29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/78

—

uzimajući u obzir članke 4. i 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir UN-ovu Konvenciju o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

—

uzimajući u obzir članak 6. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,

—

uzimajući u obzir članak 2. Deklaracije UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993., u kojemu se navodi da nasilje nad ženama uključuje: „Fizičko, spolno i psihičko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici, uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno napastovanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim ustanovama i drugdje, trgovanje ženama i prisilna prostitucija”,

—

uzimajući u obzir Protokol iz Palerma iz 2000. o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, dodatnog dijela Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, i koji je priložen Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala,

—

uzimajući u obzir strateške ciljeve iz odjeljka 3. Platforme za djelovanje iz 1995. i Pekinšku deklaraciju,

—

uzimajući u obzir članak 2. Konvencije MOR-a br. 29. o prisilnom ili obveznom radu, u kojemu je definiran prisilan rad,

—

uzimajući u obzir Briselsku deklaraciju (11) Međunarodne organizacije za migracije (IOM) o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima, kojom se poziva na sveobuhvatnu, multidisciplinarnu i učinkovito usuglašenu politiku koja uključuje sudionike iz svih područja na koje se ona odnosi,

—

uzimajući u obzir preporuke Vijeća Europe na ovomu području, kao što je Preporuka br. R 11 iz 2000. o trgovanju ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, Preporuka br. R 5 iz 2002. o zaštiti žena od nasilja, i Preporuka 1545 iz 2002. o kampanji protiv trgovanja ženama,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o akciji protiv trgovine ljudima,

—

uzimajući u obzir prijedlog preporuke Parlamentarne skupštine Vijeća Europe „Kriminalizacija kupovine seksualnih usluga u svrhu borbe protiv trgovine ljudima za seksualno iskorištavanje”, Dok. 12920 od 26. travnja 2012.,

—

uzimajući u obzir ministarsku odluku iz Beča br. 1 (12) OESS-a iz 2000. u svrhu potpore mjerama OESS-a i Akcijskom planu OESS-a za suzbijanje trgovanje ljudima (Odluka br. 557, donijeta 2003.),

—

uzimajući u obzir članke 2. i 13. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir Okvirnu Odluku Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002. o suzbijanju trgovanja ljudima,

—

uzimajući u obzir Okvirnu Odluku Vijeća 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti žrtava, koja zamjenjuje Okvirnu Odluku Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća o inicijativama za suzbijanje trgovanja ljudima, osobito ženama (1),

—

uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 1995. donesenu na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu pod nazivom „Akcija za jednakost, razvoj i mir” (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 1997. o Komunikaciji Komisije o protuzakonitom i štetnom sadržaju na internetu (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 1997. o potrebi za pokretanjem velike kampanje za nultu toleranciju prema nasilju nad ženama na području cijele Europske Unije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 1997. o Zelenoj knjizi Komisije o zaštiti maloljetnika i ljudskom dostojanstvu na području audiovizualnih i informacijskih usluga (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. studenog 1997. o Komunikaciji Komisije o suzbijanju iskorištavanja djece u svrhu seksualnog turizma te o memorandumu o doprinosu Europske unije u jačanju prevencije seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 1997. o Komunikaciji Komisije o trgovanju ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. svibnja 1998. o prijedlogu preporuke Vijeća o zaštiti maloljetnika i ljudskog dostojanstva na području audiovizualnih i informacijskih usluga (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 1998. o poštovanju ljudskih prava u Europskoj uniji (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 1999. o usklađivanju oblika zaštite kojima se dopunjuje status izbjeglica u Europskoj uniji (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. ožujka 2000. o Komunikaciji koje je Komisija uputila Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi mjera za suzbijanje iskorištavanja djece u svrhu seksualnog turizma (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. travnja 2000. o inicijativi Republike Austrije u cilju usvajanja Odluke Vijeća za suzbijanje dječje pornografije na internetu (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2000. o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom platformom za djelovanje (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2000. o Komunikaciji koju je Komisija uputila Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Za daljnje aktivnosti u borbi protiv trgovanja ženama” (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2000. o Komunikaciji Komisije o žrtvama kaznenih djela u Europskoj uniji: Razmatranja o normama i djelovanjima (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2001. o prijedlogu Okvirne Odluke Vijeća o suzbijanju trgovanja ljudima (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2006. o strategijama sprečavanja trgovine ženama i djecom koji su u opasnosti od seksualnog iskorištavanja (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2006. o trenutačnom stanju u pogledu suzbijanja nasilja nad ženama i svim budućim djelovanjima (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2006. o prisilnom prostituiranju u kontekstu svjetskih sportskih događanja (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2009. o uklanjanju nasilja nad ženama (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama (21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): Uklanjanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca – preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (23),

—

uzimajući u obzir kampanju za podizanje svijesti Europskog ženskog lobija „Nije na prodaju”,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0071/2014),

A.

budući da su prostitucija i prisilna prostitucija pojave vezane uz spol, te imaju globalnu dimenziju i uključuju oko 40 – 42 milijuna ljudi širom svijeta, pri čemu su većina osoba koje se bave prostitucijom žene i djevojke, dok su muškarci gotovo jedini kupci, i budući da su one stoga ujedno i uzrok i posljedica neravnopravnosti spolova koju dodatno pogoršavaju;

B.

budući da su prostitucija i prisilna prostitucija oblici ropstva koji su nespojivi s ljudskim dostojanstvom i temeljnim ljudskim pravima;

C.

budući da je trgovina ljudima, osobito ženama i djecom, u svrhe seksualnog iskorištavanja i drugih oblika iskorištavanja jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava; budući da trgovina ljudima bilježi porast na globalnoj razini potaknuta porastom organiziranog kriminala i njegove profitabilnosti;

D.

budući da je rad jedan od glavnih izvora ljudskog samoostvarenja kojim pojedinci pridonose općem blagostanju podupirući ga;

E.

budući da su prostitucija i prisilna prostitucija u svojoj prirodi vezane uz neravnopravnost spolova u društvu i da imaju utjecaj na položaj žena i muškaraca u društvu i sagledavanje njihovih međusobnih odnosa i spolnosti;

F.

budući da se spolno i reproduktivno zdravlje promiče zdravim pristupom spolnosti uz međusobno poštovanje;

G.

budući da Direktiva 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima utvrđuje jasne odredbe o žrtvama;

H.

budući da svaka politika koja se bavi prostitucijom ima utjecaj na ostvarenje jednakosti spolova, razumijevanje rodnih pitanja te društvu, uključujući i mlade, prenosi poruke i norme;

I.

budući da prostitucija funkcionira kao poslovna djelatnost i stvara tržište na kojem su međusobno povezani različiti sudionici i na kojem svodnici i posrednici nastoje osigurati ili povećati svoja tržišta te maksimalno uvećati dobit, i budući da kupci seksualnih usluga imaju ključnu ulogu jer održavaju potražnju na tom tržištu;

J.

budući da prema SZO-u seksualno zdravlje „zahtijeva pozitivan pristup seksualnosti i seksualnim vezama temeljen na poštovanju, kao i mogućnost ugodnog i sigurnog seksualnog iskustva, bez prisile, diskriminacije i nasilja”;

K.

budući da prostitucija svaki intimni čin svodi na njegovu novčanu vrijednost i ljudsko biće spušta na razinu robe ili predmeta na korištenje klijentu;

L.

budući da velika većina prostituiranih osoba dolazi iz ranjivih skupina;

M.

budući da je pružanje seksualnih usluga blisko povezano s organiziranim kriminalom;

N.

budući da organizirani kriminal, trgovanje ljudima, osobito nasilni zločini i korupcija cvjetaju u sjeni prostitucije te da svaki okvir legalizacije ponajprije koristi svodnicima koji su u mogućnosti pretvoriti se u „poslovne ljude”;

O.

budući da tržišta prostitucije produbljuju problem trgovanja ženama i djecom (24);

P.

budući da trgovanje ljudima služi kao sredstvo opskrbljivanja tržišta prostitucije ženama i djevojkama;

Q.

budući da podaci EU-a pokazuju neučinkovitost trenutačne politike u suzbijanju trgovine i da postoji problem u identificiranju i kaznenom progonu trgovaca te da je potrebno pojačati istrage slučajeva seksualnog trgovanja te kazneno gonjenje i osuđivanje trgovaca ljudima;

R.

budući da se sve više mladih, od kojih zabrinjavajuće velik broj djece, prisiljava na bavljenje prostitucijom;

S.

budući da prisila pod kojom se odvijaju aktivnosti prostitucije može biti izravna i fizička ili neizravna, na primjer u obliku pritisaka na obitelj u zemlji podrijetla, i budući da prisila može biti psihološka i podmukla;

T.

budući da glavnu odgovornost za rješavanje pitanja trgovanja ljudima snose države članice, budući da je u travnju 2013. samo šest država članica izvijestilo o potpunom prenošenju Direktive EU-a o borbi protiv trgovine ljudima, čiji je rok za provedbu istekao 6. travnja 2013.;

U.

budući da Komisija u svojoj Strategiji za jednakost žena i muškaraca (2010. – 2015.) ističe da „nejednakosti između muškaraca i žena krše temeljna prava”;

V.

budući da postoji veliko razilaženje u načinima na koje se države članice nose s problemom prostitucije, među kojima prevladavaju dva osnovna pristupa: u prvom pristupu prostitucija se smatra kršenjem ženskih prava, odnosno oblikom seksualnog ropstva, koje ima za posljedicu i podržava nejednakost spolova; drugi pristup temelji se na ideji da prostitucija promiče jednakost spolova podupirući žensko pravo da čini sa svojim tijelom što želi; u oba slučaja pojedine države članice imaju nadležnost za odlučivanje o tome kako pristupiti pitanju prostitucije;

W.

prostitucija očigledno oblik nasilja nad ženama;

X.

budući da je rješavanju pitanja prostitucije potrebno pristupiti s dugoročnom vizijom i perspektivom jednakosti spolova;

1.

potvrđuje da su prostitucija, prisilna prostitucija i seksualno iskorištavanje izrazito rodna pitanja, da predstavljaju kršenje ljudskog dostojanstva te da su u suprotnosti s načelima ljudskih prava, među kojima je i jednakost spolova, a time i u suprotnosti s načelima Povelje o temeljnim pravima Europske unije, uključujući cilj i načelo jednakosti spolova;

2.

ističe da se moraju poštovati zdravstvena prava svih žena, uključujući njihovo pravo na vlastito tijelo i seksualnost bez prisile, diskriminacije i nasilja;

3.

naglašava da su prostitucija i trgovanje ljudima višestruko povezani i potvrđuje da se prostitucijom i na svjetskoj i na europskoj razini produbljuje problem trgovanja ranjivim ženama i djevojkama, od kojih je velika većina u dobi između 13 i 25 godina; naglašava da se, prema podacima Europske komisije, većina (62 %) trgovanja ljudima odvija u svrhe seksualnog iskorištavanja, a žene i djevojke čine 96 % potvrđenih i pretpostavljenih žrtava pri čemu je posljednjih godina u porastu postotak žrtava iz država koje nisu članice EU-a;

4.

potvrđuje međutim da zbog nedostatka pouzdanih, točnih i usporedivih podataka među zemljama, uglavnom zbog nezakonite i često nevidljive prirode prostitucije i trgovine, tržište prostitucije ostaje nedokučivo, a političko odlučivanje otežano, što znači da se sve brojke temelje jedino na procjenama;

5.

naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih, duševnih i zdravstvenih trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu, gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na zdravlje kupaca;

6.

naglašava da prisilna prostitucija, prostitucija i iskorištavanje u seksualnoj industriji mogu imati razorne i trajne psihičke i fizičke posljedice, čak i nakon prestanka bavljenja prostitucijom, za pojedince koji su uključeni u njih, osobito djecu i adolescente, te su također uzrok i posljedica spolne nejednakosti i podupiru ustaljene rodne stereotipove i stereotipno razmišljanje, kao što je ideja da su tijela žena i djevojaka na prodaju kako bi zadovoljila potrebe muškaraca za spolnim činom;

7.

poziva nadalje države članice da sukladno nacionalnom pravu za osobe koje se bave prostitucijom izvan mjesta pružanja usluga prostitucije uvedu redovito, povjerljivo savjetovanje i zdravstvene preglede;

8.

potvrđuje da su prostituke visokorizična skupina za zaraze HIV-om i za druge spolno prenosive bolesti;

9.

poziva države članice da razmijene najbolja iskustva iz prakse o načinima smanjenja opasnosti povezanih s uličnom prostitucijom;

10.

potvrđuje da prostitucija i prisilna prostitucija općenito mogu utjecati na nasilje nad ženama s obzirom na to da istraživanje o korisnicima seksualnih usluga pokazuje da muškarci koji kupuju seksualne usluge imaju ponižavajuću sliku o ženama (25); stoga predlaže nacionalnim nadležnim tijelima da zabrana kupovanja seksualnih usluga bude popraćena kampanjom jačanja svijesti muškaraca;

11.

naglašava da su osobe koje se bave prostitucijom društveno, ekonomski, tjelesno, duševno, emotivno i u obiteljskom smislu ugrožene te im prijeti opasnost od nasilja i štete više nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti; nacionalne policijske snage trebalo bi stoga potaknuti na rješavanje, između ostalog, niske stope osuđivanosti za silovanja počinjena nad prostitutkama; naglašava da su osobe koje se bave prostitucijom također podvrgnute javnom sramoćenju i društvenom stigmatiziranju, čak i ako se prestanu baviti prostitucijom;

12.

skreće pozornost na činjenicu da prostitutke imaju pravo na majčinstvo, odgajanje djece i brigu o njima;

13.

naglašava da normalizacija prostitucije utječe na nasilje nad ženama; posebice ukazuje na podatke koji pokazuju da su muškarci koji kupuju seksualne usluge češće provodili seksualnu prisilu i druge oblike nasilja nad ženama te često iznosili mizogine stavove;

14.

navodi da je 80 – 95 % žena koje se bave prostitucijom bilo žrtva nekog oblika nasilja prije ulaska u svijet prostitucije (silovanje, incest, pedofilija), 62 % prijavilo je da su bile silovane, a 68 % pati od posttraumatskog stresnog poremećaja – sličan postotak vrijedi i za žrtve mučenja (26);

15.

ističe da dječja prostitucija nikad ne može biti dobrovoljna jer djeca nemaju sposobnost „pristanka” na prostituciju; potiče države članice EU-a da što energičnije zabrane dječju prostituciju (koja uključuje mlađe od 18 godina) jer ona je najozbiljniji oblik prisilne prostitucije; hitno zahtijeva pristup nulte tolerancije koji se temelji na prevenciji, zaštiti žrtava i kaznenom progonu klijenata;

16.

ističe da su dječja prostitucija i seksualno iskorištavanje djece u porastu, također i preko društvenih mreža na kojima se često koristi obmanom i zastrašivanjem;

17.

svraća pozornost na pojavu prostitucije maloljetnih osoba, koja nije istovjetna spolnom napastovanju i čiji korijeni leže u teškim ekonomskim situacijama i nedostatku roditeljske skrbi;

18.

ističe potrebu za učinkovitim mjerama za posvećivanje posebne pozornosti uklanjanju maloljetnih osoba koje se bave prostitucijom s takozvanoga tržišta prostitucije i sprečavanju njihova ulaska u to tržište, kao i za usredotočenje na djelatnosti protivne ciljevima Konvencije UN-a o pravima djeteta i njezina mjerodavnog Dodatnog protokola;

19.

smatra da bi kupovanje seksualnih usluga od prostituki mlađih od 21 godine trebalo biti kazneni prekršaj, a pružanje takvih usluga od strane prostitutki kažnjivo;

20.

svraća pozornost na pojavu „sponzorstva” koja uključuje prostituciju maloljetnih djevojaka ili djevojaka koje su tek postale punoljetne u zamjenu za luksuzne predmete ili male svote novca koje pružaju sredstva za pokrivanje dnevnih troškova ili troškova vezanih uz obrazovanje;

21.

podsjeća države članice da obrazovanje ima važnu ulogu u sprječavanju prostitucije i s njom povezanoga organiziranog kriminala te stoga preporučuje da se u školama i fakultetima provedu posebne obrazovne kampanje za podizanje svijesti i prevenciju primjerene dobi te preporučuje da obrazovanje o rodnoj jednakosti bude temeljni cilj obrazovnog procesa mladih;

22.

skreće pozornost na činjenicu da oglasi za seksualne usluge u novinama i društvenim medijima mogu biti sredstva potpore trgovini i prostituciji;

23.

skreće pozornost na rastuću ulogu interneta i društvenih mreža u regrutiranju novih i mladih osoba za bavljenje prostitucijom koje provode mreže za trgovinu ljudima; poziva na vođenje kampanja za prevenciju i na internetu, uzimajući u obzir osjetljive skupine na koje su usmjerene te mreže za trgovinu ljudima;

24.

ukazuje na neke, uglavnom negativne, učinke koje produkcija masovnih medija i pornografija, osobito internetska, imaju na stvaranje nepovoljne slike o ženama, što može poticati na zanemarivanje njihove ljudske osobnosti i utjecati na predstavljanje žena kao robe; također upozorava da se seksualna sloboda ne smije tumačiti kao dozvola za zapostavljanje žena;

25.

naglašava da normalizacija prostitucije utječe na predodžbu mladih o seksualnosti i na odnose između muškaraca i žena;

26.

naglašava da osobe koje se bave prostitucijom ne bi trebale biti kazneno gonjene te poziva sve države članice da povuku represivne zakone koji se odnose na osobe koje se bave prostitucijom;

27.

poziva države članice da se suzdrže od kriminaliziranja i kažnjavanja prostitutki te da razviju programe koji bi prostitutkama/seksualnim radnicima pomogli napustiti to zanimanje ako to žele;

28.

smatra da bi smanjenje potražnje trebalo biti dijelom integrirane strategije za borbu protiv trgovanja ljudima u državama članicama;

29.

smatra da je jedan od načina borbe protiv trgovanja ženama i maloljetnim djevojkama radi seksualnog iskorištavanja te jedan od načina jačanja jednakosti spolova model koji su usvojili Švedska, Island i Norveška (takozvani nordijski model) i koji se trenutno razmatra u nekoliko europskih zemalja, u skladu s kojim je kazneno djelo kupovina seksualnih usluga, a ne usluge osoba koje se bave prostitucijom;

30.

naglašava da je prostitucija prekogranični problem i da bi države članice trebale preuzeti odgovornost za borbu protiv kupovine seksualnih usluga izvan svog teritorija;

31.

naglašava da neki podaci potvrđuju preventivan učinak nordijskog modela na trgovanje ljudima koje je usmjereno na Švedsku, gdje se opseg prostitucije i trgovanja ljudima u seksualne svrhe nije povećao, i da stanovništvo, a posebno mladi, sve više podupiru taj model, što pokazuje da su se zakonodavstvom promijenili stavovi;

32.

potvrđuje rezultate nedavnog vladinog izvješća u Finskoj kojim se poziva na potpunu kriminalizaciju kupovine seksualnih usluga budući da se finski pristup kojim se kriminalizira kupce seksualnih usluga od žrtava trgovanja ljudima pokazao neučinkovitim u rješavanju problema tog trgovanja;

33.

smatra da zakonodavstvo pruža mogućnost da se razjasni koje su norme društveno prihvatljive i stvori društvo koje odražava te vrijednosti;

34.

vjeruje da viđenje prostitucije kao zakonitog „seksualnog posla” i dekriminalizacija seksualne industrije općenito te legaliziranje pružanja seksualnih usluga nije rješenje za zaštitu ugroženih žena i djevojaka od nasilja i iskorištavanja, već ima suprotan učinak i dovodi ih u opasnost od većeg stupnja nasilja i istodobno potiče rast tržišta prostitucije a time i broj žena i djevojaka koje trpe zlostavljanje;

35.

osuđuje sva politička nastojanja ili diskurse koji se temelje na stavu da prostitucija može biti rješenje za migrantice u Europi;

36.

stoga poziva države članice da sukladno nacionalnom pravu, policiji i tijelima nadležnima za mjesta na kojima se pružaju usluge prostitucije daju pravo pristupa takvim mjestima te pravo na to da ih nasumično kontroliraju;

37.

poziva Komisiju i države članice da pokrenu sve moguće načine i sredstva u borbi protiv trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja te da smanje prostituciju jer se njima krše temeljna prava žena, osobito maloljetnica, i spolna jednakost;

38.

poziva države članice da što prije prenesu u nacionalno pravo Direktivu 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima, kojom se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća 2002/629/PUP, posebno u pogledu zaštite žrtava;

39.

poziva Komisiju da ocijeni dosadašnji utjecaj europskog pravnog okvira za sprječavanje trgovanja radi seksualnog iskorištavanja, da poduzme daljnja ispitivanja shema prostitucije i na području trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i povećanog opsega seksualnog turizma u EU-u, s osobitom pozornošću na maloljetnike, te da promiče razmjenu najboljih iskustava iz prakse među državama članicama;

40.

naglašava da bi Komisija trebala nastaviti s financiranjem projekata i programa za borbu protiv trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja;

41.

poziva države članice na izradu i provedbu politika borbe protiv trgovanja, seksualnog iskorištavanja i prostitucije te na to da osiguraju potporu svim važnim stranama, policiji i ostalim tijelima za provedbu zakona te socijalnim i medicinskim službama, kao i njihovu uključenost u postupke odlučivanja i suradnju;

42.

primjećuje da bi se velika većina prostituki željelo prestati baviti prostitucijom, ali misli da ne može; naglašava da je tim osobama potrebna odgovarajuća potpora, posebice psihološka i socijalna, kako bi izašle iz mreža seksualnog iskorištavanja i ovisnosti koja je s njima često povezana; stoga predlaže nadležnim tijelima da uspostave programe za izlazak iz prostitucije, u bliskoj suradnji sa sudionicima;

43.

naglašava važnost odgovarajućeg osposobljavanja policijskih službi i osoblja pravnih sustava na općenitiji način u vezi s različitim aspektima seksualnog iskorištavanja, uključujući rodne aspekte i aspekte imigracije, te potiče države članice da ohrabruju policijske službe na suradnju sa žrtvama i potiču ih na svjedočenje, da podrže postojanje specijaliziranih službi u sklopu policije i da zapošljavaju policajke; ustraje na potrebi za suradnjom država članica u pravnim pitanjima kako bi borba protiv mreža za trgovinu ljudima u Europi bila učinkovitija;

44.

usmjerava pozornost nacionalnih tijela na utjecaj posljedica krize na to da je sve veći broj žena i djevojaka, uključujući migrantice, prisiljavano na bavljenje prostitucijom;

45.

ističe da su gospodarski problemi i siromaštvo glavni uzroci prostitucije među mladim ženama i djevojkama te da su rodno specifične strategije prevencije, nacionalne kampanje i kampanje na europskoj razini posebno usmjerene prema socijalno isključenim zajednicama i osobama u uvjetima povećane ugroženosti (kao što su osobe s invalidnošću i mladi u sustavu zaštite djece), mjere smanjenja siromaštva i podizanja razine svijesti među kupcima i pružateljima seksualnih usluga te razmjena najboljih praksi ključ borbe protiv seksualnog iskorištavanja žena i djevojaka, osobito migrantica; preporučuje da Komisija proglasi „Europski tjedan borbe protiv trgovine ljudima”;

46.

naglašava da je socijalna isključenost ključni čimbenik koji pridonosi povećanju ranjivosti ugroženih žena i djevojaka te trgovanju ljudima; naglašava također da je gospodarska i socijalna kriza dovela do nezaposlenosti, što često dovodi do toga da se najugroženije među njima, uključujući one s višim položajem na društvenoj ljestvici, počinju baviti prostitucijom/seksualnim poslom kako bi prevladale siromaštvo i socijalnu isključenost; poziva države članice na rješavanje temeljnih socijalnih problema koji muškarce, žene i djecu tjeraju na prostituiranje;

47.

potiče države članice da financiraju organizacije koje će na licu mjesta pružati podršku i izlazne strategije, da žrtvama trgovanja ili seksualnog iskorištavanja, također migrantima i osobama bez dokumenata, osiguraju inovativne socijalne usluge uz istodobnu procjenu pojedinačnih potreba i rizika kako bi im se pružila odgovarajuća pomoć i zaštita, te koje će u skladu s holističkim pristupom i putem različitih policijskih, imigracijskih, zdravstvenih i obrazovnih službi provoditi politike s ciljem pružanja pomoći ranjivim ženama i maloljetnicama kako bi se prestale baviti prostitucijom, istodobno osiguravajući da takvi programi imaju zakonsku osnovu i potrebna sredstva za ostvarenje tog cilja; ustraje na važnosti psihološkog savjetovanja i potrebe žrtava seksualnog iskorištavanja za društvenom reintegracijom; podsjeća da je za taj postupak potrebno vrijeme i stvaranje životnog plana koji predstavlja vjerodostojnu i održivu alternativu za osobe koje su se bavile prostitucijom;

48.

naglašava da su potrebne dodatne analize i statistički dokazi kako bi se procijenilo koji je model najučinkovitiji u borbi protiv trgovanja ženama i djevojkama za seksualno iskorištavanje;

49.

potiče zemlje članice da procjene i pozitivne i negativne učinke kriminalizacije kupovine seksualnih usluga na smanjenje prostitucije i trgovanje;

50.

poziva EU i njegove države članice da razviju rodno specifične preventivne politike u državama porijekla osoba koje se bave prostitucijom jer su žrtve trgovanja, a koje su usmjerene kako na kupce spolnog čina, tako i na žene i maloljetnike uz pomoć sankcija, kampanja za podizanje svijesti i obrazovanja;

51.

zahtijeva od EU-a i država članica da poduzmu mjere za odvraćanje od seksualnog turizma na području EU-a i izvan njega;

52.

zahtijeva od Europske službe za vanjsko djelovanje da poduzme mjere za zaustavljanje prakticiranja prostitucije u područjima sukoba u kojima su prisutne vojne snage EU-a;

53.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.