RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE SAŽETAK PROCJENE UTJECAJA Priložen dokumentu Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o društvima s ograničenom odgovornošću s jednim članom /* SWD/2014/0123 final
Definicija
problema
Samo 2 % malih i srednjih
poduzeća (MSP) ulaže u inozemstvu osnivajući trgovačka društva u
drugim zemljama. Tu nisku razinu ulaganja može se objasniti nizom
čimbenika, među kojima je i nepodudaranje nacionalnih propisa i
nedostatak povjerenja u strana trgovačka društva među potencijalnim
potrošačima i poslovnim partnerima. Kako bi se zadobilo povjerenje stranih
klijenata i približilo lokalnom tržištu na kojem djeluju, mala i srednja
poduzeća te ostala trgovačka društva često odabiru poslovati posredstvom
podružnica koje „u cijelosti posjeduju”.[1]
Međutim, osnivanje podružnica u inozemstvu često predstavlja
poprilično opterećenje. Zbog
lingvističkih, administrativnih i pravnih razlika među državama
članicama osnivanje podružnica i upravljanje njima u inozemstvu mogu biti
skupi. Najprije, izravni
troškovi (proizašli iz obveznih zahtjeva za osnivanje trgovačkog društva[2])
mogu biti veći od onih u matičnoj zemlji društva. Zatim, zbog razlike
među nacionalnim propisima[3] često postoji veća potreba
za pravnim savjetima, a time se stvaraju dodatni troškovi. Kad bi zahtjevi
diljem Europske unije bili sličniji, potreba za dodatnim savjetima ne bi
bila tolika. Svi ti troškovi vrlo će vjerojatno biti posebno veliki
za grupe trgovačkih društava, s obzirom na to da matično društvo
trenutačno mora ispuniti različite zahtjeve za svaku zemlju u kojoj
želi osnovati podružnicu. Cilj
je prijedloga Europske komisije o statutu europskog privatnog društva (SPE) iz
2008.bio riješiti problem prepreka s kojima se suočavaju trgovačka
društva koja žele poslovati izvan okvira nacionalnih granica. Međutim, za
donošenje prijedloga bio je potreban jednoglasni dogovor država članica, a
s obzirom na to da je napredak za vrijeme pregovora izostao, Komisija ga je
odlučila povući (odluka donesena u okviru konteksta izvršivanja
Programa primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT)[4]).
Objavljeno je da će Komisija umjesto toga predložiti alternativne mjere
rješavanja određenih problema s kojima se suočavaju mala i srednja
poduzeća te ostala trgovačka društva pri pokušajima poslovanja izvan
okvira nacionalnih granica. Taj je pristup usklađen s Akcijskim planom o
europskom pravu trgovačkih društava i upravljanju poduzećima[5] iz
2012., kojim je ponovno potvrđena posvećenost Komisije pokretanju drugih
inicijativa, nastavno na prijedlog o SPE-u, kako bi se poboljšale
mogućnosti poslovanja trgovačkih društava izvan okvira nacionalnih
granica. Ova procjena utjecaja uklapa se u taj kontekst i posebno je usmjerena
na poteškoće povezane s osnivanjem podružnica u inozemstvu.
Potreba za
inicijativom Europske unije
Dosad
su rješenja država članica donesena kako bi se pojednostavnio postupak i
smanjili troškovi osnivanja trgovačkog društva bila usmjerena na njihove
nacionalne položaje (odnosno na trenutačne nacionalne propise) i nisu bila
usklađena s ostalim državama članicama. Stoga razlike među
nacionalnim pravilima i dalje postoje te je malo vjerojatno da će države
članice u bližoj budućnosti u nacionalne pravne sustave same uvesti
iste zahtjeve u vezi s posebnim pravnim oblikom trgovačkog društva.
Umjesto toga, vjerojatno je da će pojedinačne mjere država
članica rezultirati različitim skupovima nacionalnih pristupa.
Potreba prilagođavanja različitim sustavima za mala i srednja
poduzeća bi i dalje značila plaćanje dodatnih troškova te bi se
zbog toga odvratila od povećane aktivnosti u inozemstvu. S obzirom na
takvu situaciju jedini mogući način da se svladaju prepreke s kojima
se trgovačka društva trenutačno suočavaju jest rješavanje tog
pitanja na razini Europske unije.
Ciljevi
inicijative Europske unije
Opći cilj inicijative
Europske unije bio bi potaknuti poduzetničku djelatnost,
omogućujući poduzetnicima, a posebno malim i srednjim
poduzećima, da na jednostavniji način osnivaju trgovačka društva
u inozemstvu, u cilju poticanja rasta, otvaranja radnih mjesta i inovacija u
Europskoj uniji. Poseban cilj bio bi smanjiti određene troškove
koji se obično povezuju s osnivanjem podružnica i upravljanjem njima u
inozemstvu. Operativni cilj bio bi uskladiti određene bitne aspekte
nacionalnih propisa u cilju jednostavnijeg načina osnivanja
trgovačkih društava u inozemstvu.
Opcije politike
S
obzirom na to da bi ta inicijativa bila usmjerena na uklanjanje prepreka s
kojima se suočavaju trgovačka društva, a posebno mala i srednja
poduzeća, sličnih onima iz prijedloga SPE-a iz 2008., u okviru ove
procjene utjecaja razmatraju se slične opcije politike, no na samom se
početku odbacuju sve one koje se čine nerealnima, one koje nisu
izravno povezane s osnivanjem podružnica ili one koje bi dovele do neopravdane
diskriminacije trgovačkih društava. S obzirom na navedeno, opcija
utvrđivanja pravila koja se primjenjuju samo na mala i srednja
poduzeća odbijena je jer ne bi bila praktična u smislu provedbe i na
nepotreban bi način smanjila područje primjene inicijative. Umjesto
toga, cilj bi bio utvrditi pravila koja posebno odgovaraju malim i srednjim
poduzećima te grupama trgovačkih društava koja posjeduju mala i
srednja poduzeća, no kojima se veća trgovačka društva ne sprječavaju
da od njih ostvare koristi. Osim toga, u okviru procjene utjecaja odbačena
je mogućnost uspostave novog europskog pravog oblika sensu stricto
ili usklađivanja područja prava trgovačkog društva povezanog s
postupkom osnivanja podružnica u obliku dioničkih društava i društava s
ograničenom odgovornošću. Među
razmatranim opcijama politike jest i ona povezana s društvima s
ograničenom odgovornošću s jednim članom, s obzirom na to da se taj
oblik trgovačkog društva najčešće bira pri osnivanju podružnica.
Predloženim usklađivanjem relevantnog područja prava trgovačkih
društava od država članica zahtijevalo bi se donošenje odredbe unutar
svojih nacionalnih zakonodavstava za oblik nacionalnog prava trgovačkih
društava koji bi u pravnom smislu bio definiran na isti način za sve
države članice i koji bi imao zajedničku kraticu, SUP (Societas
Unius Personae). Detaljnije opcije politike razmotrene su u vezi sa
sljedećim pitanjima: 1.
registracijom; 2.
minimalnim kapitalnim zahtjevom. Revidirani
su različiti modeli procesa registracije, uzevši u obzir moguće
opcije za određene aspekte modela i interakciju tih aspekata, npr.
elektronička registracija (registracija moguća isključivo elektronički
ili registracija moguća elektronički i u papirnatom obliku) i
upotreba obrasca za društvene ugovore (obvezno ako se registracija obavlja
elektronički). Revidirani
su i različiti modeli minimalnog kapitalnog zahtjeva, uzevši u obzir i
interakciju različitih aspekata, npr. minimalni kapitalni zahtjev
(određivanje ekvivalenta minimalnog kapitalnog zahtjeva prosječnom minimalnom
kapitalnom zahtjevu država članica ili ekvivalenta iznosu od 1 EUR),
i upotreba instrumenata zaštite vjerovnika (određivanje minimalnog kapitalnog
zahtjeva na iznos od 1 EUR, ali uz dodatni zahtjev uspješnog
polaganja provjere bilance stanja i izdavanja potvrde o solventnosti). 5.
Preferirane opcije i njihovi utjecaji Registracija
„Scenarijem
bez djelovanja” ne bi se ostvario cilj inicijative Europske unije jer se njime
ne bi smanjili troškovi povezani s osnivanjem trgovačkih društava s
ograničenom odgovornošću s jednim članom. Osim toga, potencijalnim
promjenama nacionalnih prava trgovačkih društava koje nisu usklađene na
razini Europske unije ne bi se osigurala dovoljna dosljednost ili
usklađenost prava trgovačkih društava država članica. Opcija
na temelju koje bi se najbolje ostvarilo ciljeve elektroničke registracije
bila bi dostupna zajedno s jedinstvenim obrascem za društvene ugovore. Od svih
razmotrenih opcija ta bi dovela do najvećih smanjenja troškova, rezultirajući
uštedama u izravnom postupku elektroničke registracije i upotrebi jednog
obrasca na razini Europske unije trgovačkim društvima koja odaberu
elektroničku registraciju. Ta bi opcija bila usklađena s ostalim
politikama Europske unije.[6]
Njome bi se omogućila dostupnost postupka elektroničke registracije ,
za koji bi bio osiguran obrazac na razini Europske unije, bez prisiljavanja
država članica i trgovačkih društava da ga prihvate kao jedini postupak
registracije za SUP-ove. Ta bi opcija imala najveći pozitivan utjecaj na
osnivače trgovačkih društava, bez znatnijeg negativnog utjecaja na
ostale zainteresirane strane u usporedbi s ostalim opcijama. Da bi se osigurao
pokazatelj obujma potencijalne uštede troškova za osnivače trgovačkih
društava s ograničenom odgovornošću s jednim članom,
izračunani su scenariji visoke i niske razine uštede. Uštede troškova za
osnivače SUP-ova u Europskoj uniji mogle bi se razlikovati u rasponu od 21 milijun EUR
u kontekstu scenarija niske razine uštede do 58 milijuna EUR u
kontekstu scenarija visoke razine uštede u jednoj godini. Od
mjera predloženih u okviru raznih opcija uvođenje postupka
elektroničke registracije imalo bi najveći utjecaj na države
članice i ostale zainteresirane strane. Međutim, razina učinka
razlikovala bi se među državama članicama, ovisno o rasponu u kojem
je postupak registracije trenutačno digitaliziran na nacionalnoj razini, o
dostupnim ljudskim potencijalima i o načinu na koji se država članica
odlučuje uskladiti sa standardom koji se uvodi u okviru inicijative, s
obzirom na to da državama članicama ne bi bila nametnuta nijedna posebna
metoda ili način ostvarivanja željenog „krajnjeg rezultata”. I dalje bi
bile u potpunosti odgovorne za kvalitetu potrebnih provjera izvršenih u odnosu
na podnositelje zahtjeva te se inicijativom ne bi snizili postojeći
standardi povezani s takvim provjerama. To bi trebalo ublažiti zabrinutosti
određenih skupina zainteresiranih strana, poput javnih bilježnika, u vezi
sa smanjenjem razine nadzora koji se izvršava unutar država članica. Kao
što je već slučaj u brojnim državama članicama, postupak
registracije i dalje bi se moglo učinkovito kontrolirati, a da se
osnivač trgovačkog društva osobno ne pojavljuje pred javnim
bilježnikom u onim državama članicama u kojima postoji takav zahtjev.
Većina država članica trebala bi prilagoditi svoje nacionalne sustave
elektroničke registracije umjesto da stvaraju nove i jedini bi trošak
povezan s jedinstvenim obrascem za društvene ugovore bio njegovo stavljanje na
raspolaganje na internetu. Osim toga, te bi troškove države članice
snosile samo jedanput, dok bi osnivači trgovačkih društava koristi
imali i u budućnosti. Minimalni
kapitalni zahtjev „Scenarij
bez djelovanja” ne bi se pokazao učinkovitim u ostvarivanju ciljeva
inicijative Europske unije jer bi nacionalne mjere mogle odvesti države
članice u različitim smjerovima, kako je prikazano na primjerima
reformi u Mađarskoj, Češkoj Republici i Slovačkoj[7].
Štoviše, takve reforme donesene na nacionalnoj razini obično su povezane s
nacionalnim kontekstom i ne bi bile dovoljno usklađene diljem Europske
unije. Opcija
kojom bi se najbolje ostvarili ciljevi bila bi minimalni kapitalni zahtjev u
iznosu od 1 EUR, bez dodatnih mjera za zaštitu vjerovnika. Time bi se
smanjili troškovi povezani s ispunjenjem minimalnog kapitalnog zahtjeva za
trgovačka društva u brojnim državama članicama bez nametanja ikakvih
dodatnih troškova. Međutim, ova opcija nije učinkovita u smislu
ostvarivanja ciljeva i ne nudi isti stupanj usklađenosti s ostalim
politikama Europske unije kao što bi to bio slučaj opcije kojom se
smanjuje minimalni kapitalni zahtjev i kojom se od trgovačkih društava
zahtijeva da uspješno polože provjeru bilance stanja i izdaju potvrdu o
solventnosti. Potonjom bi se opcijom osiguravala korist trgovačkim
društvima, iako u manjoj mjeri, i istovremeno bi se u njezinu okviru postupalo
u interesu vjerovnika. Utjecaj dviju opcija na države članice, u smislu
uvođenja novih propisa u njihove nacionalne pravne sustave, ne bi se
znatno razlikovao. Preferirana opcija (minimalni kapitalni zahtjev u iznosu od 1 EUR
i zahtjev uspješnog polaganja provjere bilance stanja i izdavanje potvrde o
solventnosti) mogla bi osnivačima u Europskoj uniji osigurati uštedu
između 215 i 595 milijuna EUR u jednoj godini[8]
(oduzimajući bilo kakve troškove za izdavanje potvrda o solventnosti u
slučaju provedbe raspodjela), pritom istovremeno dajući jamstvo
primjerene razine zaštite za vjerovnike. Ova
bi opcija utjecala na one države članice koje trenutačno nemaju minimalni
kapitalni zahtjev u iznosu od 1 EUR i/ili ne upotrebljavaju potvrde o
solventnosti kako bi uredile raspodjele u okviru svojeg nacionalnog prava. Te
države članice stoga možda neće podržati inicijativu. Međutim, o
pitanju minimalnog kapitalnog zahtjeva u iznosu od 1 EUR raspravljalo
bi se u institucionalnom kontekstu drukčijem od povučenog prijedloga
SPE-a i ne bi bilo povezano s ostalim osjetljivim pitanjima poput sudjelovanja
zaposlenika i prijenosa registriranog sjedišta trgovačkog društva. To bi,
zajedno s uvođenjem bolje zaštite za vjerovnike od one uključene u
prijedlog SPE-a, trebalo poboljšati vjerojatnosti postizanja dogovora među
državama članicama, posebno s obzirom na to da je nedostatak kompenzacijskih
mjera za zaštitu vjerovnika jedan od razloga zašto se brojne države
članice protive smanjenju minimalnog kapitalnog zahtjeva. U zamjenu za
mali iznos minimalnog kapitalnog zahtjeva, trgovačka društva trebala bi
posvetiti više pažnje osiguranju primjerene razine likvidnosti prije provedbe
raspodjela (npr. isplate dividendi ili prihoda jedinom članu). Preferirana
kombinacija opcija Kombinacija
preferiranih opcija iz svakog od prethodno navedenih naslova –
elektronička registracija SUP-ova, jedinstveni obrazac na razini Europske
unije za društvene ugovore, minimalni kapitalni zahtjev u iznosu od 1 EUR
i zahtjev uspješnog polaganja provjere bilance stanja i izdavanja potvrde o
solventnosti – imala bi pozitivan utjecaj na izvršavanje temeljnih prava i
posebno bi učvrstila načelo slobode poslovanja osiguravajući
drugi način izvršavanja ovog prava i dajući osnivačima
trgovačkih društava veći izbor u smislu načina na koji obavljaju
poslovne djelatnosti. Preferirane
opcije imale bi i pozitivne gospodarske i društvene učinke. Potičući
poduzetničku djelatnost, te bi opcije trebale dovesti do većeg izbora
robe i usluga za potrošače, otvaranja novih radnih mjesta te do sustava
zaštite za vjerovnike koji bi bio bolje prilagođen današnjem poslovnom
okruženju. S obzirom na to da preferirane opcije ne bi ni na koji način
utjecale na pitanje prijenosa registriranih sjedišta ili sudjelovanja
zaposlenika, ne bi bilo potrebno uvesti mjere za smanjenje mogućeg
zaobilaženja primjenjivih socijalnih i ostalih prava jer su mjere protiv
zlouporabe, kad je potrebno, propisane nacionalnim pravom. Kombinacijom
preferiranih opcija mogle bi se osnivačima trgovačkih društava u
Europskoj uniji osigurati uštede između 236 i 653 milijuna EUR
u jednoj godini. Teško je predvidjeti relativni omjer tih ušteda za strane
i domaće osnivače, no ukupnim uštedama trebalo bi se omogućiti,
posebno malim i srednjim poduzećima, da bolje iskoriste mogućnosti
poslovanja izvan okvira nacionalnih granica. Iako bi, osim prava
trgovačkih društava, i dalje trebala biti u skladu s ostalim zakonima u
državama članicama u kojima bi poslovale, pojednostavnjenjem regulatornog
okruženja u odnosu na razna pitanja koja se rješavaju u okviru preferiranih
opcija politike trebali bi se osigurati povoljniji uvjeti za poslovanje od onih
koji su trenutačno na snazi. 6.
Praćenje i ocjena Europska komisija
ocijenila bi napredak postignut u odnosu na postavljene ciljeve. Praćenje
bi u početku bilo usmjereno na provedbu prijedloga, nakon čega bi se
prikupljali konkretniji podaci u vezi s njegovim učincima, npr.
praćenjem broja osnovanih trgovačkih društava s jednim članom
(uključujući SUP-ove), kretanja u okviru njihovih prekograničnih
djelatnosti, njihovih troškova osnivanja i operativnih troškova i dostupnosti
elektroničke registracije. Naknadnom ocjenom revidirali bi se načini
na koje je prijedlog proveden u nacionalnom pravu i učinak koji je imao na
uobičajene troškove osnivanja i upravljanja trgovačkim društvom u
inozemstvu te izvješćivanje o svim dosad neriješenim praktičnim
problemima. [1] Podružnice
imaju odvojenu pravnu osobnost i primjenjuju pravila zemlje u kojoj su
registrirane. Stoga, dok potrošačima osiguravaju robnu marku i ugled
matičnog društva, istovremeno im nude sigurnost poslovanja s
trgovačkim društvom koje ima pravni status nacionalnog, a ne stranog
trgovačkog društva. [2] Npr. minimalni kapitalni zahtjev, troškovi registracije ili
pristojbe javnog bilježnika. [3] Npr. razlike u društvenim ugovorima, u organizaciji i strukturi
trgovačkih društava ili u zahtjevima izvješćivanja. [4]
Povlačenje prijedloga o SPE-u navedeno je u Prilogu Komunikaciji
„Primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): zaključci i
sljedeći koraci”, COM(2013) 685, 2.10.2013. [5] COM(2012) 740. [6] U
slučaju bilo koje od razmotrenih opcija ciljeve je moguće ostvariti
samo uz određene dodatne izdatke država članica, čiji bi raspon
ovisio o trenutačnim načinima registracije na snazi na nacionalnoj
razini. Opcije u okviru kojih je ponuđena elektronička registracija i
registracija u papirnatom obliku bile bi u skladu s Digitalnom agendom Europske
unije jer pružaju mogućnost, a ne obvezu, elektroničke registracije
trgovačkog društva. [7] Vidi cjelovit tekst Procjene utjecaja. [8] Vidi izračune u Prilogu Procjeni utjecaja.