21.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 19/84

1.

podržava ciljeve koje je Komisija postavila za ekološku proizvodnju, a to su: uklanjanje prepreka održivom razvoju ekološke proizvodnje, poticanje učinkovitog razvoja unutarnjeg tržišta i jamčenje ravnopravne konkurencije poljoprivrednicima i gospodarskim subjektima te naposljetku održavanje ili čak povećanje povjerenja potrošača u ekološke proizvode;

2.

preporučuje da se poboljša postojeća Uredba (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda. Iako ostaje nepokolebljiv u svojoj predanosti načelima ekološke poljoprivrede, među scenarijima koje Komisija ispituje, Odbor regija daje prednost scenariju za poboljšani status quo, što podrazumijeva izmjenu postojećeg zakonodavstva i njegovu bolju provedbu. Odbor uzima na znanje, međutim, da se Komisija zapravo odlučila za korjenitu promjenu zakona koja će pooštriti pravila i ukinuti svaku fleksibilnost. OR vjeruje da se održiv rast i povjerenje potrošača temelje na integritetu poduzetnika i na proizvodnom sustavu, kao i na njegovoj prilagodbi različitim poljoprivredno-klimatskim uvjetima te stupnju razvoja u različitim regijama EU-a. Stoga integritet nije moguće postići samo pooštravanjem pravila. Pooštravanje pravila ima izravne posljedice na održivost sektora. Komisija smatra da će taj učinak biti prolazan, ali OR vjeruje da ne postoji dovoljno dokaza koji podržavaju to stajalište te, dok se procjenom ne dokaže njegova točnost, daje prednost razvojnoj opciji, koja uključuje poboljšanje postojećeg zakonodavstva, u odnosu na predloženu radikalnu opciju koja podrazumijeva korjenitu promjenu zakona;

3.

izražava zadovoljstvo činjenicom da je Komisija izradila plan djelovanja za prijelaz na novi pravni okvir. No, OR je razočaran tim planom djelovanja iz triju razloga. Prvo, plan ne nudi konkretne ciljeve koje je potrebno postići u cilju širenja sektora. Drugo, plan nema vlastiti proračun, osim proračuna Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Taj je fond ograničen i postoji opasnost da će se velik dio raspoloživih sredstava morati iskoristiti za plaćanje naknada u skladu s člankom 20. (obaveza u vezi s tragovima nedopuštenih tvari). Treće, lokalna i regionalna dimenzija nije prisutna, iako se spominje u općim načelima ekološke proizvodnje navedenima u članka 4. točki (g) nacrta uredbe. OR smatra da se time propušta dobra prilika s obzirom na to da su lokalne i regionalne vlasti izravno uključene u razvoj ekološke poljoprivrede jer sudjeluju u financiranju mjera poduzetih u sklopu programa ruralnog razvoja te traži da se taj plan osnaži i bolje financira;

4.

neke predložene mjere, naročito ukidanje mogućnosti da države članice odobravaju izuzeća, izazivaju zabrinutost sa stajališta supsidijarnosti s obzirom da je upitno jesu li one nužne za postizanje postavljenih ciljeva te donose li jasnu korist. Nadalje, prijedlog prelazi okvir potrebnog; sveobuhvatna revizija postojećeg zakonodavstva preuranjena je i preširoka te predstavlja moguću povredu načela proporcionalnosti s obzirom da postoje drugi manje restriktivni načini postizanja željenih rezultata. Navedeni problemi istaknuti su u sklopu savjetovanja o supsidijarnosti koje je proveo Odbor regija (1).

5.

preporučuje da se delegirani akti predviđeni u Poglavlju III., Pravila proizvodnje, izrade kao sastavni dio glavnog teksta uredbe kako bi OR mogao izraziti svoje mišljenje o tom ključnom dijelu regulacije koja se razmatra.

Ona se sastoje od samo jedne uredbe nadopunjene prilozima koji sadrže specifična pravila koja se primjenjuju na proizvodnju. Uredba se sastoji od 45 članaka od kojih 29 predviđaju delegirane akte. Odbor regija nije nadležan za procjenu delegiranih akata, a oni postoje u svim dijelovima uredbe. Posebice, 13 delegiranih akata koji se odnose na pravila proizvodnje od presudne su važnosti za održavanje sektora ekološke poljoprivrede na lokalnoj i regionalnoj razini. Članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa da ključni elementi nekog područja moraju biti sadržani u zakonodavnom aktu te stoga ne mogu potpadati pod delegiranje ovlasti. Struktura uredbe je stoga u suprotnosti s temeljnim načelima Ugovora;

6.

preporučuje da se Prijedlog razmotri zajedno s prijedlogom uredbe o službenim kontrolama. Prijedlog uredbe o službenim kontrolama se i bavi nadzorom pravila ekološke proizvodnje i označivanja. U svom mišljenju o toj uredbi, OR je izrazio prigovore u vezi s ovlasti Komisije da usvaja delegirane akte o specifičnim pravilima provedbe službenih kontrola. OR je naglasio da je nužno uključiti izravno u uredbu sve odredbe koje imaju znatan utjecaj na aktivnosti nadzora i na proračune država članica;

7.

preporučuje da se jasno ograniči područje primjene propisa za proizvodnju i nadzor, koji bi trebali vrijediti do trenutka kad ekološki proizvod bude upakiran, označen i stavljen na raspolaganje krajnjem potrošaču u ambalaži koja se ne može otvoriti prije prodaje, ili, u slučaju proizvoda koji se prodaju u rinfuzi, do trenutka kad se izvadi iz originalne ambalaže ili, u slučaju ambalaže koja se može otvoriti, do trenutka prodaje krajnjem potrošaču;

8.

preporučuje da se definicija „skupine subjekata” koja se pojavljuje u članku 3. također temelji na regionalnoj definiciji pojma „malog poljoprivrednika” na osnovi poslovnog prometa. Komisija definira pojam „skupine subjekata” u cilju smanjenja administrativnog tereta pojedinim malim poljoprivrednicima. OR pozdravlja tu namjeru Komisije, ali ne može prihvatiti definiciju pojma „mali poljoprivrednik” koja se temelji isključivo na broju hektara korištene poljoprivredne površine; pet hektara zemljišta za hortikulturu u stakleniku doista predstavlja veliko poljoprivredno dobro, dok pet hektara planinskog pašnjaka predstavlja malo poljoprivredno dobro.

9.

preporučuje da se zadrži mogućnost istovremenog bavljenja različitim vrstama poljoprivredne proizvodnje. U članku 7., stavku 1. alineji a), koji se odnosi na opća pravila proizvodnje, Komisija ukida postojeću praksu miješanih poljoprivrednih dobara koja se bave i ekološkom i konvencionalnom poljoprivredom. Oko jedne četvrtine europskih ekoloških poljoprivrednih dobara bavi se i tradicionalnom i ekološkom proizvodnjom. Ta dobra koja istovremeno primjenjuju oba vida poljoprivrede u potpunosti podliježu kontroli nadzornih tijela ekološkog sektora. OR smatra da ta mješovita proizvodnja ima pozitivnu ulogu u razmjeni između ekološke i tradicionalne poljoprivrede te da doprinosi održivosti poljoprivrede i uvođenju inovacija. OR se boji da bi zabrana usporedne proizvodnje mogla uzrokovati nestanak nekih ekoloških proizvođača ili ih prisiliti da u cilju zaobilaženja tog pravila spas traže u administrativnom rješenju na način da rascijepe dobro u dva dijela;

10.

poziva na sporazume s uzgajivačima i proizvođačima o realnom prijelaznom razdoblju za primjenu pravila o 100 %-tnom ekološkom reprodukcijskom materijalu. Komisija ukida razna odstupanja od pravila te u člancima 10., 11. i 12. predlaže da se dopusti korištenje samo ekoloških reprodukcijskih sirovina u ekološkom uzgoju biljaka, proizvodnji biljnih proizvoda, uzgoju životinja, morskih algi i životinja akvakulture. Mnoge regije još su daleko od te prakse jer im nije dostupna dovoljna količina ekoloških sirovina. Zbog toga Komisija predviđa prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2021. godine. OR smatra da će taj rok biti realan samo uz posebne mjere podrške i traži da se on procijeni u 2019. godini kako bi se osiguralo da neće izazvati nestašicu reprodukcijskog materijala i smanjenje proizvodnje;

11.

preporučuje da se pravila upisa ekoloških vrsta u službeni popis prilagode prije ukidanja izuzeća za korištenje sjemena. U svom Mišljenju o temi Poljoprivredni genetski resursi: od očuvanja do održive uporabe (CdR 2014/1277 fin), OR napominje da propisi o upisivanju vrsta i sorti u službeni popis nisu prilagođeni ekološkom sjemenu. Odbor regija smatra da novi prijedlog uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište materijala za biljnu reprodukciju mora ponuditi mogućnost certifikacije sjemena na temelju kriterija prilagođenih ekološkoj poljoprivredi;

12.

primjećuje da u članku 20., snizujući prag za nedopuštene tvari u ekološkim proizvodima, Komisija prelazi sa sustava koji je obavezujuć u korištenju sredstava na sustav koji je obavezujuć za konačni proizvod. OR se ne slaže s uvođenjem zasebnog sustava koji je obavezujuć u pogledu konačnog proizvoda u sektoru ekološke proizvodnje te smatra da svi europski prehrambeni proizvodi moraju zadovoljiti iste zahtjeve prehrambene sigurnosti;

13.

ako se dugoročno odredi granica za nedopuštene tvari u ekološkim proizvodima, trebalo bi prethodno utvrditi jasnija pravila temeljem kojih bi države članice proizvođačima nadoknađivale ranije gubitke. Ekološkom poljoprivredniku praktički je nemoguće izbjeći prisutnost tragova nedopuštenih tvari u njegovim proizvodima ako se njegovi susjedi bave tradicionalnom poljoprivredom i ne poduzimaju nikakve mjere predostrožnosti protiv moguće kontaminacije. OR smatra da se trošak štete koja proizlazi iz takvog oduzimanja certifikata ne može prebaciti na ekološkog proizvođača ili na lokalne ili regionalne vlasti. Prijedlog uredbe predviđa da države članice smiju obaviti nacionalne isplate koristeći se instrumentima Zajedničke poljoprivredne politike kako bi nadoknadile nastale gubitke. No, Komisija ne navodi pojedinosti o proračunskim posljedicama te mjere jer pravila isplate naknada nisu jasna;

14.

navodi da Komisija predlaže sustav prema kojem bi se načelom jednakovrijednosti u pogledu trgovine s trećim zemljama bavilo u sklopu trgovinskih sporazuma. Usporedba mjera nadzora i pravila proizvodnje na taj bi način bila sastavni dio predmetnog trgovinskog sporazuma. Odbor regija smatra taj pristup nedovoljno transparentnim i moguće štetnim za povjerenje potrošača te savjetuje da se u pogledu jednakovrijednosti u trgovinske sporazume uvedu postupovna pravila na temelju kojih Komisija može voditi transparentne pregovore s trećim zemljama. Kako bi se poboljšala transparentnost tijekom pregovora o sporazumima, trebao bi postojati mandat Europskog vijeća, popraćen pravilima, a Komisija bi trebala izvješćivati Vijeće o postignutim sporazumima;

15.

preporučuje da se zadrži postojeća praksa koja se sastoji od provođenja redovnih inspekcija na terenu. U članku 44., stavku 3., Prijedlog uredbe sadrži izmjenu članka 23. Prijedloga uredbe o službenim kontrolama. Postojeća praksa godišnjih terenskih inspekcija tako je zamijenjena sustavom nadzora koji se zasniva na procjeni rizika. Razlog za tu izmjenu je nastojanje da se smanje troškovi. Kao i IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements), AREPO (Association of European Regions for Products of Origin) i EOCC (European Organic Certifiers Council), i OR smatra da je ta izmjena nepoželjna. Kontrole su važne sa stajališta povjerenja potrošača i informacija za proizvođače;

16.

preporučuje da se uspostavi platforma za praćenje i procjenu plana djelovanja u cilju promicanja plana i procjene njegove provedbe. Sudionici u platformi potjecali bi iz „zlatnog trokuta” koji se sastoji od gospodarskih subjekata, javnih službi te svijeta obrazovanja i istraživanja. Točnije, radilo bi se o predstavnicima poslovnog svijeta, obrazovnog i znanstvenog sektora te država članica i regija, uz panel potrošača i ekoloških udruga. OR savjetuje Komisiji da postavi cilj da se do 2020. godine na 10 % zemljišta koristi ekološka proizvodnja. Članci 17. i 18. navode aktivnosti koje provode regije, a koje bi platforma mogla usklađivati;

17.

potiče uvođenje ekoloških proizvoda u javnu prehranu. Prehrana u obrazovnim, javnim i zdravstvenim ustanovama, kao i poduzećima, može potaknuti razvoj i organizaciju lokalne ekološke proizvodnje. Uvođenje ekoloških proizvoda u objekte za prehranu često je dio mjera lokalnih politika. OR poziva na ulaganje napora kako bi se osiguralo da 75 % hrane u školskim kantinama bude pripremljeno od zdravih, ekoloških i/ili lokalnih proizvoda te da se uspostavi baza podataka s informacijama i idejama o zdravim, ekološkim i regionalnim proizvodima u javnoj prehrani;

18.

poziva na zaštitu resursa vode i prirodnog okoliša putem ekološke poljoprivrede. Nekoliko regija zabilježilo je pozitivna iskustva u kojima su se uz pomoć ekološke poljoprivrede zaštitili resursi vode i prirodni okoliš. OR poziva na razmjenu iskustava kako bi se lokalne i regionalne vlasti potaknule da se u to uključe.