23.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 242/9

1.1.

Radi provedbe strategije Europa 2020. i Europskog programa za integraciju državljana trećih zemalja, kako u pogledu pristupa žena zapošljavanju, tako i integracije imigranata, te zbog činjenice da su Europi migranti potrebni, unatoč zabrinjavajućem porastu neprijateljski nastrojene retorike koja se kosi s dugoročnim interesima stanovništva Europe, EGSO od europskih institucija zahtijeva da:

1.2.

Povrh mjera koje treba primijeniti na sve imigrante, muškarce i žene, EGSO države članice poziva da:

1.3.

Naposljetku, EGSO socijalne partnere poziva da:

2.1.

Posljednjih nekoliko desetljeća imigracija postaje žensko pitanje. Migrantice u Europu dolaze kako bi se pridružile svojim obiteljima ili su pak izbjeglice i traže azil. Brojne su i one koje ostavljaju svoje obitelji u zemlji podrijetla te dolaze kako bi zaradile za život, postajući glavne hraniteljice obitelji.

2.2.

Mogu doći sa ili bez boravišne dozvole, s visokom razinom kvalifikacija ili bez nje. Migriraju svojom voljom ili su prisiljene na to, a neke su žrtve trgovine ljudima. Ta je populacija očigledno brojna koliko i raznolika.

2.3.

S druge strane, Europa je suočena s velikim izazovima na tržištu rada zbog starenja stanovništva, pada nataliteta i potrebe za kvalificiranom radnom snagom u brojnim sektorima.

2.4.

U tom kontekstu, migrantice predstavljaju izvor stručnosti i kreativnosti koji je trenutačno nedovoljno iskorišten. Neophodno je uključiti ih na tržište rada. One pridonose punom ostvarenju potencijala migracije, kako za njih same, tako i za Europsku uniju. Jačaju integraciju te pridonose gospodarskom rastu i socijalnoj koheziji.

2.5.

EGSO je već u brojnim prilikama iznosio stajališta o pitanjima imigracije i integracije te je objavio brojne preporuke koje se odnose kako na muškarce, tako i na žene (4). U ovom će se mišljenju nastojati izbjeći ponavljanje tih preporuka.

2.6.

S druge strane, EGSO dosad nije donio preporuke koje se posebno odnose na migrantice. Međutim, s obzirom na to da nigdje u svijetu nije postignuta ravnopravnost žena i muškaraca te budući da se određena pitanja specifična za žene ne mogu obuhvatiti jednim općenitim pristupom, ovo se mišljenje bavi pitanjem uključivanja migrantica na tržište rada.

3.1.

Povećanje stope zaposlenosti žena, isto kao i migranata, jedan je od prioriteta EU-a iz strategije Europa 2020., Europskog programa za integraciju državljana trećih zemalja (5) ili višegodišnjeg programa Europskog vijeća (6).

3.2.

Strategijom Europa 2020. predviđen je porast stope zaposlenosti na 75 % do 2020. te je radi toga od izuzetne važnosti migrantice bolje uključiti na tržište rada. U tom kontekstu, važan instrument može biti Europski semestar. Države članice trebale bi predstaviti mjere za uključivanje migrantica, a Komisija bi u tom pogledu trebala predložiti posebne preporuke.

3.3.

Specifičnosti migrantica također treba bolje uzeti u obzir prilikom izrade nove strategije za ravnopravnost žena i muškaraca za razdoblje nakon 2015. Tom bi se strategijom trebalo pridonijeti boljem položaju migrantica na tržištu rada, između ostalog i poticanjem poduzetništva.

3.4.

Postoje velike razlike u položaju migrantica u EU-u, ovisno o tome koja direktiva se na njih primjenjuje.

3.5.

One koje posjeduju plavu kartu (7) imaju lakši pristup visokokvalificiranim poslovima te, isto tako, supruge nositelja plave karte automatski i bez odlaganja imaju opće pravo pristupa tržištu rada zemlje domaćina.

3.6.

S druge strane, supruga koja koristi pravo na pridruživanje obitelji (8) ponekad mora čekati godinu dana prije nego joj se omogući pristup zapošljavanju ili obavljanju samostalne djelatnosti ako država članica odluči nametnuti tu vremensku odgodu. Takvo čekanje ženu čini ovisnom o suprugu, udaljava je od tržišta rada i zbog njega ona gubi dio svojih sposobnosti. Europska komisija se u rješavanju ovog problema ne bi trebala ograničiti na nadzor provedbe direktive o spajanju obitelji u državama članicama, već predvidjeti njenu reviziju.

3.7.

Zabrana tražiteljima azila da rade poticaj je za njihovo uključivanje u oblike neprijavljenog rada. Potrebno je stoga otkloniti pravne prepreke njihovom pristupu tržištu rada. Pored toga, zaposlenje bi im trebalo omogućiti odobrenje boravka, što je već dalo dobre rezultate u državama članicama koje su provele masovna reguliranja.

3.8.

Zaključno, potrebno je uskladiti europske instrumente kako bi se svim osobama koje legalno borave na europskom teritoriju omogućilo da bez odlaganja imaju pristup zapošljavanju, kao i osobno pravo na boravište koje ne ovisi o bračnom statusu.

4.

4.1.1.

Na tržištu rada žene su u nepovoljnom položaju, kako Europljanke tako i imigrantice. Unatoč zakonodavnom okviru EU-a, ženama je i dalje teže nego muškarcima uspostaviti ravnotežu između privatnog i profesionalnog života, pristupiti socijalnim pravima i položajima na kojima se donose odluke ili pak sudjelovati u javnom životu.

4.1.2.

Žene su koncentrirane u nekoliko djelatnosti (9) (zdravstvu, obrazovanju, javnoj upravi, hotelima i ugostiteljstvu, uslužnim djelatnostima za obitelj, radu u kućanstvima itd.). Češće rade u nepunom radnom vremenu te također prevladavaju među onima koji imaju nestabilne ugovore na određeno vrijeme. U 2014. razlika u prosječnoj plaći između žena i muškaraca i dalje je 16,4 % (10), a kod mirovina ona je još i veća.

4.1.3.

Situacija još više zabrinjava u slučaju migrantica imajući u vidu da je njihova stopa zaposlenosti niža od one za lokalne žene. Većina njih je koncentrirana u nekoliko djelatnosti te su zastupljenije u nesigurnim zaposlenjima i u radu na nepuno radno vrijeme, kao i na poslovima gdje su plaće niske i radni uvjeti loši. Njihov pristup zapošljavanju mogu sprječavati kulturne prepreke u njihovim obiteljima ili zajednicama. Pored toga, u pristupu na tržište rada mogu biti predmet diskriminacije.

4.2.1.

S obzirom na činjenično stanje, nužno je pozitivno djelovati. Prije svega, prilikom usvajanja politika treba voditi računa o specifičnoj situaciji u kojoj se žene nalaze, o njihovoj razini kvalifikacija, poznavanju jezika zemlje domaćina, pripadaju li prvoj generaciji imigranata ili onim narednim.

4.2.2.

Određene mjere u vezi s uspostavljanjem ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života jednake su onima za lokalne žene. Za imigrantice je pristup kvalitetnim uslugama čuvanja djece, u financijskom pogledu i u pogledu udaljenosti, od presudne važnosti s obzirom na to da oko sebe uglavnom nemaju svoju obitelji koja im može uskočiti u pomoć.

4.2.3.

Druge se mjere više odnose na migrantice – borba protiv rasizma, bolji pristup stanovanju, zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama, borba protiv prisilnog braka, poligamije itd. Žene napuštaju svoju zemlju jer u Europi žele uživati u poštivanju ljudskih prava i jednakosti između muškaraca i žena, žele pobjeći od nasilja nad ženama i neravnopravnog položaja. One ne bi trebale u Europi naići na te iste probleme, no ipak te tegobe i tu postoje te se tiču čak i druge generacije imigranata, priječeći tako njihov pristup zapošljavanju.

4.2.4.

U EU-u se brojne uspješne inicijative za uključivanje žena na tržište rada poduzimaju na lokalnoj razini od strane civilnog društva, udruga imigrantica ili sveučilišta. Njih treba podržati te na nacionalnoj razini i među državama članicama potaknuti širenje dobrih praksi.

4.3.1.

Neophodno je radi boljeg razumijevanja potreba imigrantica te kako bi se osmislile prikladne politike na raspolaganju imati kvalitetnije statističke podatke raspoređene po rodu i nacionalnosti ili podrijetlu, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini.

4.4.1.

Migranticama je radi boljeg poznavanja društva domaćina i njegova tržišta rada potrebno na više jezika i u suradnji s civilnim društvom i mrežama migranata, čiji doprinos treba uvažiti i podržati, omogućiti pristup informacijama o njihovim pravima i postojećim uslugama.

4.5.1.

Za integraciju i pristup zapošljavanju najprije je potrebno znati jezik zemlje domaćina. Nedovoljno poznavanje jezika dovodi do trajne izolacije žena te ih sprečava da se upoznaju sa svojim pravima, pristupe javnim službama te utječe na integraciju njihove djece. Naime, školski uspjeh velikog dijela mladih imigrantskog podrijetla niži je od onog lokalnog stanovništva.

4.5.2.

Javne vlasti stoga migranticama trebaju omogućiti tečajeve jezika koji će biti pristupačni u pogledu cijene, mjesta i vremena održavanja (prilagođeni nazočnosti male djece u domaćinstvu). Što se tiče sadržaja, tečajevi moraju biti od koristi u potrazi za zaposlenjem i u ophođenju s javnim službama.

4.6.1.

Profili migrantica su različiti te se politike moraju prilagoditi tim razlikama. Neke od njih imaju nisku razinu obrazovanja i malo iskustva, dok druge imaju visoke sveučilišne ili profesionalne kvalifikacije.

4.6.2.

Za velik broj njih najveći je problem ostvariti priznanje svojih kvalifikacija i iskustava stečenih u inozemstvu, što je nevjerojatno s obzirom na to da je u brojnim djelatnostima u Europi potrebno kvalificirano osoblje. Čekanje na priznavanje diploma, ponekad dugo, može djelovati obeshrabrujuće, uzrokovati gubitak znanja te može natjerati te žene da prihvate zaposlenje za koje su previše kvalificirane. Nezaposlene migrantice ili one koje rade poslove za koje su prekvalificirane ujedno predstavljaju nedovoljno iskorištene resurse i gubitak ljudskog kapitala.

4.6.3.

Trebalo bi stvoriti službe čiji cilj bi bio omogućiti priznavanje kvalifikacija stečenih u zemlji podrijetla. Socijalni partneri također igraju važnu ulogu radi lakšeg priznavanja njihovih kvalifikacija u okviru kolektivnih ugovora.

4.6.4.

Određene djelatnosti poput čišćenja, čuvanja djece, brige za starije osobe, hotelijersko-ugostiteljskog sektora, poljoprivrede ili socijalne ekonomije mogu predstavljati dobru priliku za niže kvalificirane migrantice, bilo kao zaposlenice ili kao samostalne poduzetnice. Kako bi od rada u tim djelatnostima koristi imale kako lokalne žene, tako i migrantice, te djelatnosti stoga treba profesionalizirati i istaknuti njihovu vrijednost, žene treba osposobiti za ta zanimanja te uvažiti bitan doprinos radnica u tim djelatnostima.

4.6.5.

Takva vrsta zaposlenja također može biti prijelaznog karaktera te je stoga važno ženama koje rade u ovim djelatnostima pružiti mogućnost osposobljavanja kako bi mogle napredovati u karijeri ili se usmjeriti prema drugim zanimanjima.

4.6.6.1.

Unatoč tomu što ne rade sve u toj djelatnosti, često je baš ona ta prema kojoj su migrantice u početku usmjerene, s jedne strane zbog velike potražnje, a s druge zbog toga što je u njemu moguće raditi bez dokumenata.

4.6.6.2.

Te žene nemaju izbora – s obzirom na to da nemaju dokumente, mogu jedino raditi neprijavljeno, bez zaštite. Nemaju mogućnost regulirati se niti dobiti dozvolu boravka zbog toga što ne mogu dokazati da rade. Također su u veoma ranjivom položaju jer su same naspram velikog broja poslodavaca ili žive kod svog jedinog poslodavca.

4.6.6.3.

Pojedine europske države poduzele su mjere legalizacije neprijavljenog rada (porezne olakšice u Švedskoj, vaučeri za usluge u Belgiji (fr. titres service) i Francuskoj (fr. chèque emploi service) itd.) kojima se poslodavcima olakšava postupak registracije, a zaposlenicima omogućava pristupanje socijalnim pravima i dokazivanje svoje profesionalne aktivnosti, čime se također otvara mogućnost reguliranja dozvole boravka.

4.6.6.4.

Države članice trebale bi ratificirati Konvenciju br. 189 Međunarodne organizacije rada (11), u kojoj se radnicima u kućanstvima dodjeljuju prava istovjetna ostalim radnicima, te strukturirati ovaj sektor u skladu s preporukama iz EGSO-ova Mišljenja „Razvijanje skrbi za obitelj kako bi se povećala zaposlenost i potaknula ravnopravnost između žena i muškaraca na radnom mjestu” (12).

4.7.1.

Istraživanja pokazuju da su migrantice više naklonjene inovativnosti i poduzetničkom duhu od lokalnih žena. U brojnim su zemljama postale samostalne poduzetnice ili su osnovale nova poduzeća u kojima često zapošljavaju druge migrante. Odbor je jedno od svojih mišljenja posvetio „Doprinosu poduzetnika migranata gospodarstvu EU-a” (13).

4.7.2.

Kako bi lakše uspjele, tim poduzetnicama treba pomoći u pristupu financiranju, izradi poslovnih planova te upoznavanju gospodarskog okruženja zemlje domaćina. Potrebno je razviti posebne inicijative za pomoć poduzetnicama te posebnu pažnju posvetiti socijalnom poduzetništvu.

4.7.3.

Imigrantice bi također trebale imati mogućnost iskoristiti pokroviteljstvo drugih iskusnijih poduzetnika. Isto tako je potrebno pomoći mrežama migrantica poduzetnica. Poduzetničko obrazovanje također treba ponuditi i migranticama te ga treba organizirati u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

4.8.1.

Žene, nerijetko kvalificirane, sve češće migriraju same, no predodžba koju društvo ima o migranticama – kao žrtvama kultura koje ne pridaju veliku pažnju poštivanju prava žena – jako se sporo mijenja. Potrebno je stvoriti pozitivniju sliku migrantica koja bi mogla poslužiti kao uzor u migrantskim zajednicama. Tomu bi trebale doprinijeti informativne kampanje.

4.9.1.

Učinkovita integracija može se ostvariti samo u partnerstvu svih zainteresiranih strana poput europskih institucija, država članica te aktera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

4.9.2.

U sve faze politika u vezi s uključivanjem migrantica na tržište rada treba uključiti organizirano civilno društvo, a pogotovo udruge migrantica. Sudjelovanje tih zainteresiranih strana može doista stvoriti dodanu vrijednost zahvaljujući njihovom poznavanju stvarnih života migrantica. Ono također može pomoći u stvaranju osjećaja suodgovornosti, što će pridonijeti prihvaćanju i provedbi politika.

5.1.

Sudjelovanje na tržištu rada jedno je od najučinkovitijih i najkonkretnijih načina za integraciju u određeno društvo. Migrantice u svojoj integraciji trebaju podršku i pomoć. Potrebno je obavijestiti ih o njihovim pravima i obavezama u društvu domaćina, trebaju uživati individualna prava, imati pristup obrazovanju, ostvariti priznanje svojih sposobnosti te je potrebno uvažiti njihov doprinos europskom gospodarstvu i društvu.