EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.5.2015.

COM(2015) 206 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Izvješće o izborima za Europski parlament 2014.

1.    Uvod

Izbori za Europski parlament 2014. prvi su izbori održani nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i bili su potpuno drugačiji od prijašnjih. Prvi je put uspostavljena izravna veza ishoda izbora i imenovanja predsjednika Europske komisije. Europske političke obitelji prvi su put imenovale svoje kandidate za dužnost predsjednika Europske komisije, a kandidat koji je uspio okupiti većinu u novom sazivu Europskog parlamenta postao je predsjednik Europske komisije. Europsko vijeće predložilo je kandidata stranke koja je osvojila najviše mandata u Europskom parlamentu, kojeg je Europski parlament nakon toga i izabrao za predsjednika Europske komisije.

Ovim se izvješćem daje pregled izbora 2014., uključujući i mjere koje su poduzete da se produbi njihova transparentnost, demokratska provedba i europska dimenzija. Njime se ocjenjuju svijest građana o izborima i o pravima povezanima s njima, aktivnosti koje su poduzele države članice i institucije EU-a u tom smislu i ukupni odaziv. U njemu se daje i pogled na ostvarivanje biračkih prava građana EU-a.

Izvješće se temelji na najnovijem Eurobarometrovu istraživanju i drugim istraživanjima, na odgovorima koje su države članice dale Komisiji na poslane upitnike i na studiji koju je naručila Komisija 1 u kojoj su se prikupili i analizirali kvalitativni i kvantitativni podaci, među ostalim i razgovorima s europskim političkim strankama, nacionalnim tijelima, medijima i drugim zainteresiranim stranama.

Izbori 2014. prvi su u kojima je zaustavljen pad odaziva glasača koji traje od prvih izravnih europskih izbora 1979. Tim izborima stvoreni su temelji za buduće europske izbore te je uspostavljena izravna veza između ishoda izbora za Europski parlament i izbora predsjednika Europske komisije. Stvoren je važan presedan za 2019. i dalju budućnost te je osnovan forum za političku raspravu na europskoj razini.

2.    Transparentan izborni proces

2.1.    Izravna veza između glasovanja građana i izbora predsjednika komisije

Ugovorom iz Lisabona ustanovljen je novi ustavni poredak Europske unije kojim je Europski parlament dobio ovlast da izabere kandidata za predsjednika Europske komisije kojeg predlaže Europsko vijeće uzimajući u obzir ishod europskih izbora. Na temelju toga Komisija je 12. ožujka 2013. objavila Preporuku o poticanju demokratske i učinkovite provedbe izbora za Europski parlament 2 . Ona je pozvala europske političke stranke da imenuju kandidate za mjesto predsjednika Europske komisije, uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona kojim je ojačan položaj Parlamenta u odnosu na Komisiju 3 .

Cilj preporuke bio je učiniti vidljivom vezu glasova građana za kandidate za buduće zastupnike Europskog parlamenta i kandidata njihovih stranaka za dužnost predsjednika Europske komisije. Nadalje, Komisija je poticala nacionalne političke stranke da u svojem predizbornom oglašavanju promiču svoje vodeće kandidate i njihove programe. U tom je pogledu i Parlament donio rezolucije o izborima 2014. 4

Pet europskih političkih stranaka predložilo je svoje kandidate za predsjednika Komisije:

Europska pučka stranka (EPP) predložila je Jean-Claudea Junckera,

Stranka europskih socijalista (PES) predložila je Martina Schulza,

Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) predložio je Guya Verhofstadta,

Europska stranka zelenih predložila je Joséa Bovéa i Franzisku Keller, a

Stranka europske ljevice predložila je Aleksisa Ciprasa.

Te stranke pokrenule su izborne kampanje u cijeloj Uniji i održale javna okupljanja širom Europe da bi podigle svijest o svojim kandidatima i njihovim političkim programima za Europu 5 . Kandidati su posjetili 246 gradova širom država članica. Na sljedećoj slici prikazani su njihovi posjeti državama članicama 6 :

Uz takav rad na terenu, vodeći kandidati sudjelovali su u deset javnih rasprava koje su prikazane na televiziji u više država članica i na različitim jezicima. 7 Tijekom njih iznijeli su svoje vizije budućnosti Europe i poglede na teme u središtu pozornosti birača, kao što su radna mjesta i gospodarski rast. 8

Rasprave se pratilo širom EU-a. Među njima posebno je praćena završna rasprava između vodećih kandidata 15. svibnja koja se prenosila uživo u 28 zemalja, a objavila su je 152 medija (uključujući 55 TV kanala i 88 web-mjesta) te je izazvala velik broj komentara na društvenim mrežama. 9

Petnaest posto ispitanika u postizbornom istraživanju 10 , koje je obuhvatilo 15 država članica, odgovorilo je da su gledali barem jednu od televizijskih rasprava.

2.2.    Vidljivija veza nacionalnih i europskih političkih stranaka

Budući da su europske političke stranke na najboljemu mjestu da „doprinesu stvaranju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije” 11 , Komisija je izradila dvije preporuke, koje su države članice i europske političke stranke uglavnom dobro primile 12 , u kojima se potiče isticanje veze političkih obitelji na nacionalnoj razini s onima na europskoj 13 :

i.    države članice trebaju poticati i ojačati svijest o vezama nacionalnih stranaka i stranaka iste obitelji na europskoj razini unutar svoga izbornog sustava, uključujući i pojavljivanje tih veza na glasačkim listićima i

ii.    nacionalne političke stranke trebaju javno obznaniti svoju pripadnost europskoj političkoj stranci prije izbora i isticati je u svojem promidžbenom materijalu, u objavama i stranačkom oglašavanju.

U pogledu prve preporuke i., 16 država članica 14 navelo je da su poduzele mjere kojima obavješćuju nacionalne političke stranke o preporuci da javno objave svoju pripadnost europskim političkim strankama. To je uglavnom bilo prenošenje preporuke Komisije političkim strankama. U nekim slučajevima nastojalo se poduzeti i više od toga. U Grčkoj su nacionalna tijela organizirala sastanak u državnom parlamentu kako bi izvijestila stranke o preporuci Komisije. U Italiji i Finskoj izdane su smjernice kojima se nacionalne stranke izvijestilo o preporuci i poticalo ih da je slijede.

Devet država članica dopustilo je nacionalnim strankama da naznače svoju pripadnost europskim strankama na glasačkim listićima, donoseći zakone 15 (ako takav zakon već nije bio na snazi 16 ) kojima se dopustilo uključivanje imena ili oznake europske stranke na glasačkom listiću.

Šest država članica 17 naznačilo je da nisu poduzele takve mjere, zato što su smatrale da je obavješćivanje glasača stvar političkih stranaka ili zato što upletanje državnih tijela nije dopušteno važećim izbornim zakonom.

U pogledu druge preporuke ii., nacionalne političke stranke poduzele su različite mjere da objave svoju pripadnost europskim političkim strankama. Opća slika koja proizlazi iz istraživanja 18 koje je obuhvatilo uzorak od više od 500 nacionalnih stranaka uključenih u europske stranke je sljedeća:

Većina je nacionalnih stranaka u uzorku svoju pripadnost naznačila samo donekle, tj. uglavnom samo u tiskanom izbornom materijalu. 19 To je značilo da je njihova pripadnost bila vidljivija obavještenijim građanima nego široj javnosti;

Tijekom istraživanja utvrđeno je da je samo mali broj stranaka poduzeo sveobuhvatne mjere spominjući svoju pripadnost europskim strankama i u pisanim materijalima, kao što su programi, plakati, web-mjesta i društvene mreže, i u govorima, raspravama na televiziji te na izbornim okupljanjima 20 . 

Istraživanjem se također otkrilo da nekoliko stranaka nije objavilo pripadnost europskoj političkoj stranci, bilo zato jer se još nisu odredile u tom pogledu ili zato jer su odlučile da to neće učiniti. 21

Preporuka o isticanju pripadnosti europskim strankama na glasačkim listićima primijenjena je samo iznimno, čak i u državama članicama u kojima je to bilo moguće. 22

3.    Veća usredotočenost na otvorena pitanja EU-a

I Parlament i Komisija poduzeli su mjere prije izborne kampanje i tijekom nje kako bi podigli svijest građana o utjecaju ishoda izbora na njihove živote. Isticalo se važnost otvorenih pitanja u EU-u, koja bi u suprotnom bila zasjenjena nacionalnim i lokalnim temama rasprava u državama članicama. Postotak građana koji su izjavili da su imali sve potrebne informacije za glasovanje blago je porastao u usporedbi s 2009. (57 % u usporedbi s 53 % 2009.). 23

3.1.    Dijalozi s građanima

Tijekom 2013. i 2014. članovi i članice Komisije zajedno s lokalnim ili nacionalnim političarima i zastupnicima Europskog parlamenta održali su 51 javnu tribinu s građanima širom Europe o njihovim očekivanjima povezanima s budućnošću Europe i o tome što je potrebno da se ojačaju demokratske strukture Unije.

Dijalozima s građanima istaknuta je europska dimenzija lokalnih problema i lokalna dimenzija otvorenih pitanja europske politike te kako europski izbori utječu na svakodnevni život građana. Većina sudionika (87 %) izjavila je da će glasovati na europskim izborima. 24

3.2.     Financijska sredstva Komisije

Komisija je iskoristila financijske alate koje ima na raspolaganju za podržavanje civilnog društva i projekata gradova prijatelja u cilju promicanja demokratskog sudjelovanja građana. Programom Europa za građane i Programom za temeljna prava i građanstvo financiralo se nekoliko projekata kojima se podizala svijest građana i jačalo sudjelovanje građana u demokratskom životu EU-a.

3.3.    Kampanja Europskog parlamenta za podizanje svijesti

Europski parlament pokrenuo je 11. rujna 2013. informativnu kampanju pod nazivom Djeluj. Biraj. Utječi. Jedan od glavnih ciljeva bio je otvoriti raspravu usmjerenu na EU o otvorenim pitanjima važnima za cijelu Uniju, kao što su gospodarstvo, radna mjesta, kvaliteta života i uloga EU-a u svijetu. 25

Kampanja je značajno odjeknula u medijima 26 . Web-mjesto Parlamenta posvećeno izborima posjećeno je 7,1 milijun puta od prosinca 2013. do svibnja 2014. Napravljen je video o europskim izborima na 34 jezika koji je prikazan više od 7400 puta na 173 televizijska kanala. Na internetu je pogledan 11 milijuna puta. Otprilike sa svakim petim glasačem u Europi kontaktirano je preko Facebooka. Poruka „Ja sam glasač” podijeljena je na Facebooku više od 2,7 milijuna puta, a vidjelo ju je više od 90 milijuna ljudi.

Osim toga, Parlament je organizirao ReACT konferencije 27 u Parizu, Frankfurtu, Varšavi, Rimu i Madridu uz sudjelovanje građana, stručnjaka i europskih političara. Tijekom tih okupljanja, građani EU-a mogli su iznijeti svoje poglede na glavna otvorena pitanja istaknuta tijekom kampanje.

3.4.    Jedinstveni datum glasovanja

Kako bi ojačala osjećaj glasača o sudjelovanju u zajedničkom europskom pothvatu, Komisija je ohrabrivala države članice da se dogovore o jedinstvenom danu glasovanja za europske izbore i istodobnom zatvaranju glasačkih mjesta.

U tom pogledu nije bilo promjena u usporedbi s prošlim izborima. Izbori su održani 21. svibnja u 21 državi članici, dok su u preostalih sedam 28 izbori održani od 22. do 24. svibnja. Sve države članice objavile su rezultate istodobno, tijekom večeri 25. svibnja, nakon što su se glasačka mjesta zatvorila u cijeloj Europi.

4.    Sudjelovanje u izborima

4.1.    Odaziv

Od prvih izravnih izbora 1979., odaziv na europskim izborima u stalnom je padu, od 61,99 % koliko je iznosio 1979. do 42,97 % 2009. Međutim, ukupni odaziv na izborima 2014. bio je samo malo niži od odaziva 2009., te je pao za 0,36 % (na 42,61 %) što je manji pad od onih između izbora 2004. i 2009. (2,5 %) i 1999. i 2004. (4 %). Dakle, pad je znatno usporen. Za usporedbu, odaziv na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama bio je 57,1 % 2008. i 54,9 % 2012.

Na sljedećoj slici prikazan je ukupni odaziv na europskim izborima tijekom godina 29 :

Odaziv se razlikovao u 28 država članica. Raspon se kretao od visokog odaziva u Belgiji (89,64 %) i Grčkoj (59,97 %) (glasovanje je obvezno u obje države) i 57,22 % u Italiji, do znatno nižeg u drugim zemljama, kao što su Češka (18,20 %) i Slovačka (13,05 %).

Na sljedećoj slici prikazan je odaziv birača na europskim izborima 2009. i 2014. u cijelom EU-u i po državama članicama 30 :

Odaziv muškog dijela populacije bio je veći od odaziva ženskog dijela (45 % prema 41 %) 31 , čime se je ta razlika blago povećala u usporedbi s 2009. (44 % prema 42 %) 32 .

Mlađi ljudi bili su najveća skupina među onima koji se nizu odazvali: glasovalo je samo 27,8 % građana u dobi između 18 i 24 godine, u usporedbi s 51,3 % u dobnoj skupini iznad 55 godina starosti. 33  

Na sljedećoj slici prikazana je usporedba udjela mladih ljudi u postotcima (u dobi između 18 i 24 godine) koji su glasali u pojedinoj državi članici 34 :

U izvješću kojim se ocjenjivao projekt Erasmus zapažena je snažna korelacija između iskustva studiranja u inozemstvu i glasačkog ponašanja na europskim izborima 2014.: studenti koji su sudjelovali u programu Erasmus u većoj su se mjeri odazvali na izbore – 81 % ispitanih potvrdilo je da su se odazvali. 35

U odgovorima za postizbornu studiju koju je proveo Parlament ispitanici su izjavili da su najvažniji razlozi zbog kojih su glasali ti da redovito glasuju (41 %), da im je glasovanje „građanska dužnost” (41 %) ili da su htjeli „podržati blisku političku stranku” (22 %). Spomenuta su i sljedeća tri čimbenika: „Pobornik sam EU-a” (14 %), „Osjećam da sam Europljanin” (13 %) i „Osjećam da mogu promijeniti stvari glasovanjem na europskim izborima” (12 %). Pet posto ispitanika reklo je da su htjeli utjecati na izbor predsjednika Komisije 36 .

U pogledu razloga zbog kojih ispitanici nisu glasali, najčešći odgovori bili su „nedostatak povjerenja u politiku uopće” (23 %), „nezainteresiranost za politiku” (19 %) i „glasanje ne daje rezultata / glasanjem se ništa ne mijenja” (14 %). Sedam posto ispitanika navelo je „nedostatak znanja o EU-u, Europskom parlamentu i europskim izborima”. Postotak glasača koji nisu izašli na izbore zbog oba navedena razloga, tj. predodžbe da se glasovanjem ništa ne mijenja i nedostatka znanja o EU-u i europskim izborima pao je u usporedbi s prethodnim izborima. 37 Uz to prepolovljen je i broj građana koji se nisu odazvali zbog nedostatka javne rasprave ili izbornih aktivnosti. 38 Konačna odluka o glasovanju ili odustajanju tradicionalno ovisi o cijelom nizu čimbenika, od kojih su neki osobni i nisu vezani za kvalitetu izborne kampanje ili poglede na europske izbore. 39

U zemljama u kojima su europski izbori održani u isto vrijeme kad i drugi nacionalni ili opći izbori (Belgija, Litva, Grčka, Njemačka, Irska, Italija, Malta i Ujedinjena Kraljevina), birački odaziv bio je veći nego drugdje 40 , ali su u političkoj raspravi prevladavale nacionalne teme. U Litvi europski su izbori održani istog dana kad i predsjednički izbori te je odaziv porastao na 47 % u usporedbi sa samo 21 % 2009. 41

4.2.    Odaziv građana EU-a koji borave u državi članici koja nije njihova matična država

Građani EU-a koji žive u državi članici koja nije njihova matična država (mobilni građani EU-a) imaju aktivno i pasivno biračko pravo u državi članici u kojoj borave pod istim uvjetima kao i državljani te države. To pravo, utvrđeno člankom 22. UFEU-a i člankom 39. Povelje EU-a o temeljnim pravima, provedeno je Uredbom 93/109/EZ 42 .

Relativno mali broj mobilnih građana EU-a je ostvario svoje biračko pravo u državi članici boravišta 43 . Na razmjere njihova odaziva možda utječe činjenica da moraju birati hoće li glasati u državi članici iz koje potječu ili u državi članici u koju su se preselili (tj. za različite grupe kandidata). U Eurobarometrovom istraživanju 2012. pokazalo se da su ljudi podijeljeni u pogledu kandidata i listi za koje bi željeli glasati u europskim izborima. Oko 48 % ispitanika izjavilo je da bi, ako žive izvan matične države članice, radije glasali u državi članici u kojoj žive, dok bi 42 % radije ostvarilo svoje glasačko pravo u matičnoj državi. 44  

Na sljedećoj slici prikazan je udio osoba koje nisu državljani određene države članice (koji su mobilni građani EU-a) prijavljenih za glasovanje za europske izbore 2009. i 2014. u EU-u i po državi članici 45 :

Iako je i dalje nizak, broj mobilnih građana EU-a koji su bili kandidati u državi članici u kojoj borave gotovo se udvostručio, s 81 2009. na 170 2014. 46 Ta bi se pojava mogla pripisati novim jednostavnijim postupcima uvedenima Uredbom 2013/1/EU, prema kojima kandidati više ne moraju dostaviti dokaze o tome da im nisu uskraćena biračka prava u državi članici iz koje potječu, nego moraju samo dati izjavu u tom smislu, koju će provjeriti tijela države članice u kojoj borave.

4.3.    Svijest o izborima građana EU-a i uključenost u njih

Države članice pristupile su kampanjama za podizanje svijesti na različite načine: neke su provodile opće kampanje, kojima su obuhvatile cijelo biračko tijelo, dok su se druge posebno usmjerile na građane EU-a koji žive na njihovu državnom području, a podrijetlom su iz drugih država članica.

Povećavanje odaziva birača s državljanstvima drugih država članica na europskim izborima – primjeri dobre prakse Pisma pojedincima koji nisu državljani države članice ali imaju biračko pravo, u kojima se objašnjava kako ostvariti biračko pravo i kojima je priložen obrazac za prijavu, poslana su na nekoliko jezika EU-a u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Latviji, Litvi i Švedskoj. U Grčkoj je ministarstvo izradilo posebnu aplikaciju na svojem web-mjestu s pomoću koje su državljani drugih zemalja članica mogli naći svoje ime na posebnim popisima birača i biračko mjesto na kojem mogu glasati.

Organizacije civilnog društva bile su aktivno uključene u nastojanja da se mobiliziraju birači, primjerice one su obavijestile građane o važnosti i koristi od sudjelovanja u europskim izborima, izradile su e-alate kojima se pomagalo biračima da izaberu kandidata koji odgovara njihovim opredjeljenjima 47 ili su radile na primjeni politika veće uključivosti kako bi se osigurao bolji pristup osobama s invaliditetom 48 .

Primjeri projekata nevladinih organizacija koji se financiralo programom Europa za građane Davanje mogućnosti građanima EU-a da razmišljaju i raspravljaju o otvorenim europskim pitanjima te razmjenjuju informacije o njima, međusobno i s kandidatima, te da donesu informirane odluke na izborima: JoiEU: Zajednička akcija građana za jaču i građanima dostupniju Uniju Europske službe za građansku akciju (ECAS – European Citizen Action Service) Transeuropske karavane 2014.: uključenost transnacionalnih građana u izbore za Europski parlament (Europske alternative) Ohrabrivanje mladih Europe da glasovanjem ponište demokratski deficit u EU-u (Međunarodni institut za upravljanje)

Nekoliko nevladinih organizacija posebno se usredotočilo na mobilne građane EU-a te je organiziralo kampanje kojima ih se mobiliziralo i podiglo njihovu svijest o biračkim pravima. Drugi projekti bili su usredotočeni na ohrabrivanje žena širom EU-a da glasuju i da se kandidiraju na europskim izborima. 49

Političari i birači mogli su se direktno povezati zahvaljujući povećanim aktivnostima na društvenim mrežama u vezi s izborima, vodećim kandidatima i njihovim programima. U analizi digitalnih kampanja #EP2014 i #EU14 praćeno je oko tri milijuna objava o izborima na Twitteru. 50 Više od milijun objava poslano je u tjednu tijekom kojeg su održani izbori. 51 Pojačanom upotrebom društvenih mreža kandidatima su dane dodatne mogućnosti za povezivanje s biračima, a biračima je dana veća mogućnost za uključivanje u raspravu od samog davanja glasa.

5.    Ostvarivanje biračkog prava građana EU-a i poštovanje zajedničkih načela

5.1.    Zaštita biračkog prava građana EU-a koji borave u državi članici koja nije njihova matična država

Aktivno i pasivno biračko pravo mobilnih građana EU-a u državi članici boravišta

Komisija je provela iscrpnu aktivnost prije izbora kako bi osigurala točno i potpuno prenošenje i primjenu Direktive 93/109/EZ i uklonila sve moguće poteškoće za građane EU-a pri ostvarivanju njihova biračkog prava te posebno kako bi osigurala da se nacionalnim zakonima ne postavljaju dodatni uvjeti građanima EU-a koji dolaze iz drugih država članica. Svi nedostaci pri prenošenju koja je Komisija utvrdila prije izbora 52 uspješno su riješeni do svibnja 2014., a nacionalno je zakonodavstvo prema potrebi izmijenjeno.

Komisija razgovara s tijelima Ujedinjene Kraljevine o nizu poteškoća koje su prijavili građani EU-a s boravištem u UK-u koji su se tamo htjeli registrirati za glasovanje. 53 Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine objavio je 14. studenoga 2014. izvješće 54 u kojem je primljen na znanje stav Izbornog povjerenstva UK-a o preprekama s kojima su se susreli građani EU-a pri izlasku na izbore. U izvješću je preporučeno pojednostavnjivanje sustava i pokretanje kampanje kojom bi se obavijestilo građane EU-a o mjerodavnim uvjetima i postupcima registracije.

Gotovo svi nedostaci koji su se odnosili na kašnjenje u prenošenju Direktive 2013/1/EU o ostvarivanju pasivnog biračkog prava mobilnih građana EU-a bili su uspješno razriješeni prije izbora. 55  Komisija vodi dvostrane razgovore s određenim državama članicama 56 o nizu slučajeva netočnog ili nepotpunog prenošenja Direktive.

Pravo na učlanjivanje u političke stranke i na osnivanje političkih stranaka

Vođen je razgovor s 11 država članica koje nisu dopuštale građanima EU-a koji nisu njihovi državljani da postanu osnivači ili članovi stranaka kako bi mogli sudjelovati u izborima pod istim uvjetima kao i državljani države članice u kojoj borave.

Rješenje je nađeno u pet slučajeva: u dva slučaja izmijenjen je nacionalni zakon 57 , a u druga tri razjašnjeno je stanje. 58 Tri države članice najavile su zakonodavne promjene u budućnosti. 59 Komisija je poduzela mjere u preostala tri slučaja. 60

5.2.    Osiguravanje poštovanja zajedničkih načela u izborima za Europski parlament

Države članice trebaju poštovati određena zajednička načela ugrađena u zakonodavstvo EU-a kada organiziraju europske izbore 61 :

Izbori za Europski parlament moraju biti slobodni, tajni, neposredni opći izbori 62

Kako bi se očuvao ključni element načela slobodnih izbora, zakonodavstvom EU-a zabranjuje se objava rezultata u bilo kojoj državi članici prije završetka glasovanja u svima 63 . To je učinjeno da se rezultatima u drugim državama članicama ne utječe na one koji tek trebaju glasati. Komisija je uspješno riješila to pitanje s državama članicama prije izbora kako bi osigurala poštovanje tog načela širom EU-a.

Ni jedna osoba ne može glasovati više od jedanput na istim izborima 64

i.    Slučaj mobilnih građana EU-a

Kako bi se spriječilo mobilne građane EU-a da glasuju i u državi članici u kojoj borave i u matičnoj državi članici, oni koji se registriraju za glasovanje u prvoj moraju se izbrisati s popisa birača u drugoj.

Direktivom 93/109/EZ uspostavlja se mehanizam kojim države članice razmjenjuju podatke o biračima EU-a. Radi rješavanja poteškoća s djelovanjem tog mehanizma, posebno velikog administrativnog opterećenja nacionalnih državnih uprava, Komisija je predložila niz mjera, uključujući uspostavljanje jedinstvenog kontaktnog tijela u svakoj državi članici koje će se obavješćivati o osobnim podacima birača EU-a i korištenje zajedničkim IT alatima za razmjenu podataka.

Velika većina država članica pozdravila je te preporuke i izvijestila o vrlo pozitivnom utjecaju tih mjera na smanjivanje količine nepotrebnih administrativnih postupaka nakon što je, u većini slučajeva, prestalo primanje podataka o biračima od nekoliko decentraliziranih izbornih tijela. Nekoliko država članica 65 navelo je da zbog neusklađenosti izbornih kalendara i načina identifikacije birača mehanizam nije učinkovit koliko bi mogao biti. Jedna država članica ocijenila je da mehanizam nije razmjeran veličini problema dvostrukog glasovanja. Komisija će u suradnji s državama članicama nastaviti istraživati načine daljnjeg poboljšavanja učinkovitosti mehanizma za sprečavanje dvostrukog glasovanja.

ii.    Građani EU-a koji imaju više državljanstava

Slučaj njemačkog državljanina koji je imao državljanstvo još jedne države članice te je uspio glasovati dva puta bio je široko medijski popraćen.

Iako ni jedna osoba ne smije glasovati više od jedanput na izborima za Europski parlament 66 , mehanizam za sprečavanje dvostrukog glasovanja iz Direktive 93/109/EZ po svojoj prirodi ne može se primijeniti na osobe s dva ili više državljanstava. S obzirom na to da državama članicama obično nije poznato koji od njihovih državljana posjeduju državljanstvo druge države članice, osobe s dvojnim državljanstvom mogu se registrirati u dvije države članice. Ipak, u svim državama članicama propisane su kazne za dvostruko glasovanje. Navedeni slučaj ukazuje na to da države članice trebaju bolje obavijestiti građane o zabrani dvostrukog glasovanja i propisanim kaznama.

6.    Zaključak

Ključan novi element u izborima za Europski parlament 2014. bila je izravna veza ishoda izbora za Europski parlament i izbora predsjednika Europske komisije, kao što je propisano Ugovorom iz Lisabona. Zbog te izravne veze europske političke stranke predložile su kandidate za predsjednika Europske komisije („vodeće kandidate”) s različitim izbornim programima koji su sudjelovali u paneuropskoj izbornoj kampanji.

U okviru toga novog sustava birači su mogli bolje uočiti vezu glasa za nacionalnu stranku i utjecaja tog glasa na politički smjer Europske unije u sljedećih pet godina. Time se omogućilo glasačima da donesu informiranu odluku o izboru među različitim političkim programima za Europu umjesto da odlučuju isključivo o nacionalnim političkim pitanjima. To je donijelo više informacija i izbora u izborni proces, ojačalo demokratski legitimitet Europske komisije te stvorilo mogućnosti za rast zanimanja javnosti i ojačavanje odgovornosti u budućnosti.

Vodeći kandidati sudjelovali su u političkim događajima širom Europe i raspravama koje je pratio velik broj medija usmjerenima na upoznavanje građana s europskim pitanjima koja izravno utječu na njihove živote, čime su „europejizirali” izbore.

Uporaba interaktivnih društvenih mreža kao alata za kampanju omogućila je glasačima da se lakše i izravnije uključe u kampanju. Kampanjama različitih političkih stranaka na društvenim mrežama došlo se do stotina milijuna građana Europe.

Direktivom 2013/1/EU osigurava se mobilnim građanima EU-a učinkovitije ostvarivanje političkih prava te se ujedno smanjuje administrativno opterećenje nacionalnih tijela. Kao čuvarica Ugovora, Komisija ima provedbenu ulogu u osiguravanju aktivnoga i pasivnog biračkog prava mobilnim građanima EU-a i u promicanju razmjene dobre prakse u olakšavanju ostvarivanja tog prava.

Potrebno je djelovati ne samo uoči izborne kampanje nego i puno prije; to podrazumijeva potrebu za razmišljanjem o očuvanju neprestanog zanimanja za politiku u EU-u i o podizanju svijesti o izravnu utjecaju europskih izbora na život građana.

Gledajući u budućnost prema izborima 2019., važno je prepoznati načine kojima se može ojačati europska dimenzija i demokratski legitimitet procesa odlučivanja u EU-u te i dalje istraživati razloge i riješiti uzroke trajno niskog odaziva na izbore u nekim državama članicama.

To ukazuje na nužnost prepoznavanja dodatnih načina za poticanje sudjelovanja u sljedećim izborima, posebno pravodobnom podrškom nacionalnim, regionalnim i lokalnim kampanjama podizanja svijesti.

Jedan od načina za korištenje svim prednostima novih obilježja izbora uvedenih 2014. bio bi razgovor sa svim dionicima, primjerice dograđujući koncept vodećih kandidata kojim se promiče politička odgovornost.

Jedan čimbenik u jačanju političke odgovornosti isticanje je pripadnosti nacionalnih političkih stranaka europskim političkim strankama. Taj cilj može se ostvarivati u razgovorima s državama članicama, političkim strankama i Europskim parlamentom.

U okviru dijaloga s građanima, sudjelovanja građana u događajima u kampanjama europskih stranaka i u raspravama na internetu uvidjelo se da građani snažno teže boljoj interakciji s europskim, nacionalnim i lokalnim političarima kad je riječ o pitanjima koja su im važna. Ta vrsta razmjene ima stvarnu mogućnost postati trajan europski projekt, što je pokazala i činjenica da su se u nekoliko država članica stvorile neformalne mreže i inicijative koje raspravu održavaju živom. Daljnja podrška Dijalozima s građanima može biti način kojim će se ohrabriti građane da odigraju aktivniju ulogu u europskoj politici tijekom cijelog mandata Komisije. Ohrabrivanje dijaloga širom Europe i nadovezivanje na nove elemente izbora 2014. upravo je na tragu naglaska koji je predsjednik Juncker stavio na Uniju demokratskih promjena u Političkim smjernicama.

(1)

     Studija o provedbi izbora za Europski parlament 2014. (Study on the Conduct of the 2014 Elections to the European Parliament), Centre for Strategy & Evaluation Services (CSES), ožujak 2015.

(2)

     Preporuka 2013/142/EU o poboljšanju demokratske i učinkovite provedbe izbora za Europski parlament od 12. ožujka 2013., (SL L 79, 21.3.2013., str. 29.). Komisija je 27. ožujka 2014. objavila preliminarno izvješće (COM(2014) 196 završna verzija) o inicijativama koje su poduzele zainteresirane strane u provedbi ove preporuke.

(3)

     Člankom 17. stavkom 7. UEU-a propisuje se da Parlament bira predsjednika Komisije na prijedlog Europskog vijeća pri čemu se mora uzeti u obzir ishod europskih izbora.

(4)

     Rezolucija od 22. studenoga 2012. o izborima za Europski parlament 2014. (2012/2829 (RSP)); Rezolucija od 4. srpnja 2013. o unapređenju praktičnih rješenja za održavanje izbora za Europski parlament 2014. (2013/2102(INI))

(5)

     Jean-Claude Juncker: http://juncker.epp.eu/my-priorities ;
Martin Schulz: http://www.pes.eu/martin_schulz_programme_launch_and_campaign_tour ;
Guy Verhofstadt: http://www.guyverhofstadt.eu/uploads/pdf/Plan%20for%20Europe.pdf ;
Franziska Keller i José Bové: http://europeangreens.eu/news/proposals-green-commission-european-alternative-we-greens-fight ;
Aleksis Cipras: http://alexistsipras.eu/PROGRAMMATIC_DECLARATION_OF_ALEXIS_TSIPRAS.pdf .

(6)

     Studija CSES-a (vidjeti bilješku 1.), odjeljak 3., tablica 3.2.

(7)

     Rasprave su održane u travnju i svibnju u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Pet rasprava bila su izravna sučeljavanja predstavnika dviju vodećih europskih političkih stranaka, a četiri rasprave bile su otvorene za sve vodeće kandidate. Još jednu raspravu održali su čelnik Europske stranke zelenih i vodeći kandidat Saveza liberala i demokrata za Europu.

(8)

     Europski parlament, Postizborna studija za 2014. godinu, str. 9., vidjeti:    
http://www.europarl.europa.eu/pdf/eurobarometre/2014/post/post_2014_survey_analitical_overview_hr.pdf

(9)

     Na Twitteru je poslano 112 595 objava s oznakom #TellEurope:    
http://www3.ebu.ch/contents/news/2014/05/ebu-makes-history-with-the-eurov.html .

(10)

      http://www.aecr.eu/media/AECRAMR-European-election-poll.pdf (str. 10.).

(11)

     Članak 10. stavak 4. UEU-a i članak 12. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(12)

     Preliminarno izvješće Komisije (vidjeti bilješku 2.), str. 2.

(13)

     Komisija je također predložila nova pravila u svrhu isticanja i prepoznatljivosti europskih političkih stranaka u cijelom EU-u. Na temelju tih prijedloga, Parlament i Vijeće donijeli su Uredbu (EU) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (SL L 317, 4.11.2014., str. 1.)

(14)

     U odgovoru na upitnike Komisije: Belgija, Estonija, Finska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Vidjeti studiju CSES-a (vidjeti bilješku 1.), odjeljak 3., tablica 3.1.

(15)

     Grčka i Slovenija.

(16)

     Takvi su zakoni već bili na snazi u Austriji, Belgiji, Cipru, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

(17)

     U odgovoru na upitnike Komisije: Češka, Danska, Hrvatska, Latvija, Poljska i Slovačka.

(18)

     Studija CSES-a (vidjeti bilješku 1.). Uzorkom su obuhvaćene po dvije političke stranke iz svake države članice s najvećim brojem mandata u Europskom parlamentu. U većini su slučajeva te stranke bile i većinske stranke u svojim državama članicama. Međutim, kako to nije bio slučaj svugdje, neke manje stranke uključene su u uzorak kako bi se osigurao reprezentativni uzorak na nacionalnoj razini.

(19)

     Na primjer, u Njemačkoj su obje većinske stranke, tj. Socijaldemokratska stranka (Sozialdemokratische Partei Deutschlands) i Kršćansko-demokratska unija (Christlich Demokratische Union Deutschlands) te manje stranke ukazale na svoju pripadnost u izbornim programima te, u nekim slučajevima, u televizijskim raspravama i okupljanjima tijekom kampanje, ali ne i na izbornim plakatima. U Češkoj sve su tri obrađene stranke, odnosno Češka socijaldemokratska stranka (Česká strana sociálně demokratická), ANO 2011 i TOP09 poduzimale samo ograničene napore da istaknu svoju pripadnost. U Mađarskoj je Mađarska socijalistička stranka (Magyar Szocialista Párt) davala neke naznake o pripadnosti svojoj europskoj stranci u javnim raspravama, ali ne i u izbornom materijalu, dok je Mađarski građanski savez (Fidesz – Magyar Polgári Szövetség) spominjao svoju pripadnost na okupljanjima i javnim raspravama, ali u tiskanom materijalu i na plakatima naznaka pripadnosti nije bilo. U Danskoj su Venstre, Socijaldemokrati i Danska narodna stranka svoju pripadnost spominjali uglavnom u izbornim programima. U Malti su Nacionalistička stranka i Stranka rada spominjale svoju pripadnost europskim strankama samo ponegdje u izbornom materijalu.

(20)

     Među primjerima su glavne nacionalne stranke u Latviji, nekoliko stranaka (uključujući jednu članicu vladajuće koalicije) u Grčkoj, Narodna stranka (Partido Popular) u Španjolskoj, Demokratski savez (Δημοκρατικός Συναγερμός) u Cipru, Blok ljevice (Bloco de Esquerda) u Portugalu, glavne stranke u Luksemburgu i tri od 19 stranaka u Nizozemskoj.

(21)

     Primjeri su takvih stranaka Pokret za bolju Mađarsku (Jobbik) u Mađarskoj, Pokret 5 zvijezda (Movimento 5 stelle) u Italiji i Stranka za nezavisnost Ujedinjene Kraljevine (UKIP) u Ujedinjenoj Kraljevini.

(22)

     Samo su neke stranke u Francuskoj, jedna članica koalicije u Grčkoj, četiri stranke u Italiji i tri u Nizozemskoj iskoristile to pravo. U Belgiji, Austriji, Cipru i Španjolskoj ni jedna stranka nije istaknula svoju pripadnost europskoj političkoj stranci na glasačkom listiću.

(23)

     Europski parlament, Postizborna studija , str. 75.

(24)

     Izvješće Komisije „Dijalozi s građanima kao doprinos razvoju europskog javnog prostora”, 24. ožujka 2014., (COM(2014) 173 završna verzija), str. 13., vidjeti:    
http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2014/HR/1-2014-173-HR-F1-1.Pdf .

(25)

      http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-room/content/20130906IPR18827/html/Europski-izbori-2014 .

(26)

      http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-room/content/20140603sto48801/html/Dru%C5%A1tveni-mediji-i-europski-izbori-virtualna-kampanja-stvarni-rezultati .

(27)

      http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-room/content/20140123STO33618/html/ReACTRoma-Bolja-kvaliteta-%C5%BEivota-odmah ; http://audiovisual.europarl.europa.eu/Page.aspx?id=1119 .

(28)

     Češka, Irska, Latvija, Malta, Nizozemska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina. U tim državama izbori se ne održavaju nedjeljom.

(29)

     Izvor: TNS/Scytl u suradnji s Europskim Parlamentom European and national elections figured out (Europski i nacionalni izbori u brojkama), European Parliament Review (posebno izdanje o europskim izborima 2014.), studeni 2014., str. 41., vidjeti:
http://www.europarl.europa.eu/pdf/elections_results/review.pdf .

(30)

     Na temelju brojčanih podataka iz EP Review (vidjeti bilješku 30.), str. 49.

(31)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), socijalno-demografski prilog, str. 11.

(32)

     Europski parlament, Postizborna studija za 2009. godinu – prvi rezultati: Europski prosjek i izraženiji nacionalni trendovi, str. 2. (na engleskom jeziku), vidjeti: http://www.europarl.europa.eu/pdf/eurobarometre/28_07/FR_EN.pdf .

(33)

     U usporedbi s tim, po ispitivanju javnog mišljenja iz 2013. (Flash Eurobarometer 375, Mladi Europe: Sudjelovanje u demokratskom životu, str. 11., vidjeti: http://ec.europa.eu/youth/library/reports/flash375_en.pdf ), 73 % mladih glasača glasovalo je tijekom prethodne tri godine na izborima koji nisu bili za Europski parlament (tj. lokalni, regionalni ili nacionalni).

(34)

     Na temelju brojčanih podataka iz EP Review (vidjeti bilješku 29.), str. 43.

(35)

     Erasmus Voting Assessment Project, Generation Europe Foundation, Bruxelles, 2014., vidjeti:    
http://erasmusvoting.eu/news/press-release-erasmus-studying-abroad-increases-political-participation-young-people .

(36)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 25.

(37)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 35. Četrnaest posto (u usporedbi sa 17 % 2009.) izjavilo je da nisu glasali jer njihov glas ne utječe ni na šta i ništa ne mijenja. Sedam posto (u usporedbi s 10 % 2009.) izjavilo je da ne zna puno o EP-u i o izborima za EP.

(38)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 35. Tri posto od onih koji nisu izašli navelo je to kao razlog za odustajanje, u usporedbi s 6 % 2009.)

(39)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 35. Trinaest posto onih koji nisu izašli izjavilo je da su bili previše zauzeti, da nisu imali vremena ili da su bili na poslu, 7 % bilo je bolesno, 6 % bilo je zaokupljeno obiteljskim aktivnostima ili razonodom, dok još 7 % nije navelo razloge.

(40)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 3.

(41)

     Europski parlament, Postizborna studija (vidjeti bilješku 8.), analitički sažetak, str. 20.

(42)

     Direktiva Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani, SL L 329, 30.12.1993., str. 34. Ta uredba izmijenjena je Uredbom 2013/1/EU, kojom se olakšava ostvarivanje aktivnog biračkog prava na izborima za EP mobilnim građanima EU-a.

(43)

     Od svih građana EU-a u Češkoj koji nisu češki državljani ali borave u Češkoj samo se 0,4 % prijavilo za glasovanje (682 od 164 644). Broj prijava za glasovanje mobilnih građana EU-a bio je malen i u Mađarskoj – 1,5 % (1605 od 104 822), Njemačkoj – 5,4 % (172 110 od 3 168 638) i Cipru – 6,9 % (7712 od 112 012). S druge strane, mobilni građani EU-a prijavili su se u relativno velikom broju u Irskoj – 22,2 % (71 735 od 323 460), Francuskoj – 17,4 % (245 063 od 1 199 818), Malti – 17,1 % (7868 od 45 917) i Švedskoj – 19,8 % (49 092 od 247 426).

(44)

     Flash Eurobarometer 364, Biračka prava (Electoral rights), ožujak 2013.; vidjeti:    
http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_364_en.pdf , str. 34..

(45)

     Na temelju podataka iz studije CSES-a (vidjeti bilješku 1.), odjeljak 5., tablica 5.6.

(46)

     Studija CSES-a (vidjeti bilješku 1.), odjeljak 5., tablica 5.8.

(47)

     Primjerice informativna internetska platforma Europskog foruma mladih – Saveza mladih birača, ealat VoteWatch, alat za utvrđivanje biračkog profila euandi Europskog sveučilišnoga instituta, WeCitizens alat za utvrđivanje biračkog profila.

(48)

     Primjerice, Europski forum osoba s invaliditetom nastojao je utvrditi prepreke s kojima su se osobe s invaliditetom suočavale pri ostvarivanju biračkog prava. Kao što je primjerice Europska kampanja za paritetnu demokraciju i aktivno europsko građanstvo: „Nema moderne europske demokracije bez rodne jednakosti!” Sredozemnog instituta za rodne studije.

(49)

     Kao što su primjerice Europska kampanja za paritetnu demokraciju i aktivno europsko građanstvo: „Nema moderne europske demokracije bez rodne jednakosti!” Sredozemnog instituta za rodne studije.

(50)

     Društvene mreže i izbori – jesu li utjecali? (Social media and the elections — did it have an impact?), Marek Zaremba-Pike, 2014.; vidjeti:    
http://europedecides.eu/2014/06/social-media-and-the-elections-did-it-have-an-impact .

(51)

     Ibid.

(52)

     Napredak prema učinkovitom građanstvu EU-a 2011. – 2013. (On progress towards effective EU Citizenship 2011-2013), izvješće u skladu s člankom 25. UFEU-a (COM(2013) 270).

(53)

     Pozornost Komisije privukli su slučajevi u kojima su izborna tijela propustila poslati poseban obrazac za registraciju ili nisu obradila obrazac iako je bio uredno popunjen i poslan.

(54)

     UK House of Commons, Voter engagement in the UK, Fourth Report of Session 2014–15; vidjeti:    
http://www.publications.parliament.uk/pa/cm201415/cmselect/cmpolcon/232/232.pdf.

(55)

     U jednom slučaju (Češka), Komisija je izdala obrazloženo mišljenje. U drugim slučajevima, dotične države članice obavijestile su Komisiju o mjerama prenošenja nakon primitka službene opomene.

(56)

     Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Litva, Nizozemska i Slovenija.

(57)

     Bugarska i Finska.

(58)

     Njemačka, Grčka i Malta.

(59)

     Litva, Slovačka i Španjolska.

(60)

     Češka, Latvija i Poljska.

(61)

     Akt iz 1976. o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima, koji je priložen Odluci 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976., kako je zadnje izmijenjen Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom (SL L 283, 21.10.2002., str. 1.).

(62)

     Članak 1. stavak 3. Akta iz 1976.

(63)

     Članak 10. Akta iz 1976.

(64)

Članak 9. Akta iz 1976., članak 4. Direktive 93/109/EZ.

(65)

     Primjerice, Austrija, Cipar, Slovenija i Portugal.

(66)

Članak 9. Akta iz 1976.