Ovom se Komunikacijom Komisije Vijeću utvrđuje Akcijski plan za praćenje djelovanja povlaštenih trgovinskih sporazuma.

Akcijski plan za praćenje funkcioniranja povlaštenih trgovinskih sporazuma

SADRŽAJ

1. Uvod

2. Pravni okvir, obveze i načini upravljanja iz postojećeg sustava

3. Nedostaci postojećeg sustava

4. Pravni lijekovi

5. Sažetak

1.            UVOD

Cilj je pravilnog praćenja funkcioniranja povlaštenih sporazuma osigurati ispravnu provedbu pravnog okvira i primjenjivanje povlastica samo na uvoz proizvoda podrijetlom iz zemlje partnerice/zemlje korisnice ili dotične regije[1].

Komisija raspolaže znatnim pravima i ovlastima povezanima s obvezom nadzora i praćenja pravilne provedbe pravila o podrijetlu i pri provjeri zahtjeva za povrat ili otpust uvoznih carina. Nedovoljno praćenje može imati ozbiljne posljedice, poput „posebne situacije”[2] kao što je utvrđena u članku 239. Carinskog zakonika.

Stoga se praćenjem pridonosi zaštiti financijskih interesa EU-a i omogućuje poštena trgovina između EU-a i njegovih trgovinskih partnera.

Komisija u točki 3.2.1. Komunikacije COM(2005) 100 završna verzija od 16. ožujka 2005. predlaže da bi se na početku trebale utvrditi pravne osnove, tehnički modaliteti i financiranje troškova u vezi s praćenjem i da bi se trebala uspostaviti središnja točka kamo bi se usmjeravali podaci o praktičnoj upotrebi povlaštenih sporazuma (vidi točku 2.2.).  Otada je Komisija uspostavila radnu skupinu[3] za praćenje provedbe pravila o podrijetlu i ta skupina djeluje kao „središnja točka”.

2.            PRAVNI OKVIR, OBVEZE I NAČINI UPRAVLJANJA U OKVIRU POSTOJEĆEG SUSTAVA

2.1          Pravni okvir

2.1.1      Autonomni i bilateralni povlašteni sporazumi

Općim se sustavom povlastica (OSP)[4] predviđa pravni okvir za praćenje, uključujući posjete radi provjere Komisije ili carinskih dužnosnika država članica.

Odlukom o prekomorskim zemljama i područjima (PZP)[5] ne predviđa se pravni okvir za praćenje, no bit će predviđen u budućoj „Odluci o prekomorskom pridruživanju”[6].

Do konačnog sklapanja i primjene revidiranog Sporazuma o gospodarskom partnerstvu (SGP) s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama od 1. siječnja 2008. primjenjuje se jednostrani režim iz Uredbe o pristupu tržištu (MAR)[7]. U Prilogu I. MAR-u naveden je popis regija ili država koje su završile pregovore u smislu članka 2. stavka 2., dok se člankom 4. stavkom 3. predviđa pravni okvir za praćenje provedbe pravila o podrijetlu u odnosu na trgovinu s tim regijama i državama. Međutim, od 1. listopada 2014. popis će se ograničiti na zemlje na koje se primjenjuje SGP i smanjit će se opseg praćenja iz MAR-a. Kao posljedica toga, zemlje AKP-a koje su korisnice u okviru MAR-a bit će samo one zemlje partnerice iz SGP-a obuhvaćene tim bilateralnim sporazumima.

Izričite odredbe o praćenju ne nalaze se ni u jednom drugom autonomnom ili povlaštenom sporazumu (osim OSP-a, Odluke o prekomorskim pridruživanju i MAR-a).

2.1.2      Klauzula o upravljanju administrativnim pogreškama

Ako se tijekom praćenja zemalja korisnica/partnerica pokaže da zbog pogrešaka u upravljanju povlaštenim sporazumima nisu naplaćene uvozne carine EU-a, može se pokrenuti klauzula o upravljanju administrativnim pogreškama. U skladu s tom klauzulom, za koju EU predlaže da se uključi u nove povlaštene trgovinske sporazume o kojima teku pregovori, ugovorna stranka koja je suočena s takvim gubicima može zahtijevati da odgovarajuće tijelo koje je za takve slučajeve predviđeno sporazumom ispita moguće mjere kako bi se situacija riješila.

2.1.3      Carinska suradnja, uzajamna administrativna pomoć i privremeno povlačenje povlastica

U povlaštene su trgovinske sporazume obično uključene odredbe o carinskoj suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći[8] koje se odnose na redovitu razmjenu podataka i vezu kojom se osigurava pravilna primjena carinskog zakonodavstva, osobito sprečavanjem, istraživanjem i borbom protiv nezakonitih aktivnosti.

Tim se odredbama pod određenim uvjetima predviđa privremeno povlačenje ili obustava povlastica ako zemlja korisnica/partnerica:

· više puta propusti provjeriti status podrijetla[9],

· više puta odbije provesti naknadnu provjeru dokaza o podrijetlu i/ili poručiti rezultate povjere ili to nepotrebno odgađa  i

· više puta odbije izdati odobrenje za posjete radi provjere (koje pokreće OLAF i/ili države članice) kojima bi se provjerila vjerodostojnost dokumenata ili točnost podataka bitnih za odobravanje povlaštenog tretmana ili to nepotrebno odgađa.

Te su odredbe uključene u Uredbu o OSP-u[10] i buduću Odluku o prekomorskom pridruživanju[11] te se predlaže njihovo uključivanje i u nove povlaštene sporazume.

2.1.4      Postupci zbog povrede protiv država članica

Do ozbiljnih nepravilnosti u funkcioniranju povlaštenih trgovinskih sporazuma može doći i zato što država članica ne poštuje zakonodavstvo EU-a. Ako se to utvrdi, Komisija može pokrenuti postupak zbog neispunjenja obveze iz članka 258. UFEU-a.

2.2          Obveze Komisije

Komisija mora osigurati ispravnu provedbu povlaštenih trgovinskih sporazuma.

Čak i ako se u sporazumima praćenje izričito ne spominje, oni mogu podrazumijevati određene mogućnosti za Komisiju, uključujući sljedeće:

· dijalog u Zajedničkom odboru ili Odboru za suradnju,

· zahtjeve za opće informacije i

· upozorenje uvoznicima iz EU-a ako se sumnja u ispravnu provedbu sporazuma.

Kako bi se osigurala djelotvornost i učinkovitost povlaštenih pravila o podrijetlu, nedostatke treba razmotriti i ispraviti. Osiguranje poštovanja povlaštenih pravila o podrijetlu, uključujući pravila o administrativnoj suradnji, ključno je za vjerodostojnost provedbe bilo kojeg budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini i pregovore o njima.

2.3          Načini upravljanja

2.3.1      Sustav periodičnog izvješćivanja

Informacije koje dostave države članice i koje se prikupljaju s pomoću sustava periodičnog izvješćivanja Komisije uglavnom se odnose na broj provjera zatraženih po zemlji korisnici, dobivene odgovore i poštovanje rokova za odgovor.

Podaci se ocjenjuju te se odabiru zemlje korisnice/partnerice za sastanke o praćenju na kojima sudjeluju stručnjaci iz država članica i to za svaki slučaj posebno. Komisija trenutačno razmatra mogućnost uspostave baze podataka u svrhu praćenja.

2.3.2      Baza podataka sustava upravljanja uzorcima (SMS)

Sporazumi kojima se predviđaju trgovinske povlastice obično obuhvaćaju, u poglavlju o administrativnoj suradnji, odredbu kojom se zahtijeva da zemlje korisnice/partnerice Komisiji proslijede uzorke otisaka pečata kojima se koriste njihove vlasti pri izdavanju potvrda o kretanju robe ili potvrda o podrijetlu.

U svojoj bazi podataka sustava upravljanja uzorcima (SMS) Komisija te uzorke pohranjuje zajedno s imenima tijela koja su ovlaštena izdati i provjeriti dokaz o podrijetlu. Baza podataka neprestano se ažurira i dostupna je carinskim tijelima država članica pri carinjenju robe ili procjeni potrebe za slanjem zahtjeva za provjeru zemlji korisnici/partnerici.

2.3.3      Obavijest za uvoznike

U slučajevima opravdane sumnje podrijetlu proizvoda uvezenih na temelju povlaštenih tarifnih sporazuma Komisija u Službenom listu može objaviti obavijest za uvoznike[12]. Osobe odgovorne za carinski dug u slučajevima neispravnih dokaza o podrijetlu ne mogu se pozivati na dobru vjeru ako je Komisija objavila obavijest kojom upućuje na to da postoji osnova za sumnju da dotična država članica nepravilno provodi sporazum[13].

2.3.4      Sustav registriranih izvoznika (REX)

Komisija trenutačno dovršava infrastrukturu u području informacijske tehnologije potrebnu za sustav registriranih izvoznika (REX) kojim bi trebale biti obuhvaćene zemlje korisnice iz OSP-a i izvoznici iz PZP-a od 1. siječnja 2017. i koji će se kasnije primjenjivati u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini.

Umjesto da nadležna tijela izdaju dokaze o podrijetlu, izvoznici iz zemalja korisnica iz PZP-a izdavat će izjave o podrijetlu kao:

i. registrirani izvoznici — ako vrijednost pošiljke prelazi 6 000 EUR ili

ii. neregistrirani izvoznici — ako vrijednost pošiljke ne prelazi 6 000 EUR.

U sustav će biti uključena središnja baza podataka s informacijama koje dostavljaju zemlje korisnice (i tijela države članice koja se koriste istim sustavom davanja ovlaštenja za bilateralnu kumulaciju).

Kako bi se osiguralo poštovanje pravila o podrijetlu, zemlje korisnice provjerit će status podrijetla robe na zahtjev carinskih tijela države članice te će provoditi redovite kontrole i revizije izvoznika na njihovu inicijativu.

3.            NEDOSTACI POSTOJEĆEG SUSTAVA

Postojeće aktivnosti praćenja imaju sljedeće nedostatke:

· sustav periodičnog izvješćivanja uglavnom je usmjeren na prikupljanje kvantitativnih podataka o formalnostima u vezi s administrativnom suradnjom i samo u manjoj mjeri osigurava poštovanje pravila o podrijetlu;

· za sada ne postoji sustav periodičnog izvješćivanja o tome kako zemlje korisnice provjeravaju povlašteno podrijetlo i upravljanju njime;

· podaci koji se trenutačno upotrebljavaju za praćenje uglavnom su dobiveni od država članica i u nekim slučajevima od drugih službi Komisije. Drugi se izvori ne upotrebljavaju i još uvijek nije bilo niti jednog posjeta radi provjere u skladu s Komunikacijom COM(2005) 100;

· o utvrđenim se nedostacima razmatra u pisanom obliku ili na sastancima o praćenju između Komisije, država članica i dotičnih zemalja korisnica/partnerica. Takvi se sastanci trenutačno organiziraju za svaki slučaj posebno uz sastanke odbora uspostavljene u bilateralnim sporazumima; za sada se ne upotrebljavaju drugi načini rješavanja nedostataka; 

· aktivnošću praćenja u okviru Komisije nisu obuhvaćene mjere država članica kojima bi se osiguralo poštovanje pravila o podrijetlu, osobito pri izdavanju dokaza o podrijetlu i

· u zajednički sustav za upravljanje rizikom[14] nisu uključeni profili rizičnosti za pravila o podrijetlu.

Kumulativni učinak tih nedostataka potiče Komisiju da nastavi poboljšavanje postojećeg sustava.

4.            PRAVNI LIJEKOVI

Kako bi se uklonili nedostaci postojećeg sustava, važno je usredotočiti se na sljedeće ciljeve.

Poboljšanje prikupljanja podataka i utvrđivanje propusta u provedbi

4.1.1      Prikupljanje i analiza podataka

Informacije mjerodavne za praćenje trebale bi biti dopunjene podacima iz Integrirane baze statističkih podataka (ISDB), baza podataka COMEXT-a, COMTRADE-a i TARIC-a i podacima iz država članica.

Prvi bi korak Komisije trebala biti provedba opće procjene dostupnih podataka o 89 zemalja korisnica iz PZP-a, s naglaskom na mogućim rizicima uzrokovanima trgovinskim tokovima i razlikama u stopama carine te uzimajući u obzir podatke iz država članica.

Kasnije bi se mogle ocijeniti informacije o drugim zemljama korisnicama/partnericama.

4.1.2      Odabir zemalja za daljnje praćenje

Na osnovi te procjene Komisija će odabrati ograničen broj zemalja korisnica/partnerica za detaljnije praćenje. U slučaju zemalja partnerica u čijim povlaštenim sporazumima nema izričitih odredaba povezanih s praćenjem, zemlja partnerica morala bi se izričito složiti da bude predmet takvog praćenja.

Od 2014. Komisija će predlagati godišnje planove praćenja usmjerene na zemlje i proizvode za koje se detaljnije praćenje smatra korisnim, s određenom fleksibilnošću za kratkoročne potrebe i rizike.

4.1.3      Upitnici

Komisija će odabranim zemljama poslati detaljne upitnike o praktičnom upravljanju pravilima o podrijetlu i izdavanju dokaza o povlaštenom podrijetlu.

Pitanja će biti prilagođena posebnim okolnostima i operacijama, osobito nakon što se uspostavi sustav REX.

Pitanja će se ocijeniti i upotrijebiti za pripremu sastanaka o praćenju i posjeta.

4.2 Poduzimanje korektivnih mjera

4.2.1      Sastanci o praćenju, posjeti radi praćenja i Zajednički odbor ili Odbor za suradnju

Jednom kad se podaci (vidi točku 4.1.1.) i odgovori na upitnik ocijene (vidi točku 4.1.3.), Komisija će za svaki slučaj posebno odlučiti hoće li se organizirati:

· sastanci o praćenju,

· posjeti radi praćenja dotičnoj zemlji ili

· rasprave Zajedničkog odbora ili Odbora za suradnju

kako bi se razmotrila sva pitanja u vezi s pravilnom primjenom povlaštenih pravila o podrijetlu i dala detaljna objašnjenja radi jačanja svijesti i pružanja smjernica.

Za svaki će slučaj Komisija sastaviti detaljno izvješće koje će se proslijediti zemlji korisnici/partnerici, a čiji će se zaključci uključiti u plan praćenja za sljedeću godinu.

4.2.2      Upotreba korektivnih i zaštitnih mehanizama

Ovisno o rezultatima poboljšanog postupka praćenja (vidi točku 4.2.1), Komisija bi trebala odlučiti o mjerama koje treba poduzeti – ako je moguće u suradnji sa zemljom korisnicom/partnericom – kako bi se razmotrili utvrđeni rizici. Mjere mogu uključivati sljedeće:

· pružanje dodatnog ciljnog osposobljavanja tehničke pomoći nadležnim dužnosnicima,

· izdavanje obavijesti za uvoznike (vidi točku 2.3.3) ili

· ako je pravni lijek predviđen dotičnim povlaštenim sporazumom, privremeno povlačenje ili obustava povlastica.

4.2.3      Profili rizičnosti

Komisija će isto tako ocijeniti trebaju li se razviti i provesti zajednički profili rizičnosti za podrijetlo, i bude li to trebalo, u kakvom obliku. Nastavit će se i rad na uspostavi i ažuriranju učinkovitih zajedničkih standarda revizije[15] i naknadnih kontrola s pomoću projekta konvergencije kontrolnih standarda i vodiča za carinsku reviziju.

4.2.4      Praćenje aktivnosti država članica

Potreba za pravilnom i ujednačenom primjenom carinskog zakonodavstva EU-a nije ograničena na odredbe koje se odnose na vlastita sredstva, nego se odnosi na sve aspekte carinskih propisa. Radi vjerodostojnosti u odnosima između Unije i zemalja korisnica/partnerica Komisija bi trebala pratiti i režime država članica o izdavanju dokaza o podrijetlu. To je osobito važno kad je riječ o osiguranju sljedivosti povlaštenog podrijetla u svrhu kumulacije. Roba koja napušta državu članicu može se upotrijebiti u proizvodnji proizvoda u zemlji korisnici/partnerici iz koje se zatim ti proizvodi vraćaju u skladu s režimima kumulacije.

Komisija će svim državama članicama poslati upitnike o praktičnom upravljanju pravilima o podrijetlu i izdavanju dokaza o povlaštenom podrijetlu. Na osnovi njihovih odgovora i drugih dostupnih podataka Komisija će odlučiti o odgovarajućim mjerama.

4.2.5      Izmjena provedbenih odredaba Carinskog zakonika[16], autonomnih sporazuma i bilateralnih povlaštenih sporazuma

Pri procjeni privremenog povlačenja ili obustave povlastica iz Uredbe o OSP-u Komisija bi trebala uzeti u obzir mogu li se te mjere u određenim okolnostima primijeniti isključivo na određene tarifne brojeve. Ta je mogućnost predviđena u člancima 15., 19. i 21. Uredbe o OSP-u. U odnosu na mjere kojima bi se obuhvatio sav povlašteni uvoz iz jedne zemlje korisnice ili više njih privremeno povlačenje ili obustava određenih tarifnih brojeva mogao bi biti djelotvorniji i učinkovitiji način rješavanja problematičnih područja, ako se ona odnose isključivo na određene tarifne brojeve.

Moglo bi se razmisliti i o tome može li se pravni okvir za praćenje uvesti u druge autonomne sporazume ili se o njemu može pregovarati u okviru bilateralnih povlaštenih sporazuma. U potonjem slučaju tom bi pristupu bila bi potrebna pažljiva daljnja ocjena.

Osim toga, Komisija bi trebala detaljnije ocijeniti kako se sustav periodičnog izvješćivanja o tome kako zemlje korisnice provjeravaju povlašteno podrijetlo i upravljanju njime (iz točke 3.2.1. Komunikacije COM(2005) 100) može uključiti u različite povlaštene sporazume.

4.3 Načini i daljnje aktivnosti

4.3.1      Financiranje

Navedene aktivnosti praćenja doprinijet će ciljevima višegodišnjeg programa Carina 2020.[17] te će se predložiti financiranje za:

i.       putne troškove stručnjaka iz država članica koji sudjeluju na sastancima i misijama praćenja i

ii.      razvoj programa za informacijsku tehnologiju i baza podataka.

Aktivnosti osposobljavanja za zemlje korisnice/partnerice mogu se financirati iz programa vanjske pomoći EU-a za razdoblje 2014. – 2020.[18]

4.3.         Izvješćivanje i razmjena informacija

Na kraju svake kalendarske godine Komisija će objaviti izvješće o svojim aktivnostima praćenja te će državama članicama proslijediti sve relevantne podatke koje je prikupila.

5.            SADRŽAJ

Bolje praćenje funkcioniranja povlaštenih trgovinskih sporazuma trebalo bi se postići:

· sustavima periodičnog izvješćivanja koji se primjenjuju na zemlje korisnice/partnerice i države članice,

· poboljšanim prikupljanjem podataka i

· analizom dostupnih informacija te utvrđivanjem zemalja i proizvoda za koje se pokaže da je potrebno daljnje praćenje.

To bi se praćenje trebalo provoditi s pomoću:

· kontakata s dotičnim zemljama,

· upitnika i

· sastanaka o praćenju i posjeta ako je potrebno.

Na temelju rezultata navedenih mjera Komisija će ocijeniti potrebu za daljnjim djelovanjem.

Provedba ovog akcijskog plana trebala bi početi odmah nakon donošenja ove Komunikacije.

Komisija poziva Vijeće da u potpunosti podrži aktivnosti utvrđene u ovoj Komunikaciji.

[1]     Zemlje koje se koriste autonomnim trgovinskim mjerama nazivaju se „zemlje korisnice”, dok se one s kojima je EU potpisao bilateralne povlaštene sporazume nazivaju „zemlje partnerice”.

[2]     Posebna situacija proizlazi iz okolnosti u kojima se dotičnoj osobi ne mogu pripisati prijevara ili očita nemarnost.

[3]     Radna skupina uspostavljena je izmjenom organigrama Glavne uprave TAXUD u rujnu 2013.

[4]     Trenutačno članak 97.k i od 1. siječnja 2017. članci 68. i 69. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 (provedbene odredbe Carinskog zakonika), kako su izmijenjeni Uredbom (EU) br. 1063/2010.

[5]     Odluka Vijeća br. 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici (SL L 314, 30.11.2001.).

[6]     Članak 51. priloga VI. prijedlogu Odluke o prekomorskom pridruživanju (COM(2012) 362 završna verzija, 16.7.2012.).

[7]     Uredba Vijeća (EZ) br. 1528/2007.

[8]     OLAF je nadležan za potonje.

[9]     Npr. da su proizvod/proizvodi stvarno podrijetlom iz regije ili države za koju je povlastica izdana.

[10]    Članak 21. Uredbe (EU) br. 978/2012 (SL L 303, 31.10.2012.).

[11]    Članak 46. prijedloga Odluke o prekomorskom pridruživanju (COM(2012) 362 završna verzija, 16.7.2012.).

[12]    Vidi Komunikaciju 2012/C 332/01 (SL C 332, 30.10.2012., str. 1.).

[13]    Vidi članak 220. stavak 2. točku (b) Carinskog zakonika.

[14] Dana 8. siječnja 2013. Komisija je donijela Komunikaciju o upravljanju rizicima u carinskim pitanjima i sigurnošću opskrbnog lanca (COM/2012/793). Njome je utvrđena strategija kojom se  omogućuje da carinska služba bolje rješava rizike povezane s robom kojom se trguje u međunarodnom opskrbnom lancu.

[15] Carinske provjere određene su kao prioriteti na temelju članka 5. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ.

.

[16]    Uredba (EEZ) br. 2454/93.

[17]    Uredba (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ.

[18]    Instrument za razvojnu suradnju, Europski razvojni fond (2014. – 2020.), Europski instrument za susjedstvo, Panafrički instrument. Zakonodavni prijedlozi za financiranje tih mjera još su u pripremi.