IZVJEŠĆE KOMISIJE

Objedinjeno izvješće o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ

1. Uvod 

Sigurna voda za piće neophodna je za život. Od ključne je važnosti za javno zdravlje i važan je pokretač zdravog gospodarstva. WHO[1] zaključuje da „poboljšanjem pristupa sigurnoj vodi za piće i primjerenoj odvodnji, uz povoljne učinke na zdravlje do kojih dolazi sprečavanjem bolesti koje se prenose vodom, mogu se ostvariti znatne gospodarske koristi”. To uključuje uštede u zdravstvu, dodatne produktivne radne dane na godišnjoj razini, više učenika prisutnih na nastavi i vrijednost sprečavanja gubitaka života. Sektor vodne industrije daje i značajan doprinos BDP-u. Ukupna procijenjena bruto dodana vrijednost (BDV) industrije koja obuhvaća usluge opskrbe vodom i odvodnje u 2010. iznosila je 43,84 milijardi eura i predstavljala je oko 500 000 radnih mjesta ekvivalentnih poslovima s punim radnim vremenom[2].

Direktivom o vodi za piće[3], uvedenom 1980. i revidiranom 1998. godine omogućena je dostupnost vode za piće visoke kvalitete u cijelom EU-u. Zajedničkim naporima institucija EU-a, država članica i pružatelja usluga osigurane su visoke stope sukladnosti sa standardima vode za piće te se Direktiva stoga može smatrati uspjehom zakonodavstva EU-a u području okoliša i javnog zdravlja, iako to nije široko poznato.  

Kvaliteta vode za piće i potrebna razina obrade uvelike ovise o kvaliteti izvora vode za piće. Stoga je razina zaštite vodnih resursa, posebno podzemnih i površinskih voda, ključna za Direktivu o vodi za piće jer utječe na troškove obrade.

Pitanje vode za piće bitno je i za građane EU-a. To je vidljivo i iz ankete Eurobarometra[4] i nedavno pokrenute europske građanske inicijative Pravo na vodu[5]. U svojem odgovoru na tu inicijativu, Komisija je najavila javno savjetovanje na razini EU-a u vezi s Direktivom o vodi za piće[6], posebno s ciljem poboljšanja pristupa kvalitetnoj vodi u EU-u.

2. Stanje vode za piće

Ovaj dokument sadržava sažeti prikaz stanja provedbe Direktive o vodi za piće na temelju najnovijih podataka koje su dostavile države članice[7]. Tehnička izvješća koja sadržavaju detaljne informativne članke za svaku državu članicu bit će uskoro dostupna na web-mjestu Glavne uprave za okoliš[8].

2.1.   Opskrba vodom

Opskrba vodom za piće u EU-u organizira se po vodoopskrbnim područjima, tj. zemljopisno definiranim područjima unutar kojih voda namijenjena za ljudsku potrošnju dolazi iz jednog ili više izvora te unutar kojih se kvaliteta vode može smatrati otprilike ujednačenom. U EU-u ima gotovo 100 000 vodoopskrbnih područja (VOP). U Direktivi se razlikuju velika i mala vodoopskrbna područja[9]. Minimalni zahtjevi za kvalitetu vode jednaki su za velike i za male vodoopskrbne sustave. No, zahtjevi za praćenje su drugačiji te države članice ne moraju izvješćivati o malim vodoopskrbnim sustavima. Oko 65 milijuna ljudi opskrbljuje se iz malih vodoopskrbnih sustava. 

„Opskrba” u smislu Direktive ne znači „pristup” javnoj mreži za opskrbu vodom[10]. Eurostat je prikupio podatke o „broju stanovnika priključenih na javnu opskrbu vodom”[11], vidi tablicu 1. na kraju izvješća. Budući da se radi o dobrovoljnom izvješćivanju, nedostaju neki podaci te nije moguć izračun ukupnih ili prosječnih vrijednosti na razini EU-a.

Izvori sirove vode

U EU-u, vodoopskrbni sustavi uglavnom se napajaju iz podzemnih i površinskih voda, uključujući umjetne spremnike. Izvori vode znatno se razlikuju među državama članicama. Ranija izvješća obuhvaćala su preglede[12], koje prikuplja Eurostat[13]. Postoje značajne razlike u udjelu između velikih i malih vodoopskrbnih područja, pri čemu male područja imaju mnogo veći udio izvora podzemnih voda (84 %).

Onečišćenje podzemnih voda, posebno tvarima koje je teško otkriti poput pesticida, i onečišćenje površinske vode, na što sve više utječu klimatske promjene (poplave, velike količine kiše, izlijevanja uslijed kiša) mogu predstavljati probleme koji utječu na vodu za piće. Usklađeno praćenje podzemnih voda i vode za piće te provedba mjera ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima pridonijeli bi sigurnosti vode za piće.  

2.2.   Kvaliteta vode za piće

Kako bi se osiguralo da je voda za piće sigurna za ljudsku potrošnju, Direktivom o vodi za piće utvrđuju se minimalni zahtjevi za kvalitetu vode. Njome se utvrđuju mikrobiološki i kemijski parametri koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje ljudi kad njihova koncentracija premaši određeni prag. Za svaki od parametara Direktivom se određuju maksimalne vrijednosti koncentracije koje se moraju poštovati. Osim mikrobioloških i kemijskih parametara, Direktivom se utvrđuju i indikatorski parametri za potrebe ukazivanja na mogući rizik za zdravlje ljudi. No, korektivne mjere zahtijevaju se samo ako se daljnjim istraživanjem potvrdi rizik za zdravlje ljudi.   

Iz dostavljenih podataka o tim parametrima vidljivo je da je kvaliteta vode za piće u EU-u općenito vrlo dobra. Općeniti trend također je pozitivan. Za velika vodoopskrbna područja, u velikoj većini država članica pokazalo se da su stope sukladnosti za mikrobiološke i kemijske parametre između 99 % i 100 %. U nekoliko država članica čije su stope sukladnosti niže od 99 %, tražit će se pojačano djelovanje kako bi se osiguralo da svi građani koji se opskrbljuju iz tih velikih vodoopskrbnih područja mogu sigurno koristiti vodu za piće.

Slika 1.: Sažeti pregled – stope sukladnosti za mikrobiološke i kemijske parametre u državama članicama

Detaljni podaci mogu se naći u tablici 1. na kraju izvješća.

Što se tiče malih vodoopskrbnih područja, situacija je raznolikija. Zabilježene su niže stope sukladnosti za mikrobiološke parametre, a samo su tri države članice ostvarile stope sukladnosti između 99 % i 100 %. Iz pregleda stopa sukladnosti za mikrobiološke parametre vidljivo je da je sukladnost za mala vodoopskrbna područja znatno niža nego za velika vodoopskrbna područja.

Slika 2.: Stope sukladnosti – mikrobiološki parametri, broj država članica

Za kemijske parametre za mala vodoopskrbna područja zabilježene su slične visoke razine sukladnosti kao i za velika vodoopskrbna područja. U nekim vodoopskrbnim područjima prijavljeni su problemi s nitratima, nitritima, arsenom i, u manjoj mjeri, borom i fluoridom. Primjerice, 2010. godine zabilježeno je više od 1 000 malih vodoopskrbnih područja s koncentracijama nitrata većima od propisanih razina (vidi tablicu 1. na kraju izvješća). Na temelju stopa sukladnosti za indikatorske parametre vidljivo je da je kvaliteta malih vodoopskrbnih područja općenito bila niža od velikih vodoopskrbnih područja.

Ocjenom dostavljenih podataka o malim vodoopskrbnim područjima pokazalo se da neke države članice imaju poteškoća sa sigurnim upravljanjem malim vodoopskrbnim područjima. To potencijalno može utjecati na 11,5 – 15,5 milijuna ljudi. No, da bi se procijenio bilo kakav konkretan rizik za zdravlje tih građana, bilo bi potrebno više informacija i detaljna ocjena načina na koji se upravlja tim malim vodoopskrbnim područjima.

Zabrinutost u pogledu malih vodoopskrbnih područja vode spominje se i u Sedmom programu djelovanja za okoliš (7. EAP)[14], kojim se poziva na veće napore u provedbi Direktive, posebno za mala područja opskrbe vodom za piće.

Kao prvi korak, Komisija je u bliskoj suradnji s državama članicama izradila „okvir za djelovanje”, dokument u kojem se navodi najbolja praksa za provođenje procjene rizika za mala vodoopskrbna područja, koji će uskoro biti dostupan na web-mjestu Glavne uprave za okoliš[15]. Budući da se radi o milijunima građana EU-a, treba uložiti daljnje napore kako bi se poboljšala opskrba vodom visoke kvalitete, posebno u udaljenim i ruralnim područjima.  

 Iz podataka dobivenih od država članica vidljivo je da države članice u slučaju nezgoda i nepridržavanja standarda kvalitete općenito u primjerenom roku poduzimaju korektivne mjere. Za mikrobiološke parametre, mjere su obuhvaćale poboljšanje obrade i čišćenje onečišćenih sastavnica javnog distribucijskog sustava. Za kemijske parametre, greške su popravljene poboljšanjem poljoprivredne prakse, kondicioniranjem ili obradom vode, promjenom izvorske vode i obavješćivanjem javnosti.

2.3.   Praćenje i informiranje

Direktivom se od država članica traži da osiguraju redovito praćenje kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju. No, pristup praćenju razlikuje se među državama članicama, pa čak i između različitih vodoopskrbnih područja u pojedinim državama članicama, što rezultira različitim razinama i dostupnošću podataka o praćenju. To ne dovodi nužno do neuspjeha u ispunjavanju pravnih zahtjeva jer se Direktivom odobravaju prilagođeni programi praćenja, ovisno o posebnim značajkama vodoopskrbnih područja. No, na temelju analize može se zaključiti da je potrebno preispitati i bolje usmjeriti postojeće pristupe praćenju, posebno uzimajući u obzir WHO-ov pristup za plan sigurnosti vode koji se temelji procjeni rizika i upravljanju rizikom[16].

Radi rješavanja pitanja praćenja i učinkovitosti država članica, Komisija radi na takozvanom „Strukturiranom okviru za provedbu i informiranje” (SIIF), kojim se na nacionalnoj razini uspostavljaju sustavi za aktivno širenje informacija o načinu na koji se provodi zakonodavstvo EU-a o okolišu. Te se informacije zatim objedinjuju kako bi se dobio pregled na razini cijelog EU-a. Zahtjev iz Direktive da ažurirane informacije o kvaliteti vode za piće budu dostupne potrošačima također bi se mogao povezati s takvim okvirom za informiranje i poboljšati u tom kontekstu. Podaci o vodi za piće mogli bi također biti jasnije povezani s Europskim informacijskim sustavom za vode (WISE), koji obuhvaća širok raspon podataka i informacija koje su prikupile institucije EU-a.

2.4.   Odstupanja

Direktivom se dopuštaju odstupanja od standarda kvalitete vode za piće, ali s vrlo strogim uvjetima i vremenskim ograničenjem. Takva odstupanja ne smiju predstavljati potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i mogu se utvrditi samo ako se opskrba vodom za piće u dotičnom području ne može održati nikojim drugim razumnim sredstvima. Odstupanje ne može biti dulje od tri godine. No, ako država članica smatra da je potrebno dulje razdoblje odstupanja, može joj biti odobreno drugo odstupanje u trajanju od najviše tri godine, a Komisiji mora priopćiti razloge za tu odluku. U iznimnim slučajevima, država članica može od Komisije zatražiti odobrenje i trećeg razdoblja odstupanja. Komisija će u tom slučaju pažljivo ocijeniti zahtjev, nakon čega će ga ili odbiti ili odobriti razdoblje odstupanja od najviše tri godine.

Komisija je do sad odobrila više trogodišnjih razdoblja odstupanja Češkoj Republici, Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj, većinom u vezi s parametrima nitrata i nitrira, fluorida, bora, arsena i nikla. Odbijen je jedan zahtjev za odstupanje, iz Estonije. Više informacija dostupno je na internetskoj stranici Glavne uprave za okoliš[17]. Komisija istražuje odgovarajuće načine osiguranja pravilne provedbe povezanih odluka.

Ako ne bude primjenjivana razborito, odstupanja i druge moguće iznimke u izvanrednim okolnostima mogli bi ugroziti dosljednu provedbu Direktive na području EU-a. Komisija smatra da se trenutnim režimom odstupanja državama članicama dalo dovoljno vremena da osiguraju poštovanje standarda kvalitete vode za piće. Komisija smatra da ne treba odobravati nova odstupanja od standarda kvalitete vode za piće za postojeće vodoopskrbne sustave, osim u situacijama novih nepredviđenih izvora onečišćenja ili nakon uvođenja novih standarda za nove parametre ili postroženih standarda kvalitete vode za piće za postojeće parametre. Za nove se vodoopskrbne sustave odstupanja mogu razmotriti pod strogim uvjetima ako se izvori onečišćenja mogu sanirati unutar prihvatljivog vremenskog okvira i ako ne postoji alternativa za taj novi vodoopskrbni sustav.

2.5.   Izazovi

Na temelju politike EU-a o vodi za piće tijekom proteklih desetljeća razvijena je visoka kvaliteta vode za piće na razini EU-a. No, da bi se održali ti visoki standardi kvalitete te se riješili preostali posebni izazovi, možda će biti potrebno dalje prilagoditi pravni okvir EU-a.

Priroda malih vodoopskrbnih sustava vrlo je različita od prirode velikih vodoopskrbnih sustava. One su male opsegom i često smještene u ruralnim i udaljenim područjima te su stoga potrebni pristupi upravljanju kojima se uzimaju u obzir posebni uvjeti u tim područjima. Postojeća Direktiva o vodi za piće usmjerena je uglavnom na velike vodoopskrbne sustave. Dodavanjem posebnih odredaba za male vodoopskrbne sustave, uključujući obvezno izvješćivanje, pridonijelo bi se osiguranju učinkovitog upravljanja malim vodoopskrbnim sustavima temeljenom na riziku te bi se omogućio bolji prikaz kvalitete vode za piće u malim vodoopskrbnim područja. Time bi se pridonijelo povećanju pristupa sigurnoj vodi za piće, posebno u udaljenim područjima, te povećanoj dostupnosti informacija za javnost i zainteresirane strane o kvaliteti vode za piće.

Uzimajući u obzir rizike povezane s novim onečišćujućim tvarima te znanstveni i tehnološki napredak, možda će biti potrebno prilagoditi postojeći popis parametara i odgovarajućih vrijednosti parametara, kao i zahtjeve za praćenje i analizu. Možda će u taj popis trebati uključiti nove onečišćujuće tvari, poput određenih proizvoda koji se koriste u poljoprivredi i industriji, uključujući farmaceutske proizvode. Treba razmotriti uključivanje najnovijih metoda i tehnika, uključujući pristupe temeljene na riziku, u metodologije praćenja i specifikacije za analizu parametara kako bi se omogućila kontrola kvalitete na najučinkovitiji način i s najmanjim troškovima, kako za postupak obrade u postrojenju za obradu, tako i za distribucijsku mrežu sve do slavine i uključujući slavinu. Okvir EU-a trebalo bi ocijeniti prema ažuriranim smjernicama WHO-a u vezi s tim pitanjem. Mogu biti potrebne posebne radnje kako bi se smanjilo istjecanje iz distribucijskih mreža. U otprilike pola država članica, više od 20 % čiste vode za piće izgubi se u distribucijskoj mreži prije nego dođe do slavine potrošača, dok je u nekim državama članicama taj udio čak do 60 %.

Važno je da javnost ima pristup informacijama o kvaliteti vode za piće. Iako su one često dostupne na nacionalnim web-mjestima, često nisu ažurirane i teško su razumljive. Većina država članica ne koristiti sveobuhvatne karte ili druga javna sredstva. Postojećim sustavom za izvješćivanje Komisiji se ne dostavljaju odgovarajuće i pravovremene informacije za temeljitu sintezu razvoja kvalitete vode za piće u Europskoj uniji. Zato je otežano pružanje ažuriranih informacija Vijeću, Europskom parlamentu i javnosti na razini EU-a o politici i kvaliteti vode za piće na redovitoj bazi. Osim toga, način na koji se podaci prikupljaju, obrađuju i dostavljaju razlikuje se unutar EU-a, što otežava usporedbu stanja u različitim državama članicama s obzirom na njihovu učinkovitost i sukladnost s Direktivom. Revidiranim ili potpuno novim konceptom moglo bi se olakšati transparentno širenje podataka i upravljanje podacima na nacionalnoj razini i razini EU-a.  Također, usporednom analizom kvalitete vode za piće može se pojednostaviti tumačenje i vizualizacija podataka o kvaliteti vode u EU-u te poboljšati usporedba kvalitete vode i trendovi između država članica.

3. Zaključci

Analizom je potvrđeno da se Direktivom o vodi za piće pridonijelo visokoj kvaliteti vode za piće u cijelom EU-u, što je vidljivo iz visoke razine sukladnosti sa standardima kvalitete vode za piće. 

Iako je provođenje zadovoljavajuće i postoji napredak u brojnim područjima, utvrđena su sljedeća pitanja i izazovi:

Opskrba vodom visoke kvalitete, posebno u udaljenim i ruralnim područjima, trebala bi biti poboljšana. Za mala vodoopskrbna područja u tim područjima potrebni su posebni pristupi upravljanju temeljeni na riziku te u tom kontekstu treba ispitati ulogu Direktive o vodi za piće. Pristupima upravljanju temeljenima na riziku za velika vodoopskrbna područja smanjili bi se troškovi praćenja i analize parametara u odnosu na utvrđene rizike te bi se poboljšala jamstva zaštite zdravlja ljudi. Metodologije praćenja i analize trebale bi odražavati najnovija znanstvena i tehnološka dostignuća.  Nove znanstvene informacije o kemijskim i drugim parametrima povezanima s popisom parametara za vodu za piće treba razmotriti u skladu s trenutačnom revizijom WHO-ovih smjernica za vodu za piće, uključujući nove onečišćujuće tvari. Suvremene informacijske tehnologije i lakši pristup informacijama o okolišu trebaju se koristiti da bi se potrošačima omogućio pristup većoj količini ažuriranih informacija te da bi se istražilo kako se različiti podaci iz praćenja mogu povezati s izvješćivanjem i informiranjem potrošača. Vremenski okviri provedbe i mehanizmi odstupanja zastarjeli su i bilo bi korisno provesti opće ažuriranje i reviziju.

Javno savjetovanje na razini EU-a bit će prvi korak prema daljnjoj detaljnoj ocjeni gore spomenutih izazova i načina na koje bi ih se najbolje moglo riješiti. Njime se mogu utvrditi i dodatna pitanja koja treba riješiti da bi se osigurali i dodatno poboljšali visoki standardi kvalitete vode za piće u cijelom EU-u.

  Informativni članak – Provedba Direktive o vodi za piće (98/83/EZ) u 2010.

                   Broj vodoopskrbnih područja · 96 388 vodoopskrbnih područja u EU-u, čime je obuhvaćeno oko 474 milijuna ljudi · 11 233 velikih vodoopskrbnih područja, iz kojih se opskrbljuje 317 milijuna ljudi · 85 559 malih vodoopskrbnih područja, iz kojih se opskrbljuje 65 milijuna ljudi (na temelju dobrovoljne ankete)                    Kvaliteta vode za piće – veliki vodoopskrbni sustavi Za ovo izvješće, potpunom sukladnošću s parametarskim vrijednostima smatralo se ako je više od 99%[18] analiza bilo sukladno. Mikrobiološki parametri Veliki vodoopskrbni sustavi svih država članica imaju stope sukladnosti iznad 95 %, a 23 države članice dosegle su potpunu sukladnost (99 – 100 %). Samo Bugarska, Cipar, Mađarska i Latvija ne zadovoljavaju navedene visoke razine. Kemijski parametri Stope sukladnosti bile su visoke, ali nešto niže nego za mikrobiološke parametre. Sve države članice dostavile su podatke o stopama sukladnosti iznad 90 %, osim tri države – Mađarske (parametar arsen), Irske (parametar trihalometan[19]) i Litve (parametar fluorid). Indikatorski parametri Sedam država članica ostvarilo je maksimalne stope učinkovitosti (99 – 100 %), dok su u deset država članica one bile iznad 95 %. Preostalih 10 država članica ostvarilo je stope učinkovitosti između 90 % i 95 %. Danska (koliformne bakterije), Mađarska (amonij), Latvija (sulfati) i Malta (klor i natrij) imale su za te parametre stope ispod 90 %.                    Kvaliteta vode za piće – mali vodoopskrbni sustavi Mikrobiološki parametri Razine sukladnosti bile su niže nego kod velikih vodoopskrbnih sustava, tako da su samo u tri države članice utvrđene stope sukladnosti preko 99 % (Estonija, Malta i Švedska).  Sukladnost uzoraka od 95 – 99 % utvrđena je u 14 država članica, od 90 – 95 % u četiri države članice (Bugarska, Cipar, Italija, Ujedinjena Kraljevina), i ispod 90 % u šest država članica (Danska, Grčka, Latvija, Poljska, Rumunjska, Slovenija). Kemijski parametri Sukladnost malih vodoopskrbnih sustava bila je slična kao za velike vodoopskrbne sustave. Indikatorski parametri Do mogućih slabih rezultata došlo je zbog koliformnih bakterija, bakterije clostridium perfringens, željeza, mangana, amonijaka i pH vrijednosti. Mnoge države članice ostvarile su stope učinkovitosti iznad 95 %. No, u nekim državama članicama bilo je većih problema.

Tablica 1.: Pregled podataka za svaku državu članicu (VOP = vodoopskrbno područje)

DČ || Broj velikih VOP-ova || Broj malih VOP-ova || Broj stanovnika priključenih na javnu opskrbu vodom (godina)Izvor: Eurostat || Mikrobiologija Sukladnost uzorka % || Kemikalije

Velike (slika 1.) || Male || Velike: Sukladnost uzorka % (slika 1., (x) na slici 1. = 90 % ||  Male: Primjer: Nitrat, br. nesukladnih VOP-ova

AT || 260 || 4570 || 95,05 (2008.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 20

BE || 225 || 522 || 99,9 (2009.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 3

BG || 196 || 2226 || 99,2 (2011.) || 95 – 99 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 349

CY || 20 || 268 || 100 (2011.) || 95 – 99 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 1

CZ || 283 || 3870 || 93,5 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || ?

DE || 2283 || 5873 || 99,3 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 12

DK || 252 || 2071 || 97 (2002.) || 99 – 100 % || < 90 % || 90 – 95 % || 4

EE || 25 || 1115 || 80 (2009.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 90 – 95 % || -

EL || 177 || 713 || 94 (2007.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 20

ES || 928 || 7907 || 100 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || -

FI || 158 || 697 || 91 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % ||

FR || 2487 || 18363 || 99,4 (2001.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 381

HU || 275 || 2731 || 100 (2011.) || 95 – 99 % || 95 – 99 % || < 90 % (x) || 10

IE || 241 || 1920 || 85 (2007.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || < 90 % (x) || 9

IT || 1046 || 3977 || - || 99 – 100 % || 90 – 95 % || 95 – 99 % || 6

LT || 65 || 1734 || 75 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || < 90 % (x) || 1

LU || 43 || 154 || 99,9 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 1

LV || 29 || 1145 || - || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % ||

MT || 12 || 7 || 100 (2011.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 99 – 100 % ||

NL || 209 || 250 || 100 (2010.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || -

PL || 970 || 8839 || 87,6 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || -

PT || 362 || 3176 || 96,9 (2009.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 95 – 99 % || 28

RO || 310 || 5398 || 56,5 (2011.) || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 133

SE || 182 || 1486 || 87 (2010.) || 99 – 100 % || 99 – 100 % || 99 – 100 % || -

SI || 78 || 899 || - || 99 – 100 % || < 90 % || 95 – 99 % || 4

SK || 95 || 957 || 86,9 (2011.) || 99 – 100 % || 95 – 99 % || 99 – 100 % || 11

UK || 22 || 4691 || - || 99 – 100 % || 90 – 95 % || 99 – 100 % || 109

[1]       http://www.who.int/water_sanitation_health/wsh0404summary/en/

[2]       EUROSTAT (2013.)

[3]       Direktiva 98/83/EZ, SL L 330, 5.12.1998.

[4]       http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_344_en.pdf

[5]       Komunikacija kao odgovor na europsku građansku inicijativu (EGI) „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” COM (2014)177 od 19.03.2014.: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/initiatives/finalised/answered

[6]       Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

[7]       Dostavljeni podaci u skladu s člankom 13. Direktive o vodi za piće za referentno razdoblje 2008. – 2010. i dobrovoljno dostavljeni podaci o malim vodoopskrbnim sustavima za koje na temelju ove Direktive nije potrebno izvješćivanje.

[8]       http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/reporting_en.html;

        https://circabc.europa.eu/faces/jsp/extension/wai/navigation/container.jsp

[9]       Velika vodoopskrbna područja pojedinačni su vodni sustavi koji u prosjeku premašuju 1 000 m3 dnevno ili iz kojih se opskrbljuje više od 5 000 ljudi; mala vodoopskrbna područja imaju manje od 1 000 m3 ili se iz njih opskrbljuje manje od 5 000 ljudi.

[10]     Člankom 345. Ugovora o funkcioniranju EU-a, EU se obvezuje da će ostati neutralan u vezi sa sustavom vlasništva nad vodom te se stoga ovdje ne spominje aspekt fizičkog prava na „pristup” vodi. 

[11]     http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=env_wat_pop&lang=en

[12]     https://circabc.europa.eu/sd/a/b580866d-8eb7-4937-9a97-d3d3485d046e/2005-2007%20SynthesisReport.pdf

[13]     http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Water_statistics

[14]     Odluka 1386/2013 Europskog parlamenta i Vijeća

[15]     http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/small_supplies_en.html

[16] http://www.euro.who.int/en/health-topics/environment-and-health/water-and-sanitation/country-work/ensuring-drinking-water-safety-through-water-safety-plans

[17]     http://ec.europa.eu/environment/water/water-drink/derogations_en.html, i na CIRCABC

[18]     Prihvatljiva je pogreška od 1 % zbog razine nesigurnosti i incidenata (npr. pogreške pri uzorkovanju ili analizi) do kojih dolazi. Nadalje, stope sukladnosti izražavaju se u rasponima jer se uglavnom radi o vremenski ograničenim prekoračenjima. Rezultati nisu u potpunosti usporedivi zbog razlika u metodama uzorkovanja i praćenja te nedostatka standardiziranih pristupa, ali na temelju podataka dobiva se dobar pregled stanja u cijelom EU-u.

[19]     U vezi s kemijskim parametrom ukupnog trihalometana, Direktivom se do prosinca 2008. omogućavalo odstupanje od praga iz Priloga I. dijela B (povećano sa 100 mikrograma/l na 150 mikrograma/l).