24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/57

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

1.1.

Odbor je uvjeren da je za Europu od ključne važnosti održiva reindustrijalizacija s konkurentnim rastom koji stvara nova i bolja radna mjesta, kao i pozicioniranje sustava trgovanja emisijama CO2 EU-a u tom kontekstu kao ključnog instrumenta politike EU-a za borbu protiv klimatskih promjena i proces dekarbonizacije svjetskog gospodarstva.

1.2.

Odbor smatra da sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama (EU ETS), kao instrument za smanjenje energetskih emisija EU-a, mora dati cjenovni signal za ugljik, ali i pozitivno utjecati na održiva ulaganja u nove tehnologije s niskom razinom emisija ugljika.

1.3.

EGSO smatra da tržište ugljika treba postati stabilnije, fleksibilnije i otvoreno za sve velike partnere na svjetskoj razini te da ga treba smjestiti u detaljan i usklađen okvir kako bi se postigao cilj u obliku konkurentnog i održivog sustava proizvođačke industrije.

1.4.

Odbor tvrdi da Komisija treba strogo pratiti mandat koji je definiran u okviru energetske i klimatske politike do 2030. godine dogovorene na sastanku Europskog vijeća 23. i 24. listopada 2014. godine, osobito u pogledu jasnih smjernica za odredbe o istjecanju ugljika (carbon leakage) koje je potrebno razraditi u okviru reforme sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

1.5.

Odbor je mišljenja da je potrebno osigurati odgovarajuće prijelazne mehanizme za zaštitu konkurentnosti europske industrije i spriječiti rizike odlaska ulaganja i izloženosti europske industrije nelojalnoj konkurenciji iz zemalja gdje ne postoje klimatski propisi koji su usporedivi s europskim propisima.

1.6.

EGSO preporučuje da se osigura prikladan sveobuhvatni okvir pravila – osobito u pogledu besplatne dodjele, prihvatljivosti istjecanja ugljika, revizije referentnih vrijednosti, nadoknade troškova nastalih zbog cijene električne energije – kako bi se osigurala stopostotna besplatna dodjela i potpuna nadoknada neizravnih troškova u svim državama članicama za 10 % najučinkovitijih postrojenja u sektorima izloženim visokim rizicima istjecanja ugljika.

1.7.

EGSO preporučuje sljedeće točke značajne za reformu:

1.8.

Odbor konačno preporučuje maksimalnu dosljednost, punu sinergiju, minimalno preklapanje zahtjeva i ukidanje birokratskih preopterećenja u novim pravilima revizije sustava trgovanja emisijama EU-a i u paralelnim i dodatnim pravilima s kojima zajedno djeluju.

1.9.

EGSO smatra kako treba osigurati okvir trgovanja međunarodnim jedinicama koje bi trebale imati ulogu u postizanju opsežnijih ciljeva smanjenja emisija u Europi, uz potporu međunarodnih multilateralnih i bilateralnih ugovora.

1.10.

Odbor smatra da je važno izraditi samoinicijativno mišljenje o toj temi nakon završetka Pariške konferencije o klimi krajem 2015.

2.1.

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS, Emissions Trading System) postao je funkcionalan 1. siječnja 2005. godine i predstavlja jedan od ključnih instrumenata klimatske politike EU-a zbog toga što pruža mogućnost smanjenja emisija stakleničkih plinova.

2.2.

Otkad je sustav EU ETS uspostavljen, njegov cilj jest biti referentna točka za ugljik usmjerena na smanjenje emisija svih sektora europskoga gospodarstva koji su odgovorni za približno polovicu emisija stakleničkih plinova.

2.3.

EGSO oduvijek smatra da je EU ETS ključan instrument klimatske i energetske politike Unije za smanjenje industrijskih emisija EU-a te stoga poziva na njegovu istinsku reformu usmjerenu na ostvarivanje klimatskih ciljeva EU-a za 2030. godinu uz zaštitu konkurentnosti industrije Unije i izbjegavajući odlazak ulaganja.

2.4.

Europsko se vijeće na sastanku održanom 21. ožujka 2014. založilo za mjere potpune nadoknade izravnih i neizravnih troškova koji proizlaze iz klimatske politike EU-a, za sektore koji su izloženi globalnoj konkurenciji, sve dok se putem međunarodnoga klimatskog sporazuma ne uspostave jednaki uvjeti na svjetskoj razini.

2.4.1.

Međutim, EGSO dijeli opažanja Europskog revizorskog suda prema kojem postoje „značajni nedostaci u provedbi EU ETS-a” i daje niz preporuka za poboljšanje cjelovitosti i provedbe tog sustava, odlučno ističući koncept industrijske učinkovitosti kojim bi se osigurala potpuna konkurentnost gospodarstva EU-a.

2.5.

Europsko je vijeće 23. i 24. listopada 2014. postiglo dogovor o klimatskom i energetskom okviru do 2030. godine. Usvojilo je i zaključke te je posebno potvrdilo nekoliko važnih ciljeva:

2.5.1.

Cilj EU-a u vezi smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova od barem 40 % službeno je odobren na sastanku Vijeća za okoliš od 6. ožujka 2015. i predstavlja osnovu doprinosa EU-a pregovorima za novi globalni sporazum o klimatskim promjenama.

2.5.2.

Vijeće će povremeno preispitivati sve ove elemente okvira i nastavit će s pružanjem strateških smjernica za sektore koji su obuhvaćeni sustavom ETS i za one koji nisu obuhvaćeni tim sustavom te za međusobno povezivanje i energetsku učinkovitost.

2.5.3.

Instrumenti i mjere trebali bi biti usmjereni na sveobuhvatan i tehnološki neutralan pristup za promicanje energetske učinkovitosti i smanjenja emisija.

2.6.

Dana 13. svibnja 2015. postignut je dogovor između Vijeća i Parlamenta o reformi sustava ETS s EU-a odlukom o rezervi za stabilnost tržišta:

2.7.

U okviru Strategije energetske unije i imajući u vidu predstojeću Parišku konferenciju o klimi, Komisija je predložila paket mjera s ciljem, među ostalim, revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama u skladu s uputama Vijeća uz zaštitu prioriteta ponovne industrijalizacije europskoga gospodarstva i međunarodne konkurentnosti industrijskih sektora koji su izloženiji riziku preseljenja proizvodnje.

2.8.

Mjere revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama odnose se, uz energetsku politiku, i na mnoge druge politike Zajednice.

2.9.

EGSO je pokrenuo izradu studije o učinku mjera koje se financiraju korištenjem instrumenata EU-a za zaštitu okoliša (2), u kojima se naglašava važnost učinkovitog korištenja prihoda koji proizlaze iz instrumenata temeljenih na tržištu za poboljšanje zaštite okoliša u skladu s promicanjem zelenoga gospodarstva, i prihoda koji proizlaze iz sustava trgovanja emisijama EU-a, koji predstavljaju posebno važnu priliku za financiranje tih poboljšanja i za prijelaz industrije i zapošljavanja na gospodarstvo bez ugljika.

3.1.

Cilj je inicijative Komisije o izmjeni Direktive EU ETS 2003/87/EZ, kroz precizno određen niz prijedloga, povećati godišnje smanjenje dopuštenih emisija kako bi se od 2021. godine razina emisijskih jedinica, koje se izdaju svake godine u cijelom Europskom gospodarskom prostoru (EGP), smanjila za linearni faktor veći od 2,2 % tako da se 2030. godine postigne smanjenje od 43 % u odnosu na razinu iz 2005.

3.2.

Prijedlog sadržava nekoliko mehanizama financiranja za potporu gospodarskim subjektima u borbi protiv istjecanja ugljika i u rješavanju glavnih izazova koje donose inovacije i nužna ulaganja u modernizaciju njihovih postrojenja, kao i u energetsku učinkovitost kojom bi se pridonijelo smanjenju emisija.

4.1.

Sustavi trgovanja emisijama u porastu su diljem svijeta izvan EU-a s već funkcionalnim nacionalnim ili podnacionalnim sustavima u raznim zemljama.

4.2.

U SAD-u je predsjednik Obama najavio pravila za Plan za čistu energiju (Clean Power Plan, CPP), koji će za svaku državu postaviti standarde smanjenja emisija ugljičnog dioksida iz elektrana – prije svega onih na ugljen i plin – do 2030. godine.

4.2.1.

U Kaliforniji je 2012. pokrenut program trgovanja uz kvote. U Connecticutu, Delawareu, Maineu, Marylandu, Massachusettsu, New Hampshireu, New Yorku, Rhode Islandu i Vermontu na snazi je regionalna inicijativa za smanjenje emisija stakleničkih plinova (Regional Greenhouse Gas Initiative, RGGI).

4.3.

U Australiji je na snazi sustav trgovanja emisijama koji će do 2018. biti povezan s europskim u skladu sa sporazumom s Europskom komisijom iz 2012. godine.

4.4.

U Kanadi je u Québecu 2012. uveden sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova uz kvote (Québec’s Cap-and-Trade System for Greenhouse Gas Emissions), koji od 2013. pokriva 85 % emisija Québeca.

4.5.

Na Novom Zelandu je 2008. godine pokrenut sustav trgovanja emisijama NZ ETS, koji uključuje šume i poljoprivredu, tekuća fosilna goriva, elektrane i industrijske procese.

4.6.

EU i Kina na bilateralnom su samitu krajem lipnja 2015. postigle sporazum o suradnji u borbi protiv klimatskih promjena.

4.7.

U Južnoj Koreji je od siječnja 2015. na snazi program KETS, prvi operativni program na nacionalnoj razini u Aziji, a drugi nakon EU ETS-a na svjetskoj razini.

4.8.

U Japanu je Tokyo Cap-and-Trade Program (TMG ETS) prvi sustav obveznog trgovanja koji je pokrenut u travnju 2010.

4.9.

U Švicarskoj je ETS-CH pokrenut 2008. s tim da je pet godina bio na dobrovoljnoj osnovi kao alternativna opcija porezu na ugljični dioksid za fosilna goriva dok je od 2013. ta shema postala obvezna za sve velike energetski intenzivne industrije.

5.1.

Odbor smatra da sustav EU ETS predstavlja ključan i učinkovit instrument za smanjenje energetskih emisija EU-a ako slijedi logiku tržišta koje bi trebalo dati cjenovni signal za ugljik u skladu s ciljevima, ali i pozitivno utjecati na ulaganja u tehnologije s niskim emisijama ugljika te na razvoj obnovljivih energija, kao i na povećanje energetske učinkovitosti.

5.1.1.

EGSO izražava zabrinutost zbog mogućeg ubrzanja procesa odlaska ulaganja kao posebnog oblika istjecanja ugljika u osjetljivim sektorima. Taj proces može dodatno smanjiti konkurentnost tih sektora i njihovu sposobnost da usvoje postupke nužne za učinkovito gospodarstvo u pogledu resursa i s niskim intenzitetom ugljika, u skladu sa smjernicama izraženim u nedavnim mišljenjima (3).

5.2.

EGSO je uvjeren da tržište ugljika mora biti stabilnije, fleksibilnije i otvoreno za sve najveće partnere na svjetskoj razini.

5.3.

Okvirom energetske i klimatske politike do 2030. godine koji je dogovorilo Europsko vijeće 23. i 24. listopada 2014. postavljaju se ambiciozni ciljevi jednostranog smanjenja, ali također se pružaju jasne smjernice za mjere protiv istjecanja ugljika koje je potrebno razviti u reformi sustava EU ETS.

5.3.1.

EGSO također smatra da bi reforma sustava EU ETS trebala dovesti do usklađenog okvira politike, posebice zajedno s reformom u sektorima koji nisu dio ETS-a (odluke o zajedničkom naporu) i s politikama u području obnovljive energije (Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora) i energetske učinkovitosti (Direktiva o energetskoj učinkovitosti i Direktiva o energetskim svojstvima zgrada).

5.4.

EGSO smatra da se među točke reforme moraju uključiti sljedeće:

5.4.1.

Poduzećima izloženim riziku preseljenja proizvodnje treba besplatno dodijeliti određenu količinu dozvola za emisiju.

5.5.

Odbor smatra kako treba osigurati odgovarajuće prijelazne mehanizme za uravnoteženo smanjenje slobodnih kvota emisija ugljičnog dioksida kako bi se štitila konkurentnost europske industrije i spriječili rizici u vezi s odlaskom ulaganja te izloženost europske industrije i europskih sektora zapošljavanja nelojalnoj konkurenciji iz zemalja gdje ne postoje propisi koji su usporedivi s europskim propisima.

5.5.1.

EGSO preporučuje da se osigura prikladan sveobuhvatni okvir pravila – osobito u pogledu besplatne dodjele, prihvatljivosti istjecanja ugljika, revizije referentnih vrijednosti, nadoknade troškova nastalih zbog cijene električne energije – kako bi se osigurala stopostotna besplatna dodjela i potpuna naknada neizravnih troškova u svim državama članicama za 10 % najučinkovitijih postrojenja u sektorima izloženim visokim rizicima istjecanja ugljika.

5.5.2.

Također treba istražiti načine proširenja mehanizama za nagrađivanje najboljih izvođača u civilnom društvu, pri čemu bi se osigurali bonusi ETS-a obiteljima, zajednicama i javnim upravama koje znatno smanje svoju potrošnju energije koja proizvodi CO2 ili kompenziraju emisije CO2 sa zelenim ulaganjima .

5.6.

EGSO smatra da Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism, CDM) treba zadržati, poboljšati i proširiti te da treba na odgovarajući način pružiti podršku vezama između sustava EU ETS i novih sustava koji niču u drugim dijelovima svijeta.

5.7.

Klimatske promjene zahtijevaju sveobuhvatno rješenje kroz sporazum s dobro definiranim i sigurnim ciljevima za sva velika svjetska gospodarstva.

6.1.

Odbor preporuča da se preispita metodologija dodjele emisijskih jedinica te da se istodobno osigura primjeren besplatni postotak koji bi zadovoljio potrebe operatera koji ispunjavaju uvjete. Postoji opasnost da bi u definiciji sektora izloženih riziku istjecanja ugljika do 2020. godine moglo doći do znatnog smanjenja prema kojem bi prag, kao preduvjet prihvatljivosti, bio spušten na 0,18.

6.2.

EGSO je zabrinut zbog toga što bi pooštrenje referentnih vrijednosti dodatno kaznilo poduzeća koja se suočavaju s poteškoćama: pri međusektorskom smanjenju referentnih vrijednosti kroz jedinstveni linearni korektivni faktor postavljen na najmanje 0,5 % i najviše 1,5 % na godišnjoj osnovi, ne uzima se u obzir vijek trajanja opreme i stvarna tehnološka situacija u međusobno vrlo različitim sektorima.

6.3.

EGSO smatra da referentne vrijednosti za istjecanje ugljika moraju biti tehnički i gospodarski izvedive kako bi odrazile realna tehnološka dostignuća te preporučuje da se s metodologijom za smanjenje broja sektora na popisu sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika sa 177 na 52 za razdoblje 2021. – 2030., usuglase socijalni partneri te da bude popraćena posebnim mjerama za postupno ukidanje.

6.4.

EGSO ujedno smatra da treba ukinuti međusektorski korektivni faktor. Korektivni faktor koji je izračunan na neprimjeren način stvorio bi nesigurnost u besplatnoj dodjeli i izložio bi postrojenja prekomjernim troškovima.

6.5.

EGSO smatra da je potrebno predvidjeti mehanizam nadoknade neizravnih troškova usklađen na europskoj razini na temelju već utvrđenih parametara (4) kako bi se spriječilo trenutno narušavanje tržišnoga natjecanja na unutarnjem tržištu te kako bi sadašnji sustav koji se temelji na državnim potporama postao obvezujući i kako bi se države članice obvezale izdvojiti barem jedan dio svojih sredstava koja proizlaze iz dražbi za dostatnu nadoknadu neizravnih troškova koje snose izvođači s najboljim rezultatima na području zaštite okoliša u izloženim sektorima.

6.6.

EGSO zahtijeva da se fleksibilnija i dinamičnija besplatna dodjela emisijskih jedinica temelji na ažuriranim razinama stvarne proizvodnje te da se podupiru one proizvodne jedinice koje povećaju učinkovitost tako da im se nastavi dodjeljivati ista količina besplatnih emisijskih jedinica.

6.7.

Mjerilo za definiranje rizika istjecanja ugljika treba biti fleksibilnije kako bi što bolje odražavalo utjecaj cijene ugljika na konkurentnost raznih sektora, a osobito za mala i srednja poduzeća, koristeći kvalitativno mjerilo kako je definirano 2008.

6.8.

EGSO smatra da bi se fondovi sustava EU ETS – rezerva za stabilnost, fond za inovacije i fond za modernizaciju trebali promatrati kao dijelovi okvira kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje i prikladan sustav upravljanja/nadzora te kako bi se spriječila preklapanja i preopterećenja.

6.9.

EGSO smatra:

6.10.

Odbor poziva da se mjerila predviđena za mala postrojenja koja ispuštaju količine emisija niže od 25 000 tona CO2, prošire na postrojenja s emisijama nižim od 50 000 tona CO2, koja na europskoj razini predstavljaju otprilike 75 % postrojenja u sustavu ETS, što predstavlja samo 5 % ukupnih emisija.

6.11.

Mogućnosti operatera da smanje emisije koje proizlaze iz mineraloških procesa gotovo su nikakve te bi oni trebali imati pravo na potpuno besplatnu dodjelu jedinica emisija.

6.12.

S obzirom na to da se mjere revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama, osim na energetsku politiku, odnose i na mnoge druge politike Zajednice, Odbor preporučuje maksimalnu dosljednost te uklanjanje birokratskih preopterećenja u novim propisima i u pravilima s kojima zajedno djeluju.