3.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/22

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

1.1.

EGSO pozdravlja analizu Komisije i snažno podržava iznesene prijedloge. U središtu europske energetske politike već odavno je trebao biti potrošač, kojemu treba pružati opsežne mogućnosti aktivnog sudjelovanja.

1.2.

„Onemogućavanje vlastite proizvodnje i potrošnje energije” spomenuto u Komunikaciji Komisije predstavlja problem koji iziskuje hitno rješavanje. Nažalost, u dokumentu nije dovoljno konkretno opisano gdje i kako dolazi do tog onemogućavanja te što sve treba učiniti kako bi se ono spriječilo. Komisija bi trebala sastaviti zaseban dokument o toj temi.

1.3.

EGSO smatra ispravnima nastojanja Komisije u pogledu prepoznavanja, boljeg uvažavanja i podržavanja lokalnih okolnosti te poticanja uključivanja lokalnih tržišnih sudionika.

1.4.

Pitanje načina na koji se energetski sustavi trebaju strukturirati ima stratešku važnost. Za oblikovanje učinkovitog cjelovitog sustava neophodna je konkurencija, što nadilazi proizvodnju i klasično stavljanje na tržište.

1.5.

Središnju će ulogu imati upravljanje potrošnjom. U tu je svrhu najprije potrebno stvoriti tehničke preduvjete i na strani potrošača (pametna brojila, pametne mreže), što treba smatrati dijelom nadogradnje mreže te kao takvo i financirati.

1.6.

Potrošači bi pomoću sustava za upravljanje potrošnjom trebali moći prilagoditi više od same potrošnje energije, čime će bi štedjeli novac. Komisija s pravom napominje da „kombinacija decentralizirane proizvodnje i opcija skladištenja s fleksibilnošću potrošača u upravljanju potrošnjom može dodatno omogućiti potrošačima da postanu vlastiti dobavljači i upravitelji za (dio) svojih energetskih potreba tako što će postati proizvođači i potrošači”  (1) (eng. prosumer).

1.7.

Neophodno je osmisliti nove sheme poticaja kojima se nagrađuje sustavno oblikovanje vlastite potrošnje, izravna opskrba te skladištenje viškova i raspoloživost operativnih rezervi, odnosno aktivno upravljanje potrošnjom za sve tržišne sudionike.

1.8.

Prednosti novog pristupa „prosumer” koji je opisala Komisija pokazuju da će on biti više od puke dopune „centraliziranim izvorima proizvodnje”. Ovdje je riječ o slobodi potrošača – tj. poduzeća, građana, komunalnih poduzeća itd. – da samostalno donose odluke te uz pomoć aktivne proizvodnje i potrošnje energije, skladištenja i vlastitog tržišnog plasmana preuzmu aktivnu ulogu u budućem energetskom sustavu.

1.9.

Komisija u Komunikaciji nije dovoljno jasno definirala pojam vlastite proizvodnje i potrošnje. Navedeni primjeri pokazuju da Komisija ima ograničeno shvaćanje pristupa „prosumer”. EGSO smatra da vlastita proizvodnja i potrošnja treba biti shvaćena kao mnogo širi pojam koji ne obuhvaća samo električnu energiju iz vlastitog postrojenja spojenog na brojilo.

1.10.

U nastanku su drugi, sveobuhvatniji oblici društvenih struktura „prosumer”, ali njih se u velikoj mjeri ograničava. Realizacijom novih poslovnih modela povećao bi se značaj nove, aktivne uloge potrošača te otvorile potpuno nove mogućnosti za stvaranje vrijednosti. Stoga ih se obavezno treba uključiti u „novi dogovor” za potrošače energije (eng. New Deal for Energy Consumers).

1.11.

Prošireni oblici vlastite proizvodnje i opskrbe energijom koji se koriste javnim mrežama, naravno uz naknadu, modeli su koji i najmoprimcima, manjim poduzećima ili članovima zadruga omogućuju da preuzmu aktivnu i odgovornu ulogu na tržištu energije te zarađuju odnosno štede novac. Usko shvaćanje definicije pojma vlastite proizvodnje i potrošnje stoga je nepravedno iz socijalno-političke perspektive te diskriminirajuće s gospodarsko-političkog gledišta.

1.12.

Za potrebe decentraliziranog energetskog sustava za koji se zalaže Komisija potrebno je primijeniti i pristup decentraliziranosti tržišta (2). Pored mogućnosti odabira distributera, potrošač bi trebao imati i mogućnosti odabira proizvođača energije.

2.1.

Cilj okvirne strategije za energetsku uniju jest stvaranje energetske unije, „s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju, upotrebljavaju nove tehnologije namijenjene za smanjivanje svojih računa i aktivno sudjeluju na tržištu te u kojoj su osjetljive skupine potrošača zaštićene”  (3).

2.2.

Usprkos preobrazbi energetskog sektora u Europi tijekom proteklih godina, potrošači – tj. kućanstva, poduzeća i industrija – nisu mogli i još uvijek ne mogu u potpunosti ostvariti koristi od tekuće energetske tranzicije, tj. upravljati svojom potrošnjom i sniziti svoje troškove, zbog sljedećih faktora:

2.3.

Preoblikovanje tržišta električne energije (4), korištenje novih tehnologija kao i nova i inovativna poduzeća za opskrbu energijom trebali bi svim potrošačima omogućiti da u znatnoj mjeri sudjeluju u energetskoj tranziciji s ciljem boljeg upravljanja potrošnjom zahvaljujući energetski učinkovitim rješenjima, kao i da na taj način štede te naposljetku smanje potrošnju energije.

2.4.

Istodobno će se promijeniti uloga potrošača: potrošač će biti u mogućnosti bolje i fleksibilnije reagirati na energetske ponude i usluge te od njih profitirati, ali će i sam moći preuzeti aktivnu ulogu kao proizvođač energije.

2.5.

Komisija koristi pojam strategije s tri stupa, koju sačinjavaju

Ta bi se strategija trebala provoditi pomoću plana mjera s deset točaka.

3.1.

EGSO pozdravlja analizu Komisije i snažno podržava iznesene prijedloge. U središtu europske energetske politike i energetske politike zemalja članica EU-a već odavno su trebali biti potrošači, budući da će značajan napredak kod brojnih ciljeva na putu do održive i resursno učinkovite opskrbe biti ostvaren samo ako potrošači budu imali opsežne mogućnosti aktivnog i odgovornog djelovanja u smislu glavnih ciljeva energetske i ekološke politike.

3.2.

EGSO je utvrdio da je strukturni i strateški značaj potrošača u energetskim sustavima brojnih država članica jako ograničen zbog manjkavog regulatornog okvira. Taj okvir odražava dosad nedovoljno političko razumijevanje aktivne uloge potrošača. U tom se kontekstu čine prikladni prijedlozi da se zadani ciljevi (pored ostalog smanjivanje potrošnje energije zahvaljujući većoj energetskoj učinkovitosti i uštedi, prelazak na proizvodnju energije iz čistih energenata, poboljšana prilagodba potrošnje ponudi, koja će u budućnosti jače varirati, rasterećenje mreža i povećanje njihove učinkovitosti pomoću upravljanja potrošnjom, veća raznolikost aktera) realiziraju na način koji je transparentan i troškovno učinkovit za potrošača.

3.3.

Međutim, davanje većih prava i mogućnosti potrošačima istovremeno znači da potrošače treba upoznati s time da i oni snose odgovornost te da moraju prihvatiti neophodnost prilagodbe. Mnogi ljudi toga nisu svjesni.

3.4.

Tu odgovornost nije moguće nametnuti. Svi dionici (uključujući one s političke razine) moraju je osvijestiti i prakticirati. Stoga je hitno neophodno povećanje sudjelovanja potrošača u donošenju energetsko-gospodarskih odluka, odluka o ulaganjima u proizvodne pogone, energetske mreže (uključujući aplikacije za pametne mreže) i spremnike te odluka o upravljanju.

3.5.

Cijena energije za krajnjeg kupca mora biti i pristupačna (problem konkurentnosti i energetskog siromaštva) i poštena (u smislu pravedne raspodjele opterećenja i pogodnosti). Cijene energije i energetske tehnologije u prošlosti su često pogodovale onima koji raspolažu specifičnim znanjem i stručnošću, sposobnostima i financijskim i tehničkim resursima te ih znaju primjenjivati. U sustavu koji ne nastoji ispraviti tu neravnotežu slabi povjerenje zakinutih potrošača u tržište.

3.6.

EGSO se slaže s Komisijom da se energetsko siromaštvo – koje predstavlja sve veći društveni problem – najdjelotvornije rješava mjerama socijalne politike. Međutim, istodobno je važno da „novi dogovor” za potrošače energije ima za cilj i otklanjanje neravnoteža i nepravednosti na tržištu.

3.7.

U Komunikaciji se s pravom vrlo jasno opisuje da je, pored pristupa informacijama, bruto konačna cijena glavni faktor na temelju kojeg potrošači donose odluke. Čak i ako je stanovništvo u međuvremenu znatno osvještenije u pogledu zaštite klime te ima pozitivniji stav o obnovljivim izvorima energije, ipak je cijena faktor koji odlučuje o tome hoće li se štedjeti energija, provoditi mjere energetske učinkovitosti te koristiti ekološki prihvatljivi energenti. Pritom druge potrošače, osobito one kojima je potrebna posebna zaštita, treba zaštititi od ekstremnih povećanja cijena, odnosno uvesti (tehničke) mehanizme koji će im takoreći automatski osigurati poželjne pogodnosti.

3.8.

Jedan od novih trendova jest da potrošači ne potražuju samo regionalne poljoprivredne proizvode, već i „regionalnu energiju” iz postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Gotovo svugdje regulatorni režim sprečava da se ta povećana spremnost zadovolji ponudama poduzeća za opskrbu energijom, prije svega onih koji potrošačima omogućavaju izravan utjecaj na odluke poduzeća, kao što je to slučaj kod energetskih organizacija građana ili određenih komunalnih poduzeća.

3.9.

Takvo je stanje nezadovoljavajuće u dvostrukom pogledu. S jedne strane ne postižu se učinkoviti tržišni rezultati jer preferencije i potrebe potrošača nisu zadovoljene. S druge strane regionalna ponuda ekološki prihvatljive električne energije načelno povećava prihvaćenost te energije i motivira potrošače na provedbu dodatnih mjera uštede energije i energetske učinkovitosti te na korištenje fleksibilnih mogućnosti za izjednačavanje fluktuacija kod proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

3.10.

EGSO smatra ispravnima nastojanja Komisije u pogledu prepoznavanja, boljeg uvažavanja i podržavanja lokalnih okolnosti te intenzivnog poticanja uključivanja lokalnih tržišnih sudionika, također i zbog prikaza stvarne cijene na mjestu potrošnje, a ne na mjestu proizvodnje.

3.11.

Pitanje načina ustroja energetskih sustava od strateške je važnosti. Za oblikovanje učinkovitog cjelovitog sustava neophodna je konkurencija, što nadilazi proizvodnju i klasičnu distribuciju. Stoga je jednostrano vezivanje za određene tržišne i sustavne konfiguracije, koje provode pojedine države članice, često nesmotreno. Prije svega treba prevladati zasebno promatranje proizvodnje s jedne i stavljanja na tržište s druge strane, jednako kao i sektorsko odvajanje struje od toplinske energije i prometa.

3.12.

Energetski sustavi trebaju se vrednovati s obzirom na to u kojoj mjeri zadovoljavaju spomenute zahtjeve. Kod toplinske energije i prometa potrošači su oduvijek bili jače integrirani u odgovarajuće regionalne procese, što kod električne energije nije bio slučaj. Uspjesi u ostvarivanju ciljeva energetske i ekološke politike bit će veći ako bude postojala spremnost usmjeravanja ustroja energetskih sustava na premise integracije i sudjelovanja potrošača te konvergencije sektora električne energije, toplinske energije i prometa. S obzirom na to, mnogo toga govori u prilog decentraliziranih energetskih sustava. EGSO ovdje upućuje na svoje mišljenje o uređenju energetskog tržišta (5).

3.13.

Velik naglasak treba staviti na rukovanje novim sustavima koji moraju biti jednostavni i transparentni i ne smiju opterećivati potrošača. Odgovarajuća tehnička sredstva već postoje.

3.14.

Međutim, najprije treba uvesti jedinstveni europski okvir pomoću kojeg će u cijenu energije u potpunosti biti uključeni svi troškovi proizvodnje energije, uključujući i vanjske troškove. Traži se apsolutno realan prikaz troškova (6); potrošaču treba omogućiti jednostavnu i pouzdanu interpretaciju konačne cijene potrošnje. Lažni cjenovni signali, koji su posljedica izravnih ili neizravnih subvencija za određene energente, ne mogu se kompenzirati ni uz pomoć transparentnih, fleksibilnih ili otvorenih tržišnih propisa.

4.1.1.

Uloga potrošača u energetskom sektoru mogla bi se tijekom idućih godina iz temelja promijeniti, pod uvjetom da postoji politička volja. Stoga je u potpunosti opravdano to što se tom segmentu u Komunikaciji Komisije ustupilo najviše mjesta. Pritom nije riječ samo o tehničkim i trgovačko-pravnim pitanjima, već o odlučujućim strukturnim promjenama koje će dovesti do demokratizacije energetskih procesa.

4.1.2.

Kako bi potrošač samostalno mogao bolje upravljati vlastitom potrošnjom, ponajprije je neophodno da, uz bolje informacije, postoje tehnički i gospodarski preduvjeti. Potrebno je što prije riješiti situacije gdje se još uvijek ne evidentira ili se ne može evidentirati (a time ni obračunati) individualna potrošnja. Ako je potrebna instalacija novih brojila, treba se odmah odlučiti za „pametno mjerenje”.

4.1.3.

Prema zamisli Komisije, treba što skorije osigurati bolju informiranost potrošača, što podrazumijeva i da onih otprilike 28 % potrošača koji nakon 2020. najvjerojatnije još neće imati pristup „pametnim brojilima” ostvare pravo da takvo brojilo dobiju na zahtjev. Gospodarski preduvjeti postoje samo ako potencijalnu uštedu u potpunosti ostvaruje krajnji korisnik te ako ona pritom ne bude poništena novim paušalima.

4.1.4.

Kako bi se postiglo brzo širenje inteligentnih brojila, trošak njihove instalacije ne smiju snositi potrošači, već mreže. Za proizvođače treba uvesti jedinstvene i dosljedne okvire za potrebe zaštite podataka i komunikacijske protokole.

4.1.5.

Međutim, neutralnost troškova samo je jedan od bitnih i neophodnih kriterija za prihvaćanje pametnih brojila od strane potrošača. Tome treba pridodati veliko povjerenje u operatera mreže te opskrbna i distribucijska poduzeća jer su oni ti koji prikupljaju podatke i vrednuju ih. Što su potrošači udaljeniji od poduzeća, to je teže steći takvo povjerenje. Pritom EGSO smatra neupitnim da je potrebna najviša razina zaštite potrošača, što pored ostalog znači da podaci u potpunosti moraju biti dostupni potrošaču.

4.1.6.

Potrošaču već danas na raspolaganju stoji nekoliko mogućnosti odabira povoljnijih ponuda na postojećim tržištima. Izjava Komisije da „promjena dobavljača treba biti tehnički jednostavna, brza i pouzdana” trebala bi se podrazumijevati u Europi koja je i stvorena radi poticanja slobodnog protoka robe. Stoga ukidanje pristojbi i kazni kod promjene dobavljača nije nešto što će se „razmotriti”  (7), već nešto što treba realizirati!

4.1.7.

Mogućnost odabira dobavljača i pregovaranje o uvjetima ugovora ključni su elementi tržišnog natjecanja. Dobar pokazatelj toga je učestalost promjene dobavljača. Promjena dobavljača sve je učestalija pojava, ali stopa promjene u mnogim je državama članicama ipak vrlo niska (8). To je posljedica nedovoljne informiranosti potrošača i drugih postojećih tržišnih prepreka.

4.1.8.

Iako promjena dobavljača za potrošača predstavlja važno sredstvo, funkcioniranje tržišnog natjecanja ne može se definirati samo na temelju stope promjene dobavljača i na temelju cijene. Zadovoljstvo kupca, lokalna povezanost te društveni angažman lokalnih jedinica već sada zauzimaju sve važniju ulogu kod odabira dobavljača, baš kao i lokalna prisutnost odgovornih. Potrošači nisu samo sve više zainteresirani za način na koji se proizvodi električna energija, već ih zanima i gdje i tko proizvodi energiju. Stoga je važno da potrošači pored dobavljača mogu sami odabrati i proizvođača.

4.1.9.

To dovodi do tržišnog natjecanja u pogledu cijene i kvalitete. Ako su troškovi mreže i proizvodni troškovi transparentni, neznatno skuplje proizvedena električna energija s manjim udjelom transportnih troškova mogla bi ukupno gledano biti povoljnija. To, međutim, iziskuje obračun troškova mreže na temelju udaljenosti kao i mogućnost izravne i vlastite distribucije vlastito proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora prema poštenim konkurentnim uvjetima.

4.1.10.

Odbor se slaže s Komisijom u tome da se ciljevi socijalne, strukturne i regionalne politike ne mogu ostvariti putem energetskih cijena kojima upravlja ili ih određuje država.

4.1.11.

Najvažnijima EGSO smatra izjave o „upravljanju potrošnjom”, o „vlastitoj proizvodnji i potrošnji” te o „povećanju sudjelovanja potrošača putem posredovanja i zajedničkih programa”, budući da se u tim područjima otvaraju mogućnosti za potpuno nov razvoj.

4.2.1.

Uspješni rezultati već etabliranih načina upravljanja potrošnjom navedeni u dokumentu Komisije te postignuti, pored ostalog, dinamičnim oblikovanjem cijena (u ugovorima o opskrbi električnom energijom) i fleksibilnim, automatiziranim sustavima za upravljanje potrošnjom na impresivan način potvrđuju izjavu da „energetska učinkovitost i upravljanje potrošnjom” nerijetko predstavljaju „bolje mogućnosti za uravnoteženje opskrbe i potrošnje od izgradnje ili održavanja većeg broja energetskih postrojenja ili mrežnih vodova” (9).

4.2.2.

Aktivno sudjelovanje krajnjih kupaca bit će, međutim, moguće samo ako prednosti fleksibilnih tarifa u razumnom roku budu neutralizirale eventualno potrebne investicijske troškove. Stoga cjenovni signali moraju biti doista precizni, odnosno faze velike ponude i male potražnje električne energije (npr. u razdobljima s puno vjetra ili sunca), odnosno velike potražnje i male ponude trebaju se odražavati u cijenama između kojih krajnji kupac može odabirati.

4.2.3.

Potrošači moraju dobivati uvid u cjenovne signale – po mogućnosti automatski – kako bi ih mogli koristiti. Potrebni su sustavi sa što većim stupnjem samoregulacije, inače će koristi imati samo tehnički osviješteni kupci. Odluka o tome u kojoj mjeri potrošač želi sudjelovati na tim tržištima mora biti prepuštena njemu.

4.2.4.

Za očekivati je da će „novi, aktivni potrošači” sudjelovati u upravljanju potrošnjom utoliko intenzivnije ukoliko neposrednije budu sudjelovali i u donošenju odluka o infrastrukturnim mjerama kao i u ulaganjima i upravljanju proizvodnim postrojenjima, mrežama i spremnicima. Stoga je za tržište električne energije od velike važnosti svaki oblik sudjelovanja građana i energije proizvedene od strane građana, odnosno drugih „prosumer” struktura u vidu udruga. Međutim, tim međuodnosima u Komunikaciji Komisije nije posvećena dovoljna pozornost.

4.3.1.

Potrošači će pomoću sustava za upravljanje potrošnjom moći prilagoditi više od puke potrošnje energije. Komisija s pravom napominje da „kombinacija decentralizirane proizvodnje i opcija skladištenja s fleksibilnošću potrošača u upravljanju potrošnjom može dodatno omogućiti potrošačima da postanu vlastiti dobavljači i upravitelji za (dio) svojih energetskih potreba tako što će postati proizvođači i potrošači”  (10).

4.3.2.

To će polučiti uspjeh samo ako budu postojali doista novi oblici tržišta usklađeni sa zacrtanim ciljevima, odnosno ako se ne bude samo pokušalo preoblikovati postojeći sustav tako da se u njemu pronađe prostora za nove energije (11).

4.3.3.

Neophodno je osmisliti nove sheme poticaja kojima se nagrađuje sustavno oblikovanje vlastite potrošnje, izravnu opskrbu te skladištenje viškova i raspoloživost operativnih rezervi. Potrebno je ponovno definirati kriterije za funkcionalnost sustava, ali i izraditi novi koncept za ono što u svijetu energije koji se sve više decentralizira može postati „energetskim sustavom budućnosti”. U svakom slučaju nije prihvatljivo držati se naslijeđenog shvaćanja sustava koji potječe iz vremena u kojem su konvencionalne nuklearne ili termoelektrane na ugljen osiguravale neprekidno bazno opterećenje.

4.3.4.

Komisija u Komunikaciji navodi daljnje prednosti decentralizirane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, među ostalim smanjenje mrežnih gubitaka i preopterećenja, čime bi se dugoročno gledano mogli smanjiti troškovi mreže. EGSO dijeli to stajalište Komisije, ali smatra da su spomenute prednosti u državama članicama dosad nedovoljno prepoznate i uvažene.

4.3.5.

Opsežan prikaz prednosti novog pristupa u radnom dokumentu priloženom Komunikaciji (12) jasno pokazuju da će taj pristup „prosumer” biti više od puke dopune „centraliziranim izvorima proizvodnje”. Ovdje je riječ o slobodi potrošača da samostalno donose odluke te uz pomoć vlastite proizvodnje i potrošnje energije, skladištenja i vlastite distribucije preuzmu aktivnu ulogu u budućem energetskom sustavu.

4.3.6.

Međutim, Komisija u Komunikaciji nije dovoljno jasno definirala pojam vlastite proizvodnje i potrošnje. Primjeri navedeni u radnom dokumentu priloženom Komunikaciji (13) pokazuju prije svega da Komisija ima ograničeno shvaćanje pojma vlastite proizvodnje i potrošnje. EGSO smatra da vlastita proizvodnja i potrošnja treba biti shvaćena kao širi pojam koji ne obuhvaća samo električnu energiju iz vlastitog postrojenja spojenog na brojilo, tj. fotonaponsku energiju dobivenu iz krovnih instalacija, odnosno električnu energiju dobivenu bez korištenja javne mreže/bez prijenosa javnom mrežom. Do sada se polazilo od pretpostavke da su operater postrojenja i krajnji potrošač jedna te ista osoba, ali to se mora promijeniti budući da je tom definicijom obuhvaćen tek jedan specifičan oblik vlastite opskrbe.

4.3.7.

U nastanku su sveobuhvatniji oblici struktura „prosumer”, ali njih se u velikoj mjeri i dalje ograničava. U to se, na primjer, ubraja poslovni model energetskih zadruga koje proizvedenu električnu energiju distribuiraju izravno svojim članovima ili model energetskih organizacija građana koje svoju električnu energiju isporučuju potrošačima u neposrednoj okolici, bez posredovanja burze ili preprodavača. Realizacijom takvih modela uvelike bi se povećao značaj nove, aktivne uloge potrošača te bi nastali potpuno novi poslovni modeli; stoga oni moraju biti uključeni u „novi dogovor” za potrošače energije.

4.3.8.

Proširivanje pojma vlastite proizvodnje i potrošnje važno je i zato što se dosadašnje suviše usko tumačenje (u kojem se polazi od pretpostavke da su operater postrojenja i krajnji potrošač jedna te ista osoba) odnosi isključivo na posebnu skupinu „aktivnih potrošača”. U tom bi slučaju samo jedan dio potrošača mogao proizvoditi i trošiti vlastitu energiju, naime onaj dio koji posjeduje dovoljno kapitala za ulaganje u postrojenja i prije svega dovoljno mjesta za njihovu izgradnju (npr. u svojim zgradama ili na njima). U tom bi slučaju u potpunosti bili isključeni najmoprimci, a jednak problem imali bi i komercijalni korisnici, prije svega manji pogoni ili pogoni bez vlastitih velikih površina.

4.3.9.

S druge strane, takvi prošireni oblici vlastite proizvodnje i potrošnje, koji koriste javne mreže (dakako uz naknadu), predstavljaju modele koji bi i najmoprimcima, manjim pogonima ili članovima zadruga itd. omogućili preuzimanje aktivne i odgovorne uloge „prosumera” na energetskom tržištu te zaradu odnosno uštedu novca. Usko shvaćanje definicije pojma vlastite proizvodnje i potrošnje stoga je nepravedno iz socijalno-političke perspektive te diskriminirajuće s gospodarsko-političkog gledišta.

4.4.1.

Komisija navodi i da se „zajednički programi i inicijative u zajednici sve (…) češće javljaju u brojnim državama članicama. Potrošači sve više ulaze u kolektivnu vlastitu proizvodnju i programe suradnje za bolje upravljanje potrošnjom energije. Iz ovih inovacija koje dolaze od potrošača ujedno nastaju inovacije za potrošače i otvaraju nove poslovne modele. Poduzeća za pružanje energetskih usluga, agregatori, brokeri, poduzeća za obradu podataka, druga posrednička poduzeća i često i organizacije potrošača izlaze na tržište kako bi pomogli potrošačima u ostvarivanju boljih pogodnosti u opskrbi energijom uz istovremeno smanjivanje njihove izloženosti administrativnim procedurama i mukotrpnom istraživanju. Time se također otvaraju nove mogućnosti za lokalne zajednice i tijela čijim se regionalnim i lokalnim energetskim inicijativama može stvoriti dragocjena veza između donositelja odluka, građana i inovatora na lokalnoj razini”  (14).

4.4.2.

Istraživanje EGSO-a o energiji koju proizvode građani (15) – a upravo o tome se radi kod pristupa „prosumer” – pokazuje da postoji još čitav niz drugih prednosti (npr. veća prihvaćenost izgradnje novih postrojenja, razvojne mogućnosti regionalnog gospodarstva, financiranje ulaganja). EGSO je u svim državama članicama koje je posjetio naišao na veliku spremnost civilnog društva za aktivnu podršku i/ili vlastitu provedbu odgovarajućih privatnih, odnosno zajedničkih modela. Nažalost, oni često doživljavaju neuspjeh zbog pravnih propisa, birokratskih prepreka ili drugih vrsta svjesne ili nesvjesne diskriminacije.

4.4.3.

Građani koji zajednički koriste vjetroagregat često ne mogu izravno crpiti i koristiti vlastitu energiju, nego je posredstvom preprodavača moraju staviti na tržište, a zatim ponovo otkupiti. To nije ono što EGSO podrazumijeva pod „aktivnim sudjelovanjem na tržištu”.

4.4.4.

U uvodu Komunikacije Komisija kaže da je „onemogućavanje vlastite proizvodnje i potrošnje” problem koji se može riješiti, ali nedovoljno detaljno objašnjava gdje se i kada točno javlja to onemogućavanje te što treba učiniti kako bi se ono spriječilo. Iskustva brojnih država članica pokazuju da državna regulatorna tijela često de facto onemogućuju ili gospodarskim i birokratskim preprekama otežavaju vlastitu proizvodnju i potrošnju te vlastitu ili izravnu opskrbu u širem smislu riječi; kao primjer možemo navesti Španjolsku i Njemačku. Odbor stoga traži da Komisija za potrebe savjetodavnog procesa izradi zaseban dokument zasnovan na radnom dokumentu (16) priloženom Komunikaciji, u kojem će opisati s kojim je sve namjernim i nenamjernim ograničenjima suočen pristup „prosumer”, koje birokratske prepreke postoje te na koji se način može ukloniti postojeća diskriminacija.

4.4.5.

U sklopu rasprave o ulozi posrednika također treba razgovarati i o neovisnosti velikih dobavljača. Kako bi se zaštitila njihova neovisnost, bilo bi uputno dodatno raspravljati o poslovnim modelima posrednika te o pitanju tko su njihovi naručitelji.

5.1.

Novi energetski sustav nastaje od baze. Umreženi uređaji stvaraju pametne domove koji pak postaju pametne zgrade, a one opet prerastaju u aktivne sastavnice mreže. „Pametni domovi” predstavljaju takoreći temelj novog energetskog sustava te mjesto na kojem novi, aktivni „potrošač” može učiti i stjecati iskustva. Potrebna je bolja informiranost o mnogim postojećim mogućnostima.

6.1.

Ujednačene i pouzdane smjernice za zaštitu podataka temelj su i preduvjet za brzo i perspektivno uvođenje modernih komunikacijskih sustava. Pritom je neophodno utvrditi sljedeće:

6.2.

Za EGSO je od presudne važnosti da potrošač bude i ostane vlasnik svojih podataka, da ima potpuni nadzor nad njima i da im može pristupiti kako bi ih mogao provjeravati, ispravljati, brisati i prenositi u slučaju promjene dobavljača.