KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Peto godišnje izvješće o imigraciji i azilu (2013.)

1.           Uvod

Tijekom 2013. došlo je do znatnijeg povećanja broja zahtjeva za azil u usporedbi s brojem koji je bio uobičajen nekoliko godina. Došlo je i do naglog povećanja broja slučajeva osoba za koje je otkriveno da nezakonito prelaze granicu u usporedbi s 2012. Time se pokazalo da je potrebno poduzeti mjere na razini EU-a radi potpore državama članicama u suočavanju s izazovima odgovaranja na migracijski pritisak, u potpunosti poštujući temeljna prava migranata. Tragični događaji od 3. listopada u blizini talijanskog otoka Lampeduse, kada je potonuo brod na kojem se nalazilo više od 500 migranata te je poginulo više od 360 osoba, na tragičan su način obilježili raspravu o migraciji i azilu u europskoj regiji. To nije bio izolirani incident. Procjenjuje se da je morskim putem u Europu 2013. stiglo 40 000 osoba, od kojih je njih najmanje 600 izgubilo živote pri pokušaju dolaska do obala EU-a[1].

Radna skupina za Sredozemlje osnovana je radi razvoja sveobuhvatne strategije kojom bi se spriječili daljnji gubici života u Sredozemlju te radi određivanja prioritetnih djelovanja za učinkovitiju kratkoročnu upotrebu europskih politika i alata, na temelju načela sprječavanja, zaštite i solidarnosti. Radna skupina za Sredozemlje definirala je širok raspon mjera za čitavo područje Sredozemlja koje su utvrđene u Komunikaciji[2] koju je Komisija donijela 4. prosinca 2013. One obuhvaćaju suradnju s trećim zemljama, poboljšanje pravnih kanala za migraciju, jasnu predanost preseljenju, daljnje korake za rješavanje trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudi te jačanje nadzora granica. U Komunikaciji se naglašava potreba za pružanjem operativne podrške državama članicama koje su pod pritiskom. Europsko vijeće u prosincu je pozdravilo donošenje Komunikacije i pozvalo Komisiju da izvijesti o njezinoj provedbi.

Međutim, do tragedije kod Lampeduse nije došlo u nedostatku politika. Zbog pogoršanja sukoba u Siriji koje je dovelo do toga da početkom 2014. registrirani broj izbjeglica iz Sirije dosegne više od 2,3 milijuna[3] pojačala se potreba EU-a i država članica da dalje razvijaju politike za imigraciju, azil i vanjske granice na temelju zaštite migranata i solidarnosti među državama članicama. U tom je pogledu znatan uspjeh bio donošenje dovršenoga Zajedničkog europskog sustava azila kojim se utvrđuju zajednički visoki standardi i jača suradnja radi osiguranja da se s tražiteljima azila postupa na jednak način u otvorenom i poštenom sustavu diljem EU-a. Tijekom 2013. došlo je i do važnog razvoja u području upravljanja granicama, posebno u pogledu upravljanja Schengenom i novih prijedloga o pametnim granicama.

Uz potrebu reagiranja na krizne situacije, EU se i dalje suočavao s izazovom osiguravanja gospodarskog oporavka i rasta. Dobrim upravljanjem migracijom može se pridonijeti jačanju gospodarstva, dobivanju pristupa potrebnim vještinama i rješavanju nedostatka radne snage.

Djelovanje EU-a mora se promatrati i u širem političkom kontekstu odnosa EU-a s odgovarajućim partnerskim zemljama i regijama. Europskom susjedskom politikom (ESP)[4] i Globalnim pristupom migraciji i mobilnosti (GAMM)[5] osigurava se okvir za poboljšanje sveobuhvatnog dijaloga i suradnje s partnerskim zemljama u pogledu migracije i mobilnosti, u cilju, među ostalim, rješavanja osnovnih uzroka nezakonite i prisilne migracije, sprječavanja tragičnih događaja, zaštite života migranata i njihovih temeljnih prava.

Temeljeći se na GAMM-u i razvojnoj politici EU-a– Planu za promjenu – politički okvir EU-a za migracije i razvoj revidiran je Komunikacijom o povećanju učinka migracije na razvoj[6] i naknadnim zaključcima Komisije[7], s naglaskom na ulozi učinkovitog upravljanja migracijama u poboljšanju pozitivnih sinergija između migracije i razvoja te jačanju predanosti EU-a u pružanju podrške zemljama u razvoju pri jačanju upravljanja migracijama.

Tijekom 2013. učinjeni su i važni koraci za utvrđivanje prioriteta i osiguranje sredstava EU-a za djelovanja u području azila, migracije i integracije, uz završetak pregovora o Višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2014. do 2020. Europski parlament odobrio je uredbe o uspostavljanju novog Fonda za azil, migraciju i integraciju (AMIF) i novog Fonda za unutarnju sigurnost (ISF) 13. ožujka 2014.[8]

Ovo je izvješće sažetak Komisijine procjene razvoja politike o imigraciji i azilu u 2013. na razini EU-a. Priložen mu je radni dokument službi[9] u kojem se iznosi više informacija i statistički podaci o razvoju na razini EU-a i država članica, od kojih je potonje prikupila Europska migracijska mreža[10].

2.           Ključne brojke za EU migraciju tijekom 2013.[11]

Početkom 2013. EU je imao 503 milijuna stanovnika od kojih su 20,4 milijuna bili državljani trećih zemalja, što odgovara 4 % ukupnog stanovništva. Tijekom 2012. državljanima trećih zemalja izdano je 2,1 milijun prvih boravišnih dozvola[12]. Od toga 32 % izdano je zbog obiteljskih razloga, 23 % za dohodovne djelatnosti, 22 % za studij i 23 % zbog drugih razloga (uključujući međunarodnu zaštitu). Zemlje čijim je državljanima dodijeljen najveći broj prvih boravišnih dozvola jesu sljedeće: Sjedinjene Američke Države s 200 000 državljana trećih zemalja koji predstavljaju 9,5 % njihovog ukupnog broja u EU-u. Nakon toga slijede Ukrajina, Kina i Indija s oko 7,5 % ukupnog broja državljana trećih zemalja (163 000, 161 000 i 157 000). Velik je broj dozvola (između 5 % i 2,5 % ukupnog broja) izdan državljanima Maroka (102 000), Rusije (66 000), Filipina (62 000), Turske (59 000) i Brazila (51 000).

Ukupni broj zahtjeva za azil 2013. iznosio je 434 160, što predstavlja veliko povećanje od oko 100 000 podnositelja zahtjeva u usporedbi s prethodnom godinom. Najveća skupina podnositelja zahtjeva došla je iz Sirije (njih 50 470, odnosno 12 % svih podnositelja zahtjeva), dok su preostale važne zemlje bile Rusija, Afganistan, Srbija, Pakistan i Kosovo. Od svih podnositelja zahtjeva njih 112 730 dobilo je zaštitu u prvom stupnju (izbjeglica: 49 510, supsidijarna zaštita: 45 540 ili humanitarna zaštita[13]: 17 685), oko 35 % svih donesenih prvostupanjskih odluka[14].

Velika većina od više od 2,3 milijuna osoba koje su pobjegle iz Sirije nakon izbijanja sukoba 2011. pronašla je sklonište u Libanonu, Turskoj, Jordanu, Iraku i Egiptu[15], dok je njih oko 82 730[16] zatražilo azil u EU-u[17].

Broj maloljetnika bez pratnje koji podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu ostao je isti kao 2012., s 12 425 predanih zahtjeva. Većina te djece došla je iz Afganistana (3310), Somalije (1580), Sirije (1010) i Eritreje (715) te su ih prihvatile Švedska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Austrija i Italija.

Moguće je da su statistički podaci o nezakonitoj migraciji nepotpuni ili nepouzdani zbog prirode fenomena koji se s pomoću njih pokušavaju prikazati. Ipak, nezakonita migracija i dalje čini velik dio migracije u EU. Pokazatelji kao što su odbijanja, uhićenja i vraćanja mogu se upotrebljavati, ali uz veliki oprez.

Ulaz u EU 2013.[18] odbijen je oko 317 840 osoba, čime je došlo do povećanja od 0,6 % u odnosu na 2012., a velikoj većini (61 %) odbijen je ulaz u Španjolsku. Broj uhićenja se smanjio te je 2013. uhićeno 386 230 osoba[19] (u usporedbi s 433 665 uhićenja 2012.). Države su članice 2013. vratile oko 166 470 osoba koje nisu građani EU-a u treće zemlje[20]. Tromjesečna izvješća agencije Frontex[21] isto su tako poslužila za pravovremeno obavješćivanje kreatora politika o stanju na vanjskim granicama EU-a: 2013. (od siječnja do rujna) 77 140 osoba zaustavljeno je pri nezakonitom prelasku granica EU-a, sa znatnim povećanjem od srpnja koje je snažno utjecalo na talijansku obalu, posebno zbog pogoršanja krize u Siriji.

3.           Napori za poboljšanje Međunarodne zaštite      

3.1.        Veliko postignuće: sporazum o Zajedničkom europskom sustavu azila

Godina 2013. bila je važna godina za napredovanje Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS). Pregovori o preinačenoj Dublinskoj[22] uredbi i Uredbi o Eurodacu[23] te o preinačenoj Direktivi o uvjetima prihvata[24] i Direktivi o postupcima azila[25] završeni su te su tekstovi doneseni 26. lipnja 2013.[26] Preinačena Direktiva o standardima za kvalifikaciju za ostvarivanje međunarodne zaštite[27] i proširenje područja djelovanja Direktive o dugotrajnom boravištu[28] kako bi se uključilo korisnike međunarodne zaštite postali su operativni. Zajedničkim europskim sustavom azila omogućit će se bolji pristup postupku azila onima koji traže zaštitu, poštenije, brže i kvalitetnije odluke o azilu te dostojanstveni i pošteni uvjeti za one koji podnose zahtjev za azil i za one kojima se dodjeljuje međunarodna zaštita u EU-u. Sljedećih će se godina naglasak staviti na jedinstvenu provedbu novih instrumenata u području azila diljem EU-a.

3.2.        Praktična suradnja i solidarnost unutar EU-a

3.2.1.     Europski potporni ured za azil (EASO)

EASO[29] je nastavio pridonositi razvoju inicijativa za praktičnu suradnju u području azila. Tijekom 2013. osposobljeno je 2111 službenika za module uključene u nastavni program EASO-a[30]. U aktivnosti EASO-a uključena je pomoć državama članicama u poboljšanju kvalitete postupaka azila uz poseban naglasak na pristup zaštiti, osobne razgovore, procjenu dokaza i pronalazak obitelji. Agencija je u pogledu informacija o državama podrijetla objavila izvješće o području zapadnog Balkana[31] i održala nekoliko radionica o Siriji, Rusiji i drugim ključnim državama podrijetla podnositelja zahtjeva za azil. Dodatno je razvijen takozvani „mrežni pristup” kojim se uspostavljaju mreže stručnjaka iz država članica koji su redovito u kontaktu s ključnim državama podrijetla radi razmjene informacija i pridonošenja usklađivanju odluka na razini EU-a.

EASO je nastavio pružati pomoć Grčkoj te je pokrenuo poseban program potpore za Italiju i Bugarsku zbog teškoća s kojima su se te zemlje suočile pri upravljanju zahtjevima za azil. Agencija je razvila i mjere u području premještanja, preseljenja i vanjske dimenzije Zajedničkoga europskog sustava azila. U drugom godišnjem izvješću o stanju u području azila u Uniji za 2012.[32] koje je objavljeno u srpnju 2013. naveden je status provedbe Zajedničkoga europskog sustava azila i analiza tokova azila prema EU-u.

3.2.2.     Sredstva za hitne slučajeve i potpora azilu za države članice

Nakon tragedije kod Lampeduse Komisija je pružila posebnu potporu talijanskim nadležnim tijelima kako bi im pomogla pri upravljanju migracijskim tokovima i boljem praćenju središnje sredozemne rute radi poboljšanja nadzora granica i spašavanja života. Operacije Frontexa pojačane su dodatnim proračunom od 7,9 milijuna EUR, dok je Italija primila sredstva za hitne slučajeve u okviru Europskog fonda za izbjeglice (ERF)[33], Fonda za vanjske granice (EBF) i Fonda za povratak (RF) u iznosu od ukupno 23 milijuna EUR.

Nadalje, drugih je osam država članica[34] 2013. za hitne mjere u okviru ERF-a iskoristilo ukupan iznos od 36,34 milijuna EUR[35] koji je bio namijenjen brzom odgovoru na posljedice krize u Siriji.

Grčkoj je 2013. dodijeljeno 82,7 milijuna[36] iz ERF-a, RF-a i EBF-a. Revidirani grčki Akcijski plan za reformu u pogledu migracije i azila, predstavljen u siječnju 2013.[37], trenutačna je referentna točka na razini EU-a za rješavanje migracijskog pritiska u hitnim slučajevima i sustavnih nedostataka.[38] Grčka je pokazala političku volju za poboljšanje sustava azila i migracijske politike. Postignut je politički sporazum u pogledu povećanja otvorenih smještajnih kapaciteta za tražitelje azila i ugrožene osobe. Pristup postupku azila poboljšan je uspostavljanjem novih regionalnih ureda za pitanja azila. Prvi prihvatni centar u Fylakio Evrosu i centri za provjeru na sjevernim Egejskim otocima (Lezbos, Hios i Samos) sada su u funkciji. Konačno, zatvoreno je šest starih centara za pritvor koji nisu bili primjereni za prihvat migranata u humanim uvjetima. Iako jasno pozdravlja taj razvoj, Komisija smatra da je potreban daljnji rad, posebno u pogledu poštovanja ljudskih prava, trajnog pružanja usluga i uvjeta života u objektima za pritvor. Komisija i radna skupina za Grčku nastavit će surađivati s grčkim nadležnim tijelima radi omogućivanja učinkovite provedbe akcijskog plana. Potreban je i nastavak potpore i solidarnosti drugih država članica.

Komisija je provela misije za raspravu s Ciprom o potrebi poboljšanja njihova sustava azila, a posebno radi povećanja otvorenih smještajnih kapaciteta i poboljšanja uvjeta za prihvat. U tom će se kontekstu ukupno 2,7 milijuna EUR sredstava ERF-a za 2012. i 2013. uglavnom uložiti u poboljšanje uvjeta za prihvat. Cipar je iskoristio i prethodno navedene mjere za hitne slučajeve ERF-a za 2013.

Zbog naglog porasta broja migranata koji prelaze bugarsko-tursku granicu i osoba koje podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu, bugarska nadležna tijela zatražila su pomoć, među ostalim, od EU-a. U listopadu 2013. Komisija je uz pomoć EASO-a i Frontexa provela procjenu i utvrdila dva glavna područja za zabrinutost: prihvat i smještajni kapaciteti te kapaciteti za obradu povećanog broja zahtjeva. U cilju rješavanja tih nedostataka EASO i bugarska nadležna tijela potpisali su operativni plan koji će trajati do rujna 2014. Bugarskoj su pomoć pružili timovi stručnjaka iz drugih država članica te joj je dodijeljeno 5,65 milijuna EUR u okviru omotnice za hitne slučajeve ERF-a kako bi povećala i poboljšala svoje smještajne kapacitete. U okviru EBF-a dodijeljeno je 2,4 milijuna EUR kako bi se pomoglo graničnoj policiji da utvrdi i prijavi nove dolaske, poboljša smještajne kapacitete, za potporu za troškove unutarnjeg prijevoza migranata, održavanje graničnog nadzora i pregled tehničke opreme.

3.2.3.     Premještanje unutar EU-a

Na prvom godišnjem Forumu o premještanju održanom 25. rujna 2013.[39] države članice mogle su s Komisijom raspraviti o svojim potrebama za premještanje i namjerama u pogledu budućih aktivnosti premještanja. U Komunikaciji o radu Radne skupine za Sredozemlje podsjetilo se i na važnost premještanja kao ključnog instrumenta za dobrovoljnu solidarnost.

3.3.        Programi regionalne zaštite i preseljenja

Uključivanjem međunarodne zaštite i vanjske dimenzije azila kao posebnoga tematskog prioriteta revidiranog GAMM-a 2012. omogućilo se rješavanje tih problema na sustavniji i strateški način razgovorima o politikama i operativnom suradnjom. Jedan je primjer uspostavljanje nacionalnog sustava azila koji je jedna od glavnih obveza koje je preuzeo Maroko u kontekstu akcijskog plana Europske politike susjedstva EU-a i Maroka te Partnerstva za mobilnost, potpisanih u lipnju 2013.

Migracija kao posljedica sukoba u Siriji ostala je važan izazov za sustave azila u nekim državama članicama (Bugarska, Grčka, Cipar), dok su ostale primijetile povećanje broja zahtjeva za azil.

Programi za regionalnu zaštitu i preseljenje ključni su instrumenti za poboljšanje solidarnosti sa zemljama koje nisu članice EU-a i za pomoć izbjeglicama i drugim osobama kojima je potrebna zaštita. Preseljenje izbjeglica je čin solidarnosti između EU-a i trećih zemalja koje su domaćin velikim populacijama izbjeglica. Cilj je Komisije osigurati da svake godine sve veći broj država članica preseli što je više moguće izbjeglica, u isto vrijeme poštujući dobrovoljnu prirodu preseljenja. Pri postizanju sporazuma o Zajedničkom programu EU-a za ponovno naseljavanje[40] države članice po prvi su se put složile o zajedničkim prioritetima EU-a za preseljenje za 2013[41]. To je snažan politički znak jedinstva i solidarnosti te je iz njega vidljiva važnost koju EU i države članice pridaju usmjeravanju napora EU-a za preseljenje na dugotrajne situacije na koje je potrebno obratiti posebnu pozornost.

Komisija će tijekom 2014. dovršiti postupak pokretanja Programa za regionalni razvoj i zaštitu na području Bliskog istoka. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) pozvao je na preseljenje i humanitarni prihvat 12 000 osoba iz Sirije 2013. te njih 30 000 do kraja 2014. Komisija je podržala taj poziv te je na njih odgovorilo nekoliko država članica [42] ponudivši više od 13 100 mjesta.

Politički okvir EU-a za migracije i razvoj[43] isto je tako revidiran 2013. te će se poduzeti koraci potrebni za potpuno uključivanje prisilne migracije u razvojno-migracijski plan i osiguravanje da se izbjeglice i druge prisilne migrante uključi u planiranje dugoročnog razvoja kako bi se spriječilo buduća raseljavanja i pojačalo napore za pronalazak trajnih rješenja.

3.4.        Maloljetnici bez pratnje

Maloljetnici bez pratnje osjetljiva su skupina kojoj je 2013. i dalje pružano mnogo pažnje, a naglasak je bio jednako na onima koji podnose zahtjev za azil i onima koji ga ne podnose. Europski je parlament u rujnu 2013. donio Rezoluciju o stanju u pogledu djece bez pratnje u EU-u kojom poziva Komisiju i države članice da povećaju napore potrebne za zaštitu te osjetljive skupine. EASO je nastavio sa svojim radom u području procjene dobi[44], pronalaska obitelji i država podrijetla.

3.5.        Iskorjenjivanje trgovanja ljudima i borba protiv krijumčarenja

Komisija je u travnju 2013. objavila prvo statističko izvješće o trgovanju ljudima na razini EU-a[45]. Identificirane su 23 632 osobe ili se pretpostavljalo da su žrtve trgovanja ljudima u EU-u u razdoblju od 2008. do 2010.; 80 % žrtava bile su žene i djevojčice, a 20 % muškarci i dječaci. Većinom njih trgovalo se radi seksualnog iskorištavanja (62 %), prisilnog rada (25 %) i trgovanja u drugim oblicima uključujući u svrhu uzimanja organa, kriminalnih radnji ili prodaje djece (14 %).

Rok za prenošenje Direktive 2011/36/EU[46] o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njezinih žrtava istekao je u travnju 2013. Dok je 21 država članica izvijestila o potpunom prenošenju, Komisija pokreće postupke protiv onih koje to nisu učinile.

Komunikacija Radne skupine za Sredozemlje sadrži jedno poglavlje posvećeno borbi protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja u kojem su navedene konkretne mjere koje treba poduzeti i naglašena je potreba usuglašavanja učinkovite borbe protiv krijumčarenja i potrebe da se izbjegne kriminalizacija humanitarne pomoći.

4.           Napredak u rješavanju migracijskih pritisaka

4.1.        Nastavak usklađenog pristupa smanjenju nezakonite migracije

U skladu sa strateškim prioritetima utvrđenima u trećem polugodišnjem ažuriranju dokumenta [47] „Djelovanje EU-a u pogledu migracijskih pritisaka – strateški odgovor”[48] 2013. postignuto je nekoliko rezultata. Potpisani su novi sporazumi o ponovnom prihvatu (Armenija, Kabo Verde, Turska) i nastavio se rad u cilju osiguranja potpune provedbe postojećih sporazuma. Sporazum o ponovnom prihvatu potpisan s Armenijom stupio je na snagu 1. siječnja 2014. Pregovori o ponovnom prihvatu dovršeni su s Azerbajdžanom, a započeli s Bjelarusom u veljači 2014. Poduzeti su koraci za sprječavanje nezakonite migracije preko grčko-turske granice, isto tako zahvaljujući aktivnom sudjelovanju Frontexa, koji je nastavio svoj rad u području borbe protiv nezakonite migracije i njezinu sprječavanju, uz poseban naglasak na zapadni Balkan i istočnu Europu. Poduzet je niz mjera u cilju prikupljanja, analize i razmjene podataka o prijevarama te radi razmjene obavještajnih podataka i najboljih praksi sprječavanja među državama članicama. 

4.2.        Politika vraćanja

Komunikacija o politici vraćanja EU-a[49] donesena je u ožujku 2014., a u njoj se izvijestilo o razvoju politike vraćanja EU-a tijekom posljednjih godina, uz analizu njezina utjecaja i predstavljanje ideja za budućnost.

Znatan napredak postignut je 2013. u ocjeni i promicanju ispravne i usklađene primjene Direktive o vraćanju[50] kojom se promiče operativna suradnja i omogućuje pravni okvir za provođenje mjera vraćanja diljem EU-a. Znatan broj država članica započeo je ili završio s izmjenama svojeg nacionalnog zakonodavstva radi ispravljanja utvrđenih nedostataka.

Dobrovoljan odlazak i dalje je najbolja mogućnost za provođenje vraćanja, iako bi u nekim slučajevima moglo biti potrebno prisilno vraćanje. Države članice više su upotrebljavale zajedničke operacije vraćanja koje je koordinirao i financirao Frontex. Nadalje, Frontex je omogućio osposobljavanje službenika za vraćanje uz naglasak na zaštitu temeljnih prava i dostojanstva povratnika tijekom operacija prisilnog vraćanja.

Države članice potiče se da ambiciozno odgovore na prijedloge koje je Komisija navela u Komunikaciji o vraćanju. Naglasak je stavljen na donošenje „Priručnika za vraćanje” u kojem su sadržane smjernice, najbolje prakse i preporuke za nadležna tijela koja provode aktivnosti vraćanja; poboljšanu razmjenu informacija među nacionalnim tijelima za nadzor prisilnih vraćanja radi poticanja usklađenijeg provođenja nadzora; upotrebu Europske migracijske mreže kao platforme za olakšavanje suradnje, posebno u pogledu dobrovoljnog odlaska.

4.3.        Direktiva o sankcijama za poslodavce

Tijekom 2013. nastavio se rad na procjeni provedbe Direktive o sankcijama za poslodavce[51]. U prvom izvješću Komisije o provedbi Direktive[52] zaključeno je da sve države članice koje su njome obvezane[53] zabranjuju zapošljavanje nezakonitih migranata te kažnjavaju njihove poslodavce financijskim i kaznenim sankcijama. Određene države članice postrožile su sankcije, na primjer povećavši iznos kazni ili ozbiljnost kaznenih sankcija, a razina sankcija znatno se razlikuje od jedne do druge države.

Zaštitne elemente u korist nezakonitih migranata nisu još na zadovoljavajući način provele sve zemlje, što ostavlja prostor za poboljšanje, posebno u pogledu prava na ulaganje zahtjeva protiv poslodavca, učinkovitih mehanizama za to te sustavnog i nepristranog obavješćivanja o pravima.

Inspekcije su osnova za provedbu zabrane nezakonitog zapošljavanja i za obavješćivanje nezakonitih migranata o njihovim pravima. Dosad dostavljena izvješća o inspekcijama često nisu potpuna i lako usporediva, čime se otežava smislena sinteza inspekcija i njihovih rezultata diljem EU-a. Međutim, iz prikupljenih informacija moglo bi se zaključiti da postoje velika odstupanja u naporima za provedbu među državama članicama.

Države članice imaju obvezu izvješćivanja o inspekcijama svake godine prije 1. srpnja, a Komisija će nastaviti nadzirati poduzete mjere kako bi osigurala da se diljem EU-a primjenjuju učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije te da postoje mehanizmi kojima se olakšava ostvarivanje prava nezakonitih migranata. Učinkovita provedba Direktive služi kao poticaj poslodavcima da zapošljavaju državljane trećih zemalja zakonitim kanalima radi dobrobiti migranata, poslodavaca i država članica.

5.           Nova kretanja u upravljanju granicama

5.1.        Vanjske granice EU-a

5.1.1.     Ažuriranje djelovanja Frontexa

Budući da je migracijski pritisak na vanjske granice EU-a 2013. još uvijek bio jak, Frontex je nastavio podupirati i koordinirati operativni odgovor država članica, posebno zajedničkim operacijama na kopnenim granicama koje su bile najviše pogođene, kao i na glavnim morskim migracijskim rutama, uvijek uz poseban naglasak na promicanje najboljih praksi upravljanja granicama i uz potpuno poštovanje temeljnih prava. Dok je glavni cilj zajedničkih operacija na moru koje koordinira Frontex spriječiti nezakonit ulazak preko vanjskih granica, bile su usmjerene i na rano otkrivanje migranata u opasnosti te su pridonijele spašavanju njihovih života. U travnju 2013. Komisija je predstavila prijedlog[54] uredbe o uspostavi pravila za operacije na moru koje koordinira Frontex. Pregovori Vijeća i Europskog parlamenta zaključeni su te će ta Uredba uskoro stupiti na snagu.

5.1.2.     Europski sustav nadzora granica (EUROSUR)

Uredba o uspostavi Europskog sustava nadzora granica[55] stupila je na snagu 2. prosinca 2013.[56], čime je EUROSUR počeo s radom u 19 schengenskih država članica na južnim i istočnim vanjskim granicama. Preostalih 11 schengenskih zemalja pridružit će se EUROSUR-u 1. prosinca 2014[57].

EUROSUR je višenamjenski sustav za otkrivanje i sprječavanje prekograničnog kriminaliteta poput krijumčarenja droge te za pridonošenje spašavanju života migranata na vanjskim granicama schengenskog prostora. Njime se osigurava zajednički mehanizam za razmjenu informacija gotovo u stvarnom vremenu i za suradnju među agencijama u području nadzora granica. Sva nacionalna tijela odgovorna za nadzor granica obvezna su usklađivati svoje djelovanje preko nacionalnih centara za koordinaciju jedna s drugima, s drugim državama članicama i s Frontexom. Uredbom o EUROSUR-u od država članica i Frontexa zahtijeva se potpuno poštovanje temeljnih prava, posebno načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i zaštite osobnih podataka.

Ovaj je novi instrument i temelj odgovora EU-a na tragediju kod Lampeduse jer se njime omogućuje praćenje morskih granica i lakši pronalazak brodova migranata u opasnosti. To treba dodatno iskoristiti upotrebljavajući na najbolji mogući način postojeće sustave poput onih koje je razvila Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA).[58]

5.2.        Upravljanje schengenskim područjem

5.2.1.     Polugodišnja izvješća o schengenskom području

Četvrto polugodišnje izvješće doneseno je 28. studenoga 2013.[59] i u njemu su predstavljene informacije o općenitom stanju (vanjske granice, sekundarni migracijski tokovi, mehanizmi za ocjenjivanje Schengena, EUROSUR i pravila o operacijama Frontexa na morskim granicama), o primjeni schengenske pravne stečevine (među ostalim o pojavi ponovnog uvođenja nadzora na unutarnjim granicama i postupcima zbog povrede prava koji su u tijeku) te o povezanim pitanjima poput upotrebe schengenskog informacijskog sustava, viznog informacijskog sustava, vizne politike i sporazumâ o ponovnom prihvatu.

5.2.2.     Novi mehanizmi za ocjenjivanje Schengena / upravljanja schengenskim područjem

Nakon dugih i složenih pregovora Uredba o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine[60] donesena je 7. listopada 2013.[61] Novim mehanizmom omogućit će se praćenje stanja, osiguravanje potpore i uklanjanje nedostataka radi održavanja uzajamnog povjerenja unutar schengenskog područja. Uredbom 1051/2013[62] određuju se zajednička pravila o privremenom ponovnom uvođenju granične kontrole na unutarnjim granicama u iznimnim okolnostima kada se mehanizmom evaluacije Schengena utvrde trajni ozbiljni nedostaci na vanjskim granicama.

5.2.3.     Tehničke izmjene Zakonika o schengenskim granicama

Dugoočekivana Uredba (EU) br. 610/2013 kojom se posebno izmjenjuje Zakonik o schengenskim granicama stupila je na snagu 19. srpnja 2013.[63] Njome se poboljšava jasnoća i sužava područje primjene različitih tumačenja Zakonika o schengenskim granicama i odgovara na praktične probleme do kojih je došlo nakon stupanja Zakonika na snagu. Njome se uvodi i jasna i usklađena definicija metode izračuna kratkotrajnih boravaka državljana trećih zemalja u schengenskom području kao i novi pravni okvir za bilateralne sporazume o uspostavi zajedničkih graničnih prijelaza na vanjskim granicama.

5.2.4.     Uvođenje pametnijih granica

Olakšavanje prelaska granica državljanima trećih zemalja pri ulasku u EU još je jedan način kojim se EU može učiniti privlačnijim odredištem. Komisija je u veljači 2013. predstavila „paket pametnih granica” koji se sastoji od prijedloga za „Sustav ulaska-izlaska (EES)[64]”, „Programa za registrirane putnike (RTP)”[65] i naknadne izmjene Zakonika o schengenskim granicama, radi ubrzavanja, olakšavanja i jačanja postupaka granične kontrole za strance koji putuju u EU. Prva rasprava o prijedlozima u Vijeću dovršena je početkom 2014. Europski parlament isto je tako izrazio svoja preliminarna stajališta. Komisija je predložila provedbu studije (pokrenute u ožujku 2014.) kojom će se dalje analizirati određeni tehnički elementi prijedlogâ. Pilot-program, koji bi trebao biti povjeren agenciji eu-LISA, ispitat će 2015. detaljni dizajn tehničke infrastrukture i povezane operativne postupke.

5.3.        Vizna politika

Dogovor među suzakonodavcima u pogledu revidiranog mehanizma uzajamnosti i mehanizma obustave vize postignut je 2013. i uključen u prijedlog Komisije[66] o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) 539/2001[67], čime je omogućeno njezino stupanje na snagu u siječnju 2014.

Početkom 2014. postignut je i dogovor među suzakonodavcima u pogledu prijedloga Komisije o izmjeni popisa viza iz Uredbe Vijeća (EZ) 539/2001. Izmjena kojom se omogućuje premještanje na popis država čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva posjedovanja viza 16 malih karipskih i tihooceanskih otočnih država te Ujedinjenih Arapskih Emirata, Perua i Kolumbije trebala bi stupiti na snagu u lipnju 2014. Prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 radi premještanja Republike Moldove na popis država čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva posjedovanja viza[68] odobrili su suzakonodavci početkom travnja 2014. te će ona stupiti na snagu krajem tog mjeseca.

Revidirani sporazumi o pojednostavnjenju viznih postupaka (VFA) s Ukrajinom i Republikom Moldovom stupili su na snagu u srpnju 2013. Sklopljeni su VFA-i s Armenijom i Kabo Verdeom te je onaj s Armenijom stupio na snagu 1. siječnja 2014. VFA s Azerbajdžanom potpisan je u studenome, a Vijeće je donijelo pregovaračke direktive u prosincu.

Komisija je 1. travnja 2014. donijela izvješće o provedbi Zakonika o vizama i prijedlog za reviziju radi osiguravanja da se viznom politikom EU-a pridonosi poticanju gospodarskog rasta i kulturne razmjene olakšavanjem putovanja za zakonite putnike poput poslovnih ljudi, turista, studenata i mladih, istovremeno nastavljajući osiguravati visoku razinu sigurnosti za EU[69].

Razvoj Viznog informacijskog sustava nastavio se 2013. uključivanjem osam dodatnih regija[70].

6.           Poboljšanje zakonitih migracijskih ruta za Europu 

6.1.        Ususret novim pravilima EU-a o zakonitoj migraciji

Godina 2013. bila je godina intenzivnih pregovora o zakonodavstvu EU-a u pogledu zakonite migracije. Suzakonodavci su se u studenome sporazumjeli u pogledu nove Direktive o sezonskom radu, a donijeli su je u veljači 2014[71]. To je prva direktiva koja se odnosi najviše na slabije kvalificirane migrante i cirkularnu migraciju, odnosno na migrante koji dolaze u EU na kratkoročno razdoblje i vraćaju se u treću zemlju nakon završetka ugovora. Nakon prenošenja u nacionalno zakonodavstvo do 30. rujna 2016. prema sezonskim radnicima postupat će se jednako kao prema državljanima države članice domaćina u pogledu zapošljavanja i uvjeta rada te će države članice provjeravati imaju li ti radnici pristup odgovarajućem smještaju. Većim nadzorom smanjit će se rizik nezakonitog zapošljavanja i iskorištavanja osjetljivih skupina.

Intenzivni pregovori o prijedlogu Direktive o osobama premještenima unutar društva[72] doveli su početkom 2014. do političkog dogovora. Očekuje se da će nova direktiva omogućiti gospodarski rast, s jedne strane donoseći dodanu vrijednost postojećim sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a i s druge strane pridonoseći privlačenju novih ulaganja u EU. Dogovorom je obuhvaćen izvediv sustav za mobilnost unutar EU-a, koja je posebno važna toj kategoriji stručnog kadra, te odgovarajuća prava i uvjeti rada osoba premještenih unutar društva.

Komisija je novi prijedlog[73] preinačene Direktive o pravilima za uvjete ulaska, boravka i pravima državljana trećih zemalja istraživača, studenata, pripravnika, učenika, volontera i osoba koje rade kao au pair predstavila u ožujku 2013. te je o njemu raspravljala u velikoj mjeri s Vijećem i Europskim parlamentom. U usporedbi s postojećim pravilima, u prijedlogu su sadržani jasniji uvjeti za prihvat i postupovna jamstva, povećana dosljednost s programima EU-a za mobilnost te se njime studentima omogućuje više mogućnosti za traženje posla za vrijeme studija i nakon njegova završetka. On je usmjeren i na omogućivanje većeg stupnja zaštite i rješavanje određenih prava na jednako postupanje kao s državljanima.

6.2.        Bolja provedba postojećeg zakonodavstva

Komisija je pripremila svoje prvo izvješće[74] o provedbi Direktive o plavoj karti EU-a[75] u državama članicama. Sve države članice sudionice sada su prenijele Direktivu i mogu dodijeliti plave karte visokokvalificiranim podnositeljima zahtjeva koji su državljani trećih zemalja.

Iz prvih dostupnih statističkih podataka[76] dostavljenih 2013. vidljivo je da je 3644 plavih karata izdano 2012., od čega njih 2584 u Njemačkoj. 146 plavih karata je produljeno, a jedna je oduzeta. Zajedno s nositeljima plavih karata prihvaćeno je 1107 članova obitelji te je produljeno 108 boravišnih dozvola za članove obitelji. Na temelju podataka koji su trenutačno dostupni još nije moguće donijeti konačne zaključke u pogledu učinkovitosti programa u privlačenju visokokvalificiranih državljana trećih zemalja u EU. Međutim, čini se da su istodobno postojanje nacionalnih programa za visokokvalificirane radnike i nedostatak informacija i komunikacije o plavim kartama utjecali na manji broj plavih karata izdanih u nekim zemljama.

Komisija nastavlja procjenu provedbe država članica te će prema potrebi započeti postupke zbog povrede prava u vezi s mogućim slučajevima nesukladnosti.

Nadovezujući se na Zelenu knjigu o pravu na spajanje obitelji iz 2011.[77], Komisija je donijela smjernice[78]. Ovom se Komunikacijom pružaju smjernice državama članicama o načinu za bolju primjenu Direktive 2003/86/EZ[79]. Ona je usmjerena na razjašnjavanje problema utvrđenih tijekom javnih savjetovanja čime se osigurava transparentno i jasno razumijevanje pravila za spajanje obitelji na razini EU-a te se pridonosi njihovoj usklađenoj primjeni.

Proširenje područja primjene Direktive o dugotrajnom boravištu[80] radi uključivanja korisnika međunarodne zaštite je u funkciji, ali do kraja 2013. do potpunog prenošenja još nije došlo u deset država članica. Komisija je na temelju zaprimljenih pritužbi isto tako poduzela mjere protiv nekoliko država članica zbog čega je došlo do promjena u nacionalnom zakonodavstvu radi osiguravanja pravilne provedbe. Uloženi su napori za utvrđivanje prioritetnih područja u kojima je potrebno pomnije praćenje, kao što su jednako postupanje prema osobama s dugotrajnim boravištem i prava mobilnosti unutar EU-a. Komisija će i dalje osiguravati da se jamče prava migrantima i da se u potpunosti poštuju odredbe i duh Direktive.

Nova Direktiva o jedinstvenom postupku podnošenja zahtjeva za jedinstvenu dozvolu i jednaka prava za radnike iz trećih zemalja[81] postala je primjenjiva u prosincu. Do kraja 2013. o potpunom prenošenju izvijestilo je samo osam država članica. Protiv ostalih država članica pokrenuti su postupci zbog kršenja. Kada bude u potpunosti primijenjena, tom će se Direktivom pomoći suprotstaviti socijalnom dampingu i iskorištavanju radnika iz trećih zemalja u EU-u. Njome će se osigurati da radnici obuhvaćeni Direktivom, uključujući one koji rade na nacionalnim dozvolama, imaju pravo na jednako postupanje u usporedbi s državljanima u pogledu važnih aspekata poput uvjeta rada, pristupa robi i uslugama te pristupa socijalnoj sigurnosti.

6.3.        Zakonita migracija kao alat za rast

EU je neko vrijeme suočen sa znatnim izazovima povezanima s nedostatkom rasta, uz povećanje nedostataka na tržištu rada u određenim područjima, nedostatkom potrebnih vještina i učinkom starenja populacije na produktivnost i konkurentnost. Nekoliko je inicijativa 2013. bilo usmjereno na doprinos migranata gospodarskom rastu te su izneseni dokazi kojima se potvrđuju koristi dobro vođene migracije[82] i mobilnosti povezane s trgovinom.

U Akcijskom planu za poduzetništvo do 2020.[83], kojim se utvrđuju radnje potrebne za oslobađanje europskoga poduzetničkog potencijala, uklanjanje prepreka i preokret u kulturi poduzetništva, prepoznato je da su migranti važan skup potencijalnih poduzetnika u Europi.

6.4.        Bolja znanja za potporu integraciji migranata

U kontekstu globalne gospodarske krize državljani trećih zemalja još uvijek su bili u znatnoj mjeri pogođeni otežanim pristupom tržištu rada, lošijim obrazovnim uspjehom ili rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Pokazatelji EU-a za integraciju imigranata ukazuju na pogoršanje stanja u usporedbi s građanima EU-a u 2013. Na primjer, 2013. 22 % državljana trećih zemalja bilo je nezaposleno u usporedbi sa stopom nezaposlenosti EU-a od 11 % (2012. stopa je iznosila 21,3 % u usporedbi s 10,6 % na razini EU-a). Četiri su države članice (Austrija, Belgija, Danska i Švedska) dobile posebne preporuke u pogledu integracije na tržištu rada državljana trećih zemalja u okviru Europskog semestra za 2013[84]. U pogledu siromaštva i isključenja iz društva, iz podataka dostupnih za 2012.[85] vidljivo je da je kod 44,3 % državljana trećih zemalja postojao rizik od siromaštva i isključenosti u usporedbi s 24,8 % u EU-u.

Postojeći pokazatelji EU-a kao baza dokaza za izvješćivanje o politikama integracije, zajedno s analizom njihovih granica i prijedlozima za poboljšanja, razmatrali su se u konačnom izvješću o pilot-projektu EU-a u pogledu pokazatelja integracije imigranata, koji je koordinirala Komisija te ga je provela uz aktivno sudjelovanje država članica, civilnog društva i istraživačke zajednice. Izvješćem[86] i pokazateljima, zajedno s nedavno objavljenim Europskim modulima o integraciji migranata[87], i dalje se pridonosi redovitoj razmjeni u pogledu razvoja politike integracije EU-a, posebno s pomoću mreže Nacionalnih kontaktnih točaka za integraciju.

Lokalnoj i regionalnoj dimenziji i dalje se pridavala pažnja. U lipnju 2013. Komisija je, uz potporu Odbora regija, pokrenula interaktivnu kartu praksi integracije na lokalnoj i regionalnoj razini na europskom web-mjestu o integraciji[88], ponudivši alat za razmjenu informacija o uspješnim inicijativama među kolegama. Lokalni i regionalni službenici isto su tako bili pozvani da se pridruže Europskom forumu za integraciju[89], kao dio napora za jačanje njihova sudjelovanja u razvoju politike u području integracije. Na dvama godišnjim sastancima Forum se bavio pitanjima povezanima s integracijom mladih migranata i demokratskim sudjelovanjem migranata[90].

7.           Odnosi s trećim zemljama

7.1.        Dijalog UN-a na visokoj razini o međunarodnoj migraciji i razvoju

Migracija je i 2013. nastavila biti važno pitanje na globalnom planu. Drugim Dijalogom na visokoj razini o međunarodnoj migraciji i razvoju koji je organizirala Glavna skupština UN-a od 3. do 4. listopada 2013. obnovila se i pojačala politička obveza koja se odnosi na pitanje međunarodne migracije i razvoja. Izjava o ishodu pokazuje da je međunarodna zajednica sposobna postići politički dogovor u pogledu tih pitanja, uključujući potrebu za uključenje migracije u razvojni plan za razdoblje nakon 2015. te se njome svjedoči o napretku ostvarenom u ovom području tijekom posljednjih godina. EU je imao vrlo aktivnu ulogu tijekom pregovora o završnom tekstu, u kojem odražavaju mnoge glavne zabrinutosti EU-a[91].

7.2.        Jačanje suradnje s trećim zemljama

EU je tijekom 2013. radio na provedbi GAMM-a, sveobuhvatnog okvira za politike EU-a za vanjske migracije i azil, te se uključivao u razgovore o politikama i operativnu suradnju s trećim zemljama i regijama. Znatan je napredak ostvaren u smislu kako jačanja političkih odnosa s trećim zemljama i regijama, posebno zemljama južnog Sredozemlja i Istočnog partnerstva, tako i doprinosa institucionalnim i zakonodavnim reformama te izgradnji kapaciteta u partnerskim zemljama. Važni su koraci u tom kontekstu bili uspostava partnerstva za mobilnost s Azerbajdžanom (prosinac 2013.), Marokom (lipanj 2013.) i Tunisom (ožujak 2014.). U prosincu 2013. pokrenuti su pregovori s Jordanom o uspostavi partnerstva za mobilnost.

Dijalozi o liberalizaciji viznog režima nastavljeni su s Rusijom[92], Ukrajinom, Republikom Moldovom, Gruzijom i Kosovom[93]. Komisija je izdala izvješća o napretku o svakoj od tih država[94]. Akcijski plan za liberalizaciju viznog režima Gruziji je predstavljen u veljači, a prvo je Izvješće Komisije o napretku objavljeno u studenome 2013.[95] Dijalog o liberalizaciji viznog režima s Turskom pokrenut je 16. prosinca 2013. usporedno s potpisivanjem sporazuma o ponovnom prihvatu. U pogledu Republike Moldove, Komisija je u svojoj Komunikaciji zaključila da je ispunila sve uvjete svojeg akcijskog plana i nakon dogovora u vezi s Komisijinim prijedlogom izmjene Uredbe o vizama (Uredba (EZ) br. 539/2001) premještanje Republike Moldove na popis država čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva posjedovanja vize stupilo je na snagu 28. travnja 2014. S pomoću tih dijaloga EU postupno napreduje prema konačnom cilju putovanja bez viza na pojedinačnoj osnovi, pod uvjetom da postoje uvjeti za dobro vođenu i sigurnu mobilnost. Tim se dijalozima pridonosi boljem upravljanju migracijom i azilom u predmetnim partnerskim zemljama, s obzirom na to da su u njih uključena mjerila koja treba ispuniti.

Prijedlozi za uspostavu zajedničkih programa za migraciju i mobilnost, okvira za bilateralnu suradnju fleksibilnijih od partnerstava za mobilnost koji su usmjereni na prioritetne zemlje koje nisu susjedne zemlje EU-a, dostavljeni su Indiji i Nigeriji.

Suradnja se nastavila u okviru postojećih regionalnih i bilateralnih dijaloga, posebno u kontekstu Partnerstva Afrike i EU-a za migracije, mobilnost i zapošljavanje, Rabatskog procesa, Dijaloga o migraciji i razvoju na jugu između EU-a i AKP-a, Praškog procesa, Skupine istočnog partnerstva za migraciju i azil na istoku te Dijaloga o migraciji između EU-a i CELAC-a. Novo Partnerstvo za migraciju Puta svile uspostavljeno u okviru Budimpeštanskog procesa na konferenciji ministara održanoj u Istanbulu u travnju 2013. zaslužuje da ga se posebno spomene. Uspostava tog partnerstva vrhunac je geografskog preusmjerenja Budimpeštanskog procesa te se njome pruža temelj za opsežan dijalog i suradnju s državama duž Puta svile koji su u prošlosti bili vrlo ograničeni. Partnerstvom se ističu važni elementi kao što su jasna predanost poštovanju ljudskih prava u upravljanju migracijom.

Prvi sastanak Dijaloga na visokoj razini o migraciji i mobilnosti s Kinom održan je u listopadu 2013. Dijalog na visokoj razini uspostavljen je kako bi se omogućila razmjena politika i najbolje prakse te kako bi se istražile mogućnosti olakšavanja mobilnosti uz istovremeno jačanje suradnje u pogledu borbe protiv nezakonite migracije. Raspravljalo se o mogućnosti pokretanja pregovora u pogledu pitanja ponovnog prihvata i ukidanja viza za nositelje diplomatskih putovnica.

Sve veći broj organiziranih zločinačkih skupina djeluje u državama podrijetla i tranzita i olakšava nezakonitu migraciju u EU. Kako bi se prekinula ta aktivnost, „nezakonita imigracija” utvrđena je kao jedan od prioriteta EU-a za borbu protiv kriminala u okviru ciklusa politike EU-a za organizirani i ozbiljni međunarodni kriminal za razdoblje od 2014. do 2017.[96] Potreba za boljom slikom stanja u susjednim zemljama tranzita postala je jasna. U tom će pogledu biti važna uspostava mreža časnika za vezu u Libiji i Turskoj zadužena za nezakonitu migraciju.

7.3.        Prilagodba klimatskim promjenama i migracija

Kao dio Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama[97] 16. travnja 2013. objavljen je radni dokument službi Komisije[98] o klimatskim promjenama, propadanju okoliša i migraciji. Tim se dokumentom namjerava pružiti konceptualno razumijevanje poveznica između klimatskih promjena, propadanja okoliša i migracije. Njime se također procjenjuju instrumenti i inicijative kojima EU već raspolaže za rješavanje budućih izazova u tom području te se pruža usmjerenje za buduće djelovanje, posebno u okviru plana EU-a za migraciju i razvoj.

7.4.        Izvješće EU-a o usklađenosti politika za razvoj iz 2013.

Migracija je i dalje jedna od pet prioritetnih tema koje je utvrdilo Vijeće za plan EU-a o usklađenosti politika za razvoj. U izvješću EU-a o usklađenosti politika za razvoj iz 2013.[99] pruža se pregled brojnih mjera koje su EU i države članice poduzele kako bi što je više moguće povećali znatne koristi za razvoj koje države podrijetla mogu ostvariti od zakonite migracije u Europu, uključujući u područjima kao što su doznake, odljev mozgova i dijaspora. U izvješću je navedeno da bi se moglo učiniti još više kako bi se osiguralo da se zabrinutosti u pogledu razvoja uzmu u obzir u okviru politika o radnoj migraciji i mobilnosti na razini EU-a i na razini država članica.

7.5.        Izvješće o Globalnom pristupu migraciji i mobilnosti

Komisija je u veljači 2014. predstavila svoje prvo dvogodišnje Izvješće o provedbi Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) kojim je obuhvaćeno razdoblje od 2012. do 2013.[100] U izvješću su ispitana glavna postignuća, prikupljeno je iskustvo iz prethodne provedbe i razmotrene su mogućnosti i na razini politika, i u odnosu na načine provedbe. U izvješću je zaključeno da je GAMM i dalje učinkovit okvir za uključivanje trećih zemalja i regija u politički dijalog i operativnu suradnju. Nakon tog izvješća uslijedili su zaključci Vijeća doneseni 14. travnja 2014.

8.           Novi fond za azil, migracije i integraciju (AMIF)

Komisija je 15. studenoga 2011.[101] donijela paket prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020. u području unutarnjih poslova. Tim su paketom obuhvaćena četiri zakonodavna prijedloga kojima se zajedno predviđa stvaranje Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Fonda za unutarnju sigurnost (ISF).

Pregovori s Europskim parlamentom i Vijećem započeli su 2012. i uspješno su zaključeni krajem 2013. Taj rezultat predstavlja dobar kompromis kojim se rješavaju zabrinutosti svih strana, što odražava visoku osjetljivost ovog područja politike.

AMIF je kao instrument sveobuhvatniji nego prethodna tri fonda koja je naslijedio, tj. Europski fond za izbjeglice, Europski fond za integraciju državljana trećih zemalja i Europski fond za povratak te se njime namjerava poduprijeti učinkovito i integrirano upravljanje migracijskim tokovima u EU-u istovremeno uzimajući u obzir načelo solidarnosti i dijeljenja odgovornosti. Gotovo 90 % njegovih ukupnih sredstava (3 137 milijuna EUR) usmjerit će se preko nacionalnih programa kojima je obuhvaćeno cijelo razdoblje od 2014. do 2020.

Kako bi se omogućilo bolje usklađivanje sredstava upotrijebljenih na nacionalnoj razini s ciljevima i prioritetima politika EU-a, u drugoj polovini 2013. provedeni su politički dijalozi između Komisije i svake države članice. Države članice trenutačno su u postupku sastavljanja nacrta za svoje višegodišnje nacionalne programe koje će službeno dostaviti nakon što AMIF stupi na snagu.

Još je jedna novost uvedena u okviru novih fondova mogućnost podupiranja mjera koje su povezane s vanjskom dimenzijom, uz poseban naglasak na sporazumima o ponovnom prihvatu, partnerstvima za mobilnost i programima za regionalnu zaštitu. Fondom se predviđa i mehanizam za pomoć u hitnim slučajevima kojim bi se moglo brzo odgovoriti na migracijske pritiske u državama članicama i trećim zemljama.

Fondom će se nastaviti jačati i razvijati Zajednički europski sustav azila osiguravanjem učinkovite i ujednačene primjene pravne stečevine EU-a i jačanjem solidarnosti među državama članicama. Njime će se potaknuti i razvoj proaktivnih integracijskih strategija, uključujući mjere koje prethode fazi prije iseljenja, i promicati lokalni pristup integraciji, posvećujući posebnu pažnju potrebama korisnika međunarodne zaštite te osjetljivim skupinama migranata. Fondom će se dalje pružati potpora poštenom i učinkovitom upravljanju povratkom s naglaskom na dobrovoljnom (potpomognutom) povratku.

Te mjere financirane iz AMIF-a dopunit će se Fondom za unutarnju sigurnost, točnije njegovom komponentom koja se odnosi na granice i vize, preko kojeg će se pružiti potpora upravljanju vanjskim granicama EU-a, njihovu nadzoru i razvoju vizne politike EU-a, čime će se olakšati mobilnost zakonitih putnika i sprječavati nezakoniti prelasci granica EU-a.

9.           Umrežavanje i obavješćivanje o azilu i migraciji

9.1.        Europska migracijska mreža (EMN)

EMN[102] je povećao svoju ulogu u podupiranju savjeta za izradu politika koji se temelje na dokazima, i to pružanjem ažurnih, objektivnih, pouzdanih i usporedivih informacija o migraciji i azilu. Glavni rezultat rada EMN-a 2013. uključivao je studije o imigraciji međunarodnih studenata u EU, utvrđivanju identiteta u međunarodnoj zaštiti, o mobilnosti unutar EU-a i o privlačenju visokokvalificiranih državljana trećih zemalja[103]. Godišnja konferencija EMN-a održana je u Vilniusu na temu rasta, nedostataka radne snage i migracije[104].

9.2.        Komuniciranje ključnih poruka o imigraciji i azilu

Učinkovita komunikacijska strategija koja se odnosi na pitanja migracije ključna je za dopiranje do ciljnih skupina te se njome pomaže i građanima EU-a i osobama koje to nisu da razumiju izazove i koristi povezane s imigracijom. Komisija izrađuje razne vrste materijala o temama koje su povezane s migracijom. U 2013. organizirala je i natjecanje „Migranti u Europi” za koje je više od 750 škola iz svih 28 država članica dostavilo audiovizualne radove kojima se prikazuje doprinos migranata društvu EU-a[105]. Održane su posebne projekcije filmova koji se bave temom trgovanja ljudima[106]. Pokrenute su španjolska, arapska i portugalska verzija portala EU-a za imigraciju. Na portalu se nalaze korisnicima lako dostupne i razumljive informacije o imigracijskim politikama i zakonima EU-a te nacionalnim imigracijskim politikama i zakonima, a namijenjen je državljanima trećih zemalja koji se žele useliti u EU[107].

10.         Zaključci i ciljevi za budućnost

Iako je u pogledu određenih područja upravljanja migracijom ostvaren znatan napredak, razvoj događaja iz 2013. jasno pokazuje koliko je važno da EU i njegove države članice nastave i pojačaju svoje mjere u području imigracije, azila i upravljanja granicama. EU mora poduzeti odlučne mjere za sprječavanje gubitaka života migranata tijekom pokušaja da stignu na europske obale i pojačati borbu protiv organiziranog kriminala koji napreduje zahvaljujući krijumčarenju i trgovanju ljudima. EU mora osigurati sigurnost europskih granica s pomoću odgovarajućih zakonitih kanala za ulazak.

Potrebno je pojačati napore za borbu protiv nasilja nad migrantima i njihove diskriminacije te aktivno promicati njihovu integraciju u naša društva i suzbijati rasizam i ksenofobiju, čimbenike koji utječu na socijalnu koheziju i mogu odvratiti migrante, uključujući one visokokvalificirane, od odabira Europe kao odredišta.

Komisija će nastaviti podupirati i promicati migraciju kojom se dobro upravlja te pozdravlja raspravu koja će se provesti u Europskom parlamentu i Vijeću na temelju ovog izvješća.

[1]           Utvrđeno je da je od 1998. do 2013. 623 118 migranata uspjelo nezakonito doći do obala EU-a, što odgovara prosjeku od gotovo 40 000 osoba godišnje. Izvor: Migranti prokrijumčareni morskim putem u EU: činjenice, zakoni i mogućnosti politike (engl. Migrants smuggled by sea to the EU: facts, laws and policy options); Centar za migracijsku politiku;            http://www.migrationpolicycentre.eu/docs/MPC-RR-2013-009.pdf

[2]               COM (2013) 869 završna verzija

[3]               http://data.unhcr.org/syrianrefugees/regional.php

[4]               http://eeas.europa.eu/enp/index_en.htm

[5]               http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/international-affairs/global-approach-to-migration/index_en.htm

[6]               COM(2013) 292

[7]               Dokument Vijeća 12415/13

[8]               Očekivano stupanje na snagu u drugom tromjesečju 2014.

[9]               SWD (2014)165

[10]             Europska migracijska mreža, http://www.emn.europa.eu

[11]             Statistički podaci navedeni u ovoj Komunikaciji prije svega su najnoviji dostupni podaci Eurostata. Detaljniji statistički podaci, od kojih su neki iz Europske migracijske mreže, uključujući podjelu po državama članicama, uključeni su u statistički prilog pratećem radnom dokumentu službi SWD(2014)165.

[12]             Podaci Eurostata za 2012. Podaci za 2013. bit će dostupni u srpnju 2013. SWD (2014)165, Statistički prilog, uključeni su djelomični podaci za 2013. koje je dostavila Europska migracijska mreža.

[13]             Humanitarna zaštita odobrava se onim državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva kojima je dopušteno ostati na državnom području država članica zbog razloga koji nisu povezani s potrebom za međunarodnom zaštitom, već na diskrecijskoj osnovi zbog suosjećanja ili humanitarnih razloga.

[14]             http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-24032014-AP/EN/3-24032014-AP-EN.PDF

[15]             http://data.unhcr.org/syrianrefugees/regional.php

[16]             50 470 2013., 24 115 2012. i 8145 2011.

[17]             Većina je predala zahtjev u Njemačkoj i Švedskoj (u svakoj od njih jedna trećina ukupnog broja), a ostatak u Bugarskoj, Ukrajini, Nizozemskoj, Austriji, Danskoj i Belgiji, dok je u ostalim državama članicama predan neznatan broj zahtjeva.

[18]             Eurostat; podaci za 2013. nisu dostupni za Grčku. 

[19]             Eurostat, podaci za 2013. nisu dostupni za Grčku i Nizozemsku.

[20]             Eurostat, podaci za 2013. nisu dostupni za Grčku.

[21]             http://www.frontex.europa.eu/publications

[22]             Uredba (EU) br. 604/2013 (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.)

[23]             Uredba (EU) br. 603/2013 (SL L 180, 29.6.2013., str. 1.)

[24]             Direktiva 2013/33/EU (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.)

[25]             Direktiva 2003/32/EU (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.)

[26]             Više informacija: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/asylum/index_en.htm. Brošura: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/docs/ceas-fact-sheets/ceas_factsheet_en.pdf Infographic: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/multimedia/infographics

[27]             Direktiva 2011/95/EU (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.)

[28]             Direktiva 2003/109/EZ (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.), kako je izmijenjena Direktivom 2011/51/EU (SL L 132, 19.5.2009., str. 1.).

[29]             http://easo.europa.eu

[30]             U okviru nacionalnih programa osposobljavanja osposobljeno je 1947 osoba, a 164 osobe na tečaju osposobljavanja instruktora održanom na Malti. Njih oko 200 bili su službenici koji nisu iz EU-a, a osposobljeni su u okviru projekata kao što su projekti UNHCR-a, Praški proces itd.

[31]             http://easo.europa.eu/wp-content/uploads/WB-report-final-version.pdf

[32]             Europski potporni ured za azil, 2013. http://easo.europa.eu/wp-content/uploads/EASO-Annual-Report-Final.pdf

[33]             Ukupno 12 milijuna EUR, od kojih je 10 milijuna namijenjeno za tragediju kod Lampeduse.

[34]             Njemačka, Francuska, Mađarska, Malta, Nizozemska, Cipar, Grčka, Bugarska.

[35]             Uključujući 12 milijuna EUR dodijeljenih Italiji.

[36]          U razdoblju od 2011. do 2013. Grčkoj je dodijeljen iznos od 97,88 milijuna EUR za Fond za povratak, gotovo 130 milijuna EUR za Fond za vanjske granice (EBF) i 23,97 milijuna EUR za Europski fond za izbjeglice (ERF). Iako su sredstva za ERF za 2013. ograničena na 3,2 milijuna EUR, sredstva za Grčku u okviru Fonda za povratak i Fonda za vanjske granice za 2013. iznosila su 35,5 milijuna EUR, odnosno 44 milijuna EUR.

[37]             Sažetak revidiranoga grčkog Akcijskog plana za upravljanje azilom i migracijom (prosinac 2012.) http://www.europarl.europa.eu/meetdocs/2009_2014/documents/libe/dv/p4_exec_summary_/p4_exec_summary_en.pdf.

[38]             Njime su obuhvaćeni: uvođenje postupka provjere na granici u skladu sa zakonodavstvom EU-a; reforma postupka azila uspostavljanjem nove službe za azil i neovisnog upravnog tijela za žalbe; rješavanje zaostalih slučajeva tijekom prijelaznog razdoblja; povećanje kapaciteta za prihvat za tražitelje azila te uspostavljanje učinkovitog sustava za povratak. Komisija je započela s davanjem prednosti provođenju revidiranoga grčkog Akcijskog plana uz naglasak, među ostalim, na one mjere koje su usmjerene na rješavanje glavnih problema koji su osnova za osuđujuću presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu MSS, kao i problema spomenutih na postupcima za povrede prava koji su u tijeku. Komisija, EASO i drugi dionici nastavljaju pružati potporu Grčkoj pri poboljšanju sustava azila, uključujući ciljano financiranje i razmještanje timova za potporu azilu EASO-a.

[39]             Prepoznavši da su države članice u većem dijelu bile protiv prijedloga Komisije kako je utvrđen u Komunikaciji o većoj solidarnosti na razini EU-a u području pružanja azila COM(2011) 835 za dobrovoljni, stalni program za premještanje, Komisija je održala Forum o premještanju kako bi se raspravilo o potrebama za premještanje, kapacitetima i političkim zabrinutostima.

[40]             Odluka 281/2012/EU od 29. ožujka 2012. http://www.resettlement.eu

[41]             U okviru tog programa države članice koje u njemu sudjeluju obvezale su se preseliti 3962 izbjeglice 2013. To je povećanje u usporedbi s 2012. kad su se obvezale preseliti 3083 izbjeglice.

[42]             Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Španjolska, Švedska

[43]             Komunikacija o povećanju učinka migracije na razvoj, COM(2013)292 od 21.5.2013.

[44]             http://easo.europa.eu/wp-content/uploads/EASO-Age-assessment-practice-in-Europe.pdf

[45]             http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-is-new/news/news/2013/docs/20130415_thb_stats_report_en.pdf

[46]             SL L 101, 15.4.2011., str. 1. Direktivu ne primjenjuje Danska.

[47]             Dokument 16344/13, odobren od strane SCIFA-e / Mješovitog odbora 21. studenoga 2013.

[48]             „Djelovanje EU-a u pogledu migracijskih pritisaka – strateški odgovor” sastoji se od sedam područja strateških prioriteta: I. Jačanje suradnje s trećim zemljama tranzita i državama podrijetla u pogledu upravljanja migracijom; II. Poboljšano upravljanje granicama na vanjskim granicama; III. Sprječavanje nezakonite imigracije iz Turske; IV. Bolje rješavanje zloupotrebe zakonitih migracijskih kanala; V. Očuvanje i zaštita slobodnog kretanja sprječavanjem zloupotrebe od strane državljana trećih zemalja; VI. Poboljšanje upravljanja migracijom, uključujući suradnju u pogledu praksi vraćanja; VII. Sprječavanje nezakonite imigracije iz i kroz zemlje južnog Sredozemlja.

[49]             COM(2014)199 od 28.3.2014.

[50]             Direktiva 2008/115/EZ (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.)

[51]             Direktiva 2009/52/EZ (SL L 168, 30.6.2009., str. 24.)

[52]             COM(2014)286 od 22.5.2014.

[53]             Ne primjenjuju je Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina. Hrvatska još nije procijenjena.

[54]             COM(2013) 197 od 12.4.2013. Trebala bi zamijeniti Odluku Vijeća 2010/252/EU koju je Sud Europske unije poništio u rujnu 2012.

[55]             Uredba (EU) br. 1052/2013, SL L 295, 6.11.2013., str. 11.

[56]             Nakon službenog donošenja u listopadu 2013.

[57]             Infografika o EUROSUR-u:

http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/e-library/docs/infographics/eurosur/eurosur_en.pdf

[58]             http://www.emsa.europa.eu/

[59]             COM(2013) 832 završna verzija od 28.11.2013.

[60]             Uredba (EU) br. 1053/2013 od 7. listopada 2013. o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Odluke Izvršnog odbora od 16. rujna 1998. o uspostavi Stalnog odbora za ocjenu i provedbu Schengena (SL L 295, 6.11.2013., str. 27.).

[61]             Primjenjuje se od 27.11.2014. Komisija trenutačno priprema neometanu provedbu novog mehanizma evaluacije.

[62]             Uredba (EU) br. 1051/2013 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006, (SL L 295 od 6.11.2013., str. 1.).

[63]             SL L 182, 29.6.2013., str. 1.

[64]             COM(2013) 95 od 28.2.2013.

[65]             COM(2013) 97 od 28.2.2013.

[66]             COM(2011) 290 od 24.5.2011.

[67]          Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. SL L 81, 21.3.2009., str. 1.

[68]             COM(2013) 853 od 27.11.2013.

[69]             COM(2014) 165 i COM(2014)164 od 1.4.2014.

[70]             Zapadna Afrika, središnja Afrika, istočna Afrika, južna Afrika, južna Amerika, središnja Azija, jugoistočna Azija i okupirano palestinsko područje.

[71]             Direktiva 2014/36/EU od 26. veljače 2014 (SL L 94, 28.3.2014., str. 375. – 390.).

[72]             COM(2010)378. Vidi EP Legislative Observatory : Inter-institutional reference 2010/0209(COD)

[73]             COM(2013)151 od 25.3.2013. Postojeće zakonodavstvo direktive 2005/71/EZ (istraživači) i 2004/114/EZ (studenti)

[74]             COM(2014)287 od 22.5.2014.

[75]             Direktiva 2009/50/EZ (SL L 155, 18.6.2009., str. 17.) Ne primjenjuju je Danska, Irska, Ujedinjena Kraljevina.

[76]             Podaci za 2012. koji se odnose na 22 države članice.

[77]             COM(2011) 735 završna verzija.

[78]             COM(2014) 210 od 3.4.2014.

[79]             SL L 251, 3.10.2003., str. 12.

[80]             Direktiva 2003/109/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2011/51/EU (SL L 16, 23.1.2004., str. 44., SL L 132, 19.5.2011.)

[81]             Direktiva 2011/98/EU (SL L 343, 23.12.2011., str. 1.). Ne primjenjuju je Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina.

[82]             Među ostalim, radionica koju je organizirao Centar za europsku politiku pod nazivom Skills mismatch and shortages in Europe: A need for increased labour mobility? (28. veljače 2013.), publikacija Centra za europske političke studije pod nazivom Social Benefits and Migration – A contested relationship and policy challenge in the EU – http://www.ceps.eu/book/social-benefits-and-migration-contested-relationship-and-policy-challenge-eu; dva zajednička projekta OECD-a i EZ-a: „Matching Economic Migration with Labour Market Needs” koji treba biti dovršen u lipnju 2014. i dvogodišnji projekt pokrenut 2013. pod nazivom „Review of Labour Migration Policy in Europe”.

[83]             COM(2013) 795 završna verzija od 9.1.2013.

[84]             Preporuke koje se odnose na pojedine zemlje za 2013., http://ec.europa.eu/europe2020/making-it-happen/country-specific-recommendations/index_en.htm

[85]             Eurostat, istraživanje EU-SILC.

[86]             Završno je izvješće objavljeno u kolovozu na europskom web-mjestu o integraciji, http://ec.europa.eu/ewsi/en/resources/detail.cfm?ID_ITEMS=37216.

[87]             http://ec.europa.eu/ewsi/en/resources/detail.cfm?ID_ITEMS=40802   

[88]             http://ec.europa.eu/ewsi/en/lra.cfm

[89]             Forum je glavna platforma EU-a za savjetovanje s civilnim društvom u pogledu politika integracije.

[90]             Izvješća o ta dva sastanka dostupna su na europskom web-mjestu o integraciji, http://ec.europa.eu/ewsi/en/policy/legal.cfm.

[91]             Položaj EU-a prije Dijaloga na visokoj razini odražava se u „Zaključcima Vijeća i zaključcima sa sastanka predstavnika država članica u Vijeću u pogledu Dijaloga UN-a na visokoj razini o međunarodnoj migraciji i razvoju iz 2013. te u pogledu proširenja veze između razvoja i migracije” (Dokument Vijeća 12415/13) u kojima se ponavljaju ključne poruke iz Komunikacije Komisije „Povećanje učinka migracije na razvoj– Doprinos EU-a UN-ovom dijalogu na visokoj razini i budućim koracima prema proširenju veza između razvoja i migracije” (COM (2013) 292).

[92]             Zbog krize na Krimu i nakon izjave Europskog vijeća od 6. ožujka 2014. obustavljen je rad u okviru dijaloga o vizama s Rusijom.

[93]             Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

[94]          COM(2013)923 od 18.12.2013.; COM(2013)809 od 15.11.2013.; COM(2013)807 od 15.11.2013.; COM(2013) 66 od 8.2.2013. 

[95]             COM(2013) 808 od 15.11.2013.

[96]             Zaključci Vijeća, Vijeće za PUP 6. – 7.6.2013.:          http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/jha/137401.pdf

[97]             SWD(2013) 138 od 16.4.2013.

[98]             http://ec.europa.eu/clima/policies/adaptation/what/index_en.htm

[99]             SWD(2013) 456 od 31.10.2013.

[100]            COM(2014) 96 od 21.2.2014.

[101]            COM(2011) 751 završna verzija od 15.11.2011.

[102]            Uspostavljen Odlukom Vijeća 2008/381/EZ.

[103]            Rezultati rada EMN-a dostupni su na internetu na poveznici www.ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/networks/european_migration_network.

[104]            http://emn2013.lt/

[105]            http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-945_en.htm

[106]            „Sestre” Vladimira Paskaljevića na Otvorenim danima EU-a 2013.; „Not my Life” Roberta Bilheimera na Europski dan borbe protiv trgovanja ljudima

[107]            http://ec.europa.eu/immigration