17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 423/72

1.

u načelu pozdravlja pristup na kojem se temelji Prijedlog Komisije, naime da regije dobiju veće pravo glasa i veću slobodu izbora;

2.

u ovom slučaju, međutim, izrazito kritički promatra svrsishodnost predložene mjere;

3.

podsjeća na to da je veliki dio stanovništva skeptičan prema genetski modificiranim organizmima i nedovoljno ih prihvaća; tu skeptičnost i nedovoljnu prihvaćenost treba imati na umu te stoga, pored ostalog, uvesti transparentniji postupak odobravanja genetski modificirane hrane i hrane za životinje;

4.

ponavlja zahtjev za jasna pravila o označavanju koja će potrošačima omogućiti da donose svjesne odluke o kupovini. Transparentno označavanje mora podrazumijevati i razumljivu specifikaciju genetski modificiranih proizvoda upotrijebljenih u proizvodnji hrane za životinje;

5.

s tim u vezi upućuje na Mišljenje Odbora regija „Sloboda država članica da odlučuju o uzgoju genetski modificiranih usjeva na svom državnom području” (CdR 338/2010 fin) (88. plenarno zasjedanje, 27.–28. siječnja 2011.) te na „Rezoluciju o prioritetima za radni program Europske komisije za 2016. godinu” (113. plenarno zasjedanje, 9. srpnja 2015.);

6.

prima na znanje činjenicu da Europska unija ima sveobuhvatan pravni okvir za izdavanje odobrenja, sljedivost i označivanje genetski modificiranih organizama (GMO) i genetski modificirane (GM) hrane i hrane za životinje, koji se temelji na Direktivi 2001/18/EZ o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ, Uredbi (EZ) br. 1829/2003 od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje te Uredbi (EZ) br. 1830/2003 od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama i o izmjeni Direktive 2001/18/EZ;

7.

napominje da predloženi zakonski okvir predviđa da genetski modificirani organizmi ili genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smiju biti stavljeni na tržište bez prethodnog odobrenja izdanog u skladu s odgovarajućim pravnim propisima;

8.

napominje da postupak odobravanja genetski modificirane hrane i hrane za životinje iziskuje da Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) provede završno znanstveno ocjenjivanje dokumentacije priložene zahtjevu;

9.

ističe da Komisija, po primitku očitovanja EFSA-e, državama članicama Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje, dostavlja na glasovanje nacrt odluke o odobrenju ili odbijanju odobrenja;

10.

prima na znanje da je Komisija, ako ni u Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje ni u Odboru za žalbe nema jasnog ishoda glasovanja, u skladu s regulatornim okvirom za GMO-e i Poveljom o temeljnim pravima obvezna donijeti odluku o zahtjevu za odobrenje;

11.

napominje da je Komisija u svom radnom programu za 2015. godinu najavila reviziju postupka izdavanja odobrenja za genetski modificirane organizme kako bi odgovorila na zabrinutost građana i država članica u pogledu sadašnje zakonske obveze Komisije da izdaje odobrenje za GMO-ove čak i u slučajevima kada se tome protivi kvalificirana većina država članica;

12.

izražava iznenađenje što se ta revizija sada tiče samo prijedloga o uporabi genetski modificirane hrane i hrane za životinje, ali ne i temeljitog preispitivanja postupka izdavanja odobrenja, kao što je prvotno najavljeno;

13.

skreće pozornost na glasovanje pojedinih država članica u vezi sa sadašnjim postupkom izdavanja odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

14.

izražava žaljenje zbog činjenice da se prilikom glasovanja o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje u Stalnom odboru i Žalbenom odboru uglavnom ne postiže kvalificirana većina za ili protiv predloženih odluka;

15.

ističe da razlog za negativan glas ili suzdržanost država članica, pored bojazni koje se odnose na znanstvene procjene, često može biti zabrinutost zbog drugih aspekata koji nisu izneseni u EFSA-inoj procjeni rizika;

16.

prima na znanje da, u skladu s postojećim pravnim propisima, Komisija mora donijeti odluku o zahtjevima za odobrenje;

17.

naročito izražava žaljenje što Komisija stoga de facto uvijek donosi odluku bez podrške država članica, pri čemu se u slučaju pozitivnog očitovanja EFSA-e u pravilu odlučuje za odobrenje zahtjeva;

18.

izražava žaljenje što se iz tog razloga kod donošenja odluke o odobrenju u pravilu ne uzimaju u obzir primjerice društveno-političke primjedbe jedne ili više država članica iznesene tijekom rješavanja zahtjeva za odobrenje;

19.

naglašava da odobrenja izdana isključivo na temelju procjene rizika koju provede EFSA stoga sve češće podliježu kritikama;

20.

dijeli mišljenje država članica da je zbog velikog javnog interesa za izdavanje ili neizdavanje odobrenja za GMO-ove od presudne važnosti da se u procesu donošenja odluka vodi, primjerice, računa i o pitanjima koja nemaju znanstveni karakter;

21.

izražava žaljenje zbog činjenice da to kod postojećeg postupka zapravo nije slučaj jer se odluke Komisije zbog razlika u stajalištima država članica, a samim time i nepostojanja potrebne većine glasova, temelje uglavnom na procjeni rizika koju provede EFSA;

22.

zalaže se za to da pozitivna odluka Komisije o odobrenju ubuduće načelno bude moguća samo ako i Stalni odbor odnosno Odbor za žalbe svoju odluku donesu barem kvalificiranom većinom, pod uvjetom da se provede pravna provjera i ne dovodeći u pitanje napomene o predmetnom Prijedlogu uredbe;

23.

smatra da bi se na taj način bolje vodilo računa o daljnjim primjedbama država članica te da bi se ojačao osjećaj odgovornosti država članica za vlastite odluke pri glasovanju;

24.

ne dijeli stajalište Komisije da se postojeći pravni okvir mora zadržati te da se pravila glasovanja ne smiju mijenjati samo zato što se primjenjuju i u drugim područjima politika;

25.

stoga poziva Komisiju da razmotri je li, u skladu s europskim zakonodavstvom, moguća izmjena načina odobravanja u pogledu upravljanja rizicima u području GMO-a;

26.

dijeli stajalište Komisije koja se zalaže za jedinstveni sustav procjene rizika;

27.

poziva na bolju suradnju između Europske komisije i nacionalnih odnosno regionalnih tijela odgovornih za uzgoj GMO-a;

28.

naglašava da bi to moglo pridonijeti prihvaćenosti procjene rizika u državama članicama, ali i poboljšati kvalitetu same procjene;

29.

zalaže se za to da se razmotri mogućnost uvođenja poboljšane analize ekoloških aspekata genetski modificiranih biljaka i genetski modificirane hrane i hrane za životinje u postupak izdavanja odobrenja;

30.

smatra iznimno važnim da se strože smjernice EFSA-e za procjenu rizika genetski modificiranih biljaka za okoliš što prije unesu u priloge Direktivi br. 2001/18/EZ o uvođenju u okoliš, kako bi dobile pravno obvezujući karakter;

31.

napominje da se Komisija u svojoj Komunikaciji COM(2015) 176 bavi postupkom izdavanja odobrenja koji smatra nezadovoljavajućim te da predlaže izmjenu Uredbe o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje, uglavnom po uzoru na Direktivu (EU) 2015/412 (o izuzeću u pogledu uzgoja GMO-a);

32.

smatra kako se cilj Komisije da se pojedinačnim interesima država članica posvećuje veća pozornost može bolje postići brzom revizijom procjene rizika za okoliš tijekom postupka izdavanja odobrenja, kako je upravo utvrđeno u članku 3. Direktive (EU) 2015/412, i to na učinkovitiji način nego što bi to bilo moguće primjenom odredbi ovog Prijedloga uredbe;

33.

primjećuje da cilj Prijedloga nije izmjena jedinstvenih sigurnosnih standarda nastalih na temelju procjene rizika koju provodi EFSA na europskoj razini. Pravni okvir EU-a već sadrži odredbe koje, u slučajevima kada postoje novi dokazi da bi genetski modificirana hrana i hrana za životinje mogla predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, omogućuju državama članicama da zabrane dotični proizvod do novog preispitivanja na razini EU-a;

34.

napominje da državama članicama treba dati pravo da na nacionalnoj razini donose odluke o ograničavanju ili zabrani upotrebe GMO-a u hrani i hrani za životinje koji su odobreni na razini EU-a (odredbe o izuzeću u pogledu upotrebe GMO-a);

35.

napominje, međutim, da se države članice pritom moraju pobrinuti da njihove mjere budu u skladu s pravom EU-a, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i zabrane diskriminacije u pogledu domaćih i stranih proizvoda, te s međunarodnim obvezama EU-a na razini WTO-a;

36.

ukazuje na to da te mjere moraju biti u skladu ne samo s propisima WTO-a na globalnoj razini, već i – na razini unutarnjeg tržišta – s načelom slobodnog kretanja robe iz članka 34. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji zabranjuje sve mjere s učinkom istovrsnim količinskim ograničenjima slobodnog kretanja robe;

37.

napominje da države članice koje žele iskoristiti svoje pravo zabrane moraju opravdati svoju odluku u skladu s člankom 36. UFEU-a i potkrijepiti je uvjerljivim razlozima od javnog interesa u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije te da takvo obrazloženje država članica u prilog zabrani ne smije biti u suprotnosti s EFSA-inom procjenom rizika za zdravlje ljudi i životinja te za okoliš;

38.

kritizira činjenicu da su takve zabrane, sudeći po dosadašnjem iskustvu, povezane s nesrazmjerno velikim preprekama koje države članice moraju svladati prije no što mogu iskoristiti mogućnost uvođenja zabrane na nacionalnoj razini, što izaziva zabrinutost u pogledu supsidijarnosti i upućuje na to da će ovaj prijedlog jasno prekršiti načelo proporcionalnosti;

39.

s tim u vezi izražava žaljenje što ne postoji ogledni popis argumenata kojima bi države članice mogle pravno potkrijepiti zabranu na nacionalnoj razini. Takav popis, koji se pokazao korisnim za jamčenje pravne sigurnosti, postoji, primjerice, u Direktivi (EU) 2015/412 o izmjeni Direktive 2001/18/EZ u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uzgoj genetski modificiranih organizama (GMO-a) na svojem državnom području;

40.

s tim u vezi izražava žaljenje što uz Prijedlog nije priložena procjena učinka;

41.

ukratko, kritizira to što Komisija državama članicama u Prijedlogu doduše daje mogućnost ograničenja ili zabrane upotrebe GMO-a u hrani i hrani za životinje odobrenih na razini EU-a, ali im ne razlaže kako na pravno siguran način mogu provesti takvu odluku na nacionalnoj razini;

42.

stoga smatra da je trenutačno vrlo teško procijeniti u kojoj se mjeri – s obzirom na mnoštvo uvjeta koje treba ispuniti – mogućnost zabrane uopće može iskoristiti u praksi;

43.

kritizira to što, sudeći po trenutačnom stanju stvari i s obzirom na slobodno kretanje robe na jedinstvenom tržištu i globalizirane tokove robe kao i velik broj dionika u lancima industrijske proizvodnje hrane i hrane za životinje, zabranu na nacionalnoj razini nije moguće nadzirati bez velikog utroška sredstava;

44.

mišljenja je da prednost ne treba davati nacionalnim odredbama o zabrani, već da se – uz pomoć izmijenjenog načina glasovanja u odborima – veća pozornost treba posvećivati primjedbama država članica. Propisi o zabranama na nacionalnoj razini mogu se donijeti samo prevladavanjem velikih prepreka, a uz to ih je teško nadzirati;

45.

u tom smislu ne dijeli zaključak Komisije na kojem se temelji ovaj Prijedlog uredbe;

46.

stoga poziva na odbacivanje Prijedloga uredbe.