1. UVOD

Ova Komunikacija nastavlja se na Komunikaciju od 24. lipnja 2013.[1] o provedbi Inicijative za sirovine.  U nju je uključen novi popis kritičnih sirovina, a u zaključke pregled budućih aktivnosti povezanih s Inicijativom za sirovine, Europskim partnerstvom za inovacije u području sirovina i dijelom programa Obzor 2020. koji se odnosi na sirovine.

Istodobno je u radnom dokumentu službi Komisije sažet rad u protekloj godini u okviru tri stupa Inicijative za sirovine[2] i međusektorskih aktivnosti.

U Komunikaciji o sirovinama iz 2011.[3] Komisija je službeno donijela popis 14 „kritičnihˮ sirovina (odnosno sirovina s visokim rizikom dobave i od velike gospodarske važnosti) i izjavila da će nastaviti nadzirati situaciju kako bi odredila prioritetne aktivnosti. Također je odlučila revidirati i ažurirati popis najmanje svake tri godine. Stoga je u ovoj Komunikaciji obuhvaćen revidirani popis kritičnih sirovina za Europsku uniju (vidi Prilog 1.).

Svrha popisa jest pridonijeti provedbi industrijske politike EU-a i osigurati jačanje industrijske konkurentnosti Europe mjerama u drugim područjima politike.  Time bi se trebala povećati ukupna konkurentnost gospodarstva EU-a u skladu s nastojanjem Komisije da doprinos industrije BDP-u do 2020. poveća za gotovo 20 %. Osim toga, time bi se trebalo pomoći u poticanju europske proizvodnje kritičnih sirovina i omogućiti pokretanje novih rudarskih aktivnosti. Popis se koristi i kako bi se pomoglo u određivanju prioritetnih potreba i aktivnosti. Na primjer, on služi kao element potpore u pregovorima o trgovinskim sporazumima, osporavanju mjera koje narušavaju trgovinu ili promicanju istraživanja i inovacija. Informacije o njegovoj uporabi od strane država članica i industrije su, međutim, vrlo ograničene. Bitno je naglasiti i da su sve sirovine, čak i ako nisu klasificirane kao kritične, važne za europsko gospodarstvo i da pojedinu sirovinu i njezinu dostupnost europskom gospodarstvu stoga ne bi trebalo zanemariti samo zato što nije klasificirana kao kritična.

2. Revizija popisa sirovina kritičnih za EU

Revizija, prva od donošenja popisa u 2011., provedena je s tri glavna cilja:

a) Proširivanje opsega analiziranih sirovina

U studiji iz 2013. analizirano je 54 neenergetskih, neprehrambenih materijala (41 je analiziran u 2010.), koristeći istu metodologiju kao i u prethodnoj studiji. Ovim proširenim opsegom obuhvaćeno je sedam novih abiotičkih materijala i tri biotička materijala (guma, celulozno drvo i piljeno crnogorično drvo). Popis kritičnih sirovina iz 2014. uključuje 13 od 14 materijala navedenih u prethodnoj studiji, pri čemu se samo tantal uklanja s popisa (zbog nižeg rizika dobave). Uključeno je šest novih materijala: borat, krom, koksni ugljen, magnezit, fosfatna stijena i metalni silicij.

b) Detaljnija analiza i uporaba dodatnih podataka

U usporedbi sa studijom iz 2010. pruženo je više detalja o rijetkim zemnim elementima na način da ih se podijelilo na kategorije „teškihˮ i „lakihˮ, uključujući obje kao zasebne unose na novom popisu. Novi europski podaci uključeni su u studiju i dodana je „procjena vrijednosnog lancaˮ za sve kritične sirovine.

c) Očuvanje usporedivosti sa studijom iz 2010.

Kako bi se omogućila usporedivost s izvješćem iz 2010., metodologija nije temeljno izmijenjena. Nove informacije i uvidi, na primjer o daljnjim lancima dobave, shodno tome upotrijebljeni su za poboljšanje kvalitativne analize, a ne kvantitativne metodologije. Novo izvješće sadržava preporuke za promjenu metodologije za novo izvješće u 2016.

Novi popis navodi se u Prilogu 1. i sastoji se od 20 kritičnih sirovina s ključnim podacima za svaku stavku.

3.  ZAKLJUČAK

Inicijativa za sirovine srednjoročni je do dugoročni projekt. Općenito, ostvaren je značajan napredak u provedbi inicijative, posebno njezina prvog i trećeg stupa. Većina aktivnosti koje su predviđene u dvjema komunikacijama provedene su, iako još uvijek nedostaju pokazatelji kojima bi se omogućilo praćenje rezultata. U narednim se godinama očekuje da dobro uspostavljeno Europsko partnerstvo za inovacije i program Obzor 2020. postignu napredak u širokom rasponu područja.

Sada bi ključni prioritet morao biti daljnji razvoj drugog stupa, posebno u pogledu okvirnih uvjeta za rudarstvo i poboljšanja baze znanja o sirovinama. To bi moglo uključivati uspostavu paneuropske baze znanja o neenergetskim i nepoljoprivrednim sirovinama do 2020. i određivanje odgovarajućih indikatora za mjerenje napretka.

Komisija namjerava do početka 2015. pripremiti dokument za raspravu o podmorskom rudarstvu.

Komisija će sastaviti Komunikaciju o Europskom partnerstvu za inovacije u kojem će objasniti kako sama Komisija, države članice, industrija, akademska zajednica i nevladine udruge namjeravaju surađivati da bi u praksi provele strateški plan primjene Europskog partnerstva za inovacije (EIP).

Od svojeg osnivanja EIP je održao jednu godišnju konferenciju na visokoj razini. Konferencija u 2014. održat će se na jesen u Italiji. Bit će predstavljen niz ključnih „obveza u pogledu sirovina”.

U 2014. započet će postupak za iduću fazu strateškog programiranja za istraživanje kojim će biti obuhvaćeno razdoblje od 2016. do 2018. Fokus će u pogledu sirovina biti na industrijskoj demonstraciji i pilot-aktivnostima.

Objavom poziva 14. veljače 2014., koji se zatvara 10. rujna 2014., Europski institut za inovacije i tehnologiju pokrenuo je postupak odabira za zajednicu znanja i inovacija (KIC) u području sirovina. Ta će zajednica znanja i inovacija okupiti organizacije za visoko obrazovanje, istraživanje i poslovne organizacije kako bi potaknula inovacijski kapacitet EU-a u području sirovina.

Na završnom sastanku projekta Europske mreže znanja o rijetkim zemnim elementima (ERECON) krajem 2014. bit će izneseni dokumentacija o sektoru i preporuke politika.

Tijekom ostatka 2014. planirana su diplomatska događanja o sirovinama s Grenlandom, Afričkom unijom i nekoliko tehnološki naprednih zemalja kao što su SAD i Kanada. Od 2015. mogle bi se provoditi razne diplomatske aktivnosti i aktivnosti poslovnog razvoja u pogledu sirovina s partnerima izvan EU-a, primjenjujući novi instrument partnerstva.

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća iz ožujka 2014. da bi „trebalo nastaviti napore za poboljšanje pristupa tržištu u cijelom svijetu omogućivanjem integracije europskih društava u svjetske lance vrijednosti i promicanjem slobodne, pravedne i otvorene trgovina istovremeno braneći svoje interese u duhu uzajamnosti i obostrane koristi. [...]Trebalo bi poduzeti i daljnje mjere kako bi se osigurao pristup osnovnim sirovinama.ˮ, pregovori i primjena trgovinskih pravila i dalje ostaju visoko prioritetni, s posebnim naglaskom na pregovore o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja sa Sjedinjenim Državama.

Konačno, najviši prioritet u 2014. u pogledu trećeg stupa bit će ponovna analiza politike o otpadu, uključujući reviziju ciljeva.

Prilog 1.

Popis kritičnih sirovina

Kritično je 20 sirovina navedenih u nastavku jer su rizici od pomanjkanja u ponudi i njihovi učinci na gospodarstvo veći od rizika povezanih s većinom drugih sirovina. Iz tablice se jasno vidi da je Kina najutjecajnija zemlja u pogledu svjetske opskrbe tim 20 kritičnih sirovina. Nekoliko drugih zemalja, kao što je Brazil (niobij), ima dominantne zalihe specifičnih sirovina. Opskrba drugim materijalima, na primjer skupinom platinskih metala i borata, raznolikija je, ali još uvijek koncentrirana. Rizici povezani s tom koncentracijom proizvodnje u većini slučajeva povezani su s niskom stopom zamjenjivosti i recikliranja.

Sirovine || Glavni proizvođači (2010., 2011., 2012.) || Glavni izvori uvoza u EU (pretežno 2012.) || Indeks zamjenjivosti* || Stopa recikliranja otpadnog materijala**

Antimon (stibium) || Kina 86 % || Kina 92 % (neobrađen i u prahu) || 0,62 || 11 %

Bolivija 3 % || Vijetnam (neobrađen i u prahu) 3 %

Tadžikistan 3 % || Kirgistan 2 % (neobrađen i u prahu); Rusija 2 % (neobrađen i u prahu)

Berilij || SAD 90 % || SAD, Kina i Mozambik[4] || 0,85 || 19 %

Kina 9 %

Mozambik 1 %

Borati || Turska 41 % || Turska 98 % (prirodni borati) i 86 % (rafinirani borati) || 0,88 || 0 %

SAD 33 % || SAD 6 %, Peru 2 % (rafinirani borati); Argentina 2 % (prirodni borati)

Krom || Južna Afrika 43 % || Južna Afrika 80 % || 0,96 || 13 %

Kazahstan 20 % || Turska 16 %

Indija 13 % || Ostali 4 %

Kobalt || Demokratska Republika Kongo 56 % ↑ || Rusija 96 % (kobaltne rude i koncentrati) || 0,71 || 16 %

Kina 6%; Rusija 6 %; Zambija 6 % || SAD 3 % (kobaltne rude i koncentrati)

Koksni ugljen || Kina 53 % || SAD 41 % || 0,68 || 0 %

Australija 18 % || Australija 37 %

Rusija 8 %; SAD 8 % || Rusija 9 %

Fluorspar (fluorit) || Kina 56 % || Meksiko 48 % ↑ || 0,80 || 0 %

Meksiko 18 % || Kina 13 % ↓

Mongolija 7 % || Južna Afrika 12 % ↓

Galij[5] || Kina 69 % (rafiniran) || SAD 49 % || 0,60 || 0 %

Njemačka 10 % (rafiniran) || Kina 39 %

Kazahstan 6 % (rafiniran) || Hong Kong 8 %

Germanij || Kina 59 % ↓ || Kina 47 % ↓ || 0,86 || 0 %

Kanada 17 % || SAD 35 %

SAD 15 % || Rusija 14 %

Indij || Kina 58 % || Kina 24 % ↓ || 0,82 || 0 %

Japan 10 % || Hong Kong 19 % ↑

Koreja 10 % || Kanada 13 %

Kanada 10 % || Japan 11 %

Magnezit || Kina 69 % || Turska 91 % || 0,72 || 0 %

Rusija 6 %; Slovačka 6 % || Kina 8 %

Magnezij || Kina 86 % ↑ || Kina 91 % ↓ || 0,64 || 14 %

Rusija 5 % || Izrael 5 %

Izrael 4 % || Rusija 2 %

Prirodni grafit || Kina 68 % || Kina 57 % ↓ || 0,72 || 0 %

Indija 14 % || Brazil 15 %

Brazil 7 % || Norveška 9 %

Niobij || Brazil 92 % || Brazil 86 % (feroniobij) || 0,69 || 11 %

Kanada 7 % || Kanada 14 % (feroniobij)

Fosfatna stijena || Kina 38 % || Maroko 33 % || 0,98 || 0 %

SAD 17 % || Alžir 13 %

Maroko 15 % || Rusija 11 %

Skupina platinskih metala || Južna Afrika 61 % ↓ || Južna Afrika 32 % ↓ || 0,83 || 35 %

Rusija 27 % ↑ || SAD 22 % ↑

Zimbabve 5 % || Rusija 19 % ↓

Teški rijetki zemni metali || Kina 99 % || Kina 41 % (svi rijetki zemni metali)  Rusija 35 % (svi rijetki zemni metali) SAD 17 % (svi rijetki zemni metali) || 0,77 || 0 %

Australija 1 %

Laki rijetki zemni metali || Kina 87 % || 0,67 || 0 %

SAD 7 %

Australija 3 %

Metalni silicij (silicij) || Kina 56 % || Norveška 38 % || 0,81 || 0 %

Brazil 11 % || Brazil 24 %

SAD 8 %; Norveška 8 % || Kina 8 %

Francuska 6 % || Rusija 7 %

Tungsten (volfram) || Kina 85 % || Rusija 98 %↑ || 0,70 || 37 %

Rusija 4 % || Bolivija 2 %

Bolivija 2 %

U tablici je šest novih kritičnih sirovina označeno tamno sivo. Za razliku od izvješća iz 2010. teški rijetki zemni metali, laki rijetki zemni metali i skandij procijenjeni su odvojeno, a ne kao jedna skupina rijetkih zemnih metala. Teški i laki rijetki zemni metali označeni su svijetlo sivo.

Za glavne proizvođače i glavne izvore uvoza u EU, strelice označavaju povećanje ili smanjenje za približno 10 postotnih bodova u odnosu na izvješće o kritičnim sirovinama iz 2010.

Napomene:

(*) „Indeks zamjenjivostiˮ znači težina zamjene materijala, ocijenjena i izračunata za sve primjene. Vrijednosti su između 0 i 1, pri čemu je 1 najmanje zamjenjiv.

(**) „ Stopa recikliranja otpadnog materijalaˮ znači udio metala i metalnih proizvoda koji su proizvedeni od istrošenog otpada i ostalih niskoklasnih rezidua koje sadržavaju metal u istrošenom otpadu u cijelom svijetu.

Izvor: sastavljeno na temelju izvješća iz 2014. „Kritične sirovine za EUˮ ad hoc radne skupine na temu određivanja kritičnih sirovina Skupine za dobavu sirovina.

[1] COM(2013) 442. završna verzija

[2] Tri stupa su sljedeća: 1. osiguravanje pravedne i održive dobave sirovina sa svjetskih tržišta; 2. osiguravanje održive dobave sirovina unutar EU-a; 3. poticanje učinkovitosti izvora i povećanje količine recikliranja. Komisija će nastaviti izvješćivati o provedbi Inicijative za sirovine u radnim dokumentima svojih službi.

[3] COM(2011) 25 završna verzija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Rješavanje izazova na tržištima roba i u području sirovina”.

[4] Podložno velikim fluktuacijama.

[5] Galij je nusproizvod; najbolji raspoloživi podaci odnose se na proizvodni kapacitet, a ne na samu proizvodnju.