OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Opći kontekst, razlozi za prijedlog i njegovi ciljevi

Direktiva 2000/9/EZ o žičarama za prijevoz osoba[1] donesena je 20. ožujka 2000. i počela se primjenjivati 3. svibnja 2002.

Direktivom 2000/9/EZ osigurava se visoka razina sigurnosti žičara korisnicima, radnicima i trećim osobama. Njome se utvrđuju bitni zahtjevi koje žičare, njihova infrastruktura, podsustavi i sigurnosne komponente moraju zadovoljavati kako bi bile sigurne.

Direktiva 2000/9/EZ primjer je i zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim se osigurava sloboda kretanja na jedinstvenom tržištu EU-a u vezi s podsustavima i sigurnosnim komponentama za žičare. Njome se usklađuju uvjeti za stavljanje na tržište i u uporabu podsustava i sigurnosnih komponenti namijenjenih ugradnji u žičare. Proizvođači moraju dokazati da su njihovi podsustavi ili sigurnosne komponente konstruirani i proizvedeni u skladu s bitnim zahtjevima, staviti oznaku CE i osigurati upute za njihovu ugradnju u žičaru.

Direktiva 2000/9/EZ temelji se na članku 114. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu „Ugovor”). Riječ je o direktivi o potpunom usklađivanju temeljenoj na načelima „novog pristupa” prema kojima proizvođači moraju jamčiti da su njihovi proizvodi u skladu s obveznim zahtjevima u pogledu učinkovitosti i sigurnosti predviđenima pravnim instrumentom, međutim, bez nametanja određenih tehničkih rješenja ili specifikacija.

Direktiva 2000/9/EZ primjenjuje se na žičare za prijevoz osoba.

Kabelska vuča i funkcija prijevoza osoba bitni su kriteriji za određivanje opsega Direktive 2009/9/EZ.

Glavne su vrste žičara obuhvaćene Direktivom 2000/9/EZ uspinjače, žičare s kabinama, odvojive sedežnice, stalno pričvršćene sedežnice, zračni tramvaji, funiteli, kombinirane žičare (sačinjene od nekoliko različitih vrsta žičara, primjerice gondola i sedežnica) i vučnice.

Žičare se definiraju kao cijeli sustav postavljen na mjestu rada, koji čine infrastruktura, podsustavi i sigurnosne komponente.

Na žičare i njihovu infrastrukturu izravno utječu značajke područja u kojem su postavljene, priroda i fizičke značajke terena na kojem su postavljene, njihova okolina, atmosferski i meteorološki čimbenici kao i strukture i prepreke koje se nalaze u njihovoj blizini, na zemlji i u zraku.

U tom kontekstu izgradnja žičara i njihovo puštanje u pogon podliježe nacionalnim postupcima odobravanja.

Direktivom 2000/9/EZ utvrđuju se usklađeni bitni zahtjevi koje žičare moraju zadovoljavati, a države članice zadržavaju nadležnost nad pitanjima uređivanja ostalih aspekata poput upotrebe zemljišta, prostornog planiranja i zaštite okoliša.

Na sigurnosne komponente i podsustave primjenjuje se načelo slobodnog kretanja robe. Sigurnosne komponente označene su oznakom CE kojom se označava sukladnost sa zahtjevima Direktive 2000/9/EZ, uključujući postupke ocjenjivanja sukladnosti.

Svrha je prijedloga zamjena Direktive 2000/9/EZ Uredbom koja je u skladu s ciljevima Komisije usmjerenima k pojednostavnjenju.

Prijedlogom se namjerava uskladiti Direktiva 2000/9/EZ s „paketom mjera za proizvode” koji je donesen 2008., a osobito s Odlukom (EZ) br. 768/2008 o NZO-u.

Odlukom o NZO-u utvrđuje se zajednički okvir za zakonodavstvo EU-a o usklađivanju proizvoda. Taj se okvir sastoji od odredbi koje se uobičajeno koriste u zakonodavstvu EU-a u vezi s proizvodima (na primjer definicije, obveze gospodarskih subjekata, prijavljena tijela, zaštitni mehanizmi itd.). Te su zajedničke odredbe pojačane kako bi se jamčila učinkovitija primjena i provedba direktiva u praksi. Uvršteni su novi elementi poput obveza uvoznika, koji su ključni za poboljšanje sigurnosti proizvoda na tržištu.

Komisija je već predložila usklađivanje devet direktiva s Odlukom o NZO-u unutar „paketa za usklađivanje” koji je donesen 21. studenoga 2011. Predložila je i usklađivanje Direktive 97/23/EZ o tlačnoj opremi[2] s Odlukom o NZO-u.

Imajući u vidu postizanje dosljednosti u zakonodavstvu Unije o usklađivanju u području industrijskih proizvoda, u skladu s političkim obvezama koje proizlaze iz donošenja Odluke o NZO-u i pravnim obvezama predviđenima člankom 2. Odluke o NZO-u, ovaj prijedlog treba uskladiti s odredbama Odluke o NZO-u.

Prijedlogom se žele riješiti teškoće koje su se pojavile tijekom provedbe Direktive 2000/9/EZ. Točnije, nadležna tijela, prijavljena tijela i proizvođači imaju različita mišljenja o tome jesu li određene vrste postrojenja obuhvaćenih Direktivom 2000/9/EZ i prema tome, trebaju li se proizvoditi i certificirati u skladu sa zahtjevima i postupcima iz te Direktive. Mišljenja se razilaze i kada određenu opremu treba razvrstati kao podsustav, infrastrukturu ili sigurnosnu komponentu. Nadalje, Direktivom se ne određuje koju vrstu postupka ocjenjivanja sukladnosti treba primijeniti na podsustave.

Takve su razlike u pristupu dovele do narušavanja tržišta i različitog postupanja prema gospodarskim subjektima. Proizvođači i upravitelji dotičnih postrojenja trebali su uređaje preinačiti ili provesti dodatnu certifikaciju, što je dovelo do dodatnih troškova i kašnjenja u postupku odobravanja i rada tih postrojenja.

Stoga se predloženom Uredbom namjerava poboljšati pravna jasnoća o području primjene Direktive 2000/9/EZ, a time i provedba odgovarajućih pravnih odredbi.

Nadalje, Direktiva 2000/9/EZ sadržava odredbe o ocjeni sukladnosti za podsustave. Međutim, u njoj se ne navodi konkretan postupak koji trebaju primjenjivati proizvođač i prijavljeno tijelo. Nadalje, proizvođačima se ne nudi niz postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji su dostupni za sigurnosne komponente. Prema tome, prijedlogom Uredbe usklađuju se postupci ocjenjivanja sukladnosti koji se mogu upotrebljavati za podsustave s postupcima koji se već upotrebljavaju za sigurnosne komponente, na temelju modula za ocjenjivanje sukladnosti utvrđenih Odlukom 768/2008/EZ o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda (Odluka o novom zakonodavnom okviru (NZO)). U tom je kontekstu predviđeno i stavljanje oznake CE kako bi se pokazala usklađenost s odredbama Direktive, u skladu s postojećim sustavom za sigurnosne komponente.

Prijedlogom se uzima u obzir Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji[3].

Prijedlogom se uzima u obzir i prijedlog Komisije od 13. veljače 2013. o Uredbi o nadzoru tržišta proizvoda[4], kojom se namjerava utvrditi jedinstveni pravni instrument o aktivnostima nadzora tržišta neprehrambenih proizvoda, potrošačkih ili nepotrošačkih proizvoda i proizvoda obuhvaćenih ili izuzetih iz zakonodavstva Unije o usklađivanju. Ovim se prijedlogom objedinjavaju pravila o nadzoru tržišta iz Direktive 2001/95/EZ o općoj sigurnosti proizvoda[5], Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište[6] i iz zakonodavstva o usklađivanju specifičnog za svaki sektor, a radi povećanja učinkovitosti aktivnosti nadzora tržišta u Uniji. Predložena Uredba o tržišnom nadzoru proizvoda sadržava i relevantne odredbe o nadzoru tržišta te zaštitne klauzule. Stoga bi iz postojećeg zakonodavstva o usklađivanju, koje je specifično za svaki sektor, trebalo ukloniti odredbe koje se odnose na nadzor tržišta i zaštitne klauzule. Glavni je cilj predložene Uredbe o tržišnom nadzoru proizvoda temeljno pojednostavnjenje okvira za nadzor tržišta kako bi bolje funkcionirao za svoje glavne korisnike: tijela za nadzor tržišta i gospodarske subjekte. Direktivom 2000/9/EZ predviđa se postupak zaštitne klauzule za podsustave i sigurnosne komponente. U skladu s okvirom koji se namjerava uspostaviti predloženom Uredbom o tržišnom nadzoru proizvoda, ovim prijedlogom nisu obuhvaćene odredbe o tržišnom nadzoru i postupci zaštitne klauzule za podsustave i sigurnosne komponente predviđeni Odlukom o NZO-u. Međutim, radi osiguranja pravne jasnoće, osvrće se na predloženu Uredbu o tržišnom nadzoru proizvoda.

Sukladnost s ostalim politikama i ciljevima Unije

Ova je inicijativa u skladu s Aktom o jedinstvenom tržištu[7] kojim se naglasila potreba za vraćanjem povjerenja kupaca u kvalitetu proizvoda na tržištu te važnost pojačanog nadzora tržišta.

Nadalje, njime se podržava politika Komisije o boljoj regulaciji i pojednostavnjenju regulatornog okruženja.

2.           SAVJETOVANJE SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UTJECAJA

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama

O reviziji Direktive 2000/9/EZ vode se od 2010. duge i opširne rasprave. Točnije, rasprave o tome vođene su u okviru radne skupine država članica o žičarama, s nacionalnim stručnjacima nadležnima za provedbu te Direktive, u okviru Stalnog odbora predviđenog Direktivom 2000/9/EZ, sa skupinom za upravnu suradnju u području nadzora tržišta žičara (AdCo) i sektorskom skupinom za žičare (CSG) Europske koordinacije prijavljenih tijela te s udrugama proizvođača i korisnika.

U postupak ocjene utjecaja od samog početka uključene su države članice i dionici, među kojima organizacije proizvođača, prijavljena tijela i predstavnici normizacijskih tijela. U okviru Stalnog odbora predviđenog Direktivom 2000/9/EZ redovito su vođeni razgovori o funkcioniranje te Direktive i potencijalnim problemima koji bi se trebali rješavati zakonodavnim ili nezakonodavnim mjerama.

Provedena su i tri dodatna savjetovanja.

Prvo je savjetovanje provedeno u prvoj polovici 2010., u okviru priprema za Izvješće o provedbi Direktive 2000/9/EZ predviđenih njezinim člankom 21. stavkom 4.

U svom Prvom izvješću o provedbi Direktive 2000/9/EZ[8] Komisija je navela da je Direktiva bila uspješna u pogledu uspostave unutarnjeg tržišta za podsustave i sigurnosne komponente, a pri tom je jamčila i usklađenu i visoku razinu sigurnosti. U njoj su utvrđena i pitanja koja treba razmotriti.

Razmotrena su sljedeća pitanja:

– područje primjene Direktive 2000/9/EZ, posebno u pogledu novih vrsta žičara

– nepostojanje odgovarajućeg opsega postupaka ocjenjivanja sukladnosti za podsustave, što je dovelo do različitih tumačenja i primjene ocjenjivanja sukladnosti za podsustave,

– potreba usklađivanja Direktive 2000/9/EZ s Odlukom o NZO-u.

Drugo i treće savjetovanje provedeni su tijekom 2012. u okviru studije o ocjeni utjecaja; u drugom savjetovanju razmotreno je trenutačno stanje, a u trećem opcije politike. Završno izvješće studije o ocjeni utjecaja službeno je predstavljeno te se o njemu raspravljalo tijekom sastanaka Stalnog odbora održanih 25. rujna 2012. i 8. travnja 2013., na kojima su države članice i dionici iz tog sektora imali mogućnost iznijeti mišljenja, priloge i dokumente o stajalištu o opcijama politike navedenima u studiji.

Dionici su aktivno pridonijeli utvrđivanju problema koje treba riješiti radi boljeg funkcioniranja Direktive 2000/9/EZ. Većina dionika složila se s utvrđenim problemima. Znatan broj ispitanika u savjetovanju provedenom u okviru studije o ocjeni utjecaja imali su probleme pri definiciji žičara i u graničnom području primjene Direktive 95/16/EZ u odnosu na dizala[9].

S obzirom na količinu prikupljenih podataka i tehničku prirodu problema, nije pokrenuto otvoreno javno savjetovanje jer se smatralo da su ciljana stručna savjetovanja primjerenija u pogledu ove tehnički zahtjevne inicijative.

Prikupljanje stručnih mišljenja i njihova uporaba – ocjena utjecaja

Izvršena je ocjena utjecaja revizije Direktive 2000/9/EZ.

Na temelju prikupljenih informacija, u ocjeni utjecaja koju je provela Komisija ispitane su i uspoređene tri mogućnosti:

Opcija 1. – „Ne činiti ništa” – bez promjena postojeće situacije

Ovom se opcijom ne predlažu promjene Direktive 2000/9/EZ.

Opcija 2. – Intervencija s pomoću nezakonodavnih mjera

Opcijom 2. razmotrena je mogućnost pružanja iscrpnijih uputa za provedbu Direktive 2000/9/EZ u pogledu područja njezine primjene i preporuka za primjenu određenih postupaka ocjenjivanja sukladnosti pri ocjenjivanju podsustava, uglavnom preradom Uputa za primjenu Direktive 2000/9/EZ.

Opcija 3. – Intervencija s pomoću zakonodavnih mjera

Ovom se opcijom predlažu preinake Direktive 2000/9/EZ.

Poželjnim rješenjem pokazala se kombinacija opcija 2. i 3. zbog sljedećih razloga:

– smatra se najprimjerenijom za rješavanje problema zbog toga što razjašnjava područje primjene i definicije te dosljednost i fleksibilnost postupaka ocjenjivanja sukladnosti za podsustave i sigurnosne komponente

– ne dovodi do znatnih troškova za gospodarske subjekte i prijavljena tijela; u odnosu na one koji već postupaju odgovorno nisu utvrđeni znatni gospodarski ili socijalni učinci

– poboljšat će funkcioniranje unutarnjeg tržišta za podsustave i sigurnosne komponente osiguravanjem jednakog postupanja za sve gospodarske subjekte, posebno uvoznike i distributere te za sva prijavljena tijela

– opcija 1. zbog nekih odredbi Direktive 2000/9/EZ ne daje odgovore na problem pravne nesigurnosti i stoga se tom opcijom neće poboljšati njezina provedba.

Prijedlogom je obuhvaćeno:

· razjašnjenje područja primjene s obzirom na žičare projektirane za prijevoz osoba i za zabavu;

· uvođenjem niza postupaka ocjenjivanja sukladnosti za podsustave koji se temelje na postojećim modulima za ocjenjivanje sukladnosti za sigurnosne komponente usklađenih Odlukom o NZO-u;

· usklađivanje s Odlukom o NZO-u.

Prijedlogom će se jamčiti ujednačenost uvjeta za gospodarske subjekte i poboljšati zaštita u pogledu sigurnosti potrošača i ostalih krajnjih korisnika, radnika i trećih osoba.

3.           PRAVNI elementi prijedloga

3.1. Područje primjene i definicije

Područje primjene predložene Uredbe u skladu je s područjem primjene Direktive 2009/142/EZ te obuhvaća žičare, njihovu infrastrukturu, kao i podsustave i sigurnosne komponente za žičare.

Prijedlogom se objašnjava i ažurira postojeće područje primjene.

Posebno se u svjetlu razvoja novih vrsta žičara razjašnjava da se isključenje žičara namijenjenih zabavi na sajmovima ili u zabavnim parkovima ne odnosi na žičare s dvojnom namjenom, tj. za prijevoz osoba i za zabavu.

U prijedlogu se zadržava isključenje određenih žičara za poljoprivredne ili industrijske namjene, ali se razjašnjava da su njome obuhvaćene i žičare namijenjene za poslugu planinskih skloništa i kuća koja nisu namijenjena javnom prijevozu.

Ažurirano je i tekuće isključenje trajekata koji prometuju uz pomoć užadi te je prošireno na sve žičare u kojima se korisnici ili kabine kreću po vodi, poput postrojenja za skijanje na vodi koje pokreće užad.

Isključenja predviđena Direktivom 2000/9/EZ u odnosu na zupčaste željeznice i postrojenja na lančani pogon ne uvode se jer ta postrojenja ne odgovaraju definiciji žičara.

Umetnute su i opće definicije na temelju usklađenja s Odlukom o NZO-u.

3.2. Obveze gospodarskih subjekata

Prijedlog sadržava tipične odredbe u pogledu zakonodavstva Unije o usklađivanju proizvoda u pogledu podsustava i sigurnosnih komponenti, a njime se utvrđuju obveze relevantnih gospodarskih subjekata (proizvođača, ovlaštenih zastupnika, uvoznika i distributera) u skladu s Odlukom o NZO-u.

3.3. Usklađene norme

Postizanjem sukladnosti s usklađenim normama omogućuje se pretpostavka sukladnosti s bitnim zahtjevima. Uredbom (EU) br. 1025/2012 utvrđuje se horizontalni zakonodavni okvir za europsku normizaciju. Uredba sadržava, među ostalim, odredbe o zahtjevima za normizaciju koje je Komisija uputila Europskoj organizaciji za normizaciju, o postupku za prigovore na usklađene norme te o sudjelovanju dionika u postupku normizacije. Slijedom toga, a zbog pravne sigurnosti, odredbe Direktive 2009/142/EZ kojima se obuhvaćaju isti aspekti nisu ponovno navedene u ovom prijedlogu.

3.4. Ocjenjivanje sukladnosti

Prijedlogom se zadržavaju postupci ocjenjivanja sukladnosti za sigurnosne komponente predviđeni Direktivom 2000/9/EZ. Međutim, njime se ažuriraju odgovarajući moduli u skladu s Odlukom o NZO-u.

Njime se osobito zadržava zahtjev za intervenciju prijavljenog tijela tijekom faze projektiranja i proizvodnje svih podsustava i sigurnosnih komponenti.

Prijedlogom se uvodi niz postupaka ocjenjivanja sukladnosti za podsustave koji se temelje na modulima za ocjenjivanje sukladnosti utvrđenim Odlukom o NZO-u. U tom se kontekstu uvodi i oznaka CE za podsustave jer nema razloga za primjenu drugačijeg postupka za podsustave u odnosu na postupak za sigurnosne komponente, za koje je Direktivom 2000/9/EZ već predviđeno stavljanje oznake CE kako bi se pokazala njihova sukladnost sa zahtjevima iz te Direktive.

3.5. Prijavljena tijela

Pravilno funkcioniranje prijavljenih tijela ključno je za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti te za stjecanje povjerenja zainteresiranih strana u sustav novog pristupa.

Stoga se, u skladu s Odlukom o NZO-u, prijedlogom pojačavaju kriteriji obavješćivanja za prijavljena tijela i uvode posebni zahtjevi za tijela koja provode prijavljivanje.

3.6. Provedbeni akti

Prijedlogom se Komisija ovlašćuje za donošenje, prema potrebi, provedbenih akata radi omogućivanja jedinstvene primjene ove Uredbe u pogledu prijavljenih tijela koja ne ispunjuju ili više ne udovoljavaju zahtjevima za njihovu prijavu.

Ovi provedbeni akti bit će doneseni u skladu s odredbama o provedbenim aktima utvrđenima Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.

3.7. Završne odredbe

Predložena Uredba počinje se primjenjivati dvije godine nakon njezina stupanja na snagu kako bi se proizvođačima, prijavljenim tijelima i državama članicama osiguralo vrijeme za prilagodbu novim zahtjevima.

Međutim, treba započeti s imenovanjem prijavljenih tijela i postupkom u skladu s novim zahtjevima ubrzo nakon stupanja ove Uredbe na snagu. Time će se osigurati da je do dana primjene predložene Uredbe imenovan dostatan broj prijavljenih tijela u skladu s novim pravilima kako bi se izbjegli problemi u pogledu kontinuiteta proizvodnje i opskrbe tržišta.

Predviđa se prijelazna odredba u vezi s potvrdama koje izdaju prijavljena tijela na temelju Direktive 2000/9/EZ u pogledu podsustava i sigurnosnih komponenti kako bi se iskoristile zalihe i omogućio nesmetani prijelaz na nove zahtjeve.

Predviđa se prijelazna odredba u vezi s potvrdama za puštanja žičara u uporabu u skladu s Direktivom 2000/9/EZ kako bi se omogućio nesmetani prijelaz na nove zahtjeve.

Direktiva 2000/9/EZ stavit će se izvan snage i bit će zamijenjena predloženom Uredbom.

3.8. Nadležnost Unije, pravna osnova, načelo supsidijarnosti i pravni oblik

Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 114. Ugovora.

Načelo supsidijarnosti

Načelo supsidijarnosti osobito proizlazi iz novih odredbi kojima je cilj poboljšanje učinkovitog provođenja Direktive 2000/9/EZ, i to obveza gospodarskih subjekata, odredbi o praćenju, odredbi o ocjenjivanju i prijavljivanju tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

Iz iskustva provedbe zakonodavstva vidljivo je da su mjere poduzete na nacionalnoj razini dovele do različitih pristupa te do različitog postupanja prema gospodarskim subjektima u Uniji, čime se narušavaju ciljevi Direktive 2000/9/EZ. Ako se rješavanju problema pristupa djelovanjem na nacionalnoj razini, postoji mogućnost pojave prepreka slobodnom kretanju proizvoda. Nadalje, djelovanja na nacionalnoj razini ograničena su na teritorijalnu nadležnost država članica. Koordiniranim djelovanjem na razini Unije moguće je puno bolje ostvariti zadane ciljeve te osobito učiniti nadzor tržišta učinkovitijim. Prema tome, prikladnije je djelovati na razini Unije.

Proporcionalnost

U skladu s načelom proporcionalnosti, predložene preinake ne izlaze iz okvira potrebnih za postizanje ciljeva.

Novim, odnosno preinačenim obvezama ne nameću se nepotrebna opterećenja i troškovi za gospodarsku djelatnost, posebno malim i srednjim poduzećima, odnosno upravama. Kada je prepoznato da se određenim preinakama postižu negativni utjecati, analizom utjecaja opcije daje se najproporcionalniji odgovor na prepoznate probleme. Određeni broj preinaka odnosi se na poboljšanje jasnoće postojeće Direktive bez uvođenja novih zahtjeva koji dovode do dodatnih troškova.

Primijenjena metoda izrade zakonodavstva

Prijedlog ima oblik Uredbe.

Predloženom promjenom iz direktive u uredbu u obzir se uzima opći cilj Komisije o pojednostavnjenju regulatornog okruženja te potreba osiguranja jedinstvene provedbe predloženog zakonodavstva u cijeloj Uniji.

Predložena Uredba temelji se na članku 114. Ugovora i cilj joj je osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta za podsustave i sigurnosne komponente namijenjene ugradnji u žičare, uz zadržavanje postojeće uloge država članica u pogledu žičara. Njome se nameću jasna i detaljna pravila koja će postati primjenjiva na jedinstveni način u isto vrijeme u cijeloj Uniji.

U skladu s načelima potpunog usklađivanja, državama članicama u njihovu nacionalnom zakonodavstvu nije dopušteno nametati strože ili dodatne zahtjeve u pogledu stavljanja podsustava i sigurnosnih komponenata na tržište. Naime, obvezni bitni zahtjevi i postupci za ocjenjivanje sukladnosti kojih bi se proizvođači trebali pridržavati moraju biti istovjetni u svim državama članicama.

Isto se primjenjuje na odredbe koje su uvedene na temelju usklađivanja s Odlukom o NZO-u. Te su odredbe jasne i dovoljno precizne da bi ih dotični subjekti izravno primijenili.

Obveze država članica poput obveze o ocjenjivanju, imenovanju i prijavljivanju tijela za ocjenjivanje sukladnosti ni u kojem se slučaju ne prenose kao takve u nacionalno pravo, nego ih države članice provode s pomoću potrebnih regulatornih i upravnih rješenja. To se neće promijeniti u slučaju utvrđivanja predmetnih obveza Uredbom.

Stoga države članice nemaju nikakvu fleksibilnost pri prenošenju Direktive u svoje nacionalno pravo. Međutim, odabirom Uredbe omogućit će se ušteda troškova povezanih s prenošenjem Direktive u nacionalno pravo.

K tome, Uredbom se izbjegava rizik da države članice eventualno prenesu Direktivu na različiti način što bi moglo dovesti do različitih razina zaštite sigurnosti te stvoriti prepreke unutarnjem tržištu, narušavajući tako njezinu učinkovitu provedbu.

Promjena iz direktive u uredbu neće dovesti do promjena u regulatornom pristupu.

U potpunosti će se očuvati značajke novog pristupa, a osobito u pogledu fleksibilnosti dane proizvođačima u vezi s odabirom načina usklađivanja s bitnim zahtjevima te s odabirom postupka između raspoloživih postupaka za ocjenjivanje sukladnosti, radi dokazivanja sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenata. Prirodom pravnog instrumenta neće se utjecati na postojeće mehanizme potpore provedbi zakonodavstva (postupak normizacije, radne skupine, upravna suradnja, izrada smjernica itd.).

Nadalje, odabir Uredbe ne znači centralizaciju postupka donošenja odluka. Države članice zadržavaju svoju nadležnost u pogledu žičara i provedbe usklađenih odredbi, primjerice u pogledu imenovanja i akreditacije prijavljenih tijela, nadzora tržišta i provedbenih mjera (npr. kazne).

Naposljetku, uporabom Uredbe u području zakonodavstva unutarnjeg tržišta izbjegava se rizik „prekomjerne primjene” u skladu sa željama dionika. Njome se omogućuje da proizvođači rade izravno prema tekstu Uredbe umjesto da identificiraju i pregledavaju 28 zakona u koje je prenijeta Direktiva.

Na toj se osnovi smatra da je odabir Uredbe najprikladnije i najjeftinije rješenje za sve uključene strane, s obzirom na to da će se njome omogućiti brža i dosljednija primjena predloženog zakonodavstva te uspostaviti jasnije regulatorno okruženje za gospodarske subjekte te izbjeći troškovi prenošenja u nacionalna zakonodavstva državama članicama.

4.           UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog nema nikakvog utjecaja na proračun Unije.

5.           DODATNE INFORMACIJE

Stavljanje izvan snage postojećeg zakonodavstva

Donošenje prijedloga dovest će do stavljanja izvan snage Direktive 2000/9/EZ.

Europski gospodarski prostor

Prijedlog se odnosi na EGP te bi se stoga trebao proširiti na Europski gospodarski prostor.

2014/0107 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o žičarama

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora[10],

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)       Direktivom 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[11] o žičarama utvrđuju se pravila za žičare koje su projektirane i izgrađene te se upotrebljavaju za prijevoz osoba.

(2)       Direktiva 2000/9/EZ temelji se na načelima novog pristupa utvrđenima Rezolucijom Vijeća od 5. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama[12]. Stoga se njome utvrđuju isključivo bitni zahtjevi u pogledu žičara, dok tehničke detalje donosi Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[13] o europskoj normizaciji. Postizanjem sukladnosti s tako usklađenim normama čiji su referentni brojevi objavljeni u Službenom listu Europske unije omogućuje se pretpostavka sukladnosti sa zahtjevima Direktive 2000/9/EZ. Iz iskustva je vidljivo da su ta temeljna načela dobro funkcionirala u ovom sektoru te bi ih trebalo nastaviti primjenjivati te čak i više podupirati.

(3)       Iz iskustva stečenoga na temelju provedbe Direktive 2009/9/EZ vidljivo je da postoji potreba za preinakom pojedinih njezinih odredbi radi pojašnjenja i njihova ažuriranja, čime bi se jamčila pravna jasnoća u pogledu njezina područja primjene i ocjenjivanja sukladnosti podsustava.

(4)       Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[14] o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda utvrđuje se zajednički okvir općih načela i referentne odredbe za primjenu u zakonodavstvu kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište, s namjerom stvaranja skladnog temelja za reviziju ili preinaku navedenog zakonodavstva. Direktivu 2000/9/EZ stoga treba prilagoditi navedenoj Odluci.

(5)       Budući da je potrebno izvršiti brojne promjene Direktive 2000/9/EZ, tu je Direktivu radi jasnoće potrebno staviti izvan snage i zamijeniti. S obzirom na to da područje primjene, bitni zahtjevi i postupci za ocjenjivanje sukladnosti moraju biti identični u svim državama članicama, gotovo da i nema fleksibilnosti pri prenošenju Direktive temeljene na načelima novog pristupa u nacionalno pravo. Radi pojednostavnjenja regulatornog okvira Direktivu 2000/9/EZ trebalo bi zamijeniti Uredbom koja je prikladan pravni instrument, s obzirom na to da se njome nameću jasna i detaljna pravila kojima se državama članicama ne ostavlja prostor za različiti prijenos te se time osigurava jedinstvena provedba u cijeloj Uniji.

(6)       Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća[15] o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište utvrđuju se horizontalne odredbe o akreditaciji tijela za ocjenjivanje sukladnosti [o nadzoru tržišta proizvoda i kontrola proizvoda iz trećih zemalja] te oznaka CE.

(7)       Uredbom (EU) br. […/…] [o nadzoru tržišta proizvoda][16] utvrđuju se detaljna pravila o nadzoru tržišta proizvoda i kontroli proizvoda koji iz trećih zemalja ulaze u Uniju, uključujući podsustave i sigurnosne komponente. Njome se utvrđuje i postupak zaštitne klauzule. Države članice trebale bi organizirati i provoditi nadzor tržišta, imenovati tijela za nadzor tržišta te navesti njihove ovlasti i dužnosti. Trebale bi i uspostaviti opće programe nadzora tržišta i programe specifične za sektor.

(8)       Treba zadržati područje primjene Direktive 2000/9/EZ. Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na žičare namijenjene prijevozu osoba koje se upotrebljavaju u planinskim turističkim središtima ili u sustavima gradskog prijevoza. Žičare su uglavnom sustavi žičara, poput uspinjača, visećih žičara, visećih žičara s kabinama, sedežnica i vučnica. Kabelska vuča i funkcija prijevoza osoba bitni su kriteriji za određivanje žičara obuhvaćenih ovom Uredbom.

(9)       Razvijeni su novi tipovi žičara namijenjeni prijevozu osoba i zabavi. Takva postrojenja trebaju se obuhvatiti ovom Uredbom.

(10)     Primjereno je iz područja primjene ove Uredbe isključiti određene vrste žičara zato što podliježu odredbama drugog posebnog zakonodavstva Unije o usklađivanju ili zato što se na odgovarajući način mogu urediti na nacionalnoj razini.

(11)     Dizala koja pokreće užad, okomita ili kosa, kojima se stalno poslužuju određene razine zgrada i konstrukcija koje nisu stanice podliježu posebnom zakonodavstvu Unije i trebaju se isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(12)     Kako bi se jamčila pravna jasnoća, isključenje trajekata koji prometuju uz pomoć užadi treba obuhvatiti sva postrojenja koja pokreće užad u kojima se korisnici ili kabine kreću vodom, poput postrojenja za skijanje na vodi koje pokreće užad.

(13)     Kako bi se osiguralo da žičare i njihove infrastrukture, podsustavi i sigurnosne komponente jamče visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti korisnika, potrebno je utvrditi pravila za projektiranje i izgradnju žičara.

(14)     Države članice dužne su osigurati sigurnost žičara u trenutku njihove proizvodnje, puštanja u uporabu i tijekom njihova rada.

(15)     Ova Uredba ne utječe na mogućnost da države članice odrede zahtjeve koje smatraju potrebnima u pogledu uporabe zemljišta i prostornog planiranja kako bi pri upotrebi žičara osigurale zaštitu okoliša i zdravlja i sigurnosti osoba, a posebno radnika.

(16)     Ova Uredba ne utječe na mogućnost da države članice odrede primjerene postupke za odobravanje planiranih žičara, pregled žičara prije puštanja u uporabu i njihova nadzora tijekom rada.

(17)     Uredbom treba uzeti u obzir činjenicu da sigurnost žičara jednako ovisi o okolnim uvjetima, o kvaliteti isporučenih industrijskih komponenti i o načinu njihova sastavljanja, ugradnje na mjestu postavljanja i nadzora tijekom rada. Uzroci ozbiljnih nesreća mogu biti povezani s odabirom mjesta postavljanja, sa samim sustavom prijevoza, objektima ili načinom upravljanja radom sustava i njegova održavanja.

(18)     Iako ovom Uredbom nije obuhvaćen sam rad žičara, njome bi se trebao osigurati opći okvir kojim bi se trebalo osigurati da se radom takvih postrojenja na državnom području država članica upravlja na način koji njihovim korisnicima, tehničkom osoblju i trećim stranama pruža visok stupanj zaštite.

(19)     Kada je riječ o žičarama, tehnološke inovacije mogu se provjeriti i podvrgnuti cjelovitom ispitivanju samo nakon izgradnje nove žičare. U tim okolnostima treba osigurati postupak koji, osim što osigurava zadovoljavanje bitnih zahtjeva, ujedno omogućuje utvrđivanje posebnih uvjeta za određenu žičaru.

(20)     Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurale da se žičare mogu pustiti u uporabu samo ako su u skladu s ovom Uredbom i ako ne mogu ugroziti zdravlje ili sigurnost osoba ili sigurnost imovine, ako se pravilno ugrađuju i održavaju te koriste u skladu s njihovom namjenom.

(21)     Države članice trebaju odrediti postupke za odobravanje izgradnje i preinake planiranih žičara te za njihovo puštanje u pogon kako bi se osigurala sigurna izgradnja i sastavljanje žičare na mjestu rada, u skladu sa sigurnosnom analizom i sigurnosnim izvješćem te svim odgovarajućim regulatornim zahtjevima.

(22)     U sigurnosnoj analizi planiranih žičara potrebno je odrediti sastavne dijelove o kojima ovisi sigurnost žičara.

(23)     Sigurnosna analiza planiranih žičara treba uzeti u obzir ograničenja povezana s njihovim radom, iako ne u toj mjeri da se ugrozi načelo slobodnog kretanja roba za podsustave i sigurnosne komponente ili sigurnost samih žičara.

(24)     Cilj je ove Uredbe osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta podsustava i sigurnosnih komponenata žičara. Za podsustave i sigurnosne komponente u skladu s odredbama ove Uredbe korist bi se trebala ostvariti na temelju načela slobodnog kretanja proizvoda.

(25)     Podsustavi i sigurnosne komponente smiju se ugrađivati u žičare pod uvjetom da omogućuju izgradnju žičara u skladu s ovom Uredbom i koje ne mogu ugroziti zdravlje ili sigurnost osoba ili sigurnost imovine kada se pravilno ugrađuju i održavaju te koriste u skladu s njihovom namjenom.

(26)     Bitne zahtjeve treba tumačiti i primjenjivati na način da se u obzir uzmu posljednja tehnička dostignuća u vrijeme konstruiranja i proizvodnje te tehnički i gospodarski čimbenici koji su u skladu s visokim stupnjem zaštite zdravlja i sigurnosti.

(27)     Gospodarski subjekti trebali bi biti odgovorni za sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti sa zahtjevima ove Uredbe u vezi s njihovom ulogom u opskrbnom lancu kako bi se osigurala visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zdravlje i sigurnost potrošača i ostalih korisnika, domaćih životinja i imovine te kako bi se jamčilo pošteno tržišno natjecanje na tržištu Unije.

(28)     Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u opskrbnom i distribucijskom lancu trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da stavljaju na raspolaganje na tržištu samo podsustave i sigurnosne komponente koji su u skladu s ovom Uredbom. Treba predvidjeti jasnu i proporcionalnu podjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog gospodarskog subjekta u opskrbnom i distribucijskom lancu.

(29)     Proizvođač podsustava i sigurnosnih komponenti koji detaljno poznaje postupak konstruiranja i proizvodnje najprimjereniji je za provedbu cijelog postupka ocjenjivanja sukladnosti. Stoga bi ocjenjivanje sukladnosti trebalo ostati isključiva obveza proizvođača podsustava ili sigurnosne komponente.

(30)     Kako bi se olakšalo komuniciranje između gospodarskih subjekata i nacionalnih tijela za nadzor tržišta, države članice trebale bi poticati gospodarske subjekte da uz poštansku adresu navedu i adresu svog web-mjesta.

(31)     Treba osigurati sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti koji na tržište Unije dolaze iz trećih zemalja sa zahtjevima ove Uredbe, a osobito da su proizvođači proveli odgovarajuće postupke ocjenjivanja sukladnosti tih podsustava i sigurnosnih komponenti. Treba donijeti i odredbu prema kojoj su uvoznici dužni osigurati sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti koje stavljaju na tržište sa zahtjevima ove Uredbe i da ne stavljaju na tržište podsustave i sigurnosne komponente koji nisu u skladu s tim zahtjevima ili predstavljaju rizik. Također bi trebalo odrediti da uvoznici osiguraju provedbu postupaka ocjenjivanja sukladnosti te da je označavanje podsustava i sigurnosnih komponenti i dokumentacija koju su proizvođači pripremili dostupno za inspekciju nadležnim nadzornim tijelima.

(32)     Distributer omogućuje dostupnost podsustava i sigurnosnih komponenti na tržištu nakon što ga je na tržište stavio proizvođač ili uvoznik te bi trebao postupati s dužnom pažnjom kako bi osigurao da njegovo rukovanje podsustavima i sigurnosnim komponentama ne utječe negativno na sukladnost aparata.

(33)     Pri stavljanju podsustava i sigurnosnih komponenti na tržište svaki bi uvoznik na podsustavu ili sigurnosnoj komponenti trebao navesti svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i poštansku adresu na kojoj je dostupan. Iznimke bi trebale biti predviđene za slučajeve kada to ne dopušta veličina ili vrsta sigurnosne komponente. To uključuje slučajeve kada bi uvoznik trebao otvoriti ambalažu kako bi stavio svoj naziv i adresu na sigurnosnu komponentu.

(34)     Svaki gospodarski subjekt koji na tržište stavlja podsustav ili sigurnosnu komponentu pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili preinači podsustav ili sigurnosnu komponentu tako da bi to moglo utjecati na sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe trebao bi se smatrati proizvođačem i taj bi subjekt trebao preuzeti obveze proizvođača.

(35)     Budući da su blizu tržišta, distributeri i uvoznici trebali bi biti uključeni u zadaće nadzora tržišta koje provode nadležna nacionalna tijela i pripremljeni za aktivno sudjelovanje te navedenim tijelima dostaviti sve potrebne informacije u vezi s određenim podsustavima i sigurnosnim komponentama.

(36)     Osiguranje praćenja podsustava i sigurnosnih komponenti tijekom cijelog opskrbnog lanca pomaže u pojednostavnjenju i povećanju učinkovitosti nadzora tržišta. Učinkovit sustav praćenja tijelima za nadzor tržišta olakšava praćenje gospodarskih subjekata koji su na raspolaganje na tržištu stavili nesukladne podsustave i sigurnosne komponente.

(37)     Ova bi se Uredba trebala ograničiti na izražavanje bitnih zahtjeva. Kako bi se olakšalo ocjenjivanje sukladnosti s tim zahtjevima, treba predvidjeti pretpostavku sukladnosti u vezi sa žičarama koje su u skladu s usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 radi izražavanja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva, a posebno u vezi s projektiranjem, izgradnjom i radom žičara.

(38)     Uredbom (EU) br. 1025/2012 predviđa se postupak za prigovore na usklađene norme kad navedene norme ne udovoljavaju u potpunosti zahtjevima ove Uredbe.

(39)     Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da pokažu, a nadležnim tijelima da osiguraju da su podsustavi i sigurnosne komponente koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu u skladu s bitnim zahtjevima, treba predvidjeti postupke ocjenjivanja sukladnosti. Odlukom br. 768/2008/EZ uspostavljaju se moduli za postupke ocjenjivanja sukladnosti koji uključuju postupke od najmanje strogog do najstrožeg razmjerno razini rizika i razini potrebne sigurnosti. Da bi se osigurao međusektorski sklad i izbjegle ad hoc varijante, postupke ocjenjivanja sukladnosti trebalo bi izabrati među navedenim modulima.

(40)     Proizvođači podsustava ili sigurnosnih komponenti trebali bi pripremiti EU izjavu o sukladnosti kako bi na temelju ove Uredbe dostavili potrebne informacije o sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenti sa zahtjevima ove Uredbe i mjerodavnog zakonodavstva Unije o usklađivanju. EU izjavu o sukladnosti treba priložiti podsustavu ili sigurnosnoj komponenti.

(41)     Kako bi se osigurao učinkoviti pristup informacijama za potrebe nadzora tržišta, sve informacije potrebne za prepoznavanje svih primjenjivih akata Unije o podsustavima ili sigurnosnoj komponenti trebale bi se učiniti dostupnima u jedinstvenoj EU izjavi o sukladnosti.

(42)     Oznaka CE kojom se označava sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente, vidljiva je posljedica cijelog postupka koji obuhvaća ocjenjivanje sukladnosti u širem smislu. Opća načela za oznaku CE i njezinu povezanost s drugim oznakama utvrđena su Uredbom (EZ) br. 765/2008. Pravila za stavljanje oznake CE trebala bi se utvrditi ovom Uredbom.

(43)     Provjera sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenti s bitnim zahtjevima predviđenima ovom Uredbom potrebna je radi pružanja učinkovite zaštite korisnicima i trećim stranama.

(44)     Kako bi se osigurala sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti s bitnim zahtjevima, treba utvrditi prikladne postupke ocjenjivanja sukladnosti kojih se proizvođač mora pridržavati. Te postupke treba odrediti na temelju modula za ocjenjivanje sukladnosti utvrđenih Odlukom 768/2008/EZ.

(45)     Postupcima ocjenjivanja sukladnosti iz ove Uredbe zahtijeva se posredovanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su države članice prijavile Komisiji.

(46)     Iskustvo je pokazalo da kriteriji utvrđeni Direktivom 2000/9/EZ, koje tijela za ocjenjivanje sukladnosti moraju ispunjivati da bi bila prijavljena Komisiji, nisu dovoljni za osiguranje jednako visoke stope učinkovitosti ovih tijela u cijeloj Uniji. Stoga je bitno da sva tijela za ocjenjivanje sukladnosti obavljaju svoje funkcije na istoj razini i pod uvjetima poštenog tržišnog natjecanja. To zahtijeva utvrđivanje obveznih uvjeta za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele biti prijavljena kako bi pružala usluge ocjenjivanja sukladnosti.

(47)     Da bi se osigurala jedinstvena razina kvalitete pri ocjenjivanju sukladnosti, treba i utvrditi zahtjeve za tijela koja provode prijavljivanje i ostala tijela uključena u ocjenjivanje, prijavljivanje i nadzor nad prijavljenim tijelima.

(48)     Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže sukladnost s kriterijima utvrđenima usklađenim normama, trebalo bi pretpostaviti da je sukladno s odgovarajućim zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom.

(49)     Sustav utvrđen ovom Uredbom trebalo bi dopuniti sustavom akreditacije predviđenim Uredbom (EZ) br. 765/2008. Budući da je akreditacija bitno sredstvo za provjeru stručnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti, trebala bi se upotrebljavati i u svrhu prijavljivanja.

(50)     Transparentnu akreditaciju predviđenu Uredbom (EZ) br. 765/2008 kojom se osigurava potrebna razina povjerenja u potvrde o sukladnosti, javna nacionalna tijela trebala bi u cijeloj Uniji smatrati preferiranim sredstvom za dokazivanje tehničke stručnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Međutim, nacionalna tijela mogu smatrati kako raspolažu prikladnim sredstvima da navedeno ocjenjivanje izvrše samostalno. U tom slučaju, kako bi se zajamčila prikladna razina vjerodostojnosti ocjena koje su izvršila druga nacionalna tijela, trebala bi Komisiji i ostalim državama članicama dostaviti sve potrebne dokumentirane dokaze kojima se potvrđuje da su ocijenjena tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s relevantnim regulatornim zahtjevima.

(51)     Tijela za ocjenjivanje sukladnosti često podugovaraju dio svojih djelatnosti u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti ili ih prenose na društvo kćer. Radi očuvanja propisane razine zaštite za podsustave i sigurnosne komponente koji se stavljaju na tržište Unije, bitno je da podizvođači i društva kćeri za ocjenjivanje sukladnosti ispunjuju iste zahtjeve kao prijavljena tijela u vezi s izvršavanjem zadaća ocjenjivanja sukladnosti. Stoga je važno da se ocjenjivanjem stručnosti i rada tijela koja će biti prijavljena te nadzorom nad već prijavljenim tijelima obuhvaćaju i djelatnosti koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri.

(52)     Treba povećati učinkovitost i transparentnost postupka prijavljivanja, a osobito ga treba prilagoditi novim tehnologijama kako bi se omogućilo prijavljivanje internetom.

(53)     Budući da tijela za ocjenjivanje sukladnosti mogu nuditi svoje usluge u cijeloj Uniji, trebalo bi dati mogućnost ostalim državama članicama i Komisiji da izraze svoje prigovore u pogledu pojedinog prijavljenog tijela. Stoga je bitno predvidjeti razdoblje u kojem se mogu razjasniti sve sumnje ili nedoumice u pogledu stručnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti prije nego što ona započnu raditi kao prijavljena tijela.

(54)     U interesu tržišnog natjecanja ključno je da tijela za ocjenjivanje sukladnosti primjenjuju postupke ocjenjivanja sukladnosti bez nepotrebnog opterećivanja gospodarskih subjekata. Iz istog razloga i radi osiguranja jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima, treba osigurati dosljednost tehničke primjene postupaka ocjenjivanja sukladnosti. To se može postići primjerenom koordinacijom i suradnjom tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

(55)     Provedbene ovlasti treba dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[17].

(56)     Za donošenje provedbenih akata kojima se zahtijeva od države članice koja podnosi prijavu da poduzme potrebne popravne mjere u pogledu prijavljenih tijela koja ne udovoljavaju ili više ne udovoljavaju zahtjevima za njihovu prijavu trebalo bi primijeniti savjetodavni postupak.

(57)     Treba predvidjeti prijelazna rješenja kojima se omogućuje da se podsustavi i sigurnosne komponente koji su već bili stavljeni na tržište u skladu s Direktivom 2000/9/EZ stave na raspolaganje na tržištu ili u uporabu.

(58)     Treba predvidjeti prijelazna rješenja kojima se omogućuje puštanje u pogon žičara koje su već izgrađene u skladu s Direktivom 2000/9/EZ.

(59)     Države članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te bi kazne trebale biti učinkovite, u skladu s težinom prekršaja i odvraćajuće.

(60)     Budući da cilj ove Uredbe, a to je osigurati da žičare ispunjuju zahtjeve kojima se predviđa visoka razina zaštite zdravlja i sigurnosti korisnika pri čemu se istodobno jamči funkcioniranje unutarnjeg tržišta, države članice ne mogu postići u dovoljnoj mjeri te se zbog njegova opsega i učinka može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora u Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

            OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za projektiranje i izgradnju žičara za prijevoz osoba te za stavljanje na raspolaganje na tržištu i slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenti za takva postrojenja.

Članak 2.

Područje primjene

(1) Ova Uredba primjenjuje se na žičare za prijevoz osoba te na podsustave i sigurnosne komponente za takva postrojenja.

(2) Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a) dizala u smislu Direktive 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[18] o dizalima;

(b) tramvaje tradicionalne konstrukcije, koje pokreće užad;

(c) postrojenja za poljoprivredne namjene te za poslugu planinskih skloništa i kuća koja nisu namijenjena javnom prijevozu;

(d) nepokretnu ili prijenosnu opremu koja se koristi na sajmovima i/ili u zabavnim parkovima, te je namijenjena za zabavu, a ne kao sredstvo za prijevoz osoba;

(e) rudarska postrojenja ili druga nepokretna industrijska postrojenja koja se rabe za industrijske djelatnosti;

(f) postrojenja u kojima se korisnici ili kabine kreću vodom.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) „žičara” znači cijeli nepokretni sustav koji čine infrastruktura i podsustavi namijenjeni za uporabu u postrojenjima sačinjenima od više sastavnih dijelova koja su projektirana, proizvedena, sastavljena i puštena u uporabu s namjenom prijevoza osoba koja nose i/ili vuku užad postavljena uzduž vozne trase;

(2) „podsustav” znači sustavi iz Priloga I, zasebno ili u kombinaciji;

(3) „infrastruktura” znači trasa žičare, sistemski podaci, objekti postaje i uz trasu koji se posebno projektiraju za svako postrojenje i postavljaju na mjestu rada i koji su potrebni za gradnju i rad postrojenja, uključujući temelje;

(4) „sigurnosna komponenta” znači sve osnovne komponente, skupovi komponenti, podsklopovi ili cijeli sklopovi opreme i svi uređaji ugrađeni u podsustav ili žičaru radi osiguranja sigurnosne funkcije čiji kvar ugrožava sigurnost ili zdravlje osoba, bilo da se radi o njihovim korisnicima, tehničkom osoblju ili trećim stranama;

(5) „operativno-tehnički zahtjevi” znači sve tehničke odredbe i mjere koje utječu na projektiranje i izvedbu, a nužne su za osiguranje sigurnog rada žičare;

(6) „tehnički zahtjevi za održavanje” znači sve tehničke odredbe i mjere koje utječu na projektiranje i izvedbu, a nužne su za održavanje kojemu je cilj osigurati siguran rad žičara;

(7) „viseće žičare” znači žičare čije kabine nosi i/ili pomiče jedna ili više nosivih užadi;

(8) „vučnica” znači žičara čiji se korisnici, uz upotrebu odgovarajuće opreme, vuku duž pripremljene trase;

(9) „uspinjača” znači žičara čije se kabine kreću duž tračnica položenih na zemlju ili na nepomičnim konstrukcijama;

(10) „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka podsustava ili sigurnosne komponente za uporabu na tržištu Unije tijekom tržišne djelatnosti, za novac ili besplatno;

(11) „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje podsustava ili sigurnosne komponente na tržištu Unije;

(12) „puštanje u pogon” znači početni rad žičare;

(13) „proizvođač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi podsustav ili sigurnosnu komponentu ili koja je takav podsustav ili sigurnosnu komponentu konstruirala ili proizvela i trguje tim proizvodom pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;

(14) „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pismeno ovlastio da određene zadaće obavlja u njegovo ime;

(15) „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja podsustav ili sigurnosnu komponentu iz treće zemlje stavlja na tržište Unije;

(16) „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, različita od proizvođača ili uvoznika, koja stavlja podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu;

(17) „gospodarski subjekti” znači proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik i distributer podsustava ili sigurnosne komponente;

(18) „tehnička specifikacija” znači dokument kojim su propisani tehnički zahtjevi koje mora ispuniti postrojenje, infrastruktura, podsustav ili sigurnosna komponenta;

(19) „usklađena norma” znači usklađena norma kako je određena člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(20) „akreditacija” znači akreditacija kako je određena člankom 2. stavkom 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(21) „nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je određeno člankom 2. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008.;

(22) „ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se dokazuje jesu li ispunjeni bitni zahtjevi ove Uredbe koji se odnose na podsustav ili sigurnosnu komponentu;

(23) „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti s obzirom na podsustav ili sigurnosnu komponentu, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje i provjeru;

(24) „opoziv” znači svaka mjera kojoj je namjena ostvariti vraćanje podsustava ili sigurnosne komponente koji su već ugrađeni u žičaru;

(25) „povlačenje” znači svaka mjera kojoj je namjena spriječiti da podsustav ili sigurnosna komponenta u opskrbnom lancu bude stavljena na raspolaganje na tržištu;

(26) „oznaka CE” znači oznaka kojom proizvođač označuje da je podsustav ili sigurnosna komponenta u skladu s primjenjivim zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju kojima je predviđeno njezino stavljanje;

(27) „zakonodavstvo Unije o usklađivanju” znači svako zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište.

Članak 4.

Stavljanje podsustava i sigurnosnih komponenata na raspolaganje na tržištu

(1) Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se podsustavi i sigurnosne komponente mogu staviti na raspolaganje na tržištu samo ako ispunjuju zahtjeve ove Uredbe.

(2) Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 9. radi utvrđivanja postupaka kojima se osigurava da se sigurnosne komponente i podsustavi ugrađuju u žičare samo uz uvjet da omogućuju izgradnju žičara u skladu s ovom Uredbom i koja ne mogu ugroziti zdravlje ili sigurnost osoba ili sigurnost imovine kada se pravilno ugrađuju i održavaju te koriste u skladu s njihovom namjenom.

Članak 5.

Puštanje u pogon žičara

(1) Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 9. radi utvrđivanja postupaka kojima se osigurava da se žičare puštaju u uporabu samo ako su u skladu s ovom Uredbom i koje ne mogu ugroziti zdravlje ili sigurnost osoba ili sigurnost imovine kada se pravilno ugrađuju i održavaju te koriste u skladu s njihovom namjenom.

(2) Za žičare koje su u skladu s usklađenim normama ili dijelom usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su u skladu s bitnim zahtjevima koji su obuhvaćeni tim normama ili dijelom normi iz Priloga II.

(3) Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da utvrde one zahtjeve koje smatraju nužnima kako bi se osiguralo da osobe, a posebno radnici, budu zaštićeni tijekom upotrebe dotičnih postrojenja, uz uvjet da to ne podrazumijeva preinaku žičare na način koji nije predviđen Uredbom.

Članak 6.

Bitni zahtjevi

Žičare, njihova infrastruktura, podsustavi i sigurnosne komponente u skladu su s bitnim zahtjevima koji se primjenjuju u vezi s njima kako je utvrđeno Prilogom II.

Članak 7.

Slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenti

Države članice ne zabranjuju, ograničavaju ili sprečavaju stavljanje na raspolaganje na tržištu podsustava i sigurnosnih komponenata u skladu s ovom Uredbom.

Članak 8.

Sigurnosna analiza i sigurnosno izvješće za planirane žičare

(1) Sva planirana postrojenja podliježu sigurnosnoj analizi kako je određena u Prilogu III., a koja obuhvaća sve sigurnosne aspekte žičare i njezina okruženja u kontekstu projektiranja, izvedbe i puštanja u uporabu te omogućuje, na temelju prethodnih iskustava, utvrđivanje rizika koji se mogu pojaviti tijekom rada.

(2) Sigurnosna analiza uključuje se u sigurnosno izvješće. U izvješću se preporučuju mjere predviđene za rješavanje takvih rizika, a koje uključuje popis podsustava i sigurnosnih komponenti koji se ugrađuju u žičaru.

Članak 9.

Odobrenje žičare

(1) Države članice utvrđuju postupke za odobravanje izgradnje i puštanja u uporabu žičara koje se nalaze na njihovu državnom području.

(2) Države članice osiguravaju dostavu sigurnosne analize, sigurnosnog izvješća, EU izjave o sukladnosti i ostalih dokumenata koji se odnose na sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti kao i dokumentaciju o značajkama žičara tijelu nadležnom za odobrenje žičare. Dokumentacija koja se odnosi na žičaru obuhvaća i potrebne uvjete, uključujući ograničenja rada, kao i sve pojedinosti o nadzoru servisiranja, prilagodbama i održavanju. Primjerak tih dokumenata čuva se uz žičaru.

(3) U slučaju preinaka bitnih značajki, podsustava ili sigurnosnih komponenata postojećih postrojenja za koje dotična država članica zahtijeva novo odobrenje prije puštanja u uporabu, takve preinake i njihove posljedice za žičare u cjelini moraju ispunjivati bitne zahtjeve iz Priloga II.

(4) Države članice ne koriste se odredbama iz stavka 1. da bi na temelju aspekata obuhvaćenih ovom Uredbom zabranile, ograničavale ili ometale izgradnju i puštanje u pogon žičara u skladu s ovom Uredbom koje ne predstavljaju rizik za sigurnost i zdravlje osoba ili imovine kada se pravilno ugrađuju i koriste u skladu s njihovom namjenom.

(5) Države članice ne koriste se odredbama iz stavka 1. da bi zabranile, ograničavale ili ometale slobodno kretanje podsustava i sigurnosnih komponenti u skladu s ovom Uredbom.

Članak 10.

Rad žičara

(1) Države članice osiguravaju nastavak rada žičare samo ako ispunjuje uvjete navedene u sigurnosnom izvješću.

(2) Ako utvrdi da bi odobrena žičara koja se upotrebljava u skladu s njezinom namjenom moglo ugroziti sigurnost i zdravlje osoba i, ovisno o slučaju, sigurnost imovine, država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila uvjete rada žičare ili zabranila njezin rad.

POGLAVLJE II.

OBVEZE GOSPODARSKIH SUBJEKATA POVEZANIH S PODSUSTAVIMA I SIGURNOSNIM KOMPONENTAMA

Članak 11. [Članak R2. Odluke br. 768/2008/EZ]

Obveze proizvođača

(1) Kada svoje podsustave ili sigurnosne komponente stavljaju na tržište, proizvođači osiguravaju da su njihovi proizvodi projektirani i proizvedeni u skladu s bitnim zahtjevima utvrđenima Prilogom II.

(2) Proizvođači podsustava ili sigurnosnih komponenata izrađuju tehničku dokumentaciju iz Priloga V. i provode ili osiguravaju provođenje odgovarajućeg postupka ocjenjivanja sukladnosti iz članka 18.

Ako je postupkom iz podstavka 1. dokazana sukladnost podsustava ili sigurnosnih komponenata s primjenjivim zahtjevima, proizvođači sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i stavljaju oznaku CE.

(3) Proizvođači čuvaju tehničku dokumentaciju i EU izjavu o sukladnosti trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

(4) Proizvođači osiguravaju provođenje postupaka za očuvanje sukladnosti serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Na primjeren način uzimaju se u obzir promjene u projektiranju ili značajkama podsustava ili sigurnosnih komponenata te promjene u usklađenim normama ili ostalim tehničkim specifikacijama koje su navedene u izjavi o sukladnosti podsustava ili sigurnosnih komponenata.

Ako to smatraju prikladnim s obzirom na rizike koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača, proizvođači ispituju uzorke podsustava ili sigurnosne komponente koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu, istražuju i, ako je to potrebno, vode knjigu pritužbi i registar nesukladnih podsustava ili sigurnosnih komponenata i njihova opoziva te o svakom takvom nadzoru obavješćuju distributere.

(5) Proizvođači osiguravaju da su njihovi podsustavi ili sigurnosne komponente popraćene EU izjavom o sukladnosti te da su na njima označeni vrsta, serija, serijski broj ili bilo koji drugi identifikacijski element.

Kada to ne dopušta veličina ili vrsta sigurnosne komponente, proizvođači osiguravaju da su tražene informacije navedene na ambalaži ili uputama za upotrebu priloženima uz sigurnosnu komponentu.

(6) Proizvođači na podsustavu ili sigurnosnoj komponenti navode svoj naziv, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni, ili, ako to nije moguće, na ambalaži i u uputama uz sigurnosnu komponentu. U adresi mora biti navedeno jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem. Pojedinosti o kontaktu sastavljene su na jeziku koji bez poteškoća razumiju korisnici i tijela za nadzor tržišta, a određuje ga predmetna država članica.

(7) Proizvođači osiguravaju da su uz podsustav ili sigurnosnu komponentu priložene EU izjava o sukladnosti, upute i sigurnosne obavijesti, na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači, a određuje ga predmetna država članica. Takve su upute i sigurnosne obavijesti jasne i razumljive.

(8) Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na tržište nisu u skladu s ovom Uredbom, bez odgode poduzimaju potrebne popravne mjere kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, po potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, proizvođači o tome bez odgode obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su ih stavili na raspolaganje na tržištu navodeći pojedinosti, a osobito o nesukladnosti i o svim poduzetim popravnim mjerama.

(9) Na obrazložen zahtjev nadležnog nacionalnog tijela proizvođači tom tijelu dostavljaju sve podatke i dokumentaciju neophodne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente s ovom Uredbom, na jeziku koje to tijelo bez poteškoća razumije. Moguće je dostaviti podatke i dokumentaciju u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela surađuju s njim u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju podsustavi ili sigurnosne komponente koje su stavili na tržište.

Članak 12. [Članak R3. Odluke br. 768/2008/EZ]

Ovlašteni zastupnici

(1) Proizvođač može na temelju pisanog ovlaštenja imenovati ovlaštenog zastupnika.

Obveze iz članka 11. stavka 1. i obveza sastavljanja tehničke dokumentacije nisu zadaća ovlaštenog zastupnika.

(2) Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao proizvođač. Tim se ovlaštenjem ovlaštenom zastupniku omogućuje da obavlja najmanje sljedeće:

(a) da EU izjavu o sukladnosti i tehničku dokumentaciju stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima za nadzor u razdoblju od 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište;

(b) da na obrazloženi zahtjev nadležnog nacionalnog tijela tom tijelu dostavlja sve podatke i dokumentaciju neophodne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente;

(c) da na zahtjev nadležnih nacionalnih tijela surađuje s njima u svakoj poduzetoj radnji kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta obuhvaćeni ovlaštenjem ovlaštenog zastupnika.

Članak 13. [Članak R4. Odluke br. 768/2008/EZ]

Obveze uvoznika

(1) Uvoznici stavljaju na tržište samo sukladne podsustave ili sigurnosne komponente.

(2) Prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište uvoznici osiguravaju da je proizvođač proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti u skladu s člankom 18. Oni osiguravaju da je proizvođač izradio tehničku dokumentaciju, da su podsustav ili sigurnosna komponenta popraćeni EU izjavom o sukladnosti, označeni oznakom CE i da su im priložene upute i sigurnosne obavijesti te da je proizvođač ispunio zahtjeve utvrđene člankom 11. stavcima 5. i 6.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta nisu u skladu s bitnim zahtjevima utvrđenima Prilogom II., ne smije staviti podsustav ili sigurnosnu komponentu na tržište sve dok se ne provede njihovo usklađivanje. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta.

(3) Uvoznici na podsustavu ili sigurnosnoj komponenti navode svoj naziv, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni, ili, ako to nije moguće, na ambalaži i u uputama uz sigurnosnu komponentu. Pojedinosti o kontaktu sastavljene su na jeziku koji bez poteškoća razumiju korisnici i tijela za nadzor tržišta, a određuje ga predmetna država članica.

(4) Uvoznici osiguravaju da su uz podsustav ili sigurnosnu komponentu priložene upute i sigurnosne obavijesti, na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači, a određuje ga predmetna država članica.

(5) Uvoznici osiguravaju, dok je podsustav ili sigurnosna komponenta pod njihovom odgovornošću, da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima Prilogom II.

(6) Ako to smatraju prikladnim s obzirom na rizike koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost korisnika, uvoznici na opravdan zahtjev nadležnih tijela ispituju uzorke podsustava ili sigurnosnih komponenata koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu, istražuju i, ako je to potrebno, vode knjigu pritužbi i registar nesukladnih podsustava ili sigurnosnih komponenata i njihova opoziva te o svakom takvom nadzoru obavješćuju distributere.

(7) Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na tržište nisu u skladu s ovom Uredbom, bez odgode poduzimaju potrebne popravne mjere kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, po potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, uvoznici o tome bez odgode obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su ih stavili na raspolaganje na tržištu navodeći pojedinosti, a osobito o nesukladnosti i o svim poduzetim popravnim mjerama.

(8) Uvoznici su dužni tijekom trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište staviti primjerak EU izjave o sukladnosti na raspolaganje tijelima za nadzor tržišta i osigurati da tehnička dokumentacija, na zahtjev, bude tim tijelima raspoloživa.

(9) Na obrazložen zahtjev nadležnog nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve podatke i dokumentaciju neophodne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente na jeziku koje to tijelo razumije bez poteškoća. Moguće je dostaviti podatke i dokumentaciju u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela surađuju s njim u svakoj radnji poduzetoj kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju podsustavi ili sigurnosne komponente koje su stavili na tržište.

Članak 14. [Članak R.5 Odluke br. 768/2008/EZ]

Obveze distributera

(1) Kad stavljaju podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju s dužnom pažnjom u odnosu na zahtjeve ove Uredbe.

(2) Prije nego što omoguće dostupnost podsustava ili sigurnosne komponente na tržištu, distributeri provjeravaju da su podsustav ili sigurnosna komponenta označeni oznakom CE i popraćeni EU izjavom o sukladnosti, uputama i sigurnosnim obavijestima na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači, a određuje ga predmetna država članica te da su proizvođač i uvoznik ispunili zahtjeve iz članka 11. stavaka 5. i 6. i članka 13. stavka 3.

Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta nisu u skladu s bitnim zahtjevima utvrđenim Prilogom II., ne smije staviti podsustav ili sigurnosnu komponentu na raspolaganje na tržištu sve dok se ne provede njihovo usklađivanje. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, distributer o tome obavješćuje proizvođača ili uvoznika te tijela za nadzor tržišta.

(3) Distributeri osiguravaju, dok je podsustav ili sigurnosna komponenta pod njihovom odgovornošću, da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njihovu sukladnost s bitnim zahtjevima utvrđenima Prilogom II.

(4) Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da podsustav ili sigurnosna komponenta koje su stavili na raspolaganje na tržištu nisu u skladu s ovom Uredbom, poduzimaju potrebne popravne mjere kako bi podsustav ili sigurnosnu komponentu uskladili ili, po potrebi, povukli s tržišta ili opozvali. Nadalje, ako podsustav ili sigurnosna komponenta predstavljaju rizik, distributeri o tome bez odgode obavješćuju nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su ih stavili na raspolaganje navodeći pojedinosti, a osobito o nesukladnosti i o svim poduzetim popravnim mjerama.

(5) Na obrazložen zahtjev nadležnog nacionalnog tijela distributer tom tijelu dostavlja sve podatke i dokumentaciju neophodne za dokazivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente. Moguće je dostaviti podatke i dokumentaciju u papirnatom ili elektroničkom obliku. Na zahtjev nadležnog nacionalnog tijela distributeri s njim surađuju u svakoj radnji poduzetoj kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju podsustav ili sigurnosna komponenta koju su stavili na tržište.

Članak 15. [Članak R6. Odluke br. 768/2008/EZ]

Slučajevi u kojima se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem u smislu ove Uredbe te podliježe obvezama proizvođača na temelju članka 11. ako podsustav ili sigurnosnu komponentu stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili kada preinačuje podsustav ili sigurnosnu komponentu koji su već stavljeni na tržište na način koji može utjecati na njihovu sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe.

Članak 16. [Članak R7. Odluke br. 768/2008/EZ]

Identifikacija gospodarskih subjekata

Na zahtjev tijela za nadzor tržišta gospodarski subjekti daju podatke o identitetu:

(a) svakog gospodarskog subjekta koji im je isporučio podsustav ili sigurnosnu komponentu;

(b) svakog gospodarskog subjekta kojemu su oni isporučili podsustav ili sigurnosnu komponentu.

Gospodarski subjekti moraju biti u stanju predočiti podatke iz prvog stavka u razdoblju od trideset godina nakon što im je isporučen podsustav ili sigurnosna komponenta i u razdoblju od trideset godina nakon što su isporučili podsustav ili sigurnosnu komponentu.

POGLAVLJE III.

SUKLADNOST PODSUSTAVA I SIGURNOSNIH KOMPONENATA

Članak 17. [Članak R8. Odluke br. 768/2008/EZ]

Pretpostavka sukladnosti

Za podsustave ili sigurnosne komponente koje su u skladu s usklađenim normama ili dijelom usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su u skladu s bitnim zahtjevima koji su obuhvaćeni tim normama ili dijelom normi iz Priloga II.

Članak 18.

Ocjenjivanje sukladnosti

(1) Prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište proizvođač upućuje podsustav ili sigurnosnu komponentu na postupak ocjenjivanja sukladnosti u skladu sa stavkom 2.

(2) Sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenti potvrđuje se jednim od sljedećih postupaka ocjenjivanja sukladnosti, a odabire ga proizvođač:

(a) EU tipsko ispitivanje (Modul B – proizvodni tip) naveden u Prilogu IV. kombinirano s jednim od sljedećih:

(i)      sukladnost s tipom na temelju osiguranja kvalitete proizvodnog postupka (modul D) iz Priloga V.;

(ii)     sukladnost s tipom na temelju provjere podsustava ili sigurnosne komponente (modul F) iz Priloga VI.

(b) sukladnost na temelju zasebne provjere (Modul G) iz Priloga VII.

(c) sukladnost na temelju potpunog osiguranja kvalitete (Modul H) iz Priloga VIII.

(3) Nakon završetka postupaka iz stavka 2. proizvođač u skladu s člankom 21. postavlja oznaku CE na podsustav ili sigurnosnu komponentu koji su u skladu s ovom Uredbom.

(4) Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na podsustave i sigurnosne komponente za vlastite potrebe proizvođača.

(5) Zapisi i prepiska koji se odnose na ocjenjivanje sukladnosti sastavljaju se na službenom jeziku (ili više njih) države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke iz stavka 2. ima nastan ili na jeziku koji to tijelo prihvati.

Članak 19.

EU Izjava o sukladnosti

(1) EU izjavom o sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente potvrđuje se da je dokazano ispunjivanje bitnih zahtjeva utvrđenih Prilogom II.

(2) EU izjava o sukladnosti ima strukturu obrasca utvrđenog Prilogom X. i sadržava elemente određene u odgovarajućim postupcima ocjenjivanja sukladnosti utvrđenima Prilozima IV. do VIII. te se redovito ažurira. Prilaže se podsustavu ili sigurnosnoj komponenti i prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica na čije su tržište podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni ili na čijem su tržištu stavljeni na raspolaganje.

(3) Ako se na podsustav ili sigurnosnu komponentu primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, sastavlja se samo jedna EU izjava o sukladnosti u vezi sa svim takvim aktima Unije. Navedena izjava sadržava identifikaciju predmetnih akata Unije, uključujući upućivanja na njihove objave.

(4) Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente sa zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom.

Članak 20. [Članak R11. Odluke br. 768/2008/EZ]

Opća načela oznake CE

Oznaka CE podliježe općim načelima utvrđenim člankom 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Članak 21. [Članak R12. Odluke br. 768/2008/EZ]

Pravila i uvjeti za stavljanje oznake CE

(1) Oznaka CE stavlja se na podsustav ili sigurnosnu komponentu ili na njihovu natpisnu pločicu tako da je vidljiva, čitljiva i neizbrisiva.

(2) Oznaka CE stavlja se prije stavljanja podsustava ili sigurnosne komponente na tržište.

(3) Uz oznaku CE nalazi se identifikacijski broj prijavljenog tijela uključenog u fazu kontrole proizvodnje.

(4) Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. može slijediti bilo koja druga oznaka kojom se označava poseban rizik ili uporaba.

POGLAVLJE IV.

PRIJAVLJIVANJE TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Članak 22. [Članak R13. Odluke br. 768/2008/EZ]

Prijavljivanje

Države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama tijela koja su odgovorna za provođenje zadaća ocjenjivanja sukladnosti trećih strana u skladu s člankom 18.

Članak 23. [Članak R14. Odluke br. 768/2008/EZ]

Tijela koja provode prijavljivanje

(1) Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje nadležno za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i nadzor prijavljenih tijela, uključujući sukladnost s člankom 26.

(2) Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i nadzor iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i u skladu s njom.

(3) U slučaju kada tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri ocjenjivanje, prijavljivanje ili nadzor iz stavka 1. tijelu koje nije tijelo javne vlasti, to tijelo ima pravnu osobnost i ispunjuje mutatis mutandis zahtjeve utvrđene člankom 26. stavcima 1. do 6. Povrh toga, ono na raspolaganju ima aranžmane kojima se osigurava od odgovornosti koje proizlaze iz njegovih djelatnosti.

(4) Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

Članak 24. [Članak R15. Odluke br. 768/2008/EZ]

Zahtjevi u vezi s tijelima koja provode prijavljivanje

(1) Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se tako da ne dolazi do sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

(2) Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je i djeluje tako da štiti objektivnost i nepristranost svojih djelatnosti.

(3) Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose mjerodavne osobe različite od onih koje provode ocjenjivanje.

(4) Tijelo koje provodi prijavljivanje ne nudi niti obavlja djelatnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

(5) Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost prikupljenih podataka.

(6) Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnih djelatnika za ispravnu provedbu svojih zadaća.

Članak 25. [Članak R16. Odluke br. 768/2008/EZ]

Obveze obavješćivanja tijela koja provode prijavljivanje

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i o nadzoru prijavljenih tijela te o svim promjenama u vezi s tim.

Komisija osigurava dostupnost tih podataka javnosti.

Članak 26. [Članak R17. Odluke br. 768/2008/EZ]

Zahtjevi u vezi s prijavljenim tijelima

(1) Za potrebe prijavljivanja prijavljeno je tijelo obvezno udovoljiti zahtjevima utvrđenima stavcima 2. do 11.

(2) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim pravom države članice i ima status pravne osobe.

(3) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je koje ima svojstvo treće strane, neovisno o organizaciji ili podsustavu ili sigurnosnoj komponenti koje ocjenjuje.

Tijelo koje je dio gospodarskog udruženja ili strukovne udruge te predstavlja poduzeća uključena u konstrukciju, proizvodnju, nabavu, sastavljanje, uporabu ili održavanje podsustava ili sigurnosne komponente koje ocjenjuje, može se smatrati takvim tijelom pod uvjetom da je dokazana njegova neovisnost i nepostojanje bilo kakvog sukoba interesa.

(4) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i djelatnici odgovorni za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti projektant, proizvođač, dobavljač, ugrađivač, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj podsustava ili sigurnosne komponente koje ocjenjuje kao ni ovlašteni zastupnik bilo koje od tih strana. To ne isključuje uporabu ocijenjenih podsustava ili sigurnosnih komponenti potrebnih za djelovanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili uporabu takvih podsustava ili sigurnosnih komponenata u osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i djelatnici odgovorni za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju ili sastavljanje, trgovanje, ugradnju, uporabu ili održavanje tih podsustava ili sigurnosnih komponenata niti predstavljati strane uključene u navedene djelatnosti. Ne sudjeluju ni u kakvoj djelatnosti koja može biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. Ovo se osobito odnosi na savjetodavne usluge.

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da djelatnosti njihovih društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njihova ocjenjivanja sukladnosti.

(5) Tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovo osoblje provode djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog poštenja i potrebne tehničke stručnosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, osobito financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihova ocjenjivanja sukladnosti, osobito u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih djelatnosti.

(6) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u stanju je obavljati sve zadaće ocjenjivanja sukladnosti koje su mu dodijeljene na temelju Priloga IV. do VIII. i za koje je bilo prijavljeno bez obzira na to obavlja li te zadaće samo ili se te zadaće obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U svakom trenutku za svaki postupak ocjenjivanja sukladnosti i za svaku kategoriju podsustava ili sigurnosne komponente za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže potrebnim:

(a) djelatnicima s tehničkim znanjem te zadovoljavajućim i primjerenim iskustvom za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti;

(b) opisima postupaka u skladu s kojima provodi ocjenjivanje sukladnosti, a koji osiguravaju transparentnost i mogućnost ponavljanja tih postupaka. Ima definirane odgovarajuće politike i postupke kojima se pravi razlika između zadaća koje provodi kao prijavljeno tijelo i drugih djelatnosti;

(c) postupcima za obavljanje djelatnosti koji u obzir uzimaju veličinu poduzeća, sektor u kojem djeluje, njegovu strukturu, stupanj složenosti tehnologije podsustava ili sigurnosne komponente o kojima je riječ i masovni ili serijski karakter postupka proizvodnje.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima sredstva potrebna za ispravno obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s djelatnošću ocjenjivanja sukladnosti te ima pristup svoj potrebnoj opremi ili postrojenjima.

(7) Osoblje odgovorno za provođenje djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti posjeduje:

(a)     dobro tehničko i stručno obrazovanje kojim su obuhvaćene sve djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti bilo prijavljeno;

(b)     zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva u vezi s ocjenjivanjima koja provodi i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)     odgovarajuće poznavanje i razumijevanje bitnih zahtjeva utvrđenih Prilogom II., važećih usklađenih normi i odgovarajućih odredaba zakonodavstva Unije o usklađivanju te nacionalnog zakonodavstva;

(d)     sposobnost potrebnu za sastavljanje potvrda, vođenje evidencija i pripremu izvješća kojima se dokazuje da su ocjenjivanja provedena.

(8) Zajamčena je nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova najvišeg rukovodstva i djelatnika odgovornih za provedbu ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad najvišeg rukovodstva i djelatnika odgovornih za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti u nadležnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja niti o njihovim rezultatima.

(9) Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sklapaju osiguranje od odgovornosti osim ako je odgovornost preuzela država članica u skladu s nacionalnim pravom ili je sama država članica izravno odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti.

(10) Djelatnici tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuvaju poslovnu tajnu koja se odnosi na sve podatke prikupljene pri provođenju zadaća u skladu s Prilozima IV. do VIII. ili bilo kojom odredbom nacionalnog prava koja se primjenjuje na ocjenjivanje osim u slučaju kad ih zahtijeva nadležno tijelo države članice u kojoj se provode njegove djelatnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

(11) Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluju u relevantnim djelatnostima normizacije i djelatnostima koordinacijske skupine prijavljenih tijela osnovane u skladu s ovom Uredbom ili osiguravaju da je njihovo osoblje koje obavlja ocjenjivanje informirano o tim djelatnostima te kao opće smjernice primjenjuju administrativne odluke i dokumente nastale kao rezultat rada te skupine.

Članak 27. [Članak R18. Odluke br. 768/2008/EZ]

Pretpostavka sukladnosti

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjuje kriterije utvrđene mjerodavnim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da je u skladu sa zahtjevima utvrđenima člankom 26. ako važeće usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 28. [Članak R20. Odluke br. 768/2008/EZ]

Društva kćeri i podizvođači prijavljenih tijela

(1) Ako prijavljeno tijelo sklopi ugovor s podizvođačima za posebne zadaće u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti ili zatraži pomoć od društva kćeri, ono jamči da podizvođač ili društvo kći ispunjuju zahtjeve utvrđene člankom 26. i o tome obavješćuju tijelo koje provodi prijavljivanje.

(2) Prijavljena tijela preuzimaju punu odgovornosti za zadaće koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri bez obzira na njihov poslovni nastan.

(3) Djelatnosti se mogu ugovoriti s podizvođačem ili ih može provoditi društvo kći samo ako je stranka s tim suglasna.

(4) Prijavljeno tijelo stavlja na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje kvalifikacija podizvođača ili društava kćeri i poslova koje obavljaju u skladu s Prilozima IV. do VIII.

Članak 29. [Članak R22. Odluke br. 768/2008/EZ]

Zahtjev za prijavljivanje

(1) Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavljivanje tijelu koje provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

(2) Tom se zahtjevu prilaže opis djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti, modul ili moduli za ocjenjivanje sukladnosti te podsustav/sigurnosna komponenta ili podsustavi/sigurnosne komponente za koje navedeno tijelo tvrdi da je nadležno, i potvrda o akreditaciji, ako postoji, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjuje zahtjeve utvrđene člankom 26.

(3) Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može predočiti potvrdu o akreditaciji, ono tijelima koja provode prijavljivanje predočuje sve dokumentarne dokaze potrebne za provjeru, priznanje i redoviti nadzor njegove sukladnosti sa zahtjevima utvrđenima člankom 26.

Članak 30. [Članak R23. Odluke br. 768/2008/EZ]

Postupak prijavljivanja

(1) Tijela koja provode prijavljivanje mogu prijaviti isključivo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjuju zahtjeve utvrđene člankom 26.

(2) Ona obavješćuju Komisiju i ostale države članice uporabom alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

(3) Prijavom se obuhvaćaju sve pojedinosti o djelatnostima ocjenjivanja sukladnosti, modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti, podsustavu/sigurnosnoj komponenti ili podsustavima/sigurnosnim komponentama o kojima je riječ te mjerodavnoj potvrdi o stručnosti.

(4) Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 29. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje dostavlja Komisiji i ostalim državama članicama dokumentarni dokaz kojim se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mjere na snazi čime se osigurava da će se tijelo redovno nadzirati i da će nastaviti ispunjivati zahtjeve utvrđene člankom 26.

(5) Predmetno tijelo može obavljati djelatnosti prijavljenog tijela ako Komisija ili ostale države članice ne ulože prigovor u roku od dva tjedna od prijavljivanja u slučaju uporabe potvrde o akreditaciji ili u roku od dva mjeseca ako se akreditacija ne koristi.

Samo se takvo tijelo smatra prijavljenim tijelom za potrebe ove Uredbe.

(6) Komisija i ostale države članice obavješćuju se o svim naknadnim relevantnim izmjenama u vezi s prijavljivanjem.

Članak 31. [Članak R24. Odluke br. 768/2008/EZ]

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

(1) Komisija prijavljenom tijelu dodjeljuje identifikacijski broj.

Ona dodjeljuje jedan broj čak i kad je tijelo prijavljeno u skladu s različitim aktima Unije.

(2) Komisija objavljuje popis tijela prijavljenih na temelju ove Uredbe, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i djelatnosti za koje su prijavljena.

Komisija osigurava redovito ažuriranje navedenog popisa.

Članak 32. [Članak R25. Odluke br. 768/2008/EZ]

Promjene u vezi s prijavljivanjem

(1) Ako tijelo koje provodi prijavljivanje ustanovi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne ispunjuje zahtjeve utvrđene člankom 26. ili da ne ispunjuje svoje obveze, tijelo koje provodi prijavljivanje po potrebi ograničuje, ukida ili povlači prijavu ovisno o težini neudovoljavanja navedenim zahtjevima ili neispunjivanja navedenih obveza. Ono o tome bez odgađanja obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

(2) U slučaju ograničenja, ukidanja ili povlačenja prijave ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s poslovanjem, država članica koja provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da predmete tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da na zahtjev budu na raspolaganju tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za nadzor tržišta.

Članak 33. [Članak R26. Odluke br. 768/2008/EZ]

Osporavanje stručnosti prijavljenih tijela

(1) Komisija istražuje sve slučajeve kad sumnja ili je upozorena na sumnju u stručnost prijavljenog tijela ili njegova redovnog ispunjivanja preuzetih zahtjeva i obveza.

(2) Država članica koja provodi prijavljivanje na zahtjev Komisiji dostavlja sve podatke koji se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti predmetnog tijela.

(3) Komisija osigurava da se sa svim podacima osjetljive prirode, dobivenim tijekom njezina istraživanja, postupa povjerljivo.

(4) Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne ispunjuje ili više ne ispunjuje zahtjeve za prijavljivanje, donosi provedbeni akt kojime od države članice koja provodi prijavljivanje zahtijeva poduzimanje potrebnih popravnih mjera, uključujući prema potrebi i povlačenje prijave.

Provedbeni akt iz podstavka 1. donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 39. stavka 2.

Članak 34. [Članak R27. Odluke br. 768/2008/EZ]

Operativne obveze prijavljenih tijela

(1) Prijavljena tijela provode ocjenjivanje sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti predviđenima Prilozima IV. do VIII.

(2) Ocjenjivanja sukladnosti provode se razmjerno tako da se izbjegne nepotrebno opterećivanje gospodarskih subjekata.

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti obavljaju svoje djelatnosti uzimajući u obzir veličinu poduzeća, sektor u kojem djeluje, njegovu strukturu, stupanj složenosti tehnologije podsustava ili sigurnosne komponente o kojima je riječ i masovni ili serijski karakter postupka proizvodnje.

Pritom ipak poštuju stupanj strogosti i razinu zaštite potrebne za sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente s odredbama ove Uredbe.

(3) Ako prijavljeno tijelo ustanovi da proizvođač ne udovoljava bitnim zahtjevima utvrđenima Prilogom II. ili odgovarajućim usklađenim normama ili tehničkim specifikacijama, od navedenog proizvođača zahtijeva da poduzme odgovarajuće popravne mjere te ne izdaje potvrdu o sukladnosti.

(4) Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja potvrde prijavljeno tijelo ustanovi da podsustav ili sigurnosna komponenta više nisu sukladni, zahtijeva od proizvođača da poduzme odgovarajuće popravne mjere i, po potrebi, ukida ili povlači potvrdu.

(5) Ako popravne mjere nisu poduzete ili nemaju zahtijevani učinak, prijavljeno tijelo, po potrebi, ograničava, ukida ili povlači potvrdu.

Članak 35.

Žalba na odluke prijavljenog tijela

Države članice osiguravaju dostupnost žalbenog postupka na odluke prijavljenih tijela.

Članak 36. [Članak R28. Odluke br. 768/2008/EZ]

Obveze prijavljenih tijela u pogledu obavješćivanja

(1) Prijavljena tijela obavješćuju tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

(a)     svakom odbijanju, ograničenju, ukidanju ili povlačenju potvrde;

(b)     svim okolnostima koje utječu na područje prijavljivanja i uvjete za prijavljivanje;

(c)     svim zahtjevima za dostavu podataka koje su primili od tijela za nadzor tržišta u vezi s djelatnostima ocjenjivanja sukladnosti;

(d)     na zahtjev, o djelatnostima ocjenjivanja sukladnosti obavljenima na području za koje su prijavljeni i svakoj drugoj obavljenoj djelatnosti, uključujući prekogranične djelatnosti i ugovore s podizvođačima.

(2) Prijavljena tijela osiguravaju drugim tijelima prijavljenima u skladu s ovom Uredbom, a koja provode slične djelatnosti ocjenjivanja sukladnosti te obuhvaćaju iste podsustave ili sigurnosne komponente, važne informacije o pitanjima koja se odnose na negativne i, na zahtjev, pozitivne rezultate ocjenjivanja sukladnosti.

Članak 37. [članak R29. Odluke br. 768/2008/EZ]

Razmjena iskustava

Komisija organizira razmjenu iskustava među nacionalnim tijelima država članica koja su odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 38. [Članak R30. Odluke br. 768/2008/EZ]

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju između tijela prijavljenih u skladu s ovom Uredbom te pravilno upravljanje u obliku sektorske skupine, odnosno skupina prijavljenih tijela.

Države članice osiguravaju da tijela koja su prijavile, izravno ili preko imenovanih zastupnika, sudjeluju u radu te skupine ili tih skupina.

POGLAVLJE V.

POSTUPAK ODBORA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 39.

Odborski postupak

(1) Komisiji pomaže odbor za žičare. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

(2) Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 40.

Kazne

Države članice određuju pravila za kazne koje se primjenjuju na gospodarske subjekte zbog kršenja odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Navedena pravila mogu obuhvaćati kaznene sankcije za ozbiljna kršenja.

Predviđene kazne moraju biti učinkovite, u skladu s težinom prekršaja i odvraćajuće.

Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim odredbama najkasnije do [3 mjeseca prije datuma iz članka 43. stavka 2.] i bez odgode je obavješćuju o svim njihovim daljnjim izmjenama.

Članak 41.

Prijelazne odredbe

Države članice ne sprečavaju stavljanje na raspolaganje na tržištu podsustava ili sigurnosnih komponenti obuhvaćenih Direktivom 2000/9/EZ koji su u skladu s tom Direktivom i koji su stavljeni na tržište prije [datum iz članka 43. stavka 2.].

Države članice ne sprečavaju puštanje u pogon žičara obuhvaćenih Direktivom 2000/9/EZ koje su u skladu s tom Direktivom i koje su izgrađene prije [datum iz članka 43. stavka 2.].

Članak 42.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2009/142/EZ stavlja se izvan snage od [datum iz članka 42. stavka 2.].

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage shvaćaju se kao upućivanja na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 43.

Stupanje na snagu i datum početka primjene

(1) Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

(2) Primjenjuje se od [dvije godine nakon njezina stupanja na snagu].

(3) Odstupajući od stavka 2., članci 22. i 38. primjenjuju se od [šest mjeseci nakon njezina stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament                                  Za Vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

[1]               SLEU L 106, 3.5.2000., str.21.

[2]               COM(2013)471 završna verzija.

[3]               SLEU L 316, 14.11.2012.

[4]               Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o nadzoru tržišta proizvoda i izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EU) br. 305/2011, Uredbe (EZ) br. 764/2008 i Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013.) 75, završna verzija). COM(2013) 75 završna verzija.

[5]               SL L 11, 15.1.2002., str. 4.

[6]               SL L 218, 13.8.2008., str. 30.

[7]               Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, COM(2011.) 206, završna verzija.

[8]               Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, COM(2011) 123 završna verzija, 16.3.2011.

[9]               SL L 213, 7.9.1995., str.1.

[10]             SL C […], […], str. […].

[11]             Direktiva 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o žičarama za prijevoz osoba (SL L 106, 3.5.2000., str.21.).

[12]             SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

[13]             Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).

[14]             Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).

[15]             Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

[16]             SL L […...].

[17]             Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str.13.).

[18]             Direktivu 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 1995. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dizala (SL L 213, 7.9.1995., str.1.).

PRILOG I.

PODSUSTAVI

Žičare se dijele na infrastrukturu i podsustave navedene u nastavku, s time da je u svakom pojedinom slučaju potrebno uzeti u obzir operativno-tehničke zahtjeve i tehničke zahtjeve za održavanje:

1.         Užad i užetni spojevi

2.         Pogoni i kočnice

3.         Mehanički uređaji

3.1.      Natezni uređaji za užad

3.2.      Mehanički uređaji u postajama

3.3.      Mehanička oprema trase

4.         Vozila

4.1.      Kabine, sjedala ili vučni uređaji

4.2.      Ovjes

4.3.      Vozna kolica

4.4.      Stezaljke

5.         Elektrotehnički uređaji

5.1.      Upravljački, kontrolni i sigurnosni uređaji

5.2.      Komunikacijska i informatička oprema

5.3.      Oprema za zaštitu od groma

6.         Spasilačka oprema

6.1.      Fiksna spasilačka oprema

6.2.      Prenosiva spasilačka oprema

PRILOG II.

BITNI ZAHTJEVI

1. Svrha

U ovom se Prilogu utvrđuju bitni zahtjevi, uključujući tehničke zahtjeve za održavanje i operativno-tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na projektiranje, izgradnju i puštanje u uporabu žičara.

2. Opći zahtjevi

2.1. Sigurnost osoba

Sigurnost korisnika, radnika i trećih strana osnovni je zahtjev pri projektiranju, izgradnji i radu žičara.

2.2. Sigurnosna načela

Sve žičare projektiraju se, servisiraju i njima se upravlja u skladu sa sljedećim načelima, koja se trebaju primjenjivati prema prikazanom redoslijedu:

– otkloniti ili, ako to nije moguće, smanjiti rizike primjenom odgovarajućih postupaka pri projektiranju i izgradnji

– utvrditi i provoditi sve potrebne mjere za zaštitu od rizika koji se ne mogu otkloniti primjenom odgovarajućih postupaka pri projektiranju i izgradnji

– utvrditi i navesti mjere predostrožnosti koje treba poduzeti kako bi se izbjegli rizici koje nije bilo moguće u cijelosti otkloniti odredbama i mjerama navedenima u prvoj i drugoj alineji.

2.3. Uvažavanje vanjskih utjecaja

Žičare se moraju projektirati i graditi tako da je moguće njima sigurno upravljati, uzimajući u obzir vrstu žičara, prirodu i fizičke značajke terena na kojemu se ugrađuju, njihovu okolinu te atmosferske i meteorološke utjecaje, kao i moguće objekte i prepreke smještene u blizini na zemlji ili u zraku.

2.4. Dimenzioniranje

Žičara, podsustavi i sve sigurnosne komponente postrojenja dimenzioniraju se, projektiraju i grade tako da uz zadovoljavajući stupanj sigurnosti mogu podnijeti sva opterećenja u svim predvidivim uvjetima, uključujući ona koja se javljaju kada postrojenje ne radi, te uzimajući u obzir posebno vanjske utjecaje, dinamičke učinke i pojavu zamora, uz poštovanje priznatog najnovijeg tehničkog razvoja, posebno u pogledu odabira materijala.

2.5. Sastavljanje

2.5.1. Žičare, podsustavi i sve sigurnosne komponente projektiraju se i grade na način kojim se osigurava njihovo sigurno sastavljanje i ugradnja.

2.5.2. Sigurnosne komponente projektiraju se na način koji onemogućuje greške pri njihovom sastavljanju, bilo zahvaljujući samoj konstrukciji bilo odgovarajućim oznakama na samim komponentama.

2.6. Cjelovitost žičara

2.6.1. Sigurnosne komponente projektiraju se i grade te se mogu upotrebljavati na način kojim se u svakome slučaju, uz primjerene sigurnosne granice osigurava njihova vlastita funkcionalna nepovredivost i/ili sigurnost žičare, kako je utvrđeno u sigurnosnoj analizi definiranoj u Prilogu III., kako bi vjerojatnost njihova ispada bila minimalna.

2.6.2. Žičara se projektira i gradi na način kojim se osigurava da svaki ispad komponente tijekom rada postrojenja, koji može, čak i neizravno, utjecati na sigurnost, bude otklonjen odgovarajućom pravovremeno poduzetom mjerom.

2.6.3. Sigurnosne mjere iz točaka 2.6.1. i 2.6.2. primjenjuju se kroz cijelo razdoblje između dviju predviđenih pregleda dotične komponente. Vremenski razmak između predviđenih pregleda sigurnosne komponente jasno je naznačen u uputama za rad.

2.6.4. Sigurnosne komponente koje su ugrađene u žičare kao rezervni dijelovi ispunjuju bitne zahtjeve ove Uredbe te uvjete koji se odnose na nesmetano međusobno djelovanje s drugim dijelovima žičara.

2.6.5. Potrebno je poduzeti mjere kako bi se osiguralo da učinci požara na žičaru ne ugrožavaju sigurnost osoba koje se prevoze i radnika.

2.6.6. Potrebno je poduzeti posebne mjere za zaštitu žičara i osoba od posljedica groma.

2.7. Sigurnosni uređaji

2.7.1. Sigurnosni uređaj mora, kada je to izvedivo, otkriti, prijaviti i obraditi sve nepravilnosti u radu žičare koji bi za posljedicu mogli imati ispad koji ugrožava sigurnost. Isto vrijedi i za sve, u normalnim okolnostima predvidive, vanjske događaje koji bi mogli ugroziti sigurnost.

2.7.2. U svakom trenutku mora biti moguće ručno isključivanje žičare.

2.7.3. Nakon što sigurnosni uređaj isključi žičaru, ne postoji mogućnost njezina ponovnog pokretanja ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere.

2.8. Tehnički zahtjevi za održavanje

Žičara se projektira i gradi na način kojim se omogućuje sigurno redovno i izvanredno održavanje i popravci.

2.9. Štetno djelovanje na okoliš

Žičara se projektira i gradi na način kojim se osigurava da sva štetna djelovanja otrovnih plinova, buke ili vibracija unutar ili izvan žičare budu u okviru propisanih najviših dopuštenih vrijednosti.

3. Infrastrukturni zahtjevi

3.1. Trasa žičare, brzina, udaljenost između vozila

3.1.1. Žičara je projektirana za siguran rad uzimajući u obzir značajke terena i njegove okoline, atmosferske i meteorološke prilike, sve eventualne objekte i prepreke smještene u blizini, na zemlji ili u zraku, na način kojim se neće prouzročiti štetno djelovanje na okoliš ili koji neće predstavljati opasnost u bilo kakvim radnim uvjetima ili uvjetima servisiranja ili u slučaju akcije spašavanja osoba.

3.1.2. Među vozilima, vučnim uređajima, tračnicama, užadi itd. te eventualnim objektima i preprekama smještenima u blizini na zemlji ili u zraku, osigurana je dovoljna bočna i okomita udaljenost, uzimajući u obzir okomito, uzdužno i bočno kretanje užadi i vozila ili vučnih uređaja u najlošijim predvidivim radnim uvjetima.

3.1.3. Pri određivanju najveće udaljenosti između vozila i tla uzima se u obzir vrsta žičare, vrsta vozila i postupci spašavanja. U slučaju otvorenih vozila u obzir se uzima i rizik od pada, kao i psihološki aspekti vezani uz udaljenost između vozila i tla.

3.1.4. Odabire se najveća brzina vozila ili vučnih uređaja, najmanja udaljenost među njima i njihove mogućnosti ubrzanja i kočenja kojima se osigurava sigurnost osoba i siguran rad žičare.

3.2. Postaje i objekti uz trasu

3.2.1. Postaje i objekti uz trasu projektiraju se, grade i opremaju tako da se osigura stabilnost. Oni moraju omogućiti sigurno vođenje užadi, vozila i vučnih uređaja, kao i sigurno održavanje u svim uvjetima rada.

3.2.2. Područja za pristup žičari projektiraju se na način koji jamči sigurnost prometa vozila, vučnih uređaja i osoba. Kretanje vozila i vučnih uređaja u postajama odvija se bez rizika za osobe, uzimajući u obzir njihovo moguće aktivno sudjelovanje u njihovu kretanju.

4. Zahtjevi u vezi sa užadi, pogonima i kočnicama te mehaničkim i električnim uređajima

4.1. Užad i njihovi nosači

4.1.1. Sve se mjere poduzimaju u skladu s najnovijim tehnološkim razvojem:

– kako bi se izbjegao prekid užadi ili njihovih spojeva

– kako bi se poštovale najniže i najviše vrijednosti njihovog opterećenja

– kako bi se osiguralo njihovo sigurno postavljanje na nosače i spriječilo njihovo iskliznuće

– kako bi se omogućio njihov nadzor.

4.1.2. Nije moguće spriječiti sve rizike od iskliznuća užadi te se poduzimaju mjere kako bi se u slučaju iskliznuća omogućilo zadržavanje užadi i zaustavljanje žičara bez izlaganja osoba riziku.

4.2. Mehanički uređaji

4.2.1. Pogoni

Pogonski sustav žičare dovoljno je učinkovit i dovoljnog kapaciteta te je prilagođen različitim sustavima i načinima rada.

4.2.2. Pomoćni pogon

Žičara ima pomoćni pogon čija je energetska opskrba nezavisna od energetske opskrbe glavnog pogonskog sustava. Pomoćni pogon, međutim, nije nužan ako se sigurnosnom analizom pokaže da osobe mogu lako, brzo i sigurno napustiti vozila, a posebno vučnice, čak i ako ne postoji pomoćni pogon.

4.2.3. Kočenje

4.2.3.1. U hitnim slučajevima postoji mogućnost zaustavljanja žičare i/ili vozila u svakom trenutku, u najnepovoljnijim uvjetima dozvoljenog opterećenja i kočenja pogonskog kotača tijekom rada. Zaustavni put mora biti onoliko kratak koliko to zahtijeva sigurnost žičare.

4.2.3.2. Vrijednosti usporenja nalaze se unutar određenih granica, a utvrđuju se na način kojim se osigurava sigurnost osoba i zadovoljavajuće ponašanje vozila, užadi i drugih dijelova žičare.

4.2.3.3. U svim žičarama postoje dva ili više sustava kočenja od kojih svaki može zaustaviti žičaru, a koji su međusobno usklađeni tako da automatski zamijene aktivni sustav kada njegova učinkovitost postane neodgovarajuća. Zadnji sustav kočenja vučnog užeta djeluje izravno na pogonski kotač. Ove se odredbe ne primjenjuju na vučnice.

4.2.3.4. Žičara je opremljena učinkovitim sustavom za blokiranje i zaključavanje kojim se sprečava preuranjeno ponovno pokretanje.

4.3. Kontrolni uređaji

Kontrolni uređaji projektiraju se i grade tako da budu sigurni i pouzdani, da podnose uobičajena radna opterećenja i vanjske utjecaje kao što su vlaga, ekstremne temperature ili elektromagnetske smetnje te da ne uzrokuju opasne situacije, čak niti u slučaju greške u radu.

4.4. Komunikacijski uređaji

Osigurava se odgovarajuća oprema kojom se omogućuje stalna komunikacija među osobljem te obavješćivanje korisnika u slučajevima nužde.

5. Vozila i vučnice

5.1. Vozila i/ili vučnice projektiraju se i opremaju tako da u predvidivim radnim uvjetima nitko iz njih ne može ispasti ili biti izložen bilo kakvim drugim rizicima.

5.2. Dijelovi za učvršćivanje vozila i vučnih uređaja dimenzionirani su i izrađeni tako da u najnepovoljnijim uvjetima:

–  ne oštete užad ili

– ne skliznu, izuzev situacija kada klizanje ne utječe znatno na sigurnost vozila, vučnica ili žičare.

5.3. Vrata vozila (na visećim žičarama, kabinama) projektiraju se i grade tako da ih je moguće zatvoriti i zaključati. Pod i zidovi vozila projektiraju se i grade tako da u svim okolnostima mogu podnijeti pritiske i opterećenja koja izazovu korisnici.

5.4. Ako je zbog sigurnosti rada nužna nazočnost operatera u vozilu, vozilo je opremljeno opremom koja je operateru potrebna za izvršavanje njegovih zadataka.

5.5. Vozila i/ili vučnice te, posebno, njihovi nosivi mehanizmi projektiraju se i opremaju priključnom opremom na način kojim se osigurava sigurnost radnika koji ih servisiraju u skladu s odgovarajućim pravilima i uputama.

5.6. Kod vozila koja su opremljena rasklopivom priključnom opremom poduzimaju se sve mjere kako bi se, bez ugrožavanja korisnika, u trenutku polaska zaustavila sva vozila čija je priključna oprema nepravilno spojena na užad i, u trenutku dolaska, sva vozila čija se priključna oprema nije rasklopila, te kako bi se spriječio pad vozila.

5.7. Uspinjače i, ako konfiguracija žičare to dozvoljava, viseće žičare sa dva užeta opremljene su automatskim uređajem za kočenje na trasi, ako se ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost prekida nosivog užeta.

5.8. Ako se drugim mjerama ne mogu ukloniti svi rizici od iskliznuća vozila, vozila su opremljena napravom za sprečavanje iskliznuća koja omogućuje zaustavljanje vozila bez opasnosti za osobe.

6. Oprema za korisnike

Pristup prostorima ukrcaja i iskrcaja, te ulaz i izlaz korisnika organizirani su tako da se u obzir uzima kretanje i zaustavljanje vozila na način kojim se osigurava sigurnost osoba, posebno u područjima u kojima postoji opasnost od pada.

Djeci i osobama sa smanjenom pokretljivošću omogućeno je sigurno korištenje žičare ako je ona projektirana za prijevoz takvih osoba.

7. Zahtjevi za pogon i funkcioniranje

7.1. Sigurnost

7.1.1. Donose se sve tehničke odredbe i mjere kako bi se osiguralo korištenje žičare u predviđene svrhe u skladu s njegovim tehničkim specifikacijama i s utvrđenim uvjetima rada, kao i poštovanje uputa o sigurnom radu i održavanju. Upute za rad i pripadajuće bilješke sastavljaju se na jeziku koji bez poteškoća razumiju korisnici, a određuje ga država članica na čijem se državnom području žičara gradi.

7.1.2. Osobe odgovorne za upravljanje radom žičare imaju odgovarajuća radna sredstva i osposobljene su za obavljanje povjerenih im zadataka.

7.2. Sigurnost u slučaju prekida rada žičare

Donose se sve tehničke odredbe i mjere kako bi se osiguralo da se osobe dovedu na sigurno u određenom roku koji je primjeren vrsti žičare i njezinu okruženju u slučaju prekida rada žičare te nemogućnosti njezina brzog ponovnog pokretanja.

7.3. Druge posebne odredbe o sigurnosti

7.3.1. Radna mjesta operatera

Pomični dijelovi koji su obično dostupni u postajama projektiraju se, izvode i postavljaju tako da se spriječe svi rizici ili, ako takvi rizici postoje, moraju se opremiti zaštitnim uređajima kako bi se spriječio svaki kontakt s dijelovima žičare koji bi mogli uzrokovati nezgode. Ti su uređaji takvi da ih nije moguće lako ukloniti ili onemogućiti njihovo funkcioniranje.

7.3.2. Rizik od pada

Radna mjesta i područja rada, uključujući ona koja se rabe samo povremeno, kao i pristup njima, projektiraju se i izvode tako da se spriječi pad osoba koje na njima moraju raditi ili se po njima moraju kretati. Ako konstrukcija nije primjerena, na nju se postavljaju sigurnosni priključci za osobnu zaštitnu opremu kako bi se spriječili padovi.

PRILOG III.

SIGURNOSNA ANALIZA

U sigurnosnoj analizi koju je potrebno provesti za svaku žičaru na temelju članka 8. uzimaju se u obzir svi predviđeni načini rada. Analiza se obavlja u skladu s priznatom ili utvrđenom metodom i pritom se u obzir uzimaju najnovija tehnologija i kompleksnost predmetne žičare. Cilj je ujedno osigurati da se pri projektiranju i konfiguraciji žičare uzimaju u obzir lokalna okolina i najnepovoljnije situacije kako bi se osigurali zadovoljavajući sigurnosni uvjeti.

Analiza sigurnosti obuhvaća i sigurnosne uređaje te njihov utjecaj na žičaru i povezane podsustave koje oni pokreću kako bi:

– mogli reagirati na otkriveni početni kvar ili ispad, te tako ili ostati u stanju u kojem je zajamčena sigurnost ili nastaviti u nižem režimu rada ili se pouzdano zaustaviti

– bili zalihosni i pod nadzorom ili

– bili takvi da se može ocijeniti vjerojatnost njihovog ispada te takve kvalitete koja je jednakovrijedna onoj sigurnosnih uređaja koji ispunjuju kriterije iz prve i druge alineje.

Sigurnosna analiza mora se primijeniti radi sastavljanja popisa rizika i opasnih situacija u skladu s člankom 8. stavkom 1. te utvrđivanja popisa sigurnosnih komponenti iz njezinog članka 8. stavka 2. Rezultat sigurnosne analize sažeto se prikazuje u sigurnosnom izvješću.

PRILOG IV.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE: MODUL B: EU TIPSKO ISPITIVANJE – PROIZVODNI TIP

1. EU tipsko ispitivanje dio je postupka ocjenjivanja sukladnosti u kojem prijavljeno tijelo ispituje tehničku izvedbu podsustava ili sigurnosne komponente te provjerava i potvrđuje da ispunjuje zahtjeve ove Uredbe.

2. EU tipsko ispitivanje provodi se ocjenjivanjem prikladnosti tehničke izvedbe podsustava ili sigurnosne komponente pregledom tehničke dokumentacije i popratne dokumentacije iz točke 3., pregledom uzorka koji je reprezentativan za predviđenu proizvodnju cijelog podsustava ili sigurnosne komponente (proizvodni tip).

3. Proizvođač podnosi zahtjev za EU tipsko ispitivanje jednom prijavljenom tijelu po svom izboru.

Zahtjev sadržava sve od navedenog kako slijedi:

(a) naziv i adresu proizvođača i, ako zahtjev podnosi ovlašteni zastupnik, njegov naziv i adresu;

(b) pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen niti jednom drugom prijavljenom tijelu;

(c) tehničku dokumentaciju za podsustav i/ili sigurnosnu komponentu u skladu s Prilogom IX;

(d) reprezentativni uzorak predviđene podsustava ili sigurnosne komponente ili podatke o radnom prostoru na kojem se može pregledati. Prijavljeno tijelo može zatražiti dodatne uzorke ako je to potrebno za izvršenje programa testiranja;

4.         Prijavljeno tijelo:

4.1. pregledava tehničku dokumentaciju i popratnu dokumentaciju kako bi ocijenilo prikladnost tehničke izvedbe podsustava ili sigurnosne komponente;

4.2. provjerava da je uzorak (uzorci) proizveden (proizvedeni) u skladu s tehničkom dokumentacijom i utvrđuje elemente projektirane u skladu s primjenjivim odredbama odgovarajućih usklađenih normi i tehničkih specifikacija te elemente koji su projektirani bez primjene odgovarajućih odredaba tih normi;

4.3. ako je proizvođač primijenio specifikacije odgovarajućih usklađenih normi, provodi sve potrebne preglede i ispitivanja ili osigurava njihovo provođenje kako bi provjerilo jesu li pravilno primijenjene;

4.4. ako je proizvođač primijenio rješenja iz odgovarajućih usklađenih normi i/ili tehničkih specifikacija, provodi sve potrebne preglede i ispitivanja ili osigurava njihovo provođenje kako bi provjerilo jesu li pravilno primijenjena;

4.5. ako nisu primijenjena rješenja iz odgovarajućih usklađenih normi i/ili tehničkih specifikacija, provodi sve potrebne preglede i ispitivanja ili osigurava njihovo provođenje kako bi provjerilo ispunjuju li rješenja koja je primijenio proizvođač odgovarajuće bitne zahtjeve iz ove Uredbe;

4.6. dogovara s proizvođačem mjesto na kojemu će se obaviti ispitivanja i testiranja.

5. Prijavljeno tijelo sastavlja izvješće o ocjeni u kojem su navedene aktivnosti provedene u skladu s točkom 1.4. i njihovi rezultati. Ne dovodeći u pitanje svoje obveze prema tijelima koja provode prijavljivanje, prijavljeno tijelo objavljuje sadržaj tog izvješća u cijelosti ili djelomično samo uz suglasnost proizvođača.

6. Ako tip ispunjuje zahtjeve ove Uredbe, prijavljeno tijelo proizvođaču izdaje EU potvrdu o tipskom pregledu. Potvrda sadržava naziv i adresu proizvođača, zaključke ispitivanja, uvjete valjanosti, podatke potrebne za identifikaciju odobrenog tipa (podsustav ili sigurnosna komponenta) i, prema potrebi, opis njegova djelovanja. Potvrda može sadržavati jedan ili više priloga.

Potvrda i njezini prilozi sadržavaju sve važne informacije kojima se omogućuje ocjenjivanje sukladnosti proizvedenih podsustava i sigurnosnih komponenti s ispitanim tipom te nadzor tijekom korištenja.

Najdulji rok valjanosti potvrde jest trideset godina od datuma njezina izdavanja. Ako tip ne ispunjuje primjenjive zahtjeve ove Uredbe, prijavljeno tijelo odbija izdati potvrdu o EU potvrdu o tipskom ispitivanju i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva uz navođenje razloga za odbijanje.

7. Prijavljeno tijelo upoznato je sa svim promjenama općepoznatih najnovijih dostignuća tehnike koje ukazuju na to da odobreni tip možda više ne ispunjuje primjenjive zahtjeve iz ove Uredbe te odlučuje nalažu li takve promjene daljnju istragu. Ako je to slučaj, prijavljeno tijelo o tome obavješćuje proizvođača.

Proizvođač obavješćuje prijavljeno tijelo kod kojeg se nalazi tehnička dokumentacija u vezi s EU potvrdom o tipskom ispitivanju o svim preinakama odobrenog tipa komponente koje mogu utjecati na sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente s bitnim zahtjevima ove Uredbe ili uvjete za valjanost potvrde.

Prijavljeno tijelo ispituje preinaku i obavješćuje proizvođača je li EU potvrda o tipskom ispitivanju i dalje valjana ili su potrebni dodatni pregledi, provjere ili ispitivanja. Prijavljeno tijelo će po potrebi izdati dodatak o izvornoj EU potvrdi o tipskom ispitivanju ili zatražiti podnošenje novog zahtjeva za izdavanje EU potvrde o tipskom ispitivanju.

8. Svako prijavljeno tijelo obavješćuje tijela koja su izvršila njegovu prijavu i ostala prijavljena tijela o EU potvrdama o tipskom ispitivanju i/ili svim dodacima uz te potvrde koje je to tijelo izdalo.

Prijavljeno tijelo koje odbije izdati ili povuče, ukine ili na drugi način ograniči EU potvrdu o tipskom ispitivanju o tome mora obavijestiti tijela koja su izvršila njegovu prijavu i ostala prijavljena tijela, uz navođenje razloga za svoju odluku.

Komisija, države članice i ostala prijavljena tijela na zahtjev mogu dobiti primjerak EU potvrda o tipskom ispitivanju i dodatke uz te potvrde. Komisija i države članice na zahtjev mogu dobiti primjerak tehničke dokumentacije i rezultate ispitivanja koja je provelo prijavljeno tijelo. Prijavljeno tijelo do isteka valjanosti potvrde čuva primjerak EU potvrde o tipskom ispitivanju, njezine priloge i dodatke te tehničku dokumentaciju s dokumentacijom koju je dostavio proizvođač.

9. Proizvođač čuva primjerak EU potvrde o tipskom ispitivanju, njezine priloge i dodatke te tehničku dokumentaciju dostupne za inspekciju nacionalnim tijelima trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

10. Obveze proizvođača iz točaka 7. i 9. može ispuniti njegov ovlašteni zastupnik uz uvjet da su navedene u ovlaštenju.

PRILOG V.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE: MODUL D: SUKLADNOST S TIPOM NA TEMELJU OSIGURANJA KVALITETE PROIZVODNOG POSTUPKA

1. Sukladnost s tipom na temelju osiguranja kvalitete proizvodnog postupka dio je postupka ocjenjivanja sukladnosti u kojem proizvođač ispunjuje obveze utvrđene u točkama 2.2. i 2.5., a kojim jamči i potvrđuje, na vlastitu odgovornost, da su dotični podsustavi ili sigurnosne komponente sukladni s tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te da ispunjuju zahtjeve ove Uredbe koji se na njih odnose.

2. Proizvodnja

Proizvođač primjenjuje odobreni sustav kvalitete u proizvodnji, konačnom ispitivanju proizvoda i testiranju dotičnih podsustava ili sigurnosnih komponenti kako je utvrđeno u točki 2.3. te je podložan nadzoru kako je utvrđeno u točki 2.4.

3. Sustav kvalitete

3.1. Proizvođač prijavljenom tijelu po svom izboru podnosi zahtjev za ocjenu svojeg sustava kvalitete.

Zahtjev sadržava:

(a) naziv i adresu proizvođača i, ako zahtjev podnosi ovlašteni zastupnik, njegov naziv i adresu;

(b) pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen niti jednom drugom prijavljenom tijelu;

(c) sve važne informacije o podsustavima ili sigurnosnim komponentama odobrenima u skladu s modulom B;

(d) dokumentaciju o sustavu kvalitete;

(e) tehničku dokumentaciju odobrenog tipa i primjerak (primjerke) EU potvrde (potvrda) o tipskom ispitivanju;

(f) podatke o radnom prostoru na kojem se podsustav ili sigurnosna komponenta proizvodi.

3.2. Sustavom kvalitete osigurava se da su podsustavi ili sigurnosne komponente u skladu s tipom (tipovima) opisanima u EU potvrdi (potvrdama) o tipskom ispitivanju te da ispunjuju zahtjeve ove Uredbe koji se na njih odnose.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje proizvođač donese sustavno se i uredno dokumentiraju u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Dokumentacija o sustavu kvalitete omogućuje dosljedno tumačenje programa, nacrta, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Ona posebno sadržava primjeren opis:

(a) ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u vezi s kvalitetom proizvoda;

(b) odgovarajućih tehnika proizvodnje, kontrole i osiguranja kvalitete, procesa i sustavnih mjera koje će se primjenjivati;

(c) ispitivanja i testiranja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon proizvodnje, te učestalosti kojom će se ista provoditi;

(d) zapisa o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o testiranju, podaci o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja itd.;

(e) sredstava kojima se nadzire postizanje potrebne kvalitete proizvoda te učinkovitost djelovanja sustava kvalitete.

3.3. Prijavljeno tijelo ocjenjuje sustav kvalitete kako bi utvrdilo udovoljava li on zahtjevima iz točke 3.2.

Ono je obvezno predvidjeti sukladnost s navedenim zahtjevima s obzirom na elemente sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim specifikacijama nacionalne norme kojom se provodi relevantna usklađena norma i/ili tehničke specifikacije.

Revizija uključuje obilazak radnih prostora u kojima se podsustavi ili sigurnosne komponente proizvode, provjeravaju i ispituju.

Osim iskustva sa sustavima upravljanja kvalitetom, revizorski tim mora imati barem jednog člana koji ima iskustvo u ocjenjivanju u području žičara i tehnologija dotičnih podsustava ili sigurnosnih komponenti te poznavanje primjenjivih zahtjeva ove Uredbe. Revizija uključuje inspekcijski obilazak prostora proizvođača. Revizorski tim pregledava tehničku dokumentaciju navedenu u točki 3.1. (e) s ciljem provjere sposobnosti proizvođača da odredi odgovarajuće zahtjeve ove Uredbe te da provede potrebne preglede u smislu osiguranja sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenata s tim zahtjevima.

Proizvođač se obavješćuje o odluci. Obavijest sadržava zaključke o reviziji i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Proizvođač se obvezuje da će ispunjavati obveze koji proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te da će se pobrinuti za primjerenost i učinkovitost sustava.

3.5. Proizvođač mora prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete obavješćivati o svim planiranim izmjenama u sustavu kvalitete.

Prijavljeno tijelo ocjenjuje sve predložene izmjene i odlučuje zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zahtjeve navedene u točki 3.2. ili ga je potrebno ponovno ocijeniti.

Ono obavješćuje proizvođača o rezultatima ocjenjivanja. U slučaju ponovnog ocjenjivanja, prijavljeno tijelo obavješćuje proizvođača o svojoj odluci. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor u nadležnosti prijavljenog tijela

4.1. Svrha nadzora jest osigurati da proizvođač uredno izvršava svoje obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete proizvodnje.

4.2. Proizvođač je u svrhu inspekcije prijavljenom tijelu dužan dopustiti pristup proizvodnim prostorima, prostorima za inspekciju i testiranja te skladištenje, te mu pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

(a) dokumentaciju o sustavu kvalitete;

(b) zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o testiranju, podaci o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja itd.,

4.3. Prijavljeno tijelo periodično najmanje svake dvije godine provodi reviziju kako bi osiguralo da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete i dostavlja proizvođaču izvješće o reviziji.

4.4. Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno obilaziti proizvođača. Tijekom takvih obilazaka prijavljeno tijelo može, ako je potrebno, provesti ili se pobrinuti da se provedu testiranja kako bi provjerilo pravilno funkcioniranje sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo proizvođaču dostavlja izvješće o obilasku te izvješće o testiranju ako je testiranje provedeno.

5. Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

5.1. Proizvođač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenoga tijela navedenoga u točki 3.1., identifikacijski broj tog tijela na svaki zasebni podsustav ili sigurnosnu komponentu koji su u skladu s tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te zadovoljava primjenjive zahtjeve ove Uredbe. Ako je prijavljeno tijelo suglasno, na njegovu odgovornost proizvođač na podsustave i sigurnosne komponente za vrijeme postupka proizvodnje može staviti identifikacijski broj prijavljenog tijela.

5.2. Proizvođač sastavlja pisanu EU izjavu o sukladnosti za svaki podsustav ili sigurnosnu komponentu te je stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište. EU potvrda o sukladnosti služi za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente za koji je sastavljena.

Primjerak EU potvrde o sukladnosti mora biti dostupan nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

6. Proizvođač je obvezan u razdoblju od 30 godina nakon što je posljednji podsustav ili sigurnosna komponenta stavljen na tržište, nacionalnim tijelima staviti na raspolaganje:

(a) dokumentaciju navedenu u točki 3.1.;

(b) izmjenu navedenu u točki 3.5., kako je odobrena;

(c) odluke i izvješća prijavljenog tijela navedene u točkama 3.5., 4.3. i 4.4.

7. Svako prijavljeno tijelo obavješćuje tijela koja su izvršila njegovu prijavu o odobrenjima sustava kvalitete koje je povuklo, te je također obvezno, periodično ili na zahtjev, tijelima koja su izvršila njegovu prijavu staviti na raspolaganje informacije o ocjenama sustava kvalitete.

Svako prijavljeno tijelo obavješćuje ostala tijela koja izvršavaju prijavu o odobrenjima sustava kvalitete koje je odbilo, suspendiralo, povuklo ili na neki drukčiji način ograničilo navodeći razloge za svoju odluku.

8. Ovlašteni zastupnik

Ovlašteni zastupnik može ispuniti obveze proizvođača utvrđene u točkama 3.1., 3.5., 5. i 6. u svoje ime te pod svojom odgovornošću, pod uvjetom da su one označene u punomoći.

PRILOG VI.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE: MODUL F: SUKLADNOST S TIPOM NA TEMELJU PROVJERE PODSUSTAVA ILI SIGURNOSNE KOMPONENTE

1. Sukladnost s tipom na temelju provjere podsustava ili sigurnosne komponente dio je postupka ocjenjivanja sukladnosti pri kojem proizvođač ispunjuje obveze utvrđene točkama 3.2., 3.5.1. i 3.6., a kojim jamči i potvrđuje na svoju vlastitu odgovornost da su dotični podsustavi ili sigurnosne komponente, koji podliježu odredbama točke 3.3., u skladu s tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te da zadovoljavaju zahtjeve ove Uredbe.

2. Proizvodnja

Proizvođač poduzima sve potrebne mjere kako bi se procesom proizvodnje i njegovim nadzorom zajamčila sukladnost proizvedenih podsustava ili sigurnosnih komponenata s odobrenim tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju kao i sa zahtjevima ove Uredbe.

3. Provjera

3.1. Proizvođač prijavljenom tijelu po svom izboru podnosi zahtjev za provjeru podsustava ili sigurnosne komponente.

Zahtjev sadržava:

(a) naziv i adresu proizvođača i, ako zahtjev podnosi ovlašteni zastupnik, njegov naziv i adresu;

(b) pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen niti jednom drugom prijavljenom tijelu;

(c) sve važne informacije o podsustavima ili sigurnosnim komponentama odobrenima u skladu s modulom B;

(d) tehničku dokumentaciju odobrenog tipa i primjerak (primjerke) EU potvrde (potvrda) o tipskom ispitivanju;

(e) podatke o radnom prostoru na kojem se podsustav ili sigurnosna komponenta (proizvodi) može pregledati.

3.2       Prijavljeno tijelo provodi prikladne preglede i ispitivanja ili osigurava njihovu provedbu kako bi provjerilo sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenata s odobrenim tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te s prikladnim zahtjevima ove Uredbe.

Pregledi i ispitivanja kojima se provjerava sukladnost podsustava i sigurnosnih komponenata s prikladnim zahtjevima prema odluci proizvođača provode se pregledom i ispitivanjem svakog podsustava ili sigurnosne komponente kako je naznačeno u točki 4. ili pregledom i ispitivanjem podsustava i sigurnosnih komponenata na temelju statističkih podataka, kako je pobliže označeno u točki 5.

4. Provjera sukladnosti pregledom i ispitivanjem svakog podsustava ili sigurnosne komponente

4.1. Svi se podsustavi ili sigurnosne komponente zasebno pregledavaju, a odgovarajuća ispitivanja utvrđena u relevantnim usklađenim normama ili ekvivalentna ispitivanja provode se kako bi se provjerila sukladnost s odobrenim tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te s odgovarajućim zahtjevima ove Uredbe.

Ako takva usklađena norma ne postoji, dotično prijavljeno tijelo odlučuje o odgovarajućim ispitivanjima koje je potrebno provesti.

4.2. Prijavljeno tijelo izdaje potvrdu o sukladnosti s obzirom na izvršene preglede i ispitivanja te na svaki odobreni podsustav ili sigurnosnu komponentu stavlja identifikacijski broj ili ga daje postaviti pod svojom odgovornošću.

Proizvođač čuva potvrde o sukladnosti dostupne za inspekciju nadležnim nacionalnim tijelima trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

5. Statistička provjera sukladnosti

5.1. Proizvođač poduzima sve potrebne mjere kako bi procesom proizvodnje i njegovim nadzorom osigurao homogenost svake proizvedene serije proizvoda, te svoj podsustav ili sigurnosnu komponentu predaje na provjeru u obliku homogenih serija proizvoda.

5.2. Iz svake se serije nasumično odabire uzorak u skladu sa zahtjevima ove Uredbe. Svi podsustavi ili sigurnosne komponente u uzorku zasebno se pregledavaju dok se odgovarajuća ispitivanja utvrđena u relevantnim usklađenim normama i/ili tehničkim specifikacijama, ili njima ekvivalentna ispitivanja, provode kako bi se osigurala njihova sukladnost s odobrenim tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te s primjenjivim zahtjevima ove Uredbe. Ako takva usklađena norma ne postoji, prijavljeno tijelo odlučuje o odgovarajućim ispitivanjima koje je potrebno provesti.

5.3. Ako je serija proizvoda prihvaćena, svi podsustavi ili sigurnosne komponente iz te serije smatraju se odobrenima, osim podsustava ili sigurnosnih komponenata iz uzorka za koje je otkriveno da nisu zadovoljili zahtjeve ispitivanja.

Prijavljeno tijelo izdaje potvrdu o sukladnosti s obzirom na izvršene preglede i ispitivanja te na svaki odobreni podsustav ili sigurnosnu komponentu stavlja identifikacijski broj ili ga daje postaviti pod svojom odgovornošću.

Proizvođač čuva potvrde o sukladnosti dostupne za inspekciju nacionalnim tijelima trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

5.4. U slučaju odbijanja serije, prijavljeno tijelo ili nadležno tijelo poduzima odgovarajuće mjere kako bi spriječilo stavljanje te serije na tržište. U slučaju učestalog odbijanja serija, prijavljeno tijelo može obustaviti statističku provjeru i poduzeti odgovarajuće mjere.

6. Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

6.1. Proizvođač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenoga tijela navedenoga u točki 3., identifikacijski broj tog tijela na svaki zasebni podsustav ili sigurnosnu komponentu koji su u skladu s odobrenim tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te zadovoljava primjenjive zahtjeve ove Uredbe.

6.2. Proizvođač sastavlja pisanu EU izjavu o sukladnosti za svaki podsustav ili sigurnosnu komponentu te je stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište. EU potvrda o sukladnosti služi za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente za koji je sastavljena.

Primjerak EU potvrde o sukladnosti mora biti dostupan nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

Primjerak EU potvrde o sukladnosti mora biti dostupan na zahtjev.

Ako je prijavljeno tijelo navedeno u točki 3. suglasno, na njegovu odgovornost proizvođač na podsustave i sigurnosne komponente može staviti identifikacijski broj prijavljenog tijela.

7. Ako je prijavljeno tijelo suglasno, na njegovu odgovornost proizvođač na podsustave i sigurnosne komponente za vrijeme postupka proizvodnje može staviti identifikacijski broj prijavljenog tijela.

8. Ovlašteni zastupnik

Ovlašteni zastupnik može ispuniti obveze proizvođača utvrđene u točkama 2. i 5.1., u svoje ime te pod svojom odgovornošću, pod uvjetom da su one označene u punomoći.

PRILOG VII.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE: MODUL G: SUKLADNOST NA TEMELJU ZASEBNE PROVJERE

1. Sukladnost na temelju zasebne provjere jest postupak ocjenjivanja sukladnosti u kojem proizvođač ispunjuje obveze utvrđene točkama 4.2., 4.3. i 4.5., te kojim jamči i potvrđuje na svoju vlastitu odgovornost da je podsustav ili sigurnosna komponenta koji podliježu odredbama točke 4.4. u skladu sa zahtjevima ove Uredbe.

2. Proizvodnja

Proizvođač poduzima sve potrebne mjere kako bi se procesom projektiranja i proizvodnje te njegovim nadzorom osigurala sukladnost proizvedenih podsustava ili sigurnosnih komponenata s primjenjivim zahtjevima ove Uredbe.

3. Provjera

3.1. Proizvođač prijavljenom tijelu po svom izboru podnosi zahtjev za zasebnu provjeru podsustava ili sigurnosne komponente.

Zahtjev sadržava:

(a) naziv i adresu proizvođača i, ako zahtjev podnosi ovlašteni zastupnik, njegov naziv i adresu;

(b) pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen niti jednom drugom prijavljenom tijelu;

(c) tehničku dokumentaciju za podsustav ili sigurnosnu komponentu u skladu s Prilogom IX;

(d) podatke o radnom prostoru u kojem se podsustav ili sigurnosna komponenta (proizvodi) može pregledati.

3.2       Prijavljeno tijelo pregledava tehničku dokumentaciju podsustava ili sigurnosnih komponenata i provodi odgovarajuće preglede i ispitivanja, utvrđene u relevantnim usklađenim normama i/ili tehničkim specifikacijama, odnosno jednakovrijednim ispitivanjima, kako bi provjerilo sukladnost proizvoda s primjenjivim zahtjevima ove Uredbe ili osigurava njihovo provođenje. Ako takve usklađene norme i/ili tehničke specifikacije ne postoje, prijavljeno tijelo odlučuje o odgovarajućim ispitivanjima koja je potrebno provesti.

Prijavljeno tijelo izdaje potvrdu o sukladnosti s obzirom na izvršene preglede i ispitivanja te na odobreni podsustav ili sigurnosnu komponentu stavlja identifikacijski broj ili ga daje postaviti pod svojom odgovornošću.

Ako prijavljeno tijelo odbije izdati potvrdu o sukladnosti, ono će odbijanje podrobno obrazložiti i navesti potrebne popravne mjere.

Ako proizvođač podnosi ponovni zahtjev za zasebnu provjeru dotičnog podsustava ili sigurnosne komponente, taj zahtjev podnosi istom prijavljenom tijelu.

Prijavljeno tijelo Komisiji i državama članicama na zahtjev dostavlja primjerak potvrde o sukladnosti.

Proizvođač čuva tehničku dokumentaciju i primjerak potvrde o sukladnosti dostupne za inspekciju nacionalnim tijelima trideset godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište.

4. Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

4.1. Proizvođač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenog tijela navedenoga u točki 4., identifikacijski broj tog tijela na svaki zasebni podsustav ili sigurnosnu komponentu koji ispunjuje primjenjive zahtjeve ove Uredbe.

4.2. Proizvođač sastavlja pisanu EU izjavu o sukladnosti te je stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište. EU potvrda o sukladnosti služi za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente za koji je sastavljena.

Primjerak EU potvrde o sukladnosti mora biti dostupan relevantnim vlastima na njihov zahtjev.

5. Ovlašteni zastupnik

Ovlašteni zastupnik može ispuniti obveze proizvođača utvrđene u točkama 3.1. i 4., u svoje ime te pod svojom odgovornošću, pod uvjetom da su one označene u punomoći.

PRILOG VIII.

POSTUPCI OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE: MODUL H: SUKLADNOST NA TEMELJU POTPUNOG OSIGURANJA KVALITETE

1.         Sukladnost na temelju potpunog osiguranja kvalitete dio je postupka ocjenjivanja sukladnosti prilikom kojeg proizvođač ispunjuje obveze utvrđene točkama 2. i 5., a kojim jamči i potvrđuje na svoju vlastitu odgovornost da dotični podsustavi i sigurnosne komponente ispunjuju zahtjeve ove Uredbe.

2. Proizvodnja

Proizvođač primjenjuje odobreni sustav kvalitete za projektiranje, proizvodnju i konačni pregled i ispitivanje podsustava ili sigurnosnih komponenata kako je utvrđeno u točki 3. te je podložan nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

3. Sustav kvalitete

3.1. Proizvođač prijavljenom tijelu po vlastitom izboru podnosi zahtjev za ocjenjivanje svojeg sustava kvalitete za dotične podsustave ili sigurnosne komponente.

Zahtjev sadržava:

(a) naziv i adresu proizvođača i, ako zahtjev podnosi ovlašteni zastupnik, njegov naziv i adresu;

(b) sve potrebne informacije o podsustavima ili sigurnosnim komponentama koji će se proizvesti;

(c) tehničku dokumentaciju u skladu s Prilogom IX. za jedan reprezentativni tip za svaku kategoriju podsustava ili sigurnosne komponente koje namjerava proizvesti;

(d) dokumentaciju o sustavu kvalitete;

(e) podatke o radnom prostoru u kojem se podsustavi ili sigurnosne komponente projektiraju, proizvode, pregledavaju i ispituju;

(f) pisanu izjavu da isti zahtjev nije podnesen niti jednom drugom prijavljenom tijelu.

3.2. Sustavom kvalitete osigurava se sukladnost podsustava ili sigurnosne komponente s primjenjivim zahtjevima ove Uredbe.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje proizvođač donese sustavno se i uredno dokumentiraju u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Dokumentacija o sustavu kvalitete omogućuje dosljedno tumačenje programa, nacrta, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Ona posebno sadržava primjeren opis:

(a) kvalitativnih ciljeva i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlaštenja upravljačke strukture s obzirom na projektiranje i kvalitetu podsustava ili sigurnosnih komponenata;

(b) tehničke projektne specifikacije, uključujući norme, koje će se primjenjivati i u slučajevima kada se relevantne usklađene norme ne primjenjuju u cijelosti, sredstava kojima će se osigurati ispunjivanje bitnih zahtjeva ove Uredbe;

(c) tehnika nadzora projektiranja i njegove provjere, procesi i sustavne aktivnosti koji će se koristiti pri projektiranju podsustava i sigurnosnih komponenata;

(d) odgovarajućih tehnika proizvodnje, kontrole i osiguranja kvalitete, procesa i sustavnih mjera koje će se primjenjivati;

(e) ispitivanja i testiranja koji će se provoditi prije, tijekom i nakon proizvodnje te učestalosti kojom će se ona provoditi;

(f) zapise o kvaliteti, kao što su inspekcijska izvješća i podaci o testiranju, podaci o umjeravanju, izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja itd.;

(g) sredstava kojima se nadzire postizanje potrebne kvalitete projektiranja i proizvoda te učinkovitost djelovanja sustava kvalitete.

3.3. Prijavljeno tijelo ocjenjuje sustav kvalitete kako bi utvrdilo udovoljava li on zahtjevima iz točke 3.2. Ono je obvezno predvidjeti sukladnost s navedenim zahtjevima s obzirom na elemente sustava kvalitete koji su u skladu s odgovarajućim specifikacijama nacionalne norme, kojom se provodi relevantna usklađena norma i/ili tehničke specifikacije.

Revizija uključuje obilazak radnih prostora u kojima se podsustavi ili sigurnosne komponente projektiraju, proizvode, provjeravaju i ispituju.

Osim iskustva sa sustavima upravljanja kvalitetom, revizorski tim mora imati barem jednog člana koji ima iskustvo u ocjenjivanju u području žičara i tehnologija dotičnih podsustava ili sigurnosnih komponenata te poznavanje primjenjivih zahtjeva ove Uredbe.

Revizorski tim pregledava tehničku dokumentaciju navedenu u točki 3.1. s ciljem provjere sposobnosti proizvođača da odredi primjenjive zahtjeve ove Uredbe te da provede potrebne preglede u smislu osiguranja sukladnosti podsustava i sigurnosnih komponenti s tim zahtjevima.

Prijavljeno tijelo o svojoj odluci obavješćuje proizvođača ili njegova ovlaštenog zastupnika. Obavijest sadržava zaključke o reviziji i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4. Proizvođač se obvezuje da će ispunjavati obveze koji proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te da će se pobrinuti za primjerenost i učinkovitost sustava.

3.5.      Proizvođač mora prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete obavješćivati o svim planiranim izmjenama u sustavu kvalitete.

Prijavljeno tijelo ocjenjuje sve predložene izmjene i odlučuje zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje zahtjeve navedene u točki 3.2. ili ga je potrebno ponovno procijeniti.

Ono obavješćuje proizvođača o rezultatima ocjenjivanja. U slučaju ponovnog ocjenjivanja, prijavljeno tijelo obavješćuje proizvođača o svojoj odluci. Obavijest sadržava zaključke o ocjeni i obrazloženu odluku o ocjeni.

4. Nadzor u nadležnosti prijavljenog tijela

4.1. Svrha nadzora jest osigurati da proizvođač uredno izvršava svoje obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2. Proizvođač je u svrhu inspekcije prijavljenom tijelu dužan dopustiti pristup projektnim i proizvodnim prostorima, prostorima za inspekciju i testiranja te skladištenje, te mu pružiti sve potrebne informacije, a posebno:

(a) dokumentaciju o sustavu kvalitete;

(b) zapise o kvaliteti predviđene za projektni dio sustava kvalitete, kao što su rezultati analiza, izračuna, testiranja itd.;

(c) zapise o kvaliteti kako je predviđeno proizvodnim dijelom sustava kvalitete, kao što su izvješća o pregledu i podaci o ispitivanjima, podaci o umjeravanju, izvješća o stručnoj osposobljenosti dotičnog osoblja itd.

4.3. Prijavljeno tijelo provodi periodične revizije kako bi zajamčilo da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete te proizvođaču dostavlja izvješće o reviziji. Učestalost periodičnih revizija osigurava provedbu potpunog ponovnog ocjenjivanja svake tri godine.

4.4. Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno obilaziti proizvođača.

Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može prema potrebi provesti ispitivanja proizvoda ili organizirati njihovo provođenje kako bi provjerilo da sustav kvalitete ispravno funkcionira. Ono proizvođaču dostavlja izvješće o obilasku te izvješće o testiranju ako je testiranje provedeno.

5.         Oznaka CE i EU izjava o sukladnosti

5.1.      Proizvođač stavlja oznaku CE i, pod odgovornošću prijavljenog tijela navedenoga u točki 3.1., identifikacijski broj tog tijela na svaki zasebni podsustav ili sigurnosnu komponentu koji su u skladu s tipom opisanim u EU potvrdi o tipskom ispitivanju te zadovoljava primjenjive zahtjeve ove Uredbe.

Ako je prijavljeno tijelo suglasno, na njegovu odgovornost proizvođač na podsustave i sigurnosne komponente za vrijeme postupka proizvodnje može staviti identifikacijski broj prijavljenog tijela.

5.2.      Proizvođač sastavlja pisanu EU izjavu o sukladnosti za svaki podsustav ili sigurnosnu komponentu te je stavlja na raspolaganje nacionalnim tijelima 30 godina nakon što su podsustav ili sigurnosna komponenta stavljeni na tržište. EU potvrda o sukladnosti služi za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente za koji je sastavljena.

Primjerak EU potvrde o sukladnosti mora biti dostupan relevantnim vlastima na njihov zahtjev.

6. Proizvođač je obvezan u razdoblju od 30 godina nakon što je posljednji podsustav ili sigurnosna komponenta stavljen na tržište, nacionalnim tijelima staviti na raspolaganje:

(a) tehničku dokumentaciju navedenu u točki 3.1. (c);

(b) dokumentaciju o sustavu kvalitete navedenu u točki 3.1.;

(c) dokumentaciju o izmjeni navedenu u točki 3.5., kako je odobrena;

(d) odluke i izvješća prijavljenog tijela navedene u točkama 3.3., 3.5., 4.3. i 4.4.

7. Svako prijavljeno tijelo obavješćuje tijela koja su izvršila njegovu prijavu o odobrenjima sustava kvalitete koje je izdalo ili povuklo, a tijelima koja su izvršila njegovu prijavu periodično ili na zahtjev staviti na raspolaganje popis odobrenja sustava kvalitete koje je odbilo, suspendiralo ili na neki drugi način ograničilo.

Svako prijavljeno tijelo obavješćuje druga prijavljena tijela o odobrenjima sustava kvalitete koje je odbilo, suspendiralo ili povuklo i, na zahtjev, o odobrenjima sustava kvalitete koje je to tijelo izdalo.

8.         Ovlašteni zastupnik

Ovlašteni zastupnik može ispuniti obveze proizvođača utvrđene u točkama 3.1., 3.5., 5. i 6. u svoje ime te pod svojom odgovornošću, pod uvjetom da su one označene u punomoći.

PRILOG IX.

TEHNIČKA DOKUMENTACIJA ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE:

(1) Tehnička dokumentacija omogućuje ocjenjivanje sukladnosti podsustava ili sigurnosne komponente s primjenjivim zahtjevima ove Uredbe te sadržava odgovarajuće analize i procjene rizika. U tehničkoj je dokumentaciji potrebno naznačiti primjenjive zahtjeve i u mjeri u kojoj je to bitno za ocjenu sukladnosti obuhvatiti projektiranje, proizvodnju i djelovanje podsustava ili sigurnosne komponente.

(2) Tehnička dokumentacija sadržava najmanje jedan od sljedećih elemenata:

(a) općeniti opis podsustava ili sigurnosne komponente,

(b) projektne i proizvodne nacrte i dijagrame komponenata, podsklopova, krugova itd. te opise i objašnjenja potrebne za razumijevanje tih nacrta i dijagrama te za djelovanje podsustava ili sigurnosne komponente,

(c) popis usklađenih normi i/ili ostalih tehničkih specifikacija, upućivanja koja su objavljena u Službenom listu Europske unije, primjenjivih u cijelosti ili djelomično, te opise rješenja donesenih kako bi se zadovoljili bitni zahtjevi ove Uredbe, u situacijama kada se takve usklađene norme ne primjenjuju. U slučaju djelomično primijenjenih usklađenih normi, tehničkom se dokumentacijom moraju pobliže označiti dijelovi koji se primjenjuju;

(d) popratna dokumentacija za ocjenu prikladnosti projekta, uključujući rezultate svih projektnih izračuna, pregleda ili ispitivanja koje je proizvođač proveo ili je osigurao njihovo provođenje te izvješća o njima;

(e) primjerak uputa za upotrebu podsustava ili sigurnosne komponente;

(f) za podsustave, primjerak EU izjave o sukladnosti za sigurnosne komponente ugrađene u podsustav.

PRILOG X.

EU IZJAVA O SUKLADNOSTI ZA PODSUSTAVE I SIGURNOSNE KOMPONENTE

(1) EU izjava o sukladnosti prilaže se podsustavu ili sigurnosnoj komponenata. Sastavlja se na istom jeziku ili jezicima kao i priručnik iz točke 7.1.1. Priloga II.

(2) EU izjava o sukladnosti sadržava sljedeće elemente:

(a) model podsustava/sigurnosne komponente (proizvod, serija, tip ili serijski broj);

(b) naziv i adresa proizvođača i, prema potrebi, njegova ovlaštenog zastupnika;

(c) ova se izjava o sukladnosti izdaje pod isključivom odgovornošću proizvođača;

(d) predmet izjave (identifikacija podsustava ili sigurnosne komponente kojom je omogućena sljedivost. Ako je to potrebno za identifikaciju podsustava ili sigurnosne komponente, može sadržavati i sliku):

– opis podsustava ili sigurnosne komponente (tip itd.),

– primijenjeni postupak ocjenjivanja sukladnosti,

– naziv i adresa prijavljenog tijela koje je provelo ocjenjivanje sukladnosti,

– upućivanje na EU potvrdu o tipskom ispitivanju s podrobnim informacijama, uključujući datum izdavanja, a prema potrebi i informacije o trajanju i uvjetima njegove valjanosti,

– sve relevantne odredbe koje komponenta mora ispunjavati te, posebno, uvjeti uporabe.

(e) gore opisani cilj izjave u skladu je s relevantnim zakonodavstvom Unije o usklađivanju: ……………. (upotrijebljena upućivanja na druge akte Unije):

(f) upotrijebljena upućivanja na relevantne usklađene norme ili upućivanja na specifikacije u vezi kojih je proglašena sukladnost:

(g) prijavljeno tijelo (prijavljena tijela) ... (naziv, adresa, broj) ... izvršilo je ... (opis aktivnosti) ... i izdalo potvrdu (potvrde): ... …

(h) identitet osobe ovlaštene za potpisivanje u ime proizvođača ili njegova ovlaštenog zastupnika;

(i) dodatne informacije:

Potpisano od strane i u ime: … …………………….

(mjesto i datum izdavanja):

(ime, funkcija) (potpis):

PRILOG XI.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2000/9/EZ || Ova Uredba

___ || Članak 1.

Članak 1. stavak 1. || Članak 2. stavak 1.

Članak 1. stavak 2. || Članak 3. stavak 1.

Članak 1. stavak 3. || Članak 3. stavak 7. do članak 3. stavak 9.

Članak 1. stavak 4. prvi i drugi podstavak || ___

Članak 1. stavak 4. treći podstavak || Članak 8. stavak 3.

Članak 1. stavak 5. || Članak 3. stavak 1. i stavci 3. do 6.

Članak 2. || ___

Članak 3. || Članak 6.

___ || Članak 3. stavci 10. do 27.

Članak 4. || Članak 8.

Članak 5. stavak 1. || Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 5. stavak 2. || Članak 3.

Članak 6. || Članak 7.

Članak 7. || Članak ___

Članak 8. || Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 9. || Članak 4. stavci 1. i 2.

Članak 10. || ___

Članak 11. stavak 1. || Članak 9. stavak 1.

Članak 11. stavak 2. || Članak 4. stavak 2.

Članak 11. stavak 3. || ___

Članak 11. stavak 4. || ___

Članak 11. stavak 5. || ___

Članak 11. stavak 6. || ___

Članak 11. stavak 7. || ___

___ || Članak 11.

___ || Članak 12.

___ || Članak 13.

___ || Članak 14.

___ || Članak 15.

___ || Članak 16.

Članak 12. || Članak 9. stavak 4.

Članak 13. || Članak 10. stavak 1.

Članak 14. || Članak ___

Članak 15. || Članak 10. stavak 2.

Članak 16. || ___

___ || Članak 17.

___ || Članak 18.

___ || Članak 19.

___ || Članak 20.

___ || Članak 21.

___ || Članak 22.

___ || Članak 23.

___ || Članak 24.

___ || Članak 25.

___ || Članak 26.

___ || Članak 27.

___ || Članak 28.

___ || Članak 29.

___ || Članak 30.

___ || Članak 31.

___ || Članak 32.

___ || Članak 33.

___ || Članak 34.

___ || Članak 35.

___ || Članak 36.

___ || Članak 37.

___ || Članak 38.

Članak 17. || Članak 39.

Članak 18. || ___

Članak 19. || ___

Članak 20. || ___

Članak 21. || ___

Članak 22. || ___

Članak 23. || ___

___ || Članak 40.

___ || Članak 41.

___ || Članak 42.

___ || Članak 43.

Prilog I. || Prilog I.

Prilog II. || Prilog II.

Prilog III. || Prilog III.

Prilog IV. || Prilog IX.

Prilog V. || Prilozi IV. do VIII.

Prilog VI. || Prilog IX.

Prilog VII. || Prilozi IV. do VIII.

Prilog VIII. || __

Prilog IX. || __

__ || Prilog X.