9.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 378/174

—

uzimajući u obzir svoja prethodna izvješća i rezolucije o Arktiku od kojih je posljednja donesena u siječnju 2011.,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci” (JOIN(2012)0019) i komunikaciju Komisije od 20. studenog 2008. naslovljenu „Europska unija i arktička regija” (COM(2008)0763),

—

uzimajući u obzir pripremno djelovanje „Strateška procjena utjecaja razvoja Arktika na okoliš”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz 2013. o politici EU-a za Arktik,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravu mora,

—

uzimajući u obzir program Arktičkog vijeća za razdoblje 2013. – 2015. pod predsjedanjem Kanade,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća od 15. svibnja 2013.,

—

uzimajući u obzir partnerstvo EU-a i Grenlanda u razdoblju od 2007. do 2013. i sporazum o partnerstvu u ribarstvu između EU-a i Grenlanda,

—

uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 5. veljače 2014. o nacrtu odluke Vijeća o odnosima između Europske unije s jedne strane te Grenlanda i Kraljevine Danske s druge strane (1),

—

uzimajući u obzir program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. godine,

—

uzimajući u obzir izjavu povodom 20. godišnjice euroarktičke suradnje za regiju Barentsovog mora, podnesenu u Kirkenesu 3. i 4. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir nacionalne strategije i političke dokumente o arktičkim pitanjima iz Finske, Švedske, Danske i Grenlanda, Norveške, Rusije, SAD-a, Kanade i Ujedinjene Kraljevine,

—

uzimajući u obzir izjave donesene na Parlamentarnom forumu Sjeverne dimenzije u rujnu 2009. u Bruxellesu, u veljači 2011. u Tromsøu i u studenome 2013. u Arhangelsku,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu s trećeg ministarskog sastanka obnovljene Sjeverne dimenzije održanog u Bruxellesu 18. veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir prioritete Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora za razdoblje 2013. – 2015. pod predsjedanjem Finske,

—

uzimajući u obzir pripadajuće izjave s 9. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Bruxellesu od 13. do 15. rujna 2010. i s 10. konferencije parlamentaraca arktičke regije održane u Akureyriju od 5. do 7. rujna 2012. te izjavu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije od 19. rujna 2013. u Murmansku o promatračkom statusu EU-a u Arktičkom vijeću,

—

uzimajući u obzir preporuke Nordijskog vijeća iz 2012.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. travnja 2012. naslovljenu „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020” (3)

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. godine (4),

—

uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog gospodarskog prostora od 28. listopada 2013. o politici za Arktik,

—

uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 3. listopada 2013. u predmetu C-583/11P i od 25. travnja 2013. u predmetu T-526/10 o zahtjevu za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana (5),

—

uzimajući u obzir izvješće posebne skupine Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 25. studenog 2013. naslovljeno „Europske zajednice – mjere kojima se zabranjuje uvoz i stavljanje na tržište proizvoda od tuljana”, poglavlje 1.3.5. (u kojem se obrazlaže prethodna odluka objavljena 29. siječnja 2013.), te obavijest o žalbi EU-a Žalbenom tijelu WTO-a od 29. siječnja 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Nordijskog centra za prostorni razvoj (Nordregio) 2009:2 („Snažna, konkretna i obećavajuća – ususret viziji za sjeverna slabo naseljena područja u 2020.”),

—

uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da EU ima interes na Arktiku na temelju svojih prava i obveza prema međunarodnom pravu, svoje predanosti na području politike o očuvanju okoliša, o klimatskim promjenama i drugim područjima te na temelju svojeg financiranja, istraživačkih aktivnosti i gospodarskih interesa;

B.

budući da su Komisija i Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u lipnju 2012. objavili svoju zajedničku izjavu naslovljenu „Razvijanje politike Europske unije prema arktičkoj regiji: napredak nakon 2008. i sljedeći koraci”;

C.

budući da Vijeće još nije objavilo svoje zaključke o zajedničkoj komunikaciji Komisije/ESVD-a iz ljeta 2012.,

D.

budući da je Parlament aktivan sudionik u radu Stalnog odbora parlamentaraca arktičke regije preko svojeg Izaslanstva za odnose sa Švicarskom, Islandom i Norveškom i Konferencije arktičkih parlamentaraca;

E.

budući da su Danska, Finska i Švedska arktičke zemlje; budući da jedini autohtoni narod u EU-u, narod Sami, živi u arktičkim regijama Finske i Švedske te u Norveškoj i Rusiji;

F.

budući da Francuska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Italija – promatrači u Arktičkom vijeću – pokazuju značajnu uključenost na Arktiku i snažan interes za budući dijalog i suradnju s Arktičkim vijećem;

G.

budući da su Island i Norveška kao aktivni i pouzdani partneri povezani s EU-om preko EGP-a i Schengenskog sporazuma;

H.

budući da je Arktik naseljena regija sa suverenim državama; budući da europski dio Arktika obuhvaća industrijalizirana moderna društva, ruralna područja i autohtone zajednice; budući da je aktivno sudjelovanje tih regija u razvoju politike EU-a za Arktik ključno za osiguravanje legitimnosti, međusobnog razumijevanja i lokalne potpore djelovanju EU-a na Arktiku;

I.

budući da EU dugotrajno djeluje na Arktiku time što je uključen u zajedničku politiku Sjeverne dimenzije s Rusijom, Norveškom i Islandom, u inicijativi za suradnju u regiji Barentsovog mora i posebno u Euroarktičkom vijeću za regiju Barentsovog mora i Regionalnom vijeću za regiju Barentsovog mora, u strateška partnerstva s Kanadom, Sjedinjenim Državama i Rusijom, uz sudjelovanje u ulozi aktivnog promatrača ad hoc u Arktičkom vijeću tijekom posljednjih godina;

J.

budući da je Arktičko vijeće 15. svibnja 2013. u Kiruni odlučilo „uz odobravanje primiti” zahtjev EU-a za status stalnog promatrača; budući da ta potvrdna odluka uključuje uvjet rješavanja pitanja zabrane proizvoda od tuljana između EU-a i Kanade; budući da su EU i Kanada u postupku rješavanja tog pitanja; budući da EU već djeluje pod statusom stalnog promatrača u Arktičkom vijeću;

K.

budući da EU i države članice iznimno doprinose istraživanju u Arktiku; budući da se programima EU-a, uključujući novi okvirni program Obzor 2020., te europskim strukturnim i investicijskim fondovima pruža potpora velikim istraživačkim projektima u regiji, od koje između ostaloga koristi ostvaruju narodi i gospodarstva arktičkih država;

L.

budući da se do 2050. smije iskoristiti samo 20 % svjetskih rezervi fosilnih goriva kako bi se prosječni porast temperature zadržao ispod dva Celzijeva stupnja;

M.

budući da se procjenjuje da se otprilike jedna petina neotkrivenih svjetskih resursa ugljikovodika nalazi u arktičkoj regiji, no potrebno je poduzeti opsežnije istraživanje;

N.

budući da sve veći interes za arktičku regiju koji pokazuju akteri izvan Arktika, kao što su Kina, Japan, Indija i druge zemlje, njihova dodjela financijskih sredstava za polarna istraživanja i potvrđivanje Južne Koreje, Kine, Japana, Indije i Singapura kao promatrača u Arktičkom vijeću pokazuju rastući globalni geopolitički interes za Arktik;

O.

budući da istraživanje i razvoj, procjene utjecaja i zaštita ekosustava moraju popratiti gospodarsko ulaganje i razvoj radi osiguravanja održivog razvoja arktičke regije;

P.

budući da je prioritet i dalje održivim razvojem pomiriti buduće gospodarske prilike i interese s društveno-kulturnim, ekološkim izazovima i izazovima povezanima s okolišem, što se također odražava u nacionalnim arktičkim strategijama arktičkih država;

1.

pozdravlja zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 26. lipnja 2012. kao važan temelj u osiguranju neprekidnog razvoja politike EU-a o Arktiku;

2.

ponavlja svoj poziv na ujedinjenje politike EU-a o Arktiku, kao i sveobuhvatnu strategiju i konkretan plan djelovanja za sudjelovanje EU-a na Arktiku, usmjeravajući se na društveno-gospodarska i ekološka pitanja; vjeruje da je taj strateški izbor ključan kako bi se osigurala legitimnost i lokalna podrška za angažman EU-a na Arktiku;

3.

naglašava da se povećano korištenje prirodnih resursa arktičke regije mora provoditi uz poštovanje lokalnog stanovništva, autohtonog i neautohtonog, na način da ono od toga ima koristi, te uz preuzimanje potpune ekološke odgovornosti za osjetljiv arktički okoliš;

4.

naglašava gospodarske prilike i raznolikost industrija u europskim arktičkim i subarktičkim regijama, poput turizma, pomorske industrije i brodarstva, obnovljive energije, tehnologije zaštite okoliša i čiste tehnologije, plina i nafte, odobalne industrije, šumarstva i drvne industrije, rudarstva, prijevozne usluge i komunikacije, informacijske tehnologije i e-rješenja, ribarstva i akvakulture, poljoprivrede i tradicionalnih izvora zarade kao što je uzgoj sobova; priznaje njihov utjecaj i važnost u regiji te u cijeloj Europi, ističući uključenost europskih poslovnih, istraživačkih i razvojnih dionika;

5.

uzima u obzir Deklaraciju iz Kirune Arktičkog vijeća iz svibnja 2013. te njegovu odluku o dodjeli statusa stalnog promatrača EU-u i drugim državama; poziva Komisiju da nastavi raditi na rješavanju pitanja zabrane proizvoda od tuljana s Kanadom te da pravovremeno obavještava Europski parlament o tom postupku; žali zbog učinka koje je zakonodavstvo EU-a u vezi sa zabranom proizvoda od tuljana imalo na dijelove stanovništva, a posebno na autohtonu kulturu i sredstva za život;

6.

podsjeća da su EU i države članice aktivni članovi drugih okvira povezanih s Arktikom kao što je Međunarodna pomorska organizacija i Konvenciju o biološkoj raznolikosti; naglašava potrebu za preusmjeravanjem djelovanja institucija EU-a na relevantna područja koja se tiču političkih, ekoloških ili gospodarskih interesa EU-a i država članica; posebno naglašava potrebu da se na umu imaju interesi EU-a i država i regija europskog Arktika prilikom korištenja, izmjenjivanja ili razvijanja programa ili politika EU-a koji utječu ili mogu utjecati na Arktik, kako bi koristi imala cijela arktička regija;

7.

smatra Euroarktičko vijeće za regiju Barentsovog mora važnom platformom za suradnju Danske, Finske, Norveške, Rusije, Švedske i Komisije; primjećuje rad tog vijeća na poljima zdravlja i socijalnih pitanja, obrazovanja i istraživanja te energetike, kulture i turizma; zapaža savjetodavnu ulogu Radne skupine autohtonih naroda u tom vijeću;

8.

snažno zagovara slobodu istraživanja na Arktiku te potiče široku suradnju između država aktivnih u području multidisciplinarnog istraživanja Arktika te pri uspostavljanju istraživačke infrastrukture;

9.

podsjeća na doprinos EU-a istraživanju i razvoju te angažiranost europskih gospodarskih sudionika u arktičkoj regiji;

10.

naglašava da su pouzdane informacijske mreže visokog kapaciteta te digitalne usluge ključne za poticanje gospodarske aktivnosti i blagostanje ljudi na Arktiku;

11.

traži od Komisije da podnese prijedloge o tome kako bi se projekt Galileo ili projekti poput Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, koji mogu imati utjecaj na Arktik, mogli razviti kako bi se omogućila sigurnija i brža plovidba arktičkim vodama, a čime bi se ulagalo u sigurnost i dostupnost posebno Sjeveroistočnog prolaza, s ciljem doprinošenja boljoj predvidljivosti kretanja leda, boljem kartografskom prikazu arktičkog podmorja i razumijevanju glavnih geodinamičkih procesa u tom području;

12.

naglašava potrebu za pouzdanim sustavima praćenja i promatranja kojima se prate promjene uvjeta na Arktiku;

13.

naglašava potrebu za centrima izvrsnosti radi osiguravanja sigurnosti, pripremljenosti za izvanredne situacije te opreme i prostora za spašavanje; preporuča da EU aktivno doprinosi razvoju takvih centara izvrsnosti;

14.

pozdravlja utvrđivanje ekološki i biološki važnih područja u arktičkoj regiji prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti kao važan proces za jamčenje djelotvornog očuvanja arktičke biološke raznolikosti i naglašava važnost primjene pristupa upravljanju zasnovanom na ekosustavima u obalnim, morskim i kopnenim područjima Arktika, kako je naglasila skupina stručnjaka Arktičkog vijeća za upravljanje zasnovano na ekosustavima;

15.

ponavlja da ozbiljna zabrinutost u pogledu očuvanja okoliša povezana s arktičkim vodama zahtijeva posebnu pažnju kako bi se osigurala zaštita okoliša na Arktiku u vezi s odobalnim naftnim i plinskim djelatnostima, uzimajući u obzir rizik od velikih nezgoda i potrebu za učinkovitim odgovorom, kako je predviđeno u Direktivi 2013/30/EU; poziva EU i države članice EGP-a da pri ocjenjivanju financijske sposobnosti izvođača odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti u skladu s člankom 4. Direktive 2013/30/EU ocijene financijsku sposobnost podnositelja zahtjeva da pokriju sve odgovornosti koje bi mogle proizaći iz odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti na Arktiku, uključujući odgovornost za štetu u okolišu u mjeri u kojoj je obuhvaćena Direktivom o odgovornosti za okoliš (2004/35/EZ);

16.

poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da potiču i aktivno promiču najviše standarde kada je riječ o okolišnoj sigurnosti arktičkih voda;

17.

pozdravlja to što članice Arktičkog vijeća provode Sporazum o potrazi i spašavanju i Sporazum o reagiranju na izlijevanje nafte; žali, međutim, što sporazum ne uključuje određene obvezujuće zajedničke standarde;

18.

naglašava potrebu za obvezujućim instrumentom sprječavanja onečišćenja;

19.

ističe potrebu za aktivnim sudjelovanjem EU-a u svim relevantnim radnim skupinama Arktičkog vijeća;

20.

prima na znanje inicijativu islandske Vlade da se prekinu pregovori o članstvu u EU-u; zahtijeva od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da zadrže dobre odnose i razviju bližu suradnju s Islandom na područjima od zajedničkog interesa kao što je razvoj pomorskog prometa, ribarstvo, geotermalna energija i okoliš, koristeći u potpunosti postojeće instrumente i potičući arktičku suradnju između subjekata iz EU-a i onih s Islanda te osiguravajući da europski interesi ne trpe u toj strateški važnoj regiji;

21.

pozdravlja pripreme za dodavanje Arktičkog gospodarskog vijeća uz Arktičko vijeće u savjetodavnoj ulozi i ističe postotak europskih poduzeća i ustanova koje daju doprinos Arktiku i ulažu u njega, što sugerira učinkovito sudjelovanje poslovnih subjekata ne samo iz triju država članica EU-a koje se nalaze u arktičkom području, nego i iz drugih država (promatračica), imajući na umu globalni značaj mnogih poslovnih subjekata;

22.

naglašava potrebu za izvršavanjem ulaganja na ekološki i socijalno odgovoran način;

23.

pozdravlja rad uzlaznih inicijativa kojima se može osigurati uravnoteženo i dugoročno sudjelovanje poslovnih subjekata iz Europe i izvan nje te poziva Komisiju da predloži načine uključivanja europskih poslovnih subjekata u održiv i dugoročno uravnotežen društveno-gospodarski razvoj u Arktiku;

24.

naglašava da EU mora uzeti u obzir potrebu da od aktivnosti povezanih sa sirovinama koristi ima lokalna zajednica te da ih ista prihvaća; priznaje trenutačni jaz između odgovarajuće stručnosti kad je riječ o vađenju i obradi ruda te predviđenih budućih potreba kako se regija nastavi razvijati; sugerira da sudjelovanjem u zajedničkim projektima na europskoj razini, kao što je Partnerstvo za inovacije na području sirovina, subjekti iz Arktika mogu razmjenjivati informacije i znanja iz različitih područja;

25.

traži Komisiju da, imajući u vidu golemi broj znanstvenih, ekonomskih i društvenih aktivnosti, posebno u europskom dijelu Arktika, području Barentsovog mora, ali i izvan tih područja, razvije prakse namijenjene boljem iskorištavanju postojećih sredstava EU-a te osiguravanju odgovarajuće ravnoteže u zaštiti i razvoju arktičke regije pri usmjeravanju sredstava EU-a prema Arktiku;

26.

naglašava veliku važnost regionalne i kohezijske politike EU-a u pogledu međuregionalne i prekogranične suradnje;

27.

nadalje, poziva na razvoj djelotvornijih sinergija između postojećih programa, na primjer programa Interreg IV, NPP, Kolarctic, Baltik i strategije plavog rasta, kao i doprinosa u financiranju partnerstava sjeverne dimenzije poput Partnerstva sjeverne dimenzije za okoliš (NDEP) i Partnerstva sjeverne dimenzije za promet i logistiku (NDPTL), ili drugih omotnica u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo, kako bi se omogućilo učinkovito usmjeravanje sredstava te kako bi se jasno definirali investicijski prioriteti za djelovanje u arktičkom području; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje na suradnju u cilju usklađenog usmjerivanja sredstava za Arktik čime bi se maksimalno povećala djelotvorna interakcija između unutarnjih i vanjskih programa i projekata EU-a koji se odnose na arktičko i subarktičko područje;

28.

naglašava da je za operativno djelovanje strategije EU-a za Arktik potrebna odgovarajuća proračunska potpora;

29.

smatra da politika sjeverne dimenzije, koja se temelji na regionalnoj suradnji i pragmatičnom partnerstvu, služi kao uspješan model stabilnosti, zajedničkog vlasništva i djelovanja uključujući EU, Island, Norvešku i Rusiju;

30.

u tom smislu naglašava važnost arktičkih prioriteta poput dobrog funkcioniranja infrastrukture i logistike, razvoja unutar arktičkog područja, poticanja ulaganja u stručno znanje o hladnom podneblju i ekološki prihvatljivu tehnologiju te podrške regionalnom i ruralnom poduzetništvu, posebice malom i srednjem poduzetništvu; poziva EU da uloži veće napore u uključivanje tih arktičkih prioriteta u strategiju Europa 2020. za rast i programe kao što je Obzor 2020. i Unija inovacija, kao i u druge istraživačke programe Unije;

31.

ponovo izražava svoju potporu uspostavi informacijskog centra EU-a za Arktik i potiče Komisiju da nastavi na tome raditi; taj bi se informacijski centar sa stalnim uredom u Rovaniemiju temeljio na suradnji mreža uz pozivanje na pripremno djelovanje „Strateška procjena utjecaja razvoja Arktika na okoliš”, koje su Komisija i visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku podržali u svojoj zajedničkoj komunikaciji iz 2012., a proveo ga je Arktički centar Sveučilišta Laponije zajedno s mrežom europskih centara izvrsnosti u Arktiku, u cilju osiguravanja učinkovitog pristupa informacijama o Arktiku, dijalogu na svim razinama i komunikaciji radi korištenja informacija i znanja za postizanje održivosti Arktika;

32.

u tom pogledu čeka rezultate 18-mjesečnog pripremnog projekta djelovanja o strateškoj procjeni utjecaja razvoja Arktika na okoliš, koji će biti objavljeni na proljeće; poziva EU da neometano nastavi s uspostavom informacijskog centra EU-a za Arktik;

33.

ističe potrebu za održavanjem posebnog sučelja o Arktiku s ciljem pružanja otvorene platforme izvan stranačkih i tematskih okvira u Bruxellesu, čime bi se jačalo razumijevanje među nizom relevantnih subjekata kako u Arktiku tako i u EU-u povezujući područja stvaranja politika, znanosti, civilnog društva i poslovanja;

34.

preporučuje jačanje redovite razmjene gledišta i savjetovanja o temama povezanima s Arktikom s regionalnim, lokalnim i autohtonim dionicima europskog Arktika u cilju olakšavanja međusobnog razumijevanja, osobito u tijeku procesa stvaranja politika EU-a i Arktika; naglašava da se takva savjetovanja trebaju naslanjati na iskustvo i stručnost tog područja i njegovih stanovnika te jamčiti osnovnu legitimnost daljnjeg angažmana EU-a kao arktičkog subjekta;

35.

predlaže bolju usklađenost unutar institucija EU-a, između Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, osobito s obzirom na međusektorsku prirodu arktičkih pitanja;

36.

priznaje da su vode oko Sjevernog pola uglavnom međunarodne vode;

37.

skreće pozornost na činjenicu da je energetska sigurnost usko povezana s klimatskim promjenama; smatra da se energetska sigurnost mora poboljšati smanjenjem ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima; naglašava činjenicu da preobrazba Arktika predstavlja jednu od glavnih posljedica klimatskih promjena za sigurnost EU-a; ističe potrebu da je potrebno pozabaviti se tim multiplikatorom rizika putem ojačane strategije EU-a za Arktik te putem ojačane politike obnovljivih energija proizvedenih u EU-u te energetske učinkovitosti, kojom se znatno smanjuje oslanjanje Unije na vanjske izvore i time poboljšava njezin sigurnosni položaj;

38.

podržava inicijativu pet arktičkih obalnih država o dogovoru o privremenim mjerama opreza radi sprečavanja svakog budućeg ribarenja u arktičkom otvorenom moru sve dok se ne uspostave primjereni regulatorni mehanizmi i podupire razvoj mreže arktičkih zaštićenih područja, a osobito zaštitu međunarodnih voda oko Sjevernog pola izvan gospodarskih pojaseva obalnih država;

39.

poziva države članice EU-a i države Europskog gospodarskog prostora da podupru međunarodnu obvezu iz Konvencije o biološkoj raznolikosti u skladu s kojom je utvrđena obveza zaštite 10 % svakog obalnog i pomorskog područja;

40.

poziva EU da poduzme sve potrebne napore kako bi se osiguralo održivo usklađenje između gospodarskih aktivnosti i održive društveno-ekološke zaštite i zaštite okoliša te razvoja, u cilju očuvanja blagostanja unutar Arktika;

41.

naglašava da je očuvanje razvijenih i održivih zajednica s visokom kvalitetom života u Arktiku od najveće važnosti i da u tom pitanju EU može imati ključnu ulogu; u tom pogledu poziva EU da pojača svoje djelovanje na područja upravljanja zasnovanom na ekosustavu, višestrane suradnje, donošenja odluka koje se temelje na znanju i uske suradnje s lokalnim stanovništvom i autohtonim narodima;

42.

prima na znanje želju stanovnika i vlada arktičkog područja sa suverenim pravima i odgovornostima da i dalje teže održivom gospodarskom razvoju istodobno štiteći tradicionalne izvore sredstava za život autohtonog stanovništva i vrlo osjetljivu prirodu arktičkih ekosustava;

43.

prepoznaje temeljnu važnost smjernica za regionalne potpore kojima se regijama na krajnjem sjeveru s posebnim značajkama i izazovima omogućuje daljnje korištenje odgovarajućih mehanizama za poticanje inovacija i održivog razvoja;

44.

potvrđuje svoja stajališta o pravima autohtonih naroda općenito, a posebno Laponaca kao jedinog autohtonog naroda u Europskoj uniji;

45.

podupire sastanke koje je Komisija održala sa šest udruženja polarnih autohtonih naroda koji su priznati kao stalni sudionici Arktičkog vijeća; traži od Komisije da istraži mogućnost kako bi se osiguralo da se njihovo mišljenje uzima u obzir u raspravama na razini EU-a, da se predvide sredstava

46.

priznaje da su politike EU-a koje su usmjerene na jačanje visokog obrazovanja i istraživanja na tom području temeljne za jačanje inovativnog okruženja i mehanizama za prijenos tehnologije; ističe važnost podupiranja razvoja mreža suradnje između visokoškolskih institucija unutar tog područja i izvan njega i pružanja mogućnosti za financiranje istraživanja, posebno u područjima u kojima to područje ima zabilježen uspjeh, u cilju stvaranja održivog gospodarskog razvoja u arktičkom području;

47.

naglašava veliku važnost zaštite i sigurnosti novih svjetskih trgovačkih pomorskih pravaca u Arktiku, posebno za Europsku uniju i gospodarstva njezinih država članica koje kontroliraju 40 % svjetskog trgovačkog pomorskog prometa;

48.

pozdravlja rad Međunarodne pomorske organizacije na dovršavanju izrade obveznog polarnog kodeksa u pomorskom prometu; potiče suradnju na području istraživanja i ulaganja u cilju razvoja snažne i sigurne infrastrukture za arktičke pomorske putove te naglašava da bi Europska unija i njezine države članice trebale aktivno braniti načela slobode plovidbe i neškodljivog prolaza;

49.

ističe da Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) mora imati neophodna sredstva za nadzor i sprečavanje onečišćenja od pomorskog prometa te od naftnih i plinskih postrojenja u arktičkom području;

50.

poziva države u tom području da osiguraju da svi tekući prometni pravci, ali i oni koji se mogu razviti u budućnosti, budu otvoreni za međunarodni pomorski promet te da se suzdrže od uvođenja bilo kakvih jednostranih proizvoljnih prepreka, bilo financijskih ili administrativnih, koje bi mogle otežati pomorski promet u Arktiku, izuzev međunarodno dogovorenih mjera čiji je cilj povećanje sigurnosti ili zaštita okoliša;

51.

primjećuje važnost razvoja infrastrukturnih veza između arktičkog područja i ostatka Europe;

52.

poziva Komisiju i države članice da se usredotoče na prometne koridore kao što su ceste, željeznice i pomorski promet radi održavanja i promicanja prekograničnih veza s europskim Arktikom te dopremanja robe s Arktika na europske tržnice; smatra da je uz daljnje razvijanje prometne infrastrukture EU-a (instrument za povezivanje Europe, TEN-T) potrebno poboljšati vezu s europskim Arktikom i veze unutar tog područja;

53.

ponovno podsjeća na pravo stanovnika Arktika da sami odrede svoja sredstva za život i prepoznaje njihovu želju za održivim razvojem tog područja; traži od Komisije da izvijesti o tome koji bi se programi EU-a mogli koristiti za potporu takvom dugoročnom, uravnoteženom održivom razvoju i da pripremi mjere s ciljem davanja konkretnijeg doprinosa ostvarenju te želje;

54.

prima na znanje nedavne istraživačke aktivnosti u europskom dijelu Arktika i Barentsovom moru te ističe bilateralnu suradnju Norveške i Rusije čiji je cilj primjena najviših dostupnih tehničkih normi na području zaštite okoliša u traženju nafte i plina u Barentsovom moru; posebice ističe važnost stalnog razvoja novih tehnologija posebno razvijenih za okoliš Arktika, poput tehnologije za instalacije ispod morskog dna;

55.

podsjeća na položaj EU-a kao vodećeg potrošača arktičkog prirodnog plina i naglašava ulogu prirodnog plina iz zaštićenog i sigurnog opskrbnog izvora, koji je proizveden u skladu s najvišim mogućim standardima, kao važnog elementa koji omogućuje budući prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljičnog dioksida; podržava postupni oprezni pristup razvoju energetskih izvora u Arktiku i naglašava činjenicu da se područja Arktika značajno razlikuju;

56.

naglašava čvrste odnose Europske unije s Grenlandom i geostratešku važnost tog područja; svjestan je prioriteta grenlandske vlade, koja naglasak ponovo stavlja na gospodarski razvoj i iskorištavanje sirovina; traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje da istraže načine na koje Europska unija i subjekti iz sektora znanosti, tehnologije i poduzetništva s nastanom u Europskoj uniji mogu doprinijeti i pomoći održivom razvoju Grenlanda tako da se uzme u obzir i ekološki aspekt i potreba za gospodarskim razvojem; u vezi s tim izražava zabrinutost zbog ograničenih rezultata izjave namjere koju je s Grenlandom potpisao jedan od potpredsjednika Komisije;

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima država arktičkog područja.