Prijedlog ODLUKE VIJEĆA o stajalištu koje je u ime Europske unije potrebno zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. o pravilima o podrijetlu novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla /* COM/2014/0741 final - 2014/0353 (NLE) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Regionalnom konvencijom o paneuromediteranskim
povlaštenim pravilima podrijetla[1]
(dalje u tekstu: „Konvencija”) predviđene su odredbe o podrijetlu robe
kojom se trguje na temelju relevantnih sporazuma koje su sklopile ugovorne
stranke. EU je potpisao Konvenciju 15. lipnja 2011. i
dostavio depozitaru Konvencije svoju ispravu o prihvatu 26. ožujka 2012. U
skladu s tim Konvencija je primjenom članka 10. stavka 3. stupila na snagu
za EU 1. svibnja 2012. Norveška, Island i Lihtenštajn, ostale ugovorne stranke
Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru[2]
(dalje u tekstu „Sporazum o EGP-u”), potpisali su Konvenciju 15. lipnja 2011.,
30 lipnja 2011. i 15. lipnja 2011. te su dostavili depoziraru Konvencije svoje
isprave o prihvatu 9. studenoga 2011., 12. ožujka 2012. i 28. studenoga 2011. U
skladu s tim Konvencija je primjenom članka 10. stavka 3. stupila na snagu
1. siječnja 2012. za Norvešku, 1. svibnja 2012. za Island i 1.
siječnja 2012. za Lihtenštajn. Člankom 6. Konvencije predviđa se da
svaka ugovorna stranka poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurala
učinkovita primjena Konvencije. Na temelju toga u Sporazumu o EGP-u
potrebno je zamijeniti Protokol 4. o pravilima o podrijetlu novim Protokolom
koji se poziva na Konvenciju onoliko koliko je to moguće. Istovremeno se
ažurira tekst Protokola 4. tako što se, između ostalog, usklađuje s
Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. Ovim se prijedlogom Protokol 4. zamjenjuje
novim Protokolom kako bi se poboljšala čitljivost gospodarskim subjektima
i upravnim tijelima. U odnosu na postojeći Protokol promjene su
sljedeće: 1. Članak 3. mijenja se
kako bi se proširila primjena dijagonalne kumulacije podrijetla na svaku zemlju
koja sudjeluje u EU-ovu procesu stabilizacije i pridruživanja[3], što je jedan od
glavnih ciljeva Konvencije. Kako bi se izbjegla obvezna upotreba izdavanja
potvrda EUR-MED, u članak 3. stavak 1. dodano je upućivanje na države
koje sudjeluju u EU-ovu procesu stabilizacije i pridruživanja. Iz istog je
razloga upućivanje na Farske otoke preneseno iz članka 3. stavka 2. u
članak 3. stavak 1. 2. U upućivanju na
članak 32. u Sadržaju riječi „Uzajamna pomoć” zamjenjuju se
riječima „Administrativna suradnja”. 3. Izraz „Zajednica” zamjenjuje
se izrazom „Europska unija” u naslovu „Zajedničke izjave” u Sadržaju, u
članku 3. stavku 1., članku 3. stavku 5., članku 4. stavku 2. i
članku 31. stavku 1., kao i u Zajedničkim izjavama. 4. Izraz „Komisija Europskih
zajednica” zamjenjuje se izrazom „Europska komisija” u članku 3. stavku
5., članku 31. stavku 3. i članku 32. stavku 1. 5. U članku 5.
stavku 2. riječi „ne bi trebao upotrebljavati” zamjenjuju se
riječima „ne bi trebao koristiti”. 6. U članku 6. stavku 1.
umeće se sljedeće nakon slova (m):
„(n) miješanje šećera s bilo kojom tvari;”
Trenutačna slova od (n) do (p) ponovno se obilježavaju slovima od (o) do
(q). 7. Naslov članka 32.
zamjenjuje se sljedećim:
„Administrativna suradnja” Sadržaj Priloga od I. do IV.b zamjenjuje se
upućivanjem na Konvenciju. 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA
ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UTJECAJA Na sastanku Odbora za Carinski zakonik, odjela
za podrijetlo, 13. svibnja 2013. održane su konzultacije s državama
članicama EU-a o nacrtu odluke Vijeća. Konzultacije s ugovornim
strankama održane su na sastanku radne skupine Pan-Euro-Med 14. i 15. svibnja
2013. Vanjska ekspertiza nije bila potrebna. Nije
bila potrebna ni procjena učinka jer su predložene izmjene tehničke
prirode i ne utječu na sadržaj Protokola o pravilima o podrijetlu koji je
trenutačno na snazi. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA Člankom 1. stavkom 3. Uredbe
Vijeća (EZ) br. 2894/94 o rješenjima za provedbu Sporazuma o EGP-u
predviđeno je da Vijeće, na prijedlog Komisije, utvrdi stajalište o
takvim odlukama koje je potrebno zauzeti u ime Unije. Pravna osnova izmjene ove odredbe je članak 207.
zajedno s člankom 218. stavkom 9. Ugovora o funkcioniranju
Europske unije. Prijedlog je u isključivoj nadležnosti
Unije. Načelo supsidijarnosti stoga se ne primjenjuje. Predloženi instrument: Odluka Vijeća. Ovaj prijedlog zamjenjuje završnu verziju
COM(201)133 od 22. ožujka 2012. koja se njime ukida. 2014/0353 (NLE) Prijedlog ODLUKE VIJEĆA o stajalištu koje je u ime Europske unije
potrebno zauzeti u Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o
Europskom gospodarskom prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. o pravilima o
podrijetlu novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla VIJEĆE EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 207. zajedno s člankom 218.
stavkom 9., uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ)
br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o rješenjima za provedbu Sporazuma
o Europskom gospodarskom području[4],
a posebno njezin članak 1. stavak 3., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, budući da: (1) Protokol 4. uz Sporazum o
Europskom gospodarskom prostoru[5]
(„Sporazum”) odnosi se na pravila o podrijetlu. (2) Regionalnom konvencijom o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla[6] („Konvencija”)
predviđene su odredbe o podrijetlu robe kojom se trguje na temelju
relevantnih sporazuma koje su sklopile ugovorne stranke. (3) EU, Norveška i Lihtenštajn
potpisali su Konvenciju 15. lipnja 2011., a Island je potpisao Konvenciju 30.
lipnja 2011. (4) EU, Norveška, Island i
Lihtenštajn dostavili su depozitaru Konvencije svoje isprave o prihvatu 26.
ožujka 2012., 9. studenog 2011., 12. ožujka 2012. i 28. studenog 2011. U skladu
s tim Konvencija je primjenom članka 10. stavka 3. stupila na snagu 1.
svibnja 2012. za EU i Island te 1. siječnja 2012. za Norvešku i
Lihtenštajn. (5) Člankom 6. Konvencije
predviđa se da svaka ugovorna stranka poduzima odgovarajuće mjere
kako bi se osigurala učinkovita primjena Konvencije. Na temelju toga u
Sporazumu o EGP-u potrebno je zamijeniti Protokol 4. o pravilima o podrijetlu
novim Protokolom koji je usklađen s Konvencijom i poziva se na nju onoliko
koliko je to moguće. (6) Europska unija stoga bi
trebala u Zajedničkom odboru EGP-a zauzeti stajalište utvrđeno u
priloženom nacrtu odluke. DONIJELO JE OVU ODLUKU: Članak 1. Stajalište koje Europska unija treba zauzeti u
Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o Europskom gospodarskom
prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. o pravilima o podrijetlu novim
Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla i koji se poziva na tu
Konvenciju onoliko koliko je to moguće, utvrđeno je u priloženom
nacrtu odluke Zajedničkog odbora EGP-a. Predstavnici Unije u Zajedničkom odboru
EGP-a mogu prihvatiti manje izmjene nacrta odluke Zajedničkog odbora EGP-a
bez dodatne odluke Vijeća. Članak
2. Odluka Zajedničkog odbora EGP-a
objavljuje se u Službenom listu Europske unije. Članak 3. Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja. Sastavljeno u Bruxellesu Za
Vijeće Predsjednik [1] SL L 54, 26.2.2013., str. 4. [2] SL L 1, 3.1.1994., str. 3. [3] Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska
republika Makedonija, Crna Gora, Srbija i Kosovo u skladu s Rezolucijom
Vijeća sigurnosti UN-a 1244/99. [4] SL L 305, 30.11.1994., str. 6. [5] SL L 1, 3.1.1994., str. 3. [6] SL L 54, 26.2.2013., str. 4. PRILOG
ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a
br. .../2014
o zamjeni Protokola 4. o pravilima o podrijetlu uz Sporazum o Europskom
gospodarskom prostoru novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom
konvencijom o paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a, uzimajući u obzir Sporazum o Europskom
gospodarskom prostoru (dalje: „Sporazum o EGP-u”), a posebno njegov
članak 98., budući da: (1)
U članku 9. Sporazuma o EGP-u upućuje se
na Protokol 4. kojim se utvrđuju pravila o podrijetlu i predviđa
kumulacija podrijetla između Unije, Švicarske (uključujući
Lihtenštajn), Islanda, Norveške, Turske, Farskih otoka i sudionika u
Barcelonskom procesu[1]. (2)
Regionalnom konvencijom o paneuromediteranskim
povlaštenim pravilima podrijetla[2]
(„Konvencija”) predviđene su odredbe o podrijetlu robe kojom se trguje na
temelju relevantnih sporazuma koje su sklopile ugovorne stranke. (3)
EU, Norveška i Lihtenštajn potpisali su Konvenciju
15. lipnja 2011., a Island je potpisao Konvenciju 30. lipnja 2011. (4)
EU je dostavio svoje isprave o prihvatu depozitaru
Konvencije 26. ožujka 2012., Norveška 9. studenoga 2011., Island 12. ožujka
2012. i Lihtenštajn 28. studenoga 2011. Stoga je Konvencija primjenom
članka 10. stavka 3. stupila na snagu 1. svibnja 2012. za EU i
Island te 1. siječnja 2012. za Norvešku i Lihtenštajn. (5)
Konvencija uključuje sudionike procesa
stabilizacije i pridruživanja u paneuromediteransko područje kumulacije
podrijetla. (6)
Ako prijelaz na Konvenciju nije istodoban za sve
ugovorne stranke u paneuromediteranskom području kumulacije, to ne bi
smjelo prouzročiti nepovoljniji položaj u usporedbi s onim iz prethodne
verzije Protokola 4. (7)
Člankom 6. Konvencije predviđa se da
svaka ugovorna stranka poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurala
učinkovita primjena Konvencije. Stoga bi Protokol 4. o pravilima o
podrijetlu uz Sporazum trebalo zamijeniti novim protokolom usklađenim s
Konvencijom. (8)
Odlukom br. XX/XX
Zajedničkog odbora predviđaju se prijelazna pravila za Hrvatsku u
odnosu na primjenu pravila o podrijetlu utvrđena u Protokolu 4. Ta bi se
pravila trebala i dalje primjenjivati do isteka prijelaznog razdoblja. DONIO JE OVU ODLUKU: Članak 1. 1. Protokol 4. uz Sporazum
zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Odluci. 2. Neovisno o stavku 1. ovog
članka, članak 41. Protokola 4., kako je izmijenjen Odlukom
Zajedničkog odbora EGP-a br. XX/XX[3],
i dalje se primjenjuje do 1. siječnja 2017. Članak 2. Ova Odluka stupa na snagu […],
uz uvjet da su sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma podnesene
Zajedničkom odboru EGP-a[4]. Primjenjuje se od 1. travnja 2014. Članak 3. Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u
Službenog lista Europske unije i u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske
unije. Sastavljeno u Bruxellesu […]. Za
Zajednički odbor EGP-a Predsjednik Tajnici
Zajedničkog odbora EGP-a PRILOG Odluci
Zajedničkog odbora EGP-a br. […] „PROTOKOL 4. O PRAVILIMA O PODRIJETLU SADRŽAJ GLAVA
I. OPĆE
ODREDBE Članak 1. Definicije GLAVA
II. DEFINICIJA
POJMA „PROIZVODI S PODRIJETLOM” Članak 2. Opći zahtjevi Članak 3. Dijagonalna kumulacija
podrijetla Članak 4. Proizvodi dobiveni u
cijelosti Članak 5. Dostatno obrađeni
ili prerađeni proizvodi Članak 6. Nedostatna obrada ili
prerada Članak 7. Kvalifikacijska
jedinica Članak 8. Pribor, zamjenski
dijelovi i alat Članak 9. Setovi Članak 10. Neutralni elementi GLAVA
III. TERITORIJALNI
UVJETI Članak 11. Načelo
teritorijalnosti Članak 12. Izravni prijevoz Članak 13. Izložbe GLAVA
IV. POVRAT
ILI IZUZEĆE Članak 14. Zabrana povrata ili
izuzeća od carine GLAVA
V. DOKAZ
O PODRIJETLU Članak 15. Opći zahtjevi Članak 16. Postupak izdavanja
potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED Članak 17. Naknadno izdane potvrde
o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED Članak 18. Izdavanje duplikata
potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED Članak 19. Izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 ili
EUR-MED na temelju prethodno izdanog ili sastavljenog dokaza o podrijetlu Članak 20. Odvojeno
računovodstveno iskazivanje Članak 21. Uvjeti za sastavljanje izjave na računu ili
izjave na računu EUR-MED Članak 22. Ovlašteni izvoznik Članak 23. Valjanost dokaza o
podrijetlu Članak 24. Podnošenje dokaza o
podrijetlu Članak 25. Uvoz u djelomičnim
pošiljkama Članak 26. Izuzeća od
dokazivanja podrijetla Članak 27. Izjave dobavljača Članak 28. Dokazne isprave Članak 29. Čuvanje dokaza o podrijetlu, izjava
dobavljača i dokaznih isprava Članak 30. Nepodudarnosti i
formalne greške Članak 31. Iznosi iskazani u eurima GLAVA
VI. ORGANIZACIJA
UPRAVNE SURADNJE Članak 32. Upravna suradnja Članak 33. Provjera dokaza o podrijetlu Članak 34. Provjera izjave
dobavljača Članak 35. Rješavanje sporova Članak 36. Kazne Članak 37. Slobodne zone GLAVA
VII. CEUTA
I MELILLA Članak 38. Primjena Protokola Članak 39. Posebni uvjeti GLAVA
VIII. ZAVRŠNE
ODREDBE Članak 40. Prijelazne odredbe za
robu u provozu ili na skladištenju POPIS
PRILOGA Prilog I.: Uvodne napomene uz
popis u Prilogu II. Prilog II.: Popis prerada ili obrada koje je potrebno
obaviti na materijalima bez podrijetla kako bi dobiveni proizvod stekao status
proizvoda s podrijetlom Prilog III.a Ogledni primjerci potvrde o prometu robe EUR.1 i
zahtjev za potvrdu o prometu robe EUR.1 Prilog III.b Ogledni primjerci potvrde i zahtjeva o prometu
robe EUR-MED Prilog IV.a Tekst izjave na
računu Prilog IV.b Tekst izjave na
računu EUR-MED Prilog V. Primjerak izjave
dobavljača Prilog VI. Primjerak
dugoročne izjave dobavljača ZAJEDNIČKE
IZJAVE Zajedničke izjave o prihvatu dokaza o
podrijetlu izdane u okviru sporazuma iz članka 3. Protokola 4.
za proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške Zajednička izjava o Kneževini Andori Zajednička izjava o Republici San Marinu Zajednička izjava o ugovornoj stranci
koja se povlači iz Regionalne konvencije o paneuromediteranskim pravilima
o podrijetlu GLAVA I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Definicije Za potrebe ovog Protokola: (a) „proizvodnja”
znači svaka vrsta obrade ili prerade, uključujući sastavljanje
ili posebne postupke; (b) „materijal”
znači svaki sastojak, sirovina, sastavni dio ili dio itd. koji se
upotrebljava u proizvodnji proizvoda; (c) „proizvod”
znači proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namijenjen
kasnijoj uporabi u drugim postupcima proizvodnje; (d) „roba” znači
materijali i proizvodi; (e) „carinska
vrijednost” znači vrijednost kako je utvrđena u skladu sa Sporazumom
iz 1994. o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i
trgovini (Sporazum Svjetske trgovačke organizacije o određivanju
carinske vrijednosti); (f) „cijena
fco tvornica” znači cijena za proizvod fco tvornica plaćena
proizvođaču u EGP-u u čijem se poduzeću obavlja završna
prerada ili obrada, uz uvjet da cijena uključuje vrijednost svih
upotrijebljenih materijala umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu
ili bi mogli podlijegati povratu kada se dobiveni proizvod izvozi; (g) „vrijednost
materijala” znači carinska vrijednost u vrijeme uvoza upotrijebljenog
materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili se ne može
utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijale u Europskom
gospodarskom prostoru; (h) „vrijednost
materijala s podrijetlom” znači vrijednost takvih materijala kako je
određeno točkom (g), koja se primjenjuje mutatis mutandis; (i) „dodana
vrijednost” znači cijena fco tvornica umanjena za carinsku vrijednost
svakog od uključenih materijala koji su podrijetlom iz drugih zemalja
navedenih u članku 3. na koje se primjenjuje kumulacija ili, ako
carinska vrijednost nije poznata ili ju je nemoguće utvrditi, prva
utvrdiva cijena plaćena za materijale u EGP-u; (j) „poglavlja”
i „tarifni brojevi” znači poglavlja i tarifni brojevi
(četveroznamenkasti brojevi) koji se upotrebljavaju u nazivlju koje je dio
Harmoniziranog sustava naziva i označivanja robe (u ovom Protokolu nazvan
„Harmonizirani sustav” ili „HS”); (k) „razvrstan”
se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala pod pojedini
tarifni broj; (l) „pošiljka”
znači proizvodi koji se ili otpremaju istodobno od izvoznika do primatelja
ili su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi
na njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili su, ako takva isprava
ne postoji, obuhvaćeni jednim računom; (m) „područja”
uključuju teritorijalne vode. GLAVA II. DEFINICIJA POJMA „PROIZVODI S PODRIJETLOM” Članak 2. Opći zahtjevi 1. Za potrebe provedbe Sporazuma smatra se da su sljedeći
proizvodi podrijetlom iz EGP-a: (a) proizvodi koji su u
cijelosti dobiveni u EGP-u u smislu članka 4.; (b) proizvodi
dobiveni u EGP-u koji sadržavaju materijale koji nisu u cijelosti dobiveni u
EGP-u, uz uvjet da su materijali dostatno obrađeni ili prerađeni u
EGP-u u smislu članka 5. U tu se svrhu
područja ugovornih stranaka na koja se primjenjuje ovaj Sporazum smatraju
jedinstvenim područjem. 2. Neovisno o stavku 1. područje Kneževine Lihtenštajna
radi utvrđivanja podrijetla proizvoda iz tablica 1. i 2. Protokola
3. izuzeto je iz Europskoga gospodarskog prostora te se za takve
proizvode smatra da su podrijetlom iz Europskoga gospodarskog prostora samo ako
su dobiveni u cijelosti ili dostatno obrađeni ili prerađeni na
područjima drugih ugovornih stranaka. Članak 3. Dijagonalna kumulacija podrijetla 1. Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 2., smatra
se da su proizvodi podrijetlom iz EGP-a ako su dobiveni na njegovu
području upotrebom materijala podrijetlom iz Švicarske
(uključujući Lihtenštajn)[5],
Islanda, Norveške, Farskih otoka, Turske, Europske unije ili bilo koje zemlje
koja sudjeluje u postupku stabilizacije i pridruživanja Europske unije[6], uz uvjet da obrada ili
prerada izvršene u EGP-u nadilaze postupke iz članka 6. . Nije nužno
da su takvi materijali bili podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi. 2. Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 2., smatra
se da su proizvodi podrijetlom iz EGP-a ako su dobiveni na njegovu
području upotrebom materijala podrijetlom iz bilo koje zemlje koja
sudjeluje u Euro-mediteranskom partnerstvu na temelju Deklaracije iz Barcelone
donesene na Euro-mediteranskoj konferenciji održanoj 27. i 28. studenoga
1995., osim Turske[7],
uz uvjet da obrada ili prerada izvršene u EGP-u nadilaze postupke iz
članka 6. . Nije nužno da su takvi materijali bili podvrgnuti
dostatnoj obradi ili preradi. 3. Ako obrada ili prerada izvršena u EGP-u ne izlazi izvan
okvira radnji iz članka 6., smatra se da je dobiveni proizvod podrijetlom
iz EGP-a samo kada je tamo dodana vrijednost veća od vrijednosti
upotrijebljenih materijala podrijetlom iz bilo koje zemlje iz stavka 1. i
stavka 2. . Ako to nije slučaj, dobiveni proizvod smatra se
proizvodom podrijetlom iz zemlje koja ima najveći udio u vrijednosti
materijala s podrijetlom upotrijebljenih u proizvodnji u EGP-u. 4. Proizvodi podrijetlom iz jedne od zemalja iz stavka 1.
i stavka 2. koji nisu podvrgnuti nikakvoj obradi ili preradi u EGP-u zadržavaju
svoje podrijetlo ako se izvoze u jednu od tih zemalja. 5. Kumulacija predviđena u ovom
članku može se primijeniti samo uz sljedeće uvjete: (a) sporazum
o povlaštenoj trgovini u skladu s člankom XXIV. Općeg sporazuma o
carinama i trgovini (GATT) primjenjuje se između zemalja uključenih u
dobivanje statusa podrijetla i zemlje odredišta; (b) materijali
i proizvodi stekli su status materijala i proizvoda s podrijetlom primjenom
pravila o podrijetlu jednakih onima iz ovog Protokola; i (c) obavijesti
u kojima je navedeno ispunjenje potrebnih zahtjeva za primjenu kumulacije objavljene
su u Službenom listu Europske unije (serija C) i u drugim ugovornim
strankama u skladu s njihovim postupcima. Kumulacija
predviđena ovim člankom primjenjuje se od datuma navedenog u
obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije (serija C). Europska unija
putem Europske komisije drugim ugovornim strankama dostavlja pojedinosti
sporazuma, uključujući datume njihova stupanja na snagu koji se
primjenjuju na zemlje iz stavka 1. i stavka 2. Članak 4. Proizvodi dobiveni u cijelosti 1. Sljedeće se smatra dobivenim u
cijelosti u Europskom gospodarskom prostoru: (a) mineralni
proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihova morskog dna; (b) biljni
proizvodi ondje ubrani ili požnjeveni; (c) žive
životinje koje su ondje okoćene i uzgojene; (d) proizvodi
od ondje uzgojenih živih životinja; (e) proizvodi
koji su dobiveni ondje lovom ili ribolovom; (f) proizvodi
morskog ribarstva i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora
izvan teritorijalnih voda ugovornih stranaka; (g) proizvodi
izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda
navedenih u (f); (h) rabljeni
proizvodi ondje prikupljeni, prikladni samo za recikliranje sirovina,
uključujući rabljene gume prikladne samo za protektiranje ili za
upotrebu kao otpad; (i) otpad i
otpadni materijal od ondje obavljenih proizvodnih postupaka; (j) proizvodi
koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih
voda, uz uvjet da imaju isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili
podzemlja; (k) ondje
proizvedena roba isključivo iz proizvoda navedenih u (a) do (j). 2. Izrazi „njihova plovila” i „njihovi brodovi tvornice” u
stavku 1. točkama (f) i (g) primjenjuju se samo na plovila i brodove
tvornice: (a) koji
su registrirani ili upisani u jednoj od država članica Europske unije
ili u državama EFTA-e; (b) koji
plove pod zastavom države članice Europske unije ili države EFTA-e; (c) koji
se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana država
članica Europske unije ili država EFTA-e, odnosno trgovačkog
društva sa sjedištem u jednoj od tih država, čiji su direktor ili
direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova
te uprave ili odbora državljani država članica Europske unije ili
država EFTA-e i čija najmanje polovica kapitala, u slučaju partnerstava
ili društava s ograničenom odgovornošću, a povrh svega navedenog,
pripada tim državama ili javnim tijelima odnosno državljanima spomenutih
država; (d) čiji
su zapovjednik i časnici državljani država članica Europske
unije ili država EFTA-e; i (e) čiju
posadu čini najmanje 75 % državljana država članica
Europske unije ili država EFTA-e. Članak 5. Dostatno obrađeni ili
prerađeni proizvodi (1)
Za potrebe članka 2. proizvodi koji nisu u
cijelosti dobiveni smatraju se dovoljno obrađenima ili prerađenima
kada su ispunjeni uvjeti iz popisa u Prilogu II. U pogledu svih
proizvoda koji su obuhvaćeni ovim Sporazumom prethodno spomenuti uvjeti
odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se mora podvrgnuti materijal bez
podrijetla koji se upotrebljava u proizvodnji te se primjenjuju isključivo
u vezi s takvim materijalom. Prema tome, ako se proizvod koji je,
ispunivši uvjete navedene u popisu, stekao status proizvoda s podrijetlom
upotrebljava u proizvodnji drugog proizvoda, uvjeti koji se primjenjuju na proizvod
u koji je ugrađen ne primjenjuju se na njega, a materijali bez podrijetla
koji su možda upotrijebljeni pri njegovoj proizvodnji ne uzimaju se u obzir. 2. Neovisno o stavku 1. materijali bez podrijetla koji se prema
uvjetima utvrđenima u popisu u Prilogu II. ne bi smjeli upotrebljavati pri
izradi određenog proizvoda ipak se mogu koristiti, uz uvjet da: (a) njihova
ukupna vrijednost nije viša od 10 % cijene proizvoda fco tvornica; (b) temeljem
ovog stavka nije premašen ni jedan postotak naveden na popisu maksimalne
vrijednosti materijala bez podrijetla. Ovaj se stavak ne
primjenjuje na proizvode koji potpadaju pod poglavlja od 50. do 63.
Harmoniziranog sustava. 3. Stavci
1. i 2. primjenjuju se podložno odredbama članka 6. Članak 6. Nedostatna obrada ili prerada 1. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., sljedeći postupci
smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s
podrijetlom bez obzira na to jesu li zahtjevi iz članka 5. ispunjeni
ili nisu: (a) postupci
kojima se osigurava očuvanje proizvoda u dobru stanju tijekom prijevoza i
skladištenja; (b) rastavljanje
i sastavljanje pošiljaka; (c) pranje,
čišćenje; uklanjanje prašine, oksida, ulja, boje ili ostalih premaza; (d) glačanje
ili prešanje tekstila; (e) jednostavni
postupci bojenja i laštenja; (f) ljuštenje,
djelomično ili potpuno izbjeljivanje, poliranje i glaziranje žitarica i
riže; (g) postupci
bojenja šećera ili izrade kocki šećera; (h) lupljenje,
uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća; (i) oštrenje,
jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje; (j) sijanje,
prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje;
(uključujući i sastavljanje setova proizvoda); (k) jednostavno
pakiranje u staklenke, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije,
pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci
pakiranja; (l) stavljanje
ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih prepoznatljivih
znakova na proizvode ili njihovu ambalažu; (m) jednostavno
miješanje proizvoda, bez obzira na to jesu li različitih vrsta ili ne; (n) miješanje
šećera s bilo kojim materijalom; (o) jednostavno
sastavljanje dijelova proizvoda radi dobivanja proizvoda u cijelosti ili
rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove; (p) kombinacija
dvaju ili više postupaka koji su navedeni pod točkama od (a) do (o); (q) klanje
životinja. 2. Pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada kojoj je
podvrgnut određeni proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.,
u obzir se uzimaju svi postupci obavljeni na dotičnom proizvodu u EGP-u. Članak 7. Kvalifikacijska jedinica (1)
Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog
Protokola konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri
utvrđivanju razvrstavanja primjenom nomenklature iz Harmoniziranog
sustava. U skladu s tim: (a) ako
je proizvod, sastavljen od skupine ili skupa predmeta,
razvrstan u jedan tarifni broj uz uvjete Harmoniziranog sustava, takva
cjelina čini kvalifikacijsku jedinicu; (b) ako
se pošiljka sastoji od više istih proizvoda razvrstanih u isti tarifni
broj Harmoniziranog sustava, svaki se proizvod mora uzeti pojedinačno kada
se primjenjuju odredbe ovog Protokola. 2. Kada je prema općem pravilu 5. Harmoniziranog sustava za
potrebe razvrstavanja pakiranje uključeno zajedno s proizvodom, ono se
uključuje i za potrebe utvrđivanja podrijetla. Članak 8. Pribor, zamjenski dijelovi i alati Pribor, zamjenski
dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem,
uređajem ili vozilom i koji su dio redovite opreme te stoga uključeni
u cijenu opreme ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim
dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila. Članak 9. Setovi Za setove se, kako
je određeno općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatra da
imaju podrijetlo ako su sve komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim,
kada se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez
podrijetla, set kao cjelina smatra se proizvodom s podrijetlom uz uvjet
da vrijednost proizvoda bez podrijetla nije viša od 15 % cijene seta fco
tvornica. Članak 10. Neutralni elementi Kako bi se utvrdilo
je li određeni proizvod proizvod s podrijetlom, nije potrebno
odrediti podrijetlo sljedećih elemenata koji bi se mogli upotrebljavati
pri njegovoj proizvodnji: (a) energije i
goriva; (b) postrojenja i
opreme; (c) strojeva i
alata; (d) robe koja ne
ulazi i koja nije namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda. GLAVA III. TERITORIJALNI UVJETI Članak 11. Načelo teritorijalnosti 1. Osim kako je predviđeno člankom 3. i stavkom
3. ovog članka, uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom
koji su određeni u glavi II. moraju se ispunjavati bez prekida u EGP-u. 2. Osim kako je predviđeno člankom 3., ako se roba s
podrijetlom izvezena iz EGP-a u drugu zemlju vrati, ona se mora smatrati robom
bez podrijetla, osim ako se carinskim tijelima pruže zadovoljavajući
dokazi o tome: (a) da je
vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena, i (b) da
nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili potrebni
kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji ili za
vrijeme izvoza. 3. Na stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u skladu s uvjetima
iz glave II. ne utječu postupci obrade ili prerade koji su izvan EGP-a
obavljeni na materijalima koji su iz EGP-a izvezeni i nakon toga ponovno uvezeni,
uz uvjet: (a) da
su ti materijali u cijelosti dobiveni u EGP-u ili su prije izvoza podvrgnuti
obradi ili preradi koja nadilazi postupke navedene u članku 6. ; i (b) da se
carinskim tijelima mogu podnijeti zadovoljavajući dokazi o tome: (i) da
je ponovno uvezena roba dobivena obradom ili preradom izvezenih materijala i (ii) da ukupna dodana vrijednost koja je ostvarena izvan EGP-a
primjenom odredaba ovog članka nije viša od 10 % cijene
proizvoda fco tvornica krajnjeg proizvoda za koji se traži stjecanje statusa
proizvoda s podrijetlom. 4. Za potrebe stavka 3. uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s
podrijetlom koji su određeni u glavi II. ne primjenjuju se na obradu ili
preradu koja je obavljena izvan EGP-a. Međutim, kada je u popisu iz
Priloga II. za određivanje statusa podrijetla za krajnji proizvod
predviđeno pravilo kojim se određuje maksimalna
vrijednost za sve upotrijebljene materijale bez podrijetla, ukupna vrijednost
materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni na području predmetne
stranke, s ukupnom dodanom vrijednošću ostvarenom izvan EGP-a primjenom
odredaba ovog članka, ne smije biti viša od navedenog postotka. 5. Za potrebe primjene odredaba stavaka 3. i 4. smatra se da
„ukupna dodana vrijednost” podrazumijeva sve troškove koji nastanu izvan EGP-a,
uključujući i vrijednost materijala koji su ondje ugrađeni. 6. Odredbe stavaka 3. i 4. ne primjenjuju se na proizvode
koji ne ispunjavaju uvjete utvrđene u popisu iz Priloga II. ili na
proizvode koji se mogu smatrati dostatno obrađenima ili prerađenima
samo ako se primijene opća odstupanja utvrđena u članku 5.
stavku 2. 7. Odredbe stavaka 3. i 4. ne primjenjuju se na proizvode
iz poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava. 8. Svaka obrada ili prerada obuhvaćena ovim člankom koja je
obavljena izvan EGP-a obavlja se u skladu s postupcima vanjske prerade ili
sličnim postupcima. Članak 12. Izravni prijevoz (1)
Povlašteni tretman predviđen u okviru ovog
Sporazuma primjenjuje se isključivo na proizvode koji zadovoljavaju
zahtjeve iz ovog Protokola i koji se prevoze izravno u EGP-u ili kroz državno
područje zemalja iz članka 3. s kojima se primjenjuje
kumulacija. Međutim, proizvodi koji predstavljaju jednu pošiljku mogu se
prevoziti i preko drugih područja, pri čemu je, ako to nalažu
okolnosti, na tim područjima moguć i njihov pretovar ili privremeno
skladištenje, pod uvjetom da ti proizvodi ostaju pod nadzorom carinskih tijela
u zemlji provoza ili skladištenja te da nisu podvrgnuti nikakvim postupcima
osim istovara, ponovnog utovara ili kakvog drugog postupka koji se obavlja kako
bi se očuvali u dobrom stanju. Proizvodi
s podrijetlom mogu se cjevovodima prevoziti i preko područja koje nije
područje Europskoga gospodarskog prostora. 2. Carinskim tijelima zemlje uvoznice podnose se dokazi o ispunjavanju
uvjeta određenih u stavku 1. predočenjem: (a) jedinstvene
prijevozne isprave kojom je obuhvaćen prolazak robe od zemlje izvoznice
kroz zemlju provoza; ili (b) potvrde
koju izdaju carinska tijela zemlje provoza: (i) u kojoj se
navodi točan opis proizvoda; (ii) u
kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara proizvoda i, kada je to
primjenjivo, nazivi brodova ili drugih upotrijebljenih prijevoznih sredstava; i (iii) kojom
se potvrđuju uvjeti pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza; ili (c) u
nedostatku navedenog, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz. Članak 13. Izložbe 1. Na proizvode s podrijetlom koji su radi izlaganja poslani u
zemlju koja nije zemlja iz članka 3. s kojom se primjenjuje
kumulacija i koji su nakon izložbe prodani za uvoz u EGP, primjenjuju se pri
uvozu povlastice iz odredaba Sporazuma, uz uvjet da se carinskim tijelima
podnesu zadovoljavajući dokazi o tome: (a) da
je izvoznik te proizvode poslao iz jedne od ugovornih stranaka u zemlju u kojoj
se izložba održava te da ih je tamo izložio; (b) da
je izvoznik te proizvode prodao ili na drugi način prepustio osobi u
drugoj ugovornoj stranci; (c) da
su proizvodi poslani za vrijeme izložbe ili neposredno nakon nje u onom stanju
u kojem su bili upućeni na izložbu i (d) da
proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u
koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi. 2. Dokaz o podrijetlu izdaje se ili sastavlja u skladu s odredbama
glave V. te na uobičajen način podnosi carinskim tijelima
zemlje uvoznice. Na dokazu se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema
potrebi može se zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o uvjetima pod
kojima su proizvodi bili izloženi. 3. Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke,
industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili
slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne
svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih
proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom. GLAVA IV. POVRAT ILI IZUZEĆE Članak 14. Zabrana povrata ili izuzeća od
carine 1. Materijali bez podrijetla koji su upotrijebljeni za proizvodnju
proizvoda podrijetlom iz EGP-a ili jedne od zemalja iz članka 3. za
koje je dokaz o podrijetlu izdan ili sastavljen u skladu s odredbama
glave V. u ugovornim strankama ne podliježu povratu carine ili
izuzeću od carine bilo koje vrste. 2. Zabrana iz stavka 1. primjenjuje se na svaki postupak kojim
se predviđa povrat, otpust ili neplaćanje, bilo djelomično ili
potpuno, carina ili davanja s istovrsnim učinkom koje se u bilo kojoj
ugovornoj stranci primjenjuju na materijale upotrijebljene u proizvodnji, ako
se takav povrat, otpust ili neplaćanje, izričito ili u praksi,
primjenjuje kada se proizvodi dobiveni od tih materijala izvoze, ali ne i kada
se ondje zadržavaju radi domaće upotrebe. 3. Izvoznik proizvoda na koje se odnosi dokaz o podrijetlu mora
u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela podnijeti sve
potrebne isprave kojima se dokazuje da u vezi s materijalima bez podrijetla,
koji su upotrijebljeni u proizvodnji predmetnih proizvoda, nije ostvaren
nikakav povrat carine te da su sve carine ili davanja s istovrsnim učinkom
koji se primjenjuju na takve materijale doista plaćene. 4. Odredbe stavaka 1. do 3. također se primjenjuju u
odnosu na pakiranje u smislu članka 7. stavka 2., pribor, rezervne
dijelove i alate u smislu članka 8. te proizvode u setu u
smislu članka 9. ako su takvi proizvodi bez podrijetla. 5. Odredbe stavaka od 1. do 4. primjenjuju se isključivo
u odnosu na materijale one vrste na koju se ovaj Protokol primjenjuje. Nadalje,
te odredbe ne isključuju primjenu sustava povrata izvoznih carina na
poljoprivredne proizvode koji se pri izvozu primjenjuje u skladu s odredbama
Sporazuma. GLAVA V. DOKAZ O PODRIJETLU Članak 15. Opći zahtjevi 1. Proizvodi s podrijetlom pri uvozu u jednu od ugovornih stranaka
imaju povlastice iz odredaba ovog Sporazuma nakon podnošenja jednog od
sljedećih dokaza o podrijetlu: (a) potvrde o
prometu robe EUR.1, primjerak koje se nalazi u Prilogu III.a; (b) potvrde
o prometu robe EUR-MED, primjerak koje se nalazi u Prilogu III.b; (c) u
slučajevima iz članka 21. stavka 1., izjave (dalje u tekstu
„izjava o podrijetlu” ili „izjava na računu EUR-MED”) koju izvoznik izdaje
na računu, potvrdi o isporuci ili bilo kojoj drugoj komercijalnoj
ispravi u kojoj se opisuju predmetni proizvodi u dovoljnoj mjeri da se mogu
prepoznati. tekstovi izjava na računu sadržani su u Prilozima IV.a i IV.b. 2. Neovisno o stavku 1. na proizvode s podrijetlom u smislu ovog
Protokola u slučajevima predviđenima člankom 26. primjenjuju se
povlastice iz odredbi ovog Sporazuma, pri čemu nije potrebno podnijeti ni
jedan od dokaza o podrijetlu navedenih u stavku 1. Članak 16. Postupak izdavanja potvrde o prometu
robe EUR.1 ili EUR-MED 1. Potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdaju carinska tijela
zemlje izvoznice na pisani zahtjev koji podnosi izvoznik ili, pod
odgovornošću izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik. 2. U tu svrhu izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik ispunjava i
obrazac potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i obrazac zahtjeva, primjerci
kojih se nalaze u Prilozima III.a i III.b. Ti se obrasci ispunjavaju na jednom
od jezika na kojima je sastavljen ovaj Sporazum i u skladu s odredbama nacionalnih
zakona zemlje izvoznice. Ako je obrazac pisan rukom, mora biti napisan tintom i
tiskanim slovima. Opis proizvoda upisuje se u za to predviđeno polje bez
ostavljanja praznih redaka. Ako polje nije do kraja ispunjeno, ispod zadnjeg
retka opisa potrebno je povući vodoravnu liniju, a nepopunjeni se
dio mora prekrižiti. 3. Izvoznik koji podnosi zahtjev za izdavanje potvrde o prometu
robe EUR.1 ili EUR-MED mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih
tijela zemlje izvoznice u kojoj se izdaje potvrda o prometu robe EUR.1 ili
EUR-MED podnijeti sve potrebne isprave kojima se dokazuje da predmetni
proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da se ispunjavaju svi ostali
zahtjevi iz ovog Protokola. 4. Ne dovodeći u pitanje stavak 5., potvrdu o prometu robe
EUR.1 izdaju carinska tijela ugovorne stranke u sljedećim
slučajevima: –
ako se predmetni proizvodi mogu smatrati
proizvodima podrijetlom iz Europskoga gospodarskog prostora ili iz jedne od
zemalja iz članka 3. stavka 1. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez
primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3.
stavka 2. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola. –
ako se predmetni proizvodi mogu smatrati
proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. s kojom
se primjenjuje kumulacija , bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom
iz zemalja iz članka 3. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog
Protokola, uz uvjet da je potvrda EUR-MED ili izjava na računu
EUR-MED izdana u zemlji podrijetla. 5. Potvrdu o prometu robe EUR-MED izdaju carinska tijela
ugovorne stranke ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima
podrijetlom iz Europskoga gospodarskog prostora ili iz jedne od zemalja iz
članka 3. s kojom se primjenjuje kumulacija i ako ispunjavaju druge
zahtjeve iz ovog Protokola. –
kumulacija se primjenjivala s materijalima
podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. ili –
proizvodi se mogu upotrebljavati kao materijali u
kontekstu kumulacije za proizvodnju proizvoda za izvoz u jednu od zemalja iz
članka 3. stavka 2. ili –
proizvodi se mogu ponovo izvoziti iz zemlje u koju
se roba šalje u jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2. 6. Potvrda o prometu robe EUR-MED u polju 7. sadržava jednu od sljedećih
izjava na engleskom: –
ako je podrijetlo dobiveno primjenom kumulacije s
proizvodima podrijetlom iz jedne zemlje ili više zemalja iz članka 3.: „CUMULATION APPLIED
WITH ………” (name of the country/countries) –
ako je podrijetlo dobiveno bez primjene kumulacije
s proizvodima podrijetlom iz jedne zemlje ili više zemalja iz članka 3.: „NO CUMULATION
APPLIED” 7. Carinska tijela koja izdaju potvrde o prometu robe EUR.1 ili
EUR-MED poduzimaju sve korake potrebne kako bi se provjerilo imaju li predmetni
proizvodi status proizvoda s podrijetlom te ispunjavaju li se ostali zahtjevi
iz ovog Protokola. Ta tijela u tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i
obaviti uvid u poslovne knjige izvoznika ili provesti druge provjere koje
smatraju primjerenima. Ona također osiguravaju da su obrasci iz stavka
2. propisno ispunjeni. Carinska tijela posebno provjeravaju je li prostor
predviđen za opis proizvoda ispunjen na način da se
isključi svaka mogućnost neovlaštenog dopisivanja. 8. Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED navodi se
u polju 11. potvrde. 9. Carinska tijela izdaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i
stavljaju je na raspolaganje izvozniku čim se obavi ili osigura stvarni
izvoz. Članak 17. Naknadno izdane potvrde o prometu robe
EUR.1 ili EUR-MED 1. Neovisno o članku 16. stavku 9. potvrda o prometu robe
EUR.1 ili EUR-MED može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koji se
odnosi ako: (a) u
trenutku izvoza nije izdana zbog pogreške, nenamjernog propusta ili posebnih
okolnosti; ili (b) se
carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da je potvrda
o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdana, ali da pri uvozu nije prihvaćena
iz tehničkih razloga. 2. Neovisno o članku 16. stavku 9. potvrda o prometu
EUR-MED može se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi i za koji je u
vrijeme izvoza izdana potvrda o prometu EUR.1, uz uvjet da se carinskim
tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da su uvjeti iz članka
16. stavka 5. zadovoljeni. 3. Radi provedbe stavka 1. i stavka 2. izvoznik u svojem
zahtjevu mora naznačiti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda
o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED odnosi te mora navesti razloge za svoj
zahtjev. 4. Carinska tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe
EUR.1 ili EUR-MED tek nakon što provjere odgovaraju li podaci navedeni u
izvoznikovu zahtjevu podacima iz odgovarajućeg spisa. 5. Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED
sadržavaju sljedeću zabilješku na engleskom jeziku: „ISSUED
RETROSPECTIVELY” Potvrde
o prometu robe EUR-MED izdane naknadno primjenom stavka 2. sadržavaju
sljedeću zabilješku na engleskom jeziku: ISSUED
RETROSPECTIVELY (Original EUR.1 No ……… (date and place of issue) 6. Zabilješka iz stavka 5. unosi se u polje 7. potvrde o
prometu robe EUR.1. ili EUR-MED. Članak 18. Izdavanje duplikata potvrde o
prometu robe EUR.1 ili EUR-MED 1. U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o
prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izvoznik carinskim tijelima koja su je izdala
može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata na temelju izvoznih isprava
koje se nalaze u njihovu posjedu. 2. Tako izdan
duplikat sadržava sljedeću zabilješku na engleskom jeziku: „DUPLICATE” 3. Zabilješka iz stavka 2. unosi se u polje 7. duplikata
potvrde o prometu robe EUR.1. ili EUR-MED. 4. Duplikat, na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne
potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED, stupa na snagu tog datuma. Članak 19. Izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1
ili EUR-MED na temelju prethodno izdanog ili sastavljenog dokaza o podrijetlu Kada se proizvodi s
podrijetlom stavljaju pod nadzor određene carinske službe u
ugovornim strankama, izvorni dokaz o podrijetlu može zamijeniti jedna ili više
potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED radi slanja svih ili nekih od
predmetnih proizvoda na druga mjesta u EGP-u. Takvu zamjensku potvrdu (potvrde)
o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdaje carinska služba pod čiji su nadzor
stavljeni ti proizvodi. Članak 20. Odvojeno računovodstveno
iskazivanje 1. Ako nastanu bitni troškovi ili materijalne teškoće pri
čuvanju odvojenih zaliha istovjetnih i međusobno zamjenjivih
materijala s podrijetlom i materijala bez podrijetla, carinska tijela mogu, na
pisani zahtjev zainteresiranih stranaka, odobriti upotrebu metode tzv.
„odvojenog računovodstvenog iskazivanja” (u daljnjem tekstu „metoda”) za
upravljanje tim zalihama. 2. Metodom se mora osigurati da u određenom referentnom
razdoblju broj dobivenih proizvoda koji se mogu smatrati proizvodima „s
podrijetlom” bude jednak broju proizvoda koji bi se dobio da su zalihe bile
fizički odvojene. 3. Carinska tijela mogu odrediti da se odobrenje iz stavka 1.
dodijeli pod uvjetima koji se smatraju prikladnima. 4. Metoda se primjenjuje i njezina se primjena bilježi u skladu s
opće prihvaćenim računovodstvenim načelima koja se
primjenjuju u zemlji u kojoj je proizvod proizveden. 5. Korisnik metode može izdati ili zatražiti potvrde o podrijetlu,
ovisno o slučaju, za količinu proizvoda koji se mogu smatrati
proizvodima s podrijetlom. Korisnik na zahtjev carinskih tijela dostavlja
izjavu o tome kako se upravljalo tim količinama. 6. Carinska tijela nadziru upotrebu odobrenja i mogu ga povući
kad god se korisnik njime na bilo koji način neispravno koristi ili ako ne
ispunjava bilo koji od drugih uvjeta utvrđenih ovim Protokolom. Članak 21. Uvjeti za sastavljanje izjave na
računu ili izjave na računu EUR-MED 1. Izjavu na računu ili izjavu na računu EUR-MED kako je
navedena u članku 15. stavku 1. točki (c) može
sastaviti: (a) ovlašteni
izvoznik u smislu članka 22.; ili (b) bilo
koji izvoznik za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više paketa
koji sadržavaju proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost nije viša
od 6 000 EUR. 2. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., izjava na računu može
se sastaviti u sljedećim slučajevima: – ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz
Europskoga gospodarskog prostora ili iz jedne od zemalja iz članka 3.
stavka 1. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez primjene kumulacije s
materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. stavka 2. i ako
ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola. – ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz
jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. s kojom se primjenjuje kumulacija,
bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka
3. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola, uz uvjet da je
potvrda EUR-MED ili izjava na računu EUR-MED izdana u zemlji
podrijetla. 3. Izjavu na računu EUR-MED može se sastaviti ako se predmetni
proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Europskoga gospodarskog
prostora ili iz jedne od zemalja iz članka 3. s kojom se primjenjuje
kumulacija i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola i: – kumulacija se primjenjivala s proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja
iz članka 3. stavka 2. ili – proizvodi se mogu upotrebljavati kao proizvodi u kontekstu kumulacije
za proizvodnju proizvoda za izvoz u jednu od zemalja iz članka 3. stavka
2. ili – proizvodi se mogu ponovo izvoziti iz zemlje u koju se roba šalje u
jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2. 4. Izjava na računu EUR-MED sadržava jednu od sljedećih
izjava na engleskom: – ako je podrijetlo dobiveno primjenom kumulacije s proizvodima
podrijetlom iz jedne ili više zemalja iz članka 3.: „CUMULATION APPLIED
WITH ………” (name of the country/countries) – ako je podrijetlo dobiveno bez primjene kumulacije s proizvodima
podrijetlom iz jedne ili više zemalja iz članka 3.: „NO CUMULATION
APPLIED” 5. Izvoznik koji sastavlja izjavu na računu ili izjavu na
računu EUR-MED mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih
tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se
dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da se
ispunjavaju ostali zahtjevi ovog Protokola. 6. Izjavu na računu ili izjavu na računu EUR-MED izvoznik
sastavlja tako što na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi
otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst
navodi u Prilozima IV.a i IV.b, pri čemu je dužan upotrijebiti jednu od jezičnih
verzija određenih u tim prilozima, a u skladu s odredbama nacionalnog
prava zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i
tiskanim slovima. 7. Izjave na računu ili izjave na računu EUR-MED moraju
imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni
izvoznik u smislu članka 22. ne mora potpisivati takvu izjavu uz
uvjet da se carinskim tijelima zemlje izvoznice u pisanom obliku obveže
da će preuzeti punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se
navodi kao osoba koja ju je vlastoručno potpisala. 8. Izjavu na računu ili izjavu na računu EUR-MED može
sastaviti izvoznik u trenutku izvoza proizvoda na koje se odnosi ili nakon
izvoza, uz uvjet da se u zemlju uvoznicu dostavi najkasnije dvije godine od
uvoza proizvoda na koje se odnosi. Članak 22. Ovlašteni izvoznik 1. Carinska tijela zemlje izvoznice mogu ovlastiti bilo kojeg
izvoznika (u daljnjem tekstu „ovlašteni izvoznik”) koji često šalje
pošiljke proizvoda u skladu s ovim Sporazumom za davanje izjava na računu
ili izjava na računu EUR-MED bez obzira na vrijednost predmetnih
proizvoda. Izvoznik koji podnosi zahtjev za takvo ovlaštenje mora carinskim
tijelima dati sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za
potvrđivanje da njegovi proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te
da se ispunjavaju ostali zahtjevi ovog Protokola. 2. Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika
podložno bilo kojim uvjetima koje smatraju primjerenima. 3. Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog
ovlaštenja koji se navodi u izjavi na računu ili izjavi na računu
EUR-MED. 4. Carinska tijela nadziru upotrebu ovlaštenja ovlaštenog izvoznika. 5. Carinska tijela mogu u svakom trenutku povući ovlaštenje.
Carinska tijela to čine ako ovlašteni izvoznik prestane davati jamstva iz
stavka 1., ako više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na neki drugi
način nepravilno koristi ovlaštenje. Članak 23. Valjanost dokaza o podrijetlu 1. Dokaz o podrijetlu vrijedi četiri mjeseca od dana izdavanja
u zemlji izvoznici i u tom se roku podnosi carinskim tijelima zemlje uvoznice. 2. Dokazi o podrijetlu koji se podnose carinskim tijelima zemlje
uvoznice nakon isteka roka za podnošenje iz stavka 1. mogu se prihvatiti
radi primjene povlaštenog tretmana kada je do nepodnošenja tih dokumenata
unutar roka došlo zbog izvanrednih okolnosti. 3. U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja carinska tijela
zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu kada su proizvodi podneseni
prije isteka navedenog roka. Članak 24. Podnošenje dokaza o podrijetlu Dokazi o podrijetlu
podnose se carinskim tijelima zemlje uvoznice u skladu s postupcima koji se
primjenjuju u toj zemlji. Carinska tijela mogu zahtijevati prijevod
dokaza o podrijetlu, a mogu zahtijevati i da uz uvoznu deklaraciju bude
priložena i izjava uvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete koji
su potrebni za provedbu ovog Sporazuma. Članak 25. Uvoz u djelomičnim pošiljkama U slučajevima
kada se na zahtjev uvoznika i uz uvjete koje određuju carinska tijela
zemlje uvoznice u djelomičnim pošiljkama uvoze rastavljeni ili
nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a)
Harmoniziranog sustava, koji spadaju u odjeljke XVI. i XVII. ili tarifne
brojeve 7308. i 9406. Harmoniziranog sustava, carinskim se tijelima pri uvozu
prve pošiljke za te proizvode podnosi samo jedan dokaz o podrijetlu. Članak 26. Izuzeća od dokazivanja podrijetla 1. Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili
koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom
bez potrebe podnošenja dokaza o podrijetlu, uz uvjet da takvi proizvodi
nisu uvezeni u trgovačke svrhe, da su deklarirani kao proizvodi koji
ispunjavaju zahtjeve ovog Protokola i da nema sumnje u istinitost takve
izjave. U slučaju proizvoda koji su poslani poštom ta se izjava može
unijeti u carinsku deklaraciju CN22/CN23 ili na list papira koji se
prilaže toj ispravi. 2. Uvoz koji je povremen i koji se isključivo odnosi na
proizvode za osobnu upotrebu primatelja ili putnika ili njihovih obitelji ne
smatra se uvozom u trgovinske svrhe ako je iz prirode i količine proizvoda
očito da nisu namijenjeni u komercijalne svrhe. 3. Nadalje, ukupna vrijednost tih proizvoda ne smije biti viša od
500 EUR-a u slučaju malih paketa ili 1 200 EUR u slučaju
proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika. Članak 27. Izjave dobavljača 1. Kada se kod jedne od ugovornih stranaka izdaje potvrda o
prometu robe EUR.1 ili kada se sastavlja izjava na račun za proizvode s
podrijetlom u čijoj je proizvodnji upotrijebljena roba iz drugih ugovornih
stranaka, a koja je prošla obradu ili preradu u Europskom gospodarskom prostoru
i koja nije dobila povlašteni status proizvoda s podrijetlom, uzima se u obzir
izjava dobavljača izdana za ovu robu u skladu s ovim člankom. 2. Izjava dobavljača iz stavka 1. služi kao dokaz da je
predmetna roba prošla obradu ili preradu u Europskom gospodarskom prostoru u
svrhu utvrđivanja mogu li se proizvodi, u čijoj je proizvodnji
upotrijebljena ta roba, smatrati proizvodima podrijetlom iz Europskoga
gospodarskog prostora te mogu li ispunjavati druge uvjete ovog Protokola. 3. Dobavljač sastavlja za svaku pošiljku robe, osim u
slučajevima predviđenim stavkom 4., zasebnu izjavu dobavljača u
obliku propisanom u Prilogu V. na komadu papira priloženom uz
račun, dostavnicu ili bilo koju drugu komercijalnu ispravu koja predmetnu
robu opisuje dovoljno podrobno da bi se mogla jasno prepoznati. 4. Kada dobavljač redovito opskrbljuje
određenog klijenta robom, za čiju se obradu ili preradu u
Europskom gospodarskom prostoru očekuje da dulje vremensko razdoblje
ostane stalna, on može pružiti jedinstvenu izjavu dobavljača kako bi
se obuhvatile naknadne pošiljke te robe, u daljnjem tekstu
„dugoročna izjava dobavljača”. Dugoročna
izjava dobavljača može uobičajeno vrijediti do godinu dana od
dana sastavljanja izjave. Carinska tijela zemlje u kojoj se sastavlja izjava
određuju uvjete pod kojima se mogu upotrijebiti dulja razdoblja. Dobavljač
sastavlja dugoročnu izjavu u obliku propisanom u Prilogu VI. te opisuje
predmetnu robu dovoljno podrobno da bi se mogla prepoznati. Izjava se dostavlja
predmetnom klijentu prije dostave prve pošiljke robe obuhvaćene tom
izjavom ili zajedno s prvom pošiljkom. Dobavljač
odmah obavješćuje svog klijenta ako dugoročna izjava dobavljača
više nije primjenjiva na isporučenu robu. 5. Izjava dobavljača iz stavaka 3. i 4. otipkana je
ili tiskana na jednom od jezika na kojem je sastavljen Sporazum u skladu s
odredbama nacionalnih zakona zemlje u kojoj je sastavljena te na sebi ima rukom
pisani izvorni potpis dobavljača. Izjava također može biti pisana
rukom; u takvim slučajevima napisana je tintom i tiskanim slovima. 6. Dobavljač koji sastavlja izjavu mora biti spreman u
bilo kojem trenutku na zahtjev carinskih tijela zemlje u kojoj se izjava
sastavlja podnijeti svu pripadajuću dokumentaciju kojom se dokazuje da su
navodi na izjavi točni. Članak 28. Dokazne isprave Isprave navedene u
članku 16. stavku 3. i članku 21. stavku 5. te članku 27. stavku
6. koje se upotrebljavaju u svrhu dokazivanja da se proizvodi obuhvaćeni
potvrdom o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili izjavom na računu ili
izjavom na računu EUR-MED mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz zemalja
iz članka 3. i da ispunjavaju ostale zahtjeve ovog Protokola te da
su navodi u izjavi dobavljača točni, mogu se sastojati, među
ostalim, od sljedećeg: (a) izravnih
dokaza o postupcima koje je izvoznik ili dobavljač poduzeo da bi se dobila
predmetna roba i koji se nalaze, primjerice, u njegovoj računovodstvenoj
ili knjigovodstvenoj evidenciji; (b) isprava kojima
se za upotrijebljene materijale dokazuje status proizvoda s podrijetlom, a koje
su izdane ili sastavljene u ugovornoj stranci gdje se te isprave upotrebljavaju
u skladu s nacionalnim pravom; (c) isprave kojima
se dokazuje obrada ili prerada materijala u Europskom gospodarskom prostoru, a
koje su izdane ili sastavljene u ugovornoj stranci gdje se te isprave
upotrebljavaju u skladu s nacionalnim pravom; (d) potvrde o
prometu EUR.1 ili EUR-MED ili izjave na računu ili izjave na računu
EUR-MED kojima se dokazuje podrijetlo korištenih materijala, izdane ili
sastavljene u ugovornim strankama u skladu s Protokolom, ili u jednoj od
zemalja iz članka 3. u skladu s pravilima o podrijetlu koji su jednaki
pravilima Protokola. (e) izjave dobavljača,
sastavljene u ugovornim strankama u skladu s ovim Protokolom, koje dokazuju
obradu ili preradu upotrijebljenog materijala u Europskom gospodarskom
prostoru; (f) odgovarajućih
dokaza koji se odnose na obradu ili preradu obavljenu izvan Europskoga gospodarskog
prostora primjenom članka 11., koji dokazuju da su uvjeti tog članka
zadovoljeni. Članak 29. Čuvanje dokaza o podrijetlu,
izjava dobavljača i dokaznih isprava 1. Izvoznik koji zahtijeva izdavanje potvrde o prometu robe
EUR.1 ili EUR-MED obvezan je čuvati isprave iz članka 16. stavka 3.
najmanje tri godine. 2. Izvoznik koji sastavlja izjavu na računu ili izjavu na
računu EUR-MED obvezan je najmanje tri godine čuvati preslik
navedene izjave o podrijetlu te isprave iz članka 21. stavka 5. 3. Dobavljač koji sastavlja izjavu dobavljača obvezan
je u razdoblju od najmanje tri godine čuvati preslike izjave i
računa, dostavnica ili drugih komercijalnih isprava kojima je ova izjava
priložena, kao i isprave iz članka 27. stavka 6. Dobavljač
koji sastavlja dugoročnu izjavu dobavljača obvezan je najmanje
tri godine čuvati preslike izjave i svih računa, dostavnica ili
drugih komercijalnih isprava koje se odnose na robu obuhvaćenu izjavom
koja je poslana predmetnom klijentu, kao i isprave iz članka 27. stavka 6.
To razdoblje počinje od datuma isteka valjanosti dugoročne izjave
dobavljača. 4. Carinska tijela zemlje izvoznice koja izdaju potvrdu o
prometu robe EUR.1 ili EUR-MED dužna su čuvati zahtjev iz članka 16.
stavka 2. u razdoblju od najmanje tri godine. 5. Carinska tijela zemlje uvoznice obvezna su najmanje tri godine
čuvati potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i izjave na računu te
izjave na računu EUR-MED koje su im podnesene. Članak 30. Nepodudarnosti i formalne greške 1. Otkriće neznatnih odstupanja između navoda navedenih u
dokazu o podrijetlu i onih u ispravama koje su podnesene carinskoj službi radi
obavljanja službenog postupka za uvoz proizvoda ne čini dokaz o podrijetlu
ipso facto ništavim ako se uredno utvrdi da ta isprava doista odgovara
podnesenim proizvodima. 2. Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na
dokazu o podrijetlu, ne bi smjele biti razlog za odbacivanje te isprave
ako te pogreške nisu takve da bi stvorile sumnju u pogledu točnosti navoda
u toj ispravi. Članak 31. Iznosi iskazani u eurima 1. Za primjenu odredaba članka 21. stavka 1. točke (b) i
članka 26. stavka 3. u slučajevima u kojima su proizvodi fakturirani
u valuti koja nije euro, svaka predmetna zemlja jednom godišnje
utvrđuje iznose u nacionalnim valutama država članica Europske unije
i zemalja iz članka 3. koji predstavljaju protuvrijednost iznosa
iskazanih u eurima. 2. Pošiljka uživa pogodnosti odredbi članka 21. stavka 1.
točke (b) ili članka 26. stavka 3. pozivanjem na valutu u kojoj je
račun sastavljen u skladu s iznosom koji je odredila dotična zemlja. 3. Iznosi koji se upotrebljavaju u bilo kojoj nacionalnoj valuti
protuvrijednost su te nacionalne valute iznosa izraženih u eurima na prvi radni
dan listopada svake godine. Ti se iznosi prosljeđuju Europskoj komisiji do
15. listopada, a primjenjuju se od 1. siječnja sljedeće
godine. Europska komisija obavješćuje sve dotične zemlje o
odgovarajućim iznosima. 4. Zemlja može zaokružiti iznos na više ili niže nakon pretvaranja
iznosa izraženoga u eurima u nacionalnu valutu. Takav zaokruženi iznos ne smije
odstupati od iznosa koji je dobiven konverzijom za više od 5 %. Zemlja
može zadržati nepromijenjenu protuvrijednost u nacionalnoj valuti iznosa
izraženoga u eurima ako u trenutku godišnjeg usklađivanja predviđenog
u stavku 3. pretvaranje tog iznosa prije zaokruživanja za ishod ima
povećanje od manje od 15 % u protuvrijednosti u nacionalnoj valuti.
Protuvrijednost se u nacionalnoj valuti može zadržati nepromijenjenom ako bi
pretvaranje za ishod imalo smanjenje te protuvrijednosti. 5. Zajednički odbor EGP-a preispituje iznose u eurima na zahtjev
ugovorne stranke. Pri preispitivanju Zajednički odbor EGP-a u obzir uzima
poželjnost očuvanja realnog učinka predmetnih ograničenja. U tu
svrhu može odlučiti o izmjeni iznosa izraženih u eurima. GLAVA VI. ORGANIZACIJA UPRAVNE SURADNJE Članak 32. Upravna suradnja 1. Carinska tijela ugovornih stranaka jedna drugima preko Europske
komisije dostavljaju ogledne otiske pečata koje u svojim uredima
upotrebljavaju za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 i EUR-MED te
adrese carinskih tijela koja su nadležna za provjeru tih potvrda, izjava na
računu, izjava na računu EUR-MED i izjava dobavljača. 2. Kako bi osigurale pravilnu primjenu ovog Protokola, ugovorne
stranke putem svojih nadležnih carinskih tijela jedna drugoj pomažu u provjeri
vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1 i EUR-MED, izjava na računu,
izjava na računu EUR-MED, izjava dobavljača te točnosti navoda
sadržanih u tim ispravama. Članak 33. Provjera dokaza o podrijetlu 1. Naknadna se provjera dokaza o podrijetlu obavlja nasumičnim
odabirom ili kad god carinska tijela zemlje uvoznice imaju osnovane razloge za
sumnju u vjerodostojnost tih isprava, u to da su predmetni proizvodi s
podrijetlom ili u ispunjavanje ostalih zahtjeva ovog Protokola. 2. Za potrebe provedbe stavka 1. carinska tijela zemlje uvoznice
carinskim tijelima zemlje izvoznice vraćaju potvrdu o prometu robe EUR.1
ili EUR-MED i račun, ako je podnesen, izjavu na računu ili izjavu na
računu EUR-MED ili preslik tih isprava uz navođenje, prema
potrebi, razloga za zahtjev za provjeru. Sve isprave i podaci koji su dobiveni,
a iz kojih se može zaključiti da su podaci o dokazu podrijetla
netočni prosljeđuju se kao dokaz uz zahtjev za provjeru. 3. Provjeru provode carinska tijela zemlje izvoznice. Ta tijela u tu
svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i obaviti uvid u poslovne knjige
izvoznika ili provesti druge provjere koje smatraju primjerenima. 4. Ako carinska tijela u zemlji uvoznici odluče obustaviti odobrenje
povlaštenog postupanja za proizvode dok se čekaju rezultati provjere, ona
su uvozniku dužna ponuditi otpuštanje proizvoda podložno mjerama opreza za koje
prosude da su potrebne. 5. Carinska tijela koja zahtijevaju potvrdu obavješćuju se o
rezultatima što je prije moguće. Nalazi jasno pokazuju jesu li isprave
vjerodostojne i može li se smatrati da su predmetni proizvodi podrijetlom iz
Europskoga gospodarskog prostora ili jedne od zemalja iz članka 3. te da
zadovoljavaju druge uvjete ovog Protokola. 6. Ako se u slučaju opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u
roku od 10 mjeseci od datuma zahtjeva za provjeru ili ako odgovor ne
sadržava dostatne podatke za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne
isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, carinska tijela koja su podnijela
zahtjev, osim u slučaju izvanrednih okolnosti, odbijaju pravo na
povlašteno postupanje. Članak 34. Provjera izjave dobavljača 1. Naknadna se provjera izjave dobavljača ili dugoročne
izjave dobavljača može provoditi nasumičnim odabirom ili kad god
carinska tijela zemlje gdje se takve izjave uzimaju u obzir za izdavanje
potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili izdavanje izjave na
računu ili izjave na računu EUR-MED imaju osnovane razloge za sumnju
u vjerodostojnost te isprave ili u točnost informacija navedenih u toj
ispravi. 2. Za potrebe primjene stavka 1. carinska tijela zemlje iz stavka
1. vraćaju carinskim tijelima zemlje gdje je izjava sastavljena
izjavu dobavljača i račun (račune), dostavnicu (dostavnice) ili
drugu (druge) komercijalnu ispravu (komercijalne isprave) koji se odnose na
robu obuhvaćenu ovom izjavom te navode, kad god je to prikladno, razloge
sadržaja ili oblika upita. Uz zahtjev za
naknadnu provjeru šalju se sve dobivene isprave i informacije koje upućuju
na to da su navodi u izjavi dobavljača netočni. 3. Provjeru provode carinska tijela zemlje u kojoj je sastavljena
izjava dobavljača. Zbog toga ta carinska tijela imaju pravo zatražiti sve
potrebne dokaze i obaviti potreban uvid u poslovne knjige dobavljača ili
provesti druge provjere koje smatraju primjerenima. 4. Carinska tijela koja zahtijevaju potvrdu obavješćuju se o
rezultatima što je prije moguće. Nalazima se treba jasno navesti jesu li
podaci u izjavi dobavljača točni te omogućiti carinskim tijelima
da utvrde može li se i u kojoj mjeri izjava dobavljača uzeti u obzir za
izdavanje potvrde o prometu EUR.1 ili EUR-MED ili sastavljanje izjave na
računu ili izjave na računu EUR-MED. Članak 35. Rješavanje sporova U slučajevima
u kojima nastanu sporovi u odnosu na postupak provjere iz članaka
33. i 34. koje carinska tijela koja su zahtijevala provjeru i
carinska tijela odgovorna za obavljanje te provjere ne mogu riješiti ili ako
ona postave pitanje tumačenja ovog Protokola, takvi se sporovi
upućuju na rješavanje Zajedničkom odboru Europskoga gospodarskog
prostora. U svim
slučajevima rješavanje sporova između uvoznika i carinskih tijela
zemlje uvoznice provodi se prema zakonodavstvu te zemlje. Članak 36. Sankcije Sankcije se
izriču svakoj osobi koja sastavi ili prouzroči sastavljanje
isprave koja sadržava netočne podatke radi dobivanja
povlaštenog tretmana za proizvode. Članak 37. Slobodne zone 1. Ugovorne stranke poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale
da proizvodi kojima se trguje pod pokrićem dokaza o podrijetlu, a
koji tijekom prijevoza borave u slobodnoj zoni na njihovu teritoriju, ne
budu zamijenjeni drugom robom te da ne budu podvrgnuti nikakvu drugom rukovanju
osim uobičajenim postupcima kojima se nastoji spriječiti njihovo
propadanje. 2. Odstupajući od stavka 1., kada su proizvodi podrijetlom iz
Europskog gospodarskog područja uvezeni u slobodnu zonu pod
pokrićem dokaza o podrijetlu i podvrgnuti obradi ili preradi,
predmetna su nadležna tijela dužna na zahtjev izvoznika izdati novu
potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ako je primijenjena obrada
ili prerada u skladu s odredbama ovog Protokola. GLAVA VII. CEUTA I MELILLA Članak 38. Primjena Protokola 1. Pojam „Europski gospodarski prostor” iz ovog Protokola ne
obuhvaća Ceutu i Melillu. Pojam „proizvodi podrijetlom iz Europskoga
gospodarskog prostora” ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i
Melille. 2. U smislu primjene Protokola 49. u pogledu proizvoda
podrijetlom iz Ceute i Melille, ovaj Protokol primjenjuje se mutatis
mutandis u skladu s posebnim uvjetima navedenima u članku 39. Članak 39. Posebni uvjeti 1. Uz uvjet da su izravno prevezeni u skladu s člankom 12.
smatraju se: (1) proizvodima
podrijetlom iz Ceute i Melille: (a) proizvodi
dobiveni u cijelosti u Ceuti i Melilli; (b) proizvodi
dobiveni u Ceuti i Melilli pri čijoj su izradi upotrijebljeni proizvodi
različiti od proizvoda navedenih u točki (a), uz uvjet da su: (i) ti
proizvodi podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 5. ili (ii) ti
proizvodi podrijetlom iz Europskog gospodarskog prostora, uz uvjet da su
podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 6. (2) proizvodima
podrijetlom iz Europskoga gospodarskog prostora: (a) proizvodi u
cijelosti dobiveni u Europskom gospodarskom prostoru; (b) proizvodi
dobiveni u Europskom gospodarskom prostoru u čijoj su proizvodnji
upotrijebljeni proizvodi različiti od proizvoda navedenih u točki
(a), uz uvjet da su: (i) ti
proizvodi podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 5. ili (ii) ti
proizvodi podrijetlom iz Ceute i Melille ili Europskog gospodarskog prostora,
uz uvjet da su podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz
članka 6. 2. Ceuta i
Melilla smatraju se jedinstvenim područjem. 3. Izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik u polje 2. na
potvrdi o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili u izjavi na računu ili izjavi
na računu EUR-MED navodi „EGP” i „Ceuta i Melilla”. Povrh toga, u
slučaju proizvoda podrijetlom iz Ceute i Melille, tu činjenicu navodi
u polju 4. na potvrdi o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili u izjavi na
računu ili izjavi na računu EUR-MED. 4. Za primjenu ovog Protokola u Ceuti i Melilli odgovorna su
španjolska carinska tijela. GLAVA VIII. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 40. Prijelazne mjere Neovisno o
članku 3. Protokola, pravila o kumulaciji utvrđena člankom 3.
Protokola 4. uz Sporazum kako je zamijenjen Odlukom Zajedničkog odbora
EGP-a br. 136/2005[8]
i dalje se primjenjuju između ugovornih stranaka dok se Regionalna
konvencija o paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla ne
počne primjenjivati u svim zemljama iz članka 3. Protokola 4. uz ovaj
Sporazum. ___________________ Prilog I. Uvodne
napomene uz popis u Prilogu II. Vidjeti
Prilog I. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim povlaštenim
pravilima podrijetla Sva upućivanja na „taj Dodatak” u
napomeni 1. i 3.1. Priloga I. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla tumače se kao
upućivanja na „taj Protokol”. Prilog
II.: Popis
prerada ili obrada koje je potrebno obaviti na materijalima bez podrijetla kako
bi dobiveni proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom Vidjeti
Prilog II. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim povlaštenim
pravilima podrijetla Prilog II.I.a Ogledni
primjerci potvrde o prometu robe EUR.1 i zahtjev za potvrdu o prometu robe
EUR.1 Vidjeti
Prilog I. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim povlaštenim
pravilima podrijetla Prilog III.b Ogledni
primjerci potvrde o prometu robe EUR-MED i zahtjev za potvrdu o prometu robe
EUR-MED Vidjeti
Prilog III.b Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim
povlaštenim pravilima podrijetla Prilog IV.a Tekst
izjave na računu Vidjeti
Prilog IV.a Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim povlaštenim
pravilima podrijetla Prilog IV.b Tekst
izjave na računu EUR-MED Vidjeti
Prilog IV.b Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o paneuromediteranskim
povlaštenim pravilima podrijetla Prilog V. Izjava
dobavljača Izjava dobavljača, čiji se tekst
nalazi u nastavku, mora biti sastavljena u skladu s bilješkama. Međutim,
bilješke nije potrebno ponovno navoditi. Prilog VI. Dugoročna
izjava dobavljača Dugoročna izjava dobavljača,
čiji se tekst nalazi u nastavku, mora biti sastavljena u skladu s
bilješkama. Međutim, bilješke nije potrebno ponovno navoditi. (1) naziv i adresa
uvoznika; (2) ako se
račun, potvrda o isporuci ili drugi komercijalni dokument kojemu je izjava
priložena odnosi na različite vrste robe ili na robu koja ne
uključuje materijale bez podrijetla, dobavljač ih mora jasno
razlikovati. Primjer: Dokument se
odnosi na različite modele elektromotora iz tarifnih brojeva 8501 koji se
upotrebljavaju u izradi perilica rublja iz tarifnog broja 8450. Karakteristike
i vrijednost materijala bez podrijetla koji se upotrebljavaju u izradi ovih
motora razlikuju se od modela do modela. Stoga se ti modeli moraju razdvojiti u
prvom stupcu, dok se podaci u drugim stupcima moraju naznačiti posebno za
svaki model kako bi se proizvođaču perilica rublja omogućilo da
izvrši preciznu procjenu o statusu podrijetla ovih proizvoda u zavisnosti od
modela elektromotora koji koristi. (3) Podaci
koji se traže u ovim stupcima trebaju se dati samo ako su neophodni. Primjeri: Pravilo koje se
odnosi na odjeću iz Poglavlja 62. dopušta upotrebu pređe bez
podrijetla. Ako proizvođač te odjeće u Francuskoj upotrebljava
tkaninu koja je uvezena iz Norveške koja se dobila tkanjem pređe bez
podrijetla, dovoljno je da dobavljač iz Europske unije u svojoj izjavi
opiše materijal bez podrijetla koji je upotrijebljen kao pređa, a da
pritom nije potrebno navesti oznaku i vrijednost te pređe. Proizvođač
koji izrađuje proizvode iz tarifnog broja 7217 od željezne šipke bez
podrijetla, mora u drugom stupcu naznačiti „šipke od željeza”. Ako se dobiveni
proizvod upotrebljava za proizvodnju mašine za koju prema pravilu postoji
ograničenje za sve materijale bez podrijetla upotrijebljene do
određenog postotka vrijednosti, neophodno je u trećem stupcu
naznačiti vrijednost šipki bez podrijetla. (4) „Vrijednost materijala” znači carinska
vrijednost u vrijeme uvoza upotrijebljenog materijala bez podrijetla ili, ako
taj podatak nije poznat ili se ne može utvrditi, prva utvrdiva cijena
plaćena za materijale u Europskom gospodarskom prostoru. Točna
vrijednost svakog upotrijebljenog materijala bez podrijetla mora se
naznačiti po jedinici robe navedene u prvom stupcu. (5) „Ukupna dodana
vrijednost” znači svi troškovi nastali izvan EGP-a, uključujući
vrijednost svih materijala koji su ondje dodani. Točna ukupna dodana
vrijednost stečena izvan EGP-a mora se naznačiti po jedinici robe
navedene u prvom stupcu. (6) Unesite datume. Razdoblje valjanosti
dugoročne izjave dobavljača obično ne bi trebalo biti dulje od
12 mjeseci, što podliježe uvjetima koje utvrđuju carinske vlasti zemlje u
kojoj je dugoročna izjava dobavljača sastavljena. ZAJEDNIČKA
IZJAVA o
prihvatu dokaza o podrijetlu izdanih u okviru sporazuma iz članka 3.
Protokola 4. za proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške 1. Dokazi o
podrijetlu izdani u okviru sporazuma iz članka 3. Protokola 4. za
proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške prihvatit će
se u svrhu odobrenja povlaštenog postupanja za proizvode predviđene
sporazumom o EGP-u. 2. Ti se
proizvodi smatraju materijalima podrijetlom iz Europskoga gospodarskog prostora
ako su uključeni u proizvod koji je ondje dobiven. Nije potrebno da su
takvi materijali bili podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi. 3. Nadalje, u
mjeri u kojoj su ti proizvodi obuhvaćeni sporazumom o EGP-u, smatra ih se
podrijetlom iz EGP-a ako se ponovno izvoze u drugu ugovornu stranku EGP-a. ZAJEDNIČKA IZJAVA o Kneževini Andori 1. Proizvode podrijetlom iz Kneževine Andore obuhvaćene
poglavljima od 25. do 97. Harmoniziranog sustava Island, Lihtenštajn i Norveška
prihvaćaju kao proizvode podrijetlom iz Europske unije u smislu Sporazuma. 2. Protokol 4. primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe
definiranja statusa podrijetla prethodno navedenih proizvoda. ZAJEDNIČKA IZJAVA o Republici San Marinu 1. Proizvode podrijetlom iz Republike San Marina Republika Island,
Lihtenštajn i Norveška prihvaćaju kao proizvode podrijetlom iz Europske
unije u smislu ovog Sporazuma. 2. Protokol 4. primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe
definiranja statusa podrijetla prethodno navedenih proizvoda. ZAJEDNIČKA IZJAVA o ugovornoj stranci koja se povlači iz Regionalne konvencije o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla 1. Ako
ugovorna stranka depozitaru Regionalne konvencije o paneuromediteranskim
povlaštenim pravilima podrijetla dostavi pismenu obavijest o svojoj namjeri
povlačenja iz Konvencije u skladu s njezinim člankom 9., ugovorna
stranka odmah započinje pregovore o pravilima o podrijetlu sa svim drugim
ugovornim strankama EGP-a radi provedbe ovog Sporazuma. 2. Do stupanja
na snagu novoutvrđenih pravila o podrijetlu između ugovorne stranke
koja se povlači i drugih ugovornih stranaka EGP-a primjenjuju se mutatis
mutandis pravila o podrijetlu iz Dodatka I. i, po potrebi,
odgovarajuće odredbe Dodatka II. Regionalnoj konvenciji o
paneuromediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla koji se primjenjuju u
trenutku povlačenja. Međutim od trenutka povlačenja smatra se da
je pravilima o podrijetlu iz Dodatka I. i, po potrebi, odgovarajućim odredbama
Dodatka II. Konvenciji dopuštena dvostrana kumulacija samo između ugovorne
stranke koja se povlači i druge ugovorne stranke EGP-a. _______________________ [1] Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko,
Palestina, Sirija i Tunis. [2] SL L 54, 26.2.2013., str. 4. [3] SL L XX, X.X.XXXX, p. X.
i Dodatak EGP- u br. X, X.X.XXXX str. X.) [4] [Ustavni zahtjevi nisu navedeni.] [Ustavni zahtjevi
navedeni.] [5] Kneževina Lihtenštajn je u carinskoj uniji sa Švicarskom
i ugovorna je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru. [6] Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska
republika Makedonija, Crna Gora, Srbija i Kosovo u skladu s rezolucijom VSUN-a
1244/99. [7] Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Sirija, Tunis,
Palestina (*Ovaj se naziv ne tumači kao da se njime priznaje Država
Palestina niti se njime dovode u pitanje pojedinačna stajališta država
članica u tom pogledu). [8] SL L 321, 8.12.2005., str. 1. i Dodatak EGP- u br. 63,
8.12.2005., str. 1.