1.           Uvod

Okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.[1] donesenim u travnju 2011. promijenjen je pristup uključivanju Roma: po prvi puta razvijen je sveobuhvatan okvir utvrđen na temelju dokaza koji je jasno povezan sa strategijom Europa 2020. Okvir EU-a namijenjen je svim državama članicama, no mora se prilagoditi stanju u svakoj državi.

Čelnici država i vlada EU-a podržali su Okvir EU-a[2] te su države članice stoga po prvi puta počele koordinirati napore za premošćivanje jaza u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i stanovanju koji postoji između Roma i ostatka stanovništva. Komisija je uspostavila mehanizam za godišnje izvješćivanje Europskom parlamentu i Vijeću kako bi se procijenio napredak ostvaren do 2020. Istodobno je utvrdila strukture kojima se pruža potpora naporima država članica, a posebno mrežu nacionalnih kontaktnih točaka za Rome unutar koje se redovito sastaju predstavnici nacionalnih kontaktnih točaka iz svih 28 država članica koje se redovito sastaju, kao i Radnu Skupinu za Rome na razini Komisije kojom predsjeda Glavna uprava za pravosuđe (zamjenjuje je Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje) te kojom se okupljaju visoki predstavnici Glavnog tajništva Komisije i drugih glavnih uprava, uključujući one koje su zaduženi za regionalnu i urbanu politiku, obrazovanje i kulturu, poljoprivredu i ruralni razvoj, zdravlje i potrošače, proširenje, unutarnje poslove, statistiku, proračun, komunikaciju i Agenciju Europske unije za temeljna prava (FRA), kako bi se osigurala usklađenost i dosljednost.

U tom izvješću po prvi puta mjeri se napredak ostvaren u četiri ključna područja, odnosno obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenu i stanovanju, kao i u borbi protiv diskriminacije i korištenju sredstava. Izvješćem se također procjenjuje napredak ostvaren na razini EU-a.

2.           Napredak na razini EU-a

2.1.        Uključivanje integracije Roma u politiku i financiranje

Veličina i položaj romskog stanovništva razlikuju se u pojedinim državama članicama. Osim toga, u nekim državama članicama, integracija nedavno pristiglih zajednica Roma predstavlja nove izazove koji se moraju riješiti. Unutar Okvira EU-a, sve države članice[3] razvile su vlastite strategije integracije Roma[4] koje su prilagođene potrebama romskog stanovništva u njihovoj državi. S obzirom da su mnogi Romi suočeni sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, Komisija je povezala integraciju Roma sa svojim širim planom za rast - sa strategijom Europa 2020. U okviru Europskog semestra, Europsko vijeće izdalo je preporuke za svaku pojedinu državu[5] o integraciji Roma državama članicama s brojnim romskim stanovništvom. Osim toga, Komisija je predložila, a Vijeće je usvojilo, prvi pravni instrument o Romima, Preporuku Vijeća o mjerama za djelotvornu integraciju Roma u državama članicama[6]. Ovom se Preporukom utvrđuju posebne mjere, uključujući pozitivno djelovanje, za poboljšanje položaja Roma.

Radna skupina Komisije za Rome osigurava da su obuhvaćeni svi aspekti integracije Roma, posebice korištenjem različitih financijskih fondova EU-a. Novim višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2014. - 2020.[7] olakšava se korištenje fondova EU-a za integraciju Roma. Uredbom o zajedničkim odredbama za sve europske strukturne i investicijske (ESI) fondove[8] pruža se mogućnost kombiniranja različitih financijskih sredstava EU-a za rad unutar četiri ključna područja politika Okvira EU-a. Najvažniji odgovarajući fondovi za integraciju Roma su Europski socijalni fond (ESF), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR). Financijskim Uredbama[9] utvrđeno je da bi u okviru Europskog socijalnog fonda najmanje 23,1 % proračuna kohezijske politike bilo namijenjeno za ulaganje u ljude, od čega bi se najmanje 20 % u svakoj državi članici dodijelilo za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Nadalje, u novim Uredbama kojima se uređuje potrošnja sredstava EU-a sada su uključeni poboljšani mehanizmi za praćenje i ocjenjivanje kako bi se dobile točnije informacije o tome ispunjavaju li strukturni fondovi ciljeve za uključivanje Roma koji su određeni.

Komisija je također izdala Europski kodeks ponašanja za partnerstvo[10] kojime se obuhvaćaju svi europski strukturni i investicijski fondovi te se utvrđuju detaljni kriteriji za organiziranje partnerstva, planiranje, provedbu i praćenje programa. Osim toga, Uredbom o Europskom socijalnom fondu (ESF)[11] zahtijeva se da se u provedbi programa primjereni iznos financijskih sredstava Europskog socijalnog fonda upotrijebi u slabije razvijenim i tranzicijskim regijama za jačanje kapaciteta socijalnih partnera i nevladinih organizacija.

Konačno, na temelju prijedloga Komisije, Vijeće je donijelo Preporuku o uspostavljanju jamstva za mlade[12] te su države članice posebno pozvane da Rome uzmu u obzir kao ključnu ciljnu skupinu, razmjerno brojnosti i položaju njihovog romskog stanovništva.

2.2.        Bliska suradnja sa svim dionicima

Komisija je uspostavila trajni dijalog s državama članicama putem mreže koja okuplja 28 nacionalnih kontaktnih točaka za Rome. Ta mreža predstavlja važan korak naprijed za potporu koordinacije i provedbe strategija te aktivnosti na terenu. Njome se državama članicama omogućuje da podijele svoja iskustva i stručnost s Komisijom te se potiče transnacionalna suradnja i razmjena dobre prakse.

Osim toga, sastanci Europske platforme za uključivanje Roma postali su forum za raspravu i razmjenu iskustava između Komisije, država članica, međunarodnih organizacija, država uključenih u proces proširenja i civilnog društva. Komisija će u suradnji sa svim dionicima dodatno razmotriti načine na koje bi taj forum mogao postati još učinkovitiji i najbolje pridonijeti oblikovanju europske politike integracije Roma.

Kako bi pružila potporu djelotvornoj provedbi nacionalnih strategija integracije Roma na lokalnim i regionalnim razinama, Komisija sudjeluje u radu Koalicije međunarodnih organizacija[13]. U toj Koaliciji, Komisija i Vijeće Europe udružili su snage kako bi ojačali kapacitete lokalnih nadležnih tijela za stvaranje, financiranje i provedbu lokalnih strategija uključivanja Roma počevši s unapređenjem lokalnog upravljanja[14] i sudjelovanjem zajednice posredovanjem[15].

3.           Napredak u državama članicama – procjena Komisije

Tri godine nakon donošenja Okvira EU-a, iako je još uvijek usporen, napredak se primjećuje u većini država članica. U ovom izvješću posebno se razmatraju mjere koje su države članice provele, pridržavanje smjernica predviđenih u prethodnim izvješćima Komisije o napretku, i učinak na terenu. Popratni radni dokument službi sadrži detaljni pregled svake države članice te prvu procjenu hrvatske nacionalne strategije integracije Roma koja je podnesena nakon pristupanja Hrvatske EU-u 1. srpnja 2013.

U procjeni se posebno koriste informacije iz država članica koje dostavljaju nacionalne kontaktne točke za Rome, civilno društvo i Europska mreža neovisnih stručnjaka u području socijalne uključenosti.  Istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2011. o situaciji na terenu početna je točka od koje se mjeri napredak.

3.1.        Obrazovanje

U Okviru EU-a, Komisija poziva države članice da osiguraju završetak najmanje osnovnoškolskog obrazovanja, poboljšaju pristup kvalitetnom predškolskom obrazovanju i skrbi, osiguraju da romska djeca nisu izložena diskriminaciji ili segregaciji i smanje broj osoba koje rano napuštaju školovanje. Države članice također su pozvane da potaknu romsku mladež na sudjelovanje u srednjoškolskom i visokom obrazovanju.

Procjena Komisije pokazuje da su države članice poduzele niz posebnih mjera koje su polučile rezultate na terenu. Primjerice, izvješća pokazuju jasan pozitivan opći trend u pristupu predškolskom obrazovanju i skrbi.

Međutim, treba učiniti još mnogo više kako bi se promjene postigle na širem području. Najozbiljniji izazovi koji su prethodno utvrđeni u Okviru EU-a i dalje su prisutni i zahtijevaju daljnje kontinuirane napore. Kako bi se ostvario znatni napredak, redovni sustavi obrazovanja trebali bi postati uključiviji i prilagođeniji potrebama romskih učenika.

Prisutnost segregacije romske djece koja su izdvojena u škole ili razrede s posebnim odgojno-obrazovnim programom[16] ostaje ključni izazov za koji ne postoje jednostavna i jasna rješenja. Za suzbijanje segregacije potrebna je politička predanost, vrijeme, pažljiva priprema i provedbeni planovi pri čemu je potrebno uzeti u obzir okolnosti u lokalnoj sredini. Mjere kojima se neizravno postiže segregacija treba sustavno ukloniti. Države članice kojih se to najviše tiče (npr. Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka) morat će uspostaviti strože mjere kako bi se ova situacija okončala i promijenila kvalitetnim, dostupnim, redovnim i uključivim obrazovnim sustavom.

Važnost pristupa kvalitetnom predškolskom obrazovanju i skrbi (ECEC) sada je široko prepoznata. Niz zakonodavnih mjera (npr. obvezno predškolsko obrazovanje, novčani poticaji) također se provodi u nekoliko država članica. Neke su države članice izvijestile o jasnim pozitivnim rezultatima. Sudjelovanje romske djece u predškolskom obrazovanju u Finskoj se, na primjer, u roku od deset godina povećalo s 2 % na 60 %. Isto vrijedi i za Mađarsku gdje je stopa upisa romske djece u predškolske obrazovne ustanove visoka (79 %) te je vjerojatno da će dodatno porasti s obzirom da se novim zakonom o javnom obrazovanju dob u kojoj su djeca obvezna pohađati dječji vrtić spušta na 3 godine. S druge strane, u određenim državama članicama, mjere koje se provode i dalje nisu dovoljne (npr. Slovačka), a u nekima se uopće ne provode (npr. Grčka).

Kako bi se smanjio broj Roma koji rano napuštaju školovanje potrebno je uložiti dodatne napore, uključujući izvannastavne aktivnosti i blisku suradnju s obiteljima. Položaj djece koja nezakonito borave na državnom području još je gori, s obzirom da neposjedovanje potrebnih službenih dokumenata, kao što su važeća boravišna dozvola ili zdravstveni karton, može spriječiti upis djece u ustanove osnovnoškolskog obrazovanja. U izvješću francuskog ombudsmana[17] naveden je niz slučajeva u kojima su lokalna nadležna tijela romskoj djeci onemogućila pristup osnovnom obrazovanju iz gore navedenih razloga. Osim toga, česte selidbe romskih obitelji i obitelji Putnika dovode do prekida školovanja, što uzrokuje praznine u učenju i visoke stope prekida školovanja.

Procjenom Komisije potvrđuje se da kontinuirani napori mogu imati znatan učinak na položaj Roma u području obrazovanja. Primjerice, u razdoblju od tri godine (2010. - 2013.), jednim bugarskim projektom u području obrazovanja broj djece koja prekidaju školovanje snižen je za gotovo 80 %. Postoje i drugi primjeri dobre prakse, kao što su cjelodnevna nastava u Bugarskoj i Slovačkoj ili aktivnosti nakon nastave za djecu koja žive u nepovoljnom položaju u Mađarskoj, posrednici u Finskoj, uključivanje romske kulture u nastavne program u Slovačkoj i Mađarskoj, pružanje jezične potpore u Bugarskoj i Francuskoj, dvojezično obrazovanje (romski - rumunjski), obuka učitelja romskog jezika u Rumunjskoj te osposobljavanje učitelja u Slovačkoj, Mađarskoj i Bugarskoj. Osim toga, proširenje projekata u području obrazovanja za djecu čije se obitelji sele iz jedne države članice u drugu pozitivan je razvoj. 

Međutim, postojeće prakse imaju prilično ograničeno područje primjene i postupno povećanje područja primjene tih inicijativa i osiguravanje dugoročnog financiranja ostaju glavni izazovi. Potrebni su dodatni napori u pogledu obrazovanja nastavnika i uvođenja uključivih metodologija podučavanja kojima se vodi računa o individualnim potrebama učenja. Sustavno uključivanje pedagoških pomoćnika za Rome i posrednika te veće sudjelovanje lokalnih zajednica i roditelja romskoj bi djeci omogućili bolji pristup redovnom kvalitetnom obrazovanju. Potrebno je osigurati usklađenost glavnih politika s ciljevima koji su utvrđeni u nacionalnim strategijama integracije Roma (npr. u Mađarskoj).

Nakon obveznog školovanja, razlike u upisima Roma i ostatka stanovništva postaju još veće. To ima osobito negativan utjecaj na integraciju Roma te je bitno na tržištu rada jer se zbog nedostatka stručnih vještina i kvalifikacija odraslim Romima onemogućuje pronalazak kvalitetnog zaposlenja.  Postoji malo sustavnih mjera kojima se potiče sudjelovanje mladih Roma u daljnjem obrazovanju ili pomaganje romskim učenicima pri ponovnoj integraciji u obrazovni sustav nakon što su prekinuli školovanje. Iako su u Poljskoj, Finskoj i Švedskoj uspostavljene mjere za povećanje broja učenika koji završavaju srednjoškolsko i visoko obrazovanje te za unapređenje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja odraslih Roma, u većini država članica, slične su mjere prilično sporadična pojava te uglavnom podrazumijevaju stipendije za nadarene studente. U području mladih, neformalno i informalno učenje također su važni instrumenti za razvoj vještina i povećanje zapošljivosti mladih.[18]

Primjeri u području obrazovanja Bugarska i Mađarska - uvedena je dvogodišnja obveza pohađanja predškolskih obrazovnih ustanova u Bugarskoj; obveza pohađanja predškolskih obrazovnih ustanova od dobi od tri godine uvest će se u Mađarskoj od školske godine 2014. - 2015. Ova glavna mjera obećavajuća je u pogledu obrazovanja romske djece u osnovnom obrazovanju, ali su dostatni kapaciteti i kvalitetno osoblje ključni za dugoročne rezultate. Danska - Projekt „Hold On Tight Caravan” koji provodi Ministarstvo obrazovanja usredotočen je na postizanje većeg broja mladih iz etničkih manjina koji počnu i završe strukovno obrazovanje i program osposobljavanja. Inicijativom upravljaju koordinatori u školama koji osiguravaju individualni pristup svakoj mladoj osobi za koju postoji opasnost da ne ostvari uspjeh u školi ili prekine školovanje. Projekt se provodi diljem Danske. Otkad je pokrenut u 2009., ukupne stope prekida školovanja i osposobljavanja pale su s 20 % na manje od 15 %, dok se jaz između romskih i etnički danskih učenika smanjio. Doprinos Europskog socijalnog fonda projektu „Hold On Tight Caravan” tijekom razdoblja 2009. - 2013. bio je  3 214 000 EUR. Rumunjska - nastavlja se s programom pozitivnog djelovanja za Rome u visokom obrazovanju. Tim glavnim programima nude se namijenjena mjesta za upis Roma na javna sveučilišta (u akademskoj godini 2010./11., dodijeljeno je 555 mjesta, a u 2012./13. 564 mjesta). Švedska - Udruga za obrazovanje odraslih u Göteborgu (Studieförbundet Vuxenskolan i Göteborg) nudi poduku Romima koji nisu završili osnovno ili srednjoškolsko obrazovanje.

Iako je napredak ostvaren, posebno u pristupu predškolskom obrazovanju i skrbi, mnogo se toga još treba napraviti kako bi se ublažio nepovoljni položaj Roma u području obrazovanja. U državama članicama koje imaju znatan broj romskog stanovništva, na prvom mjestu treba biti suzbijanje segregacije borbom protiv ranog napuštanja školovanja i nastojanjima da redovni obrazovni sustavi postanu uključiviji. Omogućavanje mladim Romima da steknu utržive vještine i kvalifikacije, najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja, te osiguravanje cjeloživotnog učenja za odrasle Rome trebali bi biti jasni ciljevi glavnih i ciljanih mjera. Nadalje, pozitivno djelovanje čiji je cilj unapređenje obrazovne razine Roma treba biti kontinuirano te bi područje primjene trebalo biti prošireno kako bi se mladim Romima omogućilo stjecanje stručnih kvalifikacija.

3.2.        Zaposlenost

Kako bi se premostio jaz između zaposlenosti Roma i ostatka stanovništva, Okvirom EU-a države članice se poziva da Romima osiguraju nediskriminirajući pristup otvorenom tržištu rada, samozapošljavanje i mikrokredit te strukovno osposobljavanje. Države članice se poticalo da Romima osiguraju djelotvoran ravnopravni pristup glavnim javnim službama za zapošljavanje, uz ciljano i individualno savjetovanje i posredovanje za Rome tražitelje zaposlenja, te da podrže zapošljavanje kvalificiranih Roma kao državnih službenika.

Iako postoji nekoliko obećavajućih inicijativa u državama članicama, očekivani učinak još nije postignut. Vidljivim poboljšanjima u sudjelovanju u obrazovanju i obrazovnoj razini nije se postiglo poboljšanje mogućnosti zapošljavanja Roma[19]. U nekim slučajevima, zaposlenost Roma dodatno se pogoršala, iako je to djelomično zbog općeg povećanja nezaposlenosti u nekoliko država članica EU-a tijekom posljednjih nekoliko godina. U tom kontekstu, Romi, ali još više Romkinje[20], posebno su pogođeni jer im često nedostaju utržive vještine i kvalifikacije. Osim toga, mogućnosti za Rome na tržištu rada ograničene su izravnom i neizravnom diskriminacijom[21]. Kako bi se u ovoj teškoj situaciji ostvario napredak, od država članica zahtjeva se odlučnost u djelovanju i ulaganje u ljudski kapital mjerama kojima se osigurava ravnopravan pristup socijalnim uslugama i kojima se omogućuju individualno savjetovanje i programi zapošljavanja. Potencijal za stvaranje radnih mjesta za Rome kroz samozapošljavanje, (socijalno) poduzetništvo te korištenjem inovativnih financijskih instrumenata nije dovoljno iskorišten. Društvena inovacija treba se ojačati testiranjem novih političkih pristupa i proširenjem primjene uspješnih inicijativa gradnjom suradnje između različitih sudionika na lokalnim i regionalnom razinama.

Iz uspješnih projekata može se steći primjenjivo znanje, primjerice iz platforme za informacije Thara u Austriji, pilot-projekta za poticanje načina za socijalno i profesionalno uključenje u Belgiji, centara za razvoj zajednice za uklanjanje prepreka na tržištu rada u Bugarskoj ili integriranih akcijskih planova Sjeverne Rajne-Vestfalije i Berlina, da se spomenu samo neki. Međutim, ove projekte većinom pokreću lokalna ili regionalna nadležna tijela te ih provode nevladine organizacije, tako da je njihov rezultat ograničen na određeno područje i njihova održivost ostaje neizvjesna.

Iz procjene je vidljivo da je i dalje premalo sustavnih mjera poduzeto na nacionalnoj razini, iako postoji nekoliko dobrih primjera: savjetnici za zaposlenje za Rome Ministarstva zapošljavanja u Finskoj, preraspodjela sredstava španjolskog programa Acceder ili pilot-projekti u nekim općinama Češke Republike kojima se uvode socijalni aspekti u javnu nabavu.

Primjeri u području zapošljavanja Bugarska - cilj centara za razvoj zajednica je osnaživanje i promicanje zapošljavanja mladih i žena u marginaliziranim romskim zajednicama. Inicijativu od 2011. provodi Centar za međuetnički dijalog i toleranciju AMALIPE uz potporu Europske komisije. Centri za razvoj zajednice osnovani su u 11 općina. Francuska (Lyon) - višepartnerskim projektom Andatu pokrenuto je sudjelovanje na lokalnoj, građanskoj i nacionalnoj razini, dodijeljena su financijska sredstva EU-a i omogućeno je kombiniranje osposobljavanja, pristupa zapošljavanju i stanovanje. S obzirom da su ciljna skupina programa mobilni građani EU-a, nude se tečajevi francuskog jezika. Programom se također financiraju kratka stručna osposobljavanja i osigurava se individualna potpora. Sredstvima Europskog socijalnog fonda pokretanje programa financirano je s 350 000 EUR. Iako je trenutačno uključeno 73 korisnika, intervenciju se planira proširiti tako da uključuje 400 sudionika, za što je potreban ukupni proračun od 1,2 milijuna EUR. Mađarska – Glavni program javne službe za zapošljavanje, cilj kojega je poboljšanje zapošljivosti osoba u nepovoljnom položaju, usmjeren je na različite podgrupe među prijavljenim nezaposlenim osobama, pri čemu je Romima kao ciljnoj grupi dana prednost. Programom se omogućuje kombinacija subvencija i usluga, kao što su savjetovanje o tržištu rada, mentorstvo, strukovno osposobljavanje i subvencije plaća, koja je prilagođena potrebama korisnika, s ciljem ponovne integracije u otvoreno tržište rada. Prema ocjeni vanjskih stručnjaka, nakon usvajanja ovog programa, vjerojatnost zapošljavanja povećava se za 40 % .

Unatoč uspjehu nekih mjera, uočljiv i rasprostranjen učinak na terenu još nije postignut. Za premošćivanje jaza koji postoji u zapošljavanju između Roma i ostatka stanovništva, države članice morat će usmjeriti mjere istodobno i na ponudu i na potražnju tržišta rada. Što se tiče ponude, problem niskih razina vještina Roma koji traže zaposlenje mora se pokušati riješiti strukovnim osposobljavanjem i savjetovanjem, kombiniranjem ciljanih mjera i djelotvornim pristupom glavnim službama za zapošljavanje. Što se tiče potražnje, potrebne su mjere kojima se daju poticaji poslodavcima, kao što su subvencije za zapošljavanje, pokusni rok u zaposlenju i pripravnički programi.  Ostale mjere mogle bi obuhvaćati mjere koje se odnose na Rome u okviru programa jamstva za mlade, uvođenje socijalnih aspekata u javnu nabavu, borbu protiv diskriminacije na radnom mjestu i zapošljavanje Roma u nacionalnim i lokalnim javnim službama, na način da se izbjegne stvaranje usporednog sustava rada. Korištenjem potencijala socijalnog gospodarstva i socijalne inovacije mogao bi se potaknuti (ponovni) ulazak na tržište rada.

3.3.        Zdravlje

Kako bi se smanjile zdravstvene razlike između Roma i ostatka stanovništva, Okvirom EU-a države članice se poziva da omoguće pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, posebno djeci i ženama, kao i preventivnoj njezi i socijalnim uslugama na sličnoj razini i pod istim uvjetima kao i ostatku stanovništva.

Loše zdravstveno stanje Roma vrlo je usko povezano sa socijalnim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima. Osobe u osjetljivom položaju često nalaze na teškoće pri snalaženju u zdravstvenom sustavu i izražavanju vlastitih potreba. Prepreke uključuju slabu dostupnost zdravstvenih usluga u smislu udaljenosti (npr. romska naselja u udaljenim područjima ili Romi bez mjesta stanovanja), nedostupnost zbog financijskih poteškoća (pristupačnost lijekova), nedostatak registracije u lokalnim nadležnim tijelima, nedostatak svijesti, posebno o preventivnim službama, kulturne razlike i diskriminaciju. Nedostatak zdravstvenog osiguranja često znači da djeci nije omogućeno cijepljenje, što im pak može onemogućiti upis u škole i dječje vrtiće.

Malo država članica dostavilo je informacije kojima bi se omogućila usporedba zdravlja Roma s ostatkom stanovništva. Iako za to postoji niz razloga, ipak je bitno da sve dotične države članice mogu pratiti zdravlje romskog stanovništva. Dobar primjer je anketa o zdravlju i dobrobiti koju trenutačno razrađuje Finska.

Iz dostupnih informacija vidljive su znatne razlike među državama članicama u smislu početnih točaka[22] i napretka. Osiguravanje osnovnog zdravstvenog osiguranja još uvijek predstavlja izazov u nekim državama članicama, a posebno u Bugarskoj, Rumunjskoj te sada i u Grčkoj. S povećanjem nezaposlenosti u tim državama, broj obitelji koje nemaju zdravstveno osiguranje se povećao. Utjecaj proračunskih rezova, restrukturiranja ili ukidanja usluga općim zdravstvenim politikama u nekim državama članicama imao je dodatne posljedice za ranjive skupine, uključujući Rome. U Francuskoj, vlada se obvezala smanjiti financijske prepreke za pristup zdravstvenoj skrbi za najranjivije skupine.

Izvješćima iz nekoliko država članica ukazuje se na znatne napore u borbi protiv zaraznih bolesti među Romima. Dok je napredak u tom području više nego dobro došao, potrebno je posvetiti više pozornosti prevenciji i liječenju nezaraznih bolesti i kampanjama za opće zdravlje. Nadalje, uspješne mjere moraju se sustavno provesti.

Osposobljavanje zdravstvenih djelatnika (npr. u Češkoj Republici) i uključivanje posrednika za zdravlje za Rome jedan je način za poboljšanje pristupa uslugama zdravstvene skrbi za romsko stanovništvo. Nekoliko država članica (npr. Rumunjska, Španjolska) uspješno je uložilo u posrednike za Rome – međutim, u većini slučajeva, potreban je prijelaz s privremenog prema glavnom financiranju te osiguravanje priznavanja odgovarajućih stručnih kvalifikacija. 2013. godine, Komisija je pokrenula inicijativu za razvoj paketa za osposobljavanje zdravstvenih djelatnika koji rade s migrantima i etničkim manjinama, uključujući Rome.

Primjeri u području zdravlja Češka Republika - tečajevi komunikacije s naglaskom na posebnu društveno-kulturnu okolinu u kojoj se nalaze pacijenti obvezni su u nastavnim programima medicine, zubarstva i farmacije. Ostalo medicinsko osoblje također je osposobljeno kroz program za međuljudske vještine djelatnika (Interpersonální dovednosti specialisty) i obrazovne programe (Edukace). Mađarska - Osmišljava se program osposobljavanja za osobe koje rade u službama za osnovnu zdravstvenu skrb: 2013. godine, 250 sudionika iz područja zdravlja sudjelovalo je u tečajevima osposobljavanja, a očekuje se da će u prvoj polovici 2014. biti osposobljeno nekih 4830 stručnjaka. Francuska - u siječnju 2013., vlada se obvezala na djelovanje u vezi s rastućim nejednakostima u zdravlju nakon krize i smanjenje financijskih prepreka za pristup zdravstvenoj skrbi. Rumunjska - kampanjama za podizanje svijesti i promjenu ponašanja usmjerenima na zdravlje Roma upravlja se kroz program posredništva u sustavu zdravstvene skrbi. Španjolska - Zdravstveni posrednici dokazali su da pridonose poboljšanju zdravlja Roma u Španjolskoj. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odabrala je uspješan primjer iz Navarre kao dobru praksu[23] 

Nakon analize mjera u području zdravlja, može se zaključiti da zdravstvena skrb i osnovno socijalno osiguranje još nisu prošireni na sve. Ulaganje u odgovarajuću zdravstvenu skrb i preventivne mjere za sve Rome, a posebno djecu, od velike je važnosti jer će se time dugoročno spriječiti daljnji zdravstveni problemi. Potrebno je proširiti i umnožiti obećavajuće inicijative kako bi se ostvario stvarni učinak na terenu.

3.4.        Stanovanje

Kako bi se premostio jaz između Roma i ostatka stanovništva, Okvirom EU-a države članice se poziva na promicanje nediskriminirajućeg pristupa stanovanju, uključujući socijalno stanovanje i javne komunalne usluge (kao što su vodoopskrba, električna energija i plin)[24]. Nadalje, Okvirom EU-a naglašava se potreba da se pitanje stanovanja uključi u integrirani pristup socijalnom uključivanju i suzbijanju segregacije.

Intervencije u stanovanju često su najslabija karika u nacionalnim strategijama. Do izostanka napretka dolazi zbog: sivih zona u vezi legalizacije postojećeg stanovanja i odmorišta, kao što je dokazano presudama Europskog suda za ljudska prava[25]; neuspostavljanja pravog dijaloga s većinskim i romskim zajednicama (npr. u Bugarskoj); nedovoljnog broja nacionalnih javnih fondova i malog broja prihvaćenih projekata preko fondova EU-a unatoč smjernicama Komisije[26]; potrebe za daljnjim razvojem sektora socijalnog stanovanja u nekoliko država članica. Jedna od glavnih prepreka na koje se naišlo pri korištenju financiranja Europskog fonda za regionalni razvoj je oblikovanje integriranih projekata u stanovanju.

Unatoč tom otežavajućem kontekstu, postoje i obećavajuće prakse. Uz pomoć Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), u Francuskoj su izgrađeni kvalitetni objekti za privremeni smještaj uz sudjelovanje romske zajednice. U Njemačkoj, projekti u stanovanju uključuju i mjere za promicanje integracije romskih obitelji u četvrtima. U Belgiji, posrednici rade na stjecanju povjerenja Roma i ostalih obitelji u vezi s prihvatljivim intervencijama u stanovanju. U Mađarskoj, gradske vlasti obvezne su pripremiti plan za suzbijanje segregacije u sklopu razvojne strategije grada.

Primjeri u području stanovanja Belgija - u siječnju 2013., 38 posrednika/osoba koje rade na premošćivanju kulturnih razlika (tj. međukulturni posrednici), nadzornika četvrti, voditelja projekata te konzultanata, radilo je u regiji glavnog grada Bruxellesa i regije Flandrije (kao zaposlenici javnih centara za socijalnu skrb, Ministarstva za obrazovanje, agencije za zapošljavanje, policije, službi za integraciju ili lokalnih nevladinih organizacija) na dobivanju potpore Roma i ostatka stanovništva za intervencije u stanovanju. Njemačka – U Kielu, projektom stanovanja „Maro Temm e.G.” pomaže se Sintima i Romima svih naraštaja da žive zajedno i očuvaju vlastitu kulturu i jezik (romski) bez da su segregirani. Ponuđene su druge aktivnosti, kao što su pomoć u pisanju domaće zadaće, aktivnosti za slobodno vrijeme i male kulturne proslave. U Berlinu, cilj projekta „Task Force Okerstraße” je osigurati da su Romi prihvaćeni kao susjedi i da su integrirani u zajednicu. Romskim obiteljima pružaju se savjeti, pomoć u odnosima s nadležnim tijelima te u sporovima s njihovim stanodavcima. Nadalje, omogućena je skrb za djecu, a mlade se ljude potiče da sudjeluju u aktivnostima za slobodno vrijeme. Mađarska - gradske vlasti obvezne su pripremiti tzv. Plan za jednake mogućnosti na lokalnoj razini (suzbijanje segregacije) u sklopu integriranih strategija urbanog razvoja. Planom za suzbijanje segregacije određuju se sustavne intervencije (koje su relevantne za cijeli grad) za uklanjanje ili smanjenje segregacije. Plan za jednake mogućnosti na lokalnoj razini postao je zakonska obveza za lokalne vlade na temelju Akta za jednake mogućnosti. Financijskim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj podupiru se integrirani projekti u stanovanju za Rome i druge marginalizirane zajednice.

Kao i u drugim područjima, projektima s manjim područjem primjene pruža se korisno primjenjivo znanje u vezi politika, ali se njihovo područje primjene treba proširiti kako bi se postigli očekivani rezultati. Kako bi se postigao uočljiv i održiv napredak u sektoru stanovanja, države članice trebale bi riješiti na učinkovitiji način prepreke koje su gore navedene. U nekim je državama članicama potrebno zakonodavstvo kako bi se pojasnio pravni status postojećih stambenih objekata. Nadalje, nacionalne vlade trebale bi podržati redovite intervencije urbanističkog planiranja s ciljem uklanjanja i sprečavanja stvaranja geta u gradovima, dok nerazmjerni rizik socijalne isključenosti u ruralnim područjima zahtijeva veće napore. Za uspjeh svih projekata iznimno je važno sudjelovanje Roma i ostatka stanovništva. Zbog nedostatnosti javnih sredstava, posebno jer u većini država članica stanovanje spada u nadležnost općina, potrebno je bolje iskoristiti raspoloživa sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj.

3.5.        Odlučna borba protiv diskriminacije

Načelo nediskriminacije jedno je od osnovnih načela naše Europske unije. Trinaest godina nakon donošenja ključnih direktiva EU-a o suzbijanju diskriminacije iz 2000., diskriminacija protiv Roma i dalje je raširena[27]. Za to nema mjesta u Europskoj uniji. Položaj Romkinja[28] često je gori od položaja Roma jer se one suočavaju s višestrukom diskriminacijom. Položaj romske djece često daje razloga za dodatnu zabrinutost[29].

Do problema koji se odnose posebno na Rome obično ne dolazi zbog propusta u zakonodavstvu, već zbog njegove provedbe. Kako bi se ojačala borba protiv diskriminacije, zakonodavstvo je potrebno kombinirati s političkim i financijskim mjerama. Preporukom Vijeća (članci od 2.1. do 2.5.) državama članicama predlažu se daljnje posebne mjere, uključujući pozitivno djelovanje za borbu protiv diskriminacije. Ovom Preporukom trebao bi se označiti početak većih političkih napora svih država članica za prekid diskriminacije protiv Roma i osiguravanje jednakosti u praksi. U nadolazećim izvješćima Komisije o napretku provedbe nacionalnih strategija integracije Roma pažljivo će se razmotriti područja koja su istaknuta u Preporuci.

Nedavno izvješće Komisije o primjeni direktiva o jednakosti potvrđuje da bi države članice trebale bolje iskoristiti mogućnost donošenja mjera za sprječavanje ili nadoknadu za nepovoljni položaj (pozitivno djelovanje). Takve mjere mogu biti korisne i u borbi protiv diskriminacije.

Rješavanje pitanja trgovine ljudima također može doprinijeti suzbijanju diskriminacije i socijalne isključenosti Roma. Žene i djeca najizloženiji su riziku da postanu žrtve. Jednaka usredotočenost potrebna je u sprečavanju trgovine ljudima, zaštiti, pomoći i podršci žrtvama i sudjelovanju svih koji mogu pomoći u rješavanju problema: zdravstvenih inspektora, policije, obrazovnih i pravnih stručnjaka. Strategijom EU-a za suzbijanje trgovine ljudima 2012. - 2016. pomoglo se državama članicama da ispune svoje obveze iz Direktive 2011/36/EU o suzbijanju trgovine ljudima.

U većini država članica poduzete su mjere za podizanje svijesti o romskoj kulturi i povijesti; posebno, u posljednjih nekoliko godina, organizirano je sve više aktivnosti u spomen na holokaust u kojemu su žrtve bili Romi. Naposljetku, u svim državama članicama potrebno je poduzeti djelotvornije mjere za suzbijanje anti-romske retorike i govora mržnje.

U nekim državama članicama, tijela za promicanje jednakog postupanja odigrala su posebno aktivnu ulogu u podizanju svijesti, izvještavanju ili iznošenju slučajeva Roma koji su postali žrtvama diskriminacije (npr. u Bugarskoj, Češkoj Republici, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Latviji, Litvi, Rumunjskoj, Španjolskoj i Švedskoj). Kako je predloženo Preporukom Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama, potrebno je ojačati rad i institucionalne kapacitete tijela za promicanje jednakog postupanja te nastaviti redoviti dijalog između nacionalnih kontaktnih točaka za Rome i tih tijela, kao što je već započela Komisija.

Nadalje, u nekim državama članicama još je uvijek potrebno razviti djelotvorna sredstva za osnaživanje Roma.

Primjer u području suzbijanja diskriminacije Slovačka - Izmjenom Akta o suzbijanju diskriminacije uvedene su mjere za privremeno izjednačavanje (pozitivno djelovanje) koje se mogu donijeti na temelju etničke pripadnosti u svim područjima zaštićenima Aktom, odnosno zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj sigurnosti i pristupu robi i uslugama.

Nedostaci postoje u gotovo svim državama članicama kada je riječ o djelotvornoj borbi protiv diskriminacije. Ona se ne bi trebala smatrati zasebnom politikom već bi trebala biti utkana u sve politike. Potrebno je obratiti dodatnu pozornost javnoj komunikaciji kojom se mogu promicati prednosti raznolikosti i njihovo prihvaćanje u društvu. Osim toga, države članice morat će pokazati jasno političko vodstvo i osigurati da se rasističke manifestacije ne toleriraju na njihovom državnom području.

3.6.        Osiguravanje financijske potpore za održive politike

Integracija Roma dugoročni je izazov. Politike i mjere za integraciju Roma trebaju biti dugoročno održive. Okvirom EU-a države članice se poziva da dodijele dostatna financijska sredstva iz nacionalnih proračuna te na najbolji način iskoriste financijska sredstva EU-a i međunarodna financijska sredstva.

U posljednjih nekoliko godina, količina sredstava država članica namijenjenih za integraciju Roma znatno je porasla. Dok je napredak u pogledu predanosti i planiranja očigledan, problemi u provedbi i dalje su prisutni. Države sa znatnim romskim stanovništvom još se uvijek suočavaju s velikim izazovima u korištenju fondova EU-a. Ozbiljnost problema u područjima u kojima postoje izdvojene politike te njihova međusobna ovisnost zahtijevaju integrirani pristup, kombiniranjem ulaganja u zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i stanovanje, kroz različite fondove.

U razdoblju 2007. - 2013., potencijal korištenja fondova EU-a još nije u potpunosti iskorišten za podupiranje integracije Roma. Razlozi za to su različiti: poteškoće u pronalaženju nacionalnog sufinanciranja i kombiniranju sredstava, pretjerano složene administrativne strukture, nedostatak administrativnih kapaciteta i stručnosti, nedostatno korištenje tehničke pomoći za korištenje fondova EU-a te loša suradnja između nadležnih tijela i Roma. Iako je donošenje nacionalnih strategija integracije Roma veliki korak u utvrđivanju okvira za uključivanje Roma, iskustvo je pokazalo da bi usklađivanje općih i posebnih politika za Rome te financijskih sredstava trebalo dodatno poboljšati, razvijanjem boljeg praćenja rezultata i učinka intervencija koje financira EU. Prema potrebi, takav integrirani pristup može se dodatno poboljšati uvođenjem teritorijalnog pristupa, s naglaskom na mikroregije u najnepovoljnijem položaju.

Za programsko razdoblje 2014. - 2020., ti nedostaci nastoje se riješiti osiguravanjem da je odgovarajući udio proračuna kohezijske politike dodijeljen ulaganju u ljudski kapital, zapošljavanje i socijalno uključivanje. Za razdoblje 2014. - 2020., državama članicama dodijeljeno je 343 milijardi EUR iz strukturnih i kohezijskih fondova.

Od tog iznosa, najmanje 80 milijardi EUR bit će dodijeljeno ulaganju u ljudski kapital, zapošljavanje i socijalno uključivanje kroz Europski socijalni fond. Odlučeno je da u svakoj državi najmanje 20 % (u usporedbi s aktualnim udjelom od otprilike 17 %) sredstava Europskog socijalnog fonda mora biti namijenjeno borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, odnosno oko 16 milijardi EUR. Utvrđen je i poseban prioritet ulaganja u integraciju marginaliziranih zajednica poput Roma. Osobe koje su u nepovoljnom položaju, uključujući Rome, također će imati koristi od mjera koje su financirane u okviru drugih prioriteta ulaganja Europskog socijalnog fonda te čiji je cilj dobra kvaliteta predškolskog obrazovanja, smanjenje i sprječavanje ranog napuštanja škole, promicanje pristupa zapošljavanju ili povećavanje zaposlenosti mladih putem jamstva za mlade. Kako bi se osiguralo da će Europski socijalni fond doprijeti do ciljnih korisnika, moraju postojati odgovarajući regulatorni i institucionalni okviri. Države članice mogu poboljšati kvalitetu načina korištenja fondova EU-a razmjenom najboljih praksi, kroz trajni dijalog s dionicima te ocjenjivanje i zapažanja iz akademskih istraživanja.

Prioritetom ulaganja Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) unutar tematskog cilja promicanja socijalnog uključivanja, suzbijanja siromaštva i svake diskriminacije pruža se potpora fizičkoj, ekonomskoj i društvenoj obnovi ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima. Time se može nastaviti vrsta integriranih programa u stanovanju od kojih imaju korist marginalizirane zajednice, uključujući Rome, koji su pokrenuti financijskim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u razdoblju 2007. - 2013. Ostalim prioritetima ulaganja u području zdravlja, socijalne i obrazovne infrastrukture mogu se podupirati ulaganja u opremu za provedbu odgovarajućih ciljeva integracije Roma, uključujući one za uključivanje Roma u glavne aktivnosti. Potpora Europskog fonda za regionalni razvoj za gradove koji rješavaju demografske i socijalne izazove u sklopu integriranih održivih strategija urbanog razvoja također bi mogla biti bitna.

U sklopu prethodnih uvjeta kohezijske politike za razdoblje od 2014. - 2020., nacionalni okvir za uključivanje Roma mora biti uveden u programe u kojima su predviđena sredstva za integraciju Roma. Ovime se uspostavlja izravna veza između okvira politike EU-a i financiranja te se želi povećati djelotvornost financijskih sredstava.

U pregovorima s državama članicama o sporazumima o partnerstvu, Komisija osigurava da su izazovi u vezi s uključivanjem Roma koji su prepoznati u okviru Europskog semestra primjereno uključeni u prioritete financiranja budućih programa. Nadalje, u svrhu poboljšanja administrativnih kapaciteta i stručnosti, države članice mogu koristiti globalna bespovratna sredstva kako bi povjerile upravljanje i provedbu nekih dijelova vlastitih programa posredničkim tijelima s dokazanim iskustvom i znanjem na terenu[30].

U nekoliko država članica, veliki dio marginaliziranih romskih zajednica živi u ruralnim područjima. Zbog toga je Komisija obavijestila države članice o postojećim mogućnostima za potporu integracije skupina u nepovoljnom položaju, uključujući Rome, u okviru politike ruralnog razvoja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD). U okviru neslužbenog dijaloga o sporazumu o partnerstvu i programa za programsko razdoblje 2014. - 2020., službe Komisije zatražile su od država članica na koje se to najviše odnosi da u rasprave uključe svoje nacionalne kontaktne točke za Rome[31]

Nadalje, mogućnosti financiranja programa Erasmus + također se trebaju iskoristiti u potpunosti[32].

Sedmim okvirnim programom za istraživanje i razvoj[33] predviđaju se i dodatne mogućnosti za jačanje koherentnih i troškovno učinkovitih politika u tom području.

Bugarska - općina Kavarna primjer je ulaganja u integracijske lokalne razvojne strategije. Općina Kavarna uložila je u razvoj infrastrukture, poboljšala je pristup romske djece kvalitetnom predškolskom obrazovanju i skrbi, zdravstveni odgoj i suradnju s drugim gradovima i privatnim poslodavcima za promicanje zapošljavanja Roma. Diversifikacija izvora, sustavne mjere i jaka politička predanost općinskog vodstva pridonijele su ostvarivanju rezultata u svim područjima politika (uključujući bolju kvalitetu javnih usluga, više razine školovanja, smanjene stope smrtnosti i veću zaposlenost Roma u privatnom i javnom sektoru). Sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova u iznosu od 3.1 milijuna eura za ulaganja u fizičku infrastrukturu i ljudski kapital pomoglo se pri osiguravanju održivosti rezultata.

Španjolska – u okviru operativnog programa Europskog socijalnog fonda za borbu protiv diskriminacije, neprofitna organizacija Fundación Secretariado Gitano ima ključnu ulogu u socijalnoj i radnoj integraciji Roma kao posredničko tijelo programa. Dokazano je da su provedba putem nevladinih organizacija u ulozi posredničkih tijela, jaka operativna i dugoročna partnerstva s privatnim poduzećima, fleksibilnost i prilagodba programa novim socijalnim potrebama i provedba projekata socijalnih inovacija od ključne važnosti za učinkovito i djelotvorno upravljanje financijskim sredstvima EU-a. Što se tiče cijelog operativnog programa, broj sporazuma sa subjektima i organizacijama porastao je na 1400 aktivnih sporazuma, uključujući poduzeća koja traže zaposlenike (71 %), javne uprave (20 %) i subjekte trećeg sektora (9 %).

Trajni uspjeh može se postići samo kada su ulaganja u obrazovanje popraćena ulaganjima u zapošljavanje i stanovanje, koja su izričito, ali ne i isključivo, usmjerena na romske zajednice. Usvajanje pristupa koji uključuje više sektora, više dionika i više fondova (što je olakšano novom generacijom fondova EU-a) ključno je za uključivanje Roma. U isto vrijeme, kako bi se zadovoljile lokalne potrebe i izgradili kapaciteti malih nevladinih organizacija, potrebno je osigurati mogućnosti nekonkurentnog financiranja za male lokalne projekte. Potrebno je promicati korištenje globalnih bespovratnih sredstava, posebno u onim državama članicama s ograničenijim administrativnim kapacitetima. Kroz kontakte s državama članicama, Komisija potiče lokalna nadležna tijela i predstavnike Roma da od samog početka zajedno rade na lokalnim strategijama uključivanja.

4.           Države uključene u proces proširenja

Postoji 10 - 12 milijuna Roma u Europi, od čega je 4 milijuna u Turskoj i 1 milijun na Zapadnom Balkanu. Romi su vrlo često žrtve rasizma, diskriminacije i socijalne isključenosti te žive u siromaštvu, bez dostatnog pristupa zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i osposobljavanju, stanovanju i zapošljavanju. Države uključene u proces proširenja stoga trebaju pojačati napore kako bi dodatno integrirale svoje romsko stanovništvo, uključujući izbjeglice i osobe raseljene unutar državnog područja, od kojih su mnogi Romi. Isključenost Roma i dalje ima posljedice u smislu većeg broja Roma koji privremeno useljavaju u države članice EU-a prema bezviznom režimu te to može negativno utjecati na liberalizaciju viznog režima, koji je jedno od velikih postignuća integracije Zapadnog Balkana[34] u EU. Komisija blisko surađuje sa svakom od država uključenih u proces proširenja u nadzoru napretka provođenja njihovih obveza u vezi s uključivanjem Roma.

U razdoblju od 2007. - 2013., u sklopu instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), pruženo je više od 100 milijuna EUR pretpristupne pomoći za potporu socijalnog uključivanja i integracije Roma državama uključenima u proces proširenja, uključujući stanovanje. Ciljane aktivnosti i dalje će se financirati u sklopu relevantnih nacionalnih programa sektorskim pristupom i kao dio globalne omotnice instrumenta za pretpristupnu pomoć („Instrument za uključivanje Roma”), kako bi se poboljšala koordinacija, učinkovitost i vidljivost financijske potpore za uključivanje Roma u sklopu novog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II). To će biti popraćeno strogim praćenjem u koje će biti uključene vlade i svi dionici, uključujući civilno društvo.  

Kako bi pružila potporu državama uključenima u proces proširenja u njihovim naporima, Komisija će:

– nastaviti podupirati i suorganizirati nacionalne sjednice u nastavku "Seminara o uključivanju Roma" održanih 2011. strogim praćenjem provedbe operativnih zajedničkih zaključaka sa svakom državom;

– povećati broj i bolje usmjeriti mjere novog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II.) „Instrumentom za uključivanje Roma” za financiranje mjera navedenih u državnim strateškim dokumentima ili dogovorenih na nacionalnim seminarima te poboljšati suradnju s vanjskim dionicima; financijskim sredstvima će se prijeći s podupiranja razvoja politika i izgradnje institucija na mjere koje imaju izravan utjecaj na živote svakog pojedinog Roma, s posebnim naglaskom na obrazovanje, stanovanje i socijalno uključivanje;

– dodijeliti nagrade nevladinim organizacijama za inovativne i uspješne projekte za uključivanje Roma.

Svojim godišnjim izvješćima o napretku, Komisija će nastaviti pomno pratiti razvoj događaja u državama uključenima u proces proširenja te će ih podržati da svoje političke obveze za uključivanje Roma pretvore u konkretne i trajne pothvate na terenu.

Preporuka Vijeća o djelotvornim mjerama za integraciju Roma u državama članicama relevantna je za države uključene u proces proširenja, jer čini sastavni dio pravne stečevine EU-a. Države uključene u proces proširenja također trebaju poduzeti ciljane mjere kako bi se premostio jaz između Roma i ostatka stanovništva u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i stanovanju te ih popratiti transverzalnim politikama od posebne važnosti za te države, kao što su dodjeljivanje osobnih dokumenata i jačanje sudjelovanja lokalnih i regionalnih nadležnih tijela te dijaloga s civilnim organizacijama.

Desetljeće uključivanja Roma[35] poslužilo je kao nadahnuće za Okvir EU-a. Imalo je pozitivan utjecaj na pokretanje civilnog društva i osiguravanje neometanog prijelaza država uključenih u proces proširenja na Okvir EU-a. Tajništvo Desetljeća uključivanja Roma koordiniralo je i podupiralo rad civilnih koalicija koje su također pokazale svoju jaku dodanu vrijednost.

5.           Zaključci - Put naprijed

Okvirom EU-a iz 2011. uspostavljen je dugoročni proces. Njime se poziva na kontinuiranu političku predanost svih dionika da pridonesu životnim uvjetima Roma do 2020.

Prvi korak tog dugog puta napravljen je kada je svaka država članica razvila svoju nacionalnu strategiju integracije Roma. Provedba tih strategija sada je započela. 

Slijedeći smjernice Komisije, države članice počele su uspostavljati strukturne preduvjete koji su prijeko potrebni za uspješnu provedbu strategija[36]. Po prvi puta, sve države članice EU-a pokrenule su svoje strategije uključivanja Roma i mnoštvo projekata izvršenih u svim državama članicama EU-a pokazuje da je uključivanje Roma moguće.

Kao idući korak, uočljive promjene u položaju Roma postići će se samo ako države članice:

· pokažu političku volju i odlučnost da ostanu na putu koji vodi do očekivanih rezultata za Rome na lokalnoj razini do 2020. i neprestano ispunjavaju obveze koje su preuzele na najvišoj političkoj razini;

· usklade zakonodavstvo s političkim i financijskim mjerama; poboljšaju i ojačaju strukture kako bi se osigurala djelotvorna provedba nacionalnih strategija integracije Roma, posebno u pogledu upravljanja, suradnje s dionicima i praćenja. Ta tijela trebaju biti čvrsto ugrađena u nacionalne uprave u nadolazećim godinama;

· zajedno s Komisijom, osiguraju praćenje i ocjenu djelotvornog korištenja raspoloživih sredstava Europskih strukturnih i investicijskih fondova u skladu s odgovarajućim regulatornim okvirom za podijeljeno upravljanje;

· aktivno sudjeluju u radu nacionalnih kontaktnih točki za Rome i svojim nacionalnim kontaktnim točkama za Rome pružaju odgovarajuće ovlaštenje i resurse;

· prate napredak te o tome obavješćuju Komisiju, među ostalim i zbog godišnjih izvješća Komisije.

Okvirom EU-a i Preporukom Vijeća o mjerama za djelotvornu integraciju Roma u državama članicama otvoren je put prema uključivanju Roma. EU će i dalje pružati političko vodstvo te praktičnu podršku naporima država članica, uključujući i putem fondova EU-a. To je, međutim, samo početak i Komisija će imati ulogu u osiguravanju da se put i dalje slijedi. EU će prije svega:

· dostaviti godišnje političke smjernice u strategiji Europa 2020. izdavanjem posebnih preporuka u vezi Roma za svaku pojedinu državu te, ako je potrebno, i izvješćima o napretku u područjima koja su istaknuta u Preporuci koji će se procijeniti u odnosu na potrebu za revizijom ili ažuriranjem do 1. siječnja 2019.;

· osigurati metodološku potporu i poticati razmjenu iskustava i najbolje prakse putem mreže nacionalnih kontaktnih točaka za Rome;

· nastaviti redoviti dijalog s civilnim društvom, pružiti potporu lokalnim nevladinim organizacijama putem pilot-projekta Europskog parlamenta i uključiti civilno društvo u praćenje napretka;

· promicati korištenje raspoloživih fondova EU-a[37] i jačati kapacitete nadležnih tijela na svim razinama da učinkovito koriste fondove EU-a;

· pružati posebnu potporu lokalnoj razini: osiguravanjem lako dostupnih informacija (na mreži) o raspoloživim fondovima EU-a za socijalno uključivanje; provesti analizu potreba lokalnih tijela u 8 država članica u vezi s podizanjem svijesti i transnacionalnom suradnjom; jačati njihove administrativne kapacitete;

· u suradnji s državama članicama i, gdje je potrebno, drugim organizacijama, uključujući Europsku investicijsku banku i Europsku banku za obnovu i razvoj, razraditi inicijative za usmjerenije financiranje integriranih i glavnih mjera za uključivanje Roma na početku programskog razdoblja 2014. - 2020.  Na temelju procjene iskustva tijekom tog razdoblja, istražiti načine za daljnje poboljšavanje djelotvornosti i integracije financijske potpore EU-a za uključivanje Roma nakon 2020., uključujući poseban instrument.

Naposljetku, integracija Roma također će ovisiti o kontinuiranim naporima romskog civilnog društva da se povežu s većinskim stanovništvom, kao i o zajedničkom djelovanju svih dionika, uključujući lokalna i regionalna nadležna tijela, međunarodne organizacije, sveučilišta, crkve i privatni sektor.

Početne godine provedbe Okvira EU-a pokazuju da su mjere u korist integracije Roma pokrenute u svim državama članicama. To bi trebala biti osnova za izgradnju daljnjih zajedničkih napora i postizanje znatnog napretka do 2020.

[1]               COM(2011) 173 završna verzija SL L 76/68, 22.3.2011.

[2]              Zaključci Europskog vijeća EUCO 23/11 od 23. i 24. lipnja 2011., nakon Zaključaka o Okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja (EPSCO), 106665/11 od 19. svibnja 2011.

[3]              Malta nije donijela nacionalnu strategiju integracije Roma jer je objavila da nema znatan broj romskog stanovništva na svojem državnom području, no razmotrit će integraciju Roma ako se to promijeni.

[4]              U ovoj izjavi, izraz „strategije” obuhvaća integrirane skupove političkih mjera i strategija.

[5]               2013. godine, Europsko vijeće izdalo je posebne preporuke za svaku pojedinu državu o uključivanju Roma za Bugarsku, Češku Republiku, Mađarsku, Slovačku i Rumunjsku. Te preporuke odnose se na provedbu nacionalnih strategija integracije Roma u okviru horizontalnih politika, kao i na razvoj posebnih mjera politike u području obrazovanja i zapošljavanja Roma.

[6]               Preporuka Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama,SL C 378, 14.12.2013., 01.

[7]              Uredba Vijeća kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. Uredba Vijeća br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. SL L 347/884 20.12.2013.

[8]              Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006. SL L 347, 20.12.2013.

[9]              Uključujući Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006. SL L 347, 20.12.2013.

[10]             Delegirana uredba Komisije (EU) od 7. siječnja 2014. o Europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova; C(2013) 9651.

[11]             Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006. SL L 347, 20.12.2013.

[12]             Preporuka Vijeća od 26. travnja 2013. o uspostavljanju jamstva za mlade SL C 120, 26.4. 2013., 1.

[13]             Kao što su Vijeće Europe, Razvojna banka Vijeća Europe, Svjetska banka, Ujedinjeni narodi, UNICEF, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) i Zaklada otvoreno društvo.

[14]             Cilj projekta ROMACT koji je pokrenut u listopadu 2013. u otprilike 40 općina u 5 država članica je jačanje političke volje i kontinuiranog djelovanja politika na lokalnoj razini, poboljšanje demokratskog sudjelovanja i osnaživanje lokalnih romskih zajednica kako bi se potpomoglo stvaranje i provedba projekata uz potporu EU-a i nacionalnih fondova.

[15]             Programom ROMED koji je pokrenut 2011. i financiran u okviru programa za cjeloživotno učenje do sada je osposobljeno blizu 1300 posrednika u području školovanja, kulture i zdravlja. Za razdoblje 2013. - 2014., u posredovanju se stavlja naglasak na uspostavljanje kontakata s lokalnim nadležnim tijelima (općine, škole, itd.).

[16]             Segregacija u redovnim obrazovnim ustanovama koje pohađaju romska djeca: SK: 58 %, HU: 45 %, EL: 35 %, CZ: 33 %, BG: 29 %, RO: 26 %, FR: 24 %, ES: 10 %, IT: 8 %, PT: 7 %, PL: 3 %. - segregacija u školama s posebnim odgojno-obrazovnim programom: Romska djeca koja pohađaju škole s posebnim odgojno-obrazovnim programom uglavnom s Romima: CZ: 23 %, SK: 20 %, FR: 18 %, BG: 18 %, itd. Izvor: Agencija Europske unije za temeljna prava, Obrazovanje: Položaj Roma u 11 država članica Europske unije. Istraživanje o položaju Roma - Podaci u fokusu (izlazi 2014.).

[17]             Le Défenseur des Droits, Bilan d'application de la circulaire interministérielle du 26 août 2012 relative à l'anticipation et à l'accompagnement des opérations d'évacuation des campements illicites août 2012 –  mai 2013 (juin 2013).

[18]             Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. o priznavanju vrijednosti neformalnog i informalnog učenja u području mladih u Europi  (SL C 398/1, 22.12.2012.) potiče se korištenje instrumenata za priznavanje vještina i kvalifikacija koje su stečene takvim iskustvima učenja.

[19]             Agencija za temeljna prava, Siromaštvo i zapošljavanje: Položaj Roma u 11 država članica EU-a, Istraživanje o položaju Roma – Podaci u fokusu (izlazi 2014.)

[20]             U državama članicama koje sudjeluju u istraživanju, 21 % Romkinja, u usporedbi s 35 % Roma, primalo je plaću za svoj posao. Agencija za temeljna prava, Analiza Istraživanja o položaju Roma Agencije za temeljna prava prema spolu (rujan 2013.).

[21]             Udio Roma koji su bili izloženi diskriminaciji u posljednjih 5 godina u potrazi za zaposlenjem: CZ 74 %, EL 68 %, IT 66 %, FR 65 %, PL 64 %, PT  56%, HU 51 %, SK 49 %, BG 41 %, RO 39 %, ES 38 %. Agencija za temeljna prava, Siromaštvo i zapošljavanje: Položaj Roma u 11 država članica Europske unije. Istraživanje o položaju Roma - Podaci u fokusu (izlazi u 2014.).

[22] Primjerice, 59 % Romkinja u Bugarskoj, 47 % u Rumunjskoj te 38 % u Grčkoj reklo je da nema zdravstveno osiguranje u usporedbi s 22 % neromkinja u Bugarskoj i u Rumunjskoj te 7 % neromkinja u Grčkoj. Analiza agencije za temeljna prava prema spolu Istraživanja o položaju Roma Agencije za temeljna prava (rujan 2013.).

[23]             U svojoj objavi  "Poverty and social exclusion in the WHO European Union: Health systems respond." http://www.navarra.es/NR/rdonlyres/D4DFA3BA-F54F-40DE-8C5F-9F24A003868E/233965/2_Spain_06Feb09casopublicado2010.pdf

[24]             42 % Roma koji su sudjelovali u istraživanju izjavilo je da nema vodovod, kanalizaciju ili električnu energiju u vlastitom domu. Agencija za temeljna prava, Položaj Roma u 15 država članica Europske unije i Hrvatskoj (2013.).

[25]             Europski sud za ljudska prava (Yordanova i drugi protiv Bugarske presuda br. 25446/06 od 24. travnja 2012.), zaključio je da, iako su dotični Romi živjeli u nezakonitoj nastambi, njihovom deložacijom krši se članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima (o privatnom životu i privatnom vlasništvu): njihov objekt za stanovanje, unatoč tome što je nezakonito izgrađen, morao se smatrati njihovim vlasništvom i njihova deložacija bila je nerazmjerna. „U kontekstu članka 8., u slučajevima poput ovoga, posebnost podnositelja zahtjeva kao društvene skupine i njihove potrebe moraju biti relevantni čimbenici u procjeni razmjernosti koju su nacionalna nadležna tijela obvezna provesti.” Stajalište koje je Sud zauzeo u slučaju Yordanova potvrđeno je i dalje razvijeno u novijoj presudi u slučaju Winterstein i drugi protiv Francuske (Europski sud za ljudska prava, br. 27013/07 od 17. listopada 2013.) Sličnu povredu Europske konvencije o ljudskim pravima (članak 8.) uočila je pučka pravobraniteljica u Slovačkoj (Ombudswoman) pri ispitivanju prisilne deložacije i likvidacije nastambe Roma izvršenih 2012. u Kosicama, Slovačka (izvješće od 23. srpnja 2013.).

[26]             Smjernice o provedbi integriranih intervencija u stanovanju u korist marginaliziranih zajednica u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj od 28. siječnja 2011. http://ec.europa.eu/regional_policy/information/search/detail.cfm?LAN=EN&id=354&lang=en

[27]             Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Zajedničko izvješće Vijeća o primjeni Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. kojom se provodi načelo jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo („Direktiva o rasnoj jednakosti”) i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. kojom se uspostavlja opći okvir za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”).

[28]             Europski parlament skreće pozornost na položaj Romkinja u svojoj Rezoluciji o rodnim aspektima europskog okvira za nacionalne strategije uključivanja Roma donesenoj 10. prosinca 2013.

[29]             Preporukom Komisije „Ulaganje u djecu: prekidanje začaranog kruga djece u nepovoljnom položaju” C (2013) 778 od 20. veljače 2013. pružaju se  političke smjernice za pomoć EU-u i državama članicama da se usredotoče na uspješno socijalno ulaganje u djecu.

[30]             Uredba (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013 op. cit.

[31]             Od država članica zatraženo je da pozovu nacionalne kontaktne točke za Rome da sudjeluju u radnim tijelima raspravljajući o budućim programima ruralnog razvoja, kao i u budućim odborima za praćenje tih programa.

[32]             Za program Erasmus +  ostvareno je povećanje proračuna od 40 % (tj. 14,7 milijardi EUR) u razdoblju od 2014. - 2020. Projektima transnacionalne suradnje u okviru strateških partnerstava (ključna mjera II.) i budućih inicijativa (ključna mjera III.) naročito se može pomoći razvoju novih inovativnih pristupa kako bi se riješili izazovi u području obrazovanja s kojima se suočava romska zajednica.

[33]             http://romani.humanities.manchester.ac.uk/migrom/

[34]             Prema preporuci Komisije koju je iznijela u svojem četvrtom izvješću o praćenju nakon liberalizacije viznog režima za države Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Crna Gora i Srbija) COM(2013) 836 završna verzija, u skladu s izjavom Komisije od 8. studenoga 2010.

[35]             Uz sedam država članica EU-a, sljedeće države uključene u proces proširenja članovi su Desetljeća uključivanja Roma: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonije, Crna Gora i Srbija.

[36]             Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Napredak u provedbi nacionalnih strategija integracije Roma” COM(2013)454 od 26. lipnja 2013.

[37]             Uključujući kroz mrežu EURoma, koja se sastoji od predstavnika dvanaest država članica s ciljem promicanja korištenja strukturnih fondova za poboljšanje djelotvornosti politika koje se odnose na Rome te za promicanje njihovog socijalnog uključivanja.