacije dovede do novih mogućnosti agresivnog poreznog planiranja; u pogledu tog rizika koji bi doveo do znatnog gubitka prihoda za države članice, OR poziva Komisiju da ubrza isprva predloženi vremenski okvir provedbe;

31.

smatra da povoljno postupanje u odnosu na zaduživanje i kamate u mnogim poreznim režimima koči diversifikaciju modela financiranja poduzeća te sprečava jačanje financiranja poduzeća u EU-u vlastitim sredstvima, što se često prakticira u drugim državama;

32.

stoga zahtijeva od Komisije i država članica da potiču veću diversifikaciju izvora financiranja za poduzeća, što bi nedvojbeno bilo blagotvorno za rast i zapošljavanje;

33.

podsjeća na prijedlog Odbora izražen u mišljenju o CCCTB-u iz 2011. da se pri izradi popisa troškova koji se izuzimaju iz dobiti u obzir uzmu redoviti troškovi zaštite okoliša i smanjenja stakleničkih plinova, uključujući inicijative čiji je cilj uvođenje integriranih proizvodnih postupaka s malim utjecajem na okoliš;

34.

poziva Komisiju da uključi tu mogućnost odbijanja troškova u svoj novi zakonodavni prijedlog koji se očekuje 2016.;

35.

isto tako podsjeća, što je već izrazio 2011., da bi za dostizanje cilja administrativnog pojednostavljenja primjenu zajedničke konsolidirane porezne osnovice trebala pratiti primjena zajedničkih računovodstvenih pravila;

36.

pozdravlja činjenicu da su 16. studenoga 2015. zahvaljujući radu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) čelnici država i vlada skupine G-20 u Antaliji usvojili Akcijski plan za smanjenje porezne osnovice i prijenos dobiti u kojemu sudjeluju 62 zemlje; no odredbe koje se odnose na javno izvješćivanje po zemljama svejedno smatra nedostatnima jer se u mjeri 13. BEPS-a predviđa automatsko izvješćivanje o podacima isključivo poreznim vlastima poreznog prebivališta matičnog društva, s obzirom na to da za banke i ekstraktivne industrije s poslovnim nastanom u EU-u obveza izvještavanja već postoji;

37.

traži od Europske komisije i država članica te od regija sa zakonodavnim ovlastima na području oporezivanja poduzeća da novom direktivom „protiv BEPS-a” osiguraju obvezno primjenjivanje paketa za BEPS kako bi se učinkovito borilo protiv tih pojava unutar Unije;

38.

smatra pozitivnim što je u okviru Ecofina ugovoren „izmijenjeni pristup neksusa” i smatra, nadalje, da bi ta direktiva jednako tako trebala u europsko pravo uvesti „izmijenjeni pristup neksusa”, koji se na razini OECD-a definira u kontekstu projekta BEPS, a na razini Ecofina u okviru Radne skupine za kodeks ponašanja i koji se odnosi na porezne režime kojima se favoriziraju prihodi od patenata ili „patent boxes”;

39.

smatra da je od temeljne važnosti usporedo s inicijativama i napretkom potrebnim unutar Unije ojačati europski pristup nekooperativnim jurisdikcijama i poreznim oazama;

40.

smatra da su, posebice na tom području, nedostatak sloge između država članica i manjak usklađenosti činitelji koji poduzećima omogućuju da izbjegnu pravedno oporezivanje;

41.

pozdravlja Komisijino objavljivanje popisa nekooperativnih poreznih jurisdikcija trećih zemalja kao priloga Komunikaciji te smatra da je to snažna simbolična inicijativa;

42.

nadalje, smatra da bi objavljivanje tog popisa trebalo biti temelj za ambicioznu raspravu među svim državama članicama, s ciljem određivanja zajedničkog, usklađenog pristupa na europskoj razini naspram tih jurisdikcija u svrhu borbe protiv štetnih poreznih praksi koje one omogućuju;

43.

postavlja pitanje o možda pretjerano ograničavajućem karakteru kriterija po kojima je izrađen popis nekooperativnih poreznih jurisdikcija koji je objavila Komisija, budući da ih takvima treba smatrati barem deset država članica;

44.

u tom pogledu pozdravlja sporazume koje su u svibnju 2015. potpisali EU s jedne strane i Švicarska, Andora i Lihtenštajn s druge strane, budući da to predstavlja velik korak prema transparentnosti i borbi protiv porezne prevare;

45.

smatra da je automatska razmjena informacija koju predviđaju sporazumi navedeni u prethodnoj točki učinkovit instrument za smanjenje i borbu protiv agresivnog poreznog planiranja te da ga je potrebno staviti u opću uporabu; pozdravlja, nadalje, što je nekoliko jurisdikcija koje su na Komisijinom popisu navedene kao nekooperativne u tom pogledu usvojilo ili se obvezalo usvojiti svjetsku normu.