OBRAZLOŽENJE

U okviru Europske susjedske politike (ESP), postupno otvaranje određenih programa i agencija Europske unije za sudjelovanje partnerskih zemalja ESP-a jedna je od brojnih mjera za promicanje reformi, modernizacije i tranzicije u susjedstvu Europske unije. Komisija je taj strateški aspekt opširnije iznijela u Komunikaciji iz prosinca 2006. „o općem pristupu kojim se partnerskim zemljama Europske susjedske politike omogućuje sudjelovanje u agencijama i programima Zajednice”[1].

Vijeće je u svojim zaključcima od 5. ožujka 2007. podržalo taj pristup[2].

Na temelju te Komunikacije i tih zaključaka Vijeće je 18. lipnja 2007. Komisiji izdalo smjernice za pregovore s Alžirom, Armenijom, Azerbajdžanom, Egiptom, Gruzijom, Izraelom, Jordanom, Libanonom, Moldovom, Marokom, Palestinskom samoupravom, Tunisom i Ukrajinom o okvirnim sporazumima o općim načelima njihova sudjelovanja u programima Zajednice[3].

U lipnju 2007. Europsko vijeće[4] ponovno je potvrdilo iznimnu važnost ESP-a i podržalo Izvješće predsjedništva o napretku[5], koje je podneseno na sastanku Vijeća 18. i 19. lipnja 2007., kao i s tim povezane zaključke Vijeća[6]. U tom se izvješću podsjeća na smjernice Vijeća za pregovore o odgovarajućim dodatnim protokolima

Zajedničkim priopćenjem Komisije i Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku „Novi odgovor na promjene u susjedstvu”[7], koje je Vijeće podržalo u zaključcima od 20. lipnja 2011., dodatno je naglašeno da EU namjerava olakšati sudjelovanje partnerskih zemalja u programima EU-a.

Protokoli su dosad potpisani s Armenijom, Gruzijom, Izraelom, Jordanom, Moldovom, Marokom i Ukrajinom.

Tunis je u prosincu 2013. izrazio interes za sudjelovanje u brojnim programima otvorenima za partnerske zemlje Europske susjedske politike. Priložen je tekst Protokola sklopljenog s Tunisom.

Ovime Komisija podnosi prijedlog odluke Vijeća o sklapanju Protokola. Taj protokol sadrži okvirni sporazum o općim načelima sudjelovanja Tunisa u programima Unije. On sadrži standardne uvjete koji bi se trebali primjenjivati u svim partnerskim zemljama Europske susjedske politike s kojima se trebaju sklopiti takvi protokoli.

U skladu s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se suglasnost Europskog parlamenta za sklapanje ovog Protokola.

Komisija istodobno podnosi prijedlog odluke Vijeća o potpisivanju i privremenoj primjeni navedenog Protokola.

Vijeće se poziva da donese sljedeći prijedlog odluke.

2014/0118 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o sklapanju Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Tunisa o općim načelima sudjelovanja Republike Tunisa u programima Unije

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 212. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta[8],

budući da:

(1)       Protokol uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Tunisa o općim načelima sudjelovanja Republike Tunisa u programima Unije (dalje u tekstu „Protokol”) potpisan je u ime Unije…

(2)       Cilj je Protokola utvrditi financijska i tehnička pravila koja Tunisu omogućuju sudjelovanje u određenim programima Unije. Horizontalni okvir uspostavljen Protokolom navodi načela gospodarske, financijske i tehničke suradnje te Republici Tunisu omogućuje primanje tehničke pomoći, osobito financijske pomoći, koju će Europska Unija pružiti u skladu sa svojim programima. Taj se okvir primjenjuje samo na one programe Unije za koje je u osnivačkim pravnim aktima predviđena mogućnost sudjelovanja Tunisa. Potpisivanje i privremena primjena Protokola stoga ne podrazumijevaju izvršavanje ovlasti na temelju raznih sektorskih politika koje se programima ostvaruju, a koje se izvršavaju pri uspostavi programâ.

(3)       Protokol bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Protokol uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Tunisa o općim načelima sudjelovanja Republike Tunisa u programima Unije (dalje u tekstu „Protokol”) ovime se odobrava u ime Unije[9].

Članak 2.

Predsjednik Vijeća određuje osobu ovlaštenu u ime Europske unije i njezinih država članica izdavati obavijesti predviđene člankom 10. Protokola, radi izražavanja suglasnosti Europske unije i njezinih država članica da ih Protokol obvezuje.

Datum kad Protokol stupa na snagu objavit će Glavno tajništvo Vijeća u Službenom listu Europske unije.

Članak 3.

Komisija je ovlaštena u ime Unije odrediti posebne uvjete za sudjelovanje Tunisa u bilo kojem programu, uključujući financijski doprinos koji treba platiti. Komisija obavješćuje odgovarajuću radnu skupinu Vijeća.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

[1]               COM (2006.) 724 završna verzija od 4. prosinca 2006.

[2]               Zaključci GAERC-a od 5. ožujka 2007.

[3]               Odluka Vijeća (dokument s ograničenim pristupom) kojim se Komisija ovlašćuje pregovarati o protokolima […], dokument 10412/07.

[4]               Zaključci Predsjedništva – – Bruxelles, 21. i 22. lipnja 2007., dokument 11177/07.

[5]               Izvješće predsjedništva o napretku u „Jačanju Europske susjedske politike”, dokument 10874/07.

[6]               Zaključci o jačanju Europske susjedske politike koje je donijelo Vijeće za opće poslove i vanjske odnose 18. lipnja 2007., dokument 11016/07

[7]               COM (2011.) 303 završna verzija od 25. svibnja 2011.

[8]               SL C ... od ..., str. ....

[9]              

PRILOG PROTOKOL uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Tunisa o općim načelima sudjelovanja Republike Tunisa u programima Unije

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija”,

s jedne strane,

i

REPUBLIKA TUNIS, dalje u tekstu „Tunis”,

s druge strane,

dalje u tekstu zajednički nazvane „stranke”

budući da:

(1)          Tunis je sklopio Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Tunisa, s druge strane (dalje u tekstu „Sporazum”), koji je stupio na snagu 1. ožujka 1998.;

(2)          Europsko je vijeće na zasjedanju u Bruxellesu 17. i 18. lipnja 2004. pozdravilo prijedloge Komisije u pogledu Europske susjedske politike (ESP) i podržalo s tim povezane zaključke Vijeća od 14. lipnja 2004.;

(3)          Vijeće je u mnogim drugim prilikama u svojim zaključcima podržalo tu politiku;

(4)          Vijeće je 5. ožujka 2007. izrazilo potporu općem pristupu opisanom u Komunikaciji Europske komisije COM(2006) 724 završna verzija od 4. prosinca 2006., kojim se zemljama partnerima Europske susjedske politike omogućuje sudjelovanje u radu agencija Zajednice i u programima Zajednice na temelju svojih zasluga i kad za to postoji zakonska osnova;

(5)          Tunis je izrazio želju za sudjelovanjem u više programa Unije;

(6)          Sporazumom između Europske komisije, koja djeluje u ime Unije, i Tunisa trebalo bi odrediti posebne uvjete za sudjelovanje u svakom pojedinačnom programu, a posebno u vezi s financijskim doprinosom te s postupcima izvješćivanja i evaluacije,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Tunisu je dopušteno sudjelovanje u svim sadašnjim i budućim programima Unije koji su otvoreni za sudjelovanje Tunisa, u skladu s odredbama kojima se donose takvi programi.

Članak 2.

Tunis daje financijske doprinose u opći proračun Europske unije u skladu s konkretnim programima Unije u kojima sudjeluje. 

Članak 3.

Predstavnici Tunisa mogu, u pitanjima koja se odnose na Tunis, sudjelovati kao promatrači u upravljačkim odborima koji su nadležni za praćenje programa Unije u kojima Tunis daje financijske doprinose. 

Članak 4.

Projekti i inicijative koje predlože sudionici iz Tunisa podliježu, koliko god je to moguće, jednakim uvjetima, pravilima i postupcima koji se za takve programe primjenjuju u državama članicama.

Članak 5.

Posebni uvjeti za sudjelovanje Tunisa u svakom pojedinačnom programu, posebno u vezi s financijskim doprinosom koji treba platiti te s postupcima izvješćivanja i vrednovanja, utvrđuju se sporazumom između Europske komisije i nadležnih tijela Tunisa na temelju kriterija utvrđenih dotičnim programima.

Ako Tunis zatraži vanjsku pomoć Unije kako bi sudjelovao u određenom programu Unije na temelju članka 3. Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo ili slijedom svake slične uredbe kojom se predviđa vanjska pomoć Unije u korist Tunisa koja bi se mogla donijeti u budućnosti, uvjeti pod kojima se Tunis koristi vanjskom pomoći Unije određuju se sporazumom o financiranju.

Članak 6.

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1605/2002, u svakom sporazumu sklopljenom u skladu s člankom 5. određuje se da će financijsku kontrolu ili reviziju ili druge provjere, uključujući administrativne istrage, provoditi Europska komisija, Europski ured za borbu protiv prijevara i Europski revizorski sud, ili će one biti pod njihovom nadležnosti.

Potrebno je sastaviti detaljne odredbe o financijskoj kontroli i reviziji, administrativnim mjerama, kaznama i povratu isplaćenih sredstava, kako bi se Europskoj komisiji, Europskom uredu za borbu protiv prijevara i Revizorskom sudu dodijelila ovlaštenja koja su jednakovrijedna njihovim ovlaštenjima u odnosu na korisnike ili ugovaratelje s poslovnim nastanom u Uniji.

Članak 7.

Ovaj protokol o okvirnom sporazumu primjenjuje se u razdoblju u kojem je Euro-mediteranski sporazum na snazi.

Protokol potpisuju i odobravaju stranke u skladu sa svojim odgovarajućim postupcima.

Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol pisanom obaviješću drugoj stranki. Ovaj Protokol raskida se šest mjeseci od datuma takve obavijesti.

Raskid Protokola nakon otkazivanja bilo koje od stranaka nema utjecaja na provjere i kontrole koje se prema potrebi provode u skladu s odredbama utvrđenima u člancima 5. i 6.

Članak 8.

Najkasnije tri godine od stupanja na snagu ovog Protokola, i svake treće godine nakon toga, obje stranke mogu preispitati provedbu ovog Protokola na temelju stvarnog sudjelovanja Tunisa u programima Unije.

Članak 9.

Ovaj se Sporazum primjenjuje, s jedne strane, na državnim područjima gdje se primjenjuje Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije i pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima te, s druge strane, na državnom području Tunisa.

Članak 10.

Do njegova stupanja na snagu, stranke su suglasne privremeno primjenjivati odredbe ovog Protokola od datuma njegova potpisivanja, u očekivanjuzavršetka postupaka potrebnih za njegovo sklapanje.

Ovaj Protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana kad su stranke jedna drugu diplomatskim kanalima obavijestile o završetku postupaka potrebnih za njegovo stupanje na snagu.

Članak 11.

Ovaj je Protokol sastavni dio Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane.

Članak 12.

Ovaj Protokol sastavljen je u po dva primjerka na arapskom, bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europsku uniju       Za Republiku Tunis