22.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 443/53

—

uzimajući u obzir članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, osobito njezine članke 10. i 22.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

—

uzimajući u obzir rezolucije UN-a o slobodi vjere ili uvjerenja te o uklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, posebice Rezoluciju Opće skupštine A/RES/67/179 od 20. prosinca 2012. te Rezoluciju Vijeća za ljudska prava A/HRC/22/20/L.22 od 22. ožujka 2013.,

—

uzimajući u obzir strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) te akcijski plan za njegovo provođenje koji je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih država članica,

—

uzimajući u obzir Europsku agendu za kulturu (COM(2007)0242) čiji je cilj promicanje svijesti o kulturnoj raznolikosti i vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim društvom i razmjene dobrih praksi,

—

uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. veljače 2012. o dosljednoj politici prema režimima na koje EU primjenjuje restriktivne mjere (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnim dimenzijama vanjskog djelovanja EU-a (2),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja (3) te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a (4),

—

uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je EU zasnovan na načelima ljudskih prava, vladavine prava i demokracije ugrađenima u Povelju o temeljnim pravima Europske unije te da je Unija voljna te pravno i moralno dužna promicati i braniti te vrijednosti u vanjskim poslovima sa svim ostalim državama;

B.

budući da se u članku 21. Ugovora o Europskoj Uniji uvažava da se Europska unija u svojem međunarodnom djelovanju vodi načelima „demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanja načela iz Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava”;

C.

budući da je pojam kulturnih i vjerskih razlika često dovodio do sukoba različitih skupina te su ga čelnici i režimi zlorabili kako bi postigli svoje ciljeve, čime su dodatno poticali sukobe;

D.

budući da razumijevanje vjerske i kulturne raznolikosti kojim se omogućuje uključenost, uzajamno poštovanje i razumijevanje različitih svjetonazora predstavlja snažno sredstvo poticanja snošljivosti i pomirenja nakon sukoba te pomoć u poticanju poštovanja ljudskih prava i demokracije;

E.

budući da su u današnje doba globalizacije narodi, države i civilizacije aktivno međusobno povezani te da su pravila i norme kojima se upravlja funkcioniranjem gospodarskih i političkih sustava sve uže isprepletene te se suočavaju sa zajedničkim izazovima, kao što su klimatske promjene, terorizam i siromaštvo, a istodobno odražavaju nacionalne identitete i kulturne razlike čije je pravilno razumijevanje ključno za međunarodni dijalog zasnovan na toleranciji;

F.

budući da sve civilizacije iznimno cijene nacionalnu kulturnu baštinu koja čini osnovu kulturnog identiteta građana;

1.

potvrđuje da je poštovanje kulturne raznolikosti i tolerancije prema različitim načelima i uvjerenjima, zajedno s mjerama za suzbijanje svih oblika ekstremizma i borbu protiv nejednakosti, i dalje nužan sastavni dio uspješne izgradnje mirnog međunarodnog poretka utemeljenoga na univerzalnim zajedničkim demokratskim vrijednostima;

2.

ponavlja svoje uvjerenje da pri obrani svojih interesa u svijetu Unija svoju politiku uvijek mora temeljiti na promicanju temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana (demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i borbi protiv siromaštva) te na poštovanju drugih zemalja;

3.

ustraje na tome da zaštita osoba koje pripadaju ranjivim skupinama kao što su etničke i vjerske manjine, promicanje prava žena i njihovo osnaživanje, zastupanje i sudjelovanje u gospodarskim, političkim i društvenim procesima te borba protiv svih oblika nasilja i diskriminacije na osnovi spola ili spolne orijentacije moraju biti među ciljevima EU-a u vanjskim odnosima;

4.

smatra da je pristup obrazovanju u svim njegovim oblicima, posebno kroz sjećanje na prošle događaje, poznavanje povijesti i promicanje kulturne razmjene, nužan za razumijevanje i poštovanje vjere i kulturne baštine;

5.

poziva EU na promicanje ratifikacije i provedbe ključnih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, uključujući one o pravima žena i sve nediskriminirajuće sporazume, ključnih konvencija o radničkim pravima, kao i regionalnih instrumenata za ljudska prava; očekuje brzu ratifikaciju Europske konvencije o ljudskim pravima nakon donošenja konačne odluke Suda;

6.

poziva EU na promicanje ratifikacije i provedbe Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

7.

naglašava da bi EU, koji je u prošlosti postigao opipljive rezultate u borbi protiv smrtne kazne, trebao zauzeti odlučniji stav te pozvati institucije i države članice da nastave svoju političku predanost tome cilju i pojačaju napore kako bi se smrtna kazna zauvijek ukinula u cijelom svijetu;

8.

smatra da su stabilne i moderne demokracije u kojima funkcionira vladavina prava instrument mira, međunarodne suradnje i volje za konstruktivno suočavanje s globalnim problemima te smatra da je u interesu EU-a aktivno promicati političku kulturu slobode, tolerancije, otvorenosti i sekularizma, kao i razvoja demokratskih institucija diljem svijeta;

9.

posebno primjećuje da su prijelaz na demokraciju u brojnim državama diljem svijeta tijekom protekla dva desetljeća te nedavne pobune u arapskom svijetu pokazali da su težnje demokraciji, socijalnoj pravdi, ljudskom dostojanstvu i jednakom sudjelovanju univerzalna pokretačka snaga unutar i između različitih kulturnih i vjerskih tradicija te da ih ne treba promatrati isključivo kao pitanje od važnosti za Zapad;

10.

smatra da se pojam kulturnih i vjerskih razlika često upotrebljava kao opravdanje autoritarnih režima i radikalnih nedržavnih aktera za očita kršenja ljudskih prava;

11.

odbacuje esencijalistička viđenja kultura kao fiksnih subjekata; smatra da globalizacija i sve veća interakcija između ljudi iz različitih kulturnih i vjerskih sredina može dovesti do razvoja i jačanja zajedničke jezgre univerzalnih vrijednosti;

12.

podsjeća na to da poštovanje i obrana manjih i manjinskih kultura te promicanje njihove mogućnosti miroljubivog izražavanja uz poštovanje ljudskih prava predstavljaju način otklanjanja viđenja kulturnih razlika kao sukoba nepomirljivih blokova te promicanja mira i stabilnosti;

13.

naglašava da bi uključivo obrazovanje trebalo imati važnu ulogu u razvojnoj politici, upravljanju kriznim situacijama i stabilizaciji nakon sukoba;

14.

naglašava da je poštovanje vjerskih sloboda važno načelo vanjske politike koje pridonosi održivosti međunarodnih odnosa te promiče suradnju između nacija na temelju čovječnosti, tolerancije i uzajamnog priznavanja;

15.

odbacuje zastupanje i širenje fundamentalističkih vjerskih doktrina usmjerenih na razaranje i kršenje prava pojedinih zajednica;

16.

izražava zabrinutost zbog širenja netolerancije i snažno osuđuje nasilje protiv vjerskih zajednica, uključujući kršćane, muslimane, židove i bahaiste čija se temeljna ljudska prava u različitim zemljama krše isključivo zbog njihove vjere; posebno snažno osuđuje brojne pokušaje zatvaranja ili uništenja crkava, džamija, sinagoga i ostalih vjerskih objekata diljem svijeta;

17.

naglašava važnost kulturne diplomacije, kulturne suradnje te obrazovne i kulturne razmjene u prenošenju vrijednosti koje sačinjavaju europsku kulturu te u unapređivanju interesa EU-a i njegovih država članica; ističe potrebu za djelovanjem EU-a kao koherentnog svjetskog igrača s globalnom perspektivom i globalnom odgovornošću;

18.

priznaje da bi trenutačna struktura sustava UN-a, a posebice Vijeća sigurnosti, trebala prikladnije odražavati raznolikost globalnih sudionika;

19.

ipak napominje da su Unija i njezine države članice uspjele pronaći zajedničko polazište za dijalog i suradnju u postizanju zajedničkih rješenja s državama članicama UN-a koja nadilaze kulturne i vjerske razlike; također napominje da napetosti i zastoji koji otežavaju razvoj takvih rješenja proizlaze iz protivljenja država i strana uključenih u sukobe takvim sporazumima iz strateških razloga, a ne na temelju sukobljenih moralnih vrijednosti;

20.

naglašava važnost foruma za koordinaciju kojima je cilj promicanje dijaloga i uzajamnog razumijevanja među kulturama i vjerama; unatoč tome, smatra da bi trebalo ocijeniti djelotvornost tih foruma te razmotriti načine pospješivanja njihova učinka;

21.

prepoznaje vrijednost parlamentarne diplomacije i ističe djelovanje parlamentarnih skupština međunarodnih organizacija za promicanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga; u vezi s tim, pozdravlja inicijative kao što je preporuka Parlamentarne skupštine Unije za Mediteran (ožujak 2012., Rabat) o sastavljanju nacrta „Mediteranske povelje vrijednosti”;

22.

sa zabrinutošću primjećuje da, osim opasnosti koju terorističke mreže predstavljaju za Uniju i ostatak svijeta, ekstremističke vjerske skupine koje se koriste nasiljem kao sredstvom za poticanje mržnje i netolerancije te utjecaja na društvo i zakonodavstvo s ciljem ograničavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda potkopavaju načela koja Unija promiče u svojoj vanjskoj i razvojnoj politici te imaju otvorenu ili tajnu potporu određenih država;

23.

smatra da bi EU trebao biti odlučniji u svojoj potpori promicanju i zaštiti ljudskih prava te socijalnih i političkih prava putem civilnog društva, kao i otvorenijih i uključivijih tumačenja vjerskih dogmi u državama čije vlade promiču ili toleriraju fundamentalistička i isključiva stajališta o vjeri i kulturi;

24.

primjećuje da su u mnogim neeuropskim zemljama, čak i onima u kojima se tolerira različitost vjerskih izričaja, sekularizam i ateistički ili agnostički svjetonazor ipak često izloženi pravnoj ili društvenoj diskriminaciji te da se ateisti suočavaju s prijetnjama, pritiscima i opasnostima i trebalo bi im osigurati jednaku zaštitu kao i drugim vjerskim manjinama u okviru programa i politika EU-a; ističe da sloboda savjesti i vjeroispovijedi podrazumijeva pravo na vjersko uvjerenje i praksu, ali i njihovo odsustvo, pravo izbora ili promicanja vjerskih uvjerenja kao sastavnog dijela slobode izražavanja te pravo promjene ili odbacivanja osobnih uvjerenja; očekuje da će u inicijativama EU-a za međukulturni dijalog biti prisutni svi navedeni aspekti;

25.

predlaže da se vjerski vođe triju abrahamskih religija (židovstva, kršćanstva i islama) upuste u međuvjerski dijalog, u duhu jedinstva i tolerancije za sve svoje različito organizirane izričaje;

26.

smatra da učinkovitost djelovanja EU-a počiva na primjernosti i usklađenosti njegove unutarnje prakse i vanjskog djelovanja;

27.

poziva sve države članice da stave izvan snage postojeće zakone koji proturječe temeljnim slobodama vjere i savjesti te slobodi izražavanja;

28.

naglašava važnost toga da EU u svojem vanjskom djelovanju promiče poštovanje slobode izražavanja, slobode vjere ili uvjerenja, slobode tiska te slobode pristupa medijima i novim informacijskim tehnologijama te da aktivno štiti i promiče digitalne slobode;

29.

poziva na dosljednu politiku EU-a o ljudskim pravima temeljenu na zajedničkim temeljnim standardima i konstruktivnom pristupu usmjerenom na rezultate; ističe da bi se EU pri suočavanju s kršenjima ljudskih prava trebao koristiti svim raspoloživim instrumentima, uključujući sankcije;

30.

potvrđuje svoju potporu tome da svi sporazumi EU-a s trećim državama uključuju uzajamnu uvjetovanost i političke klauzule o ljudskim pravima i demokraciji kao zajedničke potvrde obostrane predanosti tim vrijednostima te, neovisno o stanju zaštite ljudskih prava u dotičnoj državi, odgovarajuće mjere zaštite za osiguravanje nemogućnosti zlouporabe mehanizama obustave od obiju strana;

31.

poziva ESVD i delegacije EU-a diljem svijeta da prodube suradnju s trećim zemljama i regionalnim organizacijama u promicanju međukulturnih i međuvjerskih dijaloga;

32.

očekuje da će predstavnici EU-a u svojim političkim izjavama jasno dati do znanja da netolerantna tumačenja bilo koje religije ili vjere koja dopuštaju nasilje i represiju nad sljedbenicima drugih uvjerenja nisu u skladu s vrijednostima EU-a i univerzalnim ljudskim pravima te im se mora usprotiviti jednako odlučno kao i bilo kojem represivnom političkom režimu;

33.

poziva EU da kultura postane još snažnijim dijelom političkog dijaloga s partnerskim državama i regijama diljem svijeta promicanjem kulturne razmjene i sustavnim integriranjem kulture u razvojne programe i projekte; s tim u vezi, naglašava potrebu za pojednostavljivanjem unutarnjih postupaka Komisije u raznim glavnim upravama koje se bave vanjskim odnosima (vanjska politika, proširenje, trgovina i razvoj), obrazovanjem, kulturom i digitalnim programom;

34.

naglašava važnost primjerenog osposobljavanja osoblja EU-a u tu svrhu i ističe relevantno djelovanje mnogih organizacija kao što su Zaklada Anna Lindh i Centar za dijalog KAICIID u Beču;

35.

prepoznaje da su internet i komunikacijske tehnologije ključni pri omogućavanju olakšavanja slobode izražavanja, pluralizma, razmjene informacija, obrazovanja, ljudskih prava, razvoja, slobode okupljanja, demokracije, međukulturnih i međuvjerskih kontakata i uključenosti, čime se potiče tolerancija i razumijevanje; stoga poziva Komisiju da provede preporuke navedene u izvješću o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici Europske Unije;

36.

ističe višestruke mogućnosti za promicanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga kao i načela i vrijednosti EU-a koje pružaju nove tehnologije; potiče voditelje delegacija EU-a da u potpunosti iskoriste digitalne diplomatske alate aktivnom i stalnom prisutnošću u društvenim medijima; poziva ESVD da istraži mogućnosti novih virtualnih programa;

37.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i vladama država članica.