17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 423/13

1.

pozdravlja zahtjev europskog povjerenika za poljoprivredu i ruralni razvoj da se Odbor regija uključi u ovaj postupak koji je najavio kao svoj glavni prioritet za 2015. godinu;

2.

slaže se s deklariranim ciljem prema kojem bi jednostavniji okvir za zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) povećao konkurentnost u sektoru poljoprivrede te doveo do uštede vremena i smanjenja troškova za sve dionike ZPP-a, uključujući poljoprivrednike, gospodarske subjekte i javna tijela;

3.

izražava uvjerenje da je dodana vrijednost doprinosa OR-a u stavljanju naglaska na teritorijalne aspekte ZPP-a i promicanju supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja s obzirom na to da znatnim dijelom provedbe ZPP-a upravljaju lokalne i regionalne vlasti;

4.

namjerava formulirati ne samo kratkoročne prijedloge kojima se može poboljšati postojeći sustav, uz istodobno osiguravanje provedbe ciljeva ZPP-a i legalne sigurnosti za korisnike, nego i iskoristiti ovo mišljenje kao temelj za pokretanje rasprave unutar OR-a o budućnosti ZPP-a nakon 2020. godine;

5.

podržava nastavak liberalizacije i pojednostavljenja ZPP-a, kao i nastojanje da se ne vraća neuspjelim politikama iz prošlosti koje su izolirale poljoprivrednike od tržišta, no inzistira na tome da se to ne bi trebalo činiti nauštrb sigurnosti opskrbe hranom ili da se time ne bi trebala ugroziti mogućnost da poljoprivrednici dostavljanjem proizvoda na tržište ostvaruju pošten dohodak;

6.

podsjeća da je posebna karakteristika novog ZPP-a znatno veća decentralizacija pri čemu se brojne odredbe prepuštaju državama članicama, a u mnogim slučajevima i regionalnim vlastima. Među pitanjima o kojima odlučuju države članice i regije su i odluke o mogućnostima prijenosa sredstava između prvog stupa – izravna plaćanja i drugog stupa – ruralni razvoj, definicija aktivnog poljoprivrednika, minimalni uvjeti za izravna plaćanja, dobrovoljna proizvodno vezana potpora, postavljanje gornje granice za izravna plaćanja i regionalizacija;

7.

primjećuje da su države članice zatražile odstupanja i izuzeća koja su u znatnoj mjeri pridonijela postojećoj zabrinutosti zbog sve veće složenosti ZPP-a;

8.

podsjeća da je u OR-ovu Mišljenju CdR 65/2012 već predložena šira primjena načela supsidijarnosti u okviru reforme kako bi se osigurala veća fleksibilnost za države članice i regije. Međutim, bolje poštovanje supsidijarnosti, višerazinskog upravljanja i teritorijalne kohezije ne bi trebalo rezultirati scenarijem u kojem bi ZPP postao pretjerano fragmentiran i ne bi mogao funkcionirati kao jedinstvena politika EU-a;

9.

vjeruje da će svako daljnje pojednostavljenje ZPP-a uspjeti ili propasti ovisno o tome mogu li države članice, regije i lokalne vlasti dobiti ovlasti za veću fleksibilnost u provedbi i sigurnost nadzora, a da to ne dovede do narušavanja ravnopravnih uvjeta širom EU-a, koje zajednička poljoprivredna politika mora osigurati kao politika EU-a kojom se žele postići ciljevi na razini čitavog EU-a;

10.

upozorava da se pojednostavljenje ZPP-a ne smije iskoristiti kako bi se oslabio velik raspon koristi za javnost koje bi ZPP trebao osigurati, posebice na području zaštite okoliša;

11.

inzistira na tome da se pri bilo kakvom pojednostavljenju pravila ZPP-a mora osigurati konkurentna proizvodnja hrane, a da istodobno poljoprivrednici na tržištu mogu ostvariti pravedan ishod i da moraju postojati poticaji za poljoprivrednike i lokalne zajednice za ostvarivanje koristi za javnost poput zaštite okoliša, socijalne uključenosti i ruralnih usluga kako bi se zajednice osnažile i dobile sredstva za diversifikaciju gospodarskih aktivnosti, čime se smanjuje i depopulacija;

12.

inzistira na tome da je potrebna veća međusobna konzistentnost i komplementarnost ZPP-a i drugih politika EU-a poput okolišne politike (i fondova). Veća konzistentnost najviše je potrebna između fonda za ruralni razvoj i drugih europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) koji su namijenjeni provedbi zajedničkog strateškog okvira utemeljenog na širokim ciljevima politika iz strategije Europa 2020.;

13.

smatra da bi se trebala ojačati pregovaračka moć poljoprivrednika u odnosu na druge subjekte u lancu hrane (prvenstveno u odnosu na dobavljače primarnih sredstava, prodavače i prehrambenu industriju) te da se mora poboljšati transparentnost tržišta kako bi primarni proizvođači primili pravedniji dio tržišne cijene. Mora se osigurati pošteno tržišno natjecanje, pa pozivamo Komisiju da istraži sve potencijalne slučajeve zlouporabe kupovne moći u cijelom lancu dostave hrane;

14.

vjeruje da je osiguravanje pravne sigurnosti i predvidljivosti za korisnike ključno za tekuću reviziju pravila ZPP-a, koja obuhvaća više od 200 zakonodavnih akata uključujući ekološki značajne površine (EFA – environmental focus areas), sustav osnovnih plaćanja za poljoprivrednike, zajedničku organizaciju tržišta (ZOT) ili pravila o oznakama zemljopisnog podrijetla;

15.

smatra da bi pojednostavljenje ZPP-a najveću dodanu vrijednost osiguralo na području ciljanog smanjenja administrativnih opterećenja za poljoprivrednike i korisnike poput ruralnih zajednica, te da bi poboljšalo jasnoću pravnog okvira, osiguralo veću konzistenciju između dva stupa ZPP-a, kao i dobro upravljanje financijama ZPP-a;

16.

preporučuje učinkovitiji pristup razmjeni podataka i integriranim rješenjima uz pomoć IT-a, poput elektroničkih obrazaca i baza podataka koje mogu predstavljati jedinstvenu kontaktnu točku (eng. one-stop shop) za smanjenje opterećenja koje za poljoprivrednike, upravitelje zemljišta i upravljačka tijela predstavlja ispunjavanje obrazaca. To zahtijeva prethodnu procjenu rizika o tome koji se podaci i o čemu mogu razmjenjivati, ali i podrazumijeva uključivanje Komisije i revizorskih tijela, uključujući Europski revizorski sud, kako bi se izbjegli kasniji problemi s revizijom;

17.

pozdravlja osnivanje Skupine na visokoj razini za pojednostavljenje europskih strukturnih i investicijskih fondova te činjenicu da bi se poseban naglasak trebao staviti na utjecaj na korisnike. Predlaže da jedan član te skupine bude predstavnik iz Odbora regija. Taj bi predstavnik prikupljao mišljenja povjerenstva NAT, nacionalnih izaslanstava u OR-u i tijela koja ih nominiraju, kao i OR-ove mreže za supsidijarnost i za strategiju Europa 2020. te ih obavještavao o povratnim informacijama;

18.

podsjeća da je ZPP 2014.–2020. i dalje podijeljen između velikog prvog stupa usmjerenog na izravna plaćanja i manjeg drugog stupa usmjerenog na ruralni razvoj. Činjenica da se o prijenosu sredstava između stupova odlučuje na nacionalnoj ili regionalnoj razini dobrodošla je u smislu supsidijarnosti, ali je na razini cijelog EU-a proizvela vrlo kompleksnu situaciju. OR u Mišljenju CdR 65/2012 podupire mogućnost transfera do 10 % sredstava iz prvog u drugi stup, ali ne i obrnuto;

19.

primjećuje da je napredak postignut u osiguravanju razgraničenja između stupova, ali da i dalje postoje očita preklapanja u pitanjima kao što su područja s prirodnim ograničenjima, zaštita okoliša i potpore mladim poljoprivrednicima, kao i u odnosu između drugog stupa i ostalih europskih strukturnih i investicijskih fondova;

20.

vjeruje da u idealnom scenariju takvih preklapanja ne bi trebalo biti, a možda će nakon 2020. godine postojati jedan instrument politike EU-a usmjeren na podupiranje proizvodnje hrane, drugi na ostvarivanje održivog razvoja i treći na osnaživanje ruralnih zajednica u svrhu njihove diversifikacije na nepoljoprivredni sektor – i možda će ti instrumenti biti konzistentni i neće se međusobno preklapati. Međutim, u ovom trenutku pojednostavljenje bi trebalo biti usmjereno na smanjivanje tih preklapanja te bi se trebalo pobrinuti za to da se postojećim pravilima djelotvorno spriječi da korisnici za jednu te istu aktivnost dobiju „dvostruko financiranje” iz dva stupa;

21.

inzistira na tome da Komisija može u tom cijelom periodu igrati aktivnu ulogu i pružati podršku te kritički procjenjivati odluke država članica i upravljačkih tijela tako da olakša promjenu tih prioriteta ako, nakon nekog vremena, ne donesu stvarnu dodanu vrijednost, a istodobno osigurati da takve promjene ne mijenjaju pravnu sigurnost korisnika tijekom programa;

22.

vjeruje da se, iako je ekologizacija ZPP-a jedna od ključnih inovacija novog programskog razdoblja, provedba često smatra pretjerano složenom, a interpretacija Komisije pretjerano nefleksibilnom, posebice u pogledu praksi istovjetnih ekologizaciji, kao i da delegirani i provedbeni akti Komisije daleko premašuju tekst uredbi;

23.

primjećuje i zabrinutost da pribavljanje dokaza o raznolikosti usjeva, broj inspekcija, najmanje površine, kao i pravila o održavanju trajnih travnjaka, također predstavljaju preveliko opterećenje za korisnike;

24.

ističe da ZPP mora biti pošten prema svim poljoprivrednicima. No, prirodni uvjeti, troškovi proizvodnje te opći životni standard nije isti u cijeloj Europi, a to se mora uzeti u obzir prilikom preraspodjele potpora, pa stoga smatra da bi potpore trebale odražavati poljoprivrednu raznolikost EU-a;

25.

podsjeća da je u Mišljenju CdR 65/2012 pozvao na veću supsidijarnost kako bi se lokalne i regionalne vlasti ovlastile za pokretanje ciljanih ekoloških mjera i upravljanje njima, uključujući putem teritorijalnih ugovora u partnerstvu s lokalnim poljoprivrednim, ekološkim i socioekonomskim dionicima i putem kategorija mjera koje su otvorene svim poljoprivrednim gospodarstvima;

26.

inzistira na tome da se vjerodostojnost ZPP-a može osigurati jedino ako on bude služio ne samo za podupiranje proizvodnje hrane, dohotka poljoprivrednika i ruralnog razvoja, nego i ostvarivanje ciljeva biološke raznolikosti i klimatskih ciljeva;

27.

konstatira da ZPP čini drugi najveći udio u proračunu EU-a i da ima snažnu teritorijalnu dimenziju te je zajedno s regionalnom politikom glavni instrument za ostvarivanje preuzetih obveza EU-a na području okoliša;

28.

izražava bojazan da ekologizacija, s obzirom na način na koji je osmišljena, neće ostvariti svoj puni potencijal na primjerice velikoj većini gospodarstava u EU-u koja nisu obavezna prihvatiti status ekološki značajne površine (EFA);

29.

podsjeća da su trenutno korisnici iznimno zabrinuti da su pravila o ekologizaciji pretjerano složena, što često obeshrabruje održive poljoprivredne prakse umjesto da ih ohrabruje;

30.

međutim smatra da se pojednostavljenje pravila ZPP-a o ekologizaciji ne smije koristiti kao izgovor za slabljenje okolišnih ciljeva ZPP-a. Promjena pravila trebala bi se voditi znanstvenim dokazima, čime bi se osiguralo da su te promjene dobre za okoliš, i upravo bi ti dokazi trebali odrediti u kojoj će se mjeri mijenjati administrativni postupci za korisnike kako bi se smanjilo njihovo regulatorno opterećenje;

31.

podsjeća da postojeća pravila ZPP-a dopuštaju usvajanje mjera istovjetnih ekologizaciji te vjeruje da takve istovjetne mjere u nekim okolnostima mogu predstavljati razumnu alternativu pod uvjetom da te promjene poboljšavaju, ili barem ne pogoršavaju, okolišne ishode ZPP-a;

32.

vjeruje da se u inspekcije i pravila o sukladnosti s ekologizacijom treba uvesti aspekt proporcionalnosti te omogućiti viši stupanj tolerancije za manje nepravilnosti, loše klimatske uvjete i neočekivane događaje na koje korisnici ne mogu utjecati. To je posebice važno u prvim godinama nakon uvođenja novih pravila ZPP-a, kada će rizik od pogrešaka vjerojatno biti velik, pa i zbog toga što su upravljačka tijela i Komisija kasnili s objavom svojih smjernica;

33.

predlaže veću fleksibilnost u mapiranju kako korisnici ne bi morali prijaviti sve elemente na obuhvaćenom području, čime riskiraju prekoračenje u prijavi;

34.

podsjeća da je među ključnim promjenama novih pravila ZPP-a to da im je cilj osigurati da od ZPP-a koristi imaju samo oni poljoprivrednici koji uistinu obrađuju zemlju, a ne samo tzv. poljoprivrednici u papučama, na što je Odbor već pozvao u prethodnom Mišljenju CdR 65/2012;

35.

primjećuje da se to pokušava postići kroz zahtjeve o minimalnoj aktivnosti za čije ispunjavanje treba predati dokaze o minimalnoj uzgojnoj gustoći, no da ipak postoji zabrinutost da formulacija pravila i dalje ostavlja mogućnost da neaktivni poljoprivrednici nastave dobivati plaćanja iz ZPP-a;

36.

zabrinut je, međutim, da su postojeća pravila o aktivnim poljoprivrednicima i njihova definicija pretjerano kompleksni i da ih treba razjasniti. Državama članicama treba dati mogućnost da samostalno određuju kriterije u pogledu aktivnih poljoprivrednika, pod uvjetom da se poštuju opća načela prava EU-a;

37.

podupire posebno priznavanje malih poljoprivrednika u okviru ZPP-a, s obzirom na to da oni čine vrlo značajan postotak ruralnog zapošljavanja u nekoliko država članica EU-a te je već kao mjeru pojednostavljenja predložio da se minimalni prag za potpore poveća na 1  000 eura;

38.

vjeruje da su mladi poljoprivrednici pokretači raznolikosti gospodarskih i okolišnih rezultata, kako na samim poljoprivrednim gospodarstvima tako i u široj ruralnoj zajednici;

39.

preporučuje da se nove financijske i pravne odredbe ZPP-a ponovno analiziraju kako bi se osiguralo da uistinu potiču ulazak mladih u poljoprivredu. Te odredbe moraju biti fleksibilnije u priznavanju uloge mladih poljoprivrednika u skladu sa stvarnim pravnim i gospodarskim stanjem na terenu (prijenos prava, stariji poljoprivrednici koji su se tek nedavno počeli baviti poljoprivrednim aktivnostima itd.), pri čemu mladi poljoprivrednici započinju svoju karijeru uz starije članove obitelji ili druge ruralne poduzetnike;

40.

konstatira da su vrijednosti kojima se definira kada treba odrediti kaznu različite u Uredbi (5 %) i Delegiranoj uredbi (3 %). Općenito se smatra da je stopa od 3 % neproporcionalna;

41.

zabrinut je da se, unatoč deklariranom cilju da se novim ZPP-om smanji količina zakonodavnih mjera na razini EU-a, Komisijin regulatorni rad u obliku delegiranog zakonodavstva povećao i da se Komisija često ponaša kao da su smjernice istovjetne zakonodavstvu;

42.

inzistira na tome da se prekomjerna regulacija (gold plating) donošenjem dodatnih nacionalnih i regionalnih smjernica povrh pravila EU-a treba izbjegavati. U tom je smislu zakašnjelo izdavanje smjernica Komisije i samo doprinijelo kompleksnosti ZPP-a te povećava vjerojatnost od revizijskog rizika u kasnijoj fazi;

43.

vjeruje da u svim slučajevima kada smjernice ili zakonodavstvo EU-a dopuštaju određeni stupanj fleksibilnosti, nacionalna i upravljačka tijela trebaju izbjegavati mjere koje su pretjerano preskriptivne i čiju je primjenu teško provjeriti;

44.

preporučuje da se postojeći proces revizije instrumenata ZPP-a provodi na temelju novih kriterija za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) koje je Komisija nedavno formulirala;

45.

smatra da je, kao i drugi fondovi EU-a, ZPP zadržao višeslojnu razinu revizije, često s različitim interpretacijama. To stvara pravnu nesigurnost kod nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, ali i, još važnije, kod korisnika;

46.

vjeruje da bi se u okviru ZPP-a trebao usvojiti pristup inspekcijama i reviziji koji je proporcionalniji i utemeljen na rezultatima, manje usmjeren na kazne, a više na poboljšanja uz osiguravanje postizanja širokih ciljeva ZPP-a. Ključni kriterij pojednostavljenja za korisnike, u koje se ubrajaju i lokalne i regionalne vlasti, smanjenje je broja potrebnih inspekcija jer se postojećih 5 % provjera na licu mjesta često smatra pretjerano opterećujućima;

47.

zalaže se za pristup inspekcijama koji se temelji na procjeni rizika, fleksibilniji je i proporcionalniji, tako da se prilikom jednog posjeta može obaviti više vrsta inspekcije, kao i za to da se, u opravdanim slučajevima, inspekcija prethodno najavi kako bi se osiguralo da se provodi učinkovito i da samo u ograničenoj mjeri ometa rad poljoprivrednika i drugih korisnika. Kada postoji velika mogućnost pogreške, mogla bi se obaviti predinspekcija kako bi se pomoglo povećati sukladnost s propisima i osjećaj odgovornosti kod korisnika;

48.

izražava zabrinutost da bi novi članak 9. Horizontalne uredbe o ZPP-u mogao povećati inspekcijsko opterećenje na godišnjoj razini te naglašava potrebu da se dodatna nacionalna pravila o reviziji svedu na minimum. Trebalo bi procijeniti rizik u pogledu sukladnosti tih pravila s pravilima i postupcima EU-a o reviziji te bi ih trebalo osmisliti na temelju savjeta revizora EU-a;

49.

inzistira na tome da se ubuduće pristup reviziji utemeljen na procjeni rizika treba dodatno razviti kako bi se došlo do situacije u kojoj, kada nacionalne i regionalne vlasti mogu dokazati da imaju domaći sustav revizije, nije potrebna daljnja revizija EU-a od strane Komisije ili Europskog revizorskog suda, osim vrlo iznimnih, nasumičnih provjera kako bi se osiguralo da je nacionalni sustav revizije i dalje dobar;

50.

zabrinut je da će sustav revizije ovaj put praktički predstavljati još veće opterećenje te vjeruje kako, da bi se to spriječilo, upravljačka i revizorska tijela trebaju surađivati od samog početka osmišljavanja programa, kako bi se kasnije izbjegle kontradikcije i potreba da različita tijela obavljaju višestruke revizije iste aktivnosti. Budući da pokretanje programa ZPP-a ide sporo, takav bi postupak još uvijek bio moguć u mnogim zemljama i regijama;

51.

vjeruje da se sukladnost može poboljšati većom transparentnošću postupka revizije, pri čemu bi Komisija objavila nalaze svoje revizije u ranoj fazi procesa, a rezultati mirenja i žalbi javno bi se objavili čim se finaliziraju;

52.

smatra da, dok je nova Zajednička organizacija tržišta (ZOT) sama po sebi donijela veliko pojednostavljenje jer je zamijenila prethodni 21 ZOT i eliminirala 81 zakonodavni akt, i dalje ima prostora za poboljšanja smanjenjem količine i obima izvještaja koje treba predati Komisiji;

53.

primjećuje da u mnogim državama članicama ruralna područja nisu samo sinonim za poljoprivredu, nego i sjedišta malih poduzeća koja se ne bave proizvodnjom hrane te područja u kojima ljudi žive;

54.

podsjeća na prethodna mišljenja u kojima je OR izrazio uvjerenje kako je za razvoj ruralnih područja, u skladu s ciljem teritorijalne kohezije EU-a, presudno osigurati dovoljno sredstava povećavanjem Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) kako bi se osigurao usklađeni i integrirani razvoj tih područja, uključujući lokalnu infrastrukturu, potporu za MSP-ove, obnovu sela i širu gospodarsku diversifikaciju;

55.

inzistira na potrebi za sveobuhvatnom politikom ruralnog razvoja koja bi osigurala pristup drugim europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se zajednički ostvarili prioriteti zajedničkog strateškog okvira strategije Europa 2020.;

56.

izražava žaljenje zbog toga što su ulaganja u ruralni razvoj i dalje usmjerena na poljoprivredne aktivnosti slične onima koje se već podupiru iz prvog stupa; poziva Komisiju da iskoristi izglednu reviziju programa ruralnog razvoja tijekom čitavog razdoblja kako bi potaknula upravljačka tijela da odustanu od tih intervencija ako one ne donose dostatnu dodanu vrijednost u smislu ispunjavanja ciljeva strategije Europa 2020. i da se posvete diversifikaciji i osnaživanju ruralnih zajednica;

57.

izražava zabrinutost zbog značajnog kašnjenja u odobravanju programa ruralnog razvoja, što je dovelo i do toga da se proračun za 2014. prebacio na kasnije godine;

58.

smatra da je do tih kašnjenja u značajnoj mjeri došlo zbog interne koordinacije između glavnih uprava, pri čemu je odobravanje često ovisilo o brzini najsporijeg dužnosnika u postupku savjetovanja među službama. Predlaže se da se ubuduće tijekom postupka odobravanja programa ruralnog razvoja dužnosnici iz drugih glavnih uprava upute na rad u Glavnu upravu AGRI;

59.

smatra da bi, s obzirom na sporost Komisije u predlaganju smjernica i delegiranih akata, bilo smisleno da u pregovorima o programima ruralnog razvoja Komisija ne zahtijeva da se ti programi predaju prije donošenja pravila EU-a. To ne bi smanjilo kašnjenja u odobravanju programa, ali bi pojednostavilo pregovore o njima;

60.

primjećuje da, za razliku od prethodne inicijative LEADER, instrument lokalnog razvoja vođenog zajednicom (CLLD) u većoj mjeri osnažuje lokalne zajednice ne samo putem EPFRR-a, nego i putem druga tri europska strukturna i investicijska fonda; OR je u svom Mišljenju CdR 1684/2012 najavio da je CLLD jedna od prekretnica u tekućem programskom razdoblju;

61.

međutim, izražava žaljenje zbog toga što se u nekim državama članicama, regijama te na lokalnoj razini CLLD intenzivno koristi, dok bi se u drugima mogao praktički svesti na prethodnu inicijativu LEADER usmjerenu na EPFRR;

62.

vjeruje da je riječ o propuštenoj prilici za ruralne zajednice te smatra da su razlog tomu brojni propusti u koordinaciji između europskih strukturnih i investicijskih fondova te primjena različitih pravila o izvješćivanju i reviziji za svaki od fondova, koja često provode odvojene linije upravljanja i odvojena ministarstva. Jednako je tako zabrinut da nova pravila revizije za CLLD predstavljaju veće opterećenje za računovodstvena tijela i lokalne akcijske skupine (LAG);

63.

inzistira na tome da se prizna da u većini slučajeva upravo lokalne vlasti jamče da LAG-ovi mogu provesti CLLD;

64.

stoga je zabrinut da se u praksi ponekad ne bi primjenjivala stroga primjena glasačke većine od 51 % za članove koji nisu iz javnog sektora u donošenju odluka LAG-ova te da bi se općine, kao odgovorna tijela, zbog toga kažnjavale; stoga inzistira da takve kazne budu proporcionalne u svim slučajevima kada odgovorno tijelo može dokazati da je u donošenje odluka LAG-a uključilo privatne i građanske skupine;

65.

primjećuje da pravila o maksimalnoj veličini stanovništva LAG-a i minimalnoj veličini LAG-ova proračuna u opravdanim slučajevima državama članicama daju određeni stupanj diskrecije za odstupanje od smjernica Komisije, ali žali što se takva diskrecija ne koristi u dovoljnoj mjeri, zbog čega neka područja LAG-a nisu definirana na način koji bi bolje odražavao postojeće geografsko uređenje.