IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o provedbi Uredbe (EZ) br. 1921/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o dostavi statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državama članicama

1. UVOD (PODRUČJE PRIMJENE, KONTEKST, NACIONALNO ZAKONODAVSTVO)

U članku 10. Uredbe (EZ) br. 1921/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državama članicama (dalje u tekstu: „Uredba o iskrcajima”) utvrđeno je sljedeće: „Komisija do 19. siječnja 2010. i svake tri godine nakon toga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o statističkim podacima prikupljenim u skladu s ovom Uredbom, posebno o njihovoj važnosti i kakvoći. Izvješće također analizira isplativost sustava koji se upotrebljava za prikupljanje i obradu statističkih podataka i donosi najbolje prakse za smanjenje radnog opterećenja za države članice, te poboljšanje korisnosti i kakvoće statističkih podataka.”

U tom se izvješću bilježi napredak država članica EU-a i zemalja EFTA-e s obzirom na odredbe Uredbe o iskrcajima, kojima se od svake države članice zahtijeva da svake godine dostavi podatke o masi, prezentaciji, predviđenoj uporabi i prosječnoj cijeni proizvoda ribarstva koje plovila zemalja EU-a i EFTA-e iskrcaju na njezinom državnom području.

Podaci prikupljeni prema uredbama o kontroli[1] u skladu sa zajedničkom ribarstvenom politikom pokazuju da se velik dio administrativnih podataka dobiva iz očevidnika o ribolovu, iskrcajnih deklaracija, prodajnih listova i potvrda o preuzimanju, koji služe nadzoru kvote i provođenju propisa i glavni su izvor podataka za države članice.

2. OPSEG I SADRŽAJ

2.1. Prikupljanje podataka i izvori podataka

Očevidnici o ribolovu, prodajni listovi i iskrcajne deklaracije najvažniji su administrativni izvori podataka o ulovu i iskrcajima. U Uredbi Vijeća (EZ) br. 1224/2009 i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 404/2011 zahtijeva se da zapovjednici plovila duljih od 10 m vode očevidnik svog rada i dostavljaju podatke koje zabilježe što je prije moguće, a najkasnije u roku od 24 sata, čak i ako nema ulova. U očevidnicima prikazuju se podaci zabilježeni tijekom rada i oni moraju uključivati procjenu žive mase ulova. Posebno su korisni za raspodjelu ulova po ribolovnim područjima, računanje ribolovnog napora i njegovu unakrsnu provjeru. Za plovila kraća od 10 m, države članice moraju nadzirati ribolovnu djelatnost na temelju tehnika uzorkovanja.

Prodajni listovi podnose se tijelima odgovornima za prvo stavljanje ribe na tržište (zastupnicima ribarskog plovila ili registriranim aukcijskim centrima). Oni uključuju podatke o količini svake vrste iskrcane ribe, obliku u kojem su prezentirane, vrijednosti svakog proizvoda i plovilu koje je iskrcalo ulov. U većini slučajeva, ti su podaci ograničeni na vrste koje podliježu ribolovnim kvotama. Ranije se ribolovna djelatnost procjenjivala isključivo na temelju podataka stručnjaka.

2.2. Sustavi za prikupljanje podataka u državama članicama i zemljama EFTA-e

Belgija — Belgijska plovila love ribu samo u sjeveroistočnom dijelu istočnog Atlantika (ribolovno područje 27), uglavnom u Sjevernom moru (IV.b i IV.c) i u istočnom dijelu Engleskog kanala (VII.d). Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi). Prva prodaja mora uslijediti preko tri glavna aukcijska centra (Zeebrugge, Oostende i Nieuwpoort), osim za mala plovila koja mogu prodavati javnosti u Oostendeu. Prodajni listovi predaju se Službi za morsko ribarstvo (Dienst zeevisserj) na dan iskrcaja.

Bugarska — Bugarska plovila love ribu u Sredozemnom moru i u Crnom moru (ribolovno područje 37), uglavnom u podpodručju 37.4.2. Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi) i dostavljaju se Nacionalnaj agenciji za ribarstvo i akvakulturu (NAFA). NAFA zahtijeva da se prodajni listovi od prve prodaje podnose u roku od 48 sati od iskrcaja.

Cipar — Inspektorat za ribarstvo prikuplja administrativne podatke (iz očevidnika) za plovila duga 10 m ili više. Prikupljanje podataka o ribarstvu i sastavljanje izvješća odgovornost je Odjela za ribarstvo i istraživanje mora Ministarstva poljoprivrede, prirodnih resursa i okoliša.

Danska — Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi) i podatke na središnjoj razini prikuplja Danska uprava za ribarstvo (DDF). Prvu prodaju ribe u Danskoj ne smiju obavljati nekomercijalni ribari i svi kupci iz prve ruke moraju biti registrirani pri DDF-u i podnijeti DDF-u prodajne listove u elektroničkom ili papirnatom obliku. Oko 90 % prodajnih listova podnosi se elektroničkim putem.

Njemačka — Njemačka plovila love u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom Atlantskom oceanu, istočnom dijelu središnjeg Atlantskog oceana i jugoistočnom Tihom oceanu (ribolovna područja 27, 21, 34 i 87). Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi). Podaci se predaju Saveznoj agenciji za poljoprivredu i hranu preko organizacija proizvođača i pokrajinskih tijela.

Estonija — Estonska plovila love u sjeverozapadnom Atlantskom oceanu (ribolovno područje 21), sjeveroistočnom Atlantskom oceanu (ribolovno područje 27 - Baltičko more) i  u kopnenim vodama (05). Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi, isprave o pretovaru i prijevozu). Plovila kraća od 12 m popunjavaju očevidnike o „obalnom ribarenju” u skladu s estonskim nacionalnim zakonodavstvom. U Estoniji se zahtijeva i dokumentacija u papirnatom obliku dva puta mjesečno za podatke podnesene elektroničkim putem. Prvi kupci ribe dužni su elektroničkim putem dostaviti prodajne listove nadležnim tijelima (Ministarstvu poljoprivrede za komercijalni ribolov) a to je odlučilo učiniti i nekoliko privatnih poduzeća.

Irska — Irska plovila love u sjeveroistočnom Atlantiku (ribolovno područje 27). Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije i prodajni listovi, isprave sakupljača školjkaša). Podatke u lukama prikuplja Irsko tijelo za zaštitu morskog ribarstva. Irska izvješćuje da je znatno izmijenila svoje sustave za prikupljanje podataka, kako bi se olakšalo elektroničko prikupljanje podataka, koje se zahtijeva zakonodavstvom Europske unije.

Grčka — Grčka plovila love u sjeveroistočnom Atlantiku, istočnom dijelu središnjeg Atlantika i Sredozemnom moru (područja 27, 34 i 37) i bilježe podatke pomoću statističkih istraživanja. Popisno ispitivanje primjenjuje se na „prekomorsko” ribarstvo, a ispitivanje uzorka na ribarstvo „na otvorenom moru” i obalno ribarstvo na području 37. Ispitivanja provodi Nacionalna statistička služba Grčke. U Grčkoj se primjenjuje cjelovit popis plovila s grčkom zastavom za „prekomorsko ribarstvo”. Ribarstvo na otvorenom moru i priobalno ribarstvo imaju veliku pogrešku izostanka odgovora (50 %) i tehnika uzorkovanja se koristi za izračun razlike.

Španjolska — U Španjolskoj postoji velika i raznolika ribarska industrija i različite su agencije odgovorne za dostavljanje i kvalitetu podataka. Podatke u prvom redu prikupljaju regionalna tijela te se zatim uspoređuju na središnjoj razini. Postoji sedam različitih izvora administrativnih podataka za prikupljanje podataka o iskrcaju, uključujući očevidnike, prodajne listove, potvrde o preuzimanju, iskrcajne deklaracije i podatke od organizacija proizvođača ribe. Različiti izvori integrirani su u bazu podataka za ulov i iskrcaj.

Francuska — Primarnu odgovornost za dostavu podataka i kvalitetu podataka snosi Ured za statistiku o ribarstvu i akvakulturi (BSPA), koji je dio Ministarstva ekologije, održivog razvoja i energije. Podatke o važnom ribolovu tropske tune pruža Institut za istraživanje i razvoj (DPMA). Francuska plovila pretežno su aktivna u sjeveroistočnom Atlantiku, Sredozemnom moru i Indijskom oceanu. Administrativnim izvorima podataka (očevidnicima o ribolovu, iskrcajnim deklaracijama i prodajnim listovima) omogućuje se dobro praćenje ribarske aktivnosti u Atlantskom oceanu. Za područja za koja su administrativni podaci manje pouzdani, posebno za Sredozemlje, ti se izvori dopunjuju ispitivanjima uzorka. U Francuskoj se puno uložilo u modernizaciju i poboljšanje sustava prikupljanja podataka o ribarstvu.

Italija — Talijanska plovila love u području 37. Trenutačno postoje određene poteškoće u prikupljanju podataka za područja 34 i 51. Ispitivanje uzorka primjenjuje se za područje 37 (popis je korišten za druga područja). Očevidnici se koriste samo za prikupljanje podataka o ulovu crvene tune i te podatke prikuplja Ministarstvo poljoprivrede, hrane i šumarske politike (MIPAAF). Nacionalni institut za statistiku (Istituto nazionale di Statitistica – ISTAT) prikuplja podatke za područja 34 i 51, a Institut za ekonomsko istraživanje ribarstva i akvakulture (Istituto di Ricerche Economiche per la Pesca e l’Acquacoltura – IREPA) za područje 37. ISTAT je odgovoran za koordinaciju izvješćivanja Eurostatu. Italija ima puno malih plovila (dugih manje od 12 m). Oko 99 % plovila lovi u obalnim vodama oko talijanskog poluotoka. Od tih plovila, oko dvije trećine su mala plovila koja koriste pasivni ribolovni alat.  Podaci se prikupljaju multivarijatnim ispitivanjem uzorka s podjelom temeljnog uzorka po područjima, veličini plovila i i korištenom ribolovnom alatu. Metodologijom ispitivanja pogreške pri uzorkovanju ograničavaju se na toleranciju od 3,5 %. Pogreške izostanka odgovora također se priznaju i rješavaju odabirom uzorka. Mali broj plovila (oko 10 njih) koja love u područjima 34 i 51 popunjavaju upitnik, ali u narednim godinama, zbog niske stope odgovora, metodologija prikupljanja podataka za ta će se područja revidirati (uporaba administrativnih podataka). Trenutačno nije moguće iznijeti podatke za ta područja.

Latvija — Latvijska plovila djeluju u sjeverozapadnom Atlantiku, u ribolovnim područjima 27 (podpodručja I.a, II.a, III.a-d, XIV.a-b itd.), 21 (podpodručja 3L, 3M, 3K, 1F itd.) i 34 (podpodručja 1.13, 1.31, 1.32 itd.). Primarnu odgovornost za prijenos podataka snosi Odjel za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, ali druge su ustanove odgovorne za prikupljanje podataka. To su Državna služba za okoliš Ministarstva zaštite okoliša i regionalnog razvoja, Institut za sigurnost hrane, zdravlje životinja i okoliš (BIOR, institut Ministarstva poljoprivrede) i Središnji ured za statistiku (Ministarstva gospodarstva). Izvori podataka su administrativni — očevidnici o ribolovu, prodajni listovi i iskrcajne deklaracije.  U Latviji se zahtijeva središnja registracija i trogodišnji certifikat za kupce ribe. Kupci ribe dužni su dostaviti elektroničke prodajne listove (ili papirnate primjerke) u roku od 48 sati od završetka prodaje.

Litva — Litavska plovila love u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom Atlantiku, u istočnom dijelu središnjeg Atlantika i južnom Pacifiku. Odjel za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede odgovoran je za prikupljanje i obradu podataka. Primarni izvori podataka su očevidnici o ribolovu i iskrcajne deklaracije. U Litvi postoji integriran automatiziran sustav za obradu i potvrđivanje podataka o ulovu i iskrcaju.

Malta — Uprava za nadzor u ribarstvu Ministarstva za resurse i ruralna pitanja (MRRA) odgovorna je za prikupljanje podataka, koje Nacionalni ured za statistiku (Jedinica za poljoprivrednu i ribarstvenu statistiku) šalje Eurostatu. Malteška plovila djeluju na Sredozemlju (područje 37, podpodručje 15). Popisno ispitivanje se primjenjuje za plovila dulja od 10 m, uz pomoć podataka iz dnevnika i potvrda o prodaji.

Nizozemska — Nizozemska plovila djeluju u sjeveroistočnom Atlantskom oceanu, istočnom dijelu središnjeg Atlantskog oceana i jugoistočnom Tihom oceanu (područja 27, 34 i 87). Izvori podataka su administrativni (očevidnici o ribolovu, iskrcajne deklaracije, isprave o pretovaru i prijevozu, prodajni listovi). Podatke prikuplja Ministarstvo gospodarstva a Ured za statistiku ih šalje Eurostatu.  U Nizozemskoj se primjenjuju pravila kojima se uređuje prodaja ribe na ovlaštenim prodajnim mjestima preko proizvođačkih organizacija. U roku od 48 sati od prodaje podnose se elektronički prodajni listovi.

Poljska — Očevidnici i prodajni listovi navode se kao glavni izvor informacija. Služba za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja odgovorna je za prikupljanje i prijenos podataka.

Portugal — Portugalska Glavna uprava za prirodne resurse, sigurnost i pomorske službe odgovorna je za dostavu statističkih podataka Eurostatu. Portugal ima veliku i raznoliku nacionalnu flotu, koja se u velikoj mjeri razlikuje od jedne do druge ribolovne zone. Glavnina flote su mali, nenatkriveni, drveni brodovi za obrtnički ribolov. Najvažnija su ribolovna područja sjeveroistočni i zapadni Atlantik i istočni središnji Atlantik. Također je značajan ribolov parangalom  u Atlantskom i u Indijskom oceanu, gdje je lov usmjeren na sabljarku, a u Indijskom oceanu i na modrulja. Podaci se uglavnom dobivaju iz očevidnika o ribolovu, iskrcajnih deklaracija i prodajnih listova. Svježa ili rashlađena riba mora se prodavati preko uređenih tržišta i ispunjavaju se prodajni listovi. Za ribu koja se prerađuje na moru, prosječne cijene dobivaju se iz iskrcajnih deklaracija.

Rumunjska — Rumunjska je aktivna u Isključivoj gospodarskoj zoni u Crnom moru (područje 37). Izvori podataka su administrativni — očevidnici o ribolovu, prodajni listovi i isprave o prijevozu. Dokumente prikupljaju regionalni inspektori Nacionalne agencije za ribarstvo i akvakulturu (NAFA), a NAFA ih uređuje za izvještaj Eurostatu.

Slovenija — Za prikupljanje i dostavu podataka odgovorni su Ministarstvo poljoprivrede i okoliša, Slovenski institut za istraživanje ribarstva i Statistički ured Republike Slovenije. Slovenska ribarska flota djeluje na ribolovnom području sjevernog Jadrana (područje 37). Izvori podataka su uglavnom administrativni. Sva plovila moraju voditi očevidnike o ribolovu, tako da je praćenje iskrcaja flote potpuno. Informacije o cijenama dobivaju se iz prodajnih listova i upitnika. Tom metodom dobiveni podaci o cijenama obuhvaćaju većinu ukupnih iskrcaja prema količini, uz iznimku iskrcaja malih količina ribe (manje od 50 kg), koje se prodaju za osobnu potrošnju te za njih nisu potrebni prodajni listovi.

Finska — Finski Institut za istraživanje lova na divljač i ribolova snosi primarnu odgovornost za prikupljanje, predaju i kvalitetu podataka o ribarstvu. Registre vodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Finska plovila love ribu samo u Baltičkom moru. Izvori podataka uključuju jednu verziju očevidnika o ribolovu EU-a za plovila dulja od 10 m. Prodaja iz prve ruke vrsta koje podliježu kvotama regulira se, uz obvezno izvješćivanje 48 sati prije iskrcaja. Informacije o prodaji vrsta koje ne podliježu kvotama dopunjuju se pregledom najvećih poduzeća koja trguju ribom na veliko.

Švedska —  Švedska agencija za upravljanje morima i vodama odgovorna je za prikupljanje podataka i predaju podataka. Izvori podataka su administrativni i uključuju očevidnike o ribolovu, prodajne listove, iskrcajne deklaracije i za obalnu flotu mjesečne (ili čak dnevne) dnevnike. Očevidnici za ribarska plovila dulja od 12 m predaju se u elektroničkom obliku putem sustava ERS, a manja plovila koriste dnevne papirnate očevidnike. Prodajni listovi prikupljaju se na središnjoj razini bilo u elektroničkim bilo u papirnatom obliku i obalni ribari mogu elektroničkim putem dostaviti obalne očevidnike preko sigurnog internetskog sučelja.

Ujedinjena Kraljevina — Ulovi iz sjeveroistočnog Atlantika (područje 27) najvažniji su za tu zemlju. Postoji velika flota plovila koja se bave obalnim ribarstvom, uglavnom loveći vrste koje ne podliježu kvotama, ali i znatan dio kvotnih vrsta. Ujedinjena Kraljevina također ima malu flotu za ribolov na otvorenom moru, koja je registrirana u Ujedinjenoj Kraljevini, ali je smještena i djeluje u inozemstvu. Zemlje koje pripadaju Inspektoratu za ribarstvo Ujedinjene Kraljevine (Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska) odgovorne su za prikupljanje podataka. Organizacija za upravljanje morem (Marine Management Organisation), izvršno javno tijelo koje ne odgovara nijednom Ministarstvu, a ovlašteno je Zakonom o pristupu moru i obali (Marine and Coastal Access Act) iz 2009., uspoređuje podatke i šalje ih Eurostatu.  Administrativni podaci (očevidnici o ribolovu, prodajni listovi i iskrcajne deklaracije) dostavljaju se za plovila dulja od 10 m.

Island — Islandska plovila love ribu pretežno u vodama sjeveroistočnog Atlantika, ali i u manjoj mjeri u sjeverozapadnom i južnom Atlantiku. Metodologija za prikupljanje statistika o ulovu i iskrcaju ne razlikuje se bitno od one država članica EU-a. Podaci se dobivaju iz očevidnika o ribolovu. U Islandu je također prva prodaja ribe strogo regulirana i svi iskrcaji moraju se obaviti u određenim lukama i vagati se na odobrenim vagama. I kupci i prerađivači ribe moraju podnositi izvješća. Islandska uprava za ribarstvo i Statistika Island odgovorni su za prikupljanje podataka i slanje podataka Eurostatu. Obje organizacije koriste iste izvore podataka, no može doći do odstupanja kad Uprava za ribarstvo iznese podatke izravno, iz baze podataka koja je podložna reviziji.

Norveška — Norveška plovila love u sjeveroistočnom Atlantiku (područje 27), sjeverozapadnom Atlantiku (područje 21) i u antarktičkim vodama (područja 48 i 88). Norveška uprava za ribarstvo odgovorna je za prikupljanje podataka o ribolovu. Izvori podataka su administrativni i uključuju očevidnike ulova, iskrcajne deklaracije i prodajne listove. Podaci iz elektroničkih očevidnika svakodnevno se šalju Upravi za ribarstvo i tu se čuvaju. Podaci uključuju informacije o ulovu svih plovila dugih 15 m ili više. Plovila duga 12 do 15 m koja love u ICES-ovom području III.a dostavljaju elektroničke očevidnike od početka siječnja 2013. Šest različitih prodajnih organizacija prikuplja podatke iz iskrcajnih deklaracija i prodajnih listova i redovito ih šalje Upravi za ribarstvo u obliku elektroničkih dokumenata. Prema norveškom zakonu, ribarske prodajne organizacije imaju isključiva prava na sve prodaje iz prve ruke norveških i stranih ribara. Prodajni listovi obuhvaćaju podatke o domaćim i stranim iskrcajima norveških plovila i iskrcajima stranih plovila u Norveškoj. Kako se zahtijeva norveškim propisima, svaki prodajni list uključuje informacije o plovilima, ribarima, kupcima, vrstama ribe, vrstama proizvoda, ribolovnom području, ribolovnom alatu, količini i vrijednosti. Prodajni list mora sadržavati i dodatne informacije o mjestu iskrcaja, datumu početka i završetka putovanja i datumu iskrcaja. Druge informacije o očuvanju i predviđenoj uporabi također se navode za statističke i administrativne svrhe. Norveška pruža informacije o iskrcaju stranih ribara u Norveškoj njihovoj državi na temelju sporazuma o kontroli.

2.3. Kvaliteta podataka

Metodologija za prikupljanje podataka o ribolovu prilično je usklađena u cijeloj Europi. Pouzdanost statistike ovisi o:

· točnosti dokumenata koje ribarski sektor predaje nacionalnim tijelima;

· kvaliteti kontrole koje obavljaju države članice.

Mnoge države članice navode da već koriste elektroničke metode za obavljanje unakrsnih provjera administrativnih izvora. Različiti izvori podataka, kao što su sustav nadzora plovila (VMS) i inspekcije na plovilima i u lukama, osiguravaju dosljednost informacija u dnevnicima, izjavama o iskrcaju i pretovaru i potvrdama o prodaji. Ti izvori podataka predstavljaju popis potrebnih informacija i nema statističkog uzorkovanja za plovila duga 10 m ili više. Eventualni propusti u praćenju podataka nadoknađuju se statističkim ispitivanjima koja mogu uključivati sve ili dio ribolovnih aktivnosti.

Postoje stroga pravila kojima se uređuju rokovi za predaju prodajnih listova, očevidnika i iskrcajnih deklaracija, i ta se pravila poštuju u većini slučajeva kad se iskrcaji obavljaju na državnom području dotične države članice. U određenim slučajevima, kad se podaci šalju elektroničkim putem, ažuriraju se svakodnevno.

Države članice često izvješćuju o problemima s kašnjenjem prodajnih listova za iskrcaje u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji. Kašnjenje u dostavljanju podataka može dovesti do odstupanja između podataka koji se šalju Eurostatu i drugim službama Komisije (GU MARE – Glavna uprava za pomorstvo i ribarstvo) za potrebe nadzora kvota, a koji bi trebali biti identični. To se uglavnom događa jer se podaci neprestano ažuriraju u državama članicama. Promjenama u rokovima za dostavu podataka također se pridonosi tim statističkim razlikama.

Države članice nastoje upotpuniti svoje evidencije što je brže moguće do kraja ribolovne godine, no baze podataka ostaju otvorene za ispravke, iako se uglavnom malo značajnih podataka ažurira šest mjeseci nakon referentne godine.

Uvođenjem računalnih sustava uklonjeni su brojni problemi koji su se ranije javljali pri prikupljanju statističkih podataka o ribarstvu. Postignut je visok stupanj pouzdanosti, posebno u odnosu na vrste koje podliježu kvotama. Treba napomenuti da je potrebno i daljnje poboljšanje prikupljanja podataka o iskrcaju nekvotnih vrsta.

Većina država članica udovoljava zahtjevima prikupljanja, pouzdanosti i pravodobnosti podataka, koji su određeni Uredbom Vijeća (EEZ) 1382/91 od 21. svibnja 1991.[2] i Uredbom Vijeća (EEZ) 2104/93 od 22. srpnja 1993.[3] o količini i prosječnoj cijeni proizvoda ribarstva koje plovila EU-a i EGP-a iskrcavaju na svojem državnom području. Ti se podaci moraju dostaviti u roku od šest mjeseci od kraja referentne godine.

Iz nekih država članica, npr. Bugarske, Danske, Finske, Italije, Malte, Poljske, Slovenije i Španjolske, stižu izvješća da se, ako nedostaju podaci o cijeni, cijene procjenjuju na temelju prosječnih cijena za vrstu. U Irskoj je, kako bi se spriječile takve situacije u budućnosti i smanjio broj pogrešaka koje kupci ribe unose u sustav, uveden vodič za cijene po vrstama. U Estoniji se takvi problemi rješavaju izravnom komunikacijom u svakom pojedinačnom slučaju. U Ujedinjenoj Kraljevini prodajni se listovi nadopunjuju drugim izvorima informacija ako postoje (tako primjerice plovila koja sakupljaju školjkaše moraju voditi dnevnike svojih aktivnosti i predavati ih vlastima). Ti se dodatni izvori koriste u vezi s podacima o iskrcaju, kako bi pružili cjelovite informacije o djelatnosti.

U posljednjoj Eurostatovoj procjeni sukladnosti Grčka je proglašena „nesukladnom”. Međutim, iz Grčke javljaju da će se trenutačno stanje ispraviti najkasnije do početka 2014. Njemačka je prilično kasno dostavila podatke i podaci o iskrcaju bili su nepotpuni. Stoga je voditelj sektorske i regionalne statistike poslao službeni dopis u kojem traži da se u budućnosti izbjegavaju takvi problemi.

Poljska, Rumunjska i Irska, iako udovoljavaju propisima, ne odgovaraju na vrijeme na provjere ispravnosti podataka koje se provode u Eurostatu radi praćenja kvalitete podataka.

3. ZAKLJUČCI

Podaci koji se dostavljaju Eurostatu većim su dijelom prikupljeni u okviru postupaka koji su uvedeni u nadzorne i provedbene svrhe. Prema izvješćima država članica, nema posebnih razlika u metodologiji prikupljanja informacija koje se dostavljaju službama Komisije. Uporabom administrativnih podataka u statističke svrhe osigurava se da se ribarstvo ne tereti s puno dodatnih troškova.

Dodatnu pouzdanost kakvoće podataka pružaju unakrsne provjere iz nadzornih aktivnosti. Sve većom uporabom elektroničkih metoda prikupljanja podataka poboljšana je i pravodobnost i točnost podataka. U mnogim se državama članicama radi na provedbi sustava u skladu s europskim zahtjevima, koji se mijenjaju.

U prethodnom izvješću (iz 2010.), neke su države članice navele da su imale poteškoća u primjeni faktora konverzije, koji variraju od jedne do druge države članice. To je pitanje riješeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 404/2011[4], u kojoj se, u Prilozima XIII., XIV. i XV., navode svi koeficijenti za pretvaranje mase uskladištene ili obrađene ribe u masu žive ribe. Ti faktori konverzije trebali bi se primjenjivati na proizvode ribarstva na plovilima ili na one koje pretovare ili iskrcaju ribarska plovila EU-a. Za ostale vrste/pakiranja koja nisu obuhvaćena Uredbom, primjenjuju se nacionalni faktori konverzije.

Radi postizanja troškovne učinkovitosti, sljedeći su čimbenici važni:

-           smanjenje opterećenja za davatelje podataka usklađivanjem formata i planiranjem rokova te povećanje razmjene podataka i dostupnosti podataka;

-           koordiniranje prikupljanja podataka s drugim službama Komisije;

-           koordiniranje razvoja instrumenata prikupljanja podataka, kako bi se olakšale unakrsne provjere kvalitete među različitim izvorima i bazama podataka.

Gore navedenim mjerama pridonijet će se optimalnom iskorištavanju svih raspoloživih administrativnih izvora u sektoru ribarstva, posebno onih koji se temelje na praćenju, kontroli i nadzoru, a koji se obično koriste u svim državama članicama. Ti izvori predstavljaju cjelovit popis i ne koristi se statističko uzorkovanje. Uz gore navedeno, bilo kakvi nedostaci u pokrivenosti podacima mogli bi se rješavati „ad hoc” statističkim istraživanjima kao što su istraživanje broja zaposlenih.

Određene poteškoće zamijećene su pri prikupljanju detaljnih i točnih podataka za plovila za obrtnički ribolov, zbog velikog broja plovila i mjesta iskrcaja. Ta vrsta flote sudjeluje u aktivnostima koje se značajno razlikuju prema sezoni. Također, zbog nedostatka sustava nadzora plovila (VMS) ili dnevnika otežan je nadzor iskrcaja.

Smanjenjem učestalosti izvješća o kakvoći smanjuje se i radno opterećenje za države članice. Podaci su i dalje vrijedan izvor informacija za formuliranje politike i upravljanje tržištima u okviru ZRP-a.

Većina je država članica osmislila vlastite sustave unakrsnih provjera i upozorenja, zahvaljujući kojima se izbjegavaju pogreške u informacijama koje potječu iz različitih izvora, u skladu s novim zahtjevima uredbi o kontroli. U tom pogledu, potrebna je daljnja suradnja između Glavne uprave za pomorstvo i ribarstvo (GU MARE) i Eurostata u smislu razmjene stajališta i iskustava o provjeravanju i razmjeni podataka, kako bi se smanjilo dvostruko izvješćivanje država članica.

Također treba napomenuti da je došlo do poboljšanja u potpunosti i pravovremenosti upitnika u usporedbi s prethodnim izvješćima. Međutim, ovo izvješće također ukazuje da su potrebna daljnja poboljšanja kako bi se povećala kvaliteta statističkih podataka o iskrcaju.

Eurostat namjerava ponovno razmotriti svoja ispitivanja kvalitete statističkih podataka o iskrcajima, kako bi prikupio preciznije podatke o kvaliteti administrativnih izvora koji se koriste u državama članicama. Predviđeno je i da će se pružati bolja tehnička potpora onim državama članicama koje to zatraže od Eurostata.

Također treba naglasiti da Eurostat nema nadležnost za praćenje primljenih informacija koje se zahtijevaju u okviru zajedničke ribarstvene politike. Razmotrit će se konkretne mjere za dobivanje boljih podataka, kako bi se smanjilo opterećenje odgovora za države članice i izbjeglo dvostruko izvješćivanje, čime bi se osiguralo optimalno korištenje resursa Komisije. Provedbom gore navedenih mjera može se pridonijeti poboljšanju isplativosti korištenja statističkih podataka i ta je provedba u skladu s Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici.[5]

[1]           UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljaju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, str. 1., 22.12.2009.)

[2]           UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 1382/1991 od 21. svibnja 1991. o dostavljanju statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u državi članici (SL L 133, 28.5.1991.)

[3]           UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 2104/93 od 22. srpnja 1993. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1382/91 o dostavljanju podataka o iskrcajima (SL L 191, 31.07.1993.)

[4]           PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011.)

[5]           UREDBA (EZ) br. 223/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (SL L 87, 31.3.2009.)