OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi za prijedlog i njegovi ciljevi

Ovaj prijedlog odnosi se na usklađenost s presudama Suda Europske unije („Europski sud”) od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann et al. i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10P Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd.

Postojeće odredbe u području prijedloga

Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice[1] („Osnovna uredba”).

Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama[2]

Uredba Vijeća (EZ) br. 388/2008 od 29. travnja 2008. o proširenju konačnih antidampinških mjera uvedenih Uredbom (EZ) br. 1472/2006 o uvozu određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine, na uvoz istovjetnog proizvoda koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to da li je prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije[3]

Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 1294/2009 od 22. studenoga 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to da li je prijavljena kao proizvod koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96[4]

Usklađenost s ostalim politikama i ciljevima Unije

Nije primjenjivo.

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UTJECAJA

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama

Zainteresirane strane obuhvaćene postupkom imale su mogućnost braniti svoje interese tijekom ispitnog postupka, u skladu s odredbama Osnovne uredbe.

Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Nije bilo potrebno obratiti se vanjskim stručnjacima.

Ocjena utjecaja

Ovaj prijedlog rezultat je provedbe Osnovne uredbe.

Osnovnom uredbom ne predviđa se opća ocjena utjecaja, ali se u njoj nalazi iscrpan popis uvjeta koje je potrebno ocijeniti.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

Sažetak predloženog djelovanja

U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann et al. i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10P Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd, Sud Europske unije („Sud”) poništio je Uredbu Vijeća (EZ) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama („Uredba”). Uredba je poništena u mjeri u kojoj se odnosi na Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („dotični proizvođači izvoznici”).

U pripadajućim presudama Suda navedeno je da su institucije Unije trebale ispitati zahtjeve za primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva („MET”) koje su podnijeli dotični proizvođači izvoznici i o njima donijeti odluku.

Člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa se da institucije moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poštovale presude Suda.

Kako bi se pridržavala te obveze, Komisija je odlučila ispitati točku na koju utječe ta protupravnost i ispitati jesu li za dotične proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva.

Priloženi Komisijin prijedlog Provedbene Uredbe Vijeća o uvođenju konačne antidampinške pristojbe za dotične proizvođače izvoznike za razdoblje obuhvaćeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1472/2006 (od 7. travnja 2006. do 7. listopada 2009.) donosi se nakon što se zainteresiranim stranama omogući dostatni rok za dostavu primjedbi na dokument o konačnoj objavi od 22. studenoga 2013.

Predlaže se da Vijeće usvoji priloženi prijedlog Uredbe koji bi trebalo objaviti u Službenom listu Europske unije što je prije moguće.

Pravna osnova

Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice i članak 266. UFEU-a.

Načelo supsidijarnosti

Prijedlog je u isključivoj nadležnosti Unije. Načelo supsidijarnosti stoga se ne primjenjuje.

Načelo proporcionalnosti

Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti jer je način djelovanja opisan u gore navedenoj Osnovnoj uredbi i njime se ne dopušta mogućnost za donošenje odluka na nacionalnoj razini.

Pokazatelj o načinu na koji se financijsko i administrativno opterećenje koje nastaje za Uniju, nacionalne vlade, regionalne i lokalne vlasti, gospodarske subjekte i građane svodi na minimum i o njegovoj proporcionalnosti cilju prijedloga nije primjenjiv.

Izbor instrumenata

Predloženi instrumenti: Provedbena uredba Vijeća.

Ostala sredstva ne bi bila primjerena jer se Osnovnom uredbom ne predviđaju druge mogućnosti.

4.           POSLJEDICE ZA PRORAČUN

Prijedlog nema posljedice za proračun Unije.

2014/0044 (NLE)

Prijedlog

PROVEDBENE UREDBE VIJEĆA

o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”),

uzimajući u obzir članak 266. UFEU-a,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice[5] („Osnovna uredba”), a posebno njezin članak 9. i članak 14. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Europska komisija („Komisija”) nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom,

budući da:

A. POSTUPAK

(1)       Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjištima od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Vijetnama („Privremena uredba”)[6].

(2)       Vijeće je Uredbom Vijeća (EZ) br. 1472/2006[7] uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjištima od kože, podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006” ili „sporna uredba”).

(3)       Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008[8] proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije.

(4)       Vijeće je nastavno na reviziju nakon isteka mjera pokrenutu 3. listopada 2008.[9] dodatno proširilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 1294/2009[10], tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Uredba Vijeća (EZ) br. 1294/2009”).

(5)       Trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („dotični proizvođači izvoznici”) osporili su spornu uredbu pri Prvostupanjskom sudu (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća [2010.] ECR II-671 i od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća [2010.] ECR II-747 („presude Općeg suda”).

(6)       Dotični proizvođači izvoznici uložili su žalbu na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann et al. i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10P Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („presude”), Sud Europske unije („Sud”) ukinuo je presude Općeg suda. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točki (b) Osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (stavak 36. presude u predmetu C-249/10 P i stavci 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)       Sud je zatim dao vlastitu presudu u vezi s ovim pitanjem. Smatrao je: „[…] Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet sporne uredbe. Zatim se mora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe na žalitelje različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je očito iz prethodnog stavka 38., da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnoga gospodarstva vrijedili i za žalitelje, tada su i žalitelji trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun individualne dampinške marže nije bio moguć” (stavak 42. presude u predmetu C-249/10 P i stavak 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)       Sud je posljedično poništio spornu uredbu u pogledu u kojem se odnosi na dotične proizvođače izvoznike.

(9)       Člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da institucije moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poštovale presude Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidamping, usklađenost s presudom suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom iz kojeg je izbačena protupravnost koju je utvrdio Sud.[11]

(10)     Prema sudskoj praksi Suda, postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do protupravnosti.[12] Pod time se posebno podrazumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. U situaciji kad uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere bude poništena, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se zaključuje taj antidampinški postupak više nije dio pravnog poretka Unije[13], osim ako je do protupravnosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(11)     U ovom je predmetu do protupravnosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren u točki u kojoj je došlo do protupravnosti i ispitati jesu li za dotične proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva.

(12)     Institucije su stoga ispitale te zahtjeve za MET koji se odnose na razdoblje od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. koje je bilo razdoblje ispitnog postupka („RIP”).

(13)     Dotični proizvođači izvoznici pozvani su na suradnju. Zainteresirane strane dobile su priliku da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i da zatraže raspravu u rokovima određenim u pismima koja su im poslana.

(14)     S obzirom na to da je antidampinški postupak koji je doveo do donošenja sporne uredbe proveden tijekom 2005. i 2006., Komisija nije bila sigurna da ima točne podatke za kontakt potencijalno zainteresiranih strana. Stoga je Komisija pozvala sve potencijalno zainteresirane strane da naznače žele li primiti objavu u skladu s člankom 20. Osnovne uredbe u obavijesti objavljenoj u Službenom listu[14].

B.        ZAMJENA SPORNE UREDBE NOVIM AKTOM RADI USKLAĐIVANJA S PRESUDAMA

(15)     Institucije Zajednice mogu ispraviti aspekte sporne Uredbe koji su doveli do njezinog djelomičnog poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda ne odnosi[15].

(16)     Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte sporne Uredbe koji nisu u skladu s osnovnom Uredbom i koji su stoga prouzročili njezino poništenje u pogledu proizvođača izvoznika.

(17)     Svi ostali utvrđeni zaključci u spornoj Uredbi koje Opći sud nije poništio i dalje su važeći i ovime postaju dio ove Uredbe.

(18)     Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama.

1.           Ispitivanje zahtjeva za MET

(19)     Razlog za poništenje sporne uredbe u pogledu dotičnih proizvođača izvoznika bio je taj što su institucije trebale ispitati potkrijepljene zahtjeve za MET koje su im dostavili dotični proizvođači izvoznici u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkama (b) i (c) Osnovne uredbe.

(20)     Institucije su stoga analizirale zahtjeve za MET. Ocjenom se pokazalo da dostavljeni podaci nisu bili dostatni kao dokaz da dotični proizvođači izvoznici posluju pod uvjetima tržišnog gospodarstva (vidi detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi 23. i sljedećim uvodnim izjavama).

(21)     Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi zahtijevati MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu svrhu, prvim podstavkom članka 2. stavka 7. točke (c) određuje se da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je određeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim, institucije EU-a nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete određene za priznavanje tog statusa. Suprotno tome, institucije EU-a trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio dotični proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji određeni prvim podstavkom članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču dodijelio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očite pogreške (stavak 32. presude u predmetu C-249/10 P i stavak 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(22)     Komisija je, unatoč tome što je teret dokazivanja na dotičnim proizvođačima, ipak pružila dotičnim proizvođačima izvoznicima mogućnost da dostave dodatne podatke. Nijedan od dotičnih izvoznika nije dostavio zatražene dodatne podatke čak ni nakon što su dobili podsjetnik u vezi s tim i upozorenje u vezi s posljedicama koje će snositi ne dostave li te podatke.

(23)     Ispitnim je postupkom otkriveno da je jedan proizvođač izvoznik koji se nalazi u Hong Kongu (prvo trgovačko društvo) tijekom početnog RIP-a bilo povezano s drugim dotičnim proizvođačem izvoznikom (drugo trgovačko društvo). Njihovi zahtjevi za MET stoga su ocijenjeni zajedno. Drugo trgovačko društvo nije uspjelo riješiti nedostatke koje je utvrdila Komisija te je, na temelju podataka koje je imala na raspolaganju, Komisija zaključila da prvo i drugo trgovačko društvo nisu uspjeli dokazati da posluju u uvjetima tržišnog gospodarstva kako je određeno člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe zbog sljedećih razloga.

(24)     U pogledu prvog kriterija (poslovne odluke), službena isprava „potvrda o odobrenju” tog trgovačkog društva odnosila se na količinsko ograničenje proizvodnje dotičnog proizvoda i obvezu prodaje isključivo za izvoz. U nekoliko poglavlja statuta tog trgovačkog društva navedena je obveza podnošenja izvješća lokalnim nadležnim tijelima, posebno u pogledu utvrđivanja prodajnih cijena i deviznih operacija. U obrascu za MET navedeno je da to trgovačko društvo ima dugoročne zajmove, bez osiguranja, bez kamata i bez fiksnih uvjeta otplate. Drugi kriterij (Računovodstvo) i treći kriterij (imovina i „prenošenje”) nisu ispunjeni jer nisu dostavljena izvješća vanjskih revizora i izvješća o provjeri kapitala.

(25)     Za jednog drugog dotičnog proizvođača izvoznika koji također ima sjedište u Hong Kongu (treće trgovačko društvo) utvrđeno je da je povezan s proizvođačima dotičnog proizvoda iz NRK-a. Stoga je od trećeg trgovačkog društva zatraženo da dostavi obrasce zahtjeva za MET za proizvođače iz NRK-a s kojima je povezano. Nisu dostavljeni nikakvi podaci. Zaključeno je da treće trgovačko društvo nije uspjelo dostaviti dostatne dokaze kojima bi dokazalo da proizvođači s kojima je povezano posluju u uvjetima tržišnog gospodarstva kako je zatraženo na temelju članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe. Stoga se trećem trgovačkom društvu nije moglo dodijeliti MET.

(26)     Zahtjev za MET koji je podnijelo četvrto trgovačko društvo sadržavao je mnogo dokumenata i priloga koji su bili samo na kineskom, bez prijevoda na engleski jezik. Usto, u njemu se nisu nalazili podaci na temelju kojih bi bila moguća ocjena usklađenosti tog trgovačkog društva s prvim kriterijem (Poslovne odluke), drugim kriterijem (Računovodstvo) i trećim kriterijem (Imovina i „prenošenje”) kako je određeno člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe.

(27)     U pogledu prvog kriterija (Poslovne odluke), to trgovačko društvo nije dostavilo svoj statut i zatražene preslike ugovora. Za drugi i treći kriterij nisu dostavljeni prijevodi revidiranih računa na engleski jezik. To društvo nije uspjelo pružiti zatraženo objašnjenje za to što tijekom RIP-a nije ostvarilo prodaju na domaćem tržištu. Izvješća o provjeri kapitala nisu dostavljena. Nadalje, nisu dostavljeni ni zatraženi dokumenti kojima se pokazuju različiti koraci u području poslovnih odluka i troškova, kao što su pregovori s važnim dostavljačima i primjeri ugovora o radu.

(28)     Zahtjevom za MET koji je dostavilo peto trgovačko društvo nije se uspjelo dokazati da to trgovačko društvo posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva s obzirom na to da ono nije dostavilo podatke potrebne za ocjenu njegove usklađenosti s prvim kriterijem (Poslovne odluke), drugim kriterijem (Računovodstvo) i trećim kriterijem (Imovina i „prenošenje”).

(29)     Točnije, u pogledu prvog kriterija, peto trgovačko društvo nije dostavilo zahtjeve za MET za pet ostalih povezanih trgovačkih društava koja pripadaju istoj grupaciji i za koje se čini da su prodavala dotični proizvod. U pogledu drugog kriterija, peto trgovačko društvo nije dostavilo revidirane financijske izvještaje za 2003. godinu, a revidirana izvješća za 2002. i 2004. sadržavaju komentare zbog kojih je pouzdanost odgovarajućih financijskih izvještaja upitna. Konačno, peto trgovačko društvo nije dostavilo izvješće o provjeri kapitala i podatke o tome kada je i pod kojim uvjetima nabavljena proizvodna oprema.

(30)     Prvim podstavkom članka 2. stavka 7. točke (c) predviđa se da zahtjev koji podnosi proizvođač koji zahtijeva MET mora sadržavati dostatne dokaze, kako je navedeno u toj odredbi, da proizvođač posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva. Zahtjevi za MET nisu sadržavali te dokaze.

(31)     Nadalje, Komisija je poslala dotičnim proizvođačima izvoznicima pisma za dopunu podataka iako nije imala zakonsku obvezu to učiniti, ali od toga nije bilo koristi.

(32)     Na temelju toga Komisija je obavijestila dotične proizvođače izvoznike o svojoj namjeri da im ne dodijeli MET i dala im priliku da iznesu svoje komentare.

(33)     Na usmenoj raspravi i u svojim pismenim primjedbama dotični proizvođači izvoznici nisu osporili Komisijinu ocjenu njihovih zahtjeva za MET.

(34)     Zaključuje se da nijedan od dotičnih proizvođača izvoznika nije ispunio sve uvjete određene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe zbog čega se nijednom od njih ne dodjeljuje MET.

(35)     Podsjeća se da je Sud smatrao da su dotični proizvođači izvoznici, da su institucije utvrdile da za njih prevladavaju uvjeti tržišnog gospodarstva, trebali ostvarivati korist od iste stope kao trgovačko društvo u uzorku kojem je odobren MET.

(36)     Međutim, s obzirom na to da MET nije dodijeljen nijednom od dotičnih proizvođača izvoznika kao posljedica nalaza u nastavljenom ispitnom postupku, nijedan od dotičnih proizvođača izvoznika ne bi trebao ostvarivati korist od pojedinačne stope pristojbe trgovačkog društva u uzorku kojem je odobren MET.

(37)     Stoga bi za dotične proizvođače izvoznike trebalo uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na NRK za razdoblje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te Uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije nakon isteka mjera, produženo je 30. prosinca 2009. do 31. ožujka 2011. Protupravnost utvrđena u presudama u tome je što institucije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode dotični proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi ili pristojbi trgovačkog društva u uzorku kojem je odobren MET.

(38)     Na temelju protupravnosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode dotični proizvođači izvoznici iz plaćanja ikakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila protupravnost koju je Sud utvrdio stoga treba ponovno ocijeniti jedino primjenjivu antidampinšku stopu pristojbe, a ne i same mjere.

(39)     Odustanu li institucije od ponovnog uvođenja pristojbi na odgovarajućoj razini, time bi se potaknulo nepravedno obogaćivanje, s obzirom na to da je uvoz proizvoda koji proizvodi dotični proizvođač izvoznik bio izvršen pod pretpostavkom da će biti naplaćena odgovarajuća pristojba. Ta je pristojba stoga uračunana pri odlučivanju o prodajnoj cijeni dotičnih proizvoda.

(40)     S obzirom na to da je zaključeno da bi trebalo ponovno uvesti preostalu pristojbu u pogledu dotičnih proizvođača izvoznika po istoj stopi po kojoj je na početku uvedena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1472/2006, nisu potrebne izmjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 388/2008 i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1294/2009. Te uredbe i dalje vrijede za dotične proizvođače izvoznike.

2.           Komentari zainteresiranih strana

(41)     Dotični proizvođači izvoznici tvrde, kao prvo, da je bilo pretjerano teško, ako ne i nemoguće dostaviti dodatne podatke koje je Komisija zatražila, a kojima je obuhvaćeno razdoblje od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005.

(42)     Kao drugo, tvrdili su da Sud nije spornu uredbu poništio samo zbog propusta institucija da uopće ispitaju njihove zahtjeve za MET, nego i zbog toga što institucije nisu provele utvrđivanje MET-a trgovačkih društava koja jesu i onih koja nisu u uzorku u roku od tri mjeseca od pokretanja ispitnog postupka, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 7. točkom (b) Osnovne uredbe. Te su strane tvrdile da taj propust više nije moguće ispraviti. Oni smatraju da bi u svakom slučaju, kao posljedica povrede tromjesečnog roka, i sva trgovačka društva u uzorku koja su zatražila MET trebala biti tretirana kao da im je MET dodijeljen te da su stoga institucije bile obvezne ponovno izračunati prosječnu dampinšku maržu za trgovačka društva koja su dobila MET.

(43)     Kao treće, oni tvrde da je antidampinški postupak bio zaključen na isteku antidampinških mjera 31. ožujka 2011. i da stoga nije bilo moguće da institucije taj postupak nastave u točki u kojoj je došlo do protupravnosti. Smatraju da umjesto toga institucije imaju obvezu pokrenuti novi ispitni postupak kojim neće biti obuhvaćeni samo zahtjevi za MET, nego i postojanje dampinga, štete i interesa Unije.

(44)     Kao četvrto, tvrde da bi predloženi način usklađivanja s presudama doveo do retroaktivnog uvođenja antidampinških pristojbi. To bi pak bilo protiv načela pravne sigurnosti, prava na učinkoviti pravni lijek i članka 10. stavka 1. Osnovne uredbe.

(45)     Kao peto, oni tvrde da se institucije ne mogu ograničiti na ocjenjivanje zahtjeva za MET koje predstavljaju dotični proizvođači izvoznici. Smatraju da institucije umjesto toga trebaju ocijeniti sve zahtjeve za MET koje su predstavila trgovačka društva koja nisu u uzorku. Ne učine li to, time bi prekršili načelo nediskriminacije.

(46)     Konačno, strane osporavaju tvrdnju da bi izostanak ponovnog uvođenja mjera za posljedicu imao neopravdano obogaćivanje. Tvrdilo se da, s obzirom na to da za dotične izvoznike nisu vrijedile poništene antidampinške mjere, izostanak uvođenja tih mjera ne bi doveo do neopravdanog obogaćivanja subjekata na koje bi se njime utjecalo.

3.           Analiza komentara

(47)     Kao odgovor na prvu tvrdnju, institucije podsjećaju da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji želi zahtijevati MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu svrhu, prvim podstavkom članka 2. stavka 7. točke (c) predviđa se da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je određeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim, kako je Sud smatrao u presudama (vidi prethodnu uvodnu izjavu 21.), institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete određene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio dotični proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni prvim podstavkom članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe ispunjene kako bi se tom proizvođaču dodijelio MET.

(48)     Stoga su institucije mogle jednostavno odbaciti zahtjev za MET na temelju toga što zahtjevi nisu sadržavali dostatne dokaze da proizvođač posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva. Stoga se odluka institucija da dotičnim proizvođačima izvoznicima pruže mogućnost da dopune svoje zahtjeve ne može kritizirati na temelju toga što je navodno donesena prekasno.

(49)     U pogledu druge tvrdnje da je utvrđivanje MET-a trebalo biti dovršeno u roku od tri mjeseca od pokretanja postupka, podsjeća se da prema sudskoj praksi drugi podstavak članka 2. stavka 7. točke (c) Osnovne uredbe ne sadržava nikakvu naznaku u vezi s posljedicama propusta Komisije da se pridržava tog tromjesečnog razdoblja. Stoga je stajalište Općeg suda da se odlukom o MET-u u kasnijoj fazi ne utječe na valjanost uredbe o uvođenju konačnih mjera sve dok podnositelji zahtjeva nisu dokazali da je, u slučaju da Komisija nije prekršila taj tromjesečni rok, Vijeće moglo donijeti drukčiju uredbu koja bi bila povoljnija za njihove interese nego sporna uredba.[16] Sud je nadalje prepoznao da institucije mogu promijeniti ocjenu MET-a prije donošenja konačnih mjera.[17]

(50)     Ta sudska praksa nije prekršena tim presudama. Sud se u presudama oslanja na obvezu Komisije da provede ocjenu u roku od tri mjeseca kako bi pokazao da obveza te ocjene postoji neovisno o tome primjenjuje li Komisija uzorkovanje ili ne. Sud se ne izjašnjava u vezi s pitanjem koje su pravne posljedice ako Komisija zaključi ocjenjivanje MET-a u kasnijoj fazi ispitnog postupka. Sud samo presuđuje da institucije nisu mogle potpuno zanemariti zahtjeve za MET, nego su ih morale ocijeniti najkasnije pri uvođenju konačnih mjera.

(51)     U ovom slučaju dotični proizvođači izvoznici nisu pokazali da bi, da je Komisija ocjenu MET-a provela u roku od tri mjeseca nakon pokretanja antidampinškog postupka u 2005., Vijeće možda bilo donijelo drukčiju uredbu koja bi bila povoljnija za njihove interese nego sporna uredba. Stoga se druga tvrdnja odbacuje.

(52)     U pogledu treće tvrdnje, odnosno tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011., institucije ne vide zašto bi istek mjera bio bitan za mogućnost Vijeća da donese novi akt kojim bi se zamijenilo poništeni akt.

(53)     Kako je prethodno objašnjeno u uvodnim izjavama 9. do 11., antidampinški su postupci i dalje otvoreni kao posljedica poništenja akta kojim se ti postupci zaključuju. Institucije imaju obvezu zaključiti te postupke jer se Osnovnom uredbom predviđa da se ispitne postupke mora zaključiti aktom institucija. .

(54)     U pogledu četvrte tvrdnje, člankom 10. stavkom 1. Osnovne uredbe, za koji je preuzet tekst članka 10. stavka 1. Sporazuma WTO-a o antidampingu („ADA”), propisuje se da se privremene mjere i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju jedino na proizvode koji ulaze u slobodan promet nakon stupanja na snagu odluke donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, ovisno o slučaju. U ovom slučaju, antidampinške pristojbe o kojima je riječ primjenjuju se samo na proizvode koji su ušli u slobodan promet nakon stupanja na snagu privremene i sporne (konačne) uredbe donesene u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(55)     Usto, smatra se i da uvođenje antidampinških pristojbi nema za posljedicu kršenje općih načela prava Unije, kao što je zaštita pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i prava na učinkoviti pravni lijek iz sljedećih razloga.

(56)     U vezi sa zaštitom pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, najprije se primjećuje da prema sudskoj praksi trgovci ne mogu zahtijevati zaštitu pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja ako su bili upozoreni na skoru promjenu trgovinske politike Unije.[18] U ovom slučaju, trgovci su objavom obavijesti o pokretanju postupka i privremene uredbe u Službenom listu, koje su obje i dalje dio pravnog poretka Unije, upozoreni na rizik da proizvodi koje proizvode dotični proizvođači izvoznici mogu podlijegati antidampinškoj pristojbi. Dotični proizvođači izvoznici stoga se nisu mogli osloniti na opća načela prava Unije o zaštiti pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(57)     Kao drugo, važno je naglasiti da uvođenje konačnih mjera nije retroaktivno. U sudskoj praksi Suda u tom se pogledu razlikuje između primjene novog pravila na situaciju koja je postala konačna (koja se naziva i postojećom ili konačno uspostavljenom pravnom situacijom)[19] i situacije koja je započela prije nego što je novo pravilo stupilo na snagu, ali koja još nije konačna (koja se naziva i privremenom situacijom)[20].

(58)     U ovom slučaju, stanje uvoza dotičnog proizvoda koji se dogodio tijekom razdoblja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 još nije postalo konačno jer, kao posljedica poništenja sporne uredbe, antidampinška pristojba koja se na njega primjenjuje još nije konačno utvrđena. U isto su vrijeme trgovci objavom obavijesti o pokretanju postupka i privremene uredbe upozoreni da bi takva pristojba mogla biti uvedena. Uobičajena je sudska praksa sudova Unije da subjekti ne mogu steći legitimna očekivanja sve dok institucije ne donesu akt kojim se zaključuje administrativni postupak koji je postao konačan.[21]

(59)     Stoga uvođenje antidampinških pristojbi nije retroaktivno.

(60)     Nadalje, čak i da je uvođenje pristojbi retroaktivno, što nije, materijalnopravne odredbe prava Unije mogu se primijeniti na situacije koje su postojale prije njihova stupanja na snagu ako iz njihovih uvjeta, ciljeva ili općeg programa jasno slijedi da im se mora dati taj učinak[22]. Posebno se u predmetu T-180/01 Euroagri protiv Komisije[23] smatralo da: [I]ako općenito načelo pravne sigurnosti sprječava da neka mjera Zajednice ima učinak od vremenske točke prije njezine objave, iznimno može vrijediti suprotno ako je to nužno radi postizanja neke svrhe i ako su odgovarajuće ispoštovana legitimna očekivanja uključenih strana[24].

(61)     U ovom slučaju ta je svrha usklađivanje s obvezom institucija na temelju članka 266. UFEU-a. S obzirom na to da je Sud utvrdio protupravnost jedino u pogledu utvrđivanja primjenjive stope pristojbe, a ne i u pogledu uvođenja samih mjera (tj. u pogledu utvrđivanja dampinga, štete i interesa Unije), dotični proizvođač izvoznik nije mogao legitimno očekivati da neće biti uvedene nikakve antidampinške mjere. Posljedično, za to se uvođenje, čak i da je retroaktivno, što nije, ne može smatrati da su njime prekršena legitimna očekivanja.

(62)     Nije povrijeđeno ni pravo na učinkovit pravni lijek. Dotični proizvođači izvoznici mogu osporiti zakonitost ove Uredbe pred sudovima Unije.

(63)     U pogledu pete tvrdnje treba napomenuti da su dotični proizvođači izvoznici u drukčijem pravnom položaju nego ostala trgovačka društva koja nisu u uzorku koja su podnijela zahtjev za MET, ali koja nisu pred Sudom osporavala spornu uredbu. S obzirom na potonje, sporna je uredba postala konačna.

(64)     Konačno, da institucije ne predlože nikakve mjere, to bi dovelo do nepravednog obogaćivanja zbog razloga prethodno objašnjenih u uvodnoj izjavi 39. Tvrdnjom da ukinute pristojbe nikada nisu postojale jer se presudom uklanja spornu uredbu s retroaktivnim učinkom iz pravnog reda Unije zanemaruje se činjenica da su trgovci bili upozoreni na rizik od uvođenja pristojbi putem obavijesti o pokretanju postupka i privremene uredbe, i da su odluke u vezi s određivanjem cijena za proizvode koje proizvode dotični proizvođači izvoznici donesene u trenutku kad je na snazi bila konačna pristojba. U sudskoj praksi Suda prepoznaje se da bi vraćanje iznosa plaćenih za pristojbe koje su neopravdano naplaćene moglo biti odbijeno ako bi se njime prouzročilo neopravdano obogaćivanje primatelja.[25] Ta tvrdnja strana stoga se odbacuje.

4.           Komentari zainteresiranih strana nakon objave

(65)     Nakon objave, neke su zainteresirane strane ponovile da je Sud u cijelosti poništio uredbu u pogledu dotičnih proizvođača izvoznika. Oni su smatrali da su institucije obvezne, na temelju članka 266. UFEU-a, isplatiti povrat antidampinških pristojbi naplaćenih na temelju sporne uredbe u vezi s dotičnim proizvodima koje su proizveli dotični proizvođači izvoznici, i da institucije imaju mogućnost, ali ne i obvezu, donijeti novi akt pod uvjetom da se novim aktom ne krši pravo Unije i da na taj akt ne utječu iste nepravilnosti kao one koje je u svojoj presudi utvrdio Sud.

(66)     U pogledu povrata plaćenih antidampinških pristojbi, službe Komisije uputile su nacionalnim carinskim tijelima obavijest od 31. svibnja 2012. da uvaže te zahtjeve za povrat, ali da uvoznike istovremeno obavijeste i da se ne može isključiti mogućnost da Komisija Vijeću predloži da ponovno uvede pristojbe na relevantni uvoz. Izričita svrha te informacije bila je izbjegavanje stvaranja legitimnih očekivanja.

(67)     U pogledu donošenja novog akta kojim bi se zamijenio poništeni akt, podsjeća se da u kontekstu administrativnih postupaka kao što su antidampinški postupci institucije imaju obvezu zatvoriti otvoren ispitni postupak konačnim aktom (vidi prethodne uvodne izjave 9., 10. i 53.). Donošenje konačnog akta kojim se zatvara otvoreni postupak stoga nije mogućnost, nego obveza institucija. Podrazumijeva se da svi novi akti moraju biti u skladu s pravom Unije i da se njima mora ukloniti protupravnost koju je Sud utvrdio. U pogledu kršenja prava Unije, zainteresirane strane tvrdile su, kao prvo, da ne postoji pravni temelj za nastavak ispitnog postupka u točki u kojoj je nastala protupravnost. Oni naglašavaju činjenicu da su antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) od dotičnih izvoznika istekle u ožujku 2011. Prema njihovu mišljenju, „oživljavanje mrtve antidampinške pristojbe” u suprotnosti je i s pravom Unije i s pravom WTO-a.

(68)     Zainteresirane strane previdjele su činjenicu da je kao posljedica poništenja antidampinški postupak koji je doveo do donošenja sporne uredbe i dalje otvoren u pogledu dotičnih proizvođača izvoznika (vidi prethodne uvodne izjave 9. do 11. i 52. do 53.). To što su mjere uvedene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1294/2009 istekle 2011., što je prije nego što je Sud donio presude, u tom je pogledu nebitno. U suprotnom bi mjere koje institucije moraju poduzeti radi usklađivanja s presudom suda ovisile o trajanju postupka pred sudovima Unije.

(69)     Kao drugo, oni tvrde da su dotični proizvođači izvoznici na Sudu osporili ne samo odbacivanje zahtjeva za MET, nego i utvrđivanje dampinga. Nadalje, presude su shvatili kao da u njima stoji da sporna uredba nije poništena zbog toga što institucije nisu ocijenile zahtjev za MET prije donošenja sporne uredbe, nego zato što Komisija to nije uspjela učiniti u roku od tri mjeseca. Prema njihovu mišljenju, iz toga slijedi da ni institucije nisu valjano ocijenile zahtjeve za MET trgovačkih društava u uzorku te da stoga nisu valjano utvrdile damping. Jedna je zainteresirana strana osim toga tvrdila i da su institucije trebale pri usklađivanju s presudom ocijeniti i sve zahtjeve za MET koje su podnijela ostala trgovačka društva koja nisu u uzorku.

(70)     To je tumačenje presude odbačeno prethodno u uvodnim izjavama 49. do 51. Spominjanje tromjesečnog roka u presudama tekstualan je argument kojim se pokazuje da trebaju biti ocijenjeni svi zahtjevi za MET, čak i u slučaju uzorkovanja. Sud ničime iz presuda ne krši prijašnju sudsku praksu o izostanku sankcija za kršenje tromjesečnog roka. To što je Sud poslovao prema načelima sudske ekonomičnosti i nije ispitao šest od devet zahtjeva protiv presuda Općeg suda znači da dotični proizvođači izvoznici te zahtjeve mogu ponovno iznijeti u slučaju da odluče pokrenuti nove postupke. Komisija i Vijeće mogu se u postupanju u skladu s presudama oslanjati na nalaze Općeg suda u kojima su te tvrdnje odbačene, s obzirom na to da te nalaze Sud nije proglasio nevaljanima. Konačno, u ovom trenutku ne postoji potreba za ispitivanje zahtjeva za MET ostalih trgovačkih društava koja nisu u uzorku jer je sporna uredba u pogledu tih ostalih trgovačkih društava koja nisu u uzorku postala konačna.

(71)     Treće, zainteresirane strane tvrdile su da su institucije odstupile od svoje uobičajene prakse usklađivanja s presudama kojima se poništavaju konačne antidampinške mjere, uključujući i postupke institucija nakon presude Suda u predmetu Industrie des Poudres Spheriques („IPS”)[26]. Posebno ističu da je Komisija objavila obavijesti o ponovnom otvaranju ispitnog postupka u Službenom listu i predložila Vijeću nove mjere koje bi trebalo donijeti u budućnosti.

(72)     Činjenice ovog predmeta, međutim, razlikuju se od onih iz prijašnjih poništenja. Kako je prethodno objašnjeno u uvodnim izjavama 38. i 61., protupravnost koju je utvrdio Sud ne odnosi se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije pa stoga ni na načelo uvođenja pristojbe, nego samo na točnu stopu pristojbe. Suprotno tome, prethodna poništenja na koja su se oslanjale zainteresirane strane odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije. Institucije su stoga smatrale da bi bilo prikladnije donijeti nove mjere za budućnost.

(73)     Jedna zainteresirana strana također se oslanja na poništenja iz predmeta T-221/05 Huvis protiv Vijeća i predmeta T-249/06 Interpipe Nikopolsky protiv Vijeća. Ta su poništenja bila djelomična s obzirom na to da je dio pristojbe ostao na snazi. Razlog za to bio je taj što je Opći sud mogao sam odlučiti koja je primjerena razina pristojbe s obzirom na to da je smatrao da prilagodbu treba izvršiti na određeni način. Suprotno tome, u ovom je slučaju Sud smatrao da ne može u ime Komisije i Vijeća donijeti odluku o tome bi li dotičnim proizvođačima izvoznicima trebalo dodijeliti MET. Ta se odluka može donijeti jedino na temelju ocjene njihovih zahtjeva, što spada u nadležnost Komisije i Vijeća. Iz toga što Sud nije sam presudio u vezi s pitanjem bi li dotičnim proizvođačima izvoznicima trebalo dodijeliti MET ili ne isto je tako vidljivo da kršenje tromjesečnog roka ne vodi automatski do dodjeljivanja MET-a, kako tvrde određene zainteresirane strane.

(74)     Četvrto, zainteresirane strane ponovile su i da bi uvođenje antidampinških pristojbi na uvoz obuće od dotičnih proizvođača izvoznika bilo retroaktivno čime bi se prekršio članak 10. Osnovne uredbe i članak 10. ADA-e. Tvrdili su da bi se navodnim retroaktivnim uvođenjem prekršilo i legitimna očekivanja. Smatraju da su ta su legitimna očekivanja nastala na temelju zasebnih presuda zbog toga što je Komisija odstupila od svoje prijašnje prakse objavljivanjem obavijesti o nastavku postupka u Službenom listu ne odmah nakon poništenja, nego tek više od godinu dana nakon donošenja prve presude. Nadalje, tvrde da se općim načelom prava Unije o zaštiti pravne sigurnosti sprječava da akt Unije počne imati učinak od njegova datuma objave.

(75)     U uvodnim izjavama 54. do 59. objašnjeno je da uvođenje antidampinških pristojbi u ovoj uredbi nije retroaktivno.

(76)     Legitimna očekivanja nisu mogla nastati na temelju presuda jer je u njima objašnjeno da Komisija i Vijeće trebaju uspostaviti stopu po kojoj se određuje pristojba (vidi gornju uvodnu izjavu 7.).

(77)     U pogledu obavijesti, institucije kao prvo primjećuju da uopće ne postoji obveza objavljivanja te obavijesti jer institucije postupak nastavljaju od točke u kojoj je nastala protupravnost, a obavijest o pokretanju postupka ostaje dio pravnog poretka Unije. Kao drugo, navodna legitimna očekivanja temeljila bi se na razdoblju tišine. Međutim, u skladu sa sudskom praksom, izostanak djelovanja institucija ne može stvoriti legitimna očekivanja[27]. U svakom slučaju, navodno zakašnjela objava u Službenom listu nije predstavljala obavijest o nastavku postupka, nego obavijest kojom se zainteresirane strane pozivaju da se jave. Ona je objavljena zbog razloga određenih prethodno u uvodnoj izjavi 14. te ni ona ne može stvoriti legitimna očekivanja.

(78)     U pogledu općeg načela prava Unije o zaštiti pravne sigurnosti, prethodno je u uvodnoj izjavi 60. određeno da mjera Unije može početi imati učinak od vremenske točke prije njezine objave kad je to nužno radi svrhe koju se namjerava ispuniti i kad su odgovarajuće ispoštovana legitimna očekivanja uključenih strana, što vrijedi za ovaj slučaj.

(79)     Kao peto, zainteresirane strane ponovile su i svoju tvrdnju o izostanku „nepravednog obogaćivanja uvoznika” koja je prethodno odbačena u uvodnoj izjavi 64.

(80)     Kao šesto, zainteresirane strane tvrdile su i da bi se predloženom provedbom prekršilo načelo interesa Unije kako je utvrđeno člankom 21. Osnovne uredbe s obzirom na to da bi uvođenje pristojbi bilo neopravdan teret za uvoznike u Uniji, a ne bi bilo ni od kakve koristi za industriju Unije u cjelini. U toj je tvrdnji zanemareno to što se ova uredba odnosi na uvoz dotičnog proizvoda koji je izvršen tijekom razdoblja primjene sporne uredbe, a ne na budući uvoz. U pogledu tog uvoza tijekom razdoblja primjene sporne Uredbe, institucije su uspostavile interes Unije u uvodnim izjavama 241. do 286. sporne uredbe. Sudovi Unije nisu utvrdili nikakve protupravnosti u pogledu tih uvodnih izjava.

(81)     Kao sedmo, zainteresirane strane tvrdile su i da nisu sve zainteresirane strane dobile mogućnost braniti svoja prava, nego samo one koje su mogle dokazati da su kao takve bile registrirane u početnom ispitnom postupku. Prema njihovu mišljenju, predloženim pristojbama utjecat će se i na trgovačka društva koja u početnom ispitnom postupku nisu bila registrirana kao zainteresirane strane. Usto, tvrdili su da institucije nisu objavile nikakvu obavijest odmah nakon presude Suda i da stoga nije na vrijeme bilo nikakvih informacija u vezi s planiranom provedbom.

(82)     S obzirom na to da su institucije nastavile postupak u točki kad je nastala protupravnost, normalno je da su institucije obavijest naslovile na one strane koje su u tom postupku zainteresirane strane. Usto, ostale zainteresirane strane ništa nije sprječavalo da se jave, a neke su to i učinile te su bile smatrane zainteresiranim stranama od trenutka kad su se javile nadalje. To što je obavijest objavljena tek više od godine dana nakon što je donesena prva od dviju presuda nema utjecaj na zakonitost ove uredbe s obzirom na to da su sve zainteresirane strane na vrijeme bile obaviještene da mogu izraziti svoje stavove.

(83)     Kao osmo, dotični proizvođači izvoznici tvrdili su da su njihova prava na obranu prekršena zbog toga što je Komisija ocijenila njihove zahtjeve za MET tek 2012./2013., a ne 2005./2006. Oni tvrde da su, da je ocjenjivanje provedeno 2005./2006., tada mogli dostaviti određene podatke koje više ne mogu jer su u međuvremenu neki dokumenti uništeni i/ili zato što sada imaju druge zaposlenike.

(84)     U tom pogledu podsjeća se da za Komisiju ne postoji obveza da od proizvođača izvoznika zatraži da on dopuni svoj zahtjev za MET. Komisija i Vijeće svoje ocjene mogu temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik (vidi prethodne uvodne izjave 21., 22. i 31.). Nadalje, dotični proizvođači izvoznici nisu osporili Komisijinu ocjenu njihovih zahtjeva za MET, a nisu ni utvrdili dokumente ili zaposlenike na koje više ne mogu računati. Taj je navod stoga toliko apstraktan da institucije pri ocjenjivanju zahtjeva za MET ne mogu uzeti u obzir te poteškoće. S obzirom na to da se ta tvrdnja temelji na nagađanju i da nije potkrijepljena preciznim naznakama o tome koji dokumenti i koje osobe više nisu dostupne i koja je važnost tih dokumenata i osoba za ocjenu zahtjeva za MET, ta se tvrdnja mora odbaciti.

(85)     Zainteresirane strane tvrdile su da bi se predloženom provedbom prekršilo članak II. stavak 1. točku (b) GATT-a iz 1994. s obzirom na to da su institucije predložile retroaktivno uvođene antidampinške pristojbe na uvoz obuće od dotičnih izvoznika za koje su antidampinške mjere već istekle. Usto, zainteresirane strane tvrdile su da se, s obzirom na to da ne postoje pravno primjenjive antidampinške mjere na snazi za dotični uvoz, predviđenom provedbom krši članke 10., 5.1. i 5.6. ADA-e. U skladu s tim člancima institucije mogu ponovno uvesti konačne antidampinške pristojbe nakon pokretanja novog ispitnog postupka i nakon nove odluke u smislu članka 9.1. ADA-e.

(86)     Te se tvrdnje temelje na mišljenju da su institucije bile spriječene u nastavljanju postupka u točki u kojoj se dogodila protupravnost i da bi uvođenje pristojbi bilo retroaktivno. Zbog prethodno navedenih razloga to je stajalište pogrešno. Stoga nije potrebno detaljnije se baviti tvrdnjama uloženima u vezi s navodnim kršenjem pravila WTO-a.

5.           Članak 221. Carinskog zakonika Zajednice

(87)     Člankom 221. Uredbe Vijeća (EEZ) 2913/1992 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice[28] propisuje se da se obavješćivanje o iznosu pristojbe ne izvršava nakon isteka trogodišnjeg razdoblja od datuma nastanka carinskog duga. Primjenom bi se moglo onemogućiti provedbu presuda u svim slučajevima kad su nacionalna carinska tijela i/ili suci prihvatili protupravnost nacionalnih carinskih obavijesti koje su se temeljile na spornoj uredbi i dotičnih proizvoda koje proizvode dotični proizvođači izvoznici. U takvim situacijama, nacionalna carinska tijela moraju biti u mogućnosti poslati obavijest o iznosu pristojbe i nakon tri godine od datuma nastanka carinskog duga.

(88)     Suprotno mišljenju zainteresiranih strana, članak 221. Carinskog zakonika Zajednice ne primjenjuje se automatski na shvaćanje antidampinških pristojbi. Ni sam Carinski zakonik Zajednice ni osnovna Uredba ne sadržavaju odredbu koja bi prouzročila primjenu Carinskog zakonika Zajednice na shvaćanje antidampinških pristojbi. U skladu s člankom 14. stavkom 1. osnovne Uredbe, uredba o uvođenju pristojbi utvrđuje oblik, stopu i druge uvjete shvaćanja pristojbi.

(89)     Stoga ova Uredba ne omogućuje primjenjivanje članka 221. Carinskog zakonika Zajednice nego određuje neovisna pravila za vremensko ograničenje. Ta su neovisna pravila opravdana u sljedećim slučajevima: zbog razloga prethodno utvrđenih u uvodnim izjavama 54. do 59. i 66., predloženo ponovno uvođenje pristojbi nema retroaktivan učinak, i u svakom slučaju, zbog razloga prethodno utvrđenih u uvodnim izjavama 60. i 61. i 76. do 80., ono nije u suprotnosti s općim načelima prava Unije o zaštiti pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja.

(90)     Usto, početno obavješćivanje o iznosu pristojbe izvršeno je u roku od tri godine. Međutim, nakon presuda postalo je nužno ponovno ocijeniti je li potrebno smanjiti carinski dug kao posljedicu ocjene zahtjeva za MET dotičnih proizvođača izvoznika. S obzirom na to da tijekom te ocjene nije bilo pravnog temelja za zadržavanje plaćene carinske pristojbe, Komisija je nacionalnim carinskim tijelima dala uputu da uvaže te zahtjeve za povrat isplaćenog iznosa, ali da u isto vrijeme obavijeste uvoznike o tome da se ne može isključiti mogućnost da Komisija Vijeću predloži da ponovno uvede pristojbe na relevantni uvoz (vidi prethodnu uvodnu izjavu 62.).

(91)     Iz tih su razloga opravdana neovisna pravila o vremenskom ograničenju koje je različito od onoga u članku 221. Carinskog zakonika Zajednice.

(92)     Unatoč tome, kako bi se osigurala pravna sigurnost i kako bi se odrazile određene okolnosti ovog slučaja, smatra se primjerenim odrediti da se obavješćivanje dužnika o iznosu pristojbe izvrši najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(93)     Zainteresirane strane tvrdile su da institucije ne mogu odstupati od članka 221. Carinskog zakonika Zajednice na temelju članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe. Oni smatraju da se Osnovnom uredbom dodjeljuje nadležnost samo za uvođenje antidampinških pristojbi, ali ne i za donošenje pravila o naplati i povratu antidampinških pristojbi. Potonja pravila moraju se odrediti isključivo Carinskim zakonikom Zajednice. Ona se temelje na presudi Suda u predmetu C-201/04 Molenbergnatie. Zainteresirane strane tvrdile su i da se u provedbenom aktu kao što su uredbe Vijeća o uvođenju antidampinških mjera ne može odstupati od zakonodavnih akata kao što je Carinski zakonik Zajednice. Konačno, strane su tvrdile da bi se odstupanjem od članka 221. Carinskog zakonika Zajednice narušilo pravnu sigurnost s obzirom na to da je ustaljena sudska praksa da se nakon isteka razdoblja ograničenja zakonski dugovana pristojba više ne može nadoknaditi.

(94)     Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 88., Carinski zakonik Zajednice ne primjenjuje se automatski na shvaćanje antidampinških pristojbi, nego se primjenjuje samo u slučajevima i u mjeri u kojima Uredba kojom se propisuju pristojbe određuje njegovu primjenu. Stoga je argument iz tog razloga potrebno odbiti kao neutemeljen. U svakom slučaju, člankom 14. Osnovne uredbe, koja je zakonodavni akt koja predstavlja lex specialis Carinskom zakoniku Zajednice, dodjeljuje se ovlasti širokog opsega Vijeću za odstupanje od Carinskog zakonika Zajednice. Prema članku 14. stavku 1. Osnovne uredbe, države članice naplaćuju pristojbe u obliku, prema navedenoj stopi i u skladu s drugim uvjetima određenima Uredbom o uvođenju tih pristojbi. Suprotno mišljenju koje su izrazile strane, člankom 14. Osnovne uredbe obuhvaćena je i naplata pristojbi, a ne samo njihovo uvođenje. Člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe predviđa se da Vijeće može donijeti „posebne odredbe”; iz navedenog primjera zajedničke definicije pojma podrijetla vidljivo je da se takvim posebnim odredbama može odstupati, među ostalim, od Carinskog zakonika Zajednice. U predmetu Molenbergnatie, članak 221. Carinskog zakonika Zajednice bio je primjenjiv upravo zato što se uredbom o uvođenju antidampinških pristojbi od njega nije odstupalo. Nadalje, očito je da svako odstupanje trebaju opravdati institucije, i da se treba zadržati duh u osnovi članka 221. Carinskog zakonika Zajednice, odnosno pravna sigurnost, kao što je slučaj i u ovoj Uredbi. Tvrdnje se stoga odbacuju.

(95)     Jedna je zainteresirana strana tvrdila da bi dvogodišnji rok za obavješćivanje dužnika o iznosu pristojbe, naveden u prethodnoj uvodnoj izjavi (92), trebalo primijeniti u kontekstu druge rečenice članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika Zajednice, kojom se predviđa produženje trogodišnjeg razdoblja u kojem carinska nadležna tijela naplaćuju pristojbu u slučaju protuzakonitog ponašanja. Nadalje, ta zainteresirana strana tvrdila je da bi to produženje trebalo primijeniti na trogodišnji rok u kojem je predviđeno da uvoznici zatraže povrat pristojbi prema članku 236. Carinskog zakonika. Institucije smatraju da nema temelja za prihvaćanje tih zahtjeva. Iznimka trogodišnjem pravilu predviđenom drugom rečenicom članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika Zajednice nije dovoljno široka da bi se dopustila učinkovita usklađenost s presudama. Ne postoji opravdanje za produženje roka za uvoznike koji uvoze dotični proizvod od dotičnih proizvođača izvoznika i koji svoj carinski dug nisu uspjeli osporiti na vrijeme.

6.           Zaključak

(96)     Uzimajući u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi zaključeno je da bi trebalo ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za NRK u pogledu dotičnih proizvođača izvoznika za razdoblje primjene sporne Uredbe.

(97)     Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (40) nisu potrebne izmjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 388/2008 i Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 1294/2009. koje nastavljaju vrijediti za dotične proizvođače izvoznike.

C.        OBJAVA

(98)     Svi dotični proizvođači izvoznici i sve strane koje su se javile bili su obaviješteni o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe za dotične proizvođače izvoznike. Odobreno im je razdoblje u kojem su mogli uložiti primjedbe nakon objave i nekoliko je zainteresiranih strana upotrijebilo tu mogućnost. U tom je kontekstu održana i rasprava sa službenikom za rasprave.

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.           Uvodi se konačna antidampinška pristojba na uvoz obuće s gornjim dijelom od kože ili umjetne kože, isključujući sportsku obuću, obuću proizvedenu s pomoću posebne tehnologije, papuče i ostalu obuću za unutarnju uporabu te obuću sa zaštitom kapicom podrijetlom iz Narodne Republike Kine, koju proizvode trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd (dodatna oznaka TARIC B999) i koja je obuhvaćena sljedećim oznakama KN: 6403 20 00, ex 6403 30 00[29], ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00[30] za razdoblje primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006. Oznake TARIC navedene su u Prilogu ovoj Uredbi.

2.           Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

– „sportska obuća” znači obuća u smislu napomene 1. za podbrojeve uz poglavlje 64. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1719/2005[31];

– „obuća proizvedena s pomoću posebne tehnologije”znači obuća čija je cijena CIF po paru najmanje 7,5 EUR, za upotrebu u sportskim aktivnostima, s jednoslojno ili višeslojno oblikovanim potplatom, neispunjenom, proizvedena iz sintetičkih materijala koji po svojoj prirodi apsorbiraju udarce u smjeru okomitog ili lateralnog kretanja, s posebnim tehničkim svojstvima kao što su plinom ili tekućinom punjeni hermetički jastučići, mehaničke komponente za apsorpciju ili neutralizaciju udaraca, ili materijala kao što su polimeri niske gustoće, obuhvaćena oznakama KN ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98;

– „obuća sa zaštitnom kapicom” znači obuća u koju je ugrađena zaštitna kapica s otpornošću na udarce od najmanje 100 džula (1) i koja je obuhvaćena oznakama KN: ex 6403 30 00[32], ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00;

– „papuče i ostala obuća za unutarnju uporabu” znači obuća obuhvaćena oznakom KN ex 6405 10 00.

3.           Stopa konačne antidampinške pristojbe koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, na proizvode opisane u stavku 1., a koje proizvode trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd iznosi 16,5 %.

4.           Primjenjuju se odredbe koje su na snazi u vezi s carinskim pristojbama, uz iznimku članka 221. Uredbe Vijeća (EEZ) 2913/1992. od 12. listopada 1992. o Carinskom zakonu Zajednice[33]. Obavještavanje dužnika o iznosu pristojbe može se izvršiti više od tri godine nakon nastanka carinskog duga, ali ne kasnije od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 2.

Konačno se naplaćuju iznosi osigurani privremenom antidampinškom pristojbom prema Uredbi Komisije (EZ) br. 553/2006 od 27. ožujka 2006. Oslobađaju se osigurani iznosi iznad konačne stope antidampinških pristojba.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

[1]              SL L 343, 22.12.2009., str. 51.

[2]               SL L 275, 6.10.2006., str. 1.

[3]               SL L 117, 1.5.2008., str. 1.

[4]               SL L 352, 30.12.2009., str. 1.

[5]               SL L 343, 22.12.2009., str. 51.

[6]               SL L 98, 6.4.2006., str. 3.

[7]               Uredba Vijeća (EZ) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama (SL L 275, 6.10.2006., str. 1.).

[8]               Uredba Vijeća (EZ) br. 388/2008 od 29. travnja 2008. o proširenju konačnih antidampinških mjera uvedenih Uredbom (EZ) br. 1472/2006 o uvozu određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine, na uvoz istovjetnog proizvoda koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to da li je prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije (SL L 117, 1.5.2008., str. 1.).

[9]               SL C 251, 3.10.2008., str. 21.

[10]             Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 1294/2009 od 22. studenoga 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je proširena na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože koja se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa, bez obzira na to da li je prijavljena kao proizvod koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa ili nije, nakon revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 (SL L 352, 30.12.2009., str. 1.).

[11]             Spojeni predmeti 97, 193, 99 i 215/86 Asteris AE i ostali i Helenska Republika protiv Komisije [1988.] ECR 2181, stavci 27. i 28.

[12]             Predmet C-415/96 Španjolska protiv Komisije [1998.] ECR I-6993, stavak 31., predmet C-458/98 P Industrie des Poudres Sphériques protiv Vijeća [2000] I-8147, stavci 80. do 85., predmet T-301/01 Alitalia protiv Komisije [2008.] II-1753, stavci 99. i 142., spojeni predmeti T-267/08 i T-279/08 Région Nord-Pas de Calais protiv Komisije [2011.] II-0000, stavak 83.

[13]             Predmet C-415/96 Španjolska protiv Komisije [1998.] ECR I-6993, stavak 31., predmet C-458/98 P Industrie des Poudres Sphériques protiv Vijeća [2000.] I-8147, stavci 80. do 85.

[14]             SL C 295, 11.10.2013., str. 6.

[15]             Predmet C-458/98 P C-458/98 P Industrie des Poudres Sphériques protiv Vijeća [2000.] I-8147.

[16]             Predmet T-299/05 Shanghai Exceli M&E Enterprise i Shanghai Adeptech Precision protiv Vijeća [2009.] ECR II- 565 („Shanghai Excell”), stavci 116. do 146.

[17]             Predmet C-141/08 P, Foshan Shunde Yongjian Housewares & Hardware Co. Ltd. protiv Vijeća, stavci 94. nadalje.

[18]             Predmet 245/81 Edeka protiv Njemačke [1982.] ECR 2746, stavak 27.

[19]             Predmet 270/ Licata protiv ESC [1986.] ECR 2305, stavak 31., predmet C-60/98 Butterfly Mucis protiv CEDEM [1999.], stavak 24., predmet 68/69 Bundesknappschaft protiv Brock [1970.] ECR 171, stavak 6., predmet 1/73 Westzucker GmbH protiv. Einfuhrund Vorratsstelle für Zucker [1973.] 723, stavak 5., predmet 143/73 SOPAD protiv FORMA, a.o. [1973.] ECR 1433, stavak 8., predmet 96/77 Bauche [1978.] ECR 383, stavak 48., predmet 125/77 KoninklijkeScholten-Honig NV e.a. protiv Floofdproduktschaap voor Akkerbouwprodukten [1978.] ECR 1991, stavak 37., predmet 40/79 P. protiv Komisije [1981.] ECR 361, stavak 12., predmet T-404/05 Grčka protiv Komisije [2008.] ECR 11-272, stavak 77., C-334/07 P. Komisija protiv Freistaat Sachsen [2008.] ECR 1-9465, stavak 53.

[20]             Predmet T-176/01 Ferrière Nord protiv Komisije [2004.] ECR 11.3931, stavak 139., C-334/07 P Komisija protiv Freistaat Sachsen [2008.] ECR 1-9465, stavak 53.

[21]             Predmet C-169/95 Španjolska protiv Komisije [1997.] ECR I-135 stavci 51. do 54., spojeni predmeti T-116/01 i T-118/01, P&O European Ferries (Vizcaya) SA [2003.] ECR II-2957, stavak 205.

[22]             Predmet C-34/92 GruSa Fleisch protiv Hauptzollamt Hamburg-Jonas [1993.] ECR 1-4147, stavak 22. Iste ili slične rečenice mogu se pronaći npr. u spojenim slučajevima 212 do 217/80 Meridionale Industria Salumi α.δ. [1981.] ECR 2735, stavak 9. i 10., predmet 21/81 Bout [1982.] ECR 381, stavak 13.;predmet T-42/96 Eyckeler & Malt protiv Komisije [1998.] ECR 11-401, stavci 53. i 55. do 56.;

[23]             [2004.] ECR II-369, stavci 36. do 37.

[24]             Vidi i predmet C-337/88 Società agricola fattoria alimentare (SAFA) [1990.] ECR I-1, stavak 13.

[25]             Predmet 199/82 San Giorgio[1983.] ECR 3595, stavak 13.

[26]             Predmet 458/98 P Industrie des Poudres Sphériques protiv Vijeća od 3. listopada 2000.

[27]             Spojeni predmeti C-183/02 P i C-187/02 P Demesa i Territorio Histórico de Álava protiv Komisije [2004.] ECR I-10609, stavak 44.; spojeni predmeti T-427/04 i T-17/05 Francuska protiv Komisije [2009.] ECR II-4315, stavak 261.

[28]             SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

[29]             Na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 1549/2006 od 17. listopada 2006. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 301, 31.10.2006., str. 1.) ova je oznaka KN 1. siječnja 2007. zamijenjena oznakama KN ex 6403 51 05, ex 6403 59 05, ex 6403 91 05 i ex 6403 99 05.

[30]             Kako je određeno Uredbom Komisije (EZ) br. 1719/2005 od 27. listopada 2005. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 286, 28.10.2005., str. 1.). Opseg proizvoda utvrđen je kombinacijom opisa proizvoda u članku 1. stavku 1. i opisa proizvoda odgovarajućih oznaka KN.

[31]             SL L 286, 28.10.2005., str. 1.

[32]             Na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 1549/2006 od 17. listopada 2006. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 301, 31.10.2006., str. 1.) ova je oznaka KN 1. siječnja 2007. zamijenjena oznakama KN ex 6403 51 05, ex 6403 59 05, ex 6403 91 05 i ex 6403 99 05.

[33]             SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

PRILOG

Prijedlogu Provedbene uredbe Vijeća

o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode trgovačka društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd

Oznake TARIC za obuću s gornjim dijelom od kože ili umjetne kože kako je definirana u članku 1.

a) Od 7. listopada 2006.:

6403 30 00 39, 6403 30 00 89, 6403 51 11 90, 6403 51 15 90, 6403 51 19 90, 6403 51 91 90, 6403 51 95 90, 6403 51 99 90, 6403 59 11 90, 6403 59 31 90, 6403 59 35 90, 6403 59 39 90, 6403 59 91 90, 6403 59 95 90, 6403 59 99 90, 6403 91 11 99, 6403 91 13 99, 6403 91 16 99, 6403 91 18 99, 6403 91 91 99, 6403 91 93 99, 6403 91 96 99, 6403 91 98 99, 6403 99 11 90, 6403 99 31 90, 6403 99 33 90, 6403 99 36 90, 6403 99 38 90, 6403 99 91 99, 6403 99 93 29, 6403 99 93 99, 6403 99 96 29, 6403 99 96 99, 6403 99 98 29, 6403 99 98 99 i 6405 10 00 80

b) Od 1. siječnja 2007.:

6403 51 05 19, 6403 51 05 99, 6403 51 11 90, 6403 51 15 90, 6403 51 19 90, 6403 51 91 90, 6403 51 95 90, 6403 51 99 90, 6403 59 05 19, 6403 59 05 99, 6403 59 11 90, 6403 59 31 90, 6403 59 35 90, 6403 59 39 90, 6403 59 91 90, 6403 59 95 90, 6403 59 99 90, 6403 91 05 19, 6403 91 05 99, 6403 91 11 99, 6403 91 13 99, 6403 91 16 99, 6403 91 18 99, 6403 91 91 99, 6403 91 93 99, 6403 91 96 99, 6403 91 98 99, 6403 99 05 19, 6403 99 05 99, 6403 99 11 90, 6403 99 31 90, 6403 99 33 90, 6403 99 36 90, 6403 99 38 90, 6403 99 91 99, 6403 99 93 29, 6403 99 93 99, 6403 99 96 29, 6403 99 96 99, 6403 99 98 29, 6403 99 98 99 i 6405 10 00 80

c) Od 7. rujna 2007.:

6403 20 00 20, 6403 20 00 80, 6403 51 05 15, 6403 51 05 18, 6403 51 05 95, 6403 51 05 98, 6403 51 11 91, 6403 51 11 99, 6403 51 15 91, 6403 51 15 99, 6403 51 19 91, 6403 51 19 99, 6403 51 91 91, 6403 51 91 99, 6403 51 95 91, 6403 51 95 99, 6403 51 99 91, 6403 51 99 99, 6403 59 05 15, 6403 59 05 18, 6403 59 05 95, 6403 59 05 98, 6403 59 11 91, 6403 59 11 99, 6403 59 31 91, 6403 59 31 99, 6403 59 35 91, 6403 59 35 99, 6403 59 39 91, 6403 59 39 99, 6403 59 91 91, 6403 59 91 99, 6403 59 95 91, 6403 59 95 99, 6403 59 99 91, 6403 59 99 99, 6403 91 05 15, 6403 91 05 18, 6403 91 05 95, 6403 91 05 98, 6403 91 11 95, 6403 91 11 98, 6403 91 13 95, 6403 91 13 98, 6403 91 16 95, 6403 91 16 98, 6403 91 18 95, 6403 91 18 98, 6403 91 91 95, 6403 91 91 98, 6403 91 93 95, 6403 91 93 98, 6403 91 96 95, 6403 91 96 98, 6403 91 98 95, 6403 91 98 98, 6403 99 05 15, 6403 99 05 18, 6403 99 05 95, 6403 99 05 98, 6403 99 11 91, 6403 99 11 99, 6403 99 31 91, 6403 99 31 99, 6403 99 33 91, 6403 99 33 99, 6403 99 36 91, 6403 99 36 99, 6403 99 38 91, 6403 99 38 99, 6403 99 91 95, 6403 99 91 98, 6403 99 93 25, 6403 99 93 28, 6403 99 93 95, 6403 99 93 98, 6403 99 96 25, 6403 99 96 28, 6403 99 96 95, 6403 99 96 98, 6403 99 98 25, 6403 99 98 28, 6403 99 98 95, 6403 99 98 98, 6405 10 00 81 i 6405 10 00 89