OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi za prijedlog i ciljevi prijedloga

Ovim se prijedlogom preinačuje i izmjenjuje Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama).

U prijedlogu se uzima u obzir činjenica da se pridaje veći politički značaj gospodarskom učinku vizne politike na šire gospodarstvo Europske unije, a posebno na turizam, kako bi se osigurala veća usklađenost s ciljevima rasta Strategije Europa 2020., u skladu s Komunikacijom Komisije Provedba i razvoj zajedničke vizne politike za poticanje rasta u Europskoj uniji.[1]

Prijedlog se isto tako temelji na zaključcima iz Izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ocjeni provedbe Zakonika o vizama[2]. Uz izvješće je priložen i radni dokument službi Komisije[3], koji sadržava detaljnu ocjenu.

Ovaj prijedlog sadržava i dvije mjere za olakšavanje obiteljskih kontakata: u njemu se uvode pojednostavljeni postupci u slučaju kada bliža rodbina dolazi u posjetu građanima Unije na području države članice čiji su ti građani državljani te u slučaju kada bliža rodbina građana Unije koji žive u trećoj zemlji želi zajedno s njima posjetiti državu članicu čiji su ti građani državljani.

Pored toga, u prijedlogu se pojašnjava da se isti pojednostavljeni postupci kao minimalni zahtjev trebaju omogućiti članovima obitelji građana EU-a koji ostvaruju prava na temelju članka 5. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice

Opći kontekst

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) primjenjuje se od 5. travnja 2010. Odredbe o obavješćivanju i zahtjevima u vezi s obrazloženjem odbijanja, poništenja ili ukidanja vize te pravu na žalbu na takve odluke primjenjuju se od 5. travnja 2011.

U članku 57. stavku 1. Zakonika o vizama od Komisije se zahtijeva da Europskom Parlamentu i Vijeću dvije godine nakon početka primjene svih odredaba Zakonika o vizama (tj. 5. travnja 2013.) pošalje izvješće o ocjeni njegove primjene. U međuvremenu je podnesena ocjena uz odgovarajući radni dokument službi Komisije. U članku 57. stavku 2. navodi se da se uz ocjenu može priložiti prijedlog izmjena Uredbe.

U svjetlu zaključaka iz izvješća o ocjeni, Komisija je uz to izvješće odlučila podnijeti ovaj prijedlog izmjena zakonodavnog akta.

Predloženim se izmjenama, uz zadržavanje razine sigurnosti na vanjskim granicama i osiguravanje dobrog funkcioniranja schengenskog prostora, olakšavaju zakonita putovanja te pojednostavljuje pravni okvir u interesu država članica, npr. omogućivanjem fleksibilnijih pravila o konzularnoj suradnji. Zajedničkom viznom politikom treba pridonijeti poticanju rasta, a trebala bi biti usklađena s politikama EU-a u vezi s vanjskim odnosima, trgovinom, obrazovanjem, kulturom i turizmom.

Postojeće odredbe

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama).

2.         REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENA UTJECAJA

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama obuhvaćeno je procjenom utjecaja[4] priloženom ovom prijedlogu.

Procjena utjecaja

Na temelju izvješća o ocjeni iz odjeljka 1., utvrđena su dva osnovna problemska područja.

(1)        Ukupno trajanje i troškovi (izravni i neizravni) te zahtjevna priroda  postupaka;

Složenost tog problema opisana je u Procjeni utjecaja. Kada je riječ o regulatornim mogućnostima, izdavanje viza za višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti uz izvjesne pojednostavljene postupke smatralo se jedinim rješenjem koje bi u svakom slučaju imalo povoljan ishod za obje strane. Tim se rješenjem može smanjiti administrativno opterećenje konzulata te se ono istovremeno smatra značajnim pojednostavljenjem za određene skupine putnika. To bi u praksi bilo jednakovrijedno oslobođenju od obveze posjedovanja vize u razdoblju valjanosti vize za višekratni ulazak, što bi za posljedicu imalo znatne uštede i učinkovitiji postupak za podnositelje zahtjeva za vizu (u smislu trajanja i troškova), kao i za konzulate (u smislu trajanja). Mogućnosti politika koje se predviđaju za rješenje ovog problema stoga su veoma slične. Razlikuju se jedino korisnici koji bi njima trebali biti obuhvaćeni te dužina valjanosti viza za višekratni ulazak, i to kako slijedi:

Mogućnost s minimalnim regulatornim elementom: uvođenje obveznih pojednostavljenih postupaka i obvezno izdavanje viza za višekratni ulazak na najmanje godinu dana te nakon toga na tri godine za podnositelje koji putuju često (definiraju se kao podnositelji koji su prethodno koristili najmanje tri vize (u prethodnih 12 mjeseci prije datuma podnošenja zahtjeva) i koji su registrirani u viznom informacijskom sustavu (VIS)).

Mogućnost sa srednjim regulatornim elementom: uvođenje obveznih pojednostavljenih postupaka i obveza izdavanja viza za višekratni ulazak na najmanje tri godine, a zatim na pet godina za podnositelje koji putuju često (definiraju se kao podnositelji koji su prethodno zakonito koristili najmanje dvije vize koje su registrirane u VIS-u).

U okviru utvrđene mogućnosti s maksimalnim regulatornim elementom obvezni pojednostavljeni postupci i obvezno neodložno izdavanje viza za višekratni ulazak na pet godina proširili bi se na većinu podnositelja zahtjeva („podnositelji registrirani u VIS-u”) tako što bi se zahtijevala samo jedna zakonski korištena viza (u razdoblju od dvanaest mjeseci prije datuma podnošenja zahtjeva) registrirana u VIS-u.

Iz procjene utjcaja vidljivo je da bi se tim mogućnostima još više uskladio postojeći pravni okvir te da bi one dovele do istinske zajedničke vizne politike. Potencijalni gospodarski učinci tih mogućnosti u državama članicama nastaju tako što će korisnici viza za višekratni ulazak s dugim/dužim razdobljem valjanosti vjerojatno češće putovati u schengenski prostor nego što bi to inače činili. U Procjeni utjecaja navodi se da bi primjenom mogućnosti s minimalnim regulatornim elementom došlo do povećanja broja putovanja u schengenski prostor za 500 000, u slučaju mogućnosti sa srednjim elementom za 2 milijuna te u slučaju mogućnosti s maksimalnim regulatornim elementom za 3 milijuna. Veći broj putovanja u schengenski prostor očigledno rezultira i većim prihodima: oko  300 milijuna EUR u slučaju minimalne mogućnosti (oko 7 600 radnih mjesta u ekvivaletnu punog radnog vremena), više od milijardu EUR (oko  30 000 radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena) u slučaju srednje mogućnosti odnosno oko dvije milijarde EUR (50 000 radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena) u slučaju maksimalne mogućnosti. Iz procjene utjecaja isto je tako vidljivo da je visoki potencijalni gospodarski učinak maksimalne mogućnosti povezan s većim sigurnosnim rizikom.

Niti jedna od tih mogućnosti ne uključuje znatnije dodatne troškove. Zapravo, jedna je od pokretačkih snaga mogućnosti politika postići uštede za države članice/konzulate i podnositelje zahtjeva za vizu. Primjenama tih mogućnosti dolazi do progresivnog smanjenja troškova podnositelja zahtjeva, uglavnom zbog većeg broja izdanih viza za višekratni ulazak. Sa stajališta podnositelja zahtjeva najučinkovitija je mogućnost s maksimalnim, a najneučinkovitija ona s minimalnim regulatornim elementom. Očekuje se da će smanjenjem broja zahtjeva za vizu u okviru sustava viza za višekratni ulazak doći do smanjenja prihoda koje države članice ostvaruju od izdavanja viza. Međutim, izdavanjem viza za višekratni ulazak isto se tako smanjuju i troškovi jer se obrađuje manji broj zahtjeva: gospodarske koristi u slučaju svih triju mogućnosti znatno nadmašuju procijenjene troškove.

Premda je jasno da maksimalna mogućnost ima veoma visok potencijalni gospodarski učinak, ona je povezana i s potencijalno većim sigurnosnim rizikom. Kako bi se taj rizik ublažio, predlaže se postupno izdavanje viza za višekratni ulazak na duže razdoblje „podnositeljima koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u” (najprije na tri godine, a nakon toga na osnovi zakonskog korištenja te vize, na pet godina). Učinci takvog pristupa bili bi između srednje i maksimalne mogućnosti iz Procjene utjecaja, vjerojatno bliže učincima maksimalne mogućnosti kada je riječ o gospodarskim učincima.

(2)        nedostatna zemljopisna pokrivenost u obradi viza.

Minimalna mogućnost politike koja je ocjenjivana u vezi s ovim problemskim područjem sastojala bi se u stavljanju izvan snage članka 41. Zakonika o vizama (kolokacija, zajednički centri za podnošenje zahtjeva) i uvođenju općeg pojma/koncepta „Schengenskog viznog centra”, kojim bi se realnije i fleksibilnije definirali određeni oblici konzularne suradnje. U okviru srednje mogućnosti uz concept „Schengenskih viznih centara” uveo bi se i koncept „obveznog zastupanja”, prema kojem bi, ako država članica nadležna za obradu zahtjeva za vizu nije prisutna i nema predstavništvo (na temelju ugovora o zastupanju) u određenoj trećoj zemlji, bilo koja druga država članica prisutna u toj zemlji bila bi obvezna obrađivati zahtjeve za vize u njezino ime. Konačno, kao maksimalna mogućnost, kako bi se osigurala primjerena pokrivenost za prikupljanje/obradu zahtjeva za vizu, provedbenim odlukama Komisije definiralo bi se na koji bi način mreža za prikupljanje zahtjeva za schengenske vize u trećim zemljama trebala biti oblikovana u smislu ugovora o zastupanju, suradnje s vanjskim pružateljima usluga i udruživanja sredstava na drukčiji način.

U procjeni utjecaja navodi se da bi maksimalna mogućnost mogla imati najpozitivnije učinke u smislu racionalizcije pokrivenosti prikupljanja/obrade zahtjeva za vizu te da bi njezina primjena imala znatne prednosti za podnositelje zahtjeva te dovela do učinkovitijeg rada konzulata. Međutim, čini se da je stupanj njezine izvedivosti nizak. Prema procjeni utjecaja srednja se mogućnost smatra najprikladnijom. U procjeni utjecaja ističe se da bi se „obveznim zastupanjem” osigurala konzularna pokrivenost u bilo kojoj trećoj zemlji gdje postoji barem jedan konzulat za obradu zahtjeva za vize. To bi moglo imati pozitivan učinak za oko 100 000 podnositelja koji bi zahtjeve mogli podnositi u svojim zemljama, umjesto da putuju u zemlje gdje je nadležna država članica prisutna ili ima predstavništvo.

Gospodarski učinci svih triju mogućnosti politika smatraju se poprilično skromnima. Zbog same prirode problema cilj mogućnosti politika zapravo nije bio u prvom redu ostvariti gospodarski rast, nego podnositeljima zahtjeva za vizu pružiti bolju uslugu te državama članicama omogućiti primjeren pravni okvir za racionalizaciju njihovih resursa. Smatralo se da financijski učinci „obveznog zastupanja” nisu veliki zato što, u načelu, ako se u određenoj trećoj zemlji podnosi velik broj zahtjeva za vizu za jednu državu članicu, ta je država članica uglavnom već osigurala svoju konzularnu zastupljenost tako što je u toj trećoj zemlji prisutna ili u njoj ima predstavništvo. Osim toga, prosječnom se pristojbom za izdavanje vize u načelu pokrivaju troškovi obrade.

Smatra se da bi neregulatorne mogućnosti politike imale veoma mali pozitivan učinak na rješavanje problema ili postizanje ciljeva politike, te je procijenjeno da ne bi bile učinkovite.

U izvješću o procjeni navodi se niz drugih pitanja (uglavnom tehničke prirode), o kojima je riječ i u ovom prijedlogu. Ta pitanja nisu obuhvaćena Procjenom utjecaja zato što se smatralo da predviđene izmjene nemaju znatne i/ili mjerljive posljedice na proračun te socijalno i gospodarsko područje. Namjena je većine predloženih mjera pojasniti ili prilagoditi/dopuniti određene odredbe Zakonika o vizama bez izmjene njihova sadržaja.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

Sažetak

U predloženim je izmjenama riječ o sljedećim pitanjima:

Odredbe o obvezi posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize koju su pojedine države članice uvele za državljane određenih trećih zemalja revidirane su kako bi se osigurala transparentnost i razmjernost (članak 3.).

Kako bi se jasno razlikovale različite kategorije podnositelja zahtjeva za vizu uz istovremeno uzimanje u obzir puno uvođenje VIS-a, dodane su definicije pojmova „podnositelji registrirani u VIS-u" i „podnositelji koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u”. Ta se razlika odražava u svim stadijima postupka (članci 5., 10., 12., 13., 18. i 21.). U nastavku teksta nalazi se pregled različitih pojednostavljenih postupaka:

|| Podnošenje zahtjeva osobno || Uzimanje otisaka prstiju || Popratne isprave || Vrsta vize

Prvi zahtjev – podnositelj nije registriran u VIS-u || DA || DA || Pun popis u skladu sa svim uvjetima ulaska || Jednokratan ulazak u skladu sa svrhom putovanja Međutim može se izdati viza za višekratni ulazak ako konzulat podnositelja smatra pouzdanim.

Podnositelj registriran u VIS-u (ali ne putuje redovito) || NE || NE, osim ako otisci nisu uzeti u posljednjih 59 mjeseci || Pun popis u skladu sa svim uvjetima ulaska || Viza za jednokratni ili višekratni ulazak

Podnositelj koji putuje redovito i registriran je u VIS-u || NE || NE || Samo dokaz o svrsi putovanja Pretpostavka (zbog prethodnog korištenja viza) ispunjenja uvjeta ulaska u pogledu migracijskog i sigurnosnog rizika i dostatnih sredstava za uzdržavanje || Prvi zahtjev: viza za višekratni ulazak na tri godine Naredni zahtjevi: viza za višekratni ulazak na pet godina

Odredbe o „nadležnoj državi članici” (članak 5.) pojednostavljene su kako bi se podnositeljima omogućilo da lakše saznaju gdje trebaju podnijeti zahtjev te osiguralo da u načelu uvijek mogu podnijeti zahtjev u državi boravka. To podrazumijeva da, u slučaju da nadležna država članica nije prisutna i nema predstavništvo na određenoj lokaciji, podnositelj ima pravo podnijeti zahtjev u jednom od postojećih konzulata  u skladu s kriterijima utvrđenima u članku.

Odredbama se omogućuju određeni pojednostavljeni postupci za bližu rodbinu građana Unije kako bi se pridonijelo njihovoj mobilnosti, posebno olakšavanjem obiteljskih posjeta (članci 8., 13., 14. i 20.).

Kao prvo, odredbama se uvode pojednostavljeni postupci u slučaju kada članovi obitelji namjeravaju doći u posjetu građanima Unije koji borave na području države članice čiji su ti građani državljani te u slučaju kada članovi obitelji građana Unije koji žive u trećoj zemlji žele zajedno s njima posjetiti državu članicu čiji su ti građani državljani. Ni jedna od tih dviju situacija nije obuhvaćena Direktivom 2004/38/EZ. Sporazumi o pojednostavljenju viznih postupaka koje je EU sklopio i proveo s nizom trećih zemalja pokazuju značaj olakšavanja takvih posjeta: izmijenjenim sporazumima o pojednostavljenju viznih postupaka s Ukrajinom i Moldovom, kao i nedavnim sporazumima o pojednostavljenju viznih postupaka s Armenijom i Azerbajdžanom, omogućuju se pojednostavljeni postupci (npr. oslobađanje od plaćanja pristojbi za vizu i izdavanje viza za višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti) za građane trećih zemalja u svrhu posjeta bližoj rodbini koja ima državljanstvo države članice u kojoj boravi. Takva praksa Unije trebala bi postati općenitom u Zakoniku o vizama.

Pored toga, u skladu s odredbama isti se pojednostavljeni postupci omogućuju u situacijama obuhvaćenima Direktivom 2004/38/EZ. Kako je predviđeno u članku 5. stavku 2. Direktive, ako građanin EU-a ostvaruje pravo na slobodno kretanje i boravak na njihovu području, države članice mogu od člana obitelji koji nije građanin EU-a tražiti vizu za ulazak. Kao što je to potvrdio Sud[5], ti članovi obitelji, osim prava na ulazak na područje države članice, imaju i pravo na ulaznu vizu u tu svrhu. U skladu s člankom 5. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive, države članice takvim osobama nude sve mogućnosti [6]za pribavljanje potrebnih viza, koje se izdaju bez naknade što je prije moguće i po žurnom postupku.

Treba napomenuti da citirani članak 5. stavak 2. u osnovi sadržava iste odredbe kao i članak 3. stavak 2. Direktive 68/360/EEZ[7], koja je stavljena izvan snage Direktivom 2004/38/EZ. Članak 3. stavak 2. Direktive 68/360/EEZ donesen je u vrijeme kada Zajednica nije imala ovlasti donositi zakonodavne akte o vizama. Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama 1. svibnja 1999. Zajednica ima ovlasti donositi zakonodavne akte o vizama. Te ovlasti, trenutačno sadržane u članku 77. UFEU-a, korištene su u donošenju Zakonika o vizama. Poželjno je precizirati pojednostavljenja na koja se odnosi Direktiva 2004/38/EZ, a to je primjereno učiniti u Zakoniku o vizama, gdje su utvrđena detaljna pravila o uvjetima i postupcima za izdavanje viza. Uzimajući u obzir činjenicu da su države članice slobodne omogućivati dodatne pojednostvljene postupke, predložena pojednostavljenja za bližu rodbinu građana Unije koji se ne koriste svojim pravom na slobodno kretanje i boravak unutar Unije treba kao minimalan zahtjev primjenjivati u situacijama koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive 2004/38/EZ. Takva pojednostavljenja za sve države članice koje obvezuje Zakonik o vizama predstavljaju ispunjenje obveze sadržane u članku 5. stavku 2. drugom podstavku Direktive 2004/38/EZ. 

Odredbe o oslobađanju od plaćanja vizne pristojbe postale su obvezne kako bi se osigurao ravnopravan tretman podnositelja zahtjeva (članak 14.) Neke su kategorije kojima se omogućuje oslobađanje od plaćanja vizne pristojbe proširene, npr. maloljetnici mlađi od 18 godina, a neke dodane (bliža rodbina građana Unije koji ne ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje).

Opći pojednostavljeni postupci:

– Ukinuto je načelo da svi podnositelji moraju zahtjev podnijeti osobno (vidi Radni dokument službi Komisije točku 2.1.1.1. (stavak (7)). Općenito gledano, podnositelji će morati osobno doći u konzulat ili kod vanjskog pružatelja usluga za uzimanje otisaka prstiju koji se pohranjuju u viznom informacijskom sustavu (članak 9.).

– Krajnji rok za podnošenje zahtjeva produžen je kako bi se putnicima omogućilo planiranje unaprijed i izbjegavanje vrhunca sezone putovanja; isto tako utvrđen je minimalni rok za podnošenje zahtjeva kako bi se državama članicama omogućila primjerena ocjena zahtjeva i organizacija posla (članak 8.).

– Opći obrazac zahtjeva za vizu (Prilog I.) pojednostavljen je te je dodano upućivanje na elektroničko ispunjavanje obrasca zahtjeva (članak 10.).

– Popis popratnih isprava u Prilogu II. više nije „popis koji nije konačan” te je uspostavljena razlika između nepoznatog podnositelja i podnositelja koji putuje redovito i registriran je u VIS-u, u odnosu na popratne isprave koje se moraju priložiti (članak 13.). U članku 13. pojačane su odredbe o pripremnim aktivnostima u vezi sa sastavljanjem popisa prilagođenih lokalnim okolnostima u schengenskoj suradnji na lokalnoj razini.

– Nepoznati podnositelj zahtjeva za vizu (tj. osoba koja prethodno nije podnosila zahtjeve) trebao bi dokazati da ispunjuje uvjete za izdavanje vize.

– U tom se kontekstu skreće pažnja na nedavnu „presudu u predmetu Koushkaki”[8] prema kojoj se članak 23. stavak 4., članak 32. stavak 1. i članak 35. stavak 6. (članak 20. stavak 4., članak 29. stavak 1. i članak 32. stavak 5. preinačenog Zakonika o vizama) „moraju tumačiti u smislu da nadležna tijela države članice nakon razmatranja zahtjeva za jedinstvenu vizu podnositelju ne mogu odbiti izdavanje takve vize, osim ako se na podnositelja odnosi jedan od razloga za odbijanje vize navedenih u tim odredbama. Ta tijela imaju široka diskrecijska prava u razmatranju takvog zahtjeva ako se to odnosi na uvjete primjene tih odredaba i ocjenu relevantnih činjenica, kako bi se utvrdilo može li se na podnositelja primijeniti jedan od tih razloga za odbijanje.”

– Europski sud isto je isto tako presudio da se odredbe članka 32. stavka 1. (sada članak 29. stavak 1.) Zakonika o vizama, u vezi s člankom 21. stavkom 1. (sada članak 18. stavak 1.) „moraju tumačiti u smislu da je obveza nadležnih tijela države članice da izda jedinstvenu vizu uvjetovana time da ne postoji opravdana sumnja u namjeru podnositelja zahtjeva da napusti teritorij država članica prije isteka zatražene vize, u svjetlu opće situacije u zemlji u kojoj podnositelj ima boravište i njegovih osobnih karakteristika utvrđenih na osnovi informacija koje je dostavio.”

– Treba pretpostaviti da „podnositelji koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u” ispunjuju uvjete za ulazak u pogledu rizika nezakonitog useljenja i posjedovanja dostatnih sredstava za uzdržavanje. Međutim treba postojati mogućnost neprimjenjivanja te pretpostavke u pojedinačnim slučajevima.

– U prijedlogu se predviđa mogućnost da nadležna tijela država članica u pojedinačnim slučajevima ne primjenjuju pretpostavku ispunjenja uvjeta za ulazak te se utvrđuje na kojim se osnovama može donijeti takva odluka (članak 18. stavak 9.).

– Općenito su skraćeni rokovi za odluku o zahtjevu za vizu (članak 20.) u smislu skraćivanja roka za davanje odgovora u postupku prethodnog savjetovanja (članak 19.). Uvode se kratki rokovi za razmatranje zahtjeva članova obitelji građana Unije koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje i bliže rodbine građana Unije koji ne ostvaruju pravo na slobodno kretanje.

– Viza za višekratni ulazak može se izdati na razdoblje duže od valjanosti putne isprave (članak 11. točka (a)).

– Odredbe o putnom zdravstvenom osiguranju treba brisati jer nikada nije utvrđena stvarna dodana vrijednost tog osiguranja (vidi Radni dokument službi Komisije, točku 2.1.1.2. stavak (14)).

– Standardni obrazaca za obavijest o odbijanju, poništenju ili ukidanju vize uz navođenje razloga revidiran je kako bi uključio konkretan razlog odbijanja zrakoplovno-tranzitne vize te kako bi se osiguralo da se dotična osoba primjereno informira o žalbenom postupku.

– Uvedene su odredbe koje odstupaju od općih odredaba o izdavanju viza na vanjskim granicama u iznimnim slučajevima: državama  članicama će u cilju promicanja kratkotrajnih turističkih boravaka biti dopušteno izdavati vize na vanjskim granicama u okviru privremenih programa, i to nakon objavljivanja organizacijskih modaliteta takvih programa (članak 33.).

– Dodana su fleksibilna pravila kojima se državama članicama omogućuje racionalizacija resursa, povećavanje konzularne pokrivenosti i razvoj suradnje s drugim državama članicama (članak 38.).

– Države članice vanjskog pružatelja usluga više ne koriste kao posljednje sredstvo.

– Države članice ne moraju zadržati mogućnosti „izravnog pristupa” za podnošenje zahtjeva u konzulatima na mjestima gdje je za prikupljanje zahtjeva ovlašten vanjski pružatelj usluga (brisanje prijašnjeg članka 17. stavka 5.). Međutim, članovima obitelji građana Unije koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i bližoj rodbini građana Unije koji ne ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje te podnositeljima koji imaju dokaze o hitnosti svojeg predmeta treba odmah omogućiti termin.

– Države članice trebale bi svake godine Komisiju izvješćivati o suradnji s vanjskim pružateljima usluga, uključujući nadzor pružatelja usluga.

– Pojednostavljenje odredaba o ugovorima o zastupanju (stavak 39.) (vidi Radni dokument službi Komisije, točke 2.1.1.5. (stavak 20.) i 2.1.4. (stavak 41.)

– Kao što je objašnjeno u izvješću o ocjeni (točka 3.2.) zbog nedostatka iscrpnih statističkih podataka nije moguće ocijeniti provedbu određenih odredaba. Stoga je Prilog VII. izmijenjen kako bi se omogućilo prikupljanje svih relevantnih podataka uz dovoljan broj potpodjela za primjereno ocjenjivanje. Države članice sve odgovarajuće podatke uzimaju iz VIS-a, osim informacija o broju izdanih besplatnih viza, ali ti se podaci mogu lako dobiti s obzirom na to da su povezani s ministarstvima financija država članica.

– Jačanje pravnog okvira u pogledu informiranja javnosti (članak 45.):

-         Komisija će pokrenuti zajedničku internetsku stranicu o schengenskim vizama.

-        Komisija izrađuje predložak za informacije koje se pružaju podnositeljima zahtjeva za vizu.

Tehničke izmjene:

– Brisanje posebne svrhe putovanja „tranzit” (u prvom redu članak 1. stavak 1.) s obzirom na to da se vize za kratkorajni boravak ne uvjetuju svrhom putovanja. Taj se pojam zadržava samo u upućivanjima na posebnu svrhu putovanja, npr. u Prilogu II. Zakoniku o vizama, u kojem se nalazi popis popratnih isprava koje se podnose u skladu sa svrhom putovanja.

– Utvrđivanje usklađenih pravila o postupcima koji se primjenjuju kada se izgubi identifikacijska isprava ili važeća viza (članak 7.).

– Precizni rokovi za razne obavijesti država članica (15 dana): o ugovorima o zastupanju, uvođenju prethodnog savjetovanja i naknadnom informiranju.

– U skladu s člankom 290. UFEU-a Komisiji se može delegirati ovlast izmjene određenih elemenata Uredbe koji nisu ključni u odnosu na popis trećih zemalja čiji državljani trebaju imati zrakoplovno-transportnu vizu prilikom prelaska kroz međunarodna tranzitna područja zračnih luka na području država članica (Prilog III.) te popis dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne vize (Prilog IV.).

– U skladu s člankom 291. UFEU-a, Komisiju treba ovlastiti za donošenje provedbenih akata o utvrđivanju popisa popratnih isprava koji se koriste na svakom pojedinom mjestu kako bi se uzele u obzir lokalne okolnosti,  o pojedinostima u vezi s ispunjavanjem i stavljanjem naljepnica viza te pravilima o izdavanju viza pomorcima na vanjskim granicama. Stoga prijašnje Priloge VII., VIII. i IX. treba brisati.

Pravna osnova

Članak 77. stavak 2. točka (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Ovim se prijedlogom preinačuje Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama), koja se temeljila na ekvivalentnim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice, tj. članku 62. stavku 2. točki (a) i točki (b) podtočki ii.

Načelo supsidijarnosti

Člankom 77. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a Uniju se ovlašćuje za razvijanje mjera koje se odnose na „zajedničku politiku za vize i druge dozvole za kratkotrajni boravak”.

Trenutačni je prijedlog u okviru područja utvrđenog tom odredbom. Cilj je ovog prijedloga još više razviti i poboljšati mjere iz Zakonika o vizama koje se odnose na uvjete i postupke izdavanja viza za planirani boravak na području država članica koji ne prelazi 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana. Taj se cilj ne može u dovoljnoj mjeri ostvariti pojedinačnim djelovanjem država članica jer izmjene postojećeg akta Unije (Zakonik o vizama) može provesti jedino Unija.

Načelo proporcionalnosti

U članku 5. stavku 4. UEU-a navodi se da sadržaj i oblik djelovanja Unije ne prelazi ono štoje potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovorâ. Oblik tog djelovanja bira se tako da se omogući postizanje cilja prijedloga i što učinkovitija provedba djelovanja.

 Zakonik o vizama u 2009. uspostavljen je Uredbom kako bi se osiguralo da će se primjenjivati na isti način u svim državama članicama koje primjenjuju schengensku pravnu stečevinu. Predložena inicijativa predstavlja izmjenu postojeće uredbe i stoga se mora provesti u obliku uredbe. Kada je riječ o sadržaju, ova se inicijativa ograničava na poboljšanje postojeće uredbe i temelji na ciljevima politike kojima je dodan i jedan novi: gospodarski rast. Stoga je prijedlog u skladu s načelom proporcionalnosti.

Odabir instrumenta

Ovim se prijedlogom preinačuje Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama). Stoga odabrani pravni instrument može biti samo uredba.

4.         POSLJEDICE ZA PRORAČUN

Predloženim izmjenama ne utječe se na proračun EU-a.

5.           DODATNI ELEMENTI

Posljedice raznih protokola uz Ugovore i sporazuma o pridruživanju sklopljenih s trećim zemljama

Pravna osnova za ovaj prijedlog nalazi se u glavi V. trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te se kao rezultat toga primjenjuje sustav „varijabilne geometrije” predviđen u protokolima o stajalištu Ujedinjene Kraljevine, Irske i Danske i schengenskom protokolu. Prijedlog se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini. Stoga treba uzeti u obzir posljedice za različite protokole  u vezi s Danskom, Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom, Islandom i Norveškom te Švicarskom i Lihtenštajnom. Isto tako treba uzeti u obzir i posljedice za različite akte o pristupanju. U uvodnim izjavama 49. – 57. ovog prijedloga detaljno se prikazuje položaj svake od tih država. Sustav „varijabilne geometrije” iz ovog prijedloga identičan je onom koji se primjenjuje na prvotni Zakonik o vizama, uz dodatno upućivanje na Akt o pristupanju Hrvatske iz 2011.

Veza s istovremenim prijedlogom Uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak[9]

Moguće izmjene ovog prijedloga tijekom zakonodavnog pocesa utjecat će na prijedlog Uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak, tako da posebnu pažnju treba posvetiti osiguravanju nužne sinergije između tih dvaju prijedloga tijekom procesa pregovaranja. Ako se tijekom tih pregovora učini mogućim donošenje u sličnim vremenskim okvirima, Komisija ta dva prijedloga namjerava spojiti u jedan prijedlog preinake. U slučaju da se zakonodavci sporazume o trenutačnom prijedlogu prije nego što se učini izglednim postizanje sporazuma o prijedlogu Uredbe o uspostavi vize za privremeni boravak, odredbe iz ovog prijedloga koje se odnose na planiranu vizu za privremeni boravak (članak 3. stavak 7., članak 12. stavak 3., članak 18. stavak 6.) ne bi se trebale zadržati u svrhu donošenja, ali se kasnije trebaju unijeti kao izmjene u Zakonik o vizama nakon što se postigne sporazum o prijedlogu u vezi s vizom za privremeni boravak.

Sažet pregled predloženih izmjena

Članak 1. – Izmjene Zakonika o vizama

Članak 1.– Predmet i područje primjene

– Horizontalne izmjene: u cijelom je tekstu izbrisan pojam „tranzit” kao svrha putovanja

Članak 2. – Definicije

– Dodaje se stavak 6. s upućivanjem na definiciju „vize za privremeni boravak” u odgovarajućoj Uredbi.

– Dodaje se stavak 7., koji sadržava definiciju „bliže rodbine” (građana Unije).

– Dodaje se stavak 8., koji sadržava definiciju „podnositelj registriran u VIS-u”, kako bi se u potpunosti iskoristile pogodnosti iz viznog informacijskog sustava.

– Dodaje se stavak 9., koji sadržava definiciju „podnositelj koji putuje redovito i registriran je u VIS-u”, kako bi se u potpunosti iskoristile pogodnosti viznog informacijskog sustava te se u obzir uzima podnositeljevo prethodno korištenje viza.

– Dodaje se stavak 12., koji sadržava definiciju pojma „valjan” u smislu da nije isteklo razdoblje valjanosti i kao pojam suprotan pojmovima lažan ili krivotvoren.

– Stavak 16.: dodaje se pojam „pomorac” kako bi se osiguralo da svo osoblje koje radi na brodovima uživa pogodnosti različitih pojednostavljenih postupaka.

Članak 3. – Državljani trećih zemalja kojima je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza

– Stavak 4.: odredbe o zrakoplovno-tranzitnim vizama koje pojedine države članice uvode za državljane određenih trećih zemalja revidirane su kako bi bile obuhvaćene primjerenim institucijskim pravnim okvirom.

Članak 5. – Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu

– Stavak 1. točka (b) izmijenjena je kako bi sadržavala samo jedan objektivan kriterij,  tj. dužinu boravka, za utvrđivanje države članice nadležne za razmatranje zahtjeva ako planirano putovanje obuhvaća više od jednog odredišta. Pored toga dodane su odredbe kojima se obuhvaća situacije kada putnik u kratkom razdoblju, tj. dva mjeseca, ide na više putovanja u različite države članice.

– Mijenja se stavak 2. kako bi se riješile situacije kada „nadležna” država članica nije prisutna i nema predstavništvo u trećoj zemlji u kojoj podnositelj zahtjeva zakonito boravi. Odredbama se obuhvaćaju sve moguće situacije i pružaju rješenja u duhu suradnje i povjerenja, na kojima se schengenska suradnja temelji.

Članak 7. – Nadležnost za izdavanje viza državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na području države članice

– Stavak 1. mijenja se kao posljedica izmjena članka 5.

– Umeću se stavci 2. i 3. kako bi se uspostavio usklađen pravni okvir za situacije kada državljanin treće zemlje pri boravku na području država članica izgubi svoju putnu izpravu ili kada je ta isprava ukradena.

Članak 8. – Praktični načini podnošenja zahtjeva

– U stavku 1. utvrđuje se opći najkraći i najduži rok za podnošenje zahtjeva.

– Dodaje se stavak 3. u svrhu pojednostavljenja u određenim situacijama kada se rodbini građana Unije odmah treba omogućiti termin za podnošenje zahtjeva.

– Stavak 4. mijenja se kako bi postao obvezujući („mora” umjesto „može”), što znači da se o hitnim slučajevima uvijek mora odmah odlučivati.

– Stavak 5. izmijenjen je kako bi se razjasnila pravila o tome tko može podnijeti zahtjev u ime podnositelja te se upućuje na razliku između profesionalnih, kulturnih, sportskih i obrazovnih udruženja u odnosu na komercijalne posrednike.

– Stavak 6. premješten je iz prijašnjeg članka 40. stavka 4. i izmijenjen kako bi obuhvaćao samo odredbu o tome da podnositelji moraju osobno doći samo na jedno mjesto kako bi podnijeli zahtjev.

Članak 9. – Opća pravila za podnošenje zahtjeva

– Stavak 1. zamijenjen je novim tekstom kako bi se u obzir uzelo ukidanje općeg načela da svi podnositelji zahtjev moraju podnijeti osobno (vidi Radni dokument službi Komisije, točka 2.1.1.1. (stavak 7.))

– Stavak 2. mijenja se kao posljedica izmjene članka 1.

Članak 10. – Obrazac zahtjeva 

– Stavak 1. mijenja se kako bi se uputilo na mogućnost ispunjavanja obrasca zahtjeva elektroničkim putem.

– Umeće se stavak 2. kako bi se osiguralo da eletronička verzija obrasca zahtjeva u potpunosti odgovara obrascu zahtjeva iz Priloga I.

– Stavak 4. pojednostavljen je kako bi se osiguralo da obrazac zahtjeva bude dostupan barem na službenom jeziku države članice za čiju se vizu podnosi zahtjev i na jeziku zemlje domaćina.

Članak 11. – Putna isprava

– Točka (a) mijenja se uz upućivanje na novu odredbu u članku 21. stavku 2., vidi u nastavku teksta.

– Točka (b) mijenja se kako bi se osiguralo da u podnositeljevoj putnoj ispravi bude dostupna dvostruka prazna stranica tako da se naljepnica vize i naknadni pečati za ulazak i izlazak nalaze na istom mjestu. Time će se olakšati granične kontrole; vidi Radni dokument službi Komisije, točka 2.1.1.2. (stavak 11.).

Članak 12. – Biometrijski podaci 

– Stavci 2. i 4.  mijenjaju se kao posljedica izmjena članka 9. stavka 1.

– Stavak 3. mijenja se kako bi se uzeo u obzir prijedlog o „vizi za privremeni boravak”.

Članak 13. – Popratne  isprave

– Umeće se stavak 2. kako bi se uzeli u obzir pojednostavljeni postupci koji se omogućuju podnositeljima koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u, što znači da podnositelji iz te kategorije trebaju samo pružiti dokaz o svrsi putovanja.

– Umeće se stavak 3. kako bi se omogućili ili pojasnili pojednostavljeni postpci za rodbinu građana Unije u određenim situacijama.

– Stavak 4. mijenja se kako bi se utvrdilo da je usklađeni popis popratnih dokumenata u Prilogu II. konačan.

– Umeće se stavak 6. kako bi se osiguralo da podnositelji zahtjeva mogu priložiti faksimile ili prijepise originalnih popratnih isprava. Podnositelji zahtjeva nakon toga trebaju priložiti originalne isprave, osim u posebnim slučajevima, kada se originalne isprave mogu tražiti zbog sumnje u vjerodostojnost isprava.

– U stavku 7. točki (a) dodano je upućivanje na „privatni” smještaj.

– Dodan je stavak 10. kako bi se uzele u obzir odredbe o provedbenim mjerama.

Članak 14. – Vizna pristojba

– Stavkom 3. točkom (a) proširuje se oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi kako bi se obuhvatili maloljetnici do osamnaest godina životne dobi (prethodno do šest godina životne dobi), čime prestaje potreba za smanjenjem viznih pristojbi za dobnu skupinu od šest do dvanaest godina i neobaveznim oslobađanjem od plaćanja pristojbi u istoj dobnoj skupini.

– Stavak 3. točka (c) mijenja se kako bi se jasno navela kategorija obuhvaćenih osoba.

– U skladu sa stavkom 3. točkom (d) oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za nositelje diplomatskih i službenih putovnica postaje obavezno.

– U skladu sa stavkom 3. točkom (e) oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za osobe životne dobi od 25 godina i mlađe koje sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne organizacije postaje obavezno, čime prestaje potreba za neobaveznim oslobađanjem od pristojbi za tu dobnu skupinu i obaveznim oslobađanjem od plaćanja pristojbi za predstavnike životne dobi od 25 godina i mlađe koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koje organiziraju neprofitne organizacije.

– Umeću se točke (f) i (g) kako bi se omogućilo oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi za rodbinu građana Unije u određenim situacijama te pjasnili uvjeti tog oslobađanja.

            Vidi također Radni dokument službi Komisije, točka 2.1.1.3. (stavak 15.).

Članak 15. – Pristojbe za usluge

– U stavku 1. briše se upućivanje na „dodatnu” pristojbu.

– Stavak 3. mijenja se kao posljedica izmjena članka 14.

Članak 18. – Provjera uvjeta za ulazak i procjena rizika

– Umeće se stavak 2. kako bi se uzelo u obzir umetanje članka 2. stavka 9. i članka 13. stavka 1. točke (e).

– Umeće se stavak 3. kako bi se pojasnilo da su nadležna tijela države članice dužna opravdati neprimjenjivanje pretpostavke ispunjenja uvjeta za ulazak u pojedinim slučajevima te isto tako pojasnili mogući razlozi za donošenje takve odluke.

– Stavak 6. mijenja se kako bi se uzeo u obzir prijedlog o vizama za privremeni boravak te se briše izraz "koje izdaje druga država članica" jer može dovesti do zabune.

– Stavak 10. mijenja se kako bi se državama članicama omogućilo korištenje suvremenih sredstava komuniciranja za razgovor s podnositeljem zahtjeva umjesto da se od njega traži da osobno dođe u konzulat.

Članak 19. – Prethodno savjetovanje

– Stavak 2. mijenja se te se njime sada određuje da države članice na zahtjev za savjetovanje odgovaraju u roku od pet kalendarskih dana, umjesto sedam.

– U stavku 3. određuje se da države članice zahtjeve za prethodno savjetovanje objavljuju najkasnije 15 kalendarskih dana prije uvođenja mjere, kako bi se osiguralo pravovremeno informiranje podnositelja zahtjeva te državama članicama omogućilo da se pripreme na tehničkoj razini.

– Stavak 5. briše se jer je zastario.

Članak 20. – Odlučivanje o zahtjevu

– U stavku 1. određuje se da se rok donošenja odluke skraćuje na najviše 10 kalendarskih dana. To je posljedica izmjene članka 19. stavka 2. i nalaza ocjene provedbe Zakonika o vizama, vidi Radni dokument službi Komisije, točku 2.1.1.6. (stavak 22.).

– Stavak 2. mijenja se kako bi se skratio najduži rok za donošenje odluke na 20 dana te se briše njegova zadnja rečenica kao posljedica ukidanja odredbe kojom se zastupanoj državi članici omogućuje da od države zastupateljice zahtijeva da traži njezino mišljenje o predmetima u kojima ju zastupa.

– Umeće se stavak 3. kako bi se omogućila pojednostavljenja za bližu rodbinu građana Unije u određenim situacijama te pojasnili uvjeti tog pojednostavljivanja.

– Prijašnji stavak 3. briše se jer ne bi trebalo dopustiti da razmatranje o vizama za kratki boravak traje 60 kalendarskih dana.

– Stavak 4. točka (d) briše se kao posljedica ukidanja odredbe kojom se zastupanoj državi članici dopušta davanje mišljenja; time se ukida obveza da država zastupateljica određene predmete prenese na odlučivanje zastupanoj državi članici

Članak 21. – Izdavanje jedinstvene vize

– Stavkom 2. zamjenjuje se bivši članak 24. stavak 1. podstavci 4. i 5.

– Stavak 2. prvi podstavak mijenja se kako bi se uklonio pojam „vize za dva ulaska”, koji se čini suvišnim, te se upućuje na mogućnost izdavanja viza za višekratni ulazak na rok duži od razdoblja valjanosti putne isprave.

– Dodaju se stavci 3. i 4. kako bi uzele u obzir izmjene članka 2. stavka 10. te uveli objektivni kriteriji za omogućivanje konkretnih pojednostavljenja.

– Stavak 5. mijenja se kako bi se obuhvatili ostali slučajevi podnositelja kojima se može izdati viza za višekratni ulazak.

Članak 24. – Ispunjavanje naljepnice vize

– Umeće se stavak 2. kako bi se uzeo u obzir članak 51. stavak 2.

– Stavak 3. mijenja se kako bi se ojačale odredbe o napomenama država članica na naljepnicama viza, vidi Radni dokument službi Komisije, točku 2.1.1.6. (stavak 27.).

– Stavak 5. mijenja se kako bi se osiguralo da se samo vize za jednokratni ulazak mogu izdavati uz ručno ispunjavanje.

Članak 25. – Poništenje ispunjene naljepnice vize

– Stavak 2. mijenja se kako bi se uzela u obzir potreba stvaranja primjerene pravne osnove za najbolju praksu koja se preporučuje u Priručniku za Zakonik o vizama.

Članak 26. – Unošenje naljepnice vize

– Umeće se stavak 2. kako bi se uzele u obzir odredbe iz članka 51. stavka 2.

Članak 28. – Informiranje  središnjih tijela drugih država članica

– Stavak 2. mijenja se kako bi se osiguralo pravovremeno informiranje drugih država članica, vidi napomene uz članak 19.

Članak 29. – Odbijanje vize

– Stavak 1. točka (a) podtočka vii. briše se kao posljedica ukidanja obveza o putnom zdravstvenom osiguranju.

– Stavak 3. zamjenjuje se kako bi se navela potreba da države članice pružaju detaljne informacije o žalbenim postupcima.

– Stavak 4. briše se kao posljedica brisanja odredbi kojima se zahtijeva da se određeni predmeti sa države zastupateljice prenesu na zastupanu državu članicu.

Članak 31. – Poništenje i ukidanje

– Stavak 4. mijenja se kako bi se uzele u obzir izmjene članka 13.

Članak 32. – Vize čije je izdavanje iznimno zatraženo na vanjskoj granici

– Mijenja se naslov kao posljedica unošenja članka 33.

– Stavak 2. briše se kao posljedica ukidanja obveza o putnom zdravstvenom osiguranju.

Članak 33. – Vize čije je izdavanje zatraženo za vanjskoj granici u okviru privremenih programa

– Te su odredbe unesene kako bi se državama članicama omogućilo promicanje kratkotrajnih turističkih boravaka. One bi trebale biti ovlaštene za izdavanje viza na vanjskim granicama ne samo za svaki slučaj posebno, ovisno o pojedinačnoj situaciji državljana trećih zemalja, nego i na osnovi privremenih programa. U tom se članku utvrđuju pravila o prijavljivanju i objavi organizacijskih modaliteta privremenih programa i određuje da valjanost vize treba ograničiti na područje države članice koja ju izdaje.

– U stavku 6. preciziraju se zahtjevi obavješćivanja za dotičnu državu članicu.

Članak 34. –  Vize koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima

– Umeće se stavak 4. kako bi se uzele u obzir odredbe iz članka 51. stavka 2.

Članak 38 – Konzularna organizacija i suradnja

– U stavkuk 1. druga je rečenica zastarjela.

– Stavak 2. točka (b) preformulirana je kao posljedica stavljanja izvan snage prijašnjeg članka 41. te nakon što se ukida klasificiranje vanjskih usluga kao „posljednjeg sredstva”.

– Stavak 4. zamjenjuje se člankom 8. stavkom 6.

Članak 39. – Ugovori o zastupanju

– Stavak 1. odgovara prijašnjem čanku 8. stavku 1.

– U stavku 2. opisuje se prikupljanje i prijenos spisa i podataka među državama članicama u situacijama kada jedna država članica zastupa drugu isključivo radi prikupljanja zahtjeva i biometrijskih podataka.

– Stavak 3. mijenja se kako bi se uzelo u obzir brisanje mogućnosti da zastupana država članica zahtijeva da bude uključena u predmete o kojima je riječ u postupku zastupanja.

– Stavci 4. i 5. odgovaraju prijašnjem članku 8. stavku 5. odnosno 6.

– U stavku 6. utvrđuje se najkraći rok u kojem zastupana država članica mora Komisiju obavijestiti o sklapanju ili raskidanju ugovora o zastupanju.

– U stavku 7. predviđa se da država zastupateljica istovremeno obavješćuje države članice i nadležnu delegaciju Europske unije o sklapanju ili raskidanju ugovora o zastupanju.

– Stavak 8. odgovara prijašnjem čanku 8. stavku 9.

Članak 40. – Obraćanje počasnim konzulima

– U stavku 1. briše se riječ „također”.

Članak 41. – Suradnja s vanjskim pružateljima usluga

– Briše se prijašnji stavak 3. jer takvo usklađivanje u praksi nije moguće zato što države članice prethodno izrađuju nacrt općih ugovora s vanjskim pružateljima usluga.

– Stavak 5. točka (e) mijenja se kao posljedica izmjena članka 9.

– Stavak 12. mijenja se kako bi se od država članica zahtijevalo da svake godine izvješćuju o svojem nadzoru vanjskih pružatelja usluga i suradnji s njima, kako je predviđeno u Prilogu IX.

Članak 42. – Šifriranje i siguran prijenos podataka

– Stavci 1., 2. i 4. mijenjaju se kako bi se uzelo u obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 8.

Članak 43. – Suradnja država članica s komercijalnim posrednicima

– Stavak 1. mijenja se kao posljedica brisanja prijašnjeg članka 2. stavka 11. (tj. definicija komercijalnog posrednika).

– Stavak 5. drugi podstvak mijenja se kako bi se osiguralo informiranje javnosti o akreditiranim trgovačkim posrednicima.

Članak 45. – Informacije koje se pružaju javnosti

– Stavak 1. točka (c) mijenja se kako bi se uzelo u obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 41.

– Prijašnji stavak 1. točka (e) briše se kako bi se uzelo u obzir stavljanje izvan snage prijašnjeg članka 20.

– Umeće se stavak 3., kojim se predviđa da Komisija uspostavlja usklađen predložak za informacije koje se pružaju u skladu s člankom 45. stavkom 1.

– Umeće se stavak 4., kojim se predviđa da Komisija pokreće internetsku stranicu o schengenskim vizama, na kojem se nalaze sve relevantne informacije u vezi s podnošenjem zahtjeva za vizu.

Članak 46. – Schengenska suradnjana lokalnoj razini

– U stavku 1. mijenjaju se prva rečenica i točka (a) tako da se predviđa da se u okviru shcengenske suradnje na lokalnoj razini izrađuju usklađeni popisi popratnih isprava.

– Stavak 1. točka (b) i zadnji podstavak mijenjaju se kao posljedica izmjena članka 14.

– Stavak 2. mijenja se kao posljedica umetanja članka 45. stavka 3.

– Stavak 3. točka (a) mijenja se tako da se predviđa tromjesečno prikupljanje statističkih podataka o vizama na lokalnoj razini te se dodaje upućivanje na vizu za privremeni boravak.

– Stavak 3. točka (b) mijenja se kao posljedica preformuliranja prve rečenice..

– Stavak 7. mijenja se tako da se predviđa da Komisija na osnovi različitih izvješća koje se sastavljaju u okviru schengenske suradnje na lokalnoj razini sastavlja godišnje izvješće koje se podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

Članci 48. – 49. Delegiranje

– Ti se članci unose kako bi se u obzir uzele odredbe članka 290. UFEU-a o delegiranim aktima.

Članak 50. – Upute za praktičnu primjenu Zakonika o vizama

– Članak se izmjenjuje kako bi se uzele u obzir odredbe iz članka 51. stavka 2.

Članak 51. – Odborski postupak

– Taj se članak mijenja kako bi se uzele u obzir odredbe kojima se uređuje ostvarivanje provedbenih ovlasti Komisije u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Članak 52. – Obavješćivanje

– Stavak 1. točka (g) mijenja se kao posljedica izmjena članka 38.

– Stavak 2. mijenja se kao posljedica umetanja članka 45. stavka 4..

Članak 54. – Nadzor i ocjenjivanje

– Riječ je o standardnim odredbama o nadzoru i ocjenjivanju pravnih instrumenata.

Članak 55. – Stupanje na snagu

– Riječ je o standardnoj klauzuli o stupanju na snagu i izravnoj primjenjivosti. Primjena Uredbe odgađa se za šest mjeseci nakon stupanja na snagu, osim članka 51. stavka 2., koji se primjenjuje tri mjeseca nakon stupanja na snagu, kako bi se omogućilo donošenje provedbenih akata predviđenih u člancima 24., 26., 32. i 50.    

Prilozi

– Zamjenjuje se Prilog I.

– Prilog V.:

- briše se prijašnja točka 7. o putnom zdravstvenom osiguranju;

- dodaje se nova točka 10., kojom se obuhvaćaju slučajevi kada se odbija zrakoplovno-tranzitna viza.

ê 810/2009 (prilagođeno)

2014/0094 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

O o uspostavi Zakonika Zajednice  Ö o Zakoniku Unije Õ o vizama  (Zakonik o vizama)

(preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice  Ö o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Õ , a posebno njegov članak 62. Ö 77. Õ stavak 2. točku (a), i točku (b) podtočku (ii)

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora[10],

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

ò novo

(1)       Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[11] nekoliko je puta bitno izmijenjena. Budući da se trebaju unijeti nove izmjene, Uredbu je u interesu jasnoće potrebno preinačiti.

ê 810/2009 uvodna izjava 1. (prilagođeno)

(1) U skladu s člankom 61. Ugovora, stvaranje područja na kojem se osobe mogu slobodno kretati potrebno je pridružiti mjerama o kontroli vanjskih granica, azilu i imigraciji.

ê 810/2009 uvodna izjava 2. (prilagođeno)

(2) U skladu s člankom 62. stavkom 2. Ugovora, mjerama o prelasku vanjskih granica država članica utvrđuju se pravila o vizama za planirani boravak koji nije duži od tri mjeseca, uključujući postupke i uvjete za izdavanje viza od strane država članica.

ònovo

(2)       Politika Unije u području viza kojom se dopušta boravak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana temeljna je komponenta stvaranja zajedničkog prostora bez unutarnjih granica Zajednička pravila o uvjetima i postupcima izdavanja viza trebala bi se rukovoditi načelima solidarnosti i uzajamnog povjerenja među državama članicama.

ê 810/2009 uvodna izjava 3. (prilagođeno)

(3)       U pogledu vizne politike, uspostava ‚zajedničkog korpusa’ propisa, posebno konsolidacijom i razvojem pravne stečevine (mjerodavne odredbe Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. Ö Cilj je Uredbe br. 810/2009, među ostalim, Õ i Zajedničkih konzularnih uputa , jedna je od temeljnih sastavnica ‚daljnjieg razvoj zajedničke vizne politike kao dijela kompleksnog sustava čiji je cilj olakšavanje Ö u cilju olakšavanja Õ zakonitog putovanja i suzbijanje nezakonite Ö suzbijanja nezakonite Õ imigracije daljnjim usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava i uređivanjem praksi i lokalnim konzularnim misijama’, kako je definirano u Haškom programu: jačanje slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji.

ê 810/2009 uvodna izjava 8. (prilagođeno)

(4)       Ako su ispunjeni Ö Njome bi se isto tako trebalo osigurati da se pod određenim Õ uvjeti, uvjetima trebalo bi izdati Ö izdaju Õ vize za višekratni ulazak radi smanjivanja administrativnog opterećenja konzulata država članica i olakšavanja nesmetanog putovanja putnicima koji putuju često ili redovito. Podnositelji zahtjeva koji su konzulatu poznati po svojem integritetu i pouzdanosti trebali bi u što je moguće većoj mjeri koristiti pojednostavljeni postupak.

ò novo

(5)       Uredbom (EZ) br. 810/2009 pojašnjen je i pojednostavljen pravni okvir te su u velikoj mjeri osuvremenjeni i standardizirani postupci izdavanja viza. Međutim, određene odredbe koje su bile namijenjene za olakšavanje postupaka u pojedinačnim slučajevima na osnovi subjektivnih kriterija ne primjenju se dovoljno. 

(6)       Mudra vizna politka trebala bi uključivati nastavak sigurnosnih mjera na vanjskim granicama uz istovremeno osiguravanje učinkovitog funkcioniranja schengenskog prostora i olakšavanje zakonitog putovanja. Zajedničkom viznom politikom trebalo bi se pridonijeti poticanju rasta, a trebala bi biti usklađena s politikama Unije, primjerice u vezi s vanjskim odnosima, trgovinom, obrazovanjem, kulturom i turizmom.

(7)       Kako bi se povećala mobilnost i olakšali obiteljski posjeti državljana trećih zemalja u posjeti članovima bliže rodbine koji su građani Unije i koji borave na području države članice čiji su ti građani Unije državljani te za bližu rodbinu građana Unije koji borave u trećoj zemlji koji zajedno s njima žele posjetiti državu članicu čiji je taj građanin Unije državljanin, ovom bi se Uredbom trebali omogućiti određeni pojednostavljeni postupci.

(8)       Ista bi se pojednostavljenja, kao minimalan zahtjen, trebala omogućiti članovima obitelji u situacijama na koje se odnosi Direktiva 2004/38/[12], u skladu s člankom 5. stavkom 2. te Direktive.

(9)       Treba razlikovati osobe koje prvi puta podnose zahtjev od podnositelja koji su prethodno već dobili vize te su registrirani uviznom informacijskom sustavu (VIS), kako bi se pojednostavio postupak za registrirane putnike uz istovremeno uzimanje u obzir rizika nezakonitog useljavanja te sigurnosnih rizika u vezi s nekim putnicima. Takvo bi se razlikovanje trebalo odražavati u svim fazama postupka.

(10)     Treba pretpostaviti da podnositelji zahtjeva koji su registrirani u VIS-u i koji su dobili i zakonito koristili dvije vize unutar 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva ispunjuju uvjete u pogledu rizika nezakonitog useljenja i posjedovanja dostatnih sredstava za uzdržavanje. Međutim, treba postojati mogućnost neprimjenjivanja te pretpostavke kada nadležna tijela ustanove da se u pojedinačnim slučajevima ne ispunjuje jedan ili više uvjeta. 

(11)     Procjena o tome je li se izdana viza zakonito koristila treba se temeljiti na elementima poput poštovanja roka dopuštenog boravka, teritorijalne valjanosti vize te pravila o pristupu tržištu rada i vršenju gospodarskih aktivnosti.

ê 810/2009 uvodna izjava 5. (prilagođeno)

ðnovo

(12)     Potrebno je postaviti pravila o prelasku preko međunarodnih područja zračnih luka s ciljem suzbijanja nezakonite imigracije. Ö S tim ciljem Õ Državljani trećih zemalja  treba uspostaviti zajednički popis trećih zemalja ð čiji bi građaniï morali imati zrakoplovno-tranzitne ðvizeï . Ipak, u hitnim slučajevima masovnog ð kada država članica doživi nagli povećan ï dolazak nezakonitih imigranata, države članice Ö mora Õ joj biti bi trebale dozvoliti Ö omogućeno privremeno uvođenje zrakoplovno-tranzitnih Õ viza primjenu takvih zahtjeva Ö za Õ državljane Ö određene Õ treće na državljane trećih zemalja Ö zemlje Õ koji se ne nalaze na zajedničkoj listi. Pojedinačne odluke država članica trebale bi se preispitivati svake godine. ð Treba utvrditi uvjete i postupke takvog uvođenja, kako vi se osiguralo da primjena te mjere bude vremenski ograničena te da u skladu s načelom proporcionalnosti ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje cilja. Područje primjene obveze posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize treba ograničiti na rješavanje posebnih situacija koje su razlog uvođenja te mjere. ï

ò novo

(13)     Obveza posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize ne bi se trebala primjenjivati na nositelje viza i boravišnih dozvola koje izdaju određene zemlje.

(14)     Treba razjasniti koja je država članica nadležna za razmatranje zahtjeva za vizu, posebno kada se planira boravak u više država članica.

(15)     Podnositeljima bi trebalo omogućiti podnošenje zahtjeva u zemlji boravka čak i kada nadležna država članica nije prisutna i nema predstavništvo u toj zemlji.

(16)     Treba osigurati usklađeno postupanje s nositeljima viza čije su putne isprave izgubljene ili ukradene tijekom boravka na području država članica.

ê 810/2009 uvodna izjava 9. (prilagođeno)

(17)     Zbog unosa biometrijskih podataka u vizni informacijski sustav (VIS), koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) [13], osobno pojavljivanje podnositelja zahtjeva – barem prilikom prvog unosa – trebao bi biti temeljni uvjet za zahtjev za vizu.

ê 810/2009 uvodna izjava 10.

(18)     S ciljem olakšavanja postupka podnošenja zahtjeva za vizu prilikom kasnijih podnošenja zahtjeva, trebalo bi biti moguće kopirati otiske prstiju od prvog unosa u VIS unutar razdoblja od 59 mjeseci. Protekom tog vremena, otisci prstiju ponovno se uzimaju.

ê 810/2009 uvodna izjava 11.

(19)     Svaki dokument, podatak ili biometrijski identifikator koji država članica zaprimi tijekom postupka podnošenja zahtjeva za vizu, smatra se konzularnim dokumentom prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i s njime se postupa na takav način.

ê 810/2009 uvodna izjava 12.

(20)     Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka primjenjuje se na države članice u pogledu obrade osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom[14].

ò novo

(21)     Treba utvrditi rokove za različite faze postupka, posebno kako bi se putnicima omogućilo planiranje unaprijed i izbjegavanje vrhunca sezone u konzulatima.

(22)     Konzulati država članica trebali bi naplaćivati iste vizne pristojbe za obradu zahtjeva za vizu. Kategorije osoba koje se oslobađaju od plaćanja viznih pristojbi trebaju biti jedinstvene i jasno definirane. Državama članicama treba dopustiti oslobađanje od plaćanja viznih pristojbi u pojedinačnim slučajevima

(23)     Od podnositelja zahtjeva ne bi se trebalo tražiti da podnesu dokumente o putnom zdravstvenom osiguranju kada podnose zahtjev za vizu za kratkotrajni boravak jer to predstavlja nerazmjerno opterećenje za podnositelje zahtjeva i ne postoje dokazi da nositelji viza za kratkotrajni boravak predstavljaju veći rizik u smislu javnih zdravstvenih troškova u državama članicama od građana trećih zemalja kojima nije potrebna viza.

(24)     Profesionalna, kulturna i sportska udruženja te akreditirani komercijalni posrednici trebali bi moći podnositi zahtjeve u ime podnositelja zahtjeva za vizu.

(25)     Odredbe u kojima je riječ, među ostalim, o „dodatnom razdoblju”, ispunjavanju naljepnice vize i poništenju ispunjene naljepnice vize treba pojasniti.

(26)     Vize za višekratni ulazak s dugim razdobljem valjanosti treba izdavati u skladu s objektivno utvrđenim kriterijima. Rok valjanosti vize za višekratni ulazak može biti duži od valjanosti putne isprave u koju se unosi.

(27)     U obrascu zahtjeva treba uzeti u obzir puno uvođenje VIS-a. Države članice bi, koliko je to moguće, trebale omogućiti da se obrasci zahtjeva za vizu ispunjavaju i podnose elektronički te bi trebale prihvaćati faksimile ili prijepise popratnih dokumenata. Originalne bi dokumente trebalo zahtijevati samo u posebnim slučajevima.

(28)     Standardni obrazaca za obavijest o razlozima odbijanja, poništenju ili ukidanju vize trebao bi uključivati konkretan razlog odbijanja zrakoplovno-tranzitne vize te kako bi se osiguralo da se dotična osoba primjereno informira o žalbenom postupku.

(29)     Pravila o razmjeni informacija među nadležnim tijelima država članica u pogledu izdavanja viza pomorcima na vanjskim granicama i obrazac koji se u tu svrhu popunjava trebaju biti što je moguće jednostavniji i jasniji.

(30)     Izdavanje viza na vanjskim granicama u načelu bi trebalo biti iznimka. Međutim, kako bi se državama članicama omogućilo promicanje kratkotrajnih turističkih boravaka, treba im biti dopušteno izdavati vize na vanjskim granicama u okviru privremenih programa, a nakon objavljivanja organizacijskih modaliteta takvih programa.  Takvi bi programi trebali biti privremenog karaktera a valjanost viza koje se u njihovu okviru izdaju treba ograničiti na područje države članice koja ih izdaje.

ê 810/2009 uvodna izjava 6. (prilagođeno)

ð novo

(31)     Uvjeti primitka podnositelja zahtjeva trebali bi poštovati ljudsko dostojanstvo. Obrada zahtjeva za vize treba se obavljati profesionalno i uljudno i te razmjerno ð ne bi trebala prelaziti ono što je potrebno za ï za Ö postizanje Õ postavljenih ciljeva.

ê 810/2009 uvodna izjava 7. (prilagođeno)

ð novo

(32)     Države članice su dužne osigurati da kvaliteta usluge koja se nudi javnosti bude na visokoj razini, poštujući dobru upravnu praksu. Trebale bi dodijeliti odgovarajući broj osposobljenih članova osoblja, kao i dostatna sredstva za što je moguće veće olakšavanje postupka podnošenja zahtjeva za vizu. Države članice su dužne osigurati da se načelo „sve na jednom mjestu” Ö podnositelj zahtjeva Õ za vizu Ö pojavi samo na jednom mjestu u svrhu podnošenja zahtjeva Õ ðTime se ne bi trebala dovoditi u pitanje mogućnost vođenja razgovora s podnositeljem ï

ê 810/2009 uvodna izjava 13. (prilagođeno)

ð novo

(33)     Radi olakšavanja postupka, Ö Uredbom (EZ) br. 810/2009. predviđa se Õ potrebno je predvidjeti nekoliko oblika suradnje kao što su ograničeno zastupanje, pridruženi/zajednički smještaj (kolokacija), zajednička mjesta za podnošenje zahtjeva, upućivanje na počasne konzule i suradnja s vanjskim pružateljima usluga, uzimajući u obzir zahtjeve o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ. Ö između država članica, s jedne strane omugućujući državama članicama da udružuju resurse te, s druge strane, poboljšavajući konzularnu pokrivenost u korist podnositelja zahtjeva Õ . Države članice bi trebale u skladu s uvjetima iz ove Uredbe, utvrditi vrste organizacijske strukture koju će koristiti u svim trećim zemljama. ðTreba utvrditi fleksibilna pravila kako bi se državama članicama omogućilo optimizirati razmjenu resursa i povećati konzularnu pokrivenost. Suradnja među državama članicama („Schengenski vizni centri”) može se provoditi u bilo kojem obliku prilagođenom lokalnim prilikama u cilju povećanja zemljopisne konzularne pokrivenosti, uz smanjenje troškova država članica, povećanja vidljivosti Europske unije i poboljšanja usluga koje se nude podnositeljima zahtjeva za vizu. ï

ê 810/2009 uvodna izjava 4. (prilagođeno)

ð novo

(34)     Države članice bi trebale biti prisutne ili imati predstavništvo za potrebe viza u svim trećim zemljama na čije se državljane odnose zahtjevi za vize. ðDržave članice trebale bi težiti većoj konzularnoj pokrivenosti. ï Države članice koje nemaju vlastite konzulate u predmetnim trećim zemljama ili određenim dijelovima trećih zemalja trebale bi Ö stoga Õ nastojati zaključiti ugovore o zastupanju s ciljem izbjegavanja nerazmjernih napora podnositelja zahtjeva za vize da dođu do konzulata.

ò novo

(35)     Ugovore o zastupanju trebalo bi pojednostaviti te bi trebalo izbjegavati prepreke takvim ugovorima među državama članicama, a država zastupateljica trebala bi biti odgovorna za provedbu cjelokoupnog postupka u vezi sa zahtjevima za vizu, bez sudjelovanja zastupane države članice.

ê 810/2009 uvodna izjava 14.

(36)     Potrebno je predvidjeti situacije u kojima države članice odlučuju surađivati s vanjskim pružateljima usluga za prikupljanje zahtjeva. Takve se odluke mogu donijeti ako se pod određenim okolnostima ili iz određenih razloga vezanih uz lokalnu situaciju, suradnja s drugim državama u obliku zastupanja, ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra za podnošenje zahtjeva pokaže neodgovarajućom za određenu državu članicu. Takvi bi dogovori trebali biti sklapani u skladu s temeljnim načelima za izdavanje viza te u skladu sa zahtjevima o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ. Nadalje, kod utvrđivanja i provođenja tih dogovora treba uzeti u obzir potrebu sprječavanja trgovanja vizama.

ê 810/2009 uvodna izjava 15.

Ako država članica odluči surađivati s vanjskim pružateljem usluga, trebala bi svim podnositeljima zahtjeva omogućiti da podnose zahtjeve izravno u njezinim diplomatskim misijama i konzularnim uredima.

ê 810/2009 uvodna izjava 16. (prilagođeno)

ð novo

(37)     Država članica bi trebala surađivati s vanjskim pružateljem usluga na temelju pravnog instrumenta koji sadrži odredbe o njegovim točnim nadležnostima, o izravnom i potpunom pristupu Ö države članice Õ njegovim prostorijama Ö vanjskog pružatelja usluga Õ , informacijama za podnositelje zahtjeva, povjerljivosti i okolnostima, uvjetima i postupcima za prekid ili prestanak suradnje. ðDržave članice trebale bi svake godine Komisiju izvješćivati o suradnji s vanjskim pružateljima usluga, uključujući nadzor pružatelja usluga. ï

ê 810/2009 uvodna izjava 17.

Ova Uredba, omogućavajući državama članicama suradnju s vanjskim pružateljima usluga prilikom prikupljanja zahtjeva kod utvrđivanja načela ‚sve na jednom mjestu’ u pogledu podnošenja zahtjeva, odstupa od općeg pravila da se podnositelj zahtjeva mora osobno pojaviti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu. To ne dovodi u pitanje mogućnost pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor.

ê 810/2009 uvodna izjava 19.

ð novo

(38)     Statistički su podaci važno sredstvo nadzora migracijskih kretanja i mogu poslužiti kao učinkovit upravljački alat. Stoga, takvi podaci se trebaju redovito prikupljati u jedinstvenom obrascu. ðU cilju skupljanja komparativnih statističkih podataka za omogućivanje ocjene provedbe ove Uredbe na osnovi dokaza, potrebno je prikupljati detaljne podatke o vizama. ï

ê 810/2009 uvodna izjava 23. (prilagođeno)

ð novo

(39)     ÖJavnosti bi trebalo pružiti sve relevantne informacije o podnošenju zahtjeva za vizu te bi trebalo poboljšati prepoznatljivost i jedinstvenu percepciju zajedničke vizne politike. S tim ciljem Õ treba uspostaviti zajedničku internestku stranicu o schengenskim vizama kako bi se poboljšala prepoznatljivost i jedinstvena percepcija zajedničke vizne politike  ð te izraditi zajednički predložak za informacije koje države članice pružaju javnosti ï. Takva će stranica poslužiti kao sredstvo kojim će se javnosti osiguravati sve važne informacije u vezi sa zahtjevom za vizu.

ê 810/2009 uvodna izjava 18. (prilagođeno)

(40)     Schengenska suradnja na lokalnoj razini bitna je za usklađenu primjenu zajedničke vizne politike i za ispravnu procjenu migracijskih i/ili sigurnosnih rizika. Zbog različitosti lokalnih okolnosti, praktična primjena određenih Ö posebnih Õ zakonskih odredaba trebala bi biti ocjenjena između diplomatskih misija i konzularnih ureda država članica na pojedinačnim lokacijama radi osiguranja usklađene primjene zakonskih odredaba o sprječavanju trgovanja vizama i nejednakom postupanju s podnositeljima zahtjeva za vizu.

ò novo

(41)     Ako na određenom mjestu ne postoji usklađen popis popratnih isprava, države članice mogu definirati konkretne popratne isprave koje podnositelji prijava za vize podnose kako bi dokazali ispunjivanje uvjeta za ulazak koji se traže u skladu s ovom Uredbom. Ako takav usklađeni popis popratnih isprava postoji, u cilju pojednostavljenja postupka za podnositelje zahtjeva za vizu Državama članicama treba dopustiti iznimke u odnosu na taj popis kada se na njihovu području organiziraju velike međunarodne manifestacije.  Takve manifestacije moraju biti velikih razmjera i od posebnog značaja s obzirom na njihov učinak u području turizma i/ili kulture, primjerice, međunarodne ili svjetske izložbe te sportska natjecanja.

ê 810/2009 uvodna izjava 27.

(42)     Kada država članica ugošćuje olimpijske igre i paraolimpijske igre, trebao bi se primjenjivati posebni režim koji bi olakšavao izdavanje viza za članove olimpijske obitelji.

ê 810/2009 uvodna izjava 20.

Mjere koje su potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji .

ê 810/2009 uvodna izjava 21.

Osobito, Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi izmjene priloga ovoj Uredbi. S obzirom da su te mjere općeg opsega i da su namijenjene izmjenama elemenata Uredbe koji nisu ključni, inter alia, dopunjavanjem tim novim elementima koji nisu ključni, one moraju biti donesene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ.

ê 810/2009 uvodna izjava 22.

S ciljem osiguranja usklađene primjene ove Uredbe na operativnoj razini, trebalo bi sastaviti upute o praksi i postupcima koje primjenjuju države članice prilikom obrade zahtjeva za vizu.

ò novo

(43)     Kako bi se omogućila prilagodba izmijenjenim okolnostima u odnosu na popis trećih zemalja čiji državljani trebaju imati zrakoplovno-transportnu vizu prilikom prelaska kroz međunarodna tranzitna područja zračnih luka na području država članica te popis dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne vize, u skladu s člankom 290. UFEU-a, Komisiji treba delegirati ovlast donošenja akata .  Od posebnog je značaja da se Komisija na primjeren način savjetuje tijekom pripremnog rada, između ostalog i na razini sručnjaka.

(44)     Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedebu ove Uredbe, u odnosu na utvrđivanje radnih uputa o praksi i postupcima koji se moraju poštovati pri obradi zahtjeva za vizu,  popise popratnih dokumenata koji se primjenjuju u svakom području nadležnosti, obavezne podatke u naljepnicama vize, pravila o unošenju naljepnice vize te pravila o izdavanju viza pomorcima na granicama, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti.  Te se ovlasti trebaju izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[15]. Za donošenje takvih provedbenih akata treba primenjivati postupak ispitivanja.

ê 810/2009 uvodna izjava 26. (prilagođeno)

(45)     Bilateralni sporazumi sklopljeni između Zajednice Ö Unije Õ i trećih zemalja čiji je cilj olakšavanje obrade zahtjeva za vize mogu odstupati od ove Uredbe.

ê 810/2009 uvodna izjava 30.

(46)     Uvjeti koji uređuju ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutačno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

ê 810/2009 uvodna izjava 28. (prilagođeno)

ð novo

(47)     S obzirom da je ð se ï cilj ove Uredbe, posebno utvrđivanje postupaka i ð zajedničkih ï  uvjeta Ö i postupaka Õ za izdavanje tranzitnih viza ili viza namijenjenih za boravak na teritoriju država članica koji nije duži od tri mjeseca Ö 90 dana Õ u svakom šestomjesečnom razdoblju Ö od 180 dana Õ  , ne može se dostatno postići od strane država članica, ali se stoga može bolje postići Ö samo Õ na razini Zajednice Ö Unije Õ , Zajednica Ö Unija Õ može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) . U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi što je potrebno u postizanju tog cilja.

ê 810/2009 uvodna izjava 29. (prilagođeno)

ð novo

(48)     Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela posebno priznata u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. ð Ovom se Uredbom posebno nastoji osigurati puno poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 7., zaštita osobnih podataka iz članka 8. i prava djeteta iz članka 24. Povelje o temeljnim pravima Europske unijeï .

ê 810/2009 uvodna izjava 31. (prilagođeno)

ðnovo

(49)     U skladu s člancima 1. i 2. Protokola Ö br. 22 Õ o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice Ö funkcioniranju Europske unije Õ , Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i nije njome vezana, niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini prema odredbama dijela trećeg glave IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska u skladu s člankom 4. tog Protokola mora odlučiti u roku od šest mjeseci od donošenja ove Uredbe ð nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi ï hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

ê 810/2009 uvodna izjava 32. (prilagođeno)

(50)     U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma zaključenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške u vezi s pridruživanjem tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine[16] iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ[17] o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma.

ê 810/2009 uvodna izjava 33. (prilagođeno)

Sporazum bi trebao omogućiti predstavnicima Islanda i Norveške da se priključe radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njenih ovlasti prema ovoj Uredbi. Takav je sporazum predviđen u Razmjeni pisama između Vijeća Europske unije i Islanda i Norveške o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u izvršavanju njenih izvršnih ovlasti , koje su priložene navedenom Sporazumu. Komisija je dostavila Vijeću nacrt preporuka s ciljem pregovaranja o tom sporazumu.

ê 810/2009 uvodna izjava 34. (prilagođeno)

(51)     U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ[18]  o zaključivanju tog Sporazuma.

ê 810/2009 uvodna izjava 35. (prilagođeno)

ð novo

(52)     U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisnog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajn o pristupanju Kneževine Lihtenštajn Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine koja ulazi u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ 2011/350/EU[19]o potpisivanju ð sklapanju ï tog Protokola.

ê 154/2012 uvodna izjava 11.

(53)     Što se tiče Cipra, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 3. stavka 12. Akta o pristupanju iz 2003.

ê 154/2012 uvodna izjava 12.

(54)     Što se tiče Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt, koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 4. stavka 12. Akta o pristupanju iz 2005.

ò novo

(55)     Što se tiče Hrvatske, ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011.

ê 810/2009 uvodna izjava 36. (prilagođeno)

(56)     Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine[20]. Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana, niti se na nju primjenjuje.

ê 810/2009 uvodna izjava 37. (prilagođeno)

(57)     Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine [21]. Irska stoga ne sudjeluje u njenom donošenju, nije njome vezana, niti se na nju primjenjuje.

ê 810/2009 uvodna izjava 38. (prilagođeno)

Ova Uredba, uz iznimku članka 3., predstavlja odredbe koje nadograđuju schengensku pravnu stečevinu ili su na drugi način s njome povezane u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. i u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

ê 810/2009 (prilagođeno)

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj Ö Predmet Õ i područje primjene

ê 610/2013 članak 6.1 (prilagođeno)

1. Ova Uredba utvrđuje postupke i uvjete  Öuvjete i postupke Õ za izdavanje viza za tranzit kroz ili za planirani boravak na državnom području država članica koji ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana.

ê 810/2009 (prilagođeno)

2. Odredbe ove Uredbe primjenjuju se na državljane trećih zemalja koji moraju imati vizu prilikom prelaska vanjskih granica država članica sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. u kojoj se navode treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu prilikom prelaska vanjskih granica te čiji državljani su izuzeti od te obveze [22], ne dovodeći u pitanje:

              (a) prava slobodnog kretanja koja imaju državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građana Unije;

              (b) slična prava koja imaju državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji prema sporazumima između Unije i njenih država članica, s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju prava slobodnog kretanja koja su jednaka onima koja imaju građani Unije i članovi njihovih obitelji.

3. U ovoj se Uredbi također navode treće zemlje za čije se državljane traži da imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu odstupajući od načela slobodnog tranzita koje je utvrđeno u Prilogu 9 Konvenciji iz Chicaga o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, te se utvrđuju postupci i uvjeti Ö uvjeti i postupci Õ za izdavanje viza u svrhu tranzita preko tranzitnih područja zračnih luka država članica.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

              1. ‚državljanin treće zemlje’ znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17 Ö 20. Õ stavka 1. Ugovora Ö UFEU-a Õ ;

              2. ‚viza’ znači odobrenje koje je izdala država članica radi:

ê 610/2013 članak 6.2. (prilagođeno)

         (a) tranzit kroz ili planiranog boravka na državnom području država članica u trajanju koje ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana;  Ö ili Õ

ę 810/2009

         (b) tranzita preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka država članica;

              3. ‚ jedinstvena viza’ znači viza koja vrijedi za čitavo područje država članica;

              4. ‚viza s ograničenom prostornom valjanošću’ znači viza koja vrijedi za područje jedne ili više država članica, ali ne za sve države članice;

              5. ‚zrakoplovno-tranzitna viza’ znači viza koja vrijedi za tranzit preko međunarodnih tranzitnih područja jedne ili više zračnih luka država članica;

ò novo

              6. ‚viza za privremeni boravak’ znači viza  kako je definirana u članku 3. stavku 2. [Uredbe br. …/…];

7. ‚bliža rodbina’ znači supružnik, djeca, roditelji, nositelji roditeljskog prava, djedovi, bake i unuci;

8.‚podnositelj registriran u VIS-u’ znači podnositelj zahtjeva čiji su podaci registrirani u viznom informacijskom sustavu;

9.‚podnositelj koji putuje redovito i registriran je u VIS-u’ znači podnositelj koji je registriran u viznom informacijskom sustavu i koji je dobio dvije vize  u razdoblju od 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva;

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

              6.10. ‚naljepnica vize’ znači jedinstveni obrazac za vize kako je utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog viznog obrasca [23];

              711.  ‚priznata putna isprava’ znači putna isprava koju je jedna ili više država članica priznala u svrhu ð prelaska vanjskih granica i ï unošenja viza ð , u skladu s Odlukom br. 1105/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća[24] ï ;

ò novo

              12.‚valjana putna isprava’ znači putna isprava koja nije lažna ili krivotvorena i čije razdoblje valjanosti kako ga definira tijelo koje je putnu ispravu izdalo nije isteklo;

ê 810/2009 (prilagođeno)

              8.13. ‚poseban list za unošenje vize’ znači jedinstveni oblik obrasca za unošenje vize koji države članice izdaju nositeljima putnih isprava što ih država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje, kako je utvrđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje[25] ;

              914. ‚konzulat’ znači diplomatska misija ili konzularni ured države članice ovlašteni za izdavanje viza pod vodstvom karijernog konzularnog službenika, kako je definirano u Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.;

              1015.‚zahtjev’ znači zahtjev za izdavanje vize;

              11. ‚komercijalni posrednik’ znači privatna upravna agencija, prijevozno poduzeće ili putna agencija (organizator putovanja ili prodavatelj na malo).

ò novo

              16. ‚pomorac’ znači svaka osoba koja je zaposlena, uzeta u službu ili koja radi u bilo kojem svojstvu na brodu na koji se primjenjuje Konvencija o radu pomoraca iz 2006.

ę 810/2009

GLAVA II.

ZRAKOPLOVNO-TRANZITNA VIZA

Članak 3.

Državljani trećih zemalja kojima je potrebna zrakoplovno-tranzitna viza

1. Državljani trećih zemalja navedeni u Prilogu IV. III. moraju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na području država članica.

ò novo

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 48. u vezi s izmjenama popisa trećih zemalja utvrđenog u Prilogu III.

Kada se to u slučaju pojave rizika zahtijeva zbog hitnosti, postupak predviđen u članku 49. primjenjuje se na delegirane akte donesene u skladu s ovim stavkom.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

3. U hitnim slučajevima masovnog ÖKada dođe do naglog povećanog Õ priliva nezakonitih migranata, pojedine države članice mogu tražiti da državljani trećih zemalja, osim onih iz stavka 1. imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prelaska preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka na njihovu području. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim odlukama prije njihova stupanja na snagu i o ukidanju takvog zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnom vizom. ðTrajanje takvih mjera ne smije prelaziti 12 mjeseci. Opseg i trajanje obveze posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize ne smije prelaziti ono što je nužno kao odgovor na nagli povećan priliv nezakonitih imigranata. ï

ò novo

4. Kada država članica u skladu sa stavkom 3. planira uvesti zrakoplovno-tranzitne vize, o tome mora što je prije moguće obavijestiti Komisiju te dostavlja sljedeće informacije:

(a) razlog za planirano uvođenje zrakoplovno-tranzitnih viza, uz dokaz o naglom povećanom prilivu nezakonitih imigranata;

(b) opseg i trajanje planiranog uvođenja zrakoplovno-tranzitnih viza.

5. Nakon obavijesti koju dotična država članica dostavi u skladu sa stavkom 4., Komisija može izdati mišljenje.

6. Država članica obvezu posjedovanja zrakoplovno-tranzitne vize može produžiti samo jedanput ako bi ukidanje vize dovelo do znatnog priliva nezakonitih migranata. Na takva se produženja primjenjuje stavak 3.

7. Komisija jedanput godišnje Europski parlament i Vijeće informira o primjeni ovog članka.

ê 810/2009

3. U okviru Odbora iz članka 52. stavka 1., te se obavijesti razmatraju svake godine u svrhu uvrštavanja određenih trećih zemlja u popis iz Priloga IV.

4. Ako treća zemlja nije uvrštena u popis iz Priloga IV., određena država članica može zadržati, uz uvjet ispunjenja zahtjeva iz stavka 2., ili ukinuti zahtjev za zrakoplovno-tranzitnom vizom.

ę 810/2009

ð novo

58. Sljedeće kategorije osoba oslobađaju se od obveze da imaju zrakoplovno-tranzitnu vizu iz stavaka 1. i 3.:

              (a) nositelji valjanih jedinstvenih viza, ð viza za privremeni boravak, ï nacionalnih viza za dugotrajni boravak ili dozvola za boravak koje su izdale države članice;

ê 154/2012 članak 1. (prilagođeno)

ð novo

              „(b) državljani trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu koju je izdala država članica koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe ili država članica koja još u cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili državljani trećih zemalja koji imaju važeću boravišnu dozvolu navedenu u Prilogu V IV. koju je izdala Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke Države koje nositelju jamče bezuvjetan ponovni prihvat ð , ili imaju boravišnu dozvolu za karipsko područje Kraljevine Nizozemske, (Aruba, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sint Eustatius i Saba) ï;

              (c) državljani trećih zemalja koji imaju važeću vizu za državu članicu koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, Ö ili Õ za državu članicu koja još u cijelosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine, ð ili za zemlju koja je stranka Sporazuma o Europskm gospodarskom prostoru, ï  ili za Kanadu, Japan ili Sjedinjene Američke Države, ð ili nositelji viza za karipsko područje Kraljevine Nizozemske (Aruba, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sint Eustatius i Saba), ï kad putuju u zemlju koja je izdala vizu ili koju drugu treću zemlju ili kad se nakon uporabe vize vraćaju iz zemlje koja je izdala vizu;

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

              (d) članovi obitelji državljana Unije iz članka 1. stavka 2. točke (a)ð 3. Direktive 2004/38/EZ ï

              (e) nositelji diplomatskih ð , službenih ili posebnih ï putovnica;

              (f) članovi zrakoplovne posade koji su državljani ugovorne stranke Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu.

ò novo

9.           Komisija je u skladu s člankom 48. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjenama popisa valjanih dozvola boravka koje njihovim nositeljima daju pravo na tranzit kroz zračne luke država članica bez zrakoplovno-tranzitne vize, utvrđenog u Prilogu IV.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

GLAVA III.

POSTUPCI I UVJETI Ö I POSTUPCI Õ ZA IZDAVANJE VIZA

POGLAVLJE I.

Tijela koja sudjeluju u postupcima vezanima uz zahtjeve

Članak 4.

Tijela nadležna za sudjelovanje u postupcima vezanim uz zahtjeve

1. Zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju konzulati.

2. Iznimno od stavka 1., zahtjeve mogu razmatrati i o njima odlučivati na vanjskim granicama država članica tijela nadležna za provjere osoba u skladu s člancima 35.32. ð , 33. ïi 36.34.

3. U ne-europskim prekomorskim područjima država članica zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju tijela koja odredi konkretna država članica.

4. Država članica može zahtijevati sudjelovanje i drugih tijela, osim onih iz stavka 1. i 2., u razmatranju i odlučivanju o zahtjevima.

5. Država članica može zahtijevati da se druga država članica s njom savjetuje i da je informira u skladu s člancima 22.19. i  31.28.

Članak 5.

Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu

1. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu za jedinstvenu vizu je:

              (a) država članica čije je područje jedino odredište posjeta(â);

              (b) ako posjet uključuju više od jednog odredišta, ð ili ako se planira više odvojenih posjeta u razdoblju od dva mjeseca, ï država članica čije je državno područje glavno odredište posjeta u smislu duljine ili svrhe boravka ð , izraženo u danima ï; ili

              (c) ako se ne može utvrditi glavno odredište, država članica čiju vanjsku granicu podnositelj zahtjeva namjerava prijeći kako bi ušao na područje država članica.

42. Države članice surađuju u sprječavanju situacija kada zahtjev ne može biti razmatran i o njemu odlučeno stoga što  Ö Ako Õ država članica koja je nadležna u skladu sa stavkomcima 1. do 3. ð , točkom (a) ili (b), ï nije prisutna i nema predstavništvo u trećoj zemlji gdje podnositelj predaje zahtjev u skladu sa člankom 6., ð podnositelj ima pravo podnijeti zahtjev: ï

ò novo

a) u konzulatu jedne od država članica koje su odredište planiranog posjeta,

b) u konzulatu države članice prvog ulaska, ako nije primjenjiva točka a),

c) u svim drugim slučajevima, u konzulatu svake države članice koja je prisutna u dotičnoj zemlji.

ę 810/2009

3. Država članica nadležna za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu za zrakoplovno-tranzitnu vizu je:

              (a) u slučaju samo jednoga zrakoplovnog tranzita, država članica na čijem je državnom području tranzitna zračna luka; ili

              (b) u slučaju dvaju ili više zrakoplovnih tranzita, država članica na čijem je državom području zrakoplovna luka prvog tranzita.

Članak 6.

Konzularna područna nadležnost

1. Zahtjev razmatra i o njemu odlučuje samo konzulat nadležne države članice na čijem konzularnom području podnositelj zahtjeva zakonito boravi.

2. Konzulat nadležne države članice razmatra i odlučuje o zahtjevu što ga je podnio državljanin treće zemlje koji se zakonito nalazi, ali nema boravište na njegovu konzularnom području, ako je podnositelj dao opravdanje za podnošenje zahtjeva u tom konzulatu.

Članak 7.

Nadležnost za izdavanje viza državljanima trećih zemalja koji se zakonito nalaze na području države članice

1. Državljani trećih zemalja koji se zakonito nalaze na državnom području države članice i koji moraju imati vizu za ulazak na državno područje jedne ili područje više drugih država članica, dužni su podnijeti zahtjev za vizu u konzulatu države članice koja je nadležna prema članku 5. stavku 1. ili 2.

ò novo

2. Državljani trećih zemalja koji su izgubili svoju putnu ispravu ili kojima je ta isprava ukradena tijekom boravka na području države članice mogu tu državu napustiti bez vize ili drugog odobrenja na temelju valjane putne isprave na osnovi koje imaju pravo prijeći granicu, a koju izda konzulat države članice čiji su oni državljani.

3. Kada državljanin treće zemlje iz stavka 2. namjerava nastaviti putovanje u schengenskom prostoru, tijela države članice u kojoj on prijavi gubitak ili krađu svoje putne isprave izdaje vizu s identičnim razdobljem valjanosti i dopuštenom dužinom boravka prvobitne vize, na temelju podataka zabilježenih u VIS-u.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

POGLAVLJE II.

Zahtjev

Članak 9.8.

Praktične upute za podnošenje zahtjeva

1. Zahtjevi se podnose ð mogu podnijeti ï najviše tri mjeseca ð šest mjeseci ï prije ð i najviše 15 kalendarskih dana prije ïpočetka planiranog posjeta. Nositelji vize za višekratni ulazak mogu podnijeti zahtjev prije isteka vize čiji je rok valjanosti najmanje šest mjeseci.

ê 810/2009 (prilagođeno)

2. Od podnositelja se može Ö Konzulati od podnositelja mogu Õ zahtijevati da zakažu termin za podnošenje zahtjeva. U pravilu, termin se zakazuje u roku dva tjedna od datuma kada je zatražen.

ò novo

3. Konzulat mora dopustiti podnošenje zahtjeva bez prethodno zakazanog termina ili uz omogućivanje termina odmah članovima bliske rodbine građana Unije koji:

(a) namjeravaju posjetiti članove bliže rodbine koji su građani Unije  i koji borave u državi članici čiji su državljani.

(b) zajedno sa članovima bliže rodbine koji su građani Unije i koji borave u trećoj zemlji namjeravaju putovati u državu članicu čiji su ti građani Unije državljani.

4. Konzulat mora dopustiti podnošenje zahtjeva bez prethodno zakazanog termina ili uz omogućivanje termina odmah članovima obitelji građana Unije kako je navedeno u članku 3. Direktive 2004/38/EZ.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

5. U opravdanim slučajevima hitnosti, konzulat može ð mora ï dopustiti podnošenje zahtjeva podnositeljima bez zakazivanja termina ili se on omogućuje odmah.

6. ð Ne dovodeći u pitanje članak 12., ï zahtjeve mogu podnijeti: u konzulatu

(a) podnositelji ili

(b) akreditirani komercijalni Ö posrednici iz članka 43. Õ posrednici, kako je predviđeno člankom 45. stavkom 1., ne dovodeći u pitanje članak 13. ili u skladu s člancima 42. ili 43

Ö(c) profesionalno, kulturno, sportsko ili obrazovno udruženje ili institucija. Õ

Ö 7. Od podnositelja se ne smije tražiti da se osobno pojavi na više od jednog mjesta u svrhu podnošenja zahtjeva Õ

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

Članak 10.9.

Opća pravila za podnošenje zahtjeva

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 13., 42., 43. i 45. pPpodnositelji when lodging an application ð se osobno pojavljuju za uzimanje otisaka pristiju, u skladu s čankom 12. stavcima 2. i 3. ï .

ò novo

2. Od podnositelja registriranih u VIS-u ne smije se tražiti da se osobno pojave pri podnošenju zahtjeva ako su njihovi otisci prstiju uneseni u VIS manje od 59 mjeseci prije podnošenja.

ê 810/2009 (prilagođeno)

2. Konzulati mogu odstupiti od zahtjeva iz stavka 1., ako im je podnositelj poznat po poštenju i pouzdanosti.

3. Prilikom podnošenja zahtjeva, podnositelj treba:

              (a) predočiti obrazac zahtjeva u skladu s člankom 11.10.;

              (b) predočiti putnu ispravu u skladu s člankom 12.11.;

              (c) predočiti fotografiju u skladu sa standardima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1683/95 ili, gdje je VIS operativan, sukladno članku 48. Uredbe o VIS-u  Ö (EZ) br. 767/2008 Õ , u skladu sa standardima iz članka 13.12.ove Uredbe;

              (d) ako je primjenjivo, dopustiti uzimanje njegovih otisaka prstiju u skladu s člankom 13.12.,

              (e) platiti viznu pristojbu u skladu s člankom 16.14.;

              (f) dostaviti popratne isprave u skladu s člankom 14.13. i prilogom II.;.

              (g) ako je primjenjivo, podnijeti dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 15. Članak 11. Obrazac zahtjeva

Članak 11.10.

Obrazac zahtjeva

1. Svaki je podnositelj dužan priložiti potpun  Ö ručno i elektronički ispunjen Õ i potpisan obrazac zahtjeva, kako je navedeno u Prilogu I. Osobe navedene u putnoj ispravi podnositelja prilažu posebni obrazac zahtjeva. Maloljetne osobe prilažu obrazac zahtjeva koji je potpisala osoba koja trajno ili privremeno ima roditeljsko pravo ili zakonsko skrbništvo.

ò novo

2. Sadržaj elektroničke verzije obrasca zahtjeva, ako se primjenjuje, utvrđen je u Prilogu I.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

23. Konzulati su dužni pobrinuti se da obrazac zahtjeva bude svagdje pristupačan i lako dostupan podnositeljima zahtjeva, i besplatan.

34. Obrazac treba ð , kao minimalan zahtjev, ï biti dostupan na sljedećim jezicima:

              (a) službenom jeziku/jezicima države članice za koju se viza traži; Ö te Õ

              (b) službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina;.

              (c) službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina i službenom jeziku/jezicima države članice za koju se viza traži; ili

              (d) u slučaju zastupanja, službenom jeziku/jezicima države članice zastupateljice.

Uz jezik/jezike iz točke (a), obrazac može biti dostupan na Ö bilo kojem Õ drugom službenom jeziku institucija Europske unije.

45. Ako obrazac zahtjeva nije dostupan na službenom jeziku/jezicima zemlje domaćina, potrebno je učiniti ga dostupnim podnositeljima prevođenjem na taj/te jezik/jezike.

56. Prijevod obrasca zahtjeva na službeni jezik/jezike zemlje domaćina obavlja se u skladu sa schengenskom suradnjom na lokalnoj razini iz članka 48.46.

67. Konzulat obavješćuje podnositelje zahtjeva o jeziku/jezicima koji se mogu koristiti prilikom ispunjavanja obrasca zahtjeva.

Članak 12.11

Putna isprava

Podnositelj zahtjeva mora predočiti valjanu putnu ispravu koja ispunjava sljedeće uvjete:

              (a) Ö ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 2., Õ mora biti valjana najmanje tri mjeseca nakon planiranog datuma odlaska s područja država članica, ili u slučaju nekoliko posjeta, nakon posljednjeg planiranog datuma odlaska s područja država članica. Međutim, u opravdanim slučajevima hitnosti, od ovog se zahtjeva može odstupiti;

              (b) mora sadržavati najmanje dvije ð jednu ï prazneu ð dvostruku ï straniceu ð , a ako jedna putna isprava važi za više osoba, mora sadržavati po jednu praznu dvostruku stranicu za svakog podnositelja ï ;

              (c) mora biti izdana u prethodnih 10 godina.

Članak 13.12.

Biometrijski podaci

1. Države članice uzimaju biometrijske podatke podnositelja koji sadržavaju njegovu fotografiju i otiske njegovih 10 prstiju u skladu sa zaštitnim mjerama utvrđenima u Konvenciji Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

2. Kod podnošenja prvog zahtjeva, podnositelj se treba osobno pojaviti. Tada se uzimaju se sljedeći biometrjski podaci:

– fotografija, skenirana ili snimljena u vrijeme podnošenja zahtjeva; i

– otisci njegovih 10 prstiju uzeti s ravno položenih prstiju i digitalno pohranjeni.

3. Kada su otisci prstiju podnositelja zahtjeva kao dio prethodnog zahtjeva ð za vizu za kratkotrajni ili privremeni boravak ï prvi put uneseni u VIS manje od 59 mjeseci prije datuma novog zahtjeva, oni se kopiraju u sljedeći zahtjev.

Međutim, kada postoji opravdana sumnja u vezi s identitetom podnositelja, konzulat uzima otiske prstiju u razdoblju iz prvog stavka.

Nadalje, ako se u vrijeme podnošenja zahtjeva ne može odmah potvrditi da su otisci prstiju uzeti u razdoblju iz prvog stavka, podnositelj zahtjeva može zahtijevati njihovo uzimanje.

4. U skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ , fotografija priložena svakom zahtjevu unosi se u VIS. Podnositelj zahtjeva se u tu svrhu ne mora osobno pojaviti.

Tehnički zahtjevi za fotografiju moraju ispunjavati međunarodne standarde koji su utvrđeni u Dokumentu 9303, dio 1, šesto izdanje Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO).

5. Otisci prstiju uzimaju se u skladu sa standardima ICAO-a i Odlukom Komisije 2006/648/EZ[26]

6. Biometrjske podatke uzima stručno i valjano ovlašteno osoblje nadležnih tijela u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3. Pod nadzorom konzulata biometrijske podatke također mogu uzimati stručno i valjano ovlašteno osoblje počasnog konzula prema članku 42. 40. ili vanjski pružatelji usluga prema članku 4341. Konkretna/e država članica/države članice treba/trebaju, ako postoji sumnja, predvidjeti mogućnost da se u konzulatu provjere otisci prstiju koje su uzeli vanjski pružatelji usluga.

7. Sljedeći podnositelji izuzeti su od zahtjeva davanja otisaka prstiju:

              (a) djeca mlađa od 12 godina;

              (b) osobe kod kojih je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće. Ako je moguće uzimanje manje od 10 otisaka prstiju, uzima se najveći mogući broj otisaka prstiju. Međutim, ako je nemogućnost privremena, podnositelj je dužan dati otiske prstiju kod sljedećeg zahtjeva. Nadležna tijela u skladu s člankom 4. stavkom 1., 2. i 3. ovlaštena su zatražiti dodatno objašnjenje o razlozima privremene nemogućnosti. Države članice osiguravaju da postoje odgovarajući postupci kojima se jamči dostojanstvo podnositelja u slučaju poteškoća kod uzimanja;

              (c) čelnici države i vlade i članovi nacionalne vlade u pratnji supružnika, članovi njihovih službenih izaslanstava koje su vlade država članica ili međunarodne organizacije pozvale u službeni posjet;

              (d) vladari i drugi visoki članovi kraljevske obitelji, kada ih vlade država članica ili međunarodne organizacije pozovu u službeni posjet.

8. U slučajevima iz stavka 7., unos ‚nije primjenjivo’ unosi se u VIS u skladu s člankom 8. stavkom 5. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

Članak 1413.

Popratne isprave

1. Prilikom podnošenja zahtjeva za jedinstvenu vizu, podnositelj zahtjeva je dužan priložiti:

              (a) isprave kojima se dokazuje svrha putovanja;

              (b) isprave u vezi sa smještajem, ili dokaz o dostatnim sredstvima za pokrivanje troškova smještaja;

              (c) isprave kojima se dokazuje da podnositelj ima dostatna sredstva za uzdržavanje tijekom namjeravanog boravka i za povratak u svoju zemlju podrijetla ili boravišta, ili za prelazak u treću zemlju u kojoj je siguran da će biti prihvaćen, ili da je u mogućnosti zakonito pribaviti takva sredstva u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (c) i stavkom 3.  Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[27] Õ ;

              (d) informacije na temelju kojih se može provjeriti namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize.

ònovo

2. Točke (b), (c) i (d) stavka 1. ne primjenjuju se na podnositelje zahtjeva koji su putnici koji putuju redovito i registrirani su u okviru VIS-a te koji su zakonski iskoristili dvije prethodno dobivene vize.

3. Bliska rodbina građana Unije iz članka 8. stavka 3. predočuju samo dokument kojim se dokazuje obiteljska veza s građaninom Unije te da ga posjećuju ili putuju s njime. 

Bliska rodbina građana Unije iz članka 3. Direktive 2004/38/EZ predočuju samo dokumentaciju kojom se dokazuje da prate građanina Unije ili mu se pridružuju i kojom se dokazuje obiteljska veza s građaninom Unije, kako je navedeno u članku 2. stavku 2. ili ostale okolnosti iz članka 3. stavka 2. Direktive. 

ê 810/2009 (prilagođeno)

34. Ö Popis Õ popratnih isprava koji nije konačan, a koje konzulat može Ö se mogu zatražiti Õ od podnositelja kao bi provjerio ispunjavanje uvjeta iz stavaka 1. i 2. naveden je u Prilogu II.

65. Konzulati mogu ukinuti jedan ili više uvjeta za izdavanje jednog ili više dokumenata iz stavka 1. od točke (a) do točke (d) ako im je podnositelj poznat po poštenju i pouzdanosti, posebno po zakonitom korištenju prethodnih viza, i ako nema sumnje da će ispunjavati uvjete iz članka 5. stavka 1. Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ Zakonika o schengenskim granicama u trenutku prelaska vanjskih granica država članica.

ònovo

6. Konzulat počinje obradu zahtjeva za vizu na temelju faksimila ili kopija popratnih isprava. Podnositelji zahtjeva koji nisu registrirani u VIS-u predočuju original. Konzulat može tražiti originale dokumenata od podnositelja zahtjeva koji su registrirani u VIS-u ili su redovni putnici registrirani u VIS-u samo ako postoji sumnja o vjerodostojnosti određenog dokumenta.

ê 810/2009 (prilagođeno)

47. Države članice mogu zatražiti od podnositelja da podnese dokaz o plaćanju troškova i/ili privatnom smještaju ispunjavanjem obrasca koji sastavlja svaka država članica. Taj obrazac posebno navodi:

              (a) je li njegova svrha dokaz o plaćanju troškova i/ili Ö privatnom Õ smještaju;

              (b) je li domaćin Ö sponzor/osoba koja poziva Õ pojedinac, trgovačko društvo ili organizacija;

              (c) osobne podatke domaćina Ö spoznora/osobe koja poziva Õ i njegove podatke za kontakt;

              (d) ime pozvanog/pozvanih podnositelja(-â) zahtjeva;

              (e) adresu smještaja;

              (f) trajanje i svrhu boravka;

              (g) eventualne obiteljske veze sa domaćinom Ö sponzorom/osobom koja poziva Õ .

              (h) podatke koji se traže sukladno članku 37. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 767/2008;

Osim službenog/službenih jezika države članice, obrazac mora biti sastavljen na barem još jednom drugom službenom jeziku institucija Europske Unije. Obrazac mora sadržavati informacije za osobu koja ga potpisuje u skladu s člankom 37. stavkom 1. Uredbe o VIS-u. Uzorak obrasca dostavlja se Komisiji.

28. Prilikom podnošenja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, podnositelj je dužan priložiti:

              (a) isprave o nastavku putovanja u konačno odredište nakon planiranog zrakoplovnog tranzita;

              (b) informacije na osnovi kojih se može provjeriti namjera podnositelja da ne uđe na područje država članica.

59. U sklopu schengenske suradnje potreba dopunjavanja i usklađivanja popisi popratnih isprava procjenjuje Ö pripremaju se Õ za svako konzularno područje kako bi se uzele o obzir lokalne okolnosti.

ònovo

10. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. države članice mogu dopustiti iznimke u pogledu popisa popratnih isprava iz stavaka 4. i 9. u slučaju kada podositelj zahtjeva posjećuje velike međunarodne manifestacije organizirane na svojem državnom području koje se smatraju osobito važnima radi njihova učinka u području turizma i/ili kulture.

11. Komisija provedbenim aktima donosi popis popratnih isprava koji će se upotrebljavati u svakom konzularnom području kako bi se u obzir uzele lokalne okolnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. točke (2).

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

Članak 15.

Putno zdravstveno osiguranje

1. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za jedan ili dva ulazaka dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva troškove koji mogu nastati u vezi s: vraćanjem u domovinu iz zdravstvenih razloga, hitnom medicinskom pomoći i/ili hitnim bolničkim liječenjem ili smrti tijekom njihova boravka na području država članica.

2. Podnositelji zahtjeva za jedinstvenu vizu za više od dva ulaska (višestruki ulaz) dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva vrijeme prvog planiranog posjeta.

Nadalje, ti podnositelji zahtjeva potpisuju izjavu sadržanu u obrascu zahtjeva u kojoj izjavljuju da su svjesni potrebe postojanja putnog zdravstvenog osiguranja za kasnije boravke.

3. Osiguranje mora biti valjano na cijelom području država članica i obuhvaćati čitavo vrijeme planiranog boravka i tranzita. Najmanja svota je 30 000 eura.

Ako je izdana viza s ograničenom područnom valjanošću koja vrijedi za područje više od jedne države članice, svota osiguranja mora rijediti najmanje za te države članice.

4. Podnositelji zahtjeva, u pravilu, sklapaju osiguranje u zemljama svog stalnog boravišta. Kada to nije moguće, oni nastoje dobiti osiguranje u nekoj drugoj zemlji.

Kada neka druga osoba sklapa osiguranje u ime podnositelja zahtjeva, vrijede uvjeti iz stavka 3.

5. Prilikom procjene je li svota osiguranja odgovarajuća, konzulati utvrđuju bi li zahtjevi prema osiguravajućem društvu mogli biti naknađeni u državi članici.

6. Smatra se da je zahtjev za osiguranjem ispunjen kada se utvrdi da je moguće pretpostaviti odgovarajuću razinu osiguranja s obzirom na poslovnu situaciju podnositelja zahtjeva. Izuzeće od obveze podnošenja dokaza putnog zdravstvenog osiguranja može se odnositi na posebne profesionalne skupine, kao što su pomorci, koji već imaju putno zdravstveno osiguranje zbog svoje profesionalne djelatnosti.

7. Nositelji diplomatskih putovnica izuzeti su od obveze da imaju putno zdravstveno osiguranje.

Članak 1614.

Vizna pristojba

1. Podnositelji plaćaju viznu pristojbu od 60 eura.

2. Djeca od šeste do dvanaeste godine plaćaju viznu pristojbu od 35 eura.

32. Vizna se pristojba redovito prilagođava, kako bi se uzeli u obzir upravni troškovi.

43. Vizna se pristojba ne naplaćuje za podnositelje koji pripadaju Sljedeće kategorije Ö ne plaćaju viznu pristojbu Õ :

              (a) djeca mlađa od 6 godina ð maloljetnici mlađi od osamnaest godina ï ;

              (b) školska djeca, studenti, studenti na poslijediplomskim studijima te prateći nastavnici koji poduzimaju boravke u svrhu studija ili stručne izobrazbe;

              (c) istraživači iz trećih zemalja, ð kako je određeno Direktivom Vijeća 2005/71/EZ[28], ï koji putuju u svrhu provođenja znanstvenog istraživanja kako je utvrđeno u Preporuci 2005/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna 2005. za olakšavanje izdavanja jedinstvenih kratkotrajnih viza koje države članice izdaju za istraživače iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice u svrhu provedbe znanstvenog istraživanja ð ili sudjeluju u znanstvenom seminaru ili konferenciji ï ;

ònovo

 (d) nositelji diplomatskih i službenih putovnica;

ê810/2009 (prilagođeno)

 (de) predstavnici neprofitnih organizacija Ö sudionici Õ stari 25 godina ili mlađi koji sudjeluju na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koja organiziraju neprofitne organizacije.;

ònovo

(f) bliža rodbina građana Unije iz članka 8. stavka 3.

(g) članovi obitelji građana Unije iz članka 3. Direktive 2004/38/EZ u skladu s člankom 5. stavkom 2. te Direktive.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

5. Od obveze plaćanja vizne pristojbe mogu se osloboditi:

              (a) djeca između šest i 12 godina starosti;

              (b) nositelji diplomatskih i službenih putovnica;

              (c) sudionici seminara, konferencija, sportskih, kulturnih ili obrazovnih događanja stari 25 godina ili mlađi;

U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini, države članice nastoje uskladiti primjenu tih izuzeća.

64. Ö Države članice mogu Õ Uu pojedinačnim slučajevima Ö ne naplatiti ili umanjiti Õ svotu vizne pristojbe koja se naplaćuje, može se ne naplatiti ili umanjiti, ako to Ö se time Õ pridonosi promidžbi kulturnih ili sportskih interesa ili interesa u području vanjske politike, razvojne politike ili drugim područjima važnog javnog interesa ili iz humanitarnih razloga.

75. Vizna se pristojba naplaćuje u eurima, u nacionalnoj valuti treće zemlje ili u valuti koja se uobičajeno koristi u trećoj zemlji u kojoj je podnesen zahtjev, te se ne vraća osim u slučajevima iz članka 1816. stavka 2. i članka 1917. stavka 3.

Kada je svota naplaćena u valuti koja nije euro, svota vizne pristojbe naplaćena u toj valuti utvrđuje se i redovito prilagođava na temelju referentnog deviznog tečaja za euro koji određuje Europska središnja banka. Naplaćena se svota može zaokružiti na više, a konzulati osiguravaju u okviru schengenske suradnje na lokalnoj razini da zaračunavaju jednake pristojbe.

86. Podnositelju se izdaje potvrda o uplaćenoj viznoj pristojbi.

Članak 1715.

Pristojba za uslugu

1. Vanjski pružatelj usluga iz članka 4341. može naplaćivati dodatnu pristojbu za uslugu. Pristojba za uslugu razmjerna je troškovima koje ima vanjski pružatelj usluga u obavljanju jednog ili više zadataka iz članka 4341. stavka 6.

2. Pristojba za uslugu utvrđuje se u pravnom instrumentu iz članka 4341. stavka 2.

3. U sklopu schengenske suradnje na lokalnoj razini države članice osiguravaju da pristojba za uslugu naplaćena podnositelju valjano odražava uslugu koju nudi vanjski pružatelj usluga te da je prilagođena lokalnim okolnostima. Isto tako, one će nastojati uskladiti pristojbu za uslugu koja se primjenjuje.

43. Pristojba za uslugu ne smije prelaziti polovicu vizne pristojbe iz članka 1614. stavka 1., bez obzira na moguća smanjenja ili izuzeća od naplate vizne pristojbe, kako je utvrđeno u članku 1614. stavku 2., 4., 5. i 6. ð 3. i 4. ï .

5. Konkretna država članica/države članice zadržava mogućnost za sve podnositelje da zahtjev podnose izravno u njenim/njihovim konzulatima.

POGLAVLJE III.

Razmatranje zahtjeva i odlučivanje o njima

Članak 1816.

Provjera konzularne nadležnosti

1. Nakon podnošenja zahtjeva, konzulat provjerava je li nadležan za njegovo razmatranje i odlučivanje o njemu, u skladu s odredbama članaka 5. i 6.

2. U slučaju da konzulat nije nadležan, on bez odgode vraća obrazac zahtjeva i sve isprave što ih je podnositelj zahtjeva dostavio, vraća viznu pristojbu te navodi koji je konzulat nadležan.

Članak 1917.

Dopuštenost

1. Nadležni konzulat provjerava:

(a)          je li zahtjev podnesen u roku iz članka 98. stavka 1.;

(b)          sadržava li zahtjev isprave iz članka 109. stavka 3. točke (a) do (c),

(c)          jesu li uzeti biometrijski podaci podnositelja, te

(d)          je li naplaćena vizna pristojba.

2. Kada nadležni konzulat utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev je dopušten i konzulat:

(a)          slijedi postupak iz članka 8. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ , te

(b)          dalje razmatra zahtjev.

Podatke u VIS unosi samo valjano ovlašteni konzularni službenik u skladu s člankom 6. stavkom 1., člankom 7., člankom 9. stavkom 5. i člankom 9. stavkom 6. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

3. Kada nadležni konzulat utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev nije dopušten, a konzulat bez odgode Ö bez odgode Õ :

(a)          vraća obrazac zahtjeva i sve isprave koje je podnositelj priložio,

(b)          uništava uzete biometrijske podatke,

(c)          vraća viznu pristojbu, te

(d)          ne razmatra zahtjev.

4. Iznimno, zahtjev koji ne ispunjava uvjete iz stavka 1. može se smatrati dopuštenim iz humanitarnih razloga ili razloga nacionalnog interesa.

Članak 20.

Pečat kojim se potvrđuje dopuštenost zahtjeva

1. Ako je zahtjev dopušten, nadležni konzulat unosi pečat u putnu ispravu podnositelja zahtjeva. Pečat odgovara modelu iz Priloga III. i unosi se u skladu s odredbama tog Priloga.

2. Pečat se ne unosi u diplomatske, službene i posebne putovnice.

3. Odredbe ovog članka primjenjuju se na konzulate država članica do datuma potpune primjene VIS-a u svim područjima, u skladu s člankom 48. Uredbe o VIS-u.

Članak 2118.

Provjera uvjeta za ulazak i procjena rizika

1. Prilikom razmatranja zahtjeva za jedinstvenu vizu, utvrđuje se ispunjava li podnositelj uvjete za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ , a osobito će se procjenjivati predstavlja li podnositelj opasnost od nezakonite Ö nezakonite Õ migracije ili opasnost za sigurnost država članica, te namjerava li podnositelj napustiti područje država članica prije isteka vize koju je zatražio.

ònovo

2. Prilikom razmatranja zahtjeva za jedinstvenu vizu koji je uputio podnositelj koji putuje redovito te je registriran u VIS-u i koji je zakonito koristio dvije prethodno dobivene vize pretpostavlja se da podnositelj ispunjuje uvjete za ulazak u pogledu rizika nepravilne migracije, opasnosti za sigurnost država članica i dostatnih sredstava za uzdržavanje.

3. Pretpostavka iz stavka 2. ne primjenjuje se kada konzulat ima opravdane sumnje u pogledu ispunjavanja ovih triju uvjeta za ulazak na temelju podataka pohranjenih u VIS-u, primjerice odluka o poništenju prethodne vize ili ulaznih i izlaznih pečata u putovnici. U takvim slučajevima konzulat može obaviti razgovor i zatražiti dodatne dokumente.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

24. Za svaki će se zahtjev konzultirati VIS u skladu s člankom 8. stavkom 2. i člankom 15. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ . Države članice osiguravaju da se u cijelosti koriste sva mjerila za pretraživanje sukladno članku 15. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ , kako bi se izbjegla pogrešna odbijanja i identifikacije.

35. Ö Ne dovodeći u pitanje stavak 2. Õ Pprilikom utvrđivanja ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za ulazak, konzulat provjerava:

              (a) da priložena putna isprava nije lažna niti krivotvorena;

              (b) podnositeljevo opravdanje za svrhu i uvjete planiranog boravka, i da ima dostatna sredstva za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka, tako i za povratak u njegovu zemlju porijekla ili boravišta, ili za tranzit u treću zemlju za koju je siguran da će ga prihvatiti ili da je u položaju zakonito pribaviti takva sredstva;

              (c) je li podnositelj osoba za koju je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) u svrhu odbijanja ulaska;

              (d) da se podnositelj ne smatra prijetnjom za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ , osobito kada nije izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka države članice u svrhu odbijanja ulaska na istoj osnovi;.

              (e) ako je primjenjivo, da podnositelj zahtjeva ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje.

46. Ako je primjenjivo, konzulat provjerava duljinu prethodnih i planiranih boravaka, kako bi provjerio da podnositelj zahtjeva ne prijeđe najdulje trajanje odobrenog boravka na području država članica, neovisno o mogućim boravcima odobrenima u okviru ð vize za privremeni boravak, ï nacionalne dugotrajne vize ili dozvole boravka koju je izdala druga država članica.

57. Sredstva za uzdržavanje za planirani boravak procjenjuju se u skladu s trajanjem i svrhom boravka, u odnosu na prosječne cijene smještaja i prehrane u konkretnoj državi članici/državama članicama pomnožene brojem dana boravka, na temelju referentnih svota koje su utvrdile države članice u skladu s člankom 34. stavkom 1. točkom (c) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ. Dokaz o plaćanju troškova i/ili privatnom smještaju može također predstavljati dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje.

68. Prilikom razmatranja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, konzulat provjerava osobito:

              (a) da priložena putna isprava nije lažna niti krivotvorena;

              (b) mjesta odlaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i usklađenost predviđenog plana putovanja sa zrakoplovnim tranzitom;

              (c) dokaz o nastavku putovanja prema konačnom odredištu.

79. Razmatranje zahtjeva zasniva se ponajprije na vjerodostojnosti i pouzdanosti priloženih isprava te na istinitosti i pouzdanosti izjava podnositelja zahtjeva.

810. Tijekom razmatranja zahtjeva konzulati mogu u opravdanim slučajevima pozvati podnositelja na ð obaviti ï razgovor i zatražiti dodatne isprave.

911. Prethodno odbijanje zahtjeva za vizu ne dovodi automatski do odbijanja novog zahtjeva. Novi se zahtjev procjenjuje na temelju svih dostupnih informacija.

Članak 2219.

Prethodna konzultacija sa središnjim tijelima drugih država članica

1. Država članica može zatražiti da se središnja tijela drugih država članica savjetuju s njezinim središnjim tijelima tijekom razmatranja zahtjeva koje su podnijeli državljani određenih trećih zemalja ili određene kategorije takvih državljana. Takva savjetovanja ne primjenjuju se na zahtjeve za zrakoplovno-tranzitne vize.

2. Središnja tijela koja se savjetuju u svakom slučaju daju odgovor u roku od sedam ð pet ï kalendarskih dana nakon što je s njima zatraženo savjetovanje. Izostanak odgovora u tom roku znači da ona nemaju razloga usprotiviti se izdavanju vize.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za prethodno savjetovanje ð najmanje 15 kalendarskih dana ï prije početka njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju također u sklopu lokalne schengenske suradnje na određenom području nadležnosti.

4. Komisija informira države članice o takvim obavijestima.

5. Od datuma zamijene Schengenske savjetodavne mreže, kako je navedeno u članku 46. Uredbe o VIS-u, prethodno se savjetovanje provode u skladu s člankom 16. stavkom 2. ove Uredbe.

Članak 2320.

Odlučivanje o zahtjevu

1. O zahtjevima se odlučuje unutar 15 ð 10 ï kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva koji je dopušten u skladu s člankom 1917.

2. To se razdoblje može produljiti na najviše 20 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je potrebno zahtjev dodatno razmotriti ili u slučajevima zastupanja kada su konzultirana tijela zastupane države članice.

3. Iznimno, kada je potrebna dodatna dokumentacija u pojedinačnim slučajevima, razdoblje se može produljiti do najviše 60 dana.

ònovo

3. O zahtjevima bliže rodbine građana Unije iz članka 8. stavka 3. i članova obitelji građana Unije iz članka 3. stavka 1. Direktive 2004/38/EZ odlučuje se unutar 5 kalendarskih dana od datuma podnošenja zahtjeva.  To se razdoblje može produljiti na najviše 10 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je potrebno zahtjev dodatno razmotriti.

ònovo

4. Rokovi iz stavka 3. valjani su samo za članove obitelji građana Unije iz članka 3. Direktive 2004/38/EZ u skladu s člankom 5. stavkom 2. te Direktive.

ê 810/2009

5. Osim ako je zahtjev povučen, donosi se odluka o:

              (a) izdavanju jedinstvene vize u skladu s člankom 2421.;

              (b) izdavanju vize s ograničenom područnom valjanošću u skladu s člankom 2522.;

ònovo

              (c) izdavanju zrakoplovno-tranzitne vize u skladu s člankom 23. ili

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

 (c) odbijanju izdavanja vize u skladu s člankom 3229.;. ili

              (d) prekidu razmatranja zahtjeva i njegovu prosljeđivanju nadležnim tijelima zastupane države članice u skladu s člankom 8. stavkom 2.

Činjenica da fizički nije moguće uzeti otiske prstiju u skladu s člankom 1312. stavkom 7. točkom (b), ne utječe na izdavanje ili odbijanje vize.

POGLAVLJE IV.

Izdavanje vize

Članak 2421.

Izdavanje jedinstvene vize

1. Rok valjanosti vize i duljina odobrenog boravka zasnivaju se na razmatranju provedenom u skladu s člankom 2118.

2. Viza se može izdati za jedan, dva ili više ulazaka. Rok valjanosti ð viza za višekratni ulazak ï ne može biti dulji od pet godina. ð Rok valjanosti viza za višekratni ulazak može biti dulji od roka valjanosti putovnice u koju je viza unesena. ï

U slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za tranzit.

Ne dovodeći u pitanje članak 1211. točku (a), rok valjanosti vize ð za jednokratni ulazak ï ključuje dodatno dodatno razdoblje od 15 dana. Države članice mogu odlučiti da ne odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih odnosa neke od država članica.

ò novo

3. Putnicima koji putuju redovito i registrirani su u VIS-u te koji su se zakonito koristili dvjema prethodno dobivenim vizama izdaje se viza za višekratni ulazak važeća najmanje tri godine.

4. Podnositeljima zahtjeva iz stavka 3. koji su zakonito koristili vizu za višekratni ulazak važeću tri godine izdaje se viza za višekratni ulazak važeća pet godina pod uvjetom da je zahtjev predan najkasnije u roku od godine dana od datuma isteka vize za višekratni ulazak važeće tri godine.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

2. Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a),Vizea za višekratne ulaske ð valjana do 5 godina može ï se izdati izdaju se s rokom valjanosti šest mjeseci i pet godina, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:        

(a)   Ö podnositelju Õ Ö koji Õ dokaže potrebu ili opravda namjeru čestog i/ili redovitog putovanja, osobito iz poslovnih ili obiteljskih razloga, kao što su poslovni ljudi, državni službenici koji imaju službene veze s državama članicama i institucijama EU-a, predstavnici organizacija civilnog društva koji putuju zbog strukovne izobrazbe, seminara, konferencija, članovi obitelji građana Unije, članovi obitelji državljana trećih zemalja koje zakonito borave u državama članicama i pomorci;

              (b) ð pod uvjetom da ï je podnositelj dokazao svoje poštenje i pouzdanost, osobito po zakonitom korištenju prethodnih viza ili viza s ograničenom područnom valjanošću, svojom financijskom situacijom u zemlji podrijetla ili svojom stvarnom namjerom da napusti područje država članica prije isteka vize Ö koju je Õ zatražio.

36. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ unose se u VIS, nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize.

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 2522.

Izdavanje vize s ograničenom područnom valjanošću

1. Viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje se iznimno u sljedećim slučajevima:

              (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza,

         (i) odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz članka 5. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ moraju biti ispunjeni;

         (ii) izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s člankom 22 19., ili

         (iii) izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s člankom 22 19.;

              ili

ê 610/2013 članak 6.3

              (b) ako je, zbog razloga koje konzulat smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog razdoblja od 180 dana podnositelju koji je tijekom tih 180 dana već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od 90 dana.

ê810/2009 (prilagođeno)

2. Viza s ograničenom područnom valjanošću vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala. Iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

3. Ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu. Ako država članica koja izdaje vizu ne priznaje putnu ispravu podnositelja zahtjeva, izdana viza vrijedi samo za tu državu članicu.

4. Kada je viza s ograničenom područnom valjanošću izdana u slučajevima iz stavka 1. točke (a), središnja tijela države članice koja izdaje vizu bez odgode prosljeđuju potrebne informacije središnjim tijelima drugih država članica, prema postupku iz članka 16. stavka 3. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

5. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ unose se u VIS, nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize.

Članak 2623.

Izdavanje zrakoplovno-tranzitne vize

1. Zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi za tranzit preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka koje se nalaze na području država članica.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 1211. točku (a), rok valjanosti vize uključuje dodatno dodatno razdoblje od 15 dana.

Države članice mogu odlučiti da ne odobravaju takvo dodatno razdoblje zbog javnog reda ili međunarodnih odnosa neke od država članica.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 1211. točku (a), višekratne zrakoplovno-tranzitne vize mogu se izdati s rokom valjanosti od najdulje šest mjeseci.

4. Prilikom odlučivanja o izdavanju višekratnih zrakoplovno-tranzitnih viza važna su sljedeća mjerila:

              (a) potreba podnositelja da često i/ili redovito prelazi; i

              (b) poštenje i pouzdanost podnositelja, posebno zakonito korištenje prethodnih jedinstvenih viza, viza s ograničenom područnom valjanosti ili zrakoplovno-tranzitnih viza, njegova financijska situacija u zemlji podrijetla ili njegova stvarna namjera da nastavi svoje putovanje.

5. Ako podnositelj zahtjeva treba imati zrakoplovno-tranzitnu vizu u skladu s odredbama članka 3. stavka 2., zrakoplovno-tranzitna viza vrijedi samo za tranzit između međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka smještenih na državnom području dotične države članice/području dotičnih država članica.

6. Podaci iz članka 10. stavka 1. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ unose se u VIS, nakon donošenja odluke o izdavanju takve vize.

ê810/2009 (prilagođeno)

Članak 2724.

Ispunjavanje naljepnice vize

1. Nakon ispunjavanja naljepnice vize, unose se obvezni podaci iz Priloga VII., te ispunjavaju se strojno čitljivi dijelovi, kako je utvrđeno u Dokumentu ICAO 9303, dio 2.

ònovo

2. Komisija provedbenim aktima donosi podatke za ispunjavanje naljepnice vize. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

23. Države članice mogu dodati nacionalne podatke u rubriku ‚napomene’ na naljepnici vize, pri čemu se ne smiju ponavljati obvezni podaci iz Priloga VII ð uspostavljeni u skladu s postupkom iz stavka 2. ni navoditi posebna svrha putovanja ï .   

34. Svi unosi na naljepnicu vize se tiskaju, te se ne smiju unositi ručne ispravke u otisnutu naljepnicu vize.

45. Naljepnicea vize ð za jednokratni ulazak ï može se popunjavati ručno samo u slučaju tehničkih problema zbog više sile. Ručno ispunjena naljepnica vize ne smije se mijenjati.

56. Kada se naljepnica vize ispunjava ručno u skladu sa stavkom 4. ovog članka, taj se podatak unosi u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (k) Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

Članak 2825.

Poništenje ispunjene naljepnice vize

1. Ako je otkrivena pogreška na naljepnici vize koja još nije unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava.

2. Ako je otkrivena pogreška nakon što je naljepnica vize unesena u putnu ispravu, naljepnica vize se poništava tako da se naljepnica vize prekriži trajnom tintom, ð optički promjenjiv znak se uništava ï a nova se naljepnica vize unosi na drugu stranicu.

3. Ako je otkrivena pogreška nakon što je određeni podatak unesen u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe o VIS-u Ö (EC) No 767/2008 Õ , pogreška se ispravlja u skladu s člankom 24. stavkom 1. te Uredbe.

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 2926.

Unošenje naljepnice vize

1. Tiskana naljepnica vize koja sadrži podatke iz članaka 27 24. i Priloga VII. unosi se u putnu ispravu u skladu s odredbama iz Priloga VIII.

ònovo

2. Komisija provedbenim aktima donosi podatke za unošenje naljepnice vize. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2.

ê 810/2009 (prilagođeno)

3. Kada država članica koja izdaje vizu ne priznaje podnositeljevu putnu ispravu, koristi se posebni list za unošenje vize.

4. Kada je naljepnica vize unesena na posebni list za unošenje vize, ti se podaci unose u VIS u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (j) Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

5. Pojedinačne vize izdane za osobe koje su upisane u putnu ispravu podnositelja zahtjeva, unose se u tu putnu ispravu.

6. Kada putnu ispravu u koju su upisane te osobe ne priznaje država članica koja izdaje vizu, pojedinačna naljepnica se unosi na posebni list za unošenje vize.

Članak 3027.

Prava na temelju izdane vize

Samo posjedovanje jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću ne daje automatski pravo na ulazak.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

Članak 3128.

Informacije Ö Informiranje Õ središnjih tijela drugih država članica

1. Država članica može zatražiti da njezina središnja tijela budu obaviještena o vizama koje su izdali konzulati drugih država članica državljanima određenih trećih zemalja ili određenim kategorijama takvih državljana, osim u slučaju zrakoplovno-tranzitne vize.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za takve informacije ð najmanje 15 kalendarskih dana ï prije početka njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju također u sklopu lokalne schengenske suradnje na određenom području nadležnosti.

3. Komisija informira države članice o takvim obavijestima.

4. Od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u, podaci se prosljeđuju u skladu s člankom 16. stavkom 3. te Uredbe.

Članak 3229.

Odbijanje vize

1. Ne dovodeći u pitanje članak 2522. stavak 1., viza se odbija:

              (a) ako podnositelj zahtjeva:

         i. podnosi putnu ispravu koja je lažna ili krivotvorena;

         ii. ne opravdava svrhu i uvjete planiranog boravka;

         iii. ne daje dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka tako i za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u koju je siguran da će biti prihvaćen ili nije u mogućnosti zakonito pribaviti ta sredstva;

ê 610/2013 članak 6.4

         iv. je već boravio tri mjeseca tijekom zadnjih šest mjeseci na području država članica na osnovi jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću;

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

         v. je osoba za koju je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu odbijanja ulaska;

         vi. predstavlja prijetnju za javni red, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 19. Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ ili međunarodnim odnosima neke države članice, posebno kada je upozorenje izdano u nacionalnoj bazi podataka država članica radi odbijanja ulaska iz istih razloga; ili

         vii. ne daje dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja, ako je primjenjivo;

              ili

              (b) ako postoji opravdana sumnja o vjerodostojnosti popratnih isprava koje je dostavio podnositelj ili o istinitosti njihova sadržaja, vjerodostojnosti izjava podnositelja ili njegovoj namjeri da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize.

2. O odluci o odbijanju i razlozima na kojima je zasnovana podnositelja se obavješćuje korištenjem standardnog obrasca iz Priloga VI V.

3. Podnositelji kojima je viza odbijena imaju pravo žalbe. Žalbe se ulažu Ö pokreću Õ protiv države članice koja je donijela konačnu odluku o zahtjevu, a u skladu s nacionalnim pravom te države članice. Države članice dostavljaju podnositelju ð detaljne ï informacije o postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u Prilogu VI V.

4. U slučajevima iz članka 8. stavka 2. konzulat države članice koja zastupa obavješćuje podnositelja o odluci koju je donijela zastupana država članica.

54. Informacije o odbijenoj vizi unose se u VIS sukladno članku 12. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

POGLAVLJE V.

Preinaka izdane vize

Članak 3330.

Produljenje

1. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka izdane vize produljuje se ako nadležno tijelo države članice smatra da je podnositelj dostavio dokaz o višoj sili ili humanitarnim razlozima koji ga sprječavaju da napusti područje država članica prije isteka roka valjanosti ili trajanja boravka odobrenog vizom. Takvo se produljenje ne naplaćuje.

2. Rok valjanosti i/ili trajanje boravka izdane vize može se produljiti ako nositelj vize podnese dokaz o ozbiljnim osobnim razlozima koji opravdavaju produljenje roka valjanosti ili trajanja boravka. Za takvo se produljenje naplaćuje pristojba od 30 eura.

3. Ako tijelo koje produljuje vizu ne odluči drukčije, područna valjanost produljene vize ostaje jednaka onoj iz prve vize.

4. Za produljenje vize nadležno je tijelo one države članice na čijem se državnom području nalazi državljanin treće zemlje u vrijeme podnošenja zahtjeva za produljenje.

5. Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima nadležnima za produljenje viza.

6. Vize se produljuju u obliku naljepnice vize.

7. Informacije o produljenoj vizi unose se u VIS sukladno članku 14. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

Članak 3431.

Poništenje i ukidanje

1. Viza se poništava kada je očigledno da nisu bili ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje u vrijeme kad je izdana, posebno ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da je bila prijevarno dobivena. U pravilu vizu poništavaju nadležna tijela država članica koja su je izdala. Vizu mogu poništiti tijela druge države članice, u kojem slučaju se tijela države članice koja su izdala vizu obavješćuju o tom poništenju.

2. Viza se ukida kada postane očigledno da više nisu ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje. U pravilu vizu ukidaju nadležna tijela države članica koja su je izdala. Vizu mogu ukinuti tijela druge države članice, u kojem slučaju se tijela države članice koja su izdala vizu obavješćuju o tom ukidanju.3. Viza se može ukinuti na zahtjev nositelja vize. Nadležna tijela država članica koja su izdala vizu obavješćuju se o tom ukidanju.

4. Propust nositelja vize da na granici predoči jednu ili više popratnih isprava iz članka 1413. stavka 4., ne dovodi automatski do poništenja ili ukidanja vize.

5. Ako je viza poništena ili ukinuta, na nju se otiskuje pečat ‚PONIŠTENO’ ili ‚UKINUTO’, a optički promjenjivi element naljepnice vize, sigurnosni element ‚s učinkom skrivenog prikaza’ kao i pojam ‚viza’ precrtavaju se i tako poništavaju.

6. Podnositelja se obavješćuje o odluci o poništenju ili ukidanju vize te razlozima na kojima se odluka temelji korištenjem standardnog obrasca iz Priloga VI V.

7. Nositelj vize koja je poništena ili ukinuta ima pravo žalbe, osim ako je viza ukinuta na njegov zahtjeva u skladu sa stavkom 3. Žalbe se ulažu protiv države članice koja je donijela odluku o poništenju ili ukidanju, a u skladu s nacionalnim pravom te države članice. Države članice dostavljaju podnositelju informacije o postupanju u slučaju žalbe, kako je navedeno u Prilogu VI V.

8. Informacije o poništenoj i ukinutoj vizi unose se u VIS sukladno članku 13. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ .

POGLAVLJE VI.

Vize izdane na vanjskim granicama

Članak 3532.

Vize čije je izdavanje Ö iznimno Õ zatraženo na vanjskoj granici

1. U iznimnim slučajevima, vize se mogu izdavati na graničnim prijelazima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

              (a) podnositelj ispunjava uvjete iz članka 5. stavka 1. točaka (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ ;

              (b) podnositelj nije bio u mogućnosti prije zatražiti vizu te prilaže, ako je potrebno, popratne isprave kojima se dokazuju nepredviđeni i neodložni razlozi za ulazak;

              (c) podnositeljev je povratak u njegovu zemlju podrijetla ili boravišta ili tranzit preko država koje nisu države članice, a koje u cijelosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, ocijenjen sigurnim.

2. Ako se zahtjev za vizu podnosi na vanjskoj granici, može se odstupiti od zahtjeva da podnositelj ima putno zdravstveno osiguranje, kada takvo putno zdravstveno osiguranje nije moguće pribaviti na tom graničnom prijelazu, ili iz humanitarnih razloga.

32. Viza izdana na vanjskoj granici je jedinstvena viza koja nositelju daje pravo na boravak od najdulje 15 dana, ovisno o svrsi i uvjetima planiranog boravka. U slučaju tranzita, duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za tranzit.

43. Ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 15. stavka 1. točke (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ , tijela nadležna za izdavanje vize na granici mogu izdati vizu s ograničenom područnom valjanošću, u skladu s člankom 2522. stavkom 1. ove Uredbe, samo za državno područje države članice koja izdaje vizu.

54. Viza se na vanjskoj granici u pravilu ne izdaje državljaninu treće zemlje koji ulazi u kategoriju osoba za koju je potrebna prethodna konzultacija u skladu s člankom 22 19.

Međutim, u iznimnim slučajevima, takvim se osobama može izdati viza s ograničenom područnom valjanošću za državno područje države članice koja izdaje vizu, u skladu s člankom 2522. stavkom 1. točkom (a).

65. Uz razloge za odbijanje vize iz članka 3229. stavka 1., viza se na graničnome prijelazu odbija ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) ovog članka.

76. Primjenjuju se odredbe o obrazloženju i obavješćivanju odbijanja te o pravu na žalbu iz članka 3229. stavka 3. i Priloga VI V.

ònovo

Članak 33.

Vize čije je izdavanje zatraženo za vanjskoj granici u okviru privremenih programa

1. Radi promicanja kratkotrajnih turističkih boravaka država članica može donijeti odluku o izdavanju viza na vanjskoj granici osobama koje ispunjuju uvjete iz članka 32. stavka 1. točke (a) i (c). 

2. Trajanje takvog programa ograničeno je na 5 mjeseci u svakoj kalednarskoj godini, a kategorije korisnika potrebno je jasno definirati.

3. Iznimno od članka 22. stavka 1. viza izdana u okviru takvog programa valjana je samo na području države članice koja je izdala vizu te nositelju daje pravo na boravak od najdulje 15 kalendarskih dana, ovisno o svrsi i uvjetima planiranog boravka.

4. U slučajevima kada je viza odbijena na vanjskoj granici, država članica ne može dotičnom nositelju vize nametnuti obveze iz članka 26. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

5. Države članice obavješćuju Europski parlament, Vijeće i Komisiju o predviđenim programima najkasnije tri mjeseca prije početka njihove provedbe. U obavijesti su definirane kategorije korisnika, geografsko područje primjene, organizaciji modaliteti programa i mjere predviđene radi osiguravanja provjere uvjeta za izdavanje vize.

Komisija ovu obavijest objavljuje u Službenom listu Europske unije.

6. Tri mjeseca nakon završetka programa dotična država članica podnosi detaljno provedbeno izvješće Komisiji. U izvješću su obuhvaćeni podaci o broju izdanih i odbijenih viza (uključujući državljanstvo dotičnih osoba), trajanju boravka, stopi povratka (uključujući državljanstvo osoba koje se ne vraćaju).

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 3634.

Vize koje se na vanjskoj granici izdaju pomorcima u tranzitu

1. Pomorcu kojem je potrebna viza pri prelasku vanjskih granica država članica može se na granici izdati viza u svrhu tranzita ako:

              (a) ispunjava uvjete iz članka 3532. stavka 1.; i

              (b) prelazi dotičnu granicu da bi se ukrcao, ponovno ukrcao ili iskrcao s broda na kojem će raditi ili na kojem je radio kao pomorac.

2. Prije izdavanja vize pomorcu na granici u tranzitu, nadležna nacionalna tijela dužna su poštovati pravila iz Priloga IX., dijela 1. te osigurati razmjenu potrebnih informacija o tom pomorcu korištenjem valjano popunjenog obrasca za pomorce u tranzitu, kako je navedeno u Prilogu IX., dijelu 2.

ònovo

3. Komisija provedbenim aktima donosi radne upute za izdavanje viza pomorcima na granici. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2.

ê 810/2009

34. Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje članak 3532. stavke 32., 43. i 54.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

POGLAVLJE IV.

UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA

Članak 3735.

Organizacija odjela za vize

1. Države članice nadležne su za organizaciju odjela za vize u svojim konzulatima.

Radi sprečavanja slabljenja razine kontrole i zaštite osoblja od izloženosti pritisku na lokalnoj razini, ako je potrebno, uspostavlja se sustav rotacije osoblja koje radi izravno s podnositeljima. Posebna se pozornost posvećuje jasnim strukturama rada i jasnom dodjeljivanju/raspodjeli odgovornosti u vezi s donošenjem konačnih odluka o zahtjevima. Pristup konzultiranju VIS-a, SIS-a i drugih povjerljivih podataka dopušta se samo ograničenom broju valjano ovlaštenog osoblja. Poduzimaju se odgovarajuće mjere s ciljem sprječavanja neovlaštenog pristupa tim bazama podataka.

2. Pohranjivanje i postupanje s naljepnicama viza predmet je odgovarajućih sigurnosnih mjera radi sprječavanja prijevara ili gubitka. Svaki konzulat vodi evidenciju svojih naljepnica viza i evidentira kako je svaka naljepnica vize iskorištena.

3. Konzulati država članica vode arhiv zahtjeva. Svaki pojedinačni predmet sadrži obrazac zahtjeva, preslike relevantnih popratnih isprava, bilješku o obavljenim provjerama te serijski broj izdane vize kako bi osoblje prema potrebi moglo rekonstruirati podlogu za odluku o zahtjevu.

Pojedinačni predmet zahtjeva čuva se najmanje dvije godine od datuma odluke o zahtjevu iz članka 2320. stavka 1.

Članak 3836.

Sredstva za razmatranje zahtjeva i nadzor konzulata

1. Države članice zapošljavaju dostatan broj odgovarajućeg osoblja radi obavljanja poslova vezanih uz razmatranje zahtjeva tako da se javnosti osigura primjerena i usklađena kvaliteta usluge.

2. Prostorije trebaju zadovoljavati odgovarajuće funkcionalne zahtjeve i omogućavati provedbu potrebnih sigurnosnih mjera.

3. Središnja tijela država članica osiguravaju odgovarajuću stručnu izobrazbu kako izaslanog, tako i lokalnog osoblja te su odgovorna da im dostavljaju potpune, točne i najnovije informacije o mjerodavnom pravu Zajednice Ö Unije Õ i nacionalnom zakonodavstvu.

4. Središnja tijela država članica osiguravaju česti i odgovarajući nadzor provedbe razmatranja zahtjeva te poduzimaju korektivne mjere kada utvrde odstupanja od odredaba ove Uredbe.

Članak 3937.

Ponašanje osoblja

1. Konzulati država članica osiguravaju da podnositelji zahtjeva budu ljubazno primljeni.

2. Konzularno je osoblje u obavljanju svojih dužnosti obvezno u potpunosti poštovati ljudsko dostojanstvo. Svaka poduzeta mjera mora biti razmjerna ciljevima koji se njome žele postići.

3. U obavljanju svojih poslova konzularno osoblje ne smije diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili seksualne orijentacije.

Članak 4038.

 Oblici Ö Konzularna organizacija i Õ suradnjea

1. Svaka je država članica nadležna za organizaciju postupaka u vezi sa zahtjevima. U pravilu zahtjevi se podnose u konzulatu države članice.

2. Države članice dužne su:

              (a) opremiti konzulate i tijela nadležna za izdavanje viza na granicama odgovarajućom opremom za uzimanje biometrijskih podataka, kao i urede počasnih konzula, uvijek kada ih koriste radi uzimanja biometrijskih podataka u skladu s člankom 4240.; i/ili

             

(b) surađivati s jednom ili više država članica u sklopu lokalne schengenske suradnje ili drugim odgovarajućim kontaktima, u obliku ograničenog zastupanja, pridruženog smještaja (kolokacije) ili zajedničkim centrima za podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 41. ð na temelju ugovora o zastupanju ili bilo kojeg drugog oblika konzularne suradnje ï .

3. U posebnim okolnostima ili iz razloga koji se odnose na lokalno stanje, kao kada:

              (a) zbog velikog broja podnositelja nije moguće organizirati da se pravodobno i u primjerenim uvjetima zaprimaju zahtjevi i podaci;

              (b) nije moguće osigurati dobru područnu pokrivenost određene treće zemlje na neki drugi način;

te kada se pokaže da oblici suradnje iz stavka 2. točke (b) nisu prihvatljivi za određenu državu članicu,

3. Ö Država članica Õ može, kao posljednje sredstvo, Ö i Õ surađivati sa vanjskim pružateljem usluga u skladu s člankom 4341.

4. Ne dovodeći u pitanje pravo da se podnositelja pozove na razgovor, kako je utvrđeno člankom 21. stavkom 8., odabir oblika organizacije ne smije dovesti do toga da se od podnositelja traži da se osobno pojavi na više mjesta kako bi podnio zahtjev.

54. Države članice obavješćuju Komisiju kako namjeravaju organizirati postupke u vezi sa zahtjevima ð o svojoj konzularnoj organizaciji i suradnji ï na svakoj konzularnoj lokaciji.

ònovo

65. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama, države članice osiguravaju neprekinuto obavljanje potpune usluge.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

Članak 839.

Ugovori o zastupanju

1. Država članica može izraziti spremnost da zastupa drugu državu članicu koja je nadležna u skladu s člankom 5. u svrhu razmatranja zahtjeva i izdavanja viza u ime te druge države članice. Država članica također može u ograničenom opsegu zastupati drugu državu članicu samo Ö isključivo Õ za prikupljanje zahtjeva i uzimanje biometrijskih podataka.

2. Konzulat države članice zastupateljice, ako razmatra odbijanje vize, dostavlja zahtjev nadležnim tijelima zastupane države članice radi donošenja konačne odluke o zahtjevu u roku iz članka 23. stavka 1., 2. ili 3.

32. ð Kada je zastupanje ograničeno na prikupljanje zahtjeva, ï Pprikupljanje i prosljeđivanje predmeta i podataka zastupanoj državi članici provodi se u skladu s mjerodavnim pravilima o sigurnosti i zaštiti podataka.

3. Bilateralni ugovori sklopljeni između države članice zastupateljice i zastupane države članice sadrže sljedeće Ö . Tim se ugovorom Õ :

              (a) točno navodi trajanje takvog Ö zastupanja Õ , ako je privremeno, te Ö postupci Õ za njegovo okončanje;

              (b) mogu, posebno kada zastupana država članica ima konzulat u konkretnoj trećoj zemlji, predvidjeti odredbe o prostorijama, osoblju i plaćanjima zastupane države članice;.

              (c) može se urediti da država članica zastupateljica mora zahtjeve određenih kategorija državljana trećih zemalja proslijediti središnjim tijelima zastupane države članice na prethodno konzultiranje, kako je navedeno u članku 22.;

              (d) iznimno od stavka 2., može se ovlastiti konzulat treće zemlje da sklapa ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj zemlji.

54. Države članice koje nemaju svoj konzulat u trećoj zemlji, trebaju pokušati sklopiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj zemlji.

65. Radi osiguranja da loša prometna infrastruktura ili velike udaljenosti u posebnim regijama ili zemljopisnim područjima ne prouzroče nepotrebne napore podnositeljima zahtjeva da dođu do konzulata, države članice koje nemaju svoje konzulate u toj regiji ili području nastojat će zaključiti ugovore o zastupanju s državama članicama koje imaju konzulate u toj regiji ili području.

76. Zastupana država članica obavješćuje Komisiju o ugovoru o zastupanju ili prestanku takvog Ö tih Õ ugovora, ð najmanje dva mjeseca ï prije njegova stupanja na snagu ili okončanja.

87. Istodobno, Kkonzulat države članice zastupateljice obavješćuje Ö , istovremeno s obaviješću iz stavka 6., Õ konzulate drugih država članica i delegaciju Komisije Ö Europske unije Õ na konkretnom konzularnom području o ugovorima o zastupanju ili okončanju takvih ugovora prije njihova stupanja na snagu ili okončanja.

98. Ako konzulat države članice zastupateljice odluči surađivati s vanjskim pružateljima usluga u skladu s člankom 4341. ili s akreditiranim posrednicima iz članka 4543., takva suradnja će uključivati zahtjeve na koje se odnose ugovori o zastupanju. Središnja tijela zastupane države članice moraju se unaprijed obavještavati o uvjetima takve suradnje.

Članak 41.

Suradnja između država članica

1. Ako je izabrana ‚kolokacija’ osoblje konzulata jedne ili više država članica obavlja postupke u vezi sa zahtjevima (uključujući uzimanje biometrijskih podataka) koji su njima upućeni pri konzulatu druge države članice te koristi opremu te države članice. Države članice dogovaraju trajanje i uvjete za prestanak pridruženog smještaja (kolokacije) kao i udio vizne pristojbe koji će dobiti država članica čiji se konzulat koristio.

2. Ako su uspostavljeni ‚zajednički centri za podnošenje zahtjeva’ osoblje konzulata dviju ili više država članica je okupljeno u jednoj zgradi kako bi podnositelji mogli podnijeti zahtjeve (uključujući biometrijske podatke). Podnositelji se upućuju na državu članicu nadležnu za razmatranje i odlučivanje o zahtjevu. Države članice dogovaraju trajanje i uvjete za prestanak takve suradnje kao i podjelu troškova između uključenih država članica. Jedna država članica je odgovorna za ugovore vezane uz logistiku i diplomatske odnose s državom domaćinom.

3. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama, države članice osiguravaju neprekinuto obavljanje potpune usluge.

Članak 4240.

Obraćanje počasnim konzulima

1. Počasni konzuli također mogu biti ovlašteni obavljati neke ili sve poslove iz članka 43.41. stavka 6.5. Poduzimaju se odgovarajuće mjere radi osiguranja sigurnosti i zaštite podataka.

2. Ako počasni konzul nije državni službenik države članice, obavljanje tih poslova mora udovoljavati uvjetima iz Priloga X.VI., osim odredbi iz točke D podtočke (c) tog Priloga.

3. Ako je počasni konzul državni službenik države članice, ta država članica osigurava da se primjenjuju uvjeti usporedivi s onima koji bi se primjenjivali da te poslove obavlja njezin konzulat.

Članak 4341.

Suradnja s vanjskim pružateljima usluga

1. Države članice nastoje surađivati s vanjskim pružateljima usluga zajedno s jednom ili više država članica ne dovodeći u pitanje pravila o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju.

2. Suradnja s vanjskim pružateljima usluga zasniva se na pravnom instrumentu koji mora udovoljavati uvjetima iz Priloga X VI.

3. Države članice u sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju informacije o izboru vanjskih pružatelja usluga te o trajanju i uvjetima svojih pravnih instrumenata koji se na to odnose.

43. Isključivo konzulati obavljaju razmatranje zahtjeva, razgovore (ako su potrebni), odluke o zahtjevima te tiskanje i unošenje naljepnice vize.

54. Vanjski pružatelji usluga nemaju pristup VIS-u ni pod kojim uvjetima. Pristup VIS-u pridržan je isključivo za valjano ovlašteno osoblje konzulata.

65. Vanjskom pružatelju usluga može se povjeriti obavljanje jednog ili više od sljedećih poslova:

              (a) dostavljanje općih informacija o zahtjevima za vizu i obrascima zahtjeva;

              (b) informiranje podnositelja o potrebnim popratnim ispravama na osnovi kontrolnog popisa;

              (c) prikupljanje podataka i zahtjeva (uključujući uzimanje biometrijskih podataka) i prosljeđivanje zahtjeva konzulatu;

              (d) naplata vizne pristojbe;

              (e) vođenje rasporeda termina za osobno pojavljivanje ð podnositelja, ako je primjenjivo, ï u konzulatu ili kod vanjskog pružatelja usluga;

              (f) prikupljanje putnih isprava, uključujući obavijesti o odbijanju, ako je primjenjivo, od konzulata te njihovo vraćanje podnositelju.

76. Pri izboru vanjskog pružatelja usluga određena država članica/države članice provjeravaju solventnost i pouzdanost tvrtke, uključujući potrebne dozvole, unos u registar društava, statute tvrtke, bankovne ugovore te osiguravaju da nema sukoba interesa.

87. Određena država članica/države članice osigurava/ju da izabrani vanjski pružatelj usluga ispunjava utvrđene odredbe i uvjete koji se na njega odnose, a sadržani su u pravnom instrumentu iz stavka 2.

98. Određena država članica/države članice ostaje odgovorna za udovoljavanje pravilima o zaštiti podataka za obradu podataka te je nadzirana u skladu s člankom 28. Direktive 95/46/EZ.

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga ne ograničava niti isključuje odgovornost koja proizlazi iz nacionalnog prava određene države članice/država članica za kršenje obveza u pogledu osobnih podataka podnositelja ili obavljanja jednog ili više poslova iz stavka 65. Ta odredba ne dovodi u pitanje bilo koju mjeru koja se može poduzeti izravno protiv vanjskog pružatelja usluga prema nacionalnom pravu određene treće zemlje.

109. Određena država članica/države članice osigurava stručnu izobrazbu vanjskog pružatelja usluga, koja odgovara znanju potrebnom za pružanje odgovarajućih usluga i dostatnih informacija podnositeljima.

1110. Određena država članica/države članice pažljivo nadzire/u provedbu pravnog instrumenta iz stavka 2., uključujući:

              (a) opće informacije o postupku izdavanja viza/viznom režimu i obrascima zahtjeva koje vanjski pružatelj usluga daje podnositeljima;

              (b) sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere potrebne za zaštitu osobnih podataka od slučajnog i nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjena, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje prosljeđivanje predmeta i podataka konzulatu određene države članice/država članica, i sve druge oblike nezakonite obrade osobnih podataka;

              (c) uzimanje i prijenos biometrijskih podataka;

              (d) mjere poduzete kao bi se osiguralo poštovanje odredbi o zaštiti podataka.

U tom cilju konzulat/konzulati države članice/država članica redovno provodi/provode nasumične kontrole prostorija vanjskog pružatelja usluga.

1211. U slučaju prestanka suradnje s vanjskim pružateljem usluga, države članice su dužne osigurati neprekinuto obavljanje potpune usluge.

1312. Države članice dostavljaju Komisiji primjerak pravnog instrumenta iz stavka 2. ð Do 1. siječnja svake godine države članice izvješćuju Komisiju o svojoj suradnji s vanjskim pružateljima usluga i nadzoru nad njima (kako je navedeno u Prilogu VI. točki C) na globalnoj razini. ï

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

Članak 4442.

Šifriranje i siguran prijenos podataka

1. U slučaju ugovora o zastupanju ð suradnje među ï državama članicama i suradnje države članice s vanjskim pružateljem usluga i obraćanja počasnim konzulima, zastupana država članica/države članice ili određena država članica/države članice osiguravaju da su podaci u potpunosti šifrirani, bilo da se prenose elektronički ili fizički na elektroničkom mediju za pohranu podataka od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica.

2. U trećim zemljama koje zabranjuju šifriranje podataka koji se elektronički prenose od tijela države članice koja zastupa do tijela zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica, zastupana država članica/države članice ili određena država članica/države članice ne smiju dopustiti državi članici koja zastupa ili vanjskom pružatelju usluga ili počasnom konzulu elektronički prijenos podataka.

U tom slučaju zastupana država članica/države članice ili određena država članica/države članice osiguravaju da elektronički podaci budu fizički preneseni u obliku koji je u cijelosti šifriran i pohranjen na elektroničkom mediju od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica posredstvom konzularnog službenika države članice ili, kada bi takav prijenos zahtijevao nerazmjerne ili neopravdane mjere, na drugi siguran i osiguran način, primjerice posredstvom priznatih izvođača s iskustvom u prijenosu osjetljivih isprava i podataka u toj trećoj zemlji.

3. U svim slučajevima razina sigurnosti koja je potrebna za prijenos treba se prilagoditi osjetljivoj prirodi podataka.

4. Države članice ili Zajednica Ö Unija Õ nastoji postići sporazum s određenim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrane elektroničkog prijenosa šifriranih podataka od tijela države članice koja zastupa tijelima zastupane države članice/država članica ili od vanjskog pružatelja usluga ili počasnog konzula tijelima određene države članice/država članica.

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 4543.

Suradnja država članica s komercijalnim posrednicima

1. Države članice mogu Ö prihvatiti da zahtjev podnose privatna upravna agencija, prijevozno poduzeće ili putna agencija, primjerice organizator putovanja ili prodavatelj na malo (komercijalni posrednici) Õ u pogledu podnošenja zahtjeva, osim kod uzimanja biometrijskih podataka.

2. Takva Ssuradnja Ö s komercijalnim posrednicima Õ zasniva se na odobravanju akreditacije nadležnih tijela država članica. Akreditacija se, osobito, zasniva na provjeri sljedećih aspekata:

              (a) sadašnji status komercijalnog posrednika: sadašnja licencija, trgovački registar, ugovori s bankama;

              (b) postojanje ugovora s komercijalnim partnerima u državama članicama, koji nude smještaj i druge usluge putnih paket aranžmana;

              (c) ugovori s prijevoznim agencijama koji moraju uključivati putovanje u inozemstvo kao i jamčiti točno određeni povratak,

3. Akreditirani komercijalni posrednici moraju se redovno nadzirati nasumičnim provjerama koje uključuju osobne ili telefonske razgovore s podnositeljima, provjerama putovanja i smještaja, provjerama da je pruženo putno zdravstveno osiguranje odgovarajuće i da uključuje pojedinačne putnike te uvijek kad se smatra potrebnim, provjerama isprava koje se odnose na povratak skupine.

4. U sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se informacije o djelovanju akreditiranih komercijalnih posrednika u pogledu zamijećenih nepravilnosti, odbijanja zahtjeva koje su podnijeli komercijalni posrednici te o ustanovljenim oblicima prijevare s putnim ispravama i ne provođenjem planiranih putovanja.

5. U sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se popisi komercijalnih posrednika kojima je pojedini konzulat izdao akreditaciju i onih kojima je povučena akreditacija zajedno s razlozima takvog povlačenja.

Svaki konzulat mora osigurati da obavješćuje javnost bude obaviještena o popisu akreditiranih komercijalnih posrednika s kojima surađuje.

Članak 4644.

Prikupljanje statističkih podataka

Države članice prikupljaju godišnje statističke podatke o vizama u skladu s tablicom iz Prilogom XII VII. Ti se statistički podaci dostavljaju do 1. ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 4745.

Informacije Ö koje se pružaju Õ javnosti

1. Središnja tijela i konzulati država članica pružaju široj javnosti sve važne informacije u vezi sa zahtjevom za vizu, a posebno:

              (a) kriterije, uvjete i postupke za podnošenja zahtjeva za vizu;

              (b) načine zakazivanja sastanka, ako je primjenjivo;

              (c) gdje se zahtjev može podnijeti (nadležni konzulat, zajednički centar za podnošenje zahtjeva ili vanjski pružatelj usluga);

              (d) akreditirane komercijalne posrednike;

              (e) činjenicu da pečat iz članka 20. nema pravne posljedice;

              (fe) rokove za razmatranje zahtjeva iz članka 2320. stavaka 1., 2. i 3.;

              (gf) treće zemlje čiji državljani ili određene kategorije državljana podliježu prethodnoj konzultaciji ili obavijesti;

              (hg) da negativne odluke o zahtjevu moraju biti dostavljene podnositelju, da te odluke moraju navoditi razloge na kojima se zasnivaju te da podnositelji čiji su zahtjevi odbijeni imaju pravo žalbe, uz informacije o postupanju u slučaju žalbe, uključujući nadležno tijelo, kao i rok za ulaganje žalbe;

              (ih) da samo posjedovanje vize ne daje automatski pravo ulaska te da nositelji vize moraju predočiti dokaz da ispunjavaju uvjete za ulazak na vanjskoj granici, kako je predviđeno člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama Ö Uredbe (EZ) br. 562/2006 Õ .

2. Država članica koja zastupa i zastupana država članica obavješćuju širu javnost o ugovorima o zastupanju, kako je navedeno u članku 8 39., prije njihova stupanja na snagu.

ònovo

3.         Komisija izrađuje standardne predloške za obavješćivanje radi provedbe odredaba iz stavka 1.

4.         Komisija uspostavlja internetsku stranicu za schengenske vize koja sadržava sve bitne informacije o podnošenju zahtjeva za vizu.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ð novo

POGLAVLJE V.

LOKALNA SCHENGENSKA SURADNJA

Članak 4846.

Lokalna schengenska suradnja između konzulata država članica

1. S ciljem osiguranja usklađene primjene zajedničke vizne politike uzimajući u obzir, ako je potrebno, lokalne okolnosti, konzulati država članica i Komisija surađuju svaki u okviru svoje nadležnosti i procjenjuju potrebu izrade posebno Ö radi Õ :

              (a) Ö pripreme Õ usklađenog popisa popratnih isprava koje podnositelji trebaju dostaviti, uzimajući u obzir članak 14 13. i Prilog II.;

              (b) Ö osiguravanja Õ zajedničkog kriterije za razmatranje zahtjeva vezanih uz oslobađanja od plaćanja vizne pristojbe u skladu s člankom 16. stavkom 5. i pitanjima vezanim uz prijevoda obrasca zahtjeva u skladu s člankom 11 10. stavkom 5 6.;

              (c) Ö izrade Õ konačnog popisa putnih isprava koje izdaje zemlja domaćin, koji se redovito ažurira Ö i njegova ažuriranja Õ .

Ako ocjena u sklopu lokalne schengenske suradnje u pogledu jedne ili više točaka od (a) do (c) potvrđuje potrebu za usklađenim pristupom na lokalnoj razini, usvajaju se mjere u pogledu takvog pristupa sukladno postupku iz članka 52. stavka 2.

2. U sklopu lokalne schengenske suradnje utvrđuje se zajednički informativni letak ð na temelju standardnog predložka za obavješćivanje koji je izradila Komisija sukladno članku 45. stavku 3. ï o jedinstvenim vizama i vizama s ograničenom područnom valjanošću te zrakoplovno-tranzitnim vizama, naime, pravima koja proizlaze iz vize i uvjetima za podnošenje zahtjeva, uključujući, ako je primjenjivo, popis popratnih isprava, kako je navedeno u stavku 1. točki (a).

3. U sklopu Države članice u sklopu lokalne schengenske suradnje razmjenjuju se ð razmjenjuju sljedeće ï informacije:

              (a) mjesečni ð tromjesečne ï statističke podatke o jedinstvenim vizama, vizama s ograničenom područnom valjanošću, te zrakoplovno-tranzitnim vizama ð te vizama za privremeni boravak ï ð koje su zatražene, izdane ï Ö i Õ Ö odbijene Õ kao i o broju odbijenih viza;

              (b) Ö razmjena informacije Õ u pogledu procjene migracijskog i/ili sigurnosnog rizika, informacije Ö posebno Õ o:

         i. socioekonomskoj strukturi zemlje domaćina;

         ii. izvorima informacija na lokalnoj razini, uključujući one o socijalnoj sigurnosti, zdravstvenom osiguranju, poreznim evidencijama, i prijavama ulazaka-izlazaka;

         iii. korištenju lažnih ili krivotvorenih dokumenata;

         iv. rutama nezakonitih Ö nezakonitih Õ migracija;

         v. odbijanjima;

              (c) informacije o suradnji s prijevoznim agencijama;.

              (d) informacije o osiguravajućim društvima koja nude odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje, uključujući provjeravanje vrste pokrića i mogući udio vlastitog sudjelovanja.

4. Sastanci lokalne schengenske suradnje radi rješavanja isključivo operativnih pitanja u vezi s provedbom zajedničke vizne politike redovito se organiziraju između država članica i Komisije. Te sastanke saziva Komisija na konzularnom području, osim ako je drukčije dogovoreno na zahtjev Komisije.

Mogu se organizirati sastanci s jednom temom, kao i osnovati podskupine za razmatranje posebnih pitanja u okviru lokalne schengenske suradnje.

65. Predstavnici konzulata država članica koje ne primjenjuju pravnu stečevinu Unije koja se odnosi na vize, ili trećih zemalja, mogu biti ad hoc pozvani na sastanke radi razmjene informacija o pitanjima koja se tiču viza.

56. Skraćena izvješća sa sastanaka lokalne schengenske suradnje izrađuju se sustavno i lokalno distribuiraju. Komisija može povjeriti izradu izvješća državi članici. Konzulati svake države članice prosljeđuju izvješća svojim središnjim tijelima.

7. ð Godišnje izvješće izrađuje se unutar svakog konzularnog područja svake godine do 31. prosinca. ï Na temelju ovih izvješća Komisija izrađuje godišnje izvješće unutar svakog konzularnog područja ð o situaciji u lokalnoj schengenskoj suradnji ï koje se proslijeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 4947.

Odredbe o olimpijskim i paraolimpijskim igrama

Države članice koje su domaćini olimpijskih i paraolimpijskih igara primjenjuju posebne postupke i uvjete koji olakšavaju izdavanje viza iz Priloga XI VII.

Članak 50.

Izmjene priloga

Mjere za izmjene odredaba ove Uredbe koje nisu ključne, kojima se mijenjaju prilozi I., II., III., IV., V., VI., VII. i XII. donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 52. stavka 3.

ònovo

Članak 48.

Delegiranje

1. Ovlast donošenja delegiranih akata Komisiji se dodijeljuje u skladu s uvjetima iz ovog članka.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 3. stavaka 2. i 9. Komisiji se dodijeljuje na neodređeno vrijeme.

3. Delegiranje ovlasti iz članka 3. stavaka 2. i 9. Europski parlament i Vijeće mogu ukinuti u bilo kojem trenutku.   Odlukom o ukidanju okončava se delegiranje ovlasti navedene u toj odluci.  Ta odluka stupa na snagu dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije ili s kasnijim datumom navedenim u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt donesen sukladno članku 3. stavku 2. i 9. na snagu stupa samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u razdoblju od dva mjeseca nakon što o njemu budu obaviješteni ili ako prije isteka tog razdoblja Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 49.

Hitni postupak

1. Delegirani akti doneseni sukladno ovom članku stupaju na snagu bez odlaganja te se primjenjuju sve dok se ne izraze eventualni prigovori u skladu s člankom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za korištenje hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 48. stavka 5. U takvim slučajevima nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora Komisija bez odlaganja opoziva akt.

ê 810/2009 (prilagođeno)

Članak 51 50.

Upute za praktičnu primjenu Zakonika o vizama Ö Uredbe Õ

Radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe izrađuju se u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 2.

ò novo

Komisija provedbenim aktima donosi radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe izrađuju se u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 51. stavka 2.

ê 810/2009 (prilagođeno)

ðnovo

Članak 52 51.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže odbor (Odbor za vize). ðNavedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. ï

2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se ð članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 ï članci 5. i 6. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke, te uz uvjet da provedbene mjere usvojene u skladu s tim postupkom ne mijenjanju ključne odredbe ove Uredbe.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3. 3. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 53 52.

Obavješćivanje

1. Države članice obavješćuju Komisiju o:

              (a) ugovorima o zastupanju iz članka 839.;

              (b) trećim zemljama za čije državljane pojedine države članice zahtijevaju zrakoplovno-tranzitnu vizu prilikom prolaska kroz međunarodne tranzitne prostore zračnih luka koje se nalaze na njihovu području, kako je navedeno u članku 3.;

              (c) nacionalnom obrascu za dokazivanje plaćanja troškova i/ili privatnom smještaju iz članka 14 13. stavka 4 7., ako je primjenjivo;

              (d) popisu trećih zemalja za koje se traži prethodna konzultacija iz članka 2219. stavka 1.;

              (e) popisu trećih zemalja za koje se traže informacije iz članka 3128. stavka 1.;

              (f) dodatnim nacionalnim unosima u rubriku ‚napomene’ u naljepnici vize, kako je navedeno u članku 2724. stavku 3.;

              (g) tijelima nadležnima za produljenje vize, kako je navedeno u članku 3330. stavku 5.;

              (h) oblicima izabrane Ö izboru Õ ð konzularne organizacije i ï suradnji, kako je navedeno u članku 40 38.;

              (i) statističkim podacima prikupljenima u skladu s člankom 46 44. i Prilogom XII VIII.

2. Komisija čini dostupnim podatke objavljene u skladu sa stavkom 1. državama članicama i javnosti na ð internetskim stranicama za schengenske vize iz članka 45. stavka 4. ï elektroničke objave koje se stalno ažuriraju.

Članak 54.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 767/2008

Uredba (EZ) br. 767/2008 ovime se mijenja kako slijedi:

              1. Članak 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

         (a) točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(a) „jedinstvena viza” kako je definirana člankom 2. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) ();

         (b) točka (b) briše se;

         (c) točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(c) „zrakoplovno-tranzitna viza” kako je definirana u članku 2. stavku 5. Uredbe EZ-a br. 810/2009;’;

         (d) točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(d) „viza s ograničenom prostornom valjanošću” kako je definirana u članku 2. stavku 4. Uredbe EZ-a br. 810/2009;’;

         (e) točka (e) briše se;

              2. u članku 8. stavku 1. riječi ‚Po primitku zahtjeva’ zamjenjuju se sljedećim:

              ‚ Ako je zahtjev dopušten sukladno članku 19. Uredbe EZ-a br. 810/2009’;

              3. Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

         (a) naslov se zamjenjuje sljedećim:

‚Podaci koji se unose o zahtjevu’

         (b) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

          i. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(a) prezime (obiteljsko ime), djevojačko prezime (prethodno prezime/prezimena, ime/imena (datum rođenja, mjesto rođenja, zemlja rođenja, spol;’;

          ii. točka (e) briše se;

          iii. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(g) država članica/države članice odredišta i trajanje planiranog boravka ili tranzita;’;

          iv. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(h) glavna svrha/svrhe putovanja;’;

          v. točka (i). zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(i) planirani datum dolaska u Schengenski prostor i planirani datum odlaska iz Schengenskog prostora;’;

          vi. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(j) država članica prvog ulaska;’;

          vii. točka (k) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(k) kućna adresa podnositelja;’;

          viii. u točki (l) riječ ‚škola’ zamjenjuje se riječima:  ‚obrazovna ustanova’;

          ix. u točki (m) riječi ‚otac i majka’ zamjenjuju se riječima ‚roditeljska skrb ili zakonski skrbnik’;

              4. sljedeće se točke dodaju u članak 10. stavak 1.:

         ‚(k) ako je primjenjivo, informacije iz kojih je vidljivo da je naljepnica vize ručno popunjena.’;

              5. u članku 11., uvodni se stavak zamjenjuje sljedećim:

              ‚Ako vizno tijelo države članice koja zastupa obustavi razmatranje zahtjeva, ono dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:’;

              6. Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

         (a) u stavku 1. točki (a) zamjenjuje se sljedeće:

          ‚(a) informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza odbijena te je li je to tijelo odbilo u ime druge države članice;’;

         (b) stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

         ‘2. U predmetu zahtjeva također mora biti vidljiv/vidljivi razlog/razlozi odbijanja vize, što može biti jedno ili više od sljedećeg:

          (a) podnositelj zahtjeva:

          i. podnosi putnu ispravu koja je lažna ili krivotvorena;

          ii. ne opravdava svrhu i uvjete planiranog boravka;

          iii. ne daje dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje, kako za trajanje planiranog boravka tako i za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u koju je siguran da će biti prihvaćen ili nije u mogućnosti zakonito pribaviti ta sredstva;

          iv. već je tri mjeseca boravio tijekom zadnjih šest mjeseci na području država članica na temelju jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću;

          v. je osoba za koju je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu odbijanja ulaska;

          vi. predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti ili javnom zdravlju, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 19. Zakonika o schengenskim granicama ili međunarodnim odnosima neke od država članica, posebno ako je izdano upozorenje u nacionalnoj bazi podataka država članica u svrhu odbijanja ulaska iz istih razloga;

          vii. ne daje dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja, ako je primjenjivo;

          (b) informacije dostavljene u vezi s opravdanjem svrhe i uvjeta planiranog boravka nisu pouzdane;

          (c) ne može se utvrditi namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka vize;

          (d) nije podnesen dostatan dokaz da podnositelj nije bio u mogućnosti podnijeti zahtjev za vizu unaprijed koji bi opravdao podnošenje zahtjeva za vizu na granici.’;

              7. Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

‚Članak 13.

Podaci koji se dodaju za poništenu ili ukinutu vizu

              1. Ako je donesena odluka o poništavanju ili ukidanju vize, vizno tijelo koje je donijelo odluku dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:

         (a) informacije o statusu iz kojih je vidljivo da je viza poništena ili ukinuta;

         (b) tijelo koje je poništilo ili ukinulo vizu, uključujući mjesto gdje se nalazi;

         (c) mjesto i datum odluke.

              2. Predmet zahtjeva treba također sadržavati razlog/e poništenja ili ukidanja, koji su:

         (a) jedan ili više razloga iz članka 12. stavka 2.;

         (b) zahtjev nositelja vize za ukidanje vize.’;

              8. Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

         (a) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

          i. uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim:

          ‘1. Ako je donesena odluka o produljenju roka valjanosti i/ili trajanja boravka izdane vize, vizno tijelo koje je produljilo vizu dodaje sljedeće podatke u predmet zahtjeva:’;

          ii. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(d) broj naljepnice vize produljene vize;’;

          iii. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

          ‚(g) područje na koje nositelj vize ima pravo putovati, ako se područna valjanost produljene vize razlikuje od one u prvoj vizi;’; (c)

         stavak 2. točka (c) brišu se;

              9. u članku 15. stavku 1. riječi ‚produljiti ili skratiti valjanost vize’ zamjenjuju se riječima ‚ili produljiti vizu’;

              10. Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

         (a) točka (g) zamjenjuje se sljedećim:

          ‘4. država članica prvog ulaska;’;

         (b) točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

          ‘6. vrsta izdane vize;’;

         (c) točka 11. zamjenjuje se sljedećim:

          ‘11. glavna svrha/svrhe putovanja;’;

              11. u članku 18. stavku 4. točki (c), članku 19. stavku 2. točki (c), članku 20. stavku 2. točki (d), članku 22. stavku 2. točki (d) riječi ‚ili skraćena’ brišu se;

              12. u članku 23. stavku 1. točki (d) riječ ‚skraćena’ briše se.

Članak 55.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 562/2006

Prilog V., dio A Uredbe (EZ) br. 562/2006 mijenja se kako slijedi:

              (a) točka 1 podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:

         ‚(c) poništiti ili ukinuti vizu, ako je potrebno, u skladu s uvjetima iz članka 34. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)[29] ();

              (b) točka 2 briše se;

Članak 5653.

Stavljanje izvan snage

1. Članci 9. do 17. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. Ö Uredba (EZ) br. 810/2009 Õ stavlja se izvan snage Ö i zamjenjuje ovom Uredbom šest mjeseci  nakon stupanja na snagu Õ .

2. Sljedeće se stavlja izvan snage:

              (a) Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. o konačnoj verziji Zajedničkog priručnika i Zajedničkih konzularnih uputa (SCH/Com-ex (99) 13 (Zajedničke konzularne upute, uključujući priloge);

              (b) Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 14. prosinca 1993. o produljenju jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 21) i zajedničkim načelima za poništavanje, ukidanje i skraćivanje duljine valjanosti jedinstvene vize (SCH/Com-ex (93) 24), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 22. prosinca 1994. o razmjeni statističkih podataka o izdavanju jedinstvenih viza (SCH/Com-ex (94) 25), Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 21. travnja 1998. o razmjeni statističkih podataka o izdanim vizama (SCH/Com-ex (98) 12) te Odluka Schengenskog izvršnog odbora od 16. prosinca 1998. o uvođenju usklađenog obrasca za dokazivanje poziva, sponzorstva i smještaja (SCH/Com-ex (98) 57);

              (c) Zajednička akcija 96/197/JHA od 4. ožujka 1996. o reguliranju tranzita u zračnim lukama[30] ;

              (d) Uredba Vijeća (EZ) br. 789/2001 od 24. travnja 2001. o zadržavanju provedbenih ovlasti Vijeća u pogledu određenih detaljnih odredbi i praktičnih postupaka za ispitivanje zahtjeva za izdavanje viza[31] ;

              (e) Uredba Vijeća (EZ) br. 1091/2001 od 28. svibnja 2001. o slobodi kretanja s dugotrajnom vizom[32] ;

              (f) Uredba Vijeća (EZ) br. 415/2003 od 27. veljače 2003. o izdavanju viza na granici, uključujući izdavanje takvih viza pomorcima u tranzitu[33] ;

              (g) Članak 2. Uredbe (EZ) br. 390/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa o vizama za diplomatske misije i konzularne urede u pogledu uvođenja biometrijskih podataka, uključujući odredbe o organizaciji primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize[34] .

3. Pozivanja na ukinute propise Ö Uredbu Õ stavljenu izvan snage predstavljaju upućivanje na ovu Uredbu i Ö čitaju se Õ u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XIII.

Članak 5754.

Nadzor i ocjenjivanje

1. Dvije ð Tri ï godine nakon početka primjenjivanja odredaba ove Uredbe ð datuma utvrđenog u članku 55. stavku 2. ï, Komisija izrađuje izvješće o ocjeni njezine primjene ð ove Uredbe ï . Ta sveukupna ocjena uključuje razmatranje rezultata postignutih ciljeva i provedbe odredaba ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje izvješća iz stavka 3.

2. Komisija prosljeđuje ocjenu iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju ocjene Komisija dostavlja, ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge radi izmjena ove Uredbe.

3. Komisija podnosi tri godine nakon početka primjene VIS-a i nakon toga svake četiri godine, izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni članaka 13 12., 17 15., 38, 40. do 44 42. ove Uredbe, uključujući primjenu uzimanja i korištenja biometrijskih podataka, održivost izabranih standarda ICAO-a, usklađenost s pravilima o zaštiti podataka, iskustvo s vanjskim pružateljima usluga uz poseban osvrt na uzimanje biometrijskih podataka, o primjeni pravila o 59 mjeseci za kopiranje otisaka prstiju i organizaciji postupaka vezanih uz zahtjeve. Izvješće također sadrži, na temelju članka 17. stavka 12., 13. i 14. i članka 50. stavka 4. Uredbe o VIS-u Ö (EZ) br. 767/2008 Õ , slučajeve kada nije moguće uzeti otiske prstiju ili kada ih zbog pravnih razloga nije bilo potrebno uzeti, u usporedbi s brojem slučajeva kada su uzeti otisci prstiju. Izvješće sadrži informacije o slučajevima kada je osobi kojoj objektivno nije bilo moguće uzeti otiske prstiju viza odbijena. Ako je potrebno, izvješću se prilažu odgovarajući prijedlozi za izmjene ove Uredbe.

4. Prvo izvješće iz stavka 3. također sadrži osvrt na pitanje dostatne pouzdanosti za identifikaciju i provjeru svrhe uzimanja otisaka prstiju djeci mlađoj od 12 godina, posebno s obzirom na činjenicu da se otisci prstiju mijenjanju s godinama, a na temelju rezultata studije provedene pod nadležnošću Komisije.

Članak 5855.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu 20. prvog dana od dana Ö nakon Õ objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 5. travnja Ö [6 mjeseci nakon stupanja na snagu] Õ .

3. Ö Članak 51. primjenjuje se od [3 mjeseca nakon stupanja na snagu] Õ .

3. Članak 52. i članak 53. stavak 1. točka (a) do (h) i stavak 2. primjenjuju se od 5. listopada 2009.

4. U pogledu Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije) članak 56. stavak 2. točka (d) primjenjuje se od datuma iz članka 46. Uredbe o VIS-u.

5. Članak 32. stavak 2. i 3., članak 34. stavak 6. i 7. te članak 35. stavak 7. primjenjuju se od 5. travnja 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice Ö Ugovorima Õ .

Sastavljeno u […], 

Za Europski parlament                                  Za Vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

[1]               COM(2012) 649 završna verzija

[2]               COM(2014) 165.

[3]               SWD (2014) 101 .

[4]               SWD (2014) 67 i SWD 68.

[5]               Vidi, među ostalim, presudu Suda od 31. siječnja 2006. u predmetu C-503/03 Komisija protiv Španjolske

[6]               Pojam pružanja mogućnosti protumačio je Sud u odnosu na ulazak i boravak članova obitelji iz članka 3. stavka 2. Direktive kao nametanje obveze državama članicama da omoguće određene pogodnosti u odnosu na zahtjeve za ulazak i boravak ostalih državljana trećih zemalja u vezi sa zahtjevima koje podnesu osobe koje su u rodbinskoj vezi s državljaninom Unije ili su o njemu posebno ovisne; presuda od 5. rujna 2012. u predmetu C-83/11, Rahman.

[7]               Direktiva Vijeća od 15. listopada 1968. o ukidanju ograničenja kretanja i boravišta unutar Zajednice za radnike država članica i njihove obitelji (68/360/EEZ ) SL L 257, 19.10.1968., str.13.

[8]               Presuda od 19. prosinca 2013. u predmetu C-84/12 Koushkaki, još neobjavljena u zbirci sudske prakse.

[9]               COM(2014) 163 završna verzija

[10]             SL […].

[11]             Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.

[12]             Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage Direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., stranica 77.).

[13]             Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boavak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60.).

[14]             Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995.,str. 31.)

[15]             Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55 28.2.2011. str. 13).

[16]             SL L 176, 10.07.1999., str. 36.

[17]             Odluka Vijeća od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.) (SL L 176, 10.7.1999., str. 3.).

[18]             Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1).

[19]             SL L 83, 26.3.2008., str. 3. Odluka Vijeća od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

[20]             Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000.o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

[21]             Odluka Vijeća 2002/192/EC od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

[22]             Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

[23]             Uredba Vijeća (EZ) br 1683/95 od 29 svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (SL L 164, 14.7.1995., str. 1.).

[24]             Odluka br. 1105/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o popisu putnih isprava koje nositelju omogućuju prijelaz vanjskih granica i u koje se može upisati viza, te o uspostavi mehanizma za uspostavu tog popisa (SL L 287, 4.11.2011., str. 9.).

[25]             Uredba Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (SL L 53, 23.2.2002., str. 4).

[26]             Odluka Komisije 2006/648/EZ od 22. rujna 2006. o utvrđivanju tehničkih specifikacija o standardima za biometrička obilježja u vezi s razvojem viznog informacijskog sustava, SL L 267, 27.9.2006., str. 41.

[27]             Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.).

[28]             Direktiva Vijeća 2005/71/EZ od 12. listopada 2005. o posebno postupku za ulazak državljana trećih zemalja u svrhu znanstvenog istraživanja (SL L 289, 3.11.2005., str. 15.). 

[29]             SL L 243, 15.9.2009., str. 1.

[30]             SL L 63, 13.3.1996., str. 8.

[31]             SL L 116, 26.4.2001., str. 2.

[32]             SL L 150, 6.6.2001., str. 4.

[33]             SL L 64, 7.3.2003., str. 1.

[34]             SL L 131, 28.5.2009., str. 1.