SADRŽAJ

1........... UVOD.......................................................................................................................... 3

2........... TRENDOVI U OSIGURANJU KVALITETE OD 2009........................................... 4

2.1........ Kako je osiguranje kvalitete pomoglo akademskoj zajednici, studentima i drugim dionicima u ostvarivanju ciljeva kvalitete?........................................................................................................... 4

2.2........ Kako je osiguranje kvalitete pomoglo institucijama da prošire pristup i osiguraju da studenti završe studij?...................................................................................................................................... 5

2.3........ Kako je osiguranje kvalitete pomoglo institucijama visokog obrazovanja da studentima osiguraju visokokvalitetne, potrebne vještine?............................................................................. 6

2.4........ Podržavaju li se osiguranjem kvalitete mobilnost studenata i internacionalizacija?..... 7

3........... ZAKLJUČCI – POTPORA EU-A JAČANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU………………………………………………………………... ….9

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Izvješće o napretku u osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju

(Tekst značajan za EGP)

1.           Uvod

Europsko visoko obrazovanje suočava se sa značajnim izazovima. Europska komisija je u nizu nedavnih strateških dokumenata istaknula te izazove: povećanje broja studenata, poboljšanje kvalitete i usklađivanje poučavanja i učenja sa širim društvenim potrebama te potrebama tržišta rada[1]; prilagođavanje globalizaciji i povećanju broja studenata i institucija visokog obrazovanja u cijelom svijetu, ugrožavanje vodećeg položaja Europe u obrazovanju u svijetu [2] i povećanje i širenje pružanja visokog obrazovanja uporabom novih tehnologija kao što su masovni otvoreni mrežni tečajevi (MOOCs) te virtualno ili mješovito učenje[3]. Istraživanje PIACC o vještinama odraslih[4] ukazalo je na razlike u razini vještina diplomanata u različitim zemljama. S obzirom na te izazove, od ključne je važnosti održati i poboljšati kvalitetu visokog obrazovanja, razvojem modernih institucija visokog obrazovanja (IVO) u kojima se studentima pružaju vještine visoke razine te koje potiču gospodarski i društveni razvoj, pomažući tako u ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020. koji uključuju bolje poslove i veći rast.

Institucije visokog obrazovanja odgovorne su za kvalitetu koju nude (utvrđujući,  prateći i obnavljajući ciljeve kvalitete putem „internog“ osiguranja kvalitete). Njih podržavaju vanjske agencije koje ocjenjuju standarde kvalitete, vrednujući institucije, akreditirajući programe te uspoređujući njihov rad s radom drugih institucija visokog obrazovanja („vanjsko“ osiguranje kvalitete). No javna tijela dužna su osigurati da kvaliteta pojedinih institucija i njihova sustava visokog obrazovanja u cjelini odgovara svrsi. Okvirom nacionalnih i europskih alata i suradnje jača se povjerenje u sustavima. Mehanizmi za osiguranje kvalitete nužni su stoga za pomoć institucijama i kreatorima politika u uspješnom provođenju svojih reformi.

Ovo izvješće uslijedilo je nakon prvog izvješća koje je objavljeno 2009.[5] kao odgovor na poziv Europskog parlamenta i Vijeća u 2006. da se dostavi izvješće o napretku u osiguranju kvalitete [6]. Temeljeći se na nalazima izvješća iz 2009. –  u kojem je utvrđena potreba da osiguranje kvalitete bude učinkovitije i transparentnije za korisnike, da se jasno poveže sa širim prioritetima visokog obrazovanje te da se razvije prekogranična suradnja u cilju unaprjeđenja kvalitete – i oslanjajući se na veliki broj izvora, u izvješću se ističe mogućnost da osiguranje kvalitete može igrati aktivniju ulogu u podržavanju reformi na razini sustava i institucijskoj razini te se predlažu djelovanja EU-a u svrhu potpore institucijama i državama članicama.

Često se smatra da se kod osiguranja kvalitete naglasak stavlja na proces, a ne na sadržaj. Ipak, osiguranje kvalitete još uvijek ima neograničene mogućnosti podržavanja institucija u ostvarivanju njihovih ciljeva. Osiguranje kvalitete koje je prilagođeno viziji i prioritetima svake institucije visokog obrazovanja potaknut će veću različitost i specijalizaciju institucija visokog obrazovanja i promicat će veću suradnju s dionicima kao i odgovornost prema njima, sustavno ugrađujući postignute rezultate u strateško odlučivanje, s naglaskom na trajni napredak. U tijeku su promjene. Nadležnost nekih agencija za osiguranje kvalitete proširuje se na preispitivanje širih ciljeva visokog obrazovanja kao što su širenje pristupa, cjeloživotno učenje, internacionalizacija itd.[7] U nekim slučajevima, doktorski studiji[8] i strategije ljudskih resursa[9] također su predmetom preispitivanja kvalitete. U okviru vanjskog osiguranja kvalitete u tijeku je promjena s tradicionalnog naglaska na akreditaciju pojedinih programa koje nudi institucija na vrednovanje institucije u cijelosti. Unutar velike većine (69%) sustava osiguranja kvalitete naglasak se stavlja na kombinaciju institucijskog vrednovanja i akreditacije programa, dok se rastuća manjina usmjerila isključivo na institucijsko vrednovanje[10]. To je obećavajuće za budućnost osiguranja kvalitete, jer se institucijskim vrednovanjem profesori i institucije visokog obrazovanja potiču na izradu nastavnih programa i osiguranje njihove kvalitete, izbjegavajući potrebu za formalnom, vanjskom akreditacijom svakog pojedinog programa i omogućujući im da se brzo prilagode promjenama na tržištu rada te promjenama u sastavu studentske populacije.

2.           TRENDOVI U OSIGURANJU KVALITETE OD 2009.            

2.1.        Kako je osiguranje kvalitete pomoglo akademskoj zajednici, studentima i drugim dionicima u ostvarivanju ciljeva kvalitete?

U velikoj većini institucija visokog obrazovanja uspostavljene su jasne strukture i postupci osiguranja kvalitete (u istraživanju iz 2010. samo 5% institucija nije imalo izjavu o politici kvalitete)[11]. Više od 75% institucija visokog obrazovanja ima javnu strategiju za kontinuirano jačanje kvalitete, a u CZ, DK, ES, IT, FI, LU i NL taj broj iznosi 100%[12]. Ipak institucije se bore s tim kako se odmaknuti od usmjerenosti na postupak i uspostaviti istinsku  kulturu trajnog unaprjeđenja kvalitete[13]. Osmišljavanje osiguranja kvalitete koje omogućuje proces trajnog dotoka povratnih informacija u strateško usmjerenje institucije, s jasnom odgovornošću na svim razinama, još uvijek predstavlja izazov[14]. 

Prema istraživanju QUEST-a, uključenost studenata u poboljšanje kvalitete raste, s oko 85% studenata koji imaju priliku sudjelovati u vrednovanjima. Velik broj njih vjeruje da ta vrednovanja utječu na kvalitetu obrazovanja[15]. Studenti su u 2012. bili „vrlo uuključeni“ ili „jednaki partneri“ u osiguranju kvalitete u 17 zemalja (u usporedbi s 9 zemalja u 2009.), ali njihova uključenost ne razlikuje se samo ovisno o zemlji, već i unutar nacionalnih sustava. U mnogim institucijama visokog obrazovanja ona je ograničena na formalnu nazočnost i promatranje.[16]

U mnogim zemljama postoji formalni uvjet da poslodavci moraju sudjelovati u vanjskom osiguranju kvalitete (BE-fr, BG, CZ, DE, DK, EE, EL, FR, IT, LT, LV, PT, UK-Sc). [17] Međutim, njihova aktivna uključenost u poboljšanje kvalitete sudjelovanjem, na primjer, u institucijskim revizijama nije raširena: poslodavci sudjeluju u skupinama za vanjsku reviziju samo u BE(fr), DE, EL, FI, LV (za profesionalne programe), LT i UK (ovisno o institucijama)[18].

Vrlo je vjerojatno da će i vanjski dionici biti uključeni na razini razmjene informacija, a ne kao aktivni partneri u unutarnjem osiguranju kvalitete u instituciji.

Objavom rezultata osiguranja kvalitete potiče se poboljšanje kvalitete te pridonosi izgradnji povjerenja i transparentnosti, ali tendencija ka objavi samo pozitivnih rezultata (BE-nl, CY, CZ, ES, FR, HR, LT, MT, PL, UK) nije korisna. U samo 12 slučajeva (BE-de, BE-fr, DK, EE, FI, HR, IE, IT, LU, LV, PT, SK) više od jedne četvrtine institucija objavljuju svoja kritična izvješća.[19] Informacije često nisu lako razumljive ili dostupne, zbog čega je njihova vrijednost ograničena.[20]

Na europskoj razini, Europski standardi i smjernice (ESG), razvijeni u 2005., pomogli su u usklađivanju osiguranja kvalitete među zemljama te su osigurali okvir za suradnju među agencijama za osiguranje kvalitete. Međutim, njihova postojeća generička priroda znači da se shvaćaju na različite načine i primjenjuju nejednako. Na institucijskoj razini njihov ulazak i učinak su ograničeni. Samo 12% ispitanika iz istraživanja EURASHE-a smatralo je ESG korisnim za profesore, a samo 10% ispitanika korisnim za studente, diplomante ili poslodavce[21]. Mnoge institucije visokog obrazovanja smatraju da iako postoje generički okviri, nema dovoljno praktičnih savjeta o tome kako razviti snažnu kulturu kvalitete[22]. Studenti u velikoj mjeri nisu svjesni postojanja tih standarda i smjernica (59,7 % ih je izjavilo da o tome ne znaju ništa, a 23,9 % da o tome znaju vrlo malo)[23]. U tijeku je revizija Europskih standarda i smjernica, u skladu sa zahtjevima s ministarske konferencije održane u Bukureštu u 2012., u cilju unaprjeđenja njihove jasnoće, primjenjivosti, korisnosti i opsega[24]. Revizija predstavlja priliku za jačanje institucijskog odgovora na izazove kao što su proširenje sudjelovanja, smanjenje stope prijevremenog napuštanja školovanja, poboljšanje zapošljivosti itd. te za to da se osiguranjem kvalitete potakne razvoj snažne kulture kvalitete i istinskog angažmana akademske zajednice.

2.2.        Kako je osiguranje kvalitete pomoglo institucijama da prošire pristup i osiguraju da studenti završe studij?

Kako bi ostvarila ciljeve strategije Europa 2020. te nacionalne ciljeve za povećanje broja diplomanata i time smanjila jaz među vještinama, Europa mora privući veći dio društva u visoko obrazovanje. Osiguranjem kvalitete moraju se podržati institucije prilikom preispitivanja i jačanja kvalitete i učinka njihovih politika za privlačenje studenata te  utjecaja tih politika na širi pristup. Međutim, početno istraživanje pokazuje malo dokaza da agencije za osiguranje kvalitete podržavaju institucije u širenju pristupa putem inovativnijih pristupa upisu, primjerice, putem priznavanja prethodnog obrazovanja, što studentima omogućuje da dokumentiraju i prenose bodove iz programa od kojih su odustali ili razvojem načina pristupa iz strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i drugih podsektora obrazovanja [25].

Kvaliteta strategija institucija visokog obrazovanja za sprječavanje prijevremenog napuštanja školovanja[26] i poticanje zadržavanja, s pokazateljima ili ciljevima za mjerenje napretka, utječe na vjerojatnost da će studenti uspješno završiti školovanje. Uključivanje studenata u izradu programa i razvoj kurikuluma može dovesti do boljih rezultata za studente. Međutim, samo 50% institucija visokog obrazovanja to čini te samo 40% njih koristi studentske ankete za mjerenje opterećenja.[27] Sustavima za praćenje napretka studenata - kao u BE-nl, DK, DE, IE i UK - mogu se utvrditi elementi rizika i oni se mogu usmjeriti na intervencije za poboljšanje rezultata učenja. Praćenje ostvarenja ciljeva završetka studija, kao što to čini polovica sustava za osiguranje kvalitete u EU-u (BE de, BE-fr, BE-nl, EE, EL, FI, IT, LT, HU, PT, SI, IS, LI, NO),  ili povezivanje stopa završetka s financiranjem, što čini mali broj zemalja, (AT, BE-nl, CZ, DK, I, DE, IT, NL, SE, UK-Sc)[28], potiče institucije visokog obrazovanja da prate i poboljšaju svoj uspjeh u sprječavanju napuštanja školovanja.

Trenutno samo 40% institucija visokog obrazovanja redovito vrednuje svoje usluge potpore studentima.[29] Dok gotovo svi nude obrazovnu potporu u obliku tutora, mentora, usmjeravanja i savjetovanja, samo nešto više od polovica njih vrednuje njihov rad. Sličan se uzorak može primijetiti u odnosu na potporu u knjižnicama, informatičkim učionicama ili laboratorijima.

2.3.        Kako je osiguranje kvalitete pomoglo institucijama visokog obrazovanja da studentima osiguraju visokokvalitetne, potrebne vještine?

Prelazak na učenje usmjereno na studente jedna je od najsloženijih nedavno provedenih reformi. Dok većina institucija visokog obrazovanja definira studijske programe u odnosu na planirane ishode učenja za studente, izazov je uključiti rezultate učenja u poučavanje, učenje i ocjenjivanje. Osiguranjem kvalitete institucije visokog obrazovanja potiču se da podrže profesore u toj zadaći (npr. obavezno osposobljavanje profesora u korištenju ishoda učenja u AT, BE-fr, CZ, IE, LV, RO, UK)[30]. Primjena osiguranja kvalitete na izradu programa može profesorima pomoći da izrade i ocjenjuju predmete na temelju jasnih i relevantnih ishoda i da dosljedno dodjeljuju bodove. Međutim, to se obično ne čini u okviru vanjske akreditacije programa.[31] Osiguravanjem ispravne primjene drugih alata za transparentnost koji se temelje na ishodima učenja – kvalifikacijski okviri, Europski sustav prijenosa bodova (ECTS), dodatak diplomi – osiguranje kvalitete može podržati ishode učenja kao temelje za pružanje visokog obrazovanja te tako podržati bolje priznavanje akademskih kvalifikacija iz drugih zemalja[32].

Većina institucija visokog obrazovanja koristi osiguranje kvalitete za vrednovanje i razvoj vještina i kvalifikacija koje se odnose na poučavanje, ali istraživačke aktivnosti još uvijek prevladavaju nad poučavanjem kada se radi o napredovanju u akademskoj karijeri te samo jedna četvrtina institucija visokog obrazovanja svojim profesorima omogućuje obavezno osposobljavanje[33]. Osiguranjem kvalitete može se podržati razvoj nacionalnih i institucionalnih strategija kojima se promiče osposobljavanje zaposlenika, priznati vještine poučavanja u razvoju karijere, promicati dodjela nagrada za profesore ili stipendije za stručno usavršavanje te poticati stjecanje međunarodnog iskustva[34].

Novi načini poučavanja, kao što je mješovito učenje ili masovni otvoreni mrežni tečajevi (MOOCs), imaju potencijal promijeniti način prenošenja znanja. Okviri za osiguranje kvalitete i institucije moraju biti fleksibilni kako bi mogli institucijama pružiti potporu u prihvaćanju različitih oblika inovativnih načina poučavanja, prilagođavajući svoje pojmove kvalitete i razvijajući nove pokazatelje za omogućavanje tih promjena. Institucijskim vrednovanjem institucijama bi se trebala dati podrška da planiraju i dodjeljuju sredstva za razvoj novih načina poučavanja, da povećavaju svoju privlačnost, razvijaju specijalizirane usluge i da se približe učenicima izvan sustava formalnog obrazovanja. Neke zemlje – ES, IT, NO – trenutno istražuju mogućnosti da tijela za osiguranje kvalitete ocjenjuju masovne otvorene mrežne tečajeve (MOOCs).

Mnogim institucijama teško je sustavno uključiti poslodavce u pripremu i provedbu kurikuluma, na primjer osiguranjem da rasporedi dovedu do jasnih ishoda učenja. Osiguranjem kvalitete podržavaju se institucije da uključe poslodavce u osmišljavanje programa učenja temeljenog na radu koji se temelje na relevantnim ishodima učenja i metodama ocjenjivanja. U nekim zemljama (BE-fr, BG, DK, EE, AT, NO, CH) institucije visokog obrazovanja moraju pokazati da uključuju poslodavce u osmišljavanje programa[35]. Sustavnom suradnjom sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem, institucije visokog obrazovanja i agencije za osiguranje kvalitete mogu podržati taj cilj i pomoći u razvoj fleksibilnijih načina učenja.

Kako bi se osiguralo da diplomanti steknu odgovarajuće vještine za tržište rada te kako bi se smanjio nesklad vještina, osiguranje kvalitete može se upotrijebiti kao dokaz da studijski programi zadovoljavaju potrebe tržišta. U BG, CZ, IT, AT i SI, od institucija visokog obrazovanja može se tražiti da pokažu da njihovi programi odgovaraju na postojeću potrebu[36]. Osiguranjem kvalitete mogu se podržati institucije visokog obrazovanja da ugrade znanje o izboru karijere diplomanata u pripremu i provedbu programa – na primjer, povezivanjem praćenja diplomanata sa financiranjem (CZ, IT, SL, UK) ili s ponovnom akreditacijom (AT, BE-nl, BG, DE, DK, NL) [37]. U nekoliko zemalja (npr. BG, DK, EE, IE, EL, FR, IT, LV, LT, HU), institucije visokog obrazovanja redovito dostavljaju podatke ili pokazuju da nadziru ili prate zapošljavanje diplomanata.[38]

Unatoč tim nalazima, mali broj institucija visokog obrazovanja trenutno prati ili provodi ankete među svojim diplomantima u cilju unaprjeđenja obrazovnih programa i zapošljivosti diplomanata[39]. Institucije koje to rade vide u tome višestruke koristi: razvoj sustavnijeg pristupa osiguranju kvalitete, poboljšanje odgovornosti, aktivan doprinos Europi znanja i unaprjeđenje veza sa dionicima[40].

2.4.        Podržavaju li se osiguranjem kvalitete mobilnost studenata i internacionalizacija?

Rastuća međunarodna suradnja u visokom obrazovanju uzrokovala je pritisak među institucijama da razviju čvrste načine osiguranja kvalitete, a institucije visokog obrazovanja koje planiraju razviti svoj međunarodni profil žele moći pokazati svoje standarde kvalitete, kao preduvjet za povjerenje koje je osnova međunarodnih partnerstava[41]. Studenti vrednuju poznate standarde kvalitete prilikom odabira studija i tako izbjegavaju institucije koji pružaju lošu kvalitetu obrazovanja i institucije koje nude ili priznaju lažne diplome ili diplome loše kvalitete bez odobrenja. Opredijeljenošću za osiguranje kvalitete mogu se smanjiti sumnje u (kao što je ona uzrokovana istraživanjem PIAAC) kvalitetu stranih diploma, što može spriječiti priznavanje i mobilnost studenata.

Europska udruga za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQUA) i Europski registar za osiguranje kvalitete (EQAR) potiču suradnju na osiguranju kvalitete na europskoj razini. Kroz članstvo u ENQA-i, oko dvije trećine agencija za osiguranje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (povećanje u odnosu na samo polovinu u 2009.)[42] priznate su kao da rade u skladu s Europskim standardima i smjernicama. Međutim, u 10 zemalja EU-a (CY, EL, IT, LV, LU, MT, PT, SE, SI, SK) ne postoji agencija koja je u potpunosti članica ENQA-e[43].

Povećao se i broj članova EQAR-a (sa 19 nacionalnih članova u trenutku osnivanja 2008. na 32 u 2013.[44]). Registar podržava paneuropski pristup vanjskom osiguranju kvalitete, pri čemu institucije mogu izabrati da ih vrednuje agencija za osiguranje kvalitete koja nije iz njihove zemlje, čime se potiče europska dimenzija osiguranja kvalitete kojom se poboljšava kvaliteta. Do sada je 39 agencija iz Europskog prostora visokog obrazovanja (84% svih prihvatljivih agencija za osiguranje kvalitete - onih koje su preispitane na temelju ESG-a) predalo zahtjev za članstvo u EQAR-u, od čega je 35 zahtjeva odobreno[45]. Ključni korisnici registra sada su uvjereniji da EQAR pomaže pri otvaranju nacionalnih sustava za osiguranje kvalitete agencijama iz drugih zemalja (60% nacionalnih studentskih udruga u 2012. u usporedbi sa 41% u 2009.) [46]

Međutim, nacionalna ministarstva radije rade s vlastitim nego sa stranim agencijama. Do sada samo dvije petine agencija za osiguranje kvalitete koje su registrirane u ECQAR-u radi izvan nacionalnih granica i onima koje to čine, problem predstavljaju nacionalne razlike u osiguranju kvalitete te nedostatak zajedničke europske dimenzije osiguranja kvalitete. Šest zemalja EU-a (AT, BE-nl, BG, LT, PL, RO) dopuštaju svojim institucijama visokog obrazovanja da surađuju s agencijama registriranim u inozemstvu u pogledu aktivnosti redovnog vrednovanja, revizije ili akreditacije. Još dvije zemlje (DE, DK) priznaju odluke o osiguranju kvalitete svih agencija registriranih pri EQUAR-u u pogledu zajedničkih programa[47].

Vanjsko osiguranje kvalitete i akreditacija zajedničkih programa predstavljaju izazov, jer obično uključuju višestruke nacionalne postupke akreditacije. Vlade su se obvezale preispitati nacionalno zakonodavstvo i praksu u pogledu zajedničkih programa i diploma u cilju uklanjanja prepreka suradnji i mobilnosti. Postojećom inicijativom Bolonjskog procesa za razvoj europskog pristupa akreditaciji zajedničkih diploma može se smanjiti papirologija te povećati broj zajedničkih diploma. U međuvremenu, projekti u okviru ECA-e[48] predstavljaju korak naprijed prema pojednostavnjenju i uzajamnom povjerenju.

Proračunska ograničenja dovela su do toga da se velik broj agencija za osiguranje kvalitete usmjerio na glavne aktivnosti unutar svojih nacionalnih sustava.[49] Međutim, kako visoko obrazovanje postaje sve više globalno povezano, potrebno je razviti osiguranje kvalitete kako bi se moglo stvoriti povjerenje koje je potrebno institucijama visokog obrazovanja za međunarodnu suradnju. Jedna pozitivna promjena od 2009. je tendencija uključivanja međunarodnih stručnjaka u odbore za osiguranje kvalitete. ENQA i EQAE mogu igrati ključnu ulogu u izgradnji povjerenja, uključujući ministarstva i ostale dionike, prikupljanju podataka o aktivnostima agencija za osiguranje kvalitete izvan nacionalnih granica te promicanju zajedničkih standarda i pristupa (obuhvaćajući prikupljanje podataka na nacionalnoj razini, usporedive standarde, strateške dokumente i izvješća).[50]

Prekogranična suradnja u području osiguranja kvalitete posebno je važna za prekogranično visoko obrazovanje (CBHE - franšize i kampusi s ograncima). Iako ona utječe samo na mali broj studenata u Europi, postupno se povećava, a načini osiguranja kvalitete značajno se razlikuju među zemljama i pružateljima. Praćenjem kvalitete prekogranične suradnje institucija visokog obrazovanja, agencije za osiguranje kvalitete mogu pomoći u osiguravanju visokokvalitetnog obrazovanja i tako zaštititi ugled svog sustava visokog obrazovanja i sposobnosti privlačenja novih studenata.

Sve većim naglaskom agencija za osiguranje kvalitete na prekograničnu suradnju, s agencijama koje jačaju vlastite međunarodne veze, povećat će se vjerodostojnost, transparentnost i dosljednost njihovih ocjena. U cilju olakšavanja tog procesa, agencije za osiguranje kvalitete u zemlji domaćinu mogu se obavijestiti o ocjenama kvalitete CBHE institucija u svojoj zemlji ili mogu provoditi zajedničke ocjene. Bilateralni sporazumi kojima se agenciji za osiguranje kvalitete u zemlji primateljici dopušta djelovanje u ime agencije za osiguranje kvalitete pošiljateljice, ili koji dopuštaju agenciji registriranoj u EQUAR-u da vrednuje CBHE instituciju, pomogli bi u rješavanju problema kvalitete te imaju dodanu prednost poticanja prekogranične suradnje i uzajamnog učenja.

3.           ZAKLJUČCI – POTPORA EU-A JAČANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU     

Iz ovog izvješća vidi se da je od 2009. ostvaren određeni napredak, ali ono ukazuje i na razlike u tome kako se osiguranjem kvalitete podržavaju reforme kao što je proširenje pristupa, unaprjeđenje zapošljivosti i internacionalizacija ili unaprjeđenje doktorskog studija i strategija ljudskih resursa.  Kako bi se te razlike prevladale, osiguranje kvalitete mora služiti kao potpora stvaranju unutarnje kulture kvalitete, a ne samo kao postupak odgovaranja na pitanja. Ono mora obuhvaćati sva područja aktivnosti institucije, pratiti promjene u načinu organizacije i pružanja visokog obrazovanja i uključiti cijelu instituciju u stvaranje kulture kvalitete kojom se potiče poučavanje i učenje.

Osim toga, građani se sve više kreću među sustavima bilo unutar tradicionalnog početnog  obrazovanja bilo kako bi nadogradili i proširili znanje i vještine tijekom života. Sve veći broj načina učenja više ne pripada njegovoj tradicionalnoj klasifikaciji. Učenici sve više imaju mogućnost kreirati vlastiti put učenja biranjem prilika iz različitih podsustava i načina prenošenja znanja, uključujući putem resursa za učenje koji se pružaju putem IKT-a te moraju moći vjerovati u njihovu kvalitetu.

Nastankom okvira za cjeloživotno učenje zajamčene kvalitete, kojeg snažno zagovara EQF, poziva se na razmatranje sektorskog pristupa osiguranju kvalitete i provjeru mogućnosti utvrđivanja nekih osnovnih načela i smjernica koji vrijede u svim sektorima te se primjenjuju  na sve kvalifikacije. Za rješavanje tih izazova bilo bi korisno razmotriti osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju u okviru sveobuhvatnog konteksta svih instrumenata za transparentnost i osiguranje kvalitete. Komisija istražuje mogućnost bolje koordinacije svih europskih instrumenata za transparentnost i osiguranje kvalitete kao način ostvarivanja cjelokupnog europskog područja vještina i kvalifikacija. Opseg osiguranja kvalitete trebao bi se proširiti kako bi obuhvatio širi niz tema važnih za visoko obrazovanje.

U tom pogledu, Komisija namjerava poduzeti sljedeće aktivnosti usmjerene na bolju europsku suradnju u osiguranju kvalitete za cjeloživotno učenje:

· savjetovanje s dionicima o nalazima ovog izvješća te o potrebi za i izvedivosti bolje usklađenosti između osiguranja kvalitete u različitim obrazovnim podsektorima, kao dio buduće javne rasprave o Europskom području vještina i kvalifikacija, tražeći daljnje sinergije i usklađenost alata EU-a za transparentnost i priznavanje[51]

· isticanje potrebe za detaljnom revizijom ESG-a kojom se stavlja naglasak na povećanje standarda kvalitete, a ne na proceduralne pristupe te kojom se njegova primjena širi na pitanja iz ovog izvješća i otvara mogućnost suradnje u području osiguranja  kvalitete s drugim sektorima obrazovanja i osposobljavanja

· nastavak rada na poboljšanju artikulacije europskih alata transparentnosti kojima se podržava osiguranje kvalitete, priznavanje i mobilnost, između ostalog u nastavku vrednovanja iz 2013. unutar Europskog kvalifikacijskog okvira,  EQAVET-a i Europassa; putem potpore mreži ENIC-NARIC, nacionalnim koordinacijskim centrima za EQF i centrima Europass; i u reviziji vodiča za korisnike ECTS-a

· suradnja s državama članicama na poticanju[52] većeg broja agencija za osiguranje kvalitete da zatraže registraciju u EQUAR-u i na omogućavanju stranim agencijama registriranim u EQUAR-u da djeluju u okviru njihovih sustava visokog obrazovanja

· nastavak promicanja suradnje u pogledu osiguranja kvalitete na međunarodnoj razini putem dijaloga s glavnim međunarodnim partnerima, kao osnove za partnerstva s institucijama visokog obrazovanja u svijetu.

Programom Erasmus+, EU će osigurati:

· potporu za prekograničnu suradnju u području osiguranja kvalitete putem:

· strateških partnerstava i saveza znanja kojima će se institucijama visokog obrazovanja omogućiti da uče jedna od druge kako razviti kulturu kvalitete i podržati uključenosti poslodavaca i novih dionika, kao što su istraživači, zaposlenici, itd

· pružanja potpore agencijama za osiguranje kvalitete i institucijama visokog obrazovanja da zajedno rade na razvoju unutarnjih procesa za osiguranje kvalitete u cilju rješavanja glavnih izazova te kako bi se osigurao bolji učinak revidiranog ESG-a na institucijskoj razini

· jačanja međusektorskog dijaloga s institucijama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje na temu osiguranja kvalitete

· razmjene dobre prakse u cilju razvoja jednostavnijih postupaka za akreditaciju zajedničkih programa, putem inicijativa koje se podržavaju na europskoj razini

· potporu reformi visokog obrazovanja, uključujući 

· inicijativu za promicanje reforme u visokom obrazovanju, uključujući u području razvoja kulture kvalitete, putem učenja s kolegama i preispitivanja i studija dionika ili alata, priručnika itd

· inovativne projekte za jačanje sposobnosti osiguranja kvalitete za podržavanje održivih reformi.

Komisija pozdravlja naglasak koji neke zemlje stavljaju na kvalitetu svojih sustava visokog obrazovanja u nacrtu sporazuma o partnerstvu koji se dostavljaju kako bi osigurao okvir za potrošnju u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014.– 2020. Od ključne je važnosti podržati ta opredjeljenje ciljanim inicijativama u operativnim programima kojima će se provoditi sporazumi, dok bi jasan cilj takvih inicijativa trebalo biti jačanje mehanizama osiguranja kvalitete.

[1]              COM(2011) 567 završna verzija

[2]              COM(2013) 499 završna verzija

[3]              COM(2013) 654 završna verzija

[4]               OECD, Pregled vještina za 2013.: Prvi rezultati istraživanja o vještinama odraslih. http://skills.oecd.org/documents/OECD_Skills_Outlook_2013.pdf

[5]              COM(2009) 487 završna verzija

[6]              Preporuka 2006/143/EZ od 15. veljače 2006. (SL L 64 od 4.3.2006.)

[7]               Rauhvargers, Andrejs (2012.): Izvješće radne skupine EPVO-a o priznavanju, str. 23. Dostupno na http://www.ehea.info/Uploads/%281%29/Recognition%20WG%20Report.pdf

[8]               http://www.eua.be/Libraries/Publications_homepage_list/Salzburg_II_Recommendations.sflb.ashx

                http://ec.europa.eu/euraxess/pdf/research_policies/Principles_for_Innovative_Doctoral_Training.pdf

[9]               http://ec.europa.eu/euraxess/index.cfm/rights/strategy4Researcher

[10]             EACEA (2012.): Europski prostor visokog obrazovanja u 2012.: Izvješće o provedbi Bolonjskog procesa, str. 60.

http://www.ehea.info/Uploads/%281%29/Bologna%20Process%20Implementation%20Report.pdf

[11]             Loukkola, Tia; Zhang, Thérèse (2010.): Preispitivanje kulture kvalitete: Dio 1.: EUA. Bruxelles, str. 33. http://www.eua.be/pubs/Examining_Quality_Culture_Part_1.pdf

[12]             EACEA, op.cit, str. 68.

[13]             IBAR (2012.): Utvrđivanje prepreka u promicanju Europskih standarda i smjernica (ESG) za osiguranje kvalitete na institucijskoj razini. Radni paket 8., str. 4.

 http://www.ibar-llp.eu/assets/files/wp8/WP8%20Cross-country%20comparative%20study.pdf

[14]             Ibid., str. 38.

[15]            Jungblut, Jens; Vukasovic, Martina (2013.): POTRAGA ZA KVALITETOM ZA STUDENTE - Istraživanje o perspektivama studenata. ESU, Bruxelles, str. 68. http://www.esu-online.org/resourcehandler/30010f4b-c7a9-4827-93a5-84aaaaa91709/

[16]             Bischof, Lukas; Gajowniczek, Joanna; Maikämper, Moritz (2013.): Studija za pripremu izvješća o napretku u razvoju sustava za osiguranje kvalitete u različitim državama članicama i o aktivnostima suradnje na europskoj razini, str. 27.

[17]             Modernizacija visokog obrazovanja u Europi: pristup, zadržavanje i zapošljivost  - istraživanje Eurydice koje će biti objavljeno u prvom semestru 2014. BE-de i IS uključuju poslodavce u vanjsko osiguranje kvalitete bez formalnih uvjeta.

[18]             Podaci Eurydicea za Izvješće o provedbi Bolonjskog procesa

[19]             EACEA, op.cit, str. 69.

[20]             Bischof et al., op.cit, str. 39. Vercruysse, Proteasa, 2012.

[21]            ENQA (2011.): PLAN PROVEDBE I PRIMJENE ESG-a (PROJEKT KARTA ESG-a). ENQA. Bruxelles, str. 56. http://www.enqa.eu/files/op_17_web.pdf

[22]             IBAR (2012.): Radni paket 5. str. 12.

http://www.ibar-llp.eu/assets/files/wp5/WP5%20Cross-country%20comparative%20study.pdf

[23]             Jungblut, Vukasovic, op.cit, str. 67.

[24]             Ministarska konferencija Europskog prostora visokog obrazovanja (2012.): Izjava iz Bukurešta, str. 2. Revizija koju provode organizacije dionika  (ENQA; ESU; EUA; EURASHE, Education international; EQAR; Business Europe) za potvrdu ministara u 2015.

[25]             Eurydice, op. cit.

[26]             Prosjek OECD-a u 2011. je 80,4% studenata dodiplomskih studija koji završe školovanje.

[27]             Loukkala, Zhang, op.cit, str. 11., 30.

[28]             EACEA, op.cit, str. 112.

[29]            Sursock, Andrée; Smidt, Hanne (2010.): Trends 2010.: Desetljeće promjena u europskom visokom obrazovanju. EUA. Bruxelles, str. 86.

http://www.eua.be/typo3conf/ext/bzb_securelink/pushFile.php?cuid=2756&file=fileadmin/user_upload/files/Publications/Trends_2010.pdf

[30]             EACEA, op.cit, str. 51.

[31]             Ibid., str. 51.

[32]             Vidjeti Izjavu iz Bukurešta, str. 4.

[33]             Loukkala, Zhang, op.cit, str. 34.

[34]            Izvješće skopene Na viskos Razin o modernizaciji visokog obrazovanja, http://ec.europa.eu/education/higher-education/modernisation/index.html

[35]             Eurydice neobjavljen

[36]             Ibid.

[37]            Gaebel, Michael et al (2012.): Praćenje napretka učenika i diplomanata (TRACKIT). EUA. Bruxelles, str. 27. - 28.

 http://www.eua.be/Libraries/Publications_homepage_list/EUA_Trackit_web.sflb.ashx

[38]             Eurydice neobjavljen

[39]             Bischof et al., op.cit, str. 26.

[40]             Ibid., str. 44.

[41]             Sursock, Smidt, op.cit, str. 21.

[42]             Bischof, op.cit, str 50.

[43]            http://www.enqa.eu/agencies.lasso, provjereno 4.11.2013. (iako to uključuje male zemlje koje možda nemaju nacionalne agencije za osiguranje kvalitete)

[44]             Članovi na razini EU-a: AT, BE-nl, BG, HR, CY, CZ, DK, EE, ES, FR, DE, IE, PT, LV, LU, MT, NL, PL, PT, RO, SI - http://www.eqar.eu/association/members.html#c28

[45]             http://www.eqar.eu/fileadmin/documents/eqar/information/EQAR_AR12_screen.pdf

[46]             Bischof, op.cit, str. 56.

[47]             Tück, Colin (2013.): EQAR, Godišnje izvješće za 2012.,str. 15. - 17. http://www.eqar.eu/fileadmin/documents/eqar/information/EQAR_AR12_print.pdf

[48]             Ibid. Vidi isto MULTRA na: http://www.ecaconsortium.net/main/documents/mutual-recognition-agreements

[49]             Bischof, op. cit, str. 52.

[50]            Projekti ENQA-a i EQAR-a o kojima će se izvješćivati u 2014.

[51]             COM(2012) 669 završna verzija

[52]             U strateškom planu za razdoblje 2013. – 2017. (Tück, op.cit, str. 25. – 29.) predlaže se da se to, između ostalog, napravi kroz reviziju ESG-a.