NACRT ZAJEDNIČKOG IZVJEŠĆA O ZAPOŠLJAVANJU KOMISIJE I VIJEĆA uz Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2015. /* COM/2014/0906 final */
Nacrt Zajedničkog
izvješća o zapošljavanju, propisanog člankom 148. UFEU-a, dio je
paketa Godišnjeg pregleda rasta (GPR) kojim započinje europski semestar
2015. Zajedničko izvješće o zapošljavanju u kojem su ključni podaci
za osnažene gospodarske smjernice, tvori temelj ključnih poruka o
zapošljavanju koje sadržava GPR. Analizom iz tog izvješća obuhvaćene
su promjene u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u Europi,
provedba smjernica za zapošljavanje[1],
preispitivanje nacionalnih programa reformi koje je rezultiralo preporukama za
pojedinačne zemlje koje je Vijeće donijelo 8. srpnja 2014. te ocjena
dosadašnje provedbe tih preporuka. Zapošljavanje i socijalno stanje i
dalje uzrokuju zabrinutost U jesenskoj gospodarskoj prognozi
Komisije predviđa se spor rast i visoka ali relativno stabilna
nezaposlenost (24,6 milijuna ljudi). Razlike među zemljama, osobito u
europodručju, i dalje su velike. Nezaposlenost čak i u relativno
uspješnim gospodarstvima postaje strukturna, što potvrđuje i sve veći
broj dugoročno nezaposlenih. Mora se
nastaviti provođenje reformi radi potpore dobru funkcioniranju tržišta
rada Nekoliko država članica
nastavilo je provoditi reforme u skladu s preporukama za pojedinu zemlju.
Pozitivni učinci toga vide se primjerice u rastu stopa aktivnosti.
Međutim, potrebno je povećati ulaganja kako bi se potaknuo
gospodarski rast i stvorilo povoljno okruženje za otvaranje dostojnih radnih
mjesta. U okviru napora koji se ulažu u
suzbijanje nezaposlenosti mladih, države članice ostvarile su napredak u
provedbi jamstava za mlade. Potrebni su dodatni napori, pri čemu se
posebna pozornost treba posvetiti uslugama zapošljavanja prilagođenim
intervencijama na tržištu rada te strukovnom obrazovanju i osposobljavanju.
Države članice trebale bi osigurati povoljno okruženje u kojem bi
poduzeća mogla nuditi programe naukovanja kako bi se olakšao prelazak iz
obrazovnog sustava na tržište rada. Ulaganje u
ljudski kapital putem obrazovanja i osposobljavanja povećat će
produktivnost Države članice radile su na
pripremi mjera za poboljšanje ponude kvalificirane radne snage i promicanje
obrazovanja odraslih. Određen broj zemalja poduzeo je mjere za poboljšanje
svojih sustava osnovnoga, srednjega i fakultetskog obrazovanja, a druge za
poboljšanje cjelokupne obrazovne strategije. Države članice moraju
nastaviti provoditi reformu svojih sustava strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja radi povećanja produktivnosti radnika s obzirom na to da
se potražnja za vještinama brzo mijenja. Sustavima poreza i naknada trebalo
bi podupirati otvaranje radnih mjesta Sustavi naknada za nezaposlene
trebali bi se više vezivati za njihovo aktiviranje i mjere potpore, a potrebno
je daljnje djelovanje radi povećanja uključivanja dugoročno
nezaposlenih u tržište rada. Države članice trebale bi nastaviti, a u
nekim slučajevima i pojačati provedbu mjera usmjerenih na problem
segmentiranih tržišta rada pojednostavnjenjem zakona o radu. Pokrenute su reforme poreznih
sustava kako bi se smanjilo destimuliranje prihvaćanja poslova i istodobno
snizilo oporezivanje rada radi omogućivanja poduzećima da (ponovno)
zapošljavaju mlade i dugoročno nezaposlene. Nekoliko država članica
prilagodilo je mehanizme određivanja plaća u cilju promicanja
usklađivanja kretanja plaća s produktivnošću i potpore raspoloživim
primanjima kućanstava, s posebnim naglaskom na minimalne plaće.
Nekoliko država članica tražilo je rješenja za otvaranje radnih mjesta
putem (privremenog) zapošljavanja te subvencija za plaće ili socijalne
naknade za novozaposlene. Moderniziranje
sustava socijalne zaštite Započete su reforme politike
sustava socijalne zaštite. Povišena je dob umirovljenja te je izjednačena
za žene i muškarce. U mnogim se državama članicama otvaraju
mogućnosti za produljenje radnog vijeka i poboljšanje mirovinskih prava
kasnijim odlaskom u mirovinu. U okviru sustava socijalne aktiviraju se osobe
koje mogu sudjelovati na tržištu rada, štite oni koji su isključeni iz
tržišta rada te osiguravaju pojedinci od rizika koji im prijete tijekom života. Države članice nastoje svoje
mjere usmjeravati na skupine koje su izloženije siromaštvu, a osobito na djecu
i žene. Osim toga, preispituju se izdaci za
zdravstvene sustave kako bi se povećala njihova učinkovitost za
građane i poboljšao omjer vrijednosti usluga i uloženog novca. 1. TRŽIŠTE RADA TE SOCIJALNA KRETANJA
I IZAZOVI U EUROPSKOJ UNIJI Unatoč
tome što se polako smanjuje, nezaposlenost je i dalje na visokoj razini u 28
država članica EU-a (EU-28). Iako
je između 2004. i 2008. stopa nezaposlenosti pala za više od dva postotna
boda, financijska i gospodarska kriza uzrokovala je velik rast nezaposlenosti
(grafikon 1.). Između 2008. i 2013. (sezonski usklađena) stopa
nezaposlenosti u EU-28 porasla je sa 7,0 % na 10,8 %. Prema nedavnim
podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti ponovno je pala i u rujnu 2014.
iznosila je 10,1 % (11,5 % u 18 država europodručja). To je
najniža razina od veljače 2012,. te je stabilna u usporedbi s kolovozom
2014. Broj je nezaposlenih tako od prošlogodišnjih 26,4 milijuna pao na 24,6
milijuna. Iz usporedbe kretanja za različite skupine na tržištu rada može
se zaključiti da je stopa strukturne nezaposlenosti mladih viša od
prosječne stope nezaposlenosti te je u većoj mjeri ovisna o poslovnom
ciklusu. Stope strukturne nezaposlenosti niskokvalificiranih radnika
također su više od prosjeka.[2]
Stope nezaposlenosti starijih radnika prilično su niske, ali toj je
skupini obično teže pronaći novo zaposlenje nakon što izgube radno
mjesto. Stope nezaposlenosti žena i muškaraca gotovo se ne razlikuju od 2009. Grafikon 1.: Kretanja stopa
nezaposlenosti u razdoblju između 2004. i 2013. u EU-28 (podaci na
godišnjoj razini): ukupna stopa, mladi, stariji radnici, niskokvalificirani
radnici i žene
Izvor:
Eurostat Iako
se kretanje stopa nezaposlenosti i dalje uvelike razlikuje unutar EU-a, taj se
raskorak prestao povećavati. Stope
nezaposlenosti u rujnu 2014. kretale su se od 5,0 % u Njemačkoj i
5,1 % u Austriji, na jednom kraju ljestvice, do 24,0 % u Španjolskoj
i 26,4 % (podaci iz srpnja) u Grčkoj, na drugom kraju ljestvice.
Tijekom prošle godine nezaposlenost se smanjila u 21 državi članici,
ostala nepromijenjena u jednoj, a povećala se u šest država članica.
Najveće smanjenje nezaposlenosti zabilježeno je u Španjolskoj, Hrvatskoj,
Mađarskoj i Portugalu. Nezaposlenost se dodatno povećala u šest
država članica (Francuska, Italija, Litva, Luksemburg, Austrija i Finska).
Dugoročna
nezaposlenost i dalje raste. Između 2010. i
2013. stopa dugoročne nezaposlenosti u EU-28 porasla je s 3,9 % na
5,1 %. Kretanja su izrazito negativna u Grčkoj i Španjolskoj te nešto
manje na Cipru, a znatno poboljšanje zabilježeno je u tri baltičke države.
Tijekom prošle godine dugoročna nezaposlenost izražena u postotku ukupne
nezaposlenosti povećala se s 45,3 % na 48,7 % u EU-28 (odnosno s
47,5 % na 51,5 % u 18 država članica europodručja). Muškarci, mladi i niskokvalificirani radnici češće su
dugoročno nezaposleni od ostalih skupina na tržištu rada, što se osobito
odnosi na zanimanja i sektore za kojima se smanjuje potreba. Opće
gospodarsko stanje i dalje je važan čimbenik pri utvrđivanju promjena
u razinama dugoročne nezaposlenosti i kretanjima povezanima s njom, ali uz
znatne razlike među zemljama. Neke države članice (primjerice Finska,
Nizozemska i Švedska) uspijevaju osigurati visoke stope ponovnog zapošljavanja
za razliku od drugih, primjerice Bugarske, Grčke i Slovačke.
Općenito, svaka peta dugoročno nezaposlena osoba u EU-u nikad nije
radila, a tri četvrtine njih mlađe su od 35 godina, što povećava
rizik od marginalizacije.[3] Grafikon 2.: Stope
dugoročne nezaposlenosti u % aktivnog stanovništva, EU-28 i države
članice, 2010. i 2013.
Izvor:
Eurostat Nezaposlenost
mladih i dalje je vrlo visoka. Stopa
nezaposlenosti mladih (od 15 do 24 godine) u EU-28 u rujnu 2014. bila je
21,6 %, što je pad od 1,9 postotnih bodova u usporedbi s prethodnom
godinom. Razlika je u stopi među državama članicama znatna i
kreće se u rasponu od 7,6 % u Njemačkoj i 9,1 % u Austriji
do 50,7 % u Grčkoj (srpanj 2014.) i 53,7 % u Španjolskoj. Te su
se razlike u međuvremenu prestale povećavati, ali su i dalje velike. Udio
mladih (od 15 do 24 godine) koji nisu zaposleni niti uključeni u programe
obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) i dalje je visok,
iako je u prvom tromjesečju 2014. gotovo 70 % mladih u EU-u bilo
uključeno u programe obrazovanja. U mnogim su državama
članicama stope NEET-a znatno više od najnižih razina zabilježenih od
2008. te su blizu gornjih granica. To se osobito odnosi na države članice
s najvišim stopama kao što su Bugarska, Cipar, Grčka, Španjolska,
Hrvatska, Italija i Rumunjska. Austrija, Njemačka, Danska, Luksemburg,
Nizozemska i Švedska imaju donekle niske stope koje nastavljaju padati. U
velikoj su većini država članica te razine ostale više od 10 %.
Stopa NEET-a nešto je viša za žene nego za muškarce: 2013. iznosila je
13,2 % za žene i 12,7 % za muškarce (ukupno 13,0 %). Fenomen
mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili
osposobljavanja uglavnom je posljedica povećanja nezaposlenosti mladih,
ali i rasta broja onih koji ne sudjeluju u obrazovnim programima. U nekim
državama članicama (Bugarska, Rumunjska i Italija) stopa neaktivnih
osoba u NEET skupini viša je od 10 %. Razine
ranog napuštanja školovanja postupno se snizuju u skladu s ciljem smanjenja
broja mladih koji su napustili školovanje na manje od 10 % do 2020. Stopa
mladih koji rano napuštaju školovanje (ESL – Early School Leaving) 2013. se s
12,7 %, koliko je iznosila godinu prije, snizila na 12,0 %, od
čega je više muškaraca (13,6 %) nego žena (10,2 %). Rano
napuštanje školovanja i dalje je ozbiljan problem kojim je pogođeno pet
milijuna ljudi među kojima je više od 40 % nezaposlenih. Ta je stopa
2013. u 18 država članica bila niža od ciljanih 10 % iz strategije
Europa 2020. ESL je bio najviši u Španjolskoj i na Malti sa stopom većom
od 20 %. Europa
je ostvarila zadovoljavajući napredak ka postizanju cilja da do 2020. udio
stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem dosegne najmanje 40 %. Udio
stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem 2013. bio je 36,9 %,
što je porast od 1,2 postotna boda u odnosu na prethodnu godinu. Više je žena
(39,9 %) nego muškaraca (31,5 %) sa završenim tercijarnim
obrazovanjem u EU-u. Grafikon 3.: Stope NEET-a u EU-28 i državama članicama u
drugom tromjesečju 2014. s najvišim i najnižim vrijednostima od 2008.
Izvor:
Eurostat (Istraživanje o radnoj snazi; podaci koji nisu sezonski
usklađeni, u prosjeku četiri tromjesečja do drugog
tromjesečja 2014., izračuni Glavne uprave za zapošljavanje) U
većini država članica stope radne aktivnosti ostale su nepromijenjene
unatoč godinama krize, uglavnom zbog rasta
stopa radne aktivnosti među starijim radnicima ( od 55 do 64 godine) i
ženama. Između 2008. (1. tromjesečje) i 2014. (1. tromjesečje)
stopa radne aktivnosti stanovništva u dobnoj skupini između 15 i 64 godine
u EU-28 porasla je sa 70,3 % na 72,0 %, premda postoje znatna
odstupanja među pojedinim državama. Stopa radne aktivnosti najviše je
porasla u Češkoj Republici, Mađarskoj, Litvi, Luksemburgu, na Malti i
u Poljskoj, a najveći pad zabilježen je u Danskoj (ali s vrlo visoke
stope) i Irskoj. Premda su s vremenom porasle stope radne aktivnosti žena, još
je velik raskorak u usporedbi sa stopama za muškarce: 11,7 postotnih bodova u
prvom tromjesečju 2014. (uz stopu od 77,9 % za muškarce i 66,2 %
za žene). Razlike između spolova u pogledu stopa radne aktivnosti osobito
su velike u Grčkoj i Italiji. U nekim drugim zemljama, kao što su
Austrija, Danska i Nizozemska, stope radne aktivnosti žena su visoke, ali uz
raširenu zaposlenost s nepunim radnim vremenom. I
dalje je prisutan negativan trend stope zaposlenosti u EU-u te je potreban
snažan zaokret da bi se dosegnuo cilj strategije Europa 2020. od 75 % za
muškarce i žene u dobnoj skupini od 20 do 64 godine.
Od početka krize stopa zaposlenosti u EU-28 snizila se za
gotovo 1,5 postotna boda, od najviše razine u 2008. na 68,4 % u prvom
tromjesečju 2014. Velike su razlike u kretanjima među državama
članicama (grafikon 4.). Između prvih tromjesečja 2008. i 2013.
zaposlenost se osobito smanjivala u nekoliko zemalja južne Europe,
baltičkim državama, Bugarskoj i Irskoj. Veliko povećanje zabilježeno
je u Luksemburgu i na Malti te nešto manje u Njemačkoj. Prošle su godine
kretanja bila umjerenija, pri čemu se zaposlenost povećavala u
nekoliko zemalja koje su prethodnih godina imale loše pokazatelje. Kretanja
zaposlenosti bila su neujednačena Od
prvog tromjesečja 2008. do prvog tromjesečja 2014. stope zaposlenosti
za muškarce (od 20 do 64 godine) pale su za više od tri postotna boda (sa
77,4 % 74,0 %.), dok se istodobno zaposlenost žena tek neznatno
smanjila, a prošle se godine čak malo i povećala (za 0,8 %).
Zabilježen je znatan rast stope zaposlenosti starijih radnika (od prvog
tromjesečja 2008. ta je stopa porasla za 6,2 postotna boda i dosegnula
50,9 % početkom 2014. sa zamjetnim rastom u Belgiji, Njemačkoj,
Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i Poljskoj),
osobito starijih žena (porast od 8,4 postotnih bodova). Gledajući stupanj
obrazovanja, najviše se smanjila zaposlenost osoba s nižom stručnom
spremom, a ostala je gotovo jednaka među osobama sa srednjom i visokom
stručnom spremom. Stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja (od 20
do 64 godine) u EU-28 pala je s 62,4 % u prvom tromjesečju 2008. na
55,4 % u prvom tromjesečju 2014. U odnosu na sektore, udio uslužnog
sektora u ukupnoj zaposlenosti nastavlja rasti, uz istodoban pad udjela
industrijskog i poljoprivrednog sektora. Ti su udjeli trenutačno otprilike
72,5 %, 22,5 % i 5 %. Iako su godine krize bile nepovoljne za
stalno zapošljavanje, najveći teret prilagodbe pao je na zaposlene na
određeno vrijeme (ugovor o radu nije im obnovljen). Naposljetku, broj
radnih mjesta s punim radnim vremenom pao je za otprilike 8,1 milijuna u
razdoblju od prvog tromjesečja 2008 do prvog tromjesečja 2014. S druge strane, proteklih godina stalno raste broj radnih
mjesta s nepunim radnim vremenom te se povisio za četiri milijuna od prvog
tromjesečja 2008. Grafikon 4.:
Rast zaposlenosti (broja zaposlenih od 20 do 64 godine) od prvog
tromjesečja 2008. po državama članicama
Izvor: Eurostat,
izračuni Glavne uprave za zapošljavanje Očekuje
se lagano povećanje zaposlenosti, uglavnom kao rezultat predviđenog
rasta BDP-a. Srednjoročno
gledano, nekoliko će trendova prouzročiti daljnji rast broja radnih
mjesta, osobito u nekim područjima[4].
Zbog tehnološkog napretka stvarat će se nova radna mjesta u sektoru IKT-a
(očekuje se da će do 2015. biti 900 000 nepopunjenih radnih mjesta za
stručnjake u području IKT-a). Istodobno će se zbog starenja
stanovništva srednjoročno vjerojatno povećati potražnja za
zdravstvenim djelatnicima i uslugama povezanima sa zdravstvom, bez obzira na
postojeća i buduća ograničenja u proračunima za javno
zdravstvo. Nadalje, prelazak na zeleno gospodarstvo mogao bi rezultirati rastom
broja „zelenih” radnih mjesta[5].
U drugim sektorima koji uvelike ovise o naprednim tehnologijama, kao što je
prometna industrija, također će biti potrebno zaposliti znatan broj
djelatnika sa srednjom i visokom stručnom spremom zbog rasta sektora
zrakoplovstva i putničkog prijevoza te velikog broja starijih radnika koji
će napustiti prometni sektor do 2020. Mala i srednja poduzeća obično se smatraju
pokretačima zapošljavanja i rasta, a prema nekim su istraživanjima u razdoblju između 2002. i
2010. ta poduzeća otvorila 85 % novih radnih mjesta u EU-u.
Međutim, zaposlenost u malim i srednjim poduzećima EU-a u razdoblju
između 2010. i 2013. smanjila se za 0,5 %. Ako se isključi
građevinski sektor, u kojemu je radio svaki sedmi zaposlenik MSP-ova u
2008., neznatno se povećala zaposlenost za 0,3 %, što je zasjenjeno
povećanjem zaposlenosti od 2 % u velikim poduzećima. Dostupnost kredita za nefinancijski sektor još je slaba u mnogim
državama članicama zbog čimbenika ponude i potražnje te zbog restrukturiranja
i razduživanja koji su uslijedili nakon financijske krize. Štoviše, kamatne
stope za davanje bankovnih zajmova ostale su visoke u izloženim državama
članicama unatoč nedavnim mjerama ESB-a, što najviše utječe na
MSP-ove. Ograničen će pristup financijskim sredstvima vjerojatno
smanjiti broj novih poduzeća što zabrinjava s obzirom na podatke prema
kojima novoosnovana poduzeća imaju najviši udio u neto rastu zaposlenosti
među MSP-ovima. Smanjena dinamika zapošljavanja u MSP-ovima nakon 2010.
primjer je potencijalnog učinka odgovarajućih rješenja za probleme
financijskog sektora na zaposlenost. Politike kojima se podupiru novoosnovana
poduzeća također znatno utječu na zaposlenost. I
dalje postoji znatna segmentacija tržišta rada u nekoliko država članica. Za
zaposlenost mladih karakterističan je visok udio radnih mjesta na
određeno vrijeme i radnih mjesta s nepunim radnim vremenom, s udjelom od
42,4 % odnosno 31,9 % (ukupnog broja zaposlenih) u prvom
tromjesečju 2014. Za usporedbu, udio radnih mjesta na određeno
vrijeme i radnih mjesta s nepunim radnim vremenom u ukupnom radnom stanovništvu
bio je znatno niži i iznosio je 13 % odnosno 19 %. Među
zaposlenima u nepunom radnom vremenu puno je više žena. U prvom
tromjesečju 2014. udio žena u poslovima s nepunim radnim vremenom bio je
32 %, a muškaraca 8,3% , pri čemu je 40 % žena bilo zaposleno na
poslovima s nepunim radnim vremenom u Austriji, Belgiji, Njemačkoj,
Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. U sadašnjemu makroekonomskom kontekstu
zaposlenja na određeno vrijeme i s nepunim radnim vremenom, koja u
određenoj mjeri nisu dobrovoljna[6],
mogu pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta, a srednjoročno i
dugoročno mogu biti odskočna daska za ugovor o radu na
neodređeno vrijeme i/ili ugovor o radu na puno radno vrijeme (primjerice
za mlade). Segmentacija se vidi i u konstantnim razlikama u plaćama
muškaraca i žena te u niskim stopama prijelaza s ugovora o radu s manjim
stupnjem zaštite na ugovor o radu koji pruža veću zaštitu. U
nekoliko država članica pogoršao se problem neusklađenosti ponude i
potražnje na tržištu rada. Iako je broj slobodnih
radnih mjesta u prosjeku ostao relativno stabilan u proteklih nekoliko godina,
nezaposlenost se povećala, što upozorava na pogoršanje problema
neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada. Beveridgeova krivulja
(grafikon 5.) pokazuje da se strukturna nezaposlenost povećava od
otprilike sredine 2011.[7]
Usporedbom kretanja u državama članicama može se zaključiti da se
problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada pogoršao u
većini država članica, uz hvalevrijedan izuzetak Njemačke. Na
ukupna negativna kretanja ponajprije utječe sve veći nedostatak
potrebe za radnom snagom kao i sve veća neusklađenost vještina[8],
što pokazuje da nedostatak prilika na tržištu rada, koji je povezan s
gospodarskom krizom, stvara učinke histereze koje treba suzbiti ulaganjima
u ljudski kapital i učinkovitijim usklađivanjem s potrebama tržišta
rada. Grafikon 5.: Beveridgeova krivulja, EU-28,
1. tromjesečje 2008. – 1. tromjesečje 2014.
Izvor: Eurostat
Napomena: LSI (vertikalna os) kratica je za pokazatelj nedostatka radne snage
(Labour Shortage Indicator), dobiven iz rezultata ankete EU-a provedene
među poduzećima (% proizvodnih poduzeća koja su navela
nedostatak radne snage kao ograničavajući čimbenik za
proizvodnju); UR je kratica za „stopu nezaposlenosti” (unemployment rate). Povećanje
broja nezaposlenih tijekom krize, sve viši udio dugoročno nezaposlenih i
posljedično smanjenje učinkovitosti usklađivanja ponude i
potražnje ozbiljan su izazov za aktivne politike tržišta rada i javne službe za
zapošljavanje. Mobilnost
radne snage unutar EU-a i dalje je ograničena,
osobito u odnosu na ukupnu veličinu tržišta rada EU-a. Iako je svaki
četvrti građanin EU-a izjavio da bi razmotrio mogućnost rada u
drugoj državi članici EU-a u sljedećih deset godina, do 2013. samo je
3,3 % radno aktivnog stanovništva EU-a imalo boravište u nekoj drugoj
državi članici. Razlike su među državama znatne (grafikon 6.). Zbog velikih
razlika u stopama nezaposlenosti među državama članicama EU-a sve se
više osoba želi preseliti te je povećana mobilnost od 2011., ali samo u
ograničenoj mjeri što nije dovoljno za korekcijski učinak na velike
nejednakosti među tržištima rada EU-a.[9] Grafikon 6.: Stopa
mobilnosti u državama članicama prema godinama boravka, 2013.
Izvor: „Key
Features”, Glavna uprava za zapošljavanje; Napomene: Stopa mobilnosti je
broj radno sposobnih građana koji su 2013. živjeli u nekoj drugoj državi
članici izražen kao postotak radno sposobnog stanovništva njihove zemlje
državljanstva. Brojke za Maltu i Sloveniju nisu dovoljno visoke da bi bile
pouzdane. Brojke za Cipar, Dansku, Estoniju, Finsku, Luksemburg i Švedsku nisu
pouzdane zbog premalog uzorka. Ponudu
kvalificirane radne snage treba dodatno poboljšati. Nekoliko
je trendova utjecalo na postupne promjene u relativnoj potražnji za
različitim razinama vještina, osobito globalizacija i tehnološke promjene,
uključujući one koje podrazumijevaju visokospecijalizirana znanja.
Promijenila se i relativna važnost vrsta vještina koje se traže na tržištu
rada, pri čemu su za velik broj zanimanja sve važnija informatička
znanja i komunikacijske vještine (tzv. soft skills). Iako
se s vremenom povećala prosječna razina obrazovanja, vještine radnika
nisu usklađene s potražnjom za vještinama. Kao posljedica tih promjena u
relativnoj potražnji i ponudi vještina, osobe s visokom stručnom spremom
imaju bolje mogućnosti zapošljavanja od osoba sa srednjom i nižom
stručnom spremom. Prema prognozama za tržište rada taj bi se trend trebao
nastaviti i idućih godina[10]. Strukturne
slabosti na razini vještina ugrožavaju potencijal gospodarskog rasta Europe.
Prema najnovijim podacima[11]
oko 20 % radno sposobnog stanovništva ima vrlo nisku razinu kvalifikacija,
a u nekim je državama (ES, IT) taj postotak još viši. Samo je u nekoliko država
(Estonija, Finska, Nizozemska, Švedska) visok udio stanovništva s višom razinom
kvalifikacija te većina europskih zemalja nije ni približno na razini
visokouspješnih zemalja izvan Europe (na primjer Japana ili Australije). Podaci
o javnoj potrošnji potvrda su sve većeg rizika pojave raskoraka u
ulaganjima u ljudski kapital. Europa ne ulaže učinkovito u obrazovanje i
vještine, čime se ugrožava njezina srednjoročna konkurentnost i
mogućnosti zapošljavanja njezine radne snage. Devetnaest država
članica realno je snizilo izdatke za obrazovanje, a 14 država članica
snizilo je relativni udio BDP-a koji ulažu u obrazovanje. Kretanja
plaća počela su pratiti potrebe za usklađenjem.
Prije krize u nekoliko su se država članica znatno povisili nominalni
jedinični troškovi rada, osobito Latviji i Rumunjskoj, a u manjoj mjeri u
Estoniji, Litvi, Bugarskoj i Irskoj (grafikon 7.). Nakon 2009. nominalni
jedinični troškovi rada u tim su se zemljama, s izuzetkom Bugarske, kao
dio mjera za ublažavanje krize počeli snižavati (Irska, Litva i Latvija)
ili su se tek neznatno povisili (Rumunjska). Nadalje, u Grčkoj i
Španjolskoj nakon krize snizili su se nominalni jedinični troškovi rada
koji su se nekoliko godina prije krize povisivali. U Njemačkoj je
drugačiji obrazac jer je to jedina država članica u kojoj su se
nominalni jedinični troškovi rada snizili (iako neznatno) prije krize, a
zadnjih godina povisili. Umjerene promjene nominalnih jediničnih troškova
rada (i nešto veće prije krize) zabilježene su i u Belgiji, Švedskoj,
Nizizemskoj, Austriji te Finskoj. Promjene trendova u zemljama pogođenima
krizom te u onima koje imaju suficit pogodovale su uklanjanju vanjskih
neravnoteža koje je bilo osobito potrebno u europodručju. Važno je da
trend plaća i dalje bude usklađen s potrebom uklanjanja vanjskih
neravnoteža i smanjenja nezaposlenosti te da dugoročno prati
povećanje produktivnosti. Ako se trend nastavi, najnovije povišenje
plaća u državama koje imaju suficit moglo bi ojačati ukupnu
potražnju.[12]
Grafikon 7.:
Kretanja nominalne jedinične cijene rada u EU-28, prosjek godišnjih
promjena 2003. – 2008. i 2009. – 2013.
Izvor: Eurostat,
izračuni Glavne uprave za zapošljavanje Snižavanje
jediničnih troškova rada i ograničenje plaća sporo su i
nepotpuno utjecali na snižavanje cijena.
Taj se nepotpuni prijenos dijelom može objasniti istodobnim povišenjem
neizravnih poreza i reguliranih cijena zbog fiskalne konsolidacije.[13]
Snižavanja nominalnih jediničnih troškova rada zbog neprilagođenih
cijena prouzročila su snižavanje udjela dohotka od rada u nekoliko država
članica, a osobito u Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj i Portugalu.
Posljedično povišenje profitnih marži još nije u potpunosti popraćeno
povećanjem ulaganja. Porezni
klin i dalje je visok u velikom broju država članica. U
velikom broju država članica i dalje je prisutan problem visokog, a u
nekim slučajevima i rastućega poreznoga klina, osobito za osobe s
niskim primanjima i primatelje drugog dohotka u kućanstvu. Za ilustraciju,
kad je riječ o osobama s niskim primanjima (67 % prosječne
plaće), nakon sniženja poreznoga klina u većini država članica
između 2008. i 2010., u iduće tri godine povisio se u gotovo svim
državama članicama. Stope su se 2013. kretale od 20 % ili manje na
Malti (2012.) i u Irskoj do više od 45 % u Belgiji, Njemačkoj,
Francuskoj i Mađarskoj. Na
promjene je ukupnoga poreznoga klina uglavnom utjecao porez na osobni dohodak
pri čemu je povišenje zabilježeno u 15 od 21 države članice (grafikon
8.). Porez na osobni dohodak (za tu vrstu kućanstva i za primanja od
67 % prosječne plaće) najviše se povisio u Portugalu i
Mađarskoj, a znatno se snizio u Ujedinjenoj Kraljevini i Grčkoj. Ako
se zajedno promatra porez na osobni dohodak i doprinosi za socijalno osiguranje
zaposlenika, u 10 država članica povećalo se opterećenje za
zaposlenike i u manjoj mjeri za poslodavce (povećanje poreznog
opterećenja u tri zemlje). Ukupno gledano, razina doprinosa za socijalno
osiguranje koje plaća poslodavac ostala je više ili manje stabilna u
većini država članica uz nekoliko iznimaka; prilično su se
povisili u Poljskoj i Slovačkoj te znatno snizili u Francuskoj. Grafikon 8.: Promjena ukupnoga poreznoga klina između 2011. i
2013. po komponentama (67 % prosječne plaće samca bez djece)
Izvor: baza
podataka o porezima i naknadama EK-a i OECD-a. Napomena: podaci za države koje
nisu u OECD-u (Bugarska, Cipar, Hrvatska, Litva, Latvija, Malta i Rumunjska)
nisu dostupni. U
nekim je država članicama izazov kako suzbiti problem neprijavljenog rada.
Neprijavljeni rad prisutan je u
različitim gospodarskim aktivnostima, od neprijavljenog rada u
poduzećima do neprijavljenoga samostalnog rada, s izuzetkom aktivnosti
koje uključuju ilegalnu robu i usluge. Neprijavljeni rad ima nekoliko
negativnih učinaka. S makroekonomskog stajališta, zbog njega se snizuju
porezni prihodi (porez na dohodak i PDV) te ugrožava financiranje sustava
socijalne sigurnosti. S mikroekonomskog stajališta, neprijavljeni rad i drugi
atipični oblici zapošljavanja kao što je lažno samozapošljavanje
narušavaju pošteno tržišno natjecanje među poduzećima, otvaraju put
socijalnom dampingu te priječe propisno zapošljavanje s punom socijalnom
zaštitom. Osim toga, uzrokuju neučinkovitost proizvodnje jer neformalna
poduzeća u pravilu izbjegavaju pristup službenim uslugama i proizvodima
(npr. kreditima) te ne rastu. Iako potpuno pouzdani podaci o razmjerima sive
ekonomije i neprijavljenog rada nisu lako dostupni, grubi podaci pokazuju da je
taj problem izazov u nekim državama članicama[14].
Nadalje, neprijavljeni rad mogao bi postajati sve rašireniji zbog nekoliko
socioekonomskih trendova kao što su sektorska preraspodjela i
internacionalizacija gospodarstva, smanjivanje učestalosti standardnih
oblika rada te socijalni problemi u nekim državama članicama. Iako
se posljedice gospodarskih kretanja razlikuju za različite kategorije
stanovništva, nejednakost se povećala u mnogim državama članicama. Dok
je omjer S80/S20[15]
u prosjeku ostao stabilan u razdoblju između 2008. i 2013. u EU-u,
među državama članicama velika su odstupanja i sve veće razlike
u nejednakosti (grafikon 9.). Nejednakost se povećala u većini južnih
država članica (Španjolska, Grčka, Italija, Cipar) i u Hrvatskoj,
Estoniji, Danskoj, Mađarskoj te nešto manje u Irskoj i Austriji.
Unatoč nedavnim poboljšanjima stanja, nejednakost je i dalje velik problem
u Bugarskoj, Grčkoj, Latviji, Rumunjskoj, Španjolskoj te Litvi (vidjeti i
grafikon V. u 3. poglavlju). Grafikon 9.:
Nejednakost u raspodjeli dohotka (S80/S20; kvintilni omjer dohotka), 2008. –
2012.
Izvor: Eurostat, EU-SILC
(Statistika EU-a o dohotku i životnim uvjetima) 2013.; za 2012. Napomena: * -
podaci za 2011. (podaci za 2012. još uvijek nisu dostupni za BE, DE, IE, EL,
FR, HR, LU, NL, PT, RO, SE i UK). Stopa
rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) znatno se
povisila, uz sve veće razlike među državama članicama. Od
početka krize 2008. do 2012., broj Europljana izloženih riziku od
siromaštva ili socijalne isključenosti povisio se za zabrinjavajućih
8,7 milijuna (ne uključujući Hrvatsku) na 25,1 % stanovništva
EU-28 u 2012. (grafikon 10.). Grafikon 10.:
Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE)
2008. – 2012.
Izvor:
Eurostat, EU-SILC 2013.; za 2012. Napomena: * - podaci za 2011. (podaci za
2011. (podaci za 2012. još nisu dostupni za BE, DE, IE, EL, FR, HR, LU, NL,
PT, RO, SE i UK). Kretanja
razina siromaštva znatno se razlikuju među dobnim skupinama. Općenito,
radno sposobno stanovništvo najteže je pogođeno krizom (grafikon 11.;
vidjeti i grafikon IV. u 3. poglavlju), uglavnom zbog sve veće
nezaposlenosti ili kućanstava s niskim intenzitetom rada te siromaštva
zaposlenih. Približno 50 milijuna radno sposobnog stanovništva 2012. živjelo je
od dohotka nižeg od 60 % prosječnoga nacionalnog ekvaliziranog
dohotka u EU-28, a 31,8 milijuna (31,5 milijuna u 2013.) ljudi bilo je
pogođeno teškom materijalnom deprivacijom. U kućanstvima bez
zaposlenih 2012. živjelo je 10,9 % stanovništva od 18 do 59 godina. Grafikon 11.:
Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE)
nakon 2005. u EU-28, ukupno, djeca, radno sposobno stanovništvo i starije osobe
Izvor: Eurostat, EU-SILC. Napomena. prosjek EU-27 za
2005. – 2009.; prosjek EU-28 za 2010. – 2009.; Podaci 2103 SILC još nisu
dostupni. Starije
osobe (više od 65 godina) relativno su pošteđene jer je njihov rizik od
siromaštva ili socijalnog isključivanja smanjen u većini država
članica, pri čemu su žene u toj skupini i dalje izloženije siromaštvu
nego muškarci. Međutim, ta poboljšanja ne odražavaju nužno stvarnu
promjenu u primanjima starijih osoba, već su primarno rezultat
činjenice da su mirovine uglavnom ostale nepromijenjene, dok su dohodci
radno sposobnog stanovništva stagnirali ili se snižavali. Od
2008. povećao se rizik od siromaštva ili socijalnog isključivanja
djece zbog pogoršanja životnih uvjeta njihovih roditelja (uglavnom u kategoriji
radno sposobnog stanovništva). To je slučaj u
više od 20 država članica u usporedbi s 2008., pri čemu su kućanstva
sa samohranim roditeljem izložena riziku od siromaštva ili socijalnog
isključivanja (EU-28: 47,8 % u 2012.) koji je dvostruko veći od
onoga kojemu su izložene obitelji s dvije odrasle osobe (24,4 %). Znatno
veći rizik od siromaštva među kućanstvima s jednim roditeljem
prisutan je u svim državama članicama, a kreće se od 35 % u
Sloveniji, Finskoj i Danskoj do 78 % u Bugarskoj. Riziku od siromaštva i
socijalne isključenosti izložene su i obitelji s troje ili više djece (EU-28:
30,9 %)znatno više od stanovništva u cjelini. Pogoršanjem uvjeta na
tržištu rada u doba krize izravnije su pogođeni radno sposobni muškarci.
Međutim, žene su i dalje izložene većem riziku od (kroničnog)
siromaštva ili isključenosti nego muškarci zbog razdoblja neaktivnosti
radi skrbi o djeci i (dobrovoljnog ili nedobrovoljnog) zaposlenja s nepunim
radnim vremenom. Puno
većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti 2012. bili su
izloženi državljani trećih zemalja (48,9 %) (dobne skupine 18 – 64) u
usporedbi s državljanima država članica (24,3 %). rast od više od tri
postotna boda u razdoblju između 2012. i 2013. U
prosjeku se u EU-u rast raspoloživog dohotka kućanstava (GDHI) realno
oporavio u do kraja 2013., nakon gotovo
četiri godine uzastopnog pada (vidjeti i 3. poglavlje za raspravu o
kretanjima raspoloživog dohotka kućanstava). To se dogodilo zbog povišenja
tržišnih dohodaka (plaće zaposlenika, dohodak samozaposlenih i dohodak od
nekretnina), uz povišenje socijalnih transfera kućanstvima[16].
Tek će se vidjeti hoće li se poboljšanja iz 2013. održati s obzirom
na to da se i dalje ne otvara mnogo radnih mjesta, učinak sustava poreznih
olakšica i dalje je slab, a iz najnovijih podataka za 2014. vidi se daljnji
pad (grafikon 12.) . Grafikon 12.: Udio komponenata u povećanju raspoloživog bruto
dohotka kućanstava (GHDI)
Izvor: Eurostat – sektorski računi Distributivni
učinak promjena u sustavima poreza i naknada znatno se razlikuje među
zemljama[17]
Promjene u sustavima poreza i naknada, ovisno o značajkama tih sustava,
različito su utjecale na kućanstva s visokim i niskim primanjima. U
nekoliko su zemalja regresivni učinci dodatno nepovoljno utjecali na
životni standard, osobito u kućanstvima s niskim primanjima. Druge su
države članice, pazeći više na distributivni profil promjena u
sustavima poreza i naknada, uspjele izbjeći nerazmjeran učinak na
kućanstva s niskim primanjima. Te su se razlike u distributivnom
učinku dogodile neovisno o razlikama u ukupnoj veličini
usklađenja. Ukupno gledano, dosegnuvši najvišu razinu 2009., nakon 2011. stope
rasta socijalnih izdataka bile su negativne.
U ranoj fazi krize (do 2009.) na porast su socijalnih izdataka najviše
utjecali izdaci za nezaposlene, ali nešto manje i druge funkcije (prvenstveno
mirovine i naknade za zdravstvo). Rast socijalnih izdataka oslabio je 2010., na
što su utjecali prestanak fiskalnih poticajnih mjera i standardni postupak
postupnog ukidanja automatske stabilizacije u zemljama koje su se oporavljale.
Nakon 2011. snizili su se socijalni izdaci, osobito naknade u naturi i usluge,
unatoč daljnjem pogoršanju gospodarskoga i socijalnog stanja (grafikon
13.).[18]. Grafikon 13.:
Utjecaj novčanih naknada i naknada u naturi na rast stvarnih javnih
socijalnih izdataka u EU-u (2001. – 2012.)
Izvor: Nacionalni računi, izračuni Glavne
uprave za zapošljavanje; Struktura
izdataka za socijalnu zaštitu također je izmijenjena zbog krize.
Između 2007. i 2011. (stvarni) izdaci za socijalnu zaštitu po stanovniku
povisili su se za osam posto u EU-27 (grafikon 14.). Najviše su se povisili
izdaci za mirovine (povišenje potpora za starije i nadživjele članove
obitelji čini 44 % ukupnog povišenja), zdravstvo i invalidnine
(32 %). Razlike su među državama članicama stoga znatne: od
2007. do 2011. povišenje ukupnih izdataka za socijalnu zaštitu po stanovniku
bilo je niže od 5 %, a u sedam država članica više od 15 %. Grafikon 14.: Promjene u izdacima za socijalnu zaštitu po stanovniku
od 2007. do 2011.; prema namjeni socijalne zaštite
Napomena: udjeli po namjeni u
ukupnom rastu socijalnih izdataka (po stanovniku po cijenama iz 2005.); Izvor:
ESSPROS U nekim se državama članicama ugrožene osobe s
niskim primanjima i dalje suočavaju s otežanim pristupom zdravstvenim
uslugama. Dok se udio stanovnika s najnižim
primanjima koji su prijavili nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi u
EU-27 tek malo povisio od 2008. do 2012., u zemljama kao što su Finska,
Portugal i Grčka taj se udio znatno povisio (vidjeti grafikon 15.).
Najviši je udio osoba s nezadovoljenim potrebama za zdravstvenom skrbi u 2012.
bio u Latviji, Bugarskoj i Rumunjskoj. U Bugarskoj se taj udio najviše snizio
(za 11,4 postotna boda od 2008. do 2012.), ali udio osoba s nezadovoljenim
potrebama za zdravstvenom skrbi 2012.ostao je visok (16,9 %). Grafikon 15.: Nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi, najniži
kvintil dohotka, 2008. – 2011.
Izvor: Eurostat, EU-SILC 2012. Napomena: Nezadovoljene potrebe za
zdravstvenom skrbi: preskupo, predaleko za putovanje ili lista čekanja. *
- podaci za 2011. (podaci za 2012. nisu dostupni za BE, IE, LU i AT; podaci za
2008. nisu dostupni za HR i EU-28). 2. PROVEDBA
SMJERNICA ZA ZAPOŠLJAVANJE: REFORMA POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA I SOCIJALNE POLITIKE U ovom se poglavlju[19]
donosi pregled reformi i mjera koje su države članice uvele u proteklih 12
mjeseci. Smjernicama za zapošljavanje[20]
državama članicama daju se strateški naputci o tome kako odgovoriti na
socijalne izazove i izazove u području zapošljavanja u kontekstu
postojećih trendova te radi ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020.
(navedenih u poglavlju 1.). U Godišnjem pregledu rasta za 2014. navedeni
su prioriteti i strateške smjernice za države članice koje su dostavile
programe nacionalnih reformi u okviru Europskog semestra 2014. Programi
nacionalnih reformi analizirani su u skladu s tim smjernicama te je
Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, izdalo posebne preporuke po
državama članicama. Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu
analiziraju rezultate država članica te njihov napredak u rješavanju
odgovarajućih izazova koristeći se instrumentom za praćenje
uspješnosti zapošljavanja (Employment Performance Monitor – EPM) i instrumentom
za praćenje uspješnosti socijalne zaštite (Social Protection Performance
Monitor – SPPM). Buduće reforme procjenjivat će se u kontekstu
Europskog semestra 2015. Europski socijalni fond podupire
napore na postizanju ciljeva strategije Europa 2020. mjerama za borbu protiv
nezaposlenosti, s posebnim naglaskom na mlade, nudeći vježbeničke
programe i programe stručne prakse za prekvalifikaciju i stjecanje višeg
stupnja kvalifikacije te podupirući obrazovne mjere u cilju suzbijanja
siromaštva i socijalne isključenosti, kao i promicanje razvoja
administrativnih kapaciteta. Za programsko razdoblje 2014. – 2020.
usklađivanje Europskog socijalnog fonda (ESF) i drugih europskih
strukturnih i investicijskih fondova s prioritetima politika strategije Europa
2020. te usredotočenost fondova na rezultate ojačat će njihovu
ulogu financijskih stupova strategije. Mjere su poduzete u svim
područjima opisanima u sljedećim poglavljima. Međutim, stupanj
napretka varira od područja do područja te od države do države. Stoga
su potrebni dodatni napori, iako se u mnogim slučajevima još ne vide puni
učinci reformi s obzirom na to da je u pravilu potrebno dulje vrijeme da
se oni ostvare. Osim toga, „vrijednost” reformi u pravilu se ne može mjeriti
izolirano jer se istodobno može provoditi više reformi. Države članice
stoga moraju uzeti u obzir odgovarajuće kompromise pri izradi politika i
reformi. U okviru u nastavku prikazan je
pregled najčešćih razlika između spolova na tržištu rada i
reformi koje mogu pridonijeti napretku u postizanju ravnopravnosti spolova, a
koje su dodatno objašnjene u okviru svake smjernice. Ravnopravnost spolova:
Tržište rada i dalje je obilježeno znatnim nejednakostima[21]
Iako je postignut napredak, još uvijek
prevladavaju velike razlike između spolova. Stopa
zaposlenosti žena i dalje je puno niža od one muškaraca (62,8 % naspram
74 % početkom 2014.). Razlika je još veća kada je riječ o
zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena (18,3 postotnih bodova u
2013.). Osim toga, žene su plaćene 16 % manje po satu rada. Razlike
između spolova u zaposlenosti, broju radnih sati i plaći zajedno
uzrokuju veliku razliku između spolova u ukupnom dohotku (37 % u
EU-u). Budući da mirovine odražavaju dohodak tijekom cijelog života,
razlika između spolova u mirovinama također je velika (u prosjeku
39 %). Opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti za osobe
starije od 55 godina viša je u žena u svim državama članicama. Dostupnost pristupačnih i
kvalitetnih usluga skrbi za djecu, dugoročne skrbi te izvanškolske skrbi,
fleksibilni radni uvjeti i odgovarajuće politike u području dopusta i
dalje imaju ključnu ulogu u održavanju
zaposlenosti žena te omogućivanju muškarcima i ženama da uspostave
ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života. Iako je od 2005.
većina država članica ostvarila napredak u postizanju ciljeva iz
Barcelone u pogledu pružanja skrbi za djecu, samo je devet država članica
postiglo cilj koji se odnosi na stopu obuhvaćenosti od 33 % za djecu
mlađu od tri godine u 2012.[22],
dok ih je 11 postiglo cilj koji se odnosi na stopu obuhvaćenosti od
90 % za djecu u dobi između tri godine i obvezne školske dobi.
Sustavima poreznih olakšica u nekim državama i dalje se obeshrabruje žene da se
zaposle ili rade više, posebno mjerama kojima se primatelje drugog dohotka u
kućanstvu odvraća od rada u punom radnom vremenu. Segregacija
na tržištu rada i rodni stereotipi mogu spriječiti muškarce i žene da
ostvare svoj puni potencijal te prouzročiti nezadovoljavajuće
povezivanje vještina i poslova. Žene su danas brojnije
od muškarca kada je riječ o obrazovanju i osposobljavanju, ali i dalje su
prezastupljene u poljima povezanima s tradicionalnim ulogama, kao što su
zdravstvo i socijalna skrb te humanističke znanosti i nastava, dok u
područjima poput znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM)
još uvijek dominiraju muškarci. Poduzete
su mjere za poticanje rasta stope zaposlenosti žena i uspostavu ravnoteže
između poslovnog i obiteljskog života, no one se diljem EU-a razlikuju u
području primjene i namjerama. Cilj je mjerama
koje su poduzele države članice npr. (dodatno) povećati dostupnost
ustanova za skrb o djeci, i/ili izmijeniti propise o roditeljskom dopustu i
fleksibilnom radnom vremenu. Zabilježen je manji broj inicijativa kojima se
nastoje smanjiti razlike između spolova u plaći ili ograničiti
mjere kojima se žene odvraća od ostanka na tržištu rada ili ulaska na njega.
Neke su države članice poduzele mjere za suzbijanje siromaštva djece ili
prilagodbu sustava doplataka u cilju podupiranja obitelji/roditelja s niskim
primanjima. Iako se u mnogim zemljama predviđa (postupno)
izjednačivanje dobi umirovljenja za muškarce i žene, u nekim su slučajevima
poduzete i mjere za poticanje sudjelovanja starijih žena na tržištu rada ili
prilagodbu načina stjecanja mirovinskih prava. 2.1. Smjernica za zapošljavanje 7.:
Povećanje sudjelovanja na tržištu rada i smanjenje strukturne
nezaposlenosti Modernizacijom
zakonodavstva u području zaštite radnih mjesta i dalje se na
različite načine promiču dinamičnost zapošljavanja i
suzbijanje segmentacije u državama članicama.
Hrvatska je provela drugu fazu reforme radnog zakonodavstva donijevši novi
Zakon o radu, kojim se omogućuje uporaba fleksibilnih vrsta ugovora o
radu, uključujući rad u nepunom radnom vremenu, sezonski rad te rad
preko agencija za privremeno zapošljavanje, ublažavaju zakonski propisi o
radnom vremenu i pojednostavnjuju postupci otpuštanja. Nakon postizanja
sveobuhvatnog sporazuma socijalnih partnera, Nizozemska uvodi pojednostavnjenje
postupaka otpuštanja, ograničava iznos otpremnine u odnosu na staž, a ne
na dob te pooštrava pravila za privremeno zapošljavanje kako bi se spriječila
segmentacija tržišta rada i reformirao sustav naknada za nezaposlenost.
Španjolska je pojednostavnila predloške ugovora za poduzeća, razložila
postupke za kolektivno otpuštanje i podržala rad u nepunom radnom vremenu s
pomoću poticaja u obliku doprinosa i veće fleksibilnosti pri uporabi
dodatnih radnih sati za osobe s ugovorima na nepuno radno vrijeme. Italija je
ublažila uvjete za poduzeća pri uporabi ugovora na određeno radno
vrijeme i ugovora o naukovanju, a daljnje su sveobuhvatne reforme zakonodavstva
u području zaštite radnih mjesta i aktivne politike tržišta rada u
zakonodavnom stadiju u parlamentu. Slovačka je trajanje rada izvan glavnog
radnog odnosa (tzv. sporazumi o radu) ograničila na jednu godinu. Sposobnost
država članica da znatno povećaju zaposlenost žena u velikoj mjeri
ovisi o dostupnosti kvalitetnih i pristupačnih ustanova za skrb za djecu. Podaci
OECD-a potvrđuju da je skrb za djecu ključni pokretač
sudjelovanja žena na tržištu rada. U nekoliko su zemalja nastavljene mjere
provedene prethodnih godina i/ili su stavljena na raspolaganje dodatna sredstva
za skrb o djeci (Austrija, Njemačka, Irska, Malta, Poljska), dok su u
drugima nedavno utvrđeni koraci za uvođenje novog zakonodavstva ili
novih projekata (Češka, Slovačka). Malta je u travnju 2014. počela
pružati besplatnu i sveobuhvatnu skrb za djecu iz obitelji u kojima su
zaposlena oba roditelja. Skrb za djecu dostupna je tijekom radnog vremena
roditelja, kao i tijekom dodatnih sat vremena dnevno predviđenih za
putovanje. Nadalje, u proračunu za 2014. predviđene su besplatne
usluge za djecu u dječjim vrtićima i državnim osnovnim školama koje
će u dane kada se održava nastava biti dostupne zaposlenim roditeljima
koji žele dovesti djecu u školu sat vremena prije početka nastave. U Češkoj je Parlament odobrio zakon o
kategorijama djece, koji se odgađao nekoliko godina i kojim se nastoji
olakšati otvaranje centara za skrb za djecu izvan javne mreže dječjih
vrtića. U
nekim su zemljama poduzete mjere za fleksibilizaciju uvjeta rada i izmjenu
propisa o roditeljskom dopustu (Ujedinjena Kraljevina, Španjolska, Poljska,
Njemačka, Finska). U Ujedinjenoj
Kraljevini je od 2014. pravo na traženje fleksibilnih uvjeta rada prošireno na
sve zaposlenike. U sklopu izmjena zakona o promicanju zapošljavanja i
institucijama tržišta rada, u Poljskoj je 2. svibnja 2014. uvedena
dodjela bespovratnih sredstava za rad na daljinu u cilju zapošljavanja
nezaposlenih roditelja koji se vraćaju na tržište rada (a koji odgajaju
barem jedno dijete mlađe od 6 godina) ili osoba koje su prestale raditi
kako bi skrbile za druge uzdržavane osobe. U Italiji se trenutačno
raspravlja o „zakonu o radnim mjestima”, u okviru kojega su predložene mjere o
izmjeni pravila o rodiljnom dopustu. U Njemačkoj se reformom roditeljskog
doplatka, koja će stupiti na snagu u siječnju 2015., namjerava
potaknuti oba roditelja da skrbe za djecu i rade. U
manjem su broju slučajeva inicijative usmjerene na smanjenje razlika u
plaći između spolova.
U Austriji su izvješća o jednakim plaćama za poduzeća s više od
250 zaposlenika obvezna od 2013., a za ona s više od 150 zaposlenika od 2014. Mjere
u području oporezivanja predložene su u okviru
talijanskog zakona o radnim mjestima, a na Malti je povišen iznos poreznih
olakšica (s 1 300 EUR na 2 000 EUR) za roditelje koji šalju
djecu u privatne centre za skrb. U Ujedinjenoj Kraljevini će se 2015.
uvesti sustav skrbi za djecu za zaposlene obitelji kojim će se zamijeniti
postojeći sustav vrijednosnih kupona i izravnog ugovaranja skrbi za djecu.
Obitelji koje ispune uvjete ostvarit će povrat godišnjih troškova skrbi za
djecu u iznosu od 20 % za naknade do 10 000 GBP po djetetu. Neke
su države članice poduzele mjere u pogledu mehanizama za obračun
plaća u cilju promicanja usklađivanja kretanja plaća s
produktivnošću. Druge su države članice nastojale podržati
raspoloživi dohodak kućanstava s posebnim naglaskom na minimalne
plaće. U Njemačkoj će se od
1. siječnja 2015. uvesti opća minimalna plaća od
8,50 EUR po satu, uz prijelazno razdoblje do kraja 2016. u kojem će
biti dopuštene neke iznimke. Estonija, Rumunjska i Slovačka povisile su
prag nacionalnih minimalnih plaća u cilju suzbijanja siromaštva
zaposlenih, dok je Ujedinjena Kraljevina uvela strože sankcije za poslodavce
koji ne ispunjavaju zahtjeve za nacionalnu minimalnu plaću. U Austriji je
obveza navođenja kolektivno dogovorene minimalne plaće u oglasima za
slobodna radna mjesta proširena na sve poslodavce u industrijama u kojima takav
dogovor još nije postignut. S druge strane, Portugal je u okviru opsežnih
reformi snizio plaće zaposlenicima u javnim službama s visokim primanjima. Poduzete
su neke mjere za smanjenje poreznog opterećenja na rad, posebno za osobe u
nepovoljnijem položaju, te za poticanje potražnje za radnom snagom i potrošnje.
Belgija je poduzela mjere za sniženje doprinosa za socijalno osiguranje koje
plaćaju radnici s niskim primanjima, oslobodila poslodavce plaćanja
socijalnih doprinosa na plaće za prekovremene radne sate u određenim
sektorima te proširila područje primjene oslobađanja od poreza po
odbitku za zaposlenike. Italija je snizila porez na osobni dohodak za
zaposlenike s niskim primanjima za 2014. i primijenila trajno sniženje
regionalnog poreza od 10 % na gospodarske aktivnosti koji plaćaju
poslodavci. Španjolska vlada odobrila je prijedlog porezne reforme koja
obuhvaća sniženje poreznih stopa sa sedam na pet, neznatno sniženje
graničnih stopa i povišenje iznosa oslobođenog poreza, koji će
se postupno uvoditi u razdoblju između 2015. i 2016. Slovačka je
povisila prag studentske zarade oslobođene plaćanja doprinosa za
socijalno osiguranje, dok će Estonija od 1. siječnja 2015.
povisiti olakšice na porez na dohodak. U okviru dalekosežnoga proračunskog
paketa Latvija je smanjila porezno opterećenje, osobito za obitelji s
uzdržavanim osobama, povisivši ciljane neoporezive pragove za porez na osobni
dohodak i doprinose za socijalno osiguranje. U Francuskoj je protekla prva
godina primjene porezne olakšice za poduzeća utemeljene na plaćama,
što će se 2015. dopuniti nižim doprinosima poslodavaca za socijalno
osiguranje, a donesene su i odluke o mjerama za sniženje poreza na dohodak za
zaposlenike sa srednjim i niskim primanjima. Neke
su države članice pojačale napore u borbi protiv neprijavljenog rada.
U Sloveniji je izmjenama zakona o sprječavanju neprijavljenog rada i
zakona o zapošljavanju uveden sustav vrijednosnih kupona za osobne dodatne
poslove te je u nadzor nezakonitih radnih praksi uključena carinska služba
i postrožene su sankcije, posebno za sitne kućanske popravke. U kolovozu
2014. Hrvatska je osnovala Povjerenstvo za suzbijanje neprijavljenog rada sa
zadatkom procjene postojećih mjera, praćenja njihove provedbe te
predlaganja novih mjera ili potrebnih izmjena. Provedba
Preporuke Vijeća o uspostavi Jamstva za mlade državama je članicama
bila poticaj za uvođenje smjelih strukturnih reformi koje obuhvaćaju
razne aspekte aktivnih politika tržišta rada.
U 2014. sve su države članice predstavile svoje planove provedbe programa
Jamstva za mlade i o njima raspravljale s Komisijom. Provedba će biti
ključna, ali obećavajući prvi koraci već su poduzeti. Neke
države članice uložile su napor u modernizaciju potpore koju javne službe
za zapošljavanje pružaju mladim osobama. U
Belgiji je Actiris, javna služba za zapošljavanje u briselskoj regiji,
osnovala posebnu službu za Jamstvo za mlade, čija je uloga pružati posebnu
potporu pri traženju zaposlenja i pripravništava mladim osobama koje su se
službeno prijavile kao tražitelji zaposlenja. Rumunjska je pokrenula dva
pilot-programa u okviru Jamstva za mlade te je na temelju toga osnovano 27
centara jamstva za mlade (trenutačno ih podupire Europski socijalni fond),
čiji je cilj identificirati mlade NEET-ove i ponuditi im integrirane
pakete prilagođenih usluga. U Španjolskoj je strategija aktivacije i
zapošljavanja 2014. – 2016. donesena kao glavni instrument za
koordinaciju politika kojima će se omogućiti prelazak na aktivne
politike tržišta rada utemeljen na rezultatima. U Italiji je uspostavom
integriranih e-portala osobama omogućena izravna prijava na internetu i
pristup nacionalnom registru radi olakšavanja automatske provjere ispunjavanja
zahtjeva i dostave ponuda. Ciljani
poticaji za zapošljavanje i subvencije za osnivanje poduzeća u nekim su
državama članicama mladim tražiteljima zaposlenja poslužili kao poticaj da
se aktiviraju. Nizozemska je uvela porezne
olakšice za poslodavce koji zaposle mlade osobe koje primaju naknadu za
nezaposlenost ili socijalnu pomoć u razdoblju do dvije godine, a u
Poljskoj je uvedeno oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje
za osobe mlađe od 30 godina. Druge su države članice uvele nove
poticaje za zapošljavanje kako bi potaknule stvaranje radnih mjesta za druge
skupine među dugotrajno nezaposlenima. Opći poticaji za
zapošljavanje uvedeni su ili pojačani u Portugalu, Grčkoj,
Španjolskoj i Cipru te na Malti. Primjerice, Malta poslodavcima za nove
zaposlenike nudi subvencije na plaće u iznosu do polovine osnovne
plaće i doprinosa za socijalno osiguranje u razdoblju do jedne godine, a
Španjolska je odobrila paušalnu stopu socijalnih doprinosa za poduzeća
koja zapošljavaju nove radnike na neodređeno vrijeme, uključujući
one s ugovorima na nepuno radno vrijeme, za razdoblje do dvije godine (tri za
mala poduzeća), kao i posebna sredstva za korisnike Jamstva za mlade
zaposlene na neodređeno vrijeme. S druge strane, Malta je posebnu
subvenciju namijenila starijim radnicima, uključujući porezne
olakšice za troškove osposobljavanja. S
provedbom Jamstva za mlade povezan je i nastavak reforme javnih službi za
zapošljavanje u nekim državama članicama u cilju poboljšanja standarda
usluga i koordinacije na regionalnim razinama.
U okviru sveobuhvatne aktivacijske strategije za razdoblje
2014. – 2016. Španjolska je sastavila zajednički katalog službi
za zapošljavanje, koji sadržava homogen skup mjera koje treba provesti u svim
španjolskim regijama u cilju osiguravanja jednakih prava pristupa tražiteljima
zaposlenja, prilagođeni pristup, učinkovitost, transparentnost,
usmjerenost na rezultate i integraciju među administrativnim slojevima.
Finska će postrožiti zahtjev za prihvaćanje ponuda za posao iz centara
za zapošljavanje na lokalnoj razini za osobe koje putuju do tri sata dnevno te
će poboljšati planove zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene nudeći
im aktivne mjere tijekom prva 3 mjeseca nezaposlenosti. Programi poticaja za osnivanje
poduzeća snažno su se razvili diljem Europe
te je čak devet država članica (Malta, Hrvatska, Španjolska, Litva,
Grčka, Poljska, Francuska, Portugal i Irska) uvelo poticaje za potporu
nezaposlenima koji se počinju baviti poduzetništvom. Irska je u
sveobuhvatnom Akcijskom planu za radna mjesta predvidjela osnivanje lokalnih
ureda za poduzetništvo u suradnji s centrom izvrsnosti u poduzetništvu, novim
fondom za poduzetništvo mladih, u cilju pružanja potpore poduzetničkim
djelatnostima i njihovu širenju, kao i pojednostavnjenje poreznih potpora za
poduzetnike. U Portugalu se u okviru novog programa Investe Jovem nudi
financijska potpora mladim ljudima kako bi se samozaposlili ili otvorili
vlastito mikropoduzeće. 2.2. Smjernica za
zapošljavanje 8.: Stvaranje kvalificirane radne snage, odgovaranje na potrebe
tržišta rada i promicanje cjeloživotnog učenja Potreba za poboljšanjem ponude vještina i promicanjem obrazovanja
odraslih rezultirala je političkim mjerama u nekoliko država članica[23]. Države
članice uvele su mjere kojima je predviđeno poboljšanje ponude
vještina i promicanje obrazovanja odraslih, često u vezi s reformom
strukovnog osposobljavanja. U Danskoj će se u okviru šireg
političkog dogovora o „paketu rasta” inicijativama proizašlima iz
trostranog sporazuma između vlade i socijalnih partnera podržati razvoj
vještina nekvalificiranih osoba i omogućiti većem broju
kvalificiranih radnika da nastave osposobljavanje na tercijarnoj razini. U
razdoblju od 2014. do 2020. dodatnih 160 000 osoba obuhvatit će se
sporazumom kojim se poboljšavaju mogućnosti nekvalificiranih i
kvalificiranih radnika za sudjelovanje u strukovnom osposobljavanju. U
Grčkoj se planom u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja,
koji je dio memoranduma o razumijevanju u okviru programa ekonomske prilagodbe,
namjerava povećati broj i kvalitetu programa naukovanja te dostupnost
strukovnog osposobljavanja. U Litvi je izmijenjen zakon o neformalnom
obrazovanju odraslih i trajnom osposobljavanju, a nova verzija (donesena
10. srpnja 2014.) stupa na snagu 1. siječnja 2015.
Zakonom su, među ostalim, predviđeni poboljšanje koordinacije
obrazovanja odraslih na nacionalnoj i lokalnoj razini, uvođenje novih
modela financiranja obrazovanja odraslih i odobravanje dopusta zaposlenicima u
neformalnom obrazovanju. Tijekom izvještajnog razdoblja vlada je potpisala i
sporazume s organizacijama poslodavaca iz različitih sektora kako bi se
poboljšala ravnoteža između ponude kvalificirane radne snage i potražnje
za njom. U Cipru su javna sveučilišta postigla sporazum o proširenju raspona
i opsega obrazovnih programa dostupnih na daljinu. Uveden je novi program
modernog sustava naukovanja, koji uključuje dvije razine: pripremnu (za
mlade koji nisu završili srednjoškolsko obrazovanje) i osnovnu (nakon koje se
stječe kvalifikacija „stručnog radnika”). Na Malti je vlada pokrenula
strategiju rješavanja problema nepismenosti za razdoblje
2014. – 2019. U Poljskoj se novim zakonom koji je
stupio na snagu 1. listopada 2014. omogućuju
međufakultetski studiji, dvonamjenski studiji u suradnji s poslodavcima i
tromjesečne stručne prakse u obrazovnim ustanovama strukovnih profila
te se uređuje praćenje napretka polaznika koji su završili obrazovni
program i podržava kvaliteta visokog obrazovanja. Sveučilišta će
moći priznavati znanja i vještina stečene tijekom osposobljavanja
i/ili profesionalnog rada i uzeti ih u obzir za stjecanje diplome. Novi
zakonodavni okvir stoga omogućava studiranje zaposlenim osobama te osobama
koje žele promijeniti zanimanje ili nadograditi svoje obrazovanje. U Francuskoj
je donesen zakon o reformi sustava strukovnog osposobljavanja kojim se uvodi
osobni račun za osposobljavanje i mijenja način financiranja sustava
strukovnog osposobljavanja kako bi se poboljšali prikladnost te pristup
zaposlenika i tražitelja zaposlenja strukovnom osposobljavanju. U znatnom broju država članica uvedene su mjere kojima se
olakšava prijelaz iz škole na posao; njima
će se isto tako pridonijeti sveobuhvatnom Jamstvu za mlade. U Francuskoj je donesena odluka o
programu za ponovno pokretanje sustava naukovanja. Sustav će se dodatno
usredotočiti na nedostatak vještina, obuhvaćati poticaje za
poslodavce koji zapošljavaju naučnike i omogućivati mladim osobama
zapošljavanje na neodređeno vrijeme nakon razdoblja naukovanja. Donesena
reforma stupit će na snagu 2015. U Irskoj se u okviru kampanje „Vještine
za rad” tražiteljima zaposlenja na internetu pružaju informacije o
mogućnostima obrazovanja, osposobljavanja ili stjecanja radnog iskustva
dostupnima u područjima s novim mogućnostima zapošljavanja. U Latviji
se u okviru novog programa za ljetno zapošljavanje učenika, koji
obuhvaća mjesec dana plaćenog rada u poduzećima i tijelima
lokalne vlasti, učenicima srednjih škola omogućuje stjecanje
početnog radnog iskustva i niza vještina potrebnih za zaposlenje. Žene
su danas brojnije od muškaraca kada je riječ o obrazovanju i
osposobljavanju, ali i dalje su prezastupljene u poljima povezanima s
tradicionalnim ulogama, kao što su zdravstvo
i socijalna skrb te humanističke znanosti i nastava, dok u područjima
poput znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) još uvijek
dominiraju muškarci. U Njemačkoj se, primjerice, programom sufinanciranim
iz ESF-a nastoji privući više ljudi, osobito muškaraca, u područje
skrbi za djecu. 2.3. Smjernica za
zapošljavanje 9.: Unaprjeđivanje kvalitete sustava obrazovanja i
osposobljavanja na svim razinama i povećanje sudjelovanja u tercijarnom
obrazovanju Sve su države članice dostavile
opsežne planove provedbe programa Jamstvo za mlade u skladu s rokovima koje je postavilo Europsko vijeće. Većina je država članica
poduzela mjere u cilju unaprjeđenja svojih sustava strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja (SOO) kako bi se
bolje uzele u obzir potrebe tržišta rada (Belgija, Češka, Danska,
Estonija, Španjolska, Francuska, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva,
Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Švedska, Ujedinjena
Kraljevina), a koje su općenito povezane s njihovim programom Jamstva za
mlade i obvezama preuzetima u okviru Europskog saveza za naukovanje. Nekoliko zemalja
preispitalo je zakonodavstvo u području sustava za SOO (Njemačka,
Grčka, Španjolska, Francuska, Mađarska, Irska, Italija, Portugal,
Slovačka, belgijske regije). Belgijske regije pojačale su suradnju između obrazovanja
i osposobljavanja te politika zapošljavanja i dionika u zapošljavanju kako bi
se strukovno osposobljavanje uskladilo s potrebama tržišta. U Španjolskoj je
pokrenuta reforma kojom se uvodi dvojni sustav strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja te ga se prilagođava potrebama tržišta rada. U Francuskoj
se novim zakonom o cjeloživotnom učenju i SOO-u dodatno podupiru
naukovanja za osobe s nižom razinom kvalifikacija. Rumunjska je uvela novi
zakon kojim se diplomantima ustanova za visoko obrazovanje omogućuje
subvencionirano stručno vježbeništvo. Švedska je donijela mjere za
olakšavanje prijelaza iz škole na posao putem naukovanja i pomoć mladim
osobama u stjecanju radnog iskustva. U Estoniji su dodijeljena dodatna sredstva
programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za odrasle. U Portugalu su
prilagođeni kurikulumi za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je
uspostavljena mreža strukovnih centara i uvedeni su novi strukovni smjerovi u
okviru osnovnog (14 godina) i srednjeg (od 15 do 17 godina) obrazovanja. U
Danskoj je reforma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja donesena u lipnju
2014., a stupit će na snagu od školske godine 2015./16. Reformom se
namjerava postići da više mladih osoba završi program strukovnog
obrazovanja i osposobljavanja te zajamčiti obrazovanje svim mladim osobama
u Danskoj koje žele završiti osnovno strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Države članice posvećuju manje
pozornosti provedbi kvalifikacijskih okvira. U Austriji je uvedena kontaktna točka za priznavanje stranih
kvalifikacija, čime se poboljšavaju mogućnosti za doseljenike i
izbjegava neusklađenost između vještina i zanimanja. Hrvatska je
uspostavila Hrvatski kvalifikacijski okvir u cilju uređenja sustava
kvalifikacija te poboljšanja obrazovnih programa njihovim usklađivanjem s
potrebama tržišta rada. Neke su države članice uvele
reforme sustava tercijarnog obrazovanja. Reforme sustava višeg obrazovanja uvedene su u Austriji,
Njemačkoj, Estoniji, Grčkoj, Litvi, Luksemburgu, Poljskoj i
Ujedinjenoj Kraljevini. Neke reforme često uključuju višu financijsku
potporu za skupine s posebnim potrebama (Austrija, Njemačka, Estonija,
Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina). Austrija će povisiti financijsku pomoć studentima s
vlastitom djecom, zaposlenim učenicima i studentima u braku. Njemačka
će povisiti granične vrijednosti za pružanje dodatne financijske
pomoći, posebno za mlade čiji roditelji imaju niska primanja (od
2016.). Luksemburg je izmijenio kriterije prihvatljivosti za financijsku
potporu kako bi se uzeli u obzir socijalni aspekti. U Ujedinjenoj Kraljevini na
raspolaganje se stavljaju posebna sredstva u cilju poboljšanja dostupnosti
inženjera i poticanja žena na ulazak u taj sektor. Nekoliko je država članica poduzelo
mjere za poboljšanje osnovnog i srednjoškolskog sustava obrazovanja (Austrija, Estonija, Grčka, Španjolska, Mađarska,
Irska, Malta, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina), dok su se druge posvetile
sveobuhvatnoj strategiji obrazovanja (Hrvatska, Latvija). Nekoliko država članica (Austrija, Nizozemska, Estonija,
Irska, Švedska) poboljšalo je uvjete rada i plaće nastavnika ili povisilo
broj dostupnih nastavnika. Estonija je povisila minimalnu plaću nastavnika
kako bi povećala privlačnost nastavničkog zanimanja te provodi
reformu općeg višeg srednjoškolskog obrazovanja te strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja. Irska je proračunom predvidjela dodatnih 1400
nastavnika, kao i zadržavanje pomoćnoga nastavnog osoblja za djecu s
posebnim potrebama na postojećim razinama. Španjolska je predvidjela izbor
obrazovnih smjerova u trećem i četvrtom razredu srednje škole
(učenici od 15 i 16 godina) te uvela novi sustav ocjenjivanja u
trećem i šestom razredu osnovne škole (učenici od 9 i 12 godina).
Danska je vlada postigla dogovor o reformi obveznoga državnog obrazovanja
(osnovna i niža srednja škola), koja će stupiti na snagu u školskoj godini
2014./15. Portugalska vlada provodi program osposobljavanja za nastavnike, a
školama s ugovorima o autonomiji sada je dopuštena veća prilagodljivost
kurikuluma. 2.4. Smjernica za
zapošljavanje 10.: Promicanje socijalne uključenosti i borba protiv
siromaštva Mnoge
reforme politika u tom području usredotočene su na osiguravanje
sposobnosti sustava socijalne zaštite za:
učinkovitu
aktivaciju i osposobljavanje osoba koje mogu sudjelovati na tržištu rada,
zaštitu
osoba koje su (privremeno) isključene iz tržišta rada i/ili nisu u
mogućnosti u njemu sudjelovati,
pripremu
pojedinaca na potencijalne opasnosti tipične za njihovo životno
razdoblje ulaganjem u ljudski kapital.
A.
Države članice povećavaju napore za jačanje aktivnih politika
tržišta rada i reformiranje sustava socijalne pomoći i/ili nezaposlenosti,
istovremeno uvodeći ciljane mjere za osobe izložene većem riziku od
siromaštva. Neke države članice uvode ili
jačaju aktivacijske mjere u okviru politike u cilju boljeg suzbijanja
siromaštva odraslih (Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Španjolska,
Irska, Italija, Litva, Nizozemska, Slovačka). Reforma sustava socijalne
pomoći i/ili sustava nezaposlenosti u tijeku je u mnogim državama
članicama (Belgija, Cipar, Grčka, Irska, Hrvatska, Italija, Latvija,
Luksemburg, Poljska, Portugal, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina). U Belgiji se
reformom sustava naknada za nezaposlenost nastoji osigurati odgovarajuću
ravnotežu između naknade i učinkovite pomoći pri traženju
zaposlenja te mogućnosti osposobljavanja. U okviru reforme sustava
socijalne skrbi Cipar je uveo program minimalnoga zajamčenog dohotka
(kojim će se zamijeniti stari sustav javne pomoći). Neke su države
članice (Belgija, Estonija, Malta, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina)
poduzele posebne mjere usmjerene na stanovništvo izloženo većem riziku od
siromaštva, posebno mlade, obitelji s djecom i osobe s invaliditetom (Austrija,
Belgija, Cipar, Finska, Irska, Litva, Švedska, Ujedinjena Kraljevina). Neke su
države članice (Francuska, Švedska) izvijestile i o mjerama za
osiguravanje jednakih mogućnosti za žene i muškarace. B.
Usporedo s time države članice uvele su reforme u cilju zaštite osoba koje
privremeno ne sudjeluju ili ne mogu sudjelovati na tržištu rada. U tu su svrhu
neke države članice unaprijedile socijalne politike u području
zaštite dobrobiti djece i starijih osoba te poboljšale naknade, dok su druge
uvele posebne mjere za suzbijanje siromaštva djece. Kao
odgovor na sve veću zabrinutost u pogledu posljedica porasta broja djece
pogođene siromaštvom u nekim su državama članicama pojačane
mjere namijenjene borbi protiv siromaštva djece (Bugarska, Estonija,
Španjolska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Rumunjska).
U Bugarskoj najznačajnije mjere u okviru provedbe nacionalne strategije za
smanjenje siromaštva i promicanje socijalne uključenosti do 2020.
uključuju: višu mjesečnu naknadu za drugo dijete i blizanca te za
djecu s trajnim invaliditetom, kao i financijske potpore za pokrivanje troškova
grijanja za starije osobe i djecu. Irska je pokrenula novi, na dokazima
utemeljen lokalni program za djecu namijenjen borbi protiv siromaštva djece
putem poboljšane prevencije i službi za ranu intervenciju koje su procijenjene
uspješnima u pilot-fazi. Italija je uvela program potpore za obitelji s djecom
u okviru kojega su dostupne pasivne mjere, kao i aktivacijske mjere i usluge. U
Latviji je ostvaren znatan napredak u borbi protiv siromaštva djece u vidu
povišenja dječjih doplataka i potpore obiteljima s jednim roditeljem od 1. siječnja 2014.
Osim toga, latvijska je vlada povisila i neoporezivi prag za porez na osobni
dohodak za uzdržavane osobe. U Estoniji je vlada u lipnju 2014. odlučila
od siječnja 2015. znatno povisiti univerzalni dječji doplatak, kao i
dječji doplatak temeljen na potrebama te dječji egzistencijalni
minimum. Države
članice primijenile su ulagački pristup socijalnim politikama
poboljšavanjem pristupa predškolskom obrazovanju i skrbi. Neke
države članice (Austrija, Bugarska, Češka, Njemačka, Estonija,
Francuska, Mađarska, Litva, Latvija, Poljska, Ujedinjena Kraljevina)
poduzele su inicijative namijenjene većoj uključenosti djece u
predškolsko obrazovanje i skrb kao dio svojih strategija namijenjenih
poboljšanju mogućnosti za djecu. Njemačka
je postigla određeni napredak u daljnjem povećanju stalne dostupnosti
objekata za skrb za djecu, ali je napredak u povećanju dostupnosti
cjelodnevnih škola ograničen. Francuski višegodišnji plan za borbu protiv
siromaštva i socijalne isključenosti sadržava i mjere namijenjene
obiteljima s uzdržavanom djecom, primjerice olakšavanje pristupa školskim
kantinama i osiguravanje dodatnih mjesta u sustavu skrbi za djecu (od kojih je
10 % rezervirano za djecu iz kućanstava s niskim primanjima). Irska
je uvela subvencionirana mjesta za izvanškolsku skrb za djecu radi pružanja
potpore osobama s niskim primanjima i nezaposlenim osobama pri povratku na
tržište rada te je uspostavila mjesta za skrb za djecu nezaposlenih osoba koje
sudjeluju u programima za zapošljavanje u zajednici u okviru kojih su dostupni
osposobljavanje i stjecanje iskustva kako bi se podržalo uključivanje na
tržište rada. Na Malti su u okviru novog programa kućanstvima s
roditeljima koji rade ili se obrazuju besplatno dostupni predškolsko
obrazovanje i skrb u javnim i privatnim ustanovama. Postizanje
ravnoteže između radnog vijeka i mirovine ključna je tema u
mirovinskim inicijativama jer u gotovo svim zemljama dob umirovljenja raste te
se izjednačava dob umirovljenja muškaraca i žena. U
odgovoru na demografske izazove s kojima se suočava mirovinsko osiguranje,
države članice sve više prepoznaju potrebu za osiguravanje duljeg radnog
vijeka radi ublažavanja učinka produljenoga životnog vijeka i
omogućivanja ljudima da nadoknade pad mirovina duljim razdobljem
uplaćivanja doprinosa. Tijekom proteklih godina neke su države
članice donijele (npr. Cipar, Španjolska, Francuska, Irska, Mađarska,
Latvija), a neke već i primijenile (npr. Danska, Ujedinjena Kraljevina),
povišenje dobi umirovljenja za žene i/ili muškarce. Ukupno je 25 od 28 država
donijelo zakone o trenutačnom ili budućem povišenju dobi
umirovljenja. To je povišenje u mnogim slučajevima popraćeno
(postupnim) izjednačivanjem dobi umirovljenja za muškarce i žene
(Češka, Estonija, Grčka, Hrvatska, Italija, Litva, Malta, Poljska,
Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). Njemačka je
proširila mirovinska prava („mutter rente” – „majčinska mirovina”) na
roditelje djece rođene prije 1992. u cilju ublažavanja učinka prekida
zaposlenja i rada u nepunom radnom vremenu. Međutim, u mnogim se državama
članicama ulažu napori u borbu protiv drugih ključnih uzroka
mirovinskog jaza između spolova. Druge
države povezuju dob umirovljenja s produljenjem životnog vijeka. Ujedinjena
Kraljevina i Portugal sada su se pridružili sve većem broju zemalja
(Cipar, Danska, Grčka, Italija, Nizozemska, Slovačka) koje su, nakon
što su povisile dob umirovljenja kako bi nadoknadile produljenje životnog
vijeka, odlučile uvesti izravnu vezu između dobi umirovljenja i
budućeg produljenja očekivanoga životnog vijeka. No neke su države
članice još uvijek vrlo suzdržane u tom pogledu. Kako
bi povisile stvarnu dob umirovljenja, više je država članica poduzelo
mjere za ograničavanje dostupnosti prijevremene mirovine.
Glavne mjere reformi uključuju strože uvjete prihvatljivosti za odlazak u
prijevremenu mirovinu (viša minimalna dob, dulje razdoblje uplate doprinosa i
niža razina naknada) i snažniji naglasak na aktivacijskim mjerama (Belgija,
Cipar, Španjolska, Hrvatska, Portugal i Slovenija). Neke države
ograničavaju i dostupnost uhodanih alternativnih mehanizama za
prijevremenu mirovinu kao što su dugotrajno primanje naknade za nezaposlenost
(npr. u Španjolskoj) ili invalidnine (npr. Austrija, Danska). Međutim, u
nekoliko zemalja (npr. Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Luksemburg, Malta
i Rumunjska), uključujući neke od onih u kojima su nedavno provedene
reforme, mogućnosti prijevremenog umirovljenja i dalje imaju tendenciju
narušavanja prikladnosti i održivosti mirovina. Druge su države olakšale
pristup mogućnostima prijevremenog umirovljenja za pojedince s dugotrajnim
razdobljima uplate doprinosa i teškim poslovima. U Latviji i Portugalu to je
uvedeno kao odgovor na sve veće probleme u zapošljavanju određenih
skupina starijih radnika. U Danskoj se nastojalo ukloniti neravnotežu nastalu
zbog prethodnih reformi kojima su smanjene mogućnosti prijevremenog
umirovljenja. U Njemačkoj se nastojalo omogućiti pravednije
postupanje prema osobama koje su počele raditi u ranoj dobi, dok su
Bugarskoj pravila ublažena prvenstveno za osobe koje su obavljale teške
poslove. U
sve više država članica otvaraju se mogućnosti za produljenje radnog
vijeka i poboljšanje mirovinskih prava kasnijim odlaskom u mirovinu.
U Francuskoj se dob u kojoj privatni poslodavci mogu radnike poslati u mirovinu
bez njihova pristanka povisila sa 65 na 70 godina. Mnogi mirovinski sustavi
uključuju poticaje za rad nakon dobi umirovljenja, kao što su više stope
prirasta na mirovinu ili dodatak na mirovinu u slučaju kasnijeg odlaska u
mirovinu (npr. Danska, Finska, Francuska). Sve je više zemalja u kojima se
uvode manje stroga pravila kako bi se omogućilo kombiniranje mirovine s
prihodima od rada (Belgija, Španjolska, Nizozemska i Slovenija). Važno je
napomenuti da neke zemlje sve više podupiru mirovinske reforme mjerama
namijenjenima aktivnom starenju koje se provode na radnim mjestima i tržištima
rada (npr. u Belgiji, Francuskoj i Sloveniji). Međutim, napori u tom
području u mnogim su državama članicama još uvijek previše ograničeni
i nisu koordinirani. U
okviru napora za postizanje fiskalne konsolidacije u mnogim je državama
članicama promijenjeno ili privremeno zamrznuto indeksiranje mirovina koje
se isplaćuju. To je, primjerice, slučaj u Cipru, Francuskoj, Italiji
i Portugalu. U drugim se zemljama indeksiranje ponovno uspostavlja, vjerojatno
u izmijenjenom obliku, nakon razdoblja u kojem se nije primjenjivalo (npr. u
Češkoj, Bugarskoj i Latviji). Kao
odgovor na fiskalne pritiske države razmatraju izdatke za zdravstvenu skrb i
traže načine da se poboljša omjer vrijednosti usluga i uloženog novca te
učinkovitosti, a uvode se i bolji instrumenti za ograničavanje
troškova. Nekoliko je država članica poduzelo
ili pokrenulo strukturne reforme sustava zdravstvene skrbi (Austrija, Bugarska,
Cipar, Grčka, Španjolska, Finska, Hrvatska, Irska, Rumunjska,
Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). U Finskoj je dogovorena reforma
socijalnih i zdravstvenih usluga pri čemu će se odgovornost za
pružanje usluga podijeliti na pet regija za socijalnu i zdravstvenu skrb. Novim
Zakonom o skrbi uvest će se velike promjene Nacionalne zdravstvene službe
u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj) i stvoriti pravni okvir za Fond za bolju
skrb, koji će biti važan financijski poticaj lokalnim vlastima za
integraciju zdravstvene i socijalne skrbi. Više je država članica uvelo
mjere za ograničavanje sve većih troškova za zdravstvenu skrb
(Austrija, Bugarska, Belgija, Cipar, Njemačka, Španjolska, Francuska,
Hrvatska, Irska, Nizozemska, Portugal, Slovenija, Ujedinjena Kraljevina).
Austrija, Belgija i Francuska usredotočile su se na ograničavanje
ukupne razine rasta rashoda za zdravstvenu skrb. Francuska je uvela nove mjere
za ograničavanje rashoda za lijekove boljim oblikovanjem cijena i
poticanjem uporabe generičkih lijekova. Poduzet je niz mjera za
poboljšanje pružanja zdravstvenih usluga, a mnoge od njih namijenjene su
razvoju sustava e-zdravstva (Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Danska,
Španjolska, Francuska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Portugal, Švedska,
Slovenija, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). Cipar uvodi glavne reforme
povezane s uspostavom nove nacionalne zdravstvene službe i informatičke
infrastrukture, kao i reforme javnih bolnica i ostalih zdravstvenih ustanova te
organizacije Ministarstva zdravstva i upravljanja njime. U Belgiji je izglasan
akcijski plan za e-zdravstvo kako bi se do 2018. uvela opća
elektronička razmjena podataka o pacijentima i njihovih dokumenata. I
dalje je nužno tražiti nove načine za rješavanje nedostatka osoblja, a
potrebne su daljnje mjere za osiguravanje dostupnosti zdravstvene skrbi za sve.
Neke države članice znatno ulažu u radnu snagu
u području zdravstvene skrbi (Njemačka, Mađarska, Latvija, Malta
i Slovačka). Latvija je odlučila povećati minimalnu naknadu za
zdravstvene stručnjake za 10 – 12,5 %. Poboljšanje
dostupnosti zdravstvenih usluga i dalje je prioritet u više država članica
(Bugarska, Danska, Grčka, Finska, Francuska, Irska, Luksemburg Latvija,
Portugal). U Grčkoj sve neosigurane osobe sada imaju službeno pravo pristupa
lijekovima i bolničkoj skrbi, u skladu s medicinskim potrebama. Zbog
starenja stanovništva mnoge države članice poduzimaju korake za
zadovoljavanje rastuće potražnje za učinkovitom, prilagodljivom i
kvalitetnom dugotrajnom skrbi. Bugarska je donijela nacionalnu strategiju
utemeljenu na integriranom pristupu i poboljšanju kvalitete usluga socijalne
skrbi, uključujući dugoročnu skrb. Nizozemska će u
siječnju 2015. pokrenuti veliku strukturnu reformu sustava dugoročne
skrbi koja uključuje prijenos nekih obveza iz postojećeg sustava na
općine i društva za zdravstveno osiguranje. U nekoliko država članica
nedostatak formalnih usluga dugoročne skrbi i dalje predstavlja veliku
prepreku za pružanje odgovarajuće zaštite od financijskih rizika povezanih
s potrebama za dugoročnom skrbi i zapošljavanjem žena. Države
članice uvele su posebne programe za uključivanje osoba u posebno
nepovoljnom položaju, beskućnika i osoba pogođenih socijalnom
isključenošću u pogledu stanovanja.
U Bugarskoj su vidljivi pozitivni primjeri ciljanih mjera potpore za
olakšavanje pristupa zapošljavanju Romima. Međutim, na nacionalnoj razini
još uvijek je uveden tek mali broj sustavnih mjera. U Bugarskoj je uveden
obvezan dvogodišnji predškolski odgoj, a u Mađarskoj obvezna predškola za
djecu od tri godine, što su obećavajuće naznake za osnovno
obrazovanje romske djece. Nekoliko zemalja (Irska, Finska, Latvija) donijelo je
mjere politike u području naknada za stanovanje i beskućništvo, dok
se u Češkoj, Litvi, Nizozemskoj i Sloveniji uvode politike ili zakoni u
području socijalnog stanovanja. Neke države članice (Španjolska,
Latvija) usvojile su mjere povezane s tržištem nekretnina kako bi se smanjio
pritisak na zaduženje kućanstava. U Belgiji je pet lokalnih tijela
pokrenulo pilot-projekt „Najprije stan”, kojim se nastoji ljudima osigurati
krov nad glavom. 3. LJESTVICA
KLJUČNIH POKAZATELJA ZAPOSLENOSTI I SOCIJALNIH POKAZATELJA Institucionalni ustroj ljestvice
ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja Ljestvica
ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja predložena je u
Komunikaciji o jačanju socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije
(EMU)[24]
i predstavljena u nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za
2014.[25]
te se njome željelo osigurati pouzdanije predviđanje tako što bi se u
ranoj fazi utvrdili veliki problemi i glavna kretanja u području
zapošljavanja i socijalnih pitanja. Ljestvica je analitički instrument u
kojem je naglasak na trendovima u području zapošljavanja i socijalnim
trendovima koji bi mogli ugroziti stabilnost i dobro funkcioniranje EU-a i
EMU-a tako što bi podrivali zaposlenost, socijalnu koheziju i ljudski kapital,
a time i konkurentnost i održivi rast te se njome želi omogućiti dublje
razumijevanje socijalnih kretanja[26].
Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i pitanja
potrošača (EPSCO) odobrilo je ljestvicu u prosincu 2013. te ju je
donijelo u ožujku 2014. (u okviru Zajedničkog izvješća o
zapošljavanju)[27].
Nakon što je Europsko vijeće dalo mandat[28], ljestvica
je prvi put upotrijebljena u Europskom semestru za 2014. Komisija se nakon toga
koristila rezultatima iz ljestvice pri izradi radnih dokumenata službi za 2014.
i razmatranju nacrta preporuka za pojedinu zemlju kako bi se postavio
čvršći temelj za nošenje s izazovima i političko savjetovanje.
Pri iščitavanju ljestvice upotrijebljeni su dodatni podaci iz Instrumenta
za praćenje uspješnosti zapošljavanja (EPM) i Instrumenta za praćenje
uspješnosti socijalne zaštite (SPPM) te podaci dobiveni pri ocjeni mjera politike
koje su poduzele države članice. Ljestvicom se uspjelo naglasiti
ključne izazove u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u
okviru Europskog semestra i pridonijeti raspravama na institucijskoj razini. U
isto su vrijeme Odbor za zapošljavanje (EMCO) i Odbor za socijalnu zaštitu
(SPC) započeli raspravu o operacionalizaciji ljestvice izvan Europskog
semestra za 2014.[29]
Odbori su posebno raspravljali o odabiru pokazatelja i iščitavanju
ljestvice u vezi s EPM-om, SPPM-om i metodologijom određivanja najizazovnijih
kretanja u području zapošljavanja i socijalnih pitanja. U najnovijem
izdanju Zajedničkog izvješća o zapošljavanju izneseno je nekoliko
prijedloga, među ostalim, o jačanju uloge rodne dimenzije i dimenzije
godina života pri analizi podataka te o uzimanju u obzir promjena razina
pokazatelja izvan posljednjeg razdoblja. 3.1. Nalazi iz sveobuhvatnog
iščitavanja ljestvice na razini EU-a i europodručja Slijedi
pregled novijih divergentnih socioekonomskih trendova u kojem se identificiraju
najznačajnija kretanja u EU-u i pojedinačnim zemljama na ljestvici
općenito te za svih pet pokazatelja. Naposljetku, u Prilogu se nalaze
tablice s pregledom situacije prema pokazateljima u svim državama
članicama EU-a, kao i pregled ključnih izazova u području zapošljavanja
utvrđenih instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja te
socijalnih trendova koje treba pratiti s pomoću instrumenta za
praćenje uspješnosti socijalne zaštite. Potencijalno
zabrinjavajuća ključna kretanja i razine u području
zapošljavanja i socijalnih pitanja koji dovode do razlika unutar EU-a i kojima
se opravdava daljnja analiza i mogući snažniji politički odgovor mogu
se utvrditi unutar tri dimenzije[30]: ·
za svaku državu članicu, promjena
pokazatelja u određenoj godini u usporedbi s prijašnjim razdobljima
(povijesni trend), ·
za svaku državu članicu, odstupanje
od prosječnih stopa EU-a i europodručja u istoj godini (prikaz
postojećih razlika u području zapošljavanja i socijalnih razlika), ·
promjena pokazatelja između dvije
uzastopne godine u svakoj državi članici u odnosu na promjenu na razini
EU-a i europodručja (ukazuje na dinamiku socioekonomskih
približavanja/odstupanja). Gledajući
ljestvicu općenito, nalazi iz nje ukazuju na postojana socioekonomska
odstupanja koja još nisu narasla na prošlogodišnju razinu. Odstupanja su i
dalje vidljiva u stopama nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i mladih koji
nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja;
pad dohotka kućanstava, veće nejednakosti i stope siromaštva vidljivi
su u većini južnoeuropskih država članica europodručja. U ovoj
fazi, posebno kad je riječ o pokazateljima povezanima s
nezaposlenošću, odstupanja se ne povećavaju, ali još se ne zna
hoće li i u kojoj mjeri doći do preokretanja prošlih trendova. Pri
analiziranju podataka dobivenih iz ljestvice u obzir se uzima i raščlamba
po spolu (za sve pokazatelje za koje je to moguće). U nekoliko država
članica među radno sposobnim stanovništvom i mladima nezaposlenost je
bila neproporcionalno viša kod žena, a u drugim su zemljama muškarci bili
jače pogođeni krizom. Kada
se analiza provede na razini zemlje, vodeći se pritom povijesnim
kretanjima i odstupanjima od prosjeka EU-a, podaci iz ljestvice ukazuju na to
da se nekoliko država članica suočava s ozbiljnim izazovima u
području zapošljavanja i socijalnih pitanja. Prema pokazateljima
zaposlenosti i socijalnim pokazateljima najveći su problemi u Italiji i
Rumunjskoj. U tim državama članicama zabilježena su opća negativna
kretanja iz polazišnih pozicija koje su od početka bile
problematične. Iz pokazatelja zaposlenosti u Grčkoj, Španjolskoj i
Portugalu vidljiva su poboljšanja ili stabilna situacija, dok socijalni
pokazatelji i dalje ukazuju na rastuće i visoke stope siromaštva i
nejednakosti te na smanjenje stvarnih dohodaka kućanstava. Iz vrijednosti
stopa nezaposlenosti (mladih) za Cipar i Hrvatsku vidljivi su određena
poboljšanja ili izostanak daljnjeg pogoršanja, dok stopa NEET-a, koja je ionako
bila visoka, i dalje raste. Negativna kretanja na tržištu rada u Cipru dovela
su do daljnjeg pogoršanja socijalnih prilika. Iako se situacija na tržištu rada
u Litvi nastavila popravljati (već u dvama uzastopnim izvještajnim
razdobljima), socijalni pokazatelji ukazuju na sve veću zabrinutost zbog
rasta siromaštva i nejednakosti, koji su već veći od prosjeka u EU-u.
Konačno, dvije države članice uspjele su zaštititi svoja društva od
posljedica krize, ali iz ljestvice su vidljivi određeni
zabrinjavajući znakovi: u Nizozemskoj su porasli stopa nezaposlenosti
(mladih), stopa NEET-a i pokazatelj siromaštva, a u Finskoj su zabilježena
zabrinjavajuća kretanja u pogledu stope nezaposlenosti i stope NEET-a. Razine || Promjene || Pokazatelji zaposlenosti || Socijalni pokazatelji Stopa nezaposlenosti || Stopa nezaposlenosti mladih || Mladi koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja || Raspoloživi bruto dohodak kućanstava || Stopa rizika od siromaštva || Nejednakost L || L || Italija || Belgija, Italija, Rumunjska || Hrvatska, Italija, Cipar, Mađarska, Rumunjska || Najveći pad: Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Mađarska, Slovenija || Grčka, Litva, Portugal, Rumunjska || Grčka, Bugarska, Italija, Litva, Rumunjska, Portugal – || Grčka, Hrvatska, Cipar || – || Bugarska, Grčka, Španjolska || Italija || J || Španjolska, Portugal, Slovačka || Španjolska, Grčka, Hrvatska, Cipar, Portugal, Slovačka || – || Latvija || Latvija J || L || Luksemburg, Nizozemska, Finska || Nizozemska, Austrija || Belgija, Nizozemska, Austrija, Finska || Danska, Luksemburg, Cipar, Malta, Nizozemska, Slovenija, Švedska || Cipar, Njemačka, Mađarska, Malta, Slovenija Tablica: sažetak iščitavanja
ljestvice ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja[31] U
okviru Europskog semestra trebat će uzeti u obzir izazove koji su
utvrđeni na temelju ljestvice ključnih pokazatelja zaposlenosti i
socijalnih pokazatelja, posebno rad Komisije na radnim dokumentima službi u
cilju podupiranja nacrta preporuka za pojedinu zemlju i višestranog nadzora
EMCO-a i SPC-a. Skup pokazatelja uključenih u EPM i SPPM bit će u
potpunosti integriran kako bi se njime dopunila analiza za pojedinu zemlju. 3.2. Nalazi iz
iščitavanja ljestvice prema pokazatelju 3.2.1. Stopa
nezaposlenosti – promjena i razina U
Europskoj uniji općenito su zaustavljena znatna povećanja stope
nezaposlenosti objavljene u prošlom izdanju ljestvice. Stopa u EU28 smanjila se
za 0,5 postotnih bodova, što ukazuje na blagi oporavak tržišta rada.
Poboljšanje u europodručju bilo je manje (smanjenje za 0,3 postotna boda).
Međutim, odstupanja među zemljama koja su se akumulirala tijekom kriznih
godina i dalje su visoka i nisu vidljivi znakovi poboljšanja. Razlika
između dvaju najboljih i dvaju najlošijih rezultata i dalje je veća
od 20 postotnih bodova. Stopa nezaposlenosti žena i dalje je viša nego stopa
nezaposlenosti muškaraca (za 0,2 postotna boda u EU28 i 0,4 postotna boda u
europodručju u prvoj polovici 2014.). Grafikon I.: Stope nezaposlenosti – 1. semestar 2014. i
promjene prvi semestri 2012. i 2013. i prvi semestri 2013. i 2014. po zemlji
(dobna skupina 15 – 74)
Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za
zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014. Iz
podataka iz ljestvice vidljivo je da su stope nezaposlenosti još uvijek
alarmantno visoke u sedam država članica (Grčkoj, Španjolskoj,
Hrvatskoj, Cipru, Portugalu, Slovačkoj i Italiji) (u odnosu na prosjek u
EU-u). U tri se zemlje (Španjolskoj, Portugalu i Slovačkoj) stanje
popravlja, a u Italiji je ono sve više zabrinjavajuće jer je stopa
nezaposlenosti dodatno porasla (tj. za 0,5 postotnih bodova tijekom jedne godine).
Uz južnoeuropske se zemlje javlja i nova skupina država koje se suočavaju
s rastućom nezaposlenošću. Razine nezaposlenosti u Luksemburgu,
Nizozemskoj i Finskoj i dalje su prilično niske, ali iz ljestvice su
vidljiva određena problematična kretanja stope nezaposlenosti za
zemlje koje su dosad relativno dobro uspjele zaštititi svoju radnu snagu za
vrijeme krize. Iz usporedbe s prvim izdanjem ljestvice vidljivo je da ta
pojava, koja naznačuje da bi se navedena kretanja mogla pretvoriti u
dugotrajne trendove koje će trebati rješavati, nije od ranije nepoznata.
Kad je riječ o rodnoj dimenziji u nezaposlenosti, u južnoeuropskim je
državama (Španjolskoj, Grčkoj i Italiji) stopa nezaposlenosti žena i dalje
viša nego stopa nezaposlenosti muškaraca; situacija je obratna u Švedskoj,
Finskoj, Irskoj i baltičkim državama. 3.2.2. Stopa
nezaposlenosti mladih i stopa NEET-a U
trenutačnom izvještajnom razdoblju zabilježeni su pozitivni pomaci u
pogledu stope nezaposlenosti mladih za koju su prosjeci pali i na razini EU-a
(za 1,2 postotna boda) i europodručja (0,5 postotnih bodova). Situacija se
popravila u zemljama s najlošijim rezultatima, ali su razlike među
rezultatima država članica i dalje velike. Kad je riječ o stopi
NEET-a, prosjeci u EU-u i europodručju samo su se neznatno smanjili te
stoga u Europskoj uniji i dalje postoje velike razlike među stopama NEET-a
(većinom u južnoeuropskim zemljama) koje su se povećavale za vrijeme
trajanja krize. Grafikon II.a: Stope nezaposlenosti mladih –
1. semestar 2014., prvi semestri 2012. i 2013. i prvi semestri 2013.
i 2014. po zemlji (dobna skupina 15 – 24)
Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za
zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014. Grafikon II.b: Stope NEET-a
za 2013. i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013. (dobna skupina 15 – 24)
Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za
zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014.; napomena:
vremenski niz nije potpun za Francusku u 2013. te stoga promjene nisu uvrštene Položaj
mladih na tržištu rada i dalje je težak u brojnim državama članicama; u
najmanje sedam zemalja (Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji,
Portugalu, Cipru i Slovačkoj) stopa nezaposlenosti i dalje je 9 postotnih
bodova viša od prosjeka u EU-u. Pozitivno je s druge strane to što je
većina tih zemalja uspjela poboljšati položaj mladih, uz iznimku Italije u
kojoj je stopa nastavila rasti (tj. 4,1 postotni bod). Osim toga, stopa
nezaposlenosti mladih povećala se u Belgiji i Rumunjskoj u kojima je
razina njihove nezaposlenosti već relativno visoka. Slično analizi
kretanja povezanih sa stopom nezaposlenosti, i u slučaju navedenog
pokazatelja postoji skupina zemalja (Nizozemska, Austrija i Finska) u kojima su
vidljivi znakovi pogoršanja iz razmjerno dobrih polazišnih pozicija. Iako
stopa nezaposlenosti mladih općenito nije drastično porasla, udio
mladih koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili
osposobljavanja (NEET) znatno se povećao u gotovo polovini država
članica. U Hrvatskoj, Italiji, Cipru, Mađarskoj i Rumunjskoj stopa
NEET-a povećala se s već visokih vrijednosti za između 2,7 i 0,4
postotnih bodova. I u ovom je slučaju najteža situacija u Italiji jer je u
njoj uz trenutačno najveću razinu NEET-ova zabilježeno i treće
najveće povećanje stopa NEET-a. S druge je strane pozitivno to što su
zaustavljeni negativni trendovi u Grčkoj (barem u posljednjem izvještajnom
razdoblju): iako su razine stope NEET-a i dalje visoke, nisu dalje rasle. Prema
drugim pokazateljima povezanima sa zaposlenošću, u nekoliko država
članica europodručja (Belgiji, Nizozemskoj, Austriji i Finskoj)
zabilježen je pad na tržištu rada s nedavnim povećanjima stopa NEET-a s
razina koje su još uvijek ispod prosjeka u EU-u. Stope NEET-a među mladim
ženama najdramatičnije su u Češkoj, Hrvatskoj, Cipru, Litvi i
Mađarskoj, a među mladim muškarcima u Grčkoj, Hrvatskoj, Cipru i
Finskoj. 3.2.3. Stvarne promjene raspoloživog
bruto dohotka kućanstava Stvarni
dohotci kućanstava i dalje su stagnirali ili znatno pali nakon 2011. u
zemljama najteže pogođenima daljnjim pogoršanjem gospodarskih prilika. Na
dohotke kućanstava prije svega su utjecali smanjenje tržišnih dohodaka i
postupno slabljenje učinka socijalnih transfera. Osim toga, fiskalne
restrikcije u nekim državama članicama utjecale su na zaposlenost, a
promjene u sustavima poreza i naknada te smanjivanje plaća u javnom
sektoru doveli su do znatno niže razine stvarnog dohotka kućanstava.
Moguće je da je to pridonijelo povećanju odstupanja unutar
europodručja. Grafikon III.: Stvarna promjena raspoloživog
bruto dohotka kućanstava (GDHI): rast u 2012. i 2011.
Izvor: Eurostat, nacionalni računi, izračuni Glavne
uprave za zapošljavanje; poredano prema ukupnom rastu u 2012. Među
državama članicama postoje velika raspršenost i sve veća odstupanja u
kretanjima raspoloživog stvarnog bruto dohotka kućanstava. Podaci iz 2012.
pokazuju da su u čak 16 država članica zabilježena znatna negativna
kretanja raspoloživog bruto dohotka kućanstava: u Grčkoj se dohodak u
objema uzastopnim godinama smanjio za gotovo 10 %, a u Cipru u jednoj
godini za 9 %. Smanjenja u Grčkoj te u Španjolskoj i Italiji
nadovezala su se na pogoršanje koje je bilo moguće nazrijeti već u
prošlom izvještajnom razdoblju. S druge strane, javlja se skupina zemalja u
kojima su plaće rasle do 2011., ali su u 2012. zabilježena određena
negativna kretanja: Cipar, Mađarska, Slovenija, Estonija i Bugarska 3.2.4.
Stopa rizika od siromaštva radno sposobnog stanovništva – promjena i visina Stope rizika od siromaštva radno
sposobnog stanovništva rastu u mnogim državama članicama (vidi
grafikon IV.). U mnogim se zemljama povećanje nadovezuje na već
veliki rizik od siromaštva, često zajedno sa spuštanjima granice
siromaštva. Grafikon IV.: Stope rizika od siromaštva radno sposobnog
stanovništva, razina u 2013. i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013 (dobna
skupina 18 – 64)
Izvor: Eurostat, EU-SILC (izračuni Glavne uprave za
zapošljavanje); u odnosu na dohodovnu godinu 2012. Napomena:
vremenski niz nije potpun za Španjolsku u 2013., promjene nisu uvrštene;
vremenski niz nije potpun za Austriju i Ujedinjenu Kraljevinu u 2012., promjena
2011. – 2012. nije uvrštena, 2012. (promjena 2011. – 2012. i 2010. – 2011.) za
Irsku Države
članice s najvećim povećanjem stope rizika od siromaštva radno
sposobnog stanovništva između 2012. i 2013. su Grčka, Cipar, Litva,
Luksemburg, Malta, Portugal i Rumunjska, a najveća povećanja
između 2011. i 2012. zabilježena su u Grčkoj, Portugalu, Hrvatskoj i
Španjolskoj. U većini navedenih zemalja javili su se rizici od siromaštva
uslijed duljeg razdoblja pada ili gotovo nultog rasta BDP-a, rastuće
dugoročne nezaposlenosti i slabljenja učinka socijalnih transfera. 3.2.5. Nejednakosti (omjer S80/S20[32])
– promjena i razina Nejednakost
dohodaka raste u državama članicama i među njima, a posebno u
državama članicama u kojima je zabilježen najveći porast
nezaposlenosti (vidi grafikon V.). U mnogim se zemljama zbog krize
pojačao dugotrajni trend polarizacije plaća i segmentiranja tržišta
rada, što je u kombinaciji s manjom preraspodjelom unutar sustava poreza i
naknada potaknulo sve veće nejednakosti. Moguće je uspostaviti
poveznicu između znatnih povećanja nejednakosti i visoke
nezaposlenosti (povećanja su najveća na najnižim pozicijama na
tržištu rada). U nekim je slučajevima važnu ulogu imala i fiskalna
konsolidacija[33].
Grafikon V.: Nejednakosti (prema omjeru S80/S20) u 2013. (*2012.)
i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013.
Izvor: Eurostat, EU-SILC (izračuni Glavne uprave za
zapošljavanje); napomena: vremenski niz nije potpun za Španjolsku u 2013.,
promjene nisu uvrštene; vremenski niz nije potpun za Austriju i Ujedinjenu
Kraljevinu u 2012., promjena 2011. – 2012. nije uvrštena, 2012. (promjena 2011.
– 2012. i 2010. – 2011.) za Irsku Među
državama članicama postoje velika raspršenost i sve veća odstupanja
kad je riječ o nejednakosti (omjer S80/S20) Iz nedavnih podataka za
dohodovnu godinu 2012. (koji su raspoloživi za više država članica)
vidljiva su povećanja nejednakosti dohotka (mjereno pokazateljem S80/S20)
za 0,5 ili više između 2012. i 2013. u Litvi i Bugarskoj te određena
nezanemariva povećanja u Italiji, Rumunjskoj, Portugalu, Cipru,
Njemačkoj, Mađarskoj, Malti i Sloveniji. Nejednakost dohotka bila je
u 2013. i dalje posebno visoka u Bugarskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Litvi,
Latviji, Portugalu i Rumunjskoj, u kojima je dohodak 20 % stanovništva s
najvišim dohotkom bio najmanje šest puta veći nego dohodak 20 %
stanovništva s najnižim dohotkom. [1] Službeni list
L308/46, 24.11.2010., „Odluka Vijeća od 21. listopada 2010. o smjernicama
za politike zapošljavanja država članica (2010/707/EU)” [2] Jednako vrijedi za stope
nezaposlenosti državljana trećih zemalja i osoba s invaliditetom. Stopa
nezaposlenosti državljana trećih zemalja bila je 21,7 % 2013.
(14,3 % 2008.), dok je stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom gotovo
dvostruko viša od one osoba bez invaliditeta. [3] Vidjeti
„Key Features” Glavne uprave za zapošljavanje (u najavi). [4] Vidjeti radni dokument službi Komisije:
Iskorištavanje potencijala IKT-a za zapošljavanje, 18.4.2012., SWD(2012) 96;
Radni dokument službi Komisije o akcijskom planu za zaposlene u zdravstvu EU-a,
18.4.2012., SWD(2012) 93 te radni dokument službi Komisije: Iskorištavanje
potencijala zelenog rasta, 18.4.2012., SWD(2012) 92; [5] Vidjeti i Komunikaciju Komisije „Inicijativa
za zeleno zapošljavanje”: Iskorištavanje potencijala zelenoga gospodarstva za
stvaranje radnih mjesta, 2.7.2014., COM(2014) 446. [6] Primjerice, udio nedobrovoljnih zaposlenja s
nepunim radnim vremenom u ukupnom broju zaposlenih u nepunom radnom vremenu u
EU-28 povisio se s 25,3 % u 2008. na 29,6 % u 2013. [7] Beveridgeova krivulja ili krivulja UV
grafički je prikaz odnosa nezaposlenosti i slobodnih radnih mjesta (broj
nepopunjenih radnih mjesta izražen kao udio radne snage). Krivulja pada jer se
više stope nezaposlenosti obično pojavljuju uz niže stope slobodnih radnih
mjesta. U slučaju rasta krivulje tijekom vremena razina slobodnih radnih
mjesta povezuje se sa sve višim razinama nezaposlenosti, što znači da se
smanjuje učinkovitost u usklađivanju s potrebama tržišta rada. [8] „Labour Market Developments in Europe, 2013”,
Europska komisija. [9] Za daljnju analizu vidjeti „Key Features”,
Glavna uprava za zapošljavanje. [10] Primjerice publikacija „Future Skills
Supply and Demand in Europe”, Cedefop. [11] U listopadu 2013., OECD i Komisija objavili su
rezultate novog istraživanja o osposobljenosti odraslih („Survey on Adult
Skills” (PIAAC)), Europska komisija, OECD. [12] Vidjeti primjerice publikaciju „Is
Aggregate Demand Wage-Led or Profit-Led? National and Global Effects”,
International Labour Office, Conditions of Work and Employment Series No. 40,
Ženeva, 2012. [13] Vidjeti „Quarterly Report on the Euro Area”,
Europska komisija, svezak 12., br. 3., 2013. [14] Vidjeti
primjerice Eurofound (2013.), „Tackling Undeclared Work in 27 European Union
Member States and Norway: Approaches and Measures Since 2008”,
Eurofound, Dublin; Hazans, M. (2011.), „Informal Workers Across Europe”,
Research Paper 5912, Svjetska banka, Washington DC. [15] Kvintilni omjer ili omjer S80/S20 pokazatelj
je nejednakosti u raspodjeli dohotka. Izračunava se kao omjer ukupnog
dohotka koji prima 20 % stanovništva s najvišim dohotkom (gornji kvintil)
i dohotka koji prima 20 % stanovništva s najnižim dohotkom (donji
kvintil). U tu su svrhu svi dohodci izračunani kao ekvivalentni
raspoloživi dohodci. [16] Vidjeti EU Employment and social situation,
Quarterly Review, lipanj 2014. [17] Zapošljavanje i socijalno stanje u EU-u;
Kvartalni pregled, ožujak 2014. – Dodatak o kretanjima socijalnih izdataka
(2014.) [18] Vidjeti EU Employment and social situation,
Quarterly Review, ožujak 2013. Analiza je pokazala da je snižavanje socijalnih
izdataka, koje je primijećeno nakon 2011., bilo izraženije u usporedbi sa
sličnim epizodama recesije u protekla tri desetljeća. [19] U ovom su poglavlju izneseni ažurirani podaci
o situaciji prikazanoj u prijašnjem Zajedničkom izvješću o
zapošljavanju, a zbog prostornih ograničenja izvješće nije
sveobuhvatno te nije predviđeno da se u njemu izvijesti o svim reformama i
mjerama politika. U pravilu, mjere koje su najavljene, ali nisu podnesene
Parlamentu na donošenje ili nisu u postupku kolektivnog pregovaranja sa
socijalnim partnerima, nisu uključene u izvješće. [20] Odluka Vijeća
2010/707/EU od 21. listopada 2012. o smjernicama za politike
zapošljavanja država članica. [21] Napominjemo da je detaljna analiza dostupna u
godišnjem izvješću Komisije o napretku u području ravnopravnosti žena
i muškaraca. [22] Najnoviji dostupni podaci, objavljeni u
proljeće 2014. [23] Opsežniji pregled kretanja povezanih sa
smjernicama 8. i 9. dostupan je u Izvješću o obrazovanju i osposobljavanju
za 2014. [24] COM(2013) 690, 2.10.2013. Vidi posebno
stranice 6. – 7.: „Komisija predlaže da se izradi prikaz
ključnih pokazatelja za upotrebu u svojem nacrtu Zajedničkog
izvješća o zapošljavanju kako bi se pratila kretanja u području
zapošljavanja i socijalnih pitanja. On bi trebao služiti kao analitički
alat kojim bi se omogućilo bolje i ranije prepoznavanje većih
problema u području zapošljavanja i socijalnih problema, posebno onih koji
bi mogli imati posljedice izvan nacionalnih granica. (…) On bi bio inkorporiran
u nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju kako bi se pružila
usredotočenija osnova za jači višestrani nadzor zapošljavanja i
socijalnih politika, pomažući da se prepoznaju kretanja koja jamče
jači odgovor politika zapošljavanja i socijalnih politika. (…) Pokazatelji
za prikaz u području zapošljavanja i socijalne politike trebali bi
obuhvaćati ključne fenomene za svaku državu i identificirati najozbiljnije
probleme i kretanja u ranoj fazi i prije nego što se država previše udalji od
svoje prijašnje učinkovitosti ili od ostatka EU-a.” [25] COM(2013) 801 završna verzija, 13.11.2013. [26] Zaključci Europskog vijeća,
19./20. prosinca 2013., stavak 39. [27] 7476/14, Bruxelles, 12. ožujka 2014. [28] Zaključci Europskog vijeća,
19./20. prosinca 2013.: „38. Europsko vijeće naglašava važnost
zapošljavanja i socijalnih kretanja u okviru Europskog semestra. Na temelju
djelatnosti koje je poduzelo Vijeće, Europsko vijeće potvrđuje
značaj korištenja prikaza ključnih pokazatelja zapošljavanja i
socijalnih pokazatelja kako je opisano u Zajedničkom izvješću o
zapošljavanju.” [29] Zajedničko mišljenje EMCO-a i SPC-a o
ljestvici ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja za
sjednicu Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i pitanja
potrošača u lipnju. Osim toga, SPC je dostavio dokument „Ljestvica
ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja:
operacionalizacija – izvješće podskupine za pokazatelje unutar Odbora za
socijalnu zaštitu”. [30] Ova trodimenzionalna analiza nadovezuje se na
Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2014. o kojem su sporazum
postigli Komisija i Vijeće. Iz ključnih poruka Zajedničkog
izvješća o zapošljavanju za 2014.: „Posljedice krize odražavaju se u sve
većim razlikama između država članica u području
zapošljavanja i socijalnih prilika, posebice u europodručju, što ilustrira
ovo Zajedničko izvješće o zapošljavanju i njegova nova ljestvica
ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih prilika. Ove su razlike
vidljive u svih pet ključnih pokazatelja ove ljestvice.” 7476/14,
Bruxelles, 12. ožujka 2014., str. 3. Osim toga, kako je
dogovoreno u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2014.,
ljestvicom su obuhvaćene sve države članice EU-a te se usporedbe
stoga provode uporabom prosjeka u EU-u. U nekim bi slučajevima važna mogla
biti i statistička odstupanja od prosjeka europodručja. 7476/14,
Bruxelles, 12. ožujka 2014., str. 49. [31] Tablica sadržava pregled kretanja u području
zapošljavanja i socijalnih kretanja u državama članicama u kojima se
razine ili trendovi ključnih pokazatelja mogu smatrati
problematičnima. [32] Omjer dohotka 20 % stanovništva s
najvišim dohotkom i dohotka 20 % stanovništva s najnižim dohotkom. [33] Vidi Radni
dokument EUROMOD-a 2/13. Prilog 1. Ljestvica ključnih
pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja s prosjekom
EU-a i europodručja kao referentnim vrijednostima* * Za
svaki pokazatelj (osim za stvarni rast raspoloživog bruto dohotka
kućanstava koji je prikazan kao novčana vrijednost) tri stupca odnose
se na i. godišnju promjenu izraženu apsolutno; ii. odstupanje od
prosječnih stopa EU-a (ili europodručja) u istoj godini; iii.
godišnju promjenu za određenu zemlju u odnosu na godišnju promjenu na
razini EU-a ili europodručja (pokazuje da li se situacija u toj zemlji
pogoršava ili poboljšava brže nego u ostatku EU-a ili europodručja
odražavajući pritom dinamiku socio-ekonomskih odstupanja/približavanja).
S1. označava 1. semestar i temelji se na tromjesečnim podacima.
Izvor: Eurostat, Istraživanje o radnoj snazi EU-a, nacionalni računi i
EU-SILC (izračuni Glavne uprave za zapošljavanje). Skupina NEET: promjena
2011. – 2012. za Francusku (vremenski niz nije potpun u 2013.); stopa rizika od
siromaštva i S80S20: 2012. umjesto 2013. (promjena 2011. – 2012.) za Irsku,
promjena 2011. – 2012. za Španjolsku (vremenski niz nije potpun u 2013.).
Prilog 2. Sažetak ključnih izazova
u području zapošljavanja i posebno dobrih ishoda na tržištu rada u skladu
s instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja (C=izazov; G=dobar
ishod na tržištu rada) – doneseno u lipnju 2014.[1] Prilog 3. Sažetak „socijalnih trendova koje treba
pratiti” i država članica sa statistički značajnim pogoršanjem i
poboljšanjem za razdoblje od 2011. do 2012. utvrđenima na
temelju instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite –
doneseno 19. veljače 2014. Izvor:
Socijalna Europa: Puno načina, jedan cilj. Godišnje izvješće
Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnom stanju u Europskoj uniji 2013. Napomena:
U socijalnim trendovima koje treba pratiti za razdoblje od 2011. do 2012., koje
je 19. veljače 2014. donio Odbor za socijalnu zaštitu na temelju
raspoloživih podataka u tom trenutku, utvrđeno je pogoršanje u više od
trećine država članica, što je istaknuto crvenom bojom u gornjoj
tablici (izvor: Socijalna Europa: Puno načina, jedan cilj. Godišnje izvješće
Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnom stanju u Europskoj uniji 2013.). [1] http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2010763%202014%20INIT