(1)

Za izlazak iz krize, otvaranje stvaranje radnih mjesta i jačanje konkurentnosti Europa mora iskoristiti sve mogućnosti rasta. Nastavak rasta i otvaranje stvaranje radnih mjesta u Uniji cilj je strategije Europa 2020. Nadalje, digitalna je sfera postala djelom javnog prostora u kojem su uspostavljeni novi oblici prekogranične trgovine, a u globalnoj digitalnoj ekonomiji stvaraju se poslovne mogućnosti za europska poduzeća koja prate inovativni razvoj tržišta te socijalnu i kulturnu interakciju. Na Europskom vijeću u proljeće 2013. naglašena je važnost jedinstvenog digitalnog tržišta za rast te su se zatražile zatražene konkretne mjere za što skoriju uspostavu jedinstvenog tržišta informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT). U skladu s ciljevima strategije Europa 2020. i tim pozivom, ovom se Uredbom želi uspostaviti jedinstveno tržište nastoji doprinijeti uspostavi jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija dovršenjem i prilagodbom postojećeg regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije (direktive 2002/19/EZ (4), 2002/20/EZ (5), 2002/21/EZ (6), 2002/22/EZ (7), 2002/58/EZ (8), Direktiva Komisije 2002/77/EZ (9), uredbe (EZ) br. 1211/2009 (10), i (EU) br. 531/2012 (11) te Odluka br. 243/2012/EU (12)) u određenom smislu te utvrđivanjem cjelokupnog sadržaja, cilja i datuma sljedeće revizije tog okvira .. [Am. 2]

(2)

U Digitalnoj agendi za Europu (DAE), jednoj od glavnih inicijativa strategije Europa 2020., već je prepoznata uloga IKT-a i mrežne povezanosti kao prijeko potrebnog temelja za razvoj našeg gospodarstva i društva. Kako bi Europa iskoristila pogodnosti digitalne transformacije, Uniji je potrebno dinamično jedinstveno tržište elektroničkih komunikacija za sve sektore i diljem Europe. To će istinsko jedinstveno tržište komunikacija biti okosnica inovacijskog i „pametnog” digitalnog gospodarstva i temelj jedinstvenog digitalnog tržišta na kojem se internetske usluge mogu pružati slobodno bez obzira na državne granice sa slobodnim prekograničnim protokom internetskih usluga unutar jedinstvenog, otvorenog, standardiziranog i interoperabilnog okvira . [Am. 3]

(3)

Na integriranom jedinstvenom tržištu elektroničkih komunikacija Treba omogućiti osigurati slobodu pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga svim korisnicima u Uniji i osigurati pravo svim krajnjim korisnicima da biraju svakog korisnika da odabere najbolju ponudu dostupnu na tržištu, a ne ih sprečavati rascjepkanošću nacionalnog tržišta tržištâ na temelju državnih granica. Postojeći regulatorni okvir za elektroničke komunikacije , priznajući i dopuštajući objektivno različite uvjete u državama članicama, ne bavi se u potpunosti tom rascjepkanošću zbog drugih razloga , s nacionalnim sustavima za odobrenje, umjesto općih raznolikom nacionalnom provedbom općeg sustava za odobrenje na razini Unije, nacionalnim programima dodjele spektra, razlikama u proizvodima za pristup koji su na raspolaganju davateljima elektroničkih komunikacija u raznim državama članicama i raznim nizovima primjenjivih potrošačkih pravila u tom sektoru. Na primjer, iako Direktiva 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju)o odobrenju ograničava vrstu informacija koje se mogu tražiti, 12 država članica traži dodatne pojedinosti poput kategorizacije namijenjenih vrsta aktivnosti, geografskog opsega aktivnosti, ciljanog tržišta, strukture poduzeća, uključujući imena dioničara i dioničarovih dioničara, potvrde gospodarske komore i uvjerenja o nekažnjavanju predstavnika poduzeća. Takvi dodatni uvjeti naglašavaju važnost čvrste politike Komisije u mnogim slučajevima pravilima Unije utvrđuju se samo temelji, a vezi s postupcima kršenja pravila se u državama članicama često različito provode. [Am. 4]

(4)

Istinskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija trebalo bi se promicati natjecanje, koordinacija, ulaganje inovacije i inovacije veći kapacitet za nove i poboljšane mreže i usluge poticanjem tržišne integracije i pružanja pružanjem prekograničnih usluga te smanjiti na najmanju moguću razinu nepotrebna regulatorna opterećenja za poduzeća . To bi trebalo pomoći u ostvarenju ambicioznih pa čak i prebacivanju ciljeva brzog širokopojasnog pristupa utvrđenih u DAE-u i olakšati pojavu usluga i aplikacija koje mogu koristiti otvorene podatke i formate na interoperabilan, standardiziran i siguran način, osiguravajući da su dostupne na istim funkcionalnim i nefunkcionalnim razinama širom Unije . Sve veća dostupnost digitalnih infrastruktura i usluga trebala bi s druge strane povećati potrošački izbor, kvalitetu usluga i raznolikost sadržaja, pridonijeti teritorijalnoj i socijalnoj koheziji te olakšati mobilnost u Uniji. [Am. 5]

(4a)

Kao što je istaknuto u studiji iz 2013. Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku, resornog odjela B za strukturnu i kohezijsku politiku, naslovljenoj „Internet, digitalna agenda i gospodarski razvoj europskih regija” („studija”), povoljno okružje u smislu prihvaćanja i preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija te razvoja informacijskog društva u regijama, važan je, odnosno odlučujući, čimbenik jer je regionalna razina idealna za razvoj potražnje u smislu informacijskih i komunikacijskih tehnologija. [Am. 6]

(4b)

Kao što je navedeno u studiji, regionalna razina je relevantna za određivanje mogućnosti koje nudi informacijsko društvo i za provođenje programa koji potiču njegov razvoj. Ova studija također naglašava da interakcija različitih razina upravljanja pruža veliki potencijal za rast. Trebalo bi kombinirati ili barem paralelno razvijati inicijative odozgo prema dolje i projekte odozdo prema gore, s ciljem stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta. [Am. 7]

(4c)

Stoga bi za uspostavu jedinstvenog europskog unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija i jačanje teritorijalne i socijalne kohezije trebalo provesti prioritet ulaganja (2)(a) naveden u članku 5. Uredbe (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća  (13) s ciljem poboljšanja širokopojasnog pristupa i mreža velike brzine te podržati uporabu novih tehnologija i mreža u digitalnom gospodarstvu, a svim bi europskim regijama trebalo omogućiti ulaganja na tom području, kako je utvrđeno člankom 4. navedene Uredbe. [Am. 8]

(4d)

Ulaganje u infrastrukture sljedeće generacije, neophodno kako bi se građani Unije mogli koristiti novim inovativnim uslugama, ne smije biti ograničeno na središnja ili gusto naseljena područja u kojima bi one bile lako isplative. Takva se ulaganja istovremeno moraju ostvariti u udaljenim i najudaljenijim, slabije naseljenim ili slabije razvijenim područjima kako ta područja ne bi još više zaostajala. [Am. 9]

(5)

Koristima Prednosti jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija trebao bi trebale se obuhvatiti širi digitalni ekosustav koji uključuje proizvođače opreme u Uniji, davatelje sadržaja , aplikacija i aplikacija softvera te šire gospodarstvo, koje obuhvaća sektore poput obrazovanja, bankarstva, automobilske industrije, logistike, maloprodaje, energetike , medicine, mobilnosti i prometa, te inteligentno upravljanje hitnih situacijama i prirodnim nepogodama , koji se u cilju povećanja produktivnosti , kvalitete i pružanja usluga krajnjim korisnicima oslanjaju na povezivanje i širokopojasnost , primjerice rasprostranjenim aplikacijama putem rasprostranjenih aplikacija u oblaku, napredne analize velikih podataka komunikacijskih mreža, povezanih i interoperabilnih objekata i mogućnosti povezanim objektima i mogućnostima pružanja integriranih prekograničnih usluga za različite dijelove poduzeća. u kontekstu interoperabilnosti sustava otvorenog standarda i otvorenih podataka. Građani, javna uprava i tijela javne uprave i zdravstveni sektor također bi trebali bi imati koristi od šire dostupnosti usluga e-vlada i e-zdravstvo. Na jedinstvenom tržištu elektroničkih komunikacija može se povećati i ponuda kulturnih i obrazovnih sadržaja i usluga te kulturna raznolikost općenito. Omogućivanje povezanosti Omogućavanje komunikacije preko elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga toliko je važno za šire gospodarstvo i društvo te za pametne gradove budućnosti da treba izbjegavati regulatorna ili ostala neopravdana opterećenja tog sektora. [Am. 10]

(6)

Cilj je ove Uredbe dovršenje kretanje naprijed prema dovršenju jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija provođenjem mjera u trima širokim, međusobno povezanim osovinama. Prvo, treba osigurati potvrditi slobodu pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža preko državnim državnih granica u raznim različitim državama članicama usklađivanjem i pojednostavljivanjem primjene općeg programa , polazeći od načela izdavanja jedinstvenog europskog odobrenja kojim se uvode uvjeti za postizanje veće dosljednosti i predvidljivosti u sadržaju i provedbi regulative povezane s tim sektorom diljem Unije. Drugo, potrebno je baviti se uvjetima i postupcima odobravanja dodjela licenci spektra omogućiti pristup osnovnim ulaznim proizvodima za prekogranično pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga uz konvergentne uvjete, ne samo za bežične širokopojasne komunikacije, za koje je ključan licencirani i nelicencirani spektar, već i za povezanost nepokretnih linija.

Treće, u interesu usklađivanja poslovnih uvjeta i izgradnje digitalnog povjerenja građana ovom bi se Uredbom trebala uskladiti razmotriti pravila za zaštitu krajnjih korisnika, osobito potrošača. Pored pravila pristupa mrežnom sadržaju, aplikacijama i uslugama te pravila upravljanja prometom te zajedničkim standardima o privatnosti korisnika, kao i zaštiti podataka i sigurnosti, kojima se ne štite samo krajnji korisnici, već se istovremeno jamči nesmetano funkcioniranje internetskog ekosustava kao pokretača inovacija, to uključuje pravila nediskriminacije, informacija u ugovorima, raskida ugovora i promjene davatelja. Pored toga, daljnje reforme u na području roaminga trebale bi vremenom postati pokretač konvergencije cijena i ostalih uvjeta u Uniji te krajnje korisnike ohrabriti da ostanu povezani na mrežu kad putuju Unijom , a da pritom ne podliježu dodatnim naknadama uz tarife koje plaćaju u državi članici gdje su sklopili svoj ugovor . [Am. 11]

(7)

Stoga ovom Uredbom treba dopuniti postojeći regulatorni okvir Unije i primjenjivo nacionalno zakonodavstvo doneseno u skladu s pravom Unije, utvrđivanjem uvođenjem određenih ciljnih mjera za utvrđivanje posebnih prava i obveza za davatelje elektroničkih komunikacija i krajnje korisnike, uvođenjem odgovarajućih izmjena postojećih direktiva i Uredbe (EU) br. 531/2012 u cilju veće konvergencije i unošenja izvjesnih korjenitih promjena u skladu s konkurentnijim jedinstvenim tržištem. [Am. 12]

(8)

Mjere iz ove Uredbe u skladu su s načelom tehnološke neutralnosti, tj. njima se ne nameće i ne diskriminira uporaba određene vrste tehnologije.

(9)

Pružanje prekograničnih elektroničkih komunikacijskih usluga još uvijek ometaju ograničenja veća od onih unutar državnih granica. Prekogranični davatelji usluga još uvijek moraju obavješćivati pojedinačne države članice i u njima plaćati pristojbe. Na nositelje jedinstvenog europskog Određeni stupanj usklađivanja općeg odobrenja , uključujući Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) kao primatelja obavijesti, primjenjivao bi se jedinstveni sustav obavješćivanja u državi članici u kojoj imaju glavni poslovni nastan (matična država članica), što će umanjiti administrativno opterećenje prekograničnih operatera.

Sustav jedinstvenog europskog odobravanja trebao bi dalje osigurati praktičnu djelotvornost slobode pružanja se primjenjivati na sva poduzeća koja pružaju ili planiraju pružati elektroničke komunikacijske usluge i mreže u više od jedne cijeloj Uniji. Nadalje, obavješćivanje nije obavezno da bi se koristio opći program odobrenja niti ga sve države članice traže. Budući da uvjet obavješćivanja predstavlja administrativno opterećenje za operatera , države članice koje traže obavješćivanje trebale bi pokazati da je ono opravdano i jer bi tako u svim državama članicama mogla uživati prava slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža u skladu s politikom Unije o ukidanju nepotrebnih regulatornih opterećenja. Od Komisije bi ovom Uredbom. Mehanizmom jedinstvenog europskog odobrenja kojim se utvrđuje pravni okvir koji se primjenjuje na operatere elektroničkih komunikacija koji pružaju usluge diljem država članica na temelju općeg ovlaštenja u matičnoj državi članici trebalo tražiti da ocijeni takve zahtjeve te bi , po potrebi, trebala biti ovlaštena da zatraži njihovo ukidanje . omogućiti učinkovitost slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža u cijeloj Uniji. [Am. 13]

(10)

Elektroničke komunikacijske usluge ili mreže mogu se pružati preko državnih granica u mnogim oblicima, ovisno o nekoliko čimbenika, primjerice vrsti mreže ili usluge, razvijenosti potrebne fizičke infrastrukture ili broju pretplatnika u raznim državama članicama. Namjera pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga preko državnih granica ili upravljanja elektroničkom komunikacijskom mrežom u više od jedne države članice može se dokazati aktivnostima poput pregovaranja o sporazumima o pristupu mrežama u određenoj državi članici ili oglašavanja na internetskim stranicama na jeziku ciljane države članice. [Am. 14]

(11)

Neovisno o odabranom načinu upravljanja elektroničkim komunikacijskim mrežama ili pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga preko državnih granica, regulatorni mehanizam primjenjiv na europske davatelje elektroničkih komunikacija mora biti neutralan u odnosu na komercijalne mogućnosti organiziranja funkcija i aktivnosti diljem država članica. Stoga, bez obzira na organizacijsku strukturu poduzeća, za matičnu državu članicu europskog davatelja elektroničkih komunikacija treba se smatrati država članica u kojoj se donose strateške odluke o pružanju elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. [Am. 15]

(12)

Jedinstveno europsko odobrenje mora se temeljiti na općem ovlaštenju u matičnoj državi članici. Davanje tog odobrenja ne smije ovisiti o uvjetima koji se već primjenjuju na temelju ostalog postojećeg nacionalnog prava koje se ne odnosi na sektor elektroničkih komunikacija. Osim toga, odredbe ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 531/2012 moraju se primjenjivati i na europske davatelje elektroničkih komunikacija. [Am. 16]

(13)

Većina uvjeta u ovom sektoru, primjerice uvjeta pristupa mrežama ili njihove sigurnosti i integriteta ili pristupa hitnim uslugama, čvrsto je povezana s mjestom na kojem je ta mreža smještena ili iz kojeg se pružaju usluge. Shodno tome, na europskog davatelja elektroničkih komunikacija mogu se primjenjivati uvjeti države članice u kojoj radi ako ovom Uredbom nije određeno drugačije. [Am. 17]

(14)

Ako je državama članicama za financiranje obveza univerzalne usluge ili obveza plaćanja administrativnih troškova državnim regulatornim tijelima potreban doprinos sektora, kriteriji i postupci raspodjele doprinosa moraju biti razmjerni i nediskriminirajući u odnosu na europske davatelje elektroničkih komunikacija kako se ne bi sprečavao prekogranični ulazak na tržište, osobito kad je riječ o novim davateljima i malim operaterima; za doprinose pojedinačnih poduzeća stoga se mora uzimati obzir tržišni udio poduzeća u smislu prometa ostvarenog u odgovarajućoj državi članici te bi se na njih trebao primjenjivati prag de minimis.

(15)

Načelo jednakog postupanja opće je načelo zakonodavstva Europske unije sadržano u člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. To načelo prema sudskoj praksi zahtijeva da se prema usporedivim situacijama ne smije postupati različito te da se s različitim situacijama ne smije postupati jednako osim ako takvo postupanje nije objektivno opravdano. Potrebno je osigurati da u različitim državama članicama u sličnim okolnostima nema razlike u postupanju prema europskim davateljima elektroničkih komunikacija te da se na jedinstvenom tržištu primjenjuje dosljedna regulatorna praksa, osobito kad je riječ o mjerama iz područja primjene članaka 15. ili 16. Direktive 2002/21/EZ ili članaka 5. ili 8. Direktive 2002/19/EZ. Europski davatelji elektroničkih komunikacija stoga bi u različitim državama članicama trebali imati pravo na jednako postupanje u objektivno jednakim situacijama u cilju bolje integriranih operacija na više državnih područja. Osim toga, u takvim bi slučajevima na razini Unije trebali postojati posebni postupci preispitivanja nacrta odluka o pravnim mjerama u smislu članka 7.a Direktive 2002/21/EZ kako bi se izbjegla neopravdana odstupanja od obveza europskih davatelja elektroničkih komunikacija u različitim državama članicama. [Am. 18]

(16)

Između matične države članice i bilo koje države članice domaćina moraju se utvrditi regulatorne i kontrolne nadležnosti za europske davatelje elektroničkih komunikacija u cilju uklanjanja prepreka za ulazak na tržište, dok im se istovremeno jamči pravilna provedba odgovarajućih uvjeta za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža. Stoga, dok bi svako državno regulatorno tijelo trebalo nadzirati poštovanje uvjeta primjenjivih na njegovom državnom području u skladu sa zakonodavstvom Unije, uključujući primjenu sankcija i privremenih mjera, samo državna regulatorna tijela u matičnim državama članicama imaju pravo privremeno ili trajno oduzeti pravo europskim davateljima elektroničkih komunikacija da pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge i cijeloj Uniji ili njenom dijelu. [Am. 19]

(17)

Radiofrekvencijski spektar javno je dobro i temeljni ograničeni resurs bitan za postizanje širokog spektra društvenih, kulturnih i ekonomskih vrijednosti za unutarnje tržište pokretnih, bežičnih širokopojasnih i satelitskih komunikacija te radiodifuzije u Uniji. Politika radiofrekvencijskog spektra u Uniji treba doprinositi slobodi izražavanja, uključujući slobodu mišljenja te slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez obzira na granice, kao i slobodi i pluralizmu medija. Razvojem bežičnih širokopojasnih komunikacija pridonosi se provedbi Digitalne agende za Europu, a osobito omogućivanju omogućavanju pristupa širokopojasnim uslugama brzine od najmanje 30 Mbps do 2020. svim građanima Unije i omogućivanju omogućavanju najveće brzine i kapaciteta širokopojasnih usluga u Uniji. Međutim, Unija kaska za ostalim velikim područjima u svijetu – Sjeverna Amerika, Afrika i dijelovi Azije – u smislu uvođenja i prodora najnovije generacije bežičnih širokopojasnih tehnologija potrebnih za ostvarenje iako su neka područja Unije daleko naprednija, i u odnosu na ciljeve politike Digitalne agende za Europu i globalno, druga područja zaostaju. To je djelomično zbog rascjepkanosti procesa Unije za omogućavanje dostupnosti spektra posebno prikladnog za širokopojasni bežični pristup visoke brzine što ugrožava postizanje tih ciljeva politike za cijelu Uniju .tih ciljeva politike.

Nesustavan postupak odobravanja i stavljanja na raspolaganje pojasa od 800 MHz za bežične širokopojasne komunikacije, dok polovina je polovici država članica traži Komisija odobrila odstupanje ili ne poštuje jer u suprotnom ne bi mogle poštovati rok utvrđen u Odluci br. 243/2012/EU, potvrđuje nužnost hitnog djelovanja čak i na temelju postojećeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra. Mjere On također ukazuje na potrebu poboljšanja izvršavanja ovlasti Komisije što je od ključne važnosti za odanu provedbu mjera Unije i iskrenu suradnju među državama članicama. Oštri napori Komisije za jačanje već donesenih mjera Unije za usklađivanje uvjeta dostupnosti i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra za bežične širokopojasne komunikacije u skladu s Odlukom br. 676/2002/EZ (14) nisu dovoljne za rješavanje trebali bi sami znatno doprinijeti rješavanju tog problema. [Am. 20]

(17a)

Trgovanje spektrom usklađenim za bežične širokopojasne komunikacije i njegov najam povećavaju fleksibilnost i vode prema učinkovitoj raspodjeli resursa spektra. Stoga bi ih trebalo još više olakšavati i poticati, uključujući i osiguravanjem dovoljno dugog trajanja svih prava na uporabu, uključujući i onih koja su već odobrena. [Am. 21]

(18)

Primjenom raznih nacionalnih politika stvaraju se nedosljednosti i rascjepkava se unutarnje tržište čime se sprečava uvođenje usluga na razini Unije i dovršenje unutarnjeg tržišta za bežične širokopojasne komunikacije. To bi osobito moglo stvoriti nejednake uvjete za pristup takvim uslugama, spriječiti tržišno natjecanje poduzeća osnovanih u različitim državama članicama te zakočiti ulaganja u naprednije mreže i tehnologije i razvoj inovativnih usluga, čime bi se građanima i poduzećima onemogućio pristup rasprostranjenim integriranim visokokvalitetnim uslugama, a operaterima bežičnog širokopojasnog pristupa uskratila korist povećane učinkovitosti bolje integriranih operacija širokih razmjera. Stoga bi se djelovanje na razini Unije u pogledu određenih aspekata dodjele radiofrekvencijskog spektra trebao trebalo pratiti razvoj široke integrirane pokrivenosti naprednih bežičnih širokopojasnih komunikacijskih usluga diljem Unije. Istovremeno bi je potrebna dovoljna fleksibilnost za uključivanje posebnih nacionalnih zahtjeva, a države članice bi trebale zadržati prvo pravo donošenja mjera za organiziranje svojih radiofrekvencijskih spektara za potrebe javnog reda, javne sigurnosti i obrane , štiteći i promičući opće interesne ciljeve kao što su jezična i kulturna raznolikost i medijski pluralizam . [Am. 22]

(19)

Davatelji elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući operatere pokretnih mreža ili njihova udruženja, trebali bi moći zajedno organizirati učinkovitu , tehnološki modernu, naprednu i ekonomičnu pokrivenost velikog dijela područja Unije u cilju dugoročne koristi za krajnje korisnike te stoga koristiti radiofrekvencijski spektar kojim je obuhvaćeno nekoliko država članica uz slične uvjete, postupke, troškove, vremenski raspored, trajanje usklađenih pojaseva te uz komplementarne pakete radiofrekvencijskog spektra, poput spajanja nižih i viših frekvencija za pokrivanje gusto naseljenih i slabije naseljenih područja. Inicijativama u korist boljeg usklađivanja i dosljednosti mogla bi se i poboljšati predvidljivost okruženja za ulaganje u mreže. U prilog toj predvidljivost išla bi i jasna politika u korist dugotrajnih prava uporabe povezanog radiofrekvencijskog spektra, ne dovodeći u pitanje neograničenu prirodu tih prava u nekim državama članicama, a predvidljivost bi bila povezana s jasnim poboljšanim uvjetima za prijenos, davanje u najam ili za zajedničku uporabu dijela svog radiofrekvencijskog spektra na temelju tih pojedinačnih prava korištenja. [Am. 23]

(20)

Trebalo bi unaprijediti koordinaciju i dosljednost prava na uporabu radiofrekvencijskog spektra barem za pojaseve koji su usklađeni za bežične nepokretne, nomadske i pokretne širokopojasne komunikacije. To uključuje pojaseve utvrđene na razini ITU-a za napredne sustave međunarodnih pokretnih telekomunikacija (IMT) te za pojaseve koji se koriste za radijske lokalne mreže (RLAN) poput 2,4 GHz i 5 GHz. To bi trebalo uključivati i pojaseve koji se u budućnosti mogu uskladiti za bežične širokopojasne komunikacije, kako je predviđeno člankom 3. točkom (b) RSPP-a i u Mišljenju Skupine za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG) o „Strateškim izazovima Europe u zadovoljavanju rastuće potražnje za radiofrekvencijskim spektrom za bežični širokopojasni pristup”donesenog donesenim 13. lipnja 2013.poput budućih pojaseva od 700 MHz, 1,5 GHz i 3,8 – 4,2 GHz S obzirom na znatan društveni , kulturni i ekonomski utjecaj odluka o spektru, takve odluke trebaju uzeti u obzir razmatranja navedena u članku 8 . a Direktive 2002/21/EZ i po potrebi ciljeve od općeg interesa navedene u članku 9. stavku 4. te Direktive. [Am. 24]

(21)

Jasnije odredbe o kriterijima važnima za vremenski raspored postupaka odobravanja bile bi korisne za dosljednost među raznim nacionalnim postupcima dodjele radiofrekvencijskog spektra; za čijeg se trajanja jamče prava uporabe, pristojbe i načini njihova plaćanja; obveze kapaciteta i pokrivanja; utvrđivanje opsega radiofrekvencijskog spektra i blokove spektra koji podliježu postupku dodjeljivanja; objektivni najmanji zahtjevi za promicanje učinkovitog tržišnog natjecanja; uvjeti za trgovanje pravima uporabe, uključujući uvjete za zajedničku uporabu.

(22)

Ograničavanjem pristojbi na iznos usklađen s optimalnim upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, uz održavanje ravnoteže između neposrednog plaćanja i periodičnih naknada, potaknulo bi se ulaganje u infrastrukturu i uvođenje tehnologije te prelijevanje učinaka na prateće troškovne prednosti za krajnje korisnike.

(23)

Usklađenijim sustavom dodjele radiofrekvencijskog spektra te povezanim uvođenjem bežičnog širokopojasnog pristupa diljem Unije poduprli bi se učinci ekonomije razmjera u povezanim industrijama, primjerice mrežnoj opremi i terminalnim uređajima. U tim se industrijama s druge strane više no prije mogu uzimati u obzir inicijative i politike Unije o uporabi radiofrekvencijskog spektra. Stoga treba utvrditi postupak usklađivanja vremenskih rasporeda dodjele i najkraćeg ili uobičajenog trajanja prava uporabe tih pojaseva.

(24)

Kad je riječ o ostalim glavnim uvjetima koji se mogu odnositi na prava uporabe radiofrekvencijskog spektra za bežični širokopojasni pristup, konvergentnoj primjeni regulatornih načela i kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi u državama članicama mogao bi pogodovati regulatornom okviru Unije pogodovao bi koordinacijski mehanizam kojim Komisija i nadležna tijela ostalih država članica mogu unaprijed komentirati davanje prava korištenja u predmetnoj državi članici i kojim Komisija može, uzimajući u obzir stajališta država članica, spriječiti provedbu svakog prijedloga koji nije u skladu s pravom Unije. [Am. 25]

(25)

Uzimajući u obzir znatan rast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom za bežični širokopojasni pristup, trebalo bi promicati poticati, a ne sprečavati rješenja alternativni bežični širokopojasni pristup učinkovit s obzirom na spektar. To trenutno uključuje , ali nije ograničeno na uporabu sustava bežičnog pristupa male snage s malim operativnim prostornim dosegom, poput takozvanih „aktivnih mjesta” (hotspots) radijske lokalne mreže (RLAN, poznat i kao Wi-Fi) te mreža male ćelijske pristupne točke male snage (poznate i kao femtoćelije, pikoćelije ili metroćelije). Trebalo bi poticati i omogućavati dinamičan pristup spektru, uključujući onaj koji se temelji na izuzimanju od obveze posjedovanja dozvole i drugim inovativnim tehnologijama te uporabama spektra. [Am. 26]

(26)

Dopunskim sustavima bežičnog pristupa poput RLAN-a, osobito javno dostupne pristupne točke RLAN-a, krajnjim korisnicima omogućava se pojačani pristup internetu, a operaterima pokretnih mreža omogućava se preusmjeravanje pokretnog prometa, uz uporabu usklađenih resursa radiofrekvencijskog spektra bez potrebe za pojedinačnim odobrenjem ili pravom uporabe radiofrekvencijskog spektra.

(27)

Većinu pristupnih točaka RLAN-a koriste privatni korisnici kao lokalni bežični dodatak njihovoj nepokretnoj širokopojasnoj vezi. Ako tijekom trajanja njihove internetske pretplate krajnji korisnici odaberu zajedničku uporabu njihova RLAN-a s drugim pretplatnicima, zbog dostupnosti velikog broja takvih pristupnih točaka, osobito u gusto naseljenim područjima, trebao bi se maksimalno povećati bežični podatkovni kapacitet ponovnom uporabom radiofrekvencijskog spektra i izgraditi troškovno učinkovita dopunska bežična širokopojasna infrastruktura dostupna ostalim krajnjim korisnicima. Stoga treba ukloniti ili spriječiti nepotrebna ograničenja za krajnje korisnike da zajednički koriste pristup njihovim pristupnim točkama RLAN-a s ostalim krajnjim korisnicima ili da se na te pristupne točke povezuju.

(28)

Treba ukloniti i nepotrebna ograničenja za uvođenje i međupovezivanje pristupnih točaka RLAN-a. Tijela javne vlasti ili davatelji javnih usluga, primjerice njihovo osoblje, u svojim prostorima i za svoje potrebe sve više koriste pristupne točke RLAN-a kako bi građani imali bolji troškovno učinkovit pristup uslugama e-vlade na licu mjesta ili kako bi se poduprlo pružanje pametnih javnih usluga s informacijama u realnom vremenu, kao što je javni prijevoz ili upravljanje prometom. Ta tijela mogla bi osigurati pristup takvim pristupnim točkama i građanima općenito kao pomoćnu uslugu uslugama koje se javnosti nude u njihovim prostorima i trebala bi na to imati pravo u skladu s pravilima tržišnog natjecanja i javne nabave. Ako davatelj nudi lokalni pristup elektroničkim komunikacijskim mrežama na privatnom posjedu ili u njegovoj okolini ili na ograničenom javnom prostoru kao pomoćnu uslugu drugoj djelatnosti koja ne ovisi o takvom pristupu, poput aktivnih mjesta RLAN-a stavljenih na raspolaganje korisnicima ostalih komercijalnih djelatnosti ili javnosti na tom području, taj davatelj ne bi se smio svrstati u davatelje elektroničkih komunikacija.

(29)

Oprema za bežične pristupne točke male snage s malim prostornim dosegom vrlo je mala i neupadljiva oprema slična kućnim Wi-Fi usmjernicima, za koje bi se na razini Unije trebale utvrditi tehničke značajke za njihovo uvođenje i korištenje u različitim lokalnim situacijama na temelju općeg ovlaštenja bez nepotrebnih ograničenja zbog pojedinačnih odobrenja za planiranje ili ostalih odobrenja. Trebalo bi osigurati da opće ovlaštenje pogoduje razmjernosti mjera kojima se utvrđuju tehničke značajke takvog korištenja i to značajkama koje su znatno restriktivnije od primjenjivih donjih pragova mjera Unije u odnosu na parametre kao što je izlazna snaga.

(30)

Države članice trebale bi osigurati da se upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom na nacionalnoj razini ostale države članice ne sprečavaju da se služe radiofrekvencijskim spektrom čija je uporaba usklađena na razini Unije. Kao nastavak postojećih aktivnosti RSPG-a potrebno je osigurati koordinacijski mehanizam kako bi svaka država članica imala pravičan pristup radiofrekvencijskom spektru i kako bi rezultati koordinacije bili dosljedni i provedivi. [Am. 27]

(31)

Iskustvo u provedbi regulatornog okvira Unije upućuje da postojeće odredbe kojima se nalaže dosljedna primjena regulatornih mjera i cilj davanja doprinosa razvoju unutarnjeg tržišta nisu bili dovoljni poticaji za stvaranje proizvoda za pristup na temelju usklađenih normi i postupaka, osobito kad je riječ o nepokretnim mrežama. Operateri koji rade u različitim državama članicama teško nalaze ulazni proizvodi za pristup odgovarajuće kvalitete i razine interoperabilnosti mreže i usluge, a kada su takvi ulazni proizvodi dostupni, njihova su tehnička obilježja raznolika. Time se povećavaju troškovi i stvaraju prepreke pružanju usluga preko državnih granica. [Am. 28]

(32)

Integracija jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija može se ubrzati utvrđivanjem okvira za određivanje izvjesnih ključnih europskih virtualnih proizvoda, osobito važnih za davatelje elektroničkih komunikacijskih usluga u pružanju prekograničnih usluga, te za donošenje strategije na razini Unije za sve-IP okružje na temelju ključnih parametara i osnovnih obilježja. [Am. 29]

(33)

Operativne potrebe trebalo bi zadovoljiti raznim virtualnim proizvodima. Europski virtualni proizvodi za širokopojasni pristup trebaju biti dostupni u slučajevima kada se na temelju uvjeta Okvirne direktive i Direktive o pristupu od operatera sa znatnom tržišnom snagom zahtijeva da uz regulirane uvjete osigura pristup određenoj pristupnoj točki njegove mreže. Prvo, učinkovit prekogranični ulaz trebao bi biti pospješen uvođenjem usklađenih proizvoda kojima se prekograničnim davateljima usluga omogućuje početno pružanje usluga njihovim krajnjim korisnicima bez odgode, ali uz očekivanu i dovoljnu kvalitetu, uključujući usluge poslovnim korisnicima lociranima u više država članica, ako bi to na temelju tržišne analize bilo potrebno i razmjerno. Kako bi se tražiteljima i davateljima pristupa omogućilo planiranje srednjoročnih i kratkoročnih ulaganja, takvi usklađeni proizvodi trebali bi dovoljno dugo biti dostupni. [Am. 30]

(34)

Drugo, proizvodi za sofisticirani virtualni pristup za koje je potrebno veće ulaganje tražitelja pristupa, a koji bi im omogućili bolju kontrolu i diferencijaciju, osobito osiguravanjem pristupa više na lokalnoj razini, ključni su za stvaranje uvjeta održivog natjecanja diljem unutarnjeg tržišta. Stoga u cilju lakšeg prekograničnog ulaganja treba uskladiti i te ključne proizvode za veleprodajni pristup pristupnim mrežama nove generacije (NGA). Takve virtualne proizvode za širokopojasni pristup treba osmisliti tako da imaju funkcije istovjetne fizičkom izdvajanju u cilju širenja raspona potencijalnih mjera na veleprodajnoj razini dostupnih za razmatranje državnih regulatornih tijela na temelju ocjene razmjernosti u skladu s Direktivom 2002/19/EZ. [Am. 31]

(35)

Treće, potrebno je i uskladiti proizvod za veleprodajni pristup za terminalne segmente iznajmljenih vodova s poboljšanim sučeljima u cilju omogućivanja prekograničnog pružanja najzahtjevnijim poslovnim korisnicima kritičnih usluga za povezivanje. [Am. 32]

(35a)

Postoji potreba za usklađivanjem uvjeta za veleprodajne proizvode visoke kvalitete koji se upotrebljavaju za opskrbu poslovnih usluga kako bi se prekograničnim i multinacionalnim korporacijama diljem Europske unije omogućila neprekidna opskrba uslugama. Takvo bi usklađivanje moglo imati znatnu ulogu u poslovnoj konkurentnosti EU-a u pogledu troškova komunikacije. [Am. 33]

(36)

U kontekstu progresivne migracije na „sve-IP mreže”, zbog nedostupnosti proizvoda za povezivanje koji se temelje na IP protokolu za različite razrede usluga s osiguranom kvalitetom kojima se otvaraju komunikacijski kanali u mrežnim domenama i van granica mreže, u državama članicama i među njima, sprečava se razvoj aplikacija koje se temelje na pristupu ostalim mrežama i time se ograničavaju tehnološke inovacije. Osim toga, time se sprečava i širenje produktivnosti koje se povezuje s upravljanjem mrežama koje se temelje na IP-ju i proizvoda za povezivanje s osiguranom kvalitetom usluge te pružanje tih usluga, osobito poboljšane sigurnosti, pouzdanosti i fleksibilnosti, troškovne učinkovitosti i brže opskrbe, što pogoduje mrežnim operaterima, davateljima usluga i krajnjim korisnicima. Stoga je u osmišljavanju i dostupnosti tih proizvoda potreban usklađen pristup uz razumne uvjete uključujući, ako se to zahtijeva, mogućnost unakrsne opskrbe među predmetnim poduzećima koja se bave elektroničkim komunikacijama. [Am. 34]

(37)

Utvrđivanje europskih virtualnih proizvoda za širokopojasni pristup na temelju ove Uredbe treba se oslikavati u ocjeni najpogodnijih pristupnih mjera koju izrađuju državna regulatorna tijela za mreže operatera sa znatnom tržišnom snagu, ali se istovremeno treba izbjeći prekomjerno reguliranje nepotrebnom mulitiplikacijom proizvoda za veleprodajni pristup, predviđenih na temelju tržišne analize ili ostalih uvjeta. Uvođenje europskih virtualnih proizvoda za pristup ne bi samo po sebi trebalo uzrokovati povećanje broja reguliranih proizvoda za pristup predviđenih za određenog operatera. Osim toga, potreba da državna regulatorna tijela, nakon donošenja ove Uredbe, procijene treba li propisati europski virtualni proizvod za širokopojasni pristup umjesto postojećih mjera veleprodajnog pristupa, te da ocijene prikladnost propisivanja europskog virtualnog proizvoda za širokopojasni pristupu u kontekstu budućih revizija tržišta u slučaju znatne tržišne snage, ne bi smjela utjecati na njihovu obvezu za iznalaženjem najprikladnije i razmjerne mjere za rješavanja problema tržišnog natjecanja u skladu s člankom 16. Direktive 2002/21/EZ. [Am. 35]

(38)

U interesu regulatorne predvidljivosti, zakonodavstvom bi trebalo obuhvatiti i ključne elemente za praksu donošenja odluka u skladu s postojećim pravnim okvirom koji utječu na uvjete na temelju kojih se proizvodi za veleprodajni pristup, uključujući europske virtualne proizvode za širokopojasni pristup, stavljaju na raspolaganje NGA mrežama. Za analizu tržišta veleprodajnog pristupa, a osobito za procjenu potrebe za kontrolom cijena takvog pristupa NGA mrežama, trebalo bi uključiti i odredbe o važnosti veze između konkurentnih ograničenja od alternativnih nepokretnih i bežičnih infrastruktura, važnost učinkovitih jamstava nediskriminirajućeg pristupa i postojeće razine tržišnog natjecanja u smislu cijene, izbora i kvalitete na maloprodajnoj razini. Posljednje navedeno izravno utječe na koristi za krajnje korisnike. Na primjer, u izradi procjene za svaki pojedinačni slučaj u skladu s člankom 16. Direktive 2002/21/EZ i ne dovodeći u pitanje ocjenu znatne tržišne snage i primjenu pravila EU-a o tržišnom natjecanju, državna regulatorna tijela mogu smatrati da su, ako su na tržištu prisutne dvije nepokretne NGA mreže, tržišni uvjeti dovoljno konkurentni za poticanje usavršavanja mreža i razvoju pružanja usluga. [Am. 36]

(39)

Može se očekivati da će pojačano tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu s vremenom uzrokovati smanjenje reguliranja tog sektora na temelju tržišne analize. Doista, jedan od rezultata dovršenja jedinstvenog tržišta trebala bi biti veća sklonost učinkovitom natjecanju na odgovarajućim tržištima, a primjenu prava tržišnog natjecanja ex post treba smatrati dovoljnom za funkcioniranje tržišta. Radi pravne preciznosti i predvidljivosti regulatornih pristupa preko državnih granica, treba osigurati jasne i obvezujuće kriterije o tome kako procijeniti opravdava li određeno tržište još uvijek propisivanje regulatornih obveza ex-ante, s obzirom na trajanje zastoja i izglede tržišnog natjecanja, osobito natjecanja koje se temelji na infrastrukturi, i uvjeta natjecanja na razini maloprodaje povezanih s parametrima poput cijene, izbora i kvalitete, što je od najveće važnosti za krajnje korisnike i opću konkurentnost gospodarstva EU-a. Time bi se trebale poduprijeti uzastopne provjere popisa tržištâ podložnih reguliranju ex ante te bi se državnim regulatornih tijelima trebalo pomoći da svoje napore usmjere u područja u kojima tržišno natjecanje još nije učinkovito i to na konvergentan način. Za potrebe reguliranja u tom sektoru na temelju načela tržišnog natjecanja i za potrebe primjene prava tržišnog natjecanja, uspostavljanjem istinskog jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija može se utjecati i na geografski djelokrug tržištâ.

(40)

Zbog nejednakosti u nacionalnoj provedbi pravila zaštite krajnjih korisnika u tom sektoru stvaraju se znatne prepreke na jedinstvenom digitalnom tržištu, osobitu u obliku povećanih troškova usklađivanja za davatelje elektroničkih komunikacija javnosti koji žele svoje usluge pružati diljem država članica. Osim toga, rascjepkanošću i nesigurnošću s obzirom na razinu zaštite zajamčene u različitim državama članicama potkopava se povjerenje krajnjih korisnika te ih se odvraća od kupnje elektroničkih komunikacijskih usluga u inozemstvu. Kako bi se ostvario Unijin cilj uklanjanja prepreka na unutarnjem tržištu potrebno je postojeće, različite nacionalne pravne mjere nadomjestiti jedinstvenim i potpuno usklađenim skupom mjera u tom sektoru kojima se stvara visoka jedinstvena razina zaštite krajnjih korisnika. Potpunim usklađivanjem pravnih odredaba ne bi trebalo spriječiti davatelje elektroničkih komunikacija javnosti da krajnjim korisnicima nude ugovorne sporazume koji nadilaze tu razinu zaštite. [Am. 37]

(41)

S obzirom na to da se ovom Uredbom usklađuju određena pravila u tom sektoru, ne treba dovoditi Ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje opća pravila o zaštiti potrošača, utvrđena aktima zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvima o njihovom njihovoj provedbi. [Am. 38]

(42)

Ako se odredbe u poglavljima 4. i 5. ove Uredbe odnose na krajnje korisnike, one se ne bi trebalo primjenjivati samo na potrošače, već i na ostale kategorije krajnjih korisnika, prvenstveno mikropoduzeća. Na svoj pojedinačni zahtjev, krajnji korisnici usluge koji nisu potrošači trebali bi imati pravo na dogovaranje odstupanja od određenih odredaba u svojim pojedinačnim ugovorima. [Am. 39]

(43)

Za dovršenje jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija potrebno je i ukloniti prepreke krajnjim korisnicima za pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama diljem Unije. Stoga tijela javne vlasti ne bi smjela povećavati ili zadržavati prepreke za prekograničnu kupnju tih usluga. Davatelji elektroničkih komunikacija javnosti ne bi smjeli uskraćivati ili ograničavati pristup ili praviti razliku među krajnjim korisnicima na temelju njihovog državljanstva ili boravka u određenoj državi članici. Međutim, trebalo bi omogućiti pravljenje razlike na temelju objektivno opravdanih razlika u troškovima, rizicima i tržišnim uvjetima poput razlika u potražnji i određivanju cijena konkurenata.

(44)

Kad je riječ o nepokretnim i mobilnim komunikacijama, i dalje prevladavaju vrlo znatne razlike u cijeni domaćih glasovnih i SMS komunikacija i onih s drugom državom članicom. Unatoč suštinskim različitostima između država, operatera i tarifnih paketa te između pokretnih i nepokretnih usluga, to i dalje utječe na ranjive skupine korisnika i stvara prepreke nesmetanoj komunikaciji u Uniji. To se događa unatoč znatnom smanjenju, i konvergenciji u apsolutnom smislu, cijena završavanja poziva u različitim državama članicama i niskih cijena na tranzitnim tržištima. Osim toga, zbog prelaska na „sve-IP” elektroničko komunikacijsko okružje u dogledno bi se vrijeme troškovi trebali dodatno smanjiti. Stoga bi sve znatne razlike u maloprodajnim tarifama između domaćih nepokretnih komunikacija na velike udaljenosti, dakle komunikacija izvan lokalnog područja kojem je u nacionalnom sustavu dodjele brojeva dodijeljen područni pozivni broj, i nepokretnih komunikacija s drugom državom članicom, trebale biti opravdane na temelju objektivnih kriterija.

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, osim ako je to opravdano na temelju objektivnih kriterija, maloprodajne tarife za međunarodne pokretne komunikacije ne bi smjele prelaziti eurotarife za govorne usluge i usluge SMS-a za regulirane pozive u roamingu i za poruke SMS-a. Tim kriterijima mogu biti obuhvaćeni dodatni troškovi i s njima povezane opravdane marže. Ostali objektivni čimbenici mogu uključivati razlike u povezanoj prilagodljivosti cijena i lakoj dostupnosti alternativnih tarifa svim krajnjim korisnicima koje nude davatelji elektroničkih komunikacija javnosti preko državnih granica u Uniji uz niske dodatne naknade ili bez njih, ili usluga informatičkog društva s usporedivim funkcijama, uz uvjet da davatelji usluga o tim alternativama informiraju krajnje korisnike. [Am. 40]

(45)

Internet se proteklih desetljeća razvio u otvorenu platformu za inovacije s malim preprekama za pristup krajnjih korisnika te za davatelje sadržaja i aplikacija te internetskih usluga. Načelo „neutralnosti mreže” na otvorenom internetu znači da se prema prometu postupa jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja, neovisno o njegovu pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili primjeni. Kao što se navodi u Rezoluciji Europskog parlamenta od 17. studenoga 2011. o otvorenom internetu i neutralnosti mreže u Europi (15) , otvorenost interneta pokazala se ključnim pokretačem konkurentnosti, gospodarskog rasta, društvenog razvoja i inovativnosti, što je dovelo do izuzetnog razvoja internetskih aplikacija, sadržaja i usluga, a time i rasta ponude tih sadržaja i usluga i potražnje za njima te je postala vitalno važnim čimbenikom ubrzanja u slobodnom protoku znanja, ideja i informacija, između ostalog i u zemljama u kojima je ograničen pristup neovisnim medijima. Postojećim regulatornim okvirom želi se promicati sposobnost krajnjih mogućnost korisnika da pristupe informacijama i da ih distribuiraju ili da se služe aplikacijama i uslugama po svom izboru. Međutim, nedavno je u izvješću Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) o praksama upravljanja prometom objavljenom u svibnju 2012. i u studiji, koju je naručila Izvršna agencija za zdravlje i potrošače i koja je objavljena u prosincu 2012., o funkcioniranju tržišta internetskog pristupa i pružanju usluga sa stajališta potrošača, ukazano na to da prakse upravljanja prometom utječu na znatan broj krajnjih korisnika zbog čega dolazi do blokade ili usporavanja određenih aplikacija. Za takve su pojave potrebna jasna pravila na razini Unije o održavanju interneta otvorenim i izbjegavanju rascjepkanosti jedinstvenog tržišta koja nastaje zbog provedbe mjera pojedinačnih država članica. [Am. 41]

(46)

Sloboda krajnjih korisnika pristupu da pristupaju informacijama i da ih distribuiraju te da pristupaju legalnim njihovoj distribuciji, pristupu sadržajima te koriste aplikacije i usluge po svom korištenju aplikacija i usluga po vlastitom izboru ovisi o poštivanju poštovanju prava Unije i odgovarajućeg nacionalnog prava. Ovom Uredbom utvrđuju se ograničenja svih ograničenja te slobode davatelja elektroničkih komunikacija javnosti, ali se ne dovodi u pitanje ostalo zakonodavstvo Unije, uključujući propise o autorskim pravima i Direktivu 2000/31/EZ. [Am. 42]

(47)

Na otvorenom internetu davatelji elektroničkih komunikacija javnosti usluga internetskog pristupa , unutar ugovorom dogovorenih ograničenja o količini podataka i brzini usluga internetskog pristupa, ne bi smjeli blokirati, usporavati ili diskriminirati određene sadržaje, aplikacije ili usluge ili njihove određene razrede ili snižavati njihovu kvalitetu osim kad je riječ o ograničenom broju opravdanih mjera upravljanja prometom. Te bi mjere trebale biti tehnički potrebne, transparentne, razmjerne i nediskriminirajuće. Opravdanim upravljanjem prometom obuhvaćeno je sprečavanje teških kaznenih djela, uključujući dobrovoljne mjere davatelja za sprečavanje pristupa dječjoj pornografiji i njene distribucije. Umanjivanje učinaka Rješavanje zagušenja mreže trebalo bi smatrati opravdanim biti dopušteno ako se zagušenje događa samo povremeno ili u iznimnim okolnostima. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti ovlaštena zahtijevati od davatelja da dokaže da će jednaka obrada prometa biti znatno neučinkovitija. [Am. 43]

(47a)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje odredbe Direktive 2002/58/EZ. [Am. 44]

(48)

Tarife koje se temelje na količinama podataka smatraju se sukladnima načelu otvorenog interneta ako se njima krajnjima korisnicima omogućava odabir tarife koja odgovara njihovoj uobičajenoj potrošnji podataka na temelju transparentnim jasnih, transparentnih i nedvosmislenih informacija o uvjetima i učincima takvog izbora. Istovremeno bi se tim tarifama davateljima elektroničkih komunikacija javnosti usluga internetskog pristupa trebala omogućiti bolja prilagodba mrežnih kapaciteta očekivanim količinama podataka. Od ključne je važnosti da krajnji korisnici budu potpuno informirani prije no što pristanu na količinu podataka ili ograničenja brzine i primjenjive tarife, da stalno mogu pratiti svoju potrošnju i lako kupiti dodatne dostupne količine podataka ako to žele. [Am. 45]

(49)

Postoji i potražnja krajnjih Trebalo bi biti moguće udovoljiti zahtjevu korisnika za uslugama i aplikacijama za koje je potrebna povećana razina zahtijevaju povećanu razinu osigurane kvalitete usluga koje nude davatelji elektroničkih komunikacija javnosti ili davatelji sadržaja, aplikacija ili usluga. Takvim uslugama Takve usluge mogu između ostalog biti obuhvaćeni radiodifuzija preko internetskog protokola (IP-TV), obuhvaćati emitiranje videokonferencije i određene zdravstvene aplikacije. Stoga krajnjim korisnicima treba biti omogućeno omogućiti sklapanje ugovora o pružanju specijaliziranih usluga s povećanom kvalitetom usluge s davateljima usluga internetskog pristupa, davateljima elektroničkih komunikacija javnosti ili davateljima sadržaja, aplikacija ili usluga. U slučaju kada su sklopljeni takvi ugovori s davateljem usluge pristupa internetu, davatelj treba osigurati da povećana kvaliteta usluge ne umanjuje opću kvalitetu pristupa internetu. Nadalje, mjere upravljanja prometom ne bi trebalo primjenjivati tako da diskriminiraju konkurentne usluge. [Am. 46]

(50)

Osim toga, postoji potražnja dijela davatelja sadržaja, aplikacija i usluga za pružanjem usluga prijenosa na temelju fleksibilnih parametara kvalitete, uključujući niže razine prioriteta za promet koji ne ovise o vremenu. Također bi moglo biti potrebno je davateljima sadržaja, aplikacija i usluga omogućiti da pregovaraju o fleksibilnoj kvaliteti razina usluga s davateljima elektroničkih komunikacija javnosti radi pružanja specijaliziranih određenih usluga te se očekuje da će to imati važnu ulogu u razvoju novih usluga kao što su komunikacije strojeva (M2M). Istovremeno bi se tim dogovorima davateljima elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti trebalo omogućiti bolje održavanje ravnoteže prometa i sprečavanje zagušenja mreže. Stoga bi davateljima sadržaja, aplikacija i usluga te davateljima elektroničkih komunikacija javnosti trebalo bi i dalje omogućiti slobodno sklapanje posebnih ugovora o uslugama o utvrđenim raznima razinama kvalitete usluge ako takvi ugovori temeljito ne narušavaju opću kvalitetu usluga usluge pristupa internetu. [Am. 239]

(51)

Glavnu zadaću da krajnjim korisnicima osiguraju slobodno korištenje pristupa otvorenom internetu imaju državna regulatorna tijela. U tu svrhu državna nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati obvezu praćenja i izvješćivanja te osiguravanju sukladnosti davatelja osigurati da davatelji usluga pristupa internetu, davatelji elektroničkih komunikacija javnosti i dostupnosti ostali davatelji usluga ispunjavaju svoje obveze te osigurati dostupnost nediskriminirajućih usluga pristupa internetu visoke kvalitete što ih koje specijalizirane usluge ne narušavaju. U izradi procjene o mogućem općem narušavanju usluga pristupa internetu, nacionalna državna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir parametre kvalitete poput parametara vremenskog rasporeda i pouzdanosti (latencija, varijacije kašnjenja, gubitak paketa), razina i učinaka zagušenja mreže, stvarne i najavljene brzine, pružanja usluga internetskog pristupa u odnosu na specijalizirane usluge poboljšane kvalitete te kvalitete sa stajališta krajnjih korisnika. Državna regulatorna tijela trebala bi uspostaviti postupke za pritužbe koji krajnjim korisnicima omogućuju učinkovite, jednostavne i brzo dostupne mehanizme pravne zaštite te imati ovlasti propisivanja najniže kvalitete usluga za sve ili pojedinačne davatelje usluga internetskog pristupa, drugih davatelja elektroničkih komunikacija javnosti i davatelja usluga ako je to potrebno radi sprečavanja općeg narušavanja i pada kvalitete usluga pristupa internetu. [Am. 240]

(52)

Mjerama za bolju transparentnost i usporedivost cijena, tarifa, uvjeta i parametara kvalitete usluga, uključujuće one koje se odnose posebno na pružanje usluga pristupa internetu, trebala bi se povećati sposobnost krajnjih korisnika da odaberu najboljeg davatelja i tako u potpunosti iskoriste prednosti tržišnog natjecanja. Svi dobrovoljni programi certificiranja za interaktivne internetske stranice za usporedbu, vodiči ili slični alati trebaju biti neovisni od bilo kojeg davatelja usluga elektroničkih komunikacija, upotrebljavati jednostavan i jasan jezik, upotrebljavati potpune i ažurne informacije, imati transparentnu metodologiju, biti pouzdani i pritupačni u skladu sa smjernicama za osiguranje pristupačnosti mrežnih sadržaja 2.0 te imati djelotvoran proces rješavanja pritužbi. [Am. 49]

(53)

Krajnji korisnici trebali bi biti prije kupnje primjereno informirani o cijeni i vrsti ponuđene usluge. Informacije treba dati odmah prilikom spajanja poziva ako poziv na određeni broj ili prema određenoj usluzi podliježe posebnim uvjetima naplaćivanja kao što su usluge s posebnom tarifom. Ako je ta obveza nerazmjerna u pogledu trajanja i troška tarifnih informacija za davatelja usluga u usporedbi s prosječnim trajanjem poziva i troškovnim rizikom kojem je krajnji korisnik izložen, državna regulatorna tijela mogu odobriti odstupanja. Krajnji korisnici moraju biti informirani i o tome da li se za besplatni telefonski broj naplaćuju dodatne naknade. [Am. 50]

(54)

Davatelji elektroničkih komunikacija javnosti trebali bi prikladno informirati krajnje korisnike između ostalog o njihovim uslugama i tarifama, parametara parametrima kvalitete usluge usluga , pristupu hitnim službama i svim ograničenjima te o izboru usluga i proizvoda namijenjenih potrošačima s invaliditetom. U slučaju tarifnih shema s unaprijed određenom količinom komunikacija, pružatelji usluga elektroničkih komunikacija javnost također bi trebali obavijestiti o mogućnosti potrošača i drugih krajnjih korisnika, koji to zatraže, da neiskorištenu količinu iz prethodnog obračunskog razdoblja prenesu u trenutačno obračunsko razdoblje. Informacije trebaju biti jasne i transparentne, specifične za državu članicu u kojoj se pružaju usluge te ažurirane u slučaju svake promjene. Davatelji trebaju biti oslobođeni obveze davanja takvih informacija o ponudama o kojima se pregovara na pojedinačnoj osnovi pojedinačno . [Am. 51]

(55)

Dostupnost usporedivih informacija o proizvodima i uslugama od ključne je važnosti za krajnje korisnike i mogućnost da neovisne ocijene ponude. Iskustva pokazuju da se na temelju dostupnosti pouzdanih i usporedivih informacija povećava povjerenje krajnjih korisnika u korištenje usluga i jača njihova spremnost da naprave odabir.

(56)

Ugovori su važno sredstvo za krajnje korisnike jer im se osigurava visoka razina transparentnosti informacija i pravna sigurnost. Davatelji elektroničkih komunikacija javnosti trebali bi krajnjim korisnicima dati jasne i sveobuhvatne informacije o svim osnovnim elementima ugovora prije no što ugovor za krajnjeg korisnika postane obvezujući. Informacije bi trebale biti obvezne i nepromijenjene osim u slučaju naknadnog dogovora krajnjeg korisnika i davatelja usluga. Komisija i nekoliko državnih regulatornih tijela nedavno su utvrdili znatna neslaganja između oglašene brzine usluga pristupa internetu i brzine koja je stvarno dostupne dostupna krajnjim korisnicima. Stoga bi davatelji elektroničkih komunikacija javnosti trebali prije sklapanja ugovora krajnje korisnike informirati o brzini i parametrima kvalitete usluga koju stvarno mogu isporučiti na glavnu adresu krajnjeg korisnika.

Za fiksne i mobilne podatkovne poveznice, uobičajeno dostupna brzina jest brzina komunikacijskih usluga koju bi korisnik mogao očekivati većinu vremena tijekom pristupa usluzi, neovisno o dobu dana. Uobičajeno dostupna brzina treba proizlaziti iz procijenjenih raspona brzina, prosječnih brzina, brzine tijekom vršnih sati i najmanje brzine. Metodologija treba biti utvrđena prema smjernicama BEREC-a te redovno revidirana i ažurirana kako bi odražavala tehnološki i infrastrukturni razvoj. Države članice moraju osigurati da pružatelji usluga krajnjim korisnicima prije zaključenja ugovora omoguće pristup usporednim informacijama o pokrivenosti mobilnih mreža, uključujući o različitim tehnologijama u njihovoj državi članici, kako bi se tim krajnjim korisnicima omogućilo da donose informirane odluke o kupnji. [Am. 52]

(57)

Kad je riječ o terminalnoj opremi, u ugovorima trebala bi biti navedena sva ograničenja koja propisuje davatelj usluga za korištenje opreme, primjerice pokretnih uređaja sa zaključanim SIM-om, te sve naknade koje se plaćaju prilikom raskidanja ugovora prije dogovorenog isteka. Nakon dogovorenog isteka ugovora naknade ne bi trebalo naplaćivati. U ugovorima bi također trebalo navesti dostupne vrste postprodajnih usluga, usluga održavanja i usluge podrške korisnicima. Kad je to moguće, te informacije također bi trebale sadržavati tehničke informacije, dostupne na zahtjev, u vezi s ispravnim funkcioniranjem terminalne opreme prema izboru krajnjeg korisnika. Pod uvjetom da nije utvrđena bilo kakva tehnička inkompatibilnost, ta informacija treba biti dostupna bez naknade. [Am. 53]

(58)

Kako bi se izbjegli šokantni računi, izbjegla neugodna iznenađenja pri primitku računa , za sva plaćanja usluga po ispostavljenom računu, krajnji korisnici bi trebali moći morali biti u mogućnosti unaprijed odrediti najviša financijska ograničenja za naknade povezane s korištenim pozivima i uslugama korištenjem poziva i usluga pristupa internetu. Ta pogodnost trebala bi biti besplatna i uz obuhvaćati odgovarajuću obavijest kojom se omogućuje naknadna provjera kad se približe tom ograničenju. Nakon što dosegnu gornju granicu ograničenja, krajnji korisnici ne bi trebali više primati navedene usluge niti bi im se one trebale naplaćivati, osim ako posebno zatraže daljnje pružanje usluga na temelju dogovora s davateljem. [Am. 54]

(58a)

Obrada osobnih podataka iz Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” trebala bi biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ  (16) , kojom se uređuje obrada osobnih podataka koja se provodi u državama članicama na temelju ove Uredbe i pod nadzorom nadležnih tijela država članica, osobito nezavisnih javnih tijela koja su imenovale države članice, te s Direktivom 2002/58/EZ [Am. 55]

(58b)

Obrada osobnih podataka iz Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” trebala bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001  (17) .[Am. 56]

(59)

Iskustva država članica i nedavna studija koju je naručila Izvršna agencija za zdravlje i potrošače pokazali su da dugotrajni ugovori i automatska ili prešutna produljenja ugovorâ čine prepreku promjeni davatelja usluga. Stoga je poželjno da krajnji korisnici mogu bez dodatnih troškova raskinuti ugovor šest mjeseci nakon njegova sklapanja. U tom slučaju od krajnjih korisnika može se tražiti da davateljima usluga nadoknade preostalu vrijednost subvencionirane terminalne opreme ili vrijednost pro rata tempore svih ostalih promotivnih ponuda. Ugovori koji se prešutno produljuju trebali bi se moći raskinuti s obavijesnim rokom od mjesec dana. [Am. 57]

(60)

U slučaju bilo kojih znatnih izmjena ugovornih uvjeta koje unose davatelji elektroničkih komunikacija javnosti na štetu krajnjih korisnika, primjerice u vezi s naknadama, tarifama, ograničenjima količine podataka, brzinom podataka, pokrivenosti ili obradom osobnih podataka, krajnjim korisnicima trebalo bi osigurati pravo na raskida ugovora bez dodatnih troškova.

(61)

Paketi koji sadržavaju elektroničke komunikacijske i druge usluge poput linearne radiodifuzije postali su vrlo rašireni i čine važan dio tržišnog natjecanja. Ako se različita ugovorna pravila o raskidu ugovora i promjeni davatelja primjenjuju na različite usluge od kojih su sastavljeni ti paketi, krajnji korisnici zapravo ne mogu pri odabiru konkurentne ponude za cijeli paket ili njegov dio promijeniti davatelja. Stoga se odredbe ove Uredbe u pogledu raskida ugovora i promjene davatelja primjenjuju na sve elemente takvog paketa.

(62)

Kako bi u potpunosti iskoristili okružje tržišnog natjecanja, krajnjim korisnicima trebalo bi omogućiti da donesu informiranu odluku i promijene davatelja usluga ako je to u njihovu interesu. Stoga bi im trebalo omogućiti prelazak, a da ih tome ne sprečavaju pravne, tehničke ili postupovne prepreke, uključujući ugovorne uvjete i naknade. Prenosivost broja ključni je čimbenik kojim se olakšava izbor potrošača i učinkovito tržišno natjecanje. Prijenos bi se trebao izvršiti u najkraćem roku tako da broj bude aktiviran u roku od jednog radnog dana od dana sklapanja sporazuma o njegovu prijenosu. Plaćanje nepodmirenih računa ne bi trebao biti uvjet za izvršenje zahtjeva za prijenos.

(63)

Kako bi se poduprlo pružanje usluge „sve na jednom mjestu” i omogućio nesmetan prelazak za krajnje korisnike, taj postupak treba provoditi novi davatelj elektroničkih komunikacija javnosti. BEREC bi trebao biti ovlašten utvrditi smjernice kojima se određuju odgovornosti novog i zamijenjenog davatelja u postupcima prelaska i prijenosa broja, kojima se između ostalog osigurava da zamijenjeni davatelj elektroničkih komunikacija javnosti ne bi smio odgađati ili sprečavati odgađa ili sprečava postupak prelaska. Trebali bi se više koristiti automatski postupci te bi trebalo osigurati visoku razinu , da je postupak što je više moguće automatiziran te da je osigurana visoka razina zaštite osobnih podataka. Te smjernice trebale bi se baviti i pitanjem načina na koji se se osigurao kontinuitet u iskustvu krajnjih korisnika, uključujući putem identifikatora poput adrese elektroničke pošte, primjerice, mogućnošću odabira opcije prosljeđivanja elektroničke pošte. Na temelju dostupnosti transparentnih, točnih i pravovremenih informacija o prijenosu trebalo bi se povećati povjerenje krajnjih korisnika u prelazak te im omogućiti da se aktivnije uključe u tržišno natjecanje. [Am. 58]

(64)

Ugovori sa zamijenjenim davateljima elektroničkih komunikacija javnosti trebali bi se automatski poništiti nakon prelaska, a da se pri tom od krajnjeg korisnika ne zahtijevaju nikakvi dodatni postupci. U slučaju unaprijed plaćenih usluga, sva nepotrošena sredstva trebalo bi vratiti korisniku koji traži prelazak. [Am. 59]

(65)

Krajnjim korisnicima treba omogućiti kontinuitet kad mijenjaju važne identifikatore kao što su adrese elektroničke pošte. U tu svrhu i kako se prepiska elektroničkom poštom ne bi izgubila, zamijenjeni davatelj usluge pristupa internetu trebao bi krajnjim korisnicima omogućiti da besplatno odaberu mogućnost prosljeđivanja elektroničke pošte u slučajevima kada se krajnji korisnik služi adresom elektroničke pošte kod zamijenjenog davatelja usluga. [Am. 60]

(66)

Nadležna državna tijelu mogu propisati opće postupke prijenosa brojeva i prelaska uzimajući u obzir tehnološki razvoj i potrebu za osiguranjem brzog i učinkovitog postupka lakog za korištenje. Nadležna državna tijela trebala bi imati mogućnost uvođenja razmjernih mjera za odgovarajuću zaštitu krajnjih korisnika tijekom postupka prelaska uključujući odgovarajuće sankcije potrebne za smanjivanje rizika zlouporabe ili kašnjenja i prelaska na drugog davatelja bez pristanka krajnjih korisnika. Trebali bi imati i mogućnost uspostavljanja automatskog mehanizma naknade krajnjim korisnicima u takvim slučajevima.

(67)

Državna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnosti poduzeti učinkovite mjere praćenja i osigurati poštovanje odredaba ove Uredbe, uključujući ovlasti propisivanja učinkovitih financijskih ili upravnih kazni u slučaju njihova kršenja.

(68)

Kako bi se u obzir uzeli razvoj tržišta i tehnički razvoj, ovlasti donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba dodijeliti Komisiji u pogledu prilagodbe prilogâ. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svojeg pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom izrade i sastavljanja delegiranih akata Komisija treba osigurati istovremenu, pravodobnu i odgovarajuću dostavu potrebnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 61]

(69)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, ovlasti provedbe trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu odluke kojom se od država članica zahtijeva da prilagode svoje planove za poštovanje zajedničkog vremenskog rasporeda za dodjelu prava uporabe i dopuštanja uporabe.

(70)

Ovlasti provedbe povezane s usklađivanjem i koordinacijom odobravanja radiofrekvencijskog spektra, značajke bežičnih pristupnih točaka s malim prostornim dosegom, koordinaciju između država članica u vezi s dodjelom radiofrekvencijskog spektra, podrobnija tehnička i metodološka pravila o europskim virtualnim proizvodima za pristup i zaštita pristupa internetu i opravdano upravljanje prometom i kvalitetu usluga i kriterije pravedne provedbe trebalo bi primjenjivati provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. (18) [Am. 62]

(71)

Kako bi se osigurala dosljednost između cilja i mjera potrebnih za dovršenje jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija u skladu s ovom Uredbom i nekim posebnim postojećim zakonskim odredbama i kako bi se odrazili ključni elementi prakse donošenja odluka koja se razvija, ispunjavanje ciljeva ove Uredbe i nekih posebnih postojećih zakonskih odredbi , potrebno je izmijeniti direktive 2002/21/EZ, 2002/20/EZ i 2002/22/EZ i uredbe (EU) br. 531/2012 i (EZ) br . 1211/2009, kao i Odluku br. 243/2012/EU. To podrazumijeva osiguravanje toga da se u Direktiva 2002/21/EZ i povezane direktive tumače u vezi s ovom Uredbom, uvođenje većih ovlasti Komisije kako bi se osigurala dosljednost pravnih mjera koje se odnose na europske davatelje elektroničkih komunikacija sa znatnom tržišnom snagom u kontekstu europskog mehanizma savjetovanja, usklađivanje kriterija donesenih pri ocjenjivanju pojma i konkurentnosti odgovarajućih tržišta, prilagodba prilagodbu sustava obavješćivanja u skladu s Direktivom 2002/20/EZ u pogledu jedinstvenog europskog odobrenja te stavljanje izvan snage odredaba o minimalnom usklađivanju prava krajnjih korisnika predviđenih Direktivom 2002/22/EZ koje postaju suvišne zbog punog usklađivanja predviđenog ovom Uredbom. [Am. 63]

(72)

Tržište pokretnih komunikacija u Uniji i dalje je rascjepkano, a nijedna pokretna mreža ne pokriva sve države članice. Zato, kako bi svojim domaćim korisnicima koji putuju Unijom pružali pokretne komunikacijske usluge, davatelji usluga roaminga moraju kupovati veleprodajne usluge roaminga od operatera u državi članici u koje njihovi korisnici putuju. Veleprodajne naknade čine važnu zapreku pružanju usluga roaminga prema cijenama koje odgovaraju domaćim uslugama u pokretnoj mreži. Stoga treba donijeti daljnje mjere za smanjivanje tih naknada. Veleprodajne naknade mogu se internalizirati trgovinskim ili tehničkim sporazumima među davateljima usluga roaminga kojima im se omogućuje virtualno proširenje mrežne pokrivenosti diljem Unije. U cilju poticaja trebalo bi prilagoditi određene regulatorne obveze utvrđene u Uredbi (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća  (19) . Posebno, ako davatelji usluga roaminga , preko svojih mreža ili na temelju dvostranih ili višestranih ugovora o roamingu , omogućuju svim korisnicima u Uniji tarife za roaming koje su na razini domaćih tarifa, obveza domaćih davatelja usluga da korisnicima omoguće pristup govornim, SMS i podatkovnim uslugama roaminga bilo kojeg drugog davatelja usluga roaminga na njih se ne bi trebale primjenjivati, uz uvjet prijelaznog razdoblja u kojem je takav pristup već omogućen. [Am. 64]

(73)

Dvostranim ili višestranim ugovorima o roamingu operateru pokretne mreže može se omogućiti da prema uslugama roaminga kojima se njegovi domaći korisnici služe na mreži partnerâ postupa kao da je to u znatnoj mjeri istovjetno pružanju usluga tim korisnicima na njegovoj mreži, s posljedicama na njegove maloprodajne cijene takve virtualne mrežne pokrivenosti diljem Unije. Takvim ugovorima na veleprodajnoj razini može se omogućiti razvoj novih proizvoda roaminga i tako povećati izbor i tržišno natjecanje na maloprodajnoj razini. [Am. 65]

(74)

Digitalnom agendom za Europu i Uredbom (EU) br. 531/2012 utvrđuje se cilj politike da se razlika između tarifa za domaće pozive i roaming približi nuli. U praksi to znači da bi prilikom putovanja u Uniji korisnici koji pripadaju bilo kojoj širokoj uočljivoj kategoriji domaće potrošnje, koja se utvrđuje na temelju raznih domaćih maloprodajnih paketa stranke, trebali imati mogućnost sa sigurnošću održavati uobičajenu domaću potrošnju povezanu s njihovim odgovarajućim domaćim maloprodajnim paketima, bez dodatnih troškova u odnosu na troškove u svojoj državi. Te široke kategorije mogu se utvrditi na temelju postojeće trgovinske prakse primjerice na temelju razlika u domaćim maloprodajnim paketima za korisnike unaprijed plaćenih usluga i korisnike usluga plaćenih po ispostavljenom računu, paketima koji sadrže samo GSM usluge (tj. glasovne, SMS), paketima prilagođenima različitim opsezima potrošnje, paketima za poslovne i privatne potrebe, maloprodajnim paketima s cijenama po potrošenoj jedinici i onima kojima se nude skupovi jedinica (npr. glasovne minute, megabajti podataka) uz standardnu pristojbu bez obzira na stvarnu potrošnju. Zahvaljujući raznolikosti maloprodajnih tarifnih planova i paketa dostupnih korisnicima na domaćim tržištima pokretnih usluga diljem Unije ispunjavaju se različite potrebe korisnika povezane s konkurentnim tržištem. Fleksibilnost na domaćim tržištima trebala bi se odraziti na okružje usluga roaminga unutar Unije, imajući na umu da bi se potrebom davatelja usluga roaminga za veleprodajnim ulaznim proizvodima neovisnih mrežnih operatera u različitim državama članicama moglo opravdati propisivanje ograničenja na temelju opravdane uporabe ako se domaće tarife primjenjuju na takve usluge roaminga . [Am. 66]

(75)

Iako je za davatelje najvažnije procijeniti razumnu uporabu Dok davatelji usluga roaminga samo ocjenjuju količine glasovnih poziva SMS poruka i podataka u roamingu, SMS-ova i podataka koji se trebaju obuhvatiti obuhvaćenih domaćim tarifama stopama unutar njihovih raznih različitih maloprodajnih paketa, državna oni bez obzira na ukidanje maloprodajnih naknada za roaming do 15. prosinca 2015. mogu primijeniti „klauzulu o pravednoj uporabi” na potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj cjenovnoj razini, pozivajući se na kriterij pravedne uporabe. Ti kriteriji trebali bi se primjenjivati tako da potrošači za vrijeme povremenih putovanja unutar Unije imaju mogućnost sa sigurnošću održavati uobičajenu domaću potrošnju povezanu s njihovim domaćim maloprodajnim paketima. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi nadzirati davatelje nadgledaju kako davatelji usluga roaminga u primjeni takvih opravdanih primjenjuju takva ograničenja korištenja i osigurati pravedne uporabe i osiguravaju da su ona točno utvrđena na temelju podrobnih količinskih informacija u ugovorima na način koji je za korisnike jasan i transparentan način. U tome državna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir odgovarajuće smjernice BEREC-a , koje se temelje na rezultatima javnog savjetovanja, prilikom primjene kriterija pravedne uporabe u maloprodajnim ugovorima koje nude davatelji usluga roaminga . U tim bi smjernicama BEREC trebao utvrditi različite obrasce uporabe potkrijepljene trendovima u korištenju glasovnih, podatkovnih i SMS usluga na razini Unije i predvidjeti očekivani razvoj u pogledu osobito bežične potrošnje podataka. Najviše granice cijene po europskoj tarifi i dalje služe kao zaštitno ograničenje za naknade za potrošnju koja premašuje ograničenja pravedne uporabe do isteka Uredbe (EU) br. 531/2012. [Am. 67]

(76)

Osim toga, zahvaljujući nedavnom znatnom smanjenju cijena završavanja poziva diljem Unije Radi pružanja jasnoće i pravne sigurnosti trebalo bi 15. prosinca 2015. odrediti kao datum konačnog doći do ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming za dolazne pozive koje je započelo Uredbom (EZ) br . 717/2007.  (20) Osim toga, Komisija bi do 30. lipnja 2015., prije konačnog ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada, trebala izvijestiti o svim potrebnim promjenama veleprodajnih naknada ili veleprodajnih tržišnih mehanizama, vodeći računa i o troškovima pristupa mrežama primjenjivima na roaming diljem Unije. [Am. 68]

(77)

Kako bi se osigurala stabilnost i strateško vodstvo aktivnosti BEREC-a, Odbor regulatora BEREC-a treba zastupati stalni predsjednik kojeg imenuje Odbor regulatora, na temelju zasluga, sposobnosti i znanja u području elektroničkih komunikacijskih tržišta i njihovih sudionika te iskustva relevantnog za nadzor i regulaciju, na temelju otvorenog postupka odabira koji organizira i kojim upravlja Odbor regulatora uz pomoć Komisije. Za imenovanje prvog predsjednika Odbora regulatora Komisija bi, između ostalog, nakon otvorenog postupka odabira trebala sastaviti uži izbor kandidata na temelju zasluga, sposobnosti, znanja o tržištima elektroničkih komunikacija i sudionicima na njemu te iskustva povezanog s nadzorom i regulacijom. Za naknadna imenovanja trebalo bi u izvješću koje se sastavlja u skladu s ovom Uredbom preispitati potrebu da Komisija sastavlja uži izbor. Stoga bi se Ured BEREC-a trebao sastojati od predsjednika Odbora regulatora, Upravljačkog odbora i upravitelja Ureda. [Am. 69]

(78)

Direktive 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbe (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012. , kao i Odluku br. 243/2012/EU, treba stoga na odgovarajući način izmijeniti. [Am. 70]

(79)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1211/2009. Komisija može uvijek bi trebala tražiti mišljenje BEREC-a ako to smatra potrebnim kada je to potrebno za provedbu odredaba ove Uredbe. [Am. 71]

(79 a)

Regulatorni okvir za elektroničke komunikacije trebao bi se revidirati kako je predviđeno rezolucijom Europskog parlamenta o provedbenom izvješću u vezi s regulatornim okvirom za elektroničke komunikacije  (21) . Revizija bi se trebala temeljiti na ex post procjeni utjecaja okvira od 2009., cjelovitom savjetovanju te temeljitoj ex ante procjeni očekivanih utjecaja prijedloga koji proizlaze iz revizije. Prijedloge bi trebalo predstaviti dovoljno rano kako bi ih zakonodavac mogao prikladno analizirati i raspraviti o njima. [Am. 72]

(80)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava te prava i načela ugrađena u Povelju Europske unije o temeljnim pravima, osobito članak 8. (zaštita osobnih podataka), članak 11. (sloboda izražavanja i informiranja), članak 16. (sloboda poduzetništva), članak 21. (zabrana diskriminacije) i članak 38. (zaštita potrošača).

(81)

Budući da cilj ove Uredbe, a to je utvrđivanje regulatornih načela i podobnih pravila potrebnih za dovršenje europskog jedinstvenog tržišta elektroničkim komunikacija, države članice ne mogu ostvariti u dovoljnoj mjeri i da ga je, zbog razmjera predloženog djelovanja, lakše ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom razmjernosti, kako je predviđeno u istom članku, ova se Uredba odnosi samo na ono što je nužno za postizanje spomenutog cilja,

(a)

davatelji se olakšava praktična primjena prava davatelja elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža imaju pravo, sposobnost i poticaj da razvijaju i šire svoje mreže i da njima da upravljaju svojim mrežama te da putem usklađenog i pojednostavljenog sustava prijavljivanja temeljenog na usklađenom predlošku pružaju usluge bez obzira na njihov poslovni nastan ili u kojoj državi članici žive njihovi korisnici; [Am. 74]

(b)

građani se olakšava praktična primjena prava građana i poduzeća imaju pravo i mogućnost pristupiti da pristupe konkurentnim, sigurnim i pouzdanim elektroničkim komunikacijskim uslugama, bez obzira na državu članicu u kojoj se pružaju, sa zajedničkim pravilima koja će zajamčiti visoke standarde zaštite , privatnosti i sigurnosti njihovih osobnih podataka, a da ih u tome ne sprečavaju prekogranična ograničenja ili neopravdani dodatni troškovi i kazne . [Am. 75]

(ba)

se postiže bolje koordinirani okvir Unije za usklađeni radiofrekvencijski spektar za bežične širokopojasne komunikacijske usluge; [Am. 76]

(bb)

se bavi postupnim ukidanjem neopravdanih dodatnih naknada za roaming unutar Unije. [Am. 77]

a)

načelo osiguravanja pojednostavljenih, predvidivih i konvergencijskih regulatornih uvjeta u pogledu ključnih administrativnih i trgovinskih parametara, uključujući što se tiče razmjernosti pojedinačnih obveza koje se mogu nametnuti u skladu s tržišnom analizom; [Am. 79]

b)

načelo promicanja održivog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu i globalne konkurentnosti Unije te odgovarajućeg smanjivanja regulacije tržišta u tom sektoru kad i ako se ostvare ti ciljevi; [Am. 80]

c)

načelo zalaganja za ulaganje u nove i poboljšane infrastrukture velikog kapaciteta i za inovacije u tom području, a koje pazeći da se protežu diljem Unije i koje da mogu zadovoljiti rastuću potražnju krajnjih korisnika bez obzira na mjesto poslovnog nastana krajnjih korisnika na području Unije. [Am. 81]

d)

načelo olakšavanja pružanja inovativnih usluga visoke kvalitete; [Am. 82]

e)

načelo osiguranja dostupnosti i visoko učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, bilo na temelju općeg ovlaštenja ili pojedinačnih prava uporabe, za bežične širokopojasne usluge u cilju potpore inovacijama, ulaganju, radnim mjestima i pogodnostima za krajnje korisnike; [Am. 83]

f)

načelo služenja interesima građana i krajnjih korisnika u povezivosti, unapređivanjem uvjeta za ulaganja u cilju proširenja izbora i povećanja kvalitete pristupa mreži i usluga te olakšavanjem mobilnosti diljem Unije i socijalnog i teritorijalnog uključivanja. [Am. 84]

(a)

jedinstveno europsko odobrenje za europske davatelje elektroničkih komunikacija:

(b)

daljnju konvergenciju regulatornih uvjeta u pogledu potrebe i razmjernosti pravnih mjera koje državna regulatorna tijela propisuju za europske davatelje elektroničkih komunikacija;

(c)

usklađeno pružanje određenih veleprodajnih proizvoda za širokopojasni pristup na razini Unije uz konvergencijske regulatorne uvjete;

(d)

usklađeni europski okvir za dodjelu usklađenog radiofrekvencijskog spektra za bežične širokopojasne komunikacijske usluge, čime se stvara europski bežični prostor;

(e)

usklađivanje pravila povezanih s pravima krajnjih korisnika i promicanje učinkovitog natjecanja na maloprodajnim tržištima, čime se stvara europski potrošački prostor za elektroničke komunikacije;

(f)

postupno ukidanje neopravdanih dodatnih naknada za promet i roaming unutar Unije. [Am. 85]

(1)

„europski davatelj elektroničkih komunikacija” znači poduzeće osnovano u Uniji koje pruža ili planira pružati elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, bilo izravno ili preko najmanje jedne podružnice, u najmanje jednoj državi članici i koje se ne može smatrati podružnicom drugog davatelja elektroničkih komunikacija; [Am. 87]

(2)

„davatelj elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti” znači poduzeće koje pruža elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(3)

„podružnica” znači poduzeće u kojem drugo poduzeće izravno ili neizravno ima:

(4)

„jedinstveno europsko odobrenje” znači pravni okvir koji se primjenjuje na davatelje elektroničkih komunikacija u cijeloj Uniji na temelju općeg ovlaštenja u matičnoj državi članici i u skladu s ovom Uredbom; [Am. 89]

(5)

„matična država članica” znači država članica u kojoj europski davatelj elektroničkih komunikacija ima glavni poslovni nastan; [Am. 90]

(6)

„glavni poslovni nastan” znači mjesto poslovnog nastana u državi članici u kojem se donose glavne odluke o ulaganjima u pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga ili mreža u Uniji i upravljanje tim uslugama; [Am. 91]

(7)

„država članica domaćin” znači bilo koja država članica osim matične države članice u kojoj europski davatelj elektroničkih komunikacija pruža elektroničke komunikacijske mreže ili usluge; [Am. 92]

(8)

„usklađeni radiofrekvencijski spektar za bežične širokopojasne komunikacije” znači radiofrekvencijski spektar za koji su uvjeti dostupnosti , učinkovitosti i učinkovite osnovne uporabe usklađeni na razini Unije, osobito u skladu s odredbama utvrđenima Direktivom 2002/21/EZ i Odlukom br. 676/2002/EZ, i koji služi za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga kojima nije obuhvaćena radiodifuzija; [Am. 93]

(9)

„bežična pristupna točka s malim prostornim dosegom” znači oprema za pristup bežičnoj mreži male snage, male po veličini i s malim prostornim dosegom, koja se koristi licenciranim spektrom ili kombinacijom licenciranog spektra i spektra izuzetog iz licence, a koja može, ali ne mora biti dio javne zemaljske pokretne komunikacijske mreže i koja je opremljena najmanje jednom antenom s malim vizualnim učinkom, kojim se javnosti omogućuje bežični pristup elektroničkim komunikacijskim mrežama neovisno o osnovnoj mrežnoj topologiji; [Am. 94]

(10)

„radijska lokalna mreža” (RLAN) znači sustav bežičnog pristupa male snage s malim prostornim dosegom i s malim rizikom od smetnji za ostale takve sustave koje su u blizini postavili ostali korisnici, za koju se na neisključivoj osnovi koristi spektar izuzet iz licence za koji su uvjeti dostupnosti i učinkovite uporabe u tu svrhu usklađeni na razini Unije; [Am. 95]

(11)

„virtualni širokopojasni pristup” znači vrsta veleprodajnog pristupa širokopojasnim mrežama koji se sastoji od poveznice za virtualni pristup u prostorima korisnika preko bilo kojeg mrežnog uređaja za pristup, isključujući fizičko izdvajanje, uz uslugu prijenosa do utvrđenog skupa točaka primopredaje, i uključujući posebne mrežne elemente, posebne mrežne funkcije i pomoćne IT sustave; [Am. 96]

(12)

„proizvod za povezivanje s osiguranom kvalitetom usluga (ASQ)” znači proizvod koji se na raspolaganje stavlja pri razmjeni podataka između internetskih protokola (IP), kojim se korisnicima omogućuje da uspostave IP komunikacijsku vezu između točke međusobnog povezivanja i najmanje jedne krajnje točke nepokretne mreže, i kojim se osiguravaju utvrđene razine učinka mreže s kraja na kraj za pružanje posebnih usluga krajnjim korisnicima na temelju isporuke utvrđene zajamčene kvalitete usluge, na temelju utvrđenih parametara; [Am. 97]

12a.

„neutralnost mreže” znači načelo sukladno kojem se prema cjelokupnom internetskom prometu postupa jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja, neovisno o njegovu pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili aplikaciji;[Am 234 i 241]

(13)

„komunikacije na velike udaljenosti” znači usluge poziva ili poruka koji su upućeni van lokalne mreže ili regionalnih obračunskih područja i kojemu je u nacionalnom sustavi dodjele brojeva dodijeljen područni pozivni broj; [Am. 98]

(14)

„usluga pristupa internetu” znači javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje povezivanje na internet u skladu s načelom neutralnosti mreže te time povezivanje između gotovo svih krajnjih točaka povezanih na internet, bez obzira na korištenu mrežnu tehnologiju korištene mrežne tehnologije ili terminalnu opremu ;

(15)

„specijalizirana usluga” znači elektronička komunikacijska usluga koja je optimalno prilagođena za poseban sadržaj, aplikacije ili bilo koja druga usluga na temelju koje se može pristupiti posebnom sadržaju, aplikacijama ili uslugama, ili njihovoj kombinaciji, i čija se tehnička obilježja kontroliraju usluge ili njihovu kombinaciju putem logički različitog kapaciteta, oslanjajući se na strogi nadzor pristupa, pružajući funkcionalnost koja zahtijeva poboljšanu kvalitetu od jednog do drugog kraja, ili se mogu slati podaci određenom broju stranaka ili krajnjih točaka ili od njih podaci primati; a koja se ne oglašava ili se ne niti se koristi na veliko kao zamjena za uslugu pristupa internetu; [Am. 235 i 242]

(16)

„novi davatelj” znači davatelj elektroničkih komunikacija javnosti na kojeg se prenosi broj ili usluga; [Am. 101]

(17)

„zamijenjeni davatelj elektroničkih komunikacija javnosti” znači davatelj elektroničkih komunikacija javnosti iz kojeg se prenosi broj ili usluga. [Am. 102]

(a)

naziv davatelja, njegov pravni status i oblik, registracijski broj, mjesto upisa u trgovački ili drugi sličan javni registar, adresa glavnog poslovnog nastana, osoba za kontakt, kratak opis mreža ili usluga koje pruža ili planira pružati, uključujući identifikator matične države članice;

(b)

naziv države članice (država članica) domaćina u kojima pruža ili namjerava pružati usluge i mreže izravno ili preko podružnica te u potonjem slučaju naziv, njegov pravni status i oblik, adresu, registracijski broj, mjesto upisa u trgovački ili drugi sličan javni registar u državi članici domaćinu, te osobu za kontakt u svakoj predmetnoj podružnici i pripadajućim operativnim područjima. Ako podružnicu zajednički kontroliraju najmanje dva davatelja elektroničkih komunikacija čiji su glavni nastani u različitim državama članicama, podružnica za potrebe ove Uredbe navodi odgovarajuću matičnu državu članicu među državama matičnih društava, a o tome je obavješćuje matično društvo te matične države članice.

(a)

države članice trenutačne pojedinosti svih takvih prava objavljuju u standardiziranom elektroničkom formatu;

(b)

države članice postojećem nositelju takvih prava na uporabu ne smiju odbiti omogućiti prijenos ili najam;

(c)

u slučajevima koji nisu obuhvaćeni točkom (b) države članice mogu odbiti prijenos samo kada se otkrije postojanje jasnog rizika da novi nositelj ne bi mogao ispuniti postojeće uvjete za pravo na uporabu;

(d)

u slučajevima koji nisu obuhvaćeni točkom (b) države članice ne mogu odbiti najam kada osoba koja obavlja prijenos ostaje odgovorna za ispunjavanje postojećih uvjeta za pravo na uporabu.

a)

što više povećati interes krajnjeg korisnika, uključujući interes krajnjih korisnika u učinkovitom dugoročnom ulaganju i inovacijama u području bežičnih mreža i usluga te u učinkovitom tržišnom natjecanju;

b)

osigurati najučinkovitiju uporabu radiofrekvencijskog spektra i djelotvorno upravljanje njime te dostupnost nelicenciranog spektra ;;

c)

osigurati predvidljive i usporedive uvjete kojima se omogućuje dugoročno planiranje ulaganja u mreže i usluge na više državnih područja te postizanje ekonomija razmjera;

d)

osigurati neophodnost i razmjernost uvedenih uvjeta, uključujući na temelju objektivne i transparentne procjene je li opravdano uvoditi dodatne uvjete koji bi određenim operaterima mogli ići u prilog ili naštetiti;

e)

osigurati široku teritorijalnu pokrivenost brzom bežičnom širokopojasnom mrežom brzim širokopojasnim mrežama i visoku razinu prodora i potrošnje povezanih usluga , vodeći istodobno računa o javnom interesu i o društvenoj, kulturnoj i ekonomskoj vrijednosti spektra u cjelini .

ea)

osigurati da svaka promjena politike u odnosu na učinkovitu uporabu spektra vodi računa o njegovom učinku na javne interese u pogledu štetnih smetnji i troškova. [Am. 121]

(a)

tehničke značajke različitih te trenutnu i predviđenu uporabu dostupnih radiofrekvencijskih pojaseva spektra ; [Am. 123]

(b)

moguće kombinacije dopunskih pojaseva u jednom postupku; i

(c)

važnost dosljednih portfelja radiofrekvencijskih prava uporabe u različitim državama članicama za pružanje mreža ili usluga na cijelom tržištu unije ili njegovu znatnom dijelu.

(a)

najučinkovitiju uporabu radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (b), uzimajući u obzir značajke te trenutnu i predviđenu uporabu predmetnog pojasa ili pojaseva: [Am. 124]

(b)

učinkovito ulaganje u mrežu u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (a).

(a)

na primjeren način odražavaju društvenu , kulturnu i gospodarsku vrijednost radiofrekvencijskog spektra, uključujući korisna vanjska svojstva;

(b)

izbjegavaju nedovoljnu iskorištenost i potiču ulaganja u kapacitet, pokrivenost i kvalitetu mreža i usluga;

(c)

sprečavaju diskriminaciju i osiguravaju jednake mogućnosti između operatera, uključujući između postojećih i potencijalnih operatera;

(d)

postižu optimalnu raspodijeljenost između neposrednih predujama i, po mogućnosti , ako su predviđena, periodičnih plaćanja, posebno uzimajući u obzir potrebu za poticanjem brzog uvođenja mreže i uporabe radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkama (b) i (c) ( e);

(da)

plaćaju se najkasnije jednu godinu prije nego što operateri mogu početi s uporabom radiofrekvencijskog spektra.

(a)

sve ranije postojeće pokrivenosti državnih područja odgovarajućim uslugama ili ostalim elektroničkim komunikacijskih uslugama;

(b)

smanjenje broja operatera na koje bi se takve obveze mogle primjenjivati;

(c)

mogućnost podjele tereta i reciprociteta među raznim operaterima, uključujući davatelje ostalih elektroničkih komunikacijskih usluga;

(d)

ulaganja potrebna za postizanje takve pokrivenosti i potrebu za ta ulaganja odražavaju u pristojbama koje se primjenjuju;

(e)

tehničku prikladnost relevantnih pojaseva za učinkovito osiguranje široke teritorijalne pokrivenosti.

(a)

bi li se održalo ili postiglo učinkovito tržišno natjecanje bez uvođenja tih mjera; i

(b)

koji bi bio učinak takvih privremenih mjera na postojeća i buduća ulaganja operatera na tržištu.

(a)

optimizaciju učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (b);

(b)

omogućivanje pogodnosti zajedničke uporabe;

(c)

približavanje interesa postojećih i potencijalnih nositelja prava;

(d)

stvaranje likvidnijeg tržišta za pristup radiofrekvencijskom spektru koje bolje funkcionira.

(a)

stanje natjecanja na temelju infrastrukture i sva ostala natjecanja na temelju usluga;

(b)

zahtjeve za učinkovitom uporabom radiofrekvencijskog spektra;

(c)

povećani izbor i bolju kvalitetu usluga za krajnje korisnike;

(d)

tehnološke inovacije.

(a)

odgovarajuće odštete ili poticajnih plaćanja postojećim korisnicima ili nositeljima prava na uporabu radiofrekvencijskog spektra, između ostalog uključivanjem u sustav ponuda ili fiksnom količinom za prava uporabe; ili

(b)

poticajnih plaćanja za postojeće korisnike ili nositelje prava uporabe radiofrekvencijskog spektra.

(a)

uzimaju u obzir cikluse tehnološkog razvoja i obnove opreme, osobito terminalne opreme; i

(b)

primjenjuju načelo tehnološke neutralnost radi postizanja utvrđene razine izvedbe u skladu s člankom 9. Direktive 2002/21/EZ.

(a)

odrediti zajednički vremenski raspored za Uniju u cjelini, ili vremenske rasporede primjerene okolnostima različitih kategorija država članica, datum ili datume do kojih se trebaju dodijeliti pojedinačna prava uporabe za usklađeni pojas ili kombinaciju komplementarnih usklađenih pojaseva te do kojih se treba omogućiti stvarna uporaba radiofrekvencijskog spektra za ekskluzivno ili zajedničko pružanje bežične širokopojasne komunikacije diljem Unije;

(b)

odrediti najkraće trajanje prava odobrenih u usklađenim pojasevima koje nije kraće od 25 godina, a koje je u svim slučajevima prikladno za poticanje ulaganja i tržišnog natjecanja i odvraćanje od nedovoljnog korištenja ili „prisvajanja” spektra ; ili odrediti da se prava odobravaju na neodređeno razdoblje;

(c)

odrediti, u slučaju prava koja nisu neograničene prirode, usklađeni datum njihova isteka ili obnavljanja u Uniji u cjelini;

(d)

definirati odrediti datum isteka svih postajećih prava uporabe za usklađene pojaseve izuzev bežičnih širokopojasnih komunikacija ili, do kojeg se u slučaju prava neograničenog trajanja, datum do kada se treba izmijeniti usklađenim pojasevima za bežične širokopojasne komunikacije mijenja postojeće pravo uporabe na uporabu spektra , kako bi se omogućilo pružanje bežičnih širokopojasnih komunikacija.

(a)

regulatorna načela utvrđena u članku 9.;

(b)

objektive razlike diljem Unije u potrebama za dodatnim radiofrekvencijskim spektrom za pružanje bežičnog širokopojasnog pristupa, uzimajući u obzir zajedničke potrebe radiofrekvencijskog spektra za integrirane mreže koje obuhvaćaju nekoliko država članica;

(c)

predvidljivost operativnih uvjeta za korisnike postojećeg radiofrekvencijskog spektra;

(d)

cikluse preuzimanja, razvoja i ulaganja za uzastopne generacije bežičnih širokopojasnih tehnologija;

(e)

potražnju krajnjih korisnika za bežičnim širokopojasnim komunikacijama velikog kapaciteta.

(a)

pojedinačne nacionalne procese odobrenja pokreću i provode nacionalna nadležna tijela u skladu sa zajedničkim rasporedom;

(b)

osigurava, po potrebi, zajedničke uvjete i postupke odabira i odobrenja pojedinačnih prava među dotičnim državama članicama;

(c)

osigurava, po potrebi, zajedničke ili usporedive uvjete koji se dodaju pojedinačnim pravima uporabe među dotičnim državama članicama, dopuštajući, između ostalog, da operaterima budu odobreni dosljedni portfelji spektra s obzirom na dodijeljene blokove spektra.

(a)

vrstu postupka odobravanja;

(b)

vremenski raspored postupka odobravanja;

(c)

trajanje prava uporabe , koje nije kraće od 25 godina, a koje je u svim slučajevima prikladno za poticanje ulaganja i tržišnog natjecanja te odvraćanje od nedovoljnog korištenja ili „prisvajanja” spektra ; [Am. 134]

(d)

vrstu i količinu raspoloživog radiofrekvencijskog spektra, u cjelini ili za određeno poduzeće;

(e)

iznos i strukturu svih pristojbi koje treba platiti;

(f)

naknadu ili poticaje za postojeće korisnike za napuštanje ili zajedničku uporabu radiofrekvencijskog spektra;

(g)

obveze pokrivanja;

(h)

zahtjeve u vezi s veleprodajnim pristupom i nacionalnim ili regionalnim roamingom;

(i)

rezerviranje radiofrekvencijskog spektra za određene vrste operatera ili isključivanje određene vrste operatera;

(j)

uvjete koji se odnose na dodjelu, preraspodjelu, prijenos ili kumulaciju prava uporabe; [Am. 135]

(k)

mogućnost zajedničke uporabe radiofrekvencijskog spektra;

(l)

zajedničku uporabu infrastrukture;

(m)

najniže razine tehnološke izvedbe;

(n)

ograničenja koja se primjenjuju u skladu s člankom 9. stavcima 3. i 4. Direktive 2002/21/EZ;

(o)

opoziv ili povlačenje jednog ili više prava uporabe ili izmjenu prava ili uvjeta povezanih s tim pravima koji se ne mogu smatrati manjima u smislu članka 14. stavka 1. Direktive 2002/20/EZ.

(a)

odredbe direktiva 2002/20/EZ i 2002/21/EZ i Odluke br. 243/2012/EU;

(b)

regulatorna načela utvrđena u članku 9.;

(c)

odgovarajuće kriterije za određene posebne uvjete iz članka 10. i dodatne odredbe iz članka 11.;

(d)

sve provedbene akte donesene u skadu s člankom12.; [Am. 136]

(e)

dosljednost s nedavnim, očekivanim ili planiranim postupcima u ostalim državama članicama te mogući učinak na trgovinu među državama.

a)

Odboru za komunikacije predstaviti nacrt odluke u kojoj od dotičnog nadležnog tijela zahtijeva da povuče nacrt mjere. Nacrt odluke popraćen je detaljnom i objektivnom analizom o tome zašto Komisija smatra da taj nacrt mjere ne treba donijeti kako je o njemu obavještena, zajedno s, po potrebi, posebnim prijedlogom za njegovu izmjenu ili

b)

donijeti odluku o promjeni svojeg stava u pogledu dotičnog nacrta mjere.

a)

pravo krajnjih korisnika na pristup radijskim lokalnim mrežama po vlastitom izboru koje pružaju treće strane;

b)

pravo krajnjih korisnika da drugim krajnjim korisnicima putem radijskih lokalnih mreža razmjerno ili općenito dopuste pristup mrežama tih davatelja, uključujući na temelju inicijativa trećih strana kojima se ujedinjuju radijske lokalne mreže različitih krajnjih korisnika te se one čine javno dostupnima.

(a)

za tijela javne vlasti u prostorima u kojima se ona nalaze ili u neposrednoj blizini tih prostora, kada je u sklopu javnih usluga koje se pružaju u tim prostorima;

(b)

za inicijative nevladinih organizacija ili tijela javne vlasti da se radijske lokalne mreže različitih krajnjih korisnika ujedine i učine razmjerno ili općenito dostupnima, uključujući, po potrebi, radijske lokalne mreže kojima je javni pristup omogućen u skladu s podtočkom (a).

(a)

može se ponuditi kao proizvod visoke kvalitete bilo gdje u Uniji;

(b)

odlikuje se najvećim stupnjem interoperabilnosti mreža i usluga te nediskriminirajućim upravljanjem mrežama među operaterima u dosljednosti s topologijom mreže;

(c)

ima kapacitet za pružanje usluge krajnjim korisnicima pod konkurentnim uvjetima;

(d)

odlikuje se troškovnom učinkovitosti, uzimajući u obzir mogućnost primjene na postojećim i novonastalim mrežama te kompatibilnosti s drugim proizvodima za pristup koji se potencijalno pružaju na istoj mrežnoj infrastrukturi;

(e)

odlikuje se operativnom učinkovitosti, posebno u pogledu ograničavanja u najvećoj mogućoj mjeri prepreka primjeni te troškova uvođenja za davatelje i tražitelje virtualnog širokopojasnog pristupa;

(f)

poštuje pravila o zaštiti privatnosti, osobnih podataka, sigurnosti i integritetu mreža te transparentnosti u skladu s pravom Unije.

(i.)

pasivnog veleprodajnog ulaznog proizvoda, primjerice fizičkog izdvojenog pristupa lokalnoj petlji ili potpetlji;

(ii.)

nefizičkog odnosno virtualnog veleprodajnog ulaznog proizvoda koji nudi iste funkcije, a posebno europskog virtualnog proizvoda za širokopojasni pristup koji zadovoljava materijalne zahtjeve i parametre iz članka 17. stavka 1. i iz Priloga I. točke 1. ovoj Uredbi.

(a)

može se ponuditi kao proizvod visoke kvalitete bilo gdje u Uniji;

(b)

omogućava davateljima usluga da zadovolje potrebe svojih krajnjih korisnika;

(c)

odlikuje se troškovnom učinkovitosti, uzimajući u obzir postojeća rješenja koja se potencijalno pružaju na istim mrežama;

(d)

odlikuje se operativnom učinkovitosti, posebno u pogledu ograničavanja u najvećoj mogućoj mjeri prepreka primjeni te troškova uvođenja za korisnike; te

(e)

osigurava poštovanje pravila o zaštiti privatnosti, osobnih podataka, sigurnosti i integritetu mreža te transparentnosti u skladu s pravom Unije.

a)

u pogledu nepokretnih komunikacija, tarifa za domaće komunikacije na velike udaljenosti;

b)

u pogledu pokretnih komunikacija, eurotarifa za uređene govorne i SMS komunikacije u roamingu utvrđene Uredbom (EU) br. 531/2012. [Am. 145]

a)

provedbe zakonodavne odredbe ili sudskog naloga ili prevencije ili sprječavanja teških kaznenih djela;

b)

očuvanja integriteta i sigurnosti mreže, usluga koje se pružaju putem te mreže i terminalne opreme krajnjih korisnika;

c)

sprječavanja prijenosa neželjenih komunikacija krajnjim korisnicima koji su prethodno dali svoj pristanak za takve restriktivne mjere;

d)

smanjenja sprečavanja ili ublažavanja učinaka privremenog ili i iznimnog zagušenja mreže, pod uvjetom da se s istovjetnim vrstama prometa jednako postupa.

a)

svoje ime, adresu i kontakte podatke;

b)

za svaki tarifni plan ponuđene usluge i odgovarajuće parametre kvalitete usluge, cijene koje se primjenjuju (za potrošače uključujući poreze) i primjenjive naknade (za pristup, korištenje, održavanje i sve dodatne naknade) te troškove povezane s terminalnom opremom;

c)

primjenjive tarife koje se odnose na bilo koji broj ili uslugu na koje se primjenjuju posebni cjenovni uvjeti;

d)

kvalitetu svojih usluga, u skladu s provedbenim aktima predviđenima u stavaku 2.;

e)

usluge pristupa internetu, ako su ponuđene, a navode se sljedeći podaci:

f)

mjere koje su poduzete kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom osigurao jednaki pristup, uključujući redovito ažurirane informacije o pojedinostima proizvoda i usluga koji su im namjenjeni;

g)

svoje standardne odredbe i uvjete ugovora, uključujući najkraće ugovorno razdoblje, uvjete prijevremenog raskida ugovora i s time povezane naknade, postupke i izravne naknade povezane s prelaskom i prenosivosti broja i ostalih identifikatora te mehanizme naknada za odgodu ili zlouborabu prelaska;

h)

pristup hitnim službama i podatke o mjestu s kojega je poziv upućen za sve ponuđene usluge, sva ograničenja povezana s hitnim službama na temelju članka 26. Direktive 2002/22/EZ te sve naknade s tim u vezi;

i)

prava u pogledu univerzalne usluge, uključujući po potrebi pogodnosti i usluge navedene u Prilogu I. Direktivi 2002/22/EZ.

(a)

najčešće uporabe elektroničkih komunikacija za nezakonite aktivnosti ili širenje štetnog sadržaja; posebno ako bi se time doveli u pitanje prava i slobode drugih, uključujući kršenje prava povezanih sa zaštitom podataka, autorskih i srodnih prava te njihove pravne posljedice te

(b)

načini zaštite od rizika za osobnu sigurnost i rizika od nezakonitog pristupa osobnim podacima pri korištenju usluga elektroničkih komunikacija. [Am. 157]

(a)

identitet, adresu i kontaktne podatke davatelja te, ako se razlikuju, adresu i kontaktne podatke za pritužbe;

(b)

glavne značajke usluga koje se pružaju, uključujući posebno:

(c)

detalje o cijenama i tarifama (za potrošače uključujući poreze i moguće dodatne naknade koje treba platiti) te načini na koje se ažurirane informacije o svim primjenjivim tarifama i naknadama stavljaju na raspolaganje;

(d)

ponuđeni načini plaćanja i sve razlike u troškovima koje proizlaze iz načina plaćanja te raspoložive mogućnosti za zaštitu transprentnosti računa i praćenje razine potrošnje;

(e)

trajanje ugovora te uvjete njegova obnavljanja i raskidanja, uključujući;

(f)

sve naknade i mehanizme povrata sredstava, uključujući svako izričito upućivanje na statutarna prava krajnjih korisnika, koje se primjenjuju ako nisu zadovoljene razine kvalitete usluge iz ugovora;

(g)

ako postoji obveza u skladu s člankom 25. Direktive 2002/22/EZ, mogućnosti izbora krajnjih korisnika hoće li se njihovi osobni podaci uključiti u imenik te dotični podaci;

(h)

za krajnje korisnike s invaliditetom, pojedinosti o proizvodima i uslugama koji su im namjenjeni;

(i)

način pokretanja postupaka za rješavanje sporova, uključujući prekogranične sporove, u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ i člankom 22. ove Uredbe;

(j)

vrste mjera koje davatelj može poduzeti kao odgovor na incidente povezane sa sigurnosti i integritetom ili prijetnje i slabosti.

(a)

razinu primjenjivih ograničenja količine podataka ako postoji; cijene povećanja dostupne količine podataka na ad hoc ili trajnoj osnovi; brzinu podataka, i njezin trošak, koja je dostupna nakon što se potroši primjenjiva količina podataka ako je ona ograničena; te načine na koji krajnji korisnici mogu u svakom trenutku pratiti trenutačnu razinu svoje potrošnje;

(b)

stvarno dostupna brzina podataka za preuzimanje i učitavanje podataka na glavnoj adresi krajnjeg korisnika, uključujući stvarne raspone brzine, prosječne brzine i brzinu tijekom vršnih sati, uključujući potencijalni učinak dopuštanja pristupa trećim stranama putem radijske lokalne mreže;

(c)

ostale parametre kvalitete usluge;

(d)

informacije o svim postupcima koje davatelj provodi radi mjerenja i oblikovanja prometa kako bi se izbjeglo zagušenje mreže te o tome kako bi ti postupci mogli utjecati na kvalitetu usluge i zaštitu osobnih podataka;

(e)

jasno i razumljivo objašnjenje o tome kako svako ograničenje količine podataka, stvarno dostupna brzina i ostali parametri kvalitete te istovremeno korištenje specijaliziranih usluga s povećanom kvalitetom usluge mogu praktično utjecati na uporabu sadržaja, aplikacija i usluga.

(1)

Članak 3. mijenja se kako slijedi: U članku 3. stavku 2. briše se drugi podstavak. [Am. 166]

(2)

U članku 10. umeće se novi stavak 6.a.:

„6a.     „Nacionalno regulatorno tijelo BEREC-u prijavljuje sve mjere koje namjerava poduzeti na temelju stavaka 5. i 6. U roku od dva mjeseca od primitka prijave, u kojem nacionalno regulatorno tijelo ne smije donijeti konačnu mjeru, BEREC daje utemeljeno mišljenje ako smatra da bi nacrt mjere stvorio prepreku na unutarnjem tržištu. Svako mišljenje BEREC šalje nacionalnom regulatornom tijelu i Komisiji. Nacionalno regulatorno tijelo mora pomno uzeti u obzir svako mišljenje BEREC-a te o svakoj konačnoj mjeri obavijestiti BEREC. U skladu s time BEREC ažurira svoj registar.” [Am. 170]

(3)

U Prilogu se dodaje sljedeći dio D:

(1)

u članku 1. dodaje se sljedeći stavak 6.:

„Ova Direktiva i posebne direktive tumače se i primjenjuju zajedno s odredbama Uredbe [XX/2014].” [Am. 173]

(1a)

U članku 2. točka (g) mijenja se kako slijedi:

„nacionalno regulatorno tijelo” znači tijelo kojem je država članica povjerila regulatorne zadaće utvrđene ovom Direktivom ili posebnim direktivama; [Am. 174]

(1b)

U članku 3. stavak 3.a zamjenjuje se sljedećim:

„3a.     Ne dovodeći u pitanje odredbe stavaka 4. i 5., svako nacionalno regulatorno tijelo odgovorno je barem za prethodnu (ex- ante) regulaciju tržišta u skladu s člancima 7., 7.a, 15. i 16. ove Direktive i člancima od 9. do 13.b Direktive 2002/19/EZ; za numeriranje, imenovanje i rješavanje, kolokaciju i dijeljenje mrežnih elemenata i povezanih objekata i za rješavanje sporova između poduzeća u skladu s člancima 10., 12., 20. i 21. ove Direktive te za cjenovnu pristupačnost tarifa, kvalitetu usluge imenovanih poduzeća, koštanje obveze univerzalne usluge, regulatorne kontrole maloprodajnih usluga, ugovore, transparentnost i objavljivanje informacija, kvalitetu usluge, osiguravanje jednakosti pristupu i odabiru za korisnike s invaliditetom, hitne usluge i jedinstveni europski broj hitne službe, pristup brojevima i uslugama, pružanje dodatnih sadržaja i olakšavanje primjene davatelja u skladu s člancima 9., 11., 12., 17., 20., 20.a, 21., 21.a, 22., 23.a, 26., 26.a, 28., 29. i 30. Direktive 2002/22/EZ, kao i za Direktivu 2002/58/EZ, pitanja u vezi s odobrenjem u okviru Direktive 2002/20/EZ kao i Direktive 2002/58/EZ.

Svako nacionalno regulatorno tijelo djeluje samostalno te ni od jednog drugog tijela ne traži niti prima naputke u vezi s provođenjem ovih zadaća koje su mu dodijeljene na temelju nacionalnog prava koje provodi pravo Zajednice. To ne sprječava nadzor u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Samo žalbena tijela osnovana u skladu s člankom 4. imaju ovlasti obustaviti primjenu ili ukinuti odluke nacionalnih regulatornih tijela. Države članice osiguravaju da se voditelj nacionalnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, članovi kolegijalnog tijela, koji obavljaju tu funkciju u okviru nacionalnog regulatornog tijela iz prvog podstavka ili njihove zamjene, mogu razriješiti samo ako više ne ispunjavaju uvjete potrebne radi izvršenja svojih dužnosti, koje su unaprijed utvrđene nacionalnim pravom. Odluka o razrješenju voditelja nacionalnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, članova kolegijalnog tijela koji obavljaju tu funkciju, objavljuje se prilikom razrješenja. Razriješenom voditelju nacionalnog regulatornog tijela ili, prema potrebi, razriješenim članovima kolegijalnog tijela koji vrše tu funkciju dostavlja se obrazloženje razrješenja, te imaju pravo zahtijevati objavu toga obrazloženja, ako do toga ne bi drukčije došlo, i u tom se slučaju obrazloženje objavljuje.

Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela iz prvog podstavka imaju odvojene godišnje proračune te da su proračuni dovoljni za obavljanje njihovih zadaća. Proračune i revidirane godišnje izvještaje objavljuju sva nacionalna regulatorna tijela. Svako nacionalno regulatorno tijelo organizirano je i njime se upravlja na način da štiti objektivnost i nepristranost svojih djelatnosti te ima na raspolaganju dostatan broj stručnog osoblja za pravilnu provedbu svojih zadaća. Države članice također predviđaju odgovarajuća financijska sredstva i ljudske resurse za nacionalna regulatorna tijela kako bi im omogućile da aktivno sudjeluju i pomažu Tijelu europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) (27).

(27)   Uredba (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) i Ureda” [Am. 175]"

(2)

članak 7.a mijenja se kako slijedi:

(2a)

U članku 8. stavku 4. briše se točka (g). [Am. 180]

(2b)

U članku 9.b stavku 3., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„'3.     Komisija donosi prikladne mjere provedbe za olakšavanje prijenosa ili najma prava na uporabu radijskih frekvencija među poduzećima. Te se mjere donose u roku od 12 mjeseci od dana primjene Uredbe […/…] (*2). Te mjere ne obuhvaćaju frekvencije korištene za radiodifuziju.

(*2)   Uredba (EU) br…/… Europskog Parlamenta i Komisije Vijeća od ….. o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ, uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012 i Odluke br. 243/2012/EU (SL L…, , p.str.)”. [Am. 181]"

(3)

članak 15. mijenja se kako slijedi:

(4)

Prvi stavak članka 19. mijenja se kako slijedi:

„Ne dovodeći u pitanje članak 9. ove Direktive i članke 6. i 8. Direktive 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju), ako Komisija smatra da razilaženja u provedbi od strane državnih nacionalnih regulatornih tijela regulatornih zadaća navedenih u ovoj Direktivi, posebnim direktivama i Uredbi br. [XX/2014] može stvoriti prepreku na unutarnjem tržištu, Komisija može, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir mišljenje BEREC-a, objaviti objavljuje preporuku ili odluku o usklađenoj primjeni odredaba iz ove Direktive, posebnih direktiva i Uredbe br. [XX/2014] radi poticanja ostvarenja ciljeva iz članka 8.”[Am. 182]

(1)

U članku 1. stavku 3. briše se prva rečenica.

(1a)

U članku 2. drugom podstavku umeću se sljedeće točke:

(1b)

Naslov članka 20. zamjenjuje se sljedećim:

„ Zahtjevi u vezi s informacijama za ugovore ”; [Am. 184]

(1c)

U članku 20. umeće se sljedeći stavak:

1. „-1a.     Države članice moraju osiguravati da se informacije iz stavaka 1. i 1.a prije zaključenja ugovora pružaju u jasnom, razumljivom i lako dostupnom obliku i ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Direktivi 2011/83/EU  (*3) o ugovorima sklopljenim izvan poslovnih prostorija/ugovorima na daljinu. Potrošač i drugi krajnji korisnik koji to zatraži mora imati pristup primjerku ugovora na trajnom nosaču podataka.

Države članice mogu zadržati ili uvesti u svoje nacionalno pravo zahtjeve u pogledu jezika ugovornih informacija kako bi osigurale da potrošač ili drugi krajnji korisnik koji to zatraži te informacije dobro razumije.

(*3)   Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).” [Am. 185]"

(1d)

U članku 20. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

1. „1.     Države članice osiguravaju da, prilikom stupanja u pretplatnički odnos za korištenje usluga kojima se pruža priključak javnoj komunikacijskoj mreži i/ili javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama, potrošači ili krajnji korisnici koji to zatraže imaju pravo sklopiti ugovor s poduzećem ili poduzećima koji pružaju takve priključke i/ili usluge. U ugovoru se navode najmanje sljedeći podaci:

Države članice mogu također zatražiti da ugovor uključuje sve informacije koje mjerodavno tijelo vlasti može dati u tu svrhu o uporabi elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga za nezakonite aktivnosti ili širenje štetnog sadržaja te o načinima zaštite od rizika za osobnu sigurnost, privatnost i osobne podatke, navedene u članku 21. stavku 4., a povezane su s pruženom uslugom.” [Am. 186]

(1e)

U članku 20. umeće se sljedeći stavak:

1. „1a.     Osim informacija iz stavka 1., ako ugovor uključuje pružanje pristupa internetu, taj ugovor također uključuje sljedeće informacije:

(1f)

Članak 20. stavak 2. se briše. [Am. 188]

(1 g)

U članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

„2a.     Države članice mogu zadržati ili uvesti dodatne zahtjeve u pogledu ugovornih informacija za ugovore na koje se primjenjuje ovaj članak.” [Am. 189]

(1h)

U članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

1. „2b.     BEREC izdaje smjernice za uspostavu standardnih ugovornih informativnih obrazaca koji sadrže informacije koje se zahtijevaju u stavcima 1. i 1.a ovog članka.

Nacionalna regulatorna tijela mogu odrediti dodatne zahtjeve u vezi sa sadržajem, obrascem i načinom na koji se ugovorne informacije trebaju objavljivati, uključujući osobito isporuku podatkovnih brzina, uzimajući u obzir u najvećoj mjeri smjernice BEREC-a o metodama mjerenja brzine i o metodama sadržaja, obrasca i načina na koji se informacije objavljuju, kako je predviđeno u članku 21. stavku 3.a.”; [Am. 190]

(1i)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

Trajanje i prekid ugovora

1.     Države članice osiguravaju da je maksimalno trajanje ugovora između potrošača i pružatelja elektronske komunikacije javnosti 24 mjeseca. Pružatelji javne elektroničke komunikacije moraju krajnjim korisnicima ponuditi mogućnost ugovora na 12 mjeseci.

2.     Potrošač ima pravo povući se iz ugovora na daljinu ili ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija u roku od 14 dana nakon njegova zaključivanja u skladu s Direktivom 2011/83/EU.

3.     Ako je u ugovoru ili u nacionalnom pravu predviđeno automatsko produljenje fiksnog ugovornog razdoblja (u odnosu na najmanje razdoblje), davatelj elektroničkih komunikacija javnosti pravodobno obavještava potrošača kako bi on imao najmanje mjesec dana za protivljenje tom automatskom produljenju. Ako se potrošač ne usprotivi takvom automatskom produljenju, smatra se da je ugovor stalan te ga potrošač može u svakom trenutku raskinuti s obavijesnim rokom od mjesec dana i bez ikakvih dodatnih troškova osim troškova koji nastanu tijekom razdoblja obavijesnog roka.

4.     Države članice osiguravaju da potrošači imaju pravo raskinuti ugovor bez dodatnih troškova nakon primitka obavijesti o promjeni ugovornih uvjeta koje predlaže davatelj elektroničkih komunikacija javnosti, osim ako predložene promjene idu isključivo u korist krajnjeg korisnika. Davatelji potrošačima pružaju odgovarajuću obavijest, u roku ne kraćem od mjesec dana, o svim izmjenama te ih u isto vrijeme obavješćuju o njihovom pravu na raskid ugovora bez dodatnih troškova u slučaju da ne prihvaćaju nove ugovorne uvjete. Stavak 2. primjenjuju se mutatis mutandis.

5.     Svaka znatna razlika između stvarne izvedbe, do koje dolazi stalno ili redovito, u pogledu brzine ili drugih parametara kvalitete i izvedbe usluge koju je davatelj elektroničkih komunikacija javnosti naveo u skladu s člankom 20. smatra se nesukladnošću izvedbe za potrebe utvrđivanja pravnog lijeka koji je na raspolaganju potrošaču u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

6.     Države članice osiguravaju da pretplata na dodatne usluge koje pruža isti davatelj elektroničkih komunikacija javnosti ne znači ponovni početak prvotnog ugovornog razdoblja, osim ako se dodatne usluge ne nude po posebnoj promotivnoj cijeni samo uz uvjet da je ponovno započelo postojeće ugovorno razdoblje.

7.     Države članice osiguravaju da davatelji elektroničkih komunikacija javnosti primjenjuju takve uvjete i postupke za raskid ugovora kojima se ne postavljaju prepreke ili destimulira promjena davatelja usluga.

8.     Ako vezane usluge ponuđene potrošačima uključuju barem vezu s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili nekom elektroničkom komunikacijskom uslugom, članci iz ovoga članka primjenjuju se na sve elemente tog paketa.

9.     Države članice mogu zadržati ili uvesti dodatne zahtjeve kako bi osigurale veću razinu zaštite potrošača u pogledu ugovornih informacija za ugovore na koje se primjenjuje ovaj članak.” [Am. 191]

(1j)

Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

1. ‘1.     Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela mogu obvezati poduzeća koja pružaju javne elektronske komunikacijske mreže i/ili javno dostupne elektronske komunikacijske usluge objavljuju transparentne, usporedive, odgovarajuće i ažurirane informacije o primjenjivim cijenama i tarifama, o svim naknadama koje se plaćaju pri ranom prekidu ugovora i o standardnim uvjetima u vezi s pristupom i korištenjem usluga koje ona pružaju krajnjim korisnicima u skladu s prilogom II. Takve se informacije objavljuju u jasnom, sveobuhvatnom i lako dostupnom obliku te se redovito ažuriraju. Sve razlike u uvjetima koji se primjenjuju na potrošače i ostale krajnje korisnike, koji to zahtijevaju, trebaju se izričito navesti.

Nacionalna regulatorna tijela mogu odrediti dodatne uvjete u vezi s oblikom u kojem se te informacije trebaju objavljivati, koji posebice mogu uključivati uvođenje jezičnih zahtjeva kako bi se osiguralo da takve informacije lako razumiju potrošači i drugi krajnji korisnici koji to zatraže.” Države članice osiguravaju da su davatelji elektroničkih komunikacija javnosti obvezni na zahtjev dati te informacije mjerodavnom nacionalnom tijelu prije njihove objave.

2.    Državna regulatorna tijela osiguravaju da potrošači i drugi krajnji korisnici, koji to zatraže, imaju pristup neovisnim alatima za ocjenu kojima im se omogućava usporedba performansi usluga i pristupa elektroničke komunikacijske mreže te troška alternativnih obrazaca uporabe. Kada navedeno na tržištu nije dostupno besplatno ili po razumnoj cijeni, države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela sama mogu omogućiti dostupnost takvih vodiča i tehnika ili putem treće stranke. Treće stranke imaju pravo besplatnog korištenja podataka koje objavljuju poduzeća koja su operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, za potrebe prodaje ili omogućavanja dostupnosti takvih neovisnih alata za procjenu.

2.a3.     Države članice osiguravaju da državna nadzorna tijela, pod vodstvom BEREC-a i nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama, uspostave dobrovoljni sustav certifikacije za interaktivne internetske stranice za usporedbu, vodiče i slične alate, na temelju objektivnih, transparentnih i razmjernih zahtjeva, uključujući posebno neovisnost od bilo kojeg davatelja elektroničkih komunikacija javnosti.”

1. 34.     Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju mogućnost nametanja poduzećima, koja su operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, između ostalog, sljedećih obveza:

Ako se pokaže potrebnim, državna regulatorna tijela mogu promicati samoregulativne ili koregulativne mjere prije nametanja obveze. Države članice mogu odrediti dodatne zahtjeve u vezi sa sadržajem, oblikom i načinom na koji se informacije trebaju objavljivati, uzimajući u obzir smjernice BEREC-a iz stavka 3.a 5 ovoga članka.

3.a     Do …  (*6) , BEREC, nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama i u uskoj suradnji s Komisijom, utvrđuje opće smjernice za metode mjerenja brzine, parametre kvalitete usluge koja se mjeri (između ostalog prosječna brzina u usporedbi s oglašavanom; kvaliteta sa stajališta krajnjih korisnika), metode njihovog mjerenja tijekom vremena te sadržaj, oblik i način objavljivanja informacija, uključujući moguće mehanizme za certificiranje kvalitete, kako bi se osiguralo da krajnji korisnici, uključujući osobe s invaliditetom, imaju pristup sveobuhvatnim, usporedivim, pouzdanim informacijama koje korisnik lako upotrebljava. Prema potrebi mogu se koristiti parametri, definicije i metode mjerenja utvrđene u Prilogu III.

1.4.    Države članice mogu zahtijevati da poduzeća iz stavka 34. besplatno prosljeđuju podatke od javnog interesa krajnjim korisnicima, kad je potrebno, na isti način kao što uobičajeno vrše komunikaciju s krajnjim korisnicima. U takvom slučaju odgovarajuća tijela javne vlasti dostavljaju te informacije davateljima elektroničkih komunikacija javnosti u standardnom format i mogu, između ostalog, obuhvaćati sljedeće podatke:

(1k)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.a

Kontrola potrošnje

1. 1.     Države članice moraju osiguravati da davatelji elektroničkih komunikacija ponude potrošačima i krajnjim korisnicima mogućnost nadzora i kontrole njihovog korištenja usluga elektroničkih komunikacija naplaćenih prema vremenu ili količini iskorištenih podataka. Ta mogućnost mora uključivati:

1. 2.     BEREC mora utvrditi smjernice za provedbu stavka 1.

Nakon što se dosegne financijsko ograničenje krajnji korisnik i dalje može primati pozive i SMS poruke te ima pristup besplatnim telefonskim brojevima i hitnim službama besplatnim pozivom na europski broj za hitne službe (112) do kraja obračunskog razdoblja.” [Am. 193]

(2)

Brišu se članci 20., 21., 22. i 30. Članak 22. se briše. [Am. 194]

(2a)

Članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da svi krajnji korisnici usluge navedene u stavku 23., uključujući i korisnike javnih govornica, imaju mogućnost besplatnog nazivanja hitnih službi, bez ikakvog korištenja bilo kojeg oblika načina plaćanja, kao i mogućnost nazivanja jedinstvenog europskog pozivnog broja za hitne slučajeve „112” i bilo kojeg drugog nacionalnog pozivnog broja za hitne slučajeve, a koje odrede države članice.

1.a     Države članice osiguravaju da svi korisnici privatnih elektroničkih komunikacijskih mreža mogu besplatno nazvati hitne službe, ili, ako je primijenjivo, unutarnje hitne službe, korištenjem jedinstvenog europskog broja hitnih službi „112” i svih drugih nacionalnih brojeva hitnih službi koje naznače države članice.

2 .     Države članice, uz savjetovanje s nacionalnim zakonodavnim tijelima, hitnim službama i operatorima, osiguravaju da poduzeća koja krajnjim korisnicima pružaju usluge elektroničkih komunikacija, za utvrđivanje podrijetla nacionalnih poziva na broj ili brojeve u nacionalnom Planu numeriranja pruže pristup hitnim službama.

1.3 .     Države članice osiguravaju da se na pozive na europski broj hitne službe „112” prikladno odgovara i da se njima upravlja na način koji najbolje odgovara nacionalnoj organizaciji sustava hitnih službi. Na te se pozive odgovara i prema njima se postupa barem onoliko brzo i učinkovito kao prema pozivima upućenima prema nacionalnim hitnim brojevima ako se oni i dalje koriste.

Komisija, uz savjetovanje s odgovarajućim nadležnim tijelima, usvaja preporuku o pokazateljima uspješnosti država članica. Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o učinkovitosti provedbe europskog broja za hitne službe„112” i funkcioniranju pokazatelja uspješnosti do 31. prosinca 2015. i nakon toga svake dvije godine.

4.    Države članice osiguravaju da krajnji korisnici s invaliditetom imaju pristup hitnim službama kakav imaju drugi krajnji korisnici. Mjere poduzete kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom osigurao pristup hitnim službama kad putuju u druge države članice temelje se koliko je to moguće na normama ili europskim specifikacijama objavljenim u skladu s odredbama članka 17 Direktive 2002/21/EZ (okvirna direktiva), a da to ne sprečava države članice u utvrđivanju dodatnih obveza u svrhe iz ovog članka.

1.5.    Države članice osiguravaju da dotična poduzeća besplatno stave na raspolaganje nadležnog tijela koje obrađuje hitne pozive podatke o mjestu s kojega je poziv upućen čim poziv stigne do navedenog tijela. Navedeno se primjenjuje na jedinstveni europski broj za hitne službe „112”. Države članice mogu ovu obvezu proširiti na nacionalne brojeve hitnih službi. Komisija osigurava da nadležna regulatorna tijela utvrde kriterije za preciznost i pouzdanost navedenih podataka o lokaciji u skladu sa stavkom 78 . i uvažavajući u najvećoj mjeri smjernice BEREC-a.

Do …  (*7) BEREC, nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama i u uskoj suradnji s Komisijom, treba utvrditi smjernice za točnost i pouzdanost podataka o mjestu s kojega je poziv upućen hitnim službama. Tim smjernicama treba se voditi računa o izvedivosti korištenja mobilnog terminala opremljenog GNSS uređajima mobilnog terminala kako bi se poboljšala točnost i pouzdanost podataka o mjestu s kojeg je poziv upućen na broj „112.”

6 .     Države članice i Komisija osiguravaju da su građani jednako obaviješteni o postojanju i korištenju jedinstvenog europskog broja za hitne službe „112”, posebice preko inicijativa koje su usmjerene posebno na osobe koje putuju državama članicama. Komisija podupire i dopunjuje mjere država članica.

7.    Kako bi osigurala učinkovit pristup uslugama „112” u državama članicama, Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 37.a u vezi s kriterijima o mjestu s kojeg je poziv upućen i ključnim pokazateljima učinkovitosti pristupa broju „112.” Međutim, navedene tehničke provedbene mjere donose se bez dovođenja u pitanje, te ne utječu na, organizaciju hitnih službi, što ostaje u isključivoj nadležnosti država članica.”

7.a.     Komisija održava bazu podataka o europskim brojevima hitnih službi E.164 kako bi osigurala da hitne službe mogu međusobno kontaktirati iz jedne države članice u drugu.” [Am. 195]

(2b)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 26.a

Obrnuti komunikacijski sustav EU-a „112”

Ne kasnije od [jedne godine nakon roka za unošenje u nacionalna zakonodavstva], Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o izvedivosti uspostavljanja obrnutog komunikacijskog sustava EU-a „112”, koji koristi postojeće elektroničke komunikacijske mreže, koji pokriva cijelo područje Unije i koji je univerzalan, višejezičan, dostupan, jednostavan i učinkovit kako bi javnost mogla biti obaviještena u slučaju predstojećih ili započetih katastrofa ili hitnih slučajeva velikih razmjera.

Komisija se savjetuje s BEREC-om i službama civilne zaštite te utvrđuje standarde i specifikacije potrebne za uspostavu sustava iz stavka 1. Komisija u pripremi tog izvješća uzima u obzir postojeće nacionalne i regionalne sustave „112” te poštuje zakone Unije o zaštiti osobnih podataka. Uz to se izvješće prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.” [Am. 196]

(2c)

Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„1.     Države članice osiguravaju svim pretplatnicima s brojevima obuhvaćenima nacionalnim Planom numeriranja, a koji to zatraže, mogućnost zadržavanja svog broja (ili više njih), neovisno o davatelju elektronskih komunikacija javnosti koje pruža tu uslugu u skladu s odredbama dijela C Priloga I.”

2.     Državna regulatorna tijela osiguravaju da je određivanje cijena između operatora i/ili pružatelja usluga, s obzirom na osiguravanje prenošenja broja, usredotočeno na trošak, te da izravni troškovi za potrošača, ako postoje, ne djeluju obeshrabrujuće po pretplatnika, u slučaju promjene operatora.

3.     Državna regulatorna tijela ne nameću maloprodajne tarife za prijenos brojeva tako da ometaju konkurenciju, primjerice određivanjem posebnih ili zajedničkih maloprodajnih tarifa.

1.4.    Prijenos brojeva i njihova aktivacija provodi se u najkraćem mogućem roku. Krajnjim korisnicima koji su sklopili ugovor o prijenosu broja novom davatelju taj se broj aktivira u roku od jednog radnog dana.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, nadležna nacionalna tijela mogu uspostaviti opće postupke za prelazak i prijenos broja uzimajući u obzir smjernice BEREC-a iz stavka 4.b6. Vode računa o potrebnoj zaštiti krajnjeg korisnika tijekom postupka prelaska, potrebi da se osigura učinkovitost takvog postupka za krajnjeg korisnika, potrebi da se krajnjem korisniku omogući nastavak korištenja usluge i potrebi da se osigura da ti postupci ne budu štetni za konkurenciju. U svakom slučaju prekid usluge tijekom postupka prijenosa ne smije trajati duže od jednog radnog dana. Krajnje korisnike ne smije se prisiliti da prijeđu drugom davatelju protiv svoje volje.

Države članice osiguravaju da će poduzeća snositi odgovarajuće kazne, uključujući obvezu nadoknade pretplatnicima u slučaju kašnjenja u prijenosu, nepružanjem informacija potrebnih za pravovremeni prijenos broja, ili zlouporabe prijenosa s njihove strane ili u njihovo ime.

4a.     Novi davatelj elektroničkih komunikacija javnosti vodi postupke prelaska i prijenosa broja. Krajnji korisnici primaju primjerene informacije o prelasku prije i tijekom tog postupka te neposredno nakon njegovog završetka.

4.b.     BEREC utvrđuje smjernice o svim načinima i postupcima prelaska i prijenosa, osobito odgovornosti novog i zamijenjenog davatelja u postupku prelaska i prijenosa broja, informacijama koje se potrošačima trebaju pružiti tijekom tog postupka, pravovremenom otkazivanju postojećeg ugovora, povrat bilo kakvih unaprijed plaćenih iznosa ili efektivnih usluga prosljeđivanja e-pošte.

4.c.     Ako vezane usluge ponuđene potrošačima uključuju barem vezu s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili nekom elektroničkom komunikacijskom uslugom, odredbe iz ovoga članka primjenjuju se na sve elemente tog paketa.”[Am. 197]

(2d)

U članku 34.dodaje se sljedeći stavak:

„1.a     Postupci za izvansudsko rješavanje sporova uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se i na sporove povezane s ugovorima između potrošača, te ostalih krajnjih korisnika, i davatelja elektroničkih komunikacija javnosti koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici u mjeri u kojoj su im takvi postupci dostupni. Na sporove iz područja primjene Direktive 2013/11/EU  (*8) primjenjuju se odredbe te Direktive.

(*8)   Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju sporova za potrošačke sporove i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ, (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.)” [Am. 198]"

(2e)

Umeće se sljedeći članak 37.a:

„Članak 37.a

Izvršavanje ovlasti

1.     Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljena je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.     Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od …  (*9).

3.     Delegiranje ovlasti navedeno u članku 26. Europski parlament ili Vijeće može opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o poništenju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.     Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 199]

(2f)

U Prilogu II., točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

(2 g)

U Prilogu II., točka 2.2. zamjenjuje se sljedećim:

(2h)

U Prilogu II. dodaje se sljedeća točka:

(2i)

U Prilogu II., točka 2.5. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

u članku 1. stavku 1. umeće se sljedeći treći podstavak:

(2)

u članku 2. stavku 2. umeće se sljedeća točka (r):

(3)

u članku 4. dodaje se sljedeći stavak 7.:

„7.   Ovaj članak ne primjenjuje se na davatelje roaminga koji pružaju regulirane maloprodajne usluge roaminga u skladu s člankom 4.a.” [Am. 206]

(4)

Sljedeći članak 4.a. umeće se:

„Članak 4.a

1.   Ovaj članak primjenjuje se na davatelje roaminga koji:

2.   Stavcima 1. i 6. ne isključuje se ograničavanje potrošnje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim stopama za domaće usluge od strane davatelja roaminga, upućivanjem na kriterij razumne uporabe. Svi kriteriji razumne uporabe primjenjuju se tako da potrošači koji koriste razne domaće maloprodajne pakete davatelja roaminga za vrijeme povremenih putovanja unutar Unije imaju mogućnost sa sigurnošću održavati uobičajenu domaću potrošnju povezanu s njihovim domaćim maloprodajnim paketima. Davatelj roaminga koji koristi tu mogućnost objavljuje, u skladu s [članak 25. stavak 1. točka (b)] Uredbe XXX/2014 i uključuje u svoje ugovore, u skladu s [članak 26. stavak 1. točke (b)i (c)] te Uredbe, detaljne kvantificirane informacije o primjeni kriterija razumne uporabe upućivanjem na glavne cjenovne, količinske i druge paramentre dotičnog maloprodajnog paketa.

Do 31. prosinca 2014. BEREC, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, utvrđuje opće smjernice za primjenu kriterija razumne uporabe u maloprodajnim ugovorima koje nude stranke davatelji roaminga koji koriste ovaj članak. BEREC razvija te smjernice upućivanjem na opći cilj iz prvog podstavka, a posebno uvažava razvoj obrazaca cijena i potrošnje u državama članicama, stupanj konvergencije razine domaćih cijena diljem Unije, sve uočljive učinke roaminga po stopama primjenjivima na domaće usluge na razvoj tih stopa i razvoj veleprodajnih stopa za roaming za neuravnoteženi promet između davatelja roaminga.

Nadležno državno regulatorno tijelo prati i nadzire primjenu kriterija razumne uporabe, uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri opće smjernice BEREC-a, nakon što ih se donese, te osigurava da se ne primjenjuju nerazumni uvjeti.

3.   Pojedinačni krajnji korisnici koji koriste usluge davatelja roaminga koji koristi ovaj članak mogu na vlastiti zahtjev namjerno i izričito donijeti odluku da se, u zamjenu za druge pogodnosti koje taj davatelj nudi, odriču od pogodnosti primjene reguliranih usluga roaminga po primjenjivim stopama za domaće usluge u okviru određenog maloprodajnog paketa. Davatelj usluga roaminga podsjeća te krajnje korisnike na prirodu pogodnosti vezanih uz roaming koji bi time izgubili. Državna regulatorna tijela posebno prate provode li davatelji roaminga koji koriste ovaj članak poslovnu praksu koja bi mogla značiti izbjegavanje automatskog mehanizma.

4.   Regulirane maloprodajne naknade za roaming propisane člancima 8., 10. i 13. ne primjenjuju se na usluge roaminga ponuđene putem davatelja roaminga koji koristi ovaj članaku mjeri u kojoj se naplaćuju na razini stopa primjenjivih na domaće usluge.

Ako davatelj roaminga koji koristi ovaj članak primjenjuje za potrošnju reguliranih usluga roaminga koje nadilaze razumnu uporabu tih usluga u skladu sa stavkom 2. naknade različite od stopa primjenjivih na domaće usluge, ili ako se pojedinačni krajnji korisnik izričito odrekne od pogodnosti primjene cijena za domaće usluge na regulirane usluge roaminga u skladu sa stavkom 3., cijene za te regulirane usluge roaminga ne premašuju maloprodajne cijene roaminga propisane člancima 8., 10. i 13.

5.   Davatelj roaminga koji želi koristiti ovaj članak o svojoj izjavi te svim dvostranim ili višestranim sporazumima na temelju kojih ispunjava uvjete iz stavka 1., te svim njihovim izmjenama, obavješćuje Ured BEREC-a. Davatelj roaminga koji dostavlja obavijest u nju uključuje dokaze da su svi ugovorni partneri u dotičnim dvostranim ili višestranim sporazumima o roamingu sporazumni s tom obavijesti.

6.   U razdoblju od 1. srpnja 2014. do 30. lipnja 2016. ovaj članak primjenjuje se na davatelje roaminga koji ne ispunjivaju uvjete iz stavka 1. ako ispunjivaju sljedeće uvjete:

Davatelj roaminga i svi ugovorni partneri u smislu točke (b) koji koriste ovaj članak mogu se obvezati, kao alternativa obvezi iz točke (d), obvezati od 1. srpnja 2015. ili od datuma obavijesti, koji je god datum kasniji, da sve dodatne naknade za roaming koje se primjenjuju uz primjenjive stope za domaće usluge u različitim maloprodajnim paketima ukupno neće iznositi više od 50 % onih koje su primjenjive u tim paketima na dan 1. siječnja 2015., bez obzira na to izračunavaju li se te dodatne naknade na temelju jedinica kao što su glasovne minute ili megabajti, na temelju razdoblja kao što su dani ili tjedni roaminga ili na bilo koji drugi način ili njihovom kombinacijom. Davatelj roaminga koji se pozivaju na tu točku dokazuju sukladnosti sa zahtjevom o sniženju od 50 % državnim regulatornim tijelima i dostavljaju sve potrebne popratne dokaze koji se od njih zatraže.

Ako davatelj roaminga koji koristi ovaj članak o svojoj izjavi te svim relevantnim dvostranim ili višestranim sporazumima o roamingu obavijesti Ured BEREC-a na temelju točke (a) prvoga podstavka i time potpada pod taj stavak, dotični davatelj roaminga i svi ugovorni partneri u smislu točke (b) obvezni su barem do 1. srpnja 2018. poštovati preuzetu obvezu u skladu s točkama (c), (d) i (e) prvoga podstavka, uključujući sve alternativne obveze različite od one iz točke (d) tog podstavka.

7.   U razdoblju od 1. srpnja 2014. do 30. lipnja 2016. ovaj članak primjenjuje se na davatelje roaminga koji ne ispunjivaju uvjete iz stavka 1. ako ispunjivaju sljedeće uvjete:

Ako davatelj roaminga koji koristi ovaj članak o svojoj izjavi te svim relevantnim dvostranim ili višestranim sporazumima o roamingu obavijesti Ured BEREC-a na temelju točke (a) prvoga podstavka i time potpada pod taj stavak, dotični davatelj roaminga i svi ugovorni partneri u smislu točke (b) obvezni su barem do 1. srpnja 2018. poštovati preuzetu obvezu da će ispunjivati uvjeteiz stavka 1. točke (a).

8.   Davatelji usluga roaminga u dobroj vjeri dogovaraju mehanizme za uspostavu dvostranih ili višestranih sporazuma o roamingu pod poštenim i razumnim uvjetima i uzimajući u obzir cilj da bi se takvim sporazumima s drugim davateljima usluga roaminga trebalo omogućiti virtualno proširenje pokrivenosti domaće mreže i održivo pružanje, od strane svakog davatelja roaminga koji koristi ovaj članak, reguliranih maloprodajnih usluga roaminga na istoj cjenovnoj razini kao i njihovih domaćih usluga pokretnih komunikacija.

9.   Iznimno od stavka 1., nakon 1. srpnja 2016. ovaj se članak primjenjuje na davatelje roaminga koji koriste ovaj članak ako su ti davatelji roaminga dokazali da su u dobroj vjeri nastojali uspostaviti ili proširiti dvostrane ili višestrane sporazume o roamingu pod poštenim i razumnim uvjetima u svim državama članicama gdje još ne ispunjivaju uvjete iz stavka 1. te nisu mogli osigurati ni jedan dvostrani ili višestrani sporazum o roamingu s davateljem roaminga u jednoj ili više država članica, pod uvjetom da ispunjaju uvjet o najmanjoj pokrivenosti mreže iz stavka 6. točke (b) i sve ostale relevantne odredbe ovog članka. U tom slučaju davatelji roaminga koji koriste ovaj članak i dalje trebaju nastojati uspostaviti razumne uvjete za sklapanje sporazuma o roamingu s davaljem roaminga iz bilo koje nezastupljene države članice.

10.   Ako je alternativnom davatelju usluga roaminga već dodijeljen pristup korisnicima domaćeg davatelja na temelju članka 4. stavka 1. te je već ostvario potrebna ulaganja kako bi pružao uslugu tim korisnicima, članak 4. stavak 7. ne primjenjuje se na tog domaćeg davatelja u prijelaznom razdoblju od tri godine. Prijelaznim razdobljem ne dovodi se u pitanje potreba daljnjeg poštovanja ugovornog razdoblja koje je dogovoreno s alternativnim davateljem usluga roaminga.

11.   Ovim člankom ne dovodi se u pitanje primjena pravila Unije o tržišnom natjecanju na dvostrane ili višestrane sporazume o roamingu.” [Am. 207]

(4a)

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 6.a

Ukidanje maloprodajnih naknada za roaming

Od 15. prosinca 2015. davatelji usluga roaminga ne naplaćuju nikakve dodatne naknade u usporedbi s naknadama za usluge mobilnih komunikacija na domaćoj razini za korisnike roaminga u bilo kojoj državi članici za sve odlazne i dolazne pozive u roamingu, za sve regulirane SMS/MMS poruke poslane u roamingu ili za sve regulirane korištene podatkovne usluge u roamingu niti ikakvu opću naknadu za omogućavanje korištenja terminalne opreme ili usluge u inozemstvu.

Članak 6.b

Pravedna uporaba

1.     Odstupajući od članka 6a, te u svrhu sprečavanja neispravne ili prekomjerne uporabe maloprodajnih usluga roaminga, davatelji usluga roaminga mogu primijeniti „klauzulu o pravednoj uporabi” na potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim cijenama, upućivanjem na kriterij pravedne uporabe. Ti kriteriji primjenjuju se tako da potrošači za vrijeme povremenih putovanja imaju mogućnost sa sigurnošću održavati uobičajenu domaću potrošnju povezanu s njihovim domaćim maloprodajnim paketima.

2.     U skladu s člankom 20. Direktive 2002/22/EZ, davatelji usluge roaminga objavljuju i u svoje ugovore uključuju detaljne kvantificirane informacije o primjeni kriterija pravedne uporabe, upućivanjem na glavne cjenovne, količinske ili druge parametre dotičnog maloprodajnog paketa.

3.     Do 31. prosinca 2014. BEREC, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, utvrđuje opće smjernice za primjenu kriterija pravedne uporabe u maloprodajnim ugovorima koje pružaju davatelji usluga roaminga. BEREC posebno uvažava razvoj obrazaca cijena i potrošnje u državama članicama, stupanj konvergencije razine domaćih cijena diljem Unije, sve uočljive učinke roaminga po stopama primjenjivima na domaće usluge na razvoj tih stopa i razvoj djelotvornih veleprodajnih stopa za roaming za neuravnoteženi promet između davatelja roaminga. Osim toga, smjernicama BEREC-a mogu se također uzeti u obzir relevantne objektivne razlike između država članica ili između davatelja roaminga kada je riječ o čimbenicima kao što su razine domaćih cijena, uobičajene količine uključene u maloprodajne pakete ili prosječno razdoblje u kojem potrošači putuju unutar Unije.

4.     Kako bi se osigurala dosljedna i istovremena provedba primjene kriterija pravedne uporabe diljem Unije, Komisija provedbenim aktima i na temelju smjernica BEREC-a utvrđenih stavkom 3., do 30. lipnja 2015. utvrđuje detaljna pravila o primjeni kriterija pravedne uporabe.

5.     Nadležno državno regulatorno tijelo strogo prati i nadzire primjenu kriterija pravedne uporabe kako je utvrđeno Komisijinim provedbenim aktima iz stavka 4., u najvećoj mjeri uzimajući u obzir opće smjernice BEREC-a, primjenu relevantnih objektivnih čimbenika specifičnih za njegovu državu članicu i relevantnih objektivnih razlika između davatelja roaminga te osigurava da se ne primjenjuju nerazumni uvjeti.

6.     Maloprodajne naknade za usluge europskih tarifa uspostavljene člancima 8., 10. i 13. ove Uredbe primjenjuju se za regulirane usluge roaminga koje premašuju ograničenu pravednu uporabu primijenjenu u skladu s člankom 6.b.” [Am. 208]

5)

U članku 8. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(5a)

u članku 10., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„S učinkom od 1. srpnja 2012., maloprodajna naknada, (bez PDV-a), za europsku tarifu za SMS usluge koju davatelj usluga roaminga može naplaćivati svojim korisnicima roaminga za regulirane SMS poruke u roamingu koje je poslao dotični korisnik može se razlikovati za svaku reguliranu SMS poruku u roamingu, ali ne smije biti veća od 0,09 EUR. Najviša naknada smanjuje se 1. srpnja 2013. na 0,08 EUR i 1. srpnja 2014. na 0,06 EUR. Najviše naknade primjenjive od 1. srpnja 2014. ističu 16. prosinca 2015. , osim za regulirane SMS poruke u roamingu koje premašuju ograničenja pravedne uporabe primijenjena u skladu s člankom 6 . b.” [Am. 211]

(5b)

U članku 13. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.     S učinkom od 1. srpnja 2012., maloprodajna naknada, (bez PDV-a), za europsku tarifu za podatkovne usluge koju davatelj usluga roaminga može naplaćivati svojim korisnicima roaminga za pružanje reguliranih podatkovnih usluga u roamingu ne smije biti veća od 0,70 eura po potrošenom megabajtu. Najviša maloprodajna naknada za potrošene podatke smanjuje se 1. srpnja 2013. na 0,45 EUR po potrošenom megabajtu i 1. srpnja 2014. na 0,20 EUR po potrošenom megabajtu. Najviše naknade primjenjive od 1. srpnja 2014. ističu 16. prosinca 2015., osim za regulirane podatkovne usluge u roamingu koje premašuju ograničenja pravedne uporabe primijenjena u skladu s člankom 6.b.” [Am. 212]

(6)

U članku 14. umeće se sljedeći stavak 1.a:

„1.a   Ako je potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim stopama za domaće usluge ograničena upućivanjem na kriterij razumne uporabe u skladu s člankom 4.a stavkom 2., davatelji usluga roaminga upozoravaju korisnike roaminga kada potrošnja poziva i SMS poruka u roamingu dosegne ograničenje razumne uporabe te istovremeno korisnicima roaminga pružaju osnovne korisnikovim potrebama prilagođene informacije o cijenama naknada za roaming koje se primjenjuju na odlazne i dolazne pozive i na slanje i primanje SMS poruka izvan cijene primjenjive na domaće usluge ili izvan paketa u skladu s drugim, četvrtim i petim podstavkom stavka 1. ovog članka.” [Am. 213]

(6a)

Članak 14. briše se i zamjenjuje se sljedećim člankom s učinkom od 15. prosinca 2015.

„1.     Kako bi korisnika u roamingu upozorio na činjenicu da će se na njega prilikom uspostavljanja ili primanja poziva primjenjivati naknade za roaming, svaki davatelj usluga roaminga dužan je, osim ako je korisnik obavijestio svog davatelja domaćih usluga da mu ta usluga nije potrebna, bez nepotrebnog odlaganja i besplatno korisniku poslati automatsku poruku, kada korisnik uđe u državu članicu koja nije država njegove domaće mreže, s osnovnim, korisnikovim potrebama prilagođenim informacijama o naknadama za roaming (uključujući PDV) koje se primjenjuju kada korisnik uspostavlja i prima pozive u posjećenoj državi članici.”

Osnovne korisnikovim potrebama prilagođene informacije uključuju najviše naknade (u valuti u kojoj domaći davatelj usluga korisnika izdaje račun) za koje se može teretiti potrošača unutar njegovog tarifnog sustava za:

To također uključuje besplatan broj iz stavka 2. za dobivanje detaljnijih informacija i informacija o mogućnostima pristupa hitnim uslugama biranjem besplatnog europskog broja za hitne službe 112.

Prilikom slanja svake poruke, potrošač ima mogućnost besplatno i jednostavno obavijestiti davatelja usluga roaminga da ne želi primati automatske poruke. Korisnik koji je naznačio da ne želi primati automatske poruke ima pravo u svakom trenutku i besplatno zatražiti od davatelja usluga roaminga ponovno pružanje te usluge.

Davatelji usluga roaminga automatski glasovnim pozivom i besplatno pružaju slijepim ili slabovidnim korisnicima osnovne korisnikovim potrebama prilagođene informacije o cijenama iz prvog podstavka.

2.     Kao prilog stavku 1., korisnici imaju pravo zatražiti i primiti, besplatno i neovisno o mjestu na kojem se nalaze unutar Unije, putem glasovnog poziva ili SMS poruke, detaljnije korisnikovim potrebama prilagođene informacije o naknadama za roaming koje se u određenoj mreži primjenjuju na glasovne pozive i SMS poruke te informacije o mjerama transparentnosti primjenjivima u smislu ove Uredbe. Takav se zahtjev upućuje na besplatan broj koji je davatelj usluga roaminga namijenio toj svrsi. Obveze predviđene stavkom 1. ne primjenjuju se na uređaje koji ne podržavaju SMS funkcije.

3.     Davatelji usluga roaminga dužni su svojim korisnicima dostupnim učiniti informacije o načinima izbjegavanja nehotičnog roaminga na graničnim područjima. Davatelji usluga roaminga poduzimaju razumne korake za zaštitu svojih potrošača od plaćanja naknada za roaming za nehotičan pristup uslugama roaminga prilikom boravka u matičnoj državi članici.

4.     Ovaj članak primjenjuje se i na pozive u roamingu i SMS/MMS poruke u roamingu koje koriste korisnici koji putuju izvan Unije i koje pružaju davatelji usluga roaminga.

S učinkom od 15. prosinca 2015., ovaj članak primjenjuje se i u slučajevima kada je korištenje poziva u roamingu i SMS/MMS poruka u roamingu po stopama primjenjivim za domaće usluge ograničeno upućivanjem na kriterij pravedne uporabe u skladu s člankom 6.b i kada je potrošnja dosegla granicu pravedne uporabe. [Am. 214]

(7)

U članku 15. umeće se sljedeći stavak 2.a:

„2.a   Ako je potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim stopama za domaće usluge ograničena upućivanjem na kriterij razumne uporabe u skladu s člankom 4.a stavkom 2., davatelji usluga roaminga upozoravaju korisnike roaminga kada potrošnja podatkovnih usluga u roamingu dosegne ograničenje razumne uporabe te istovremeno korisnicima roaminga pružaju osnovne korisnikovim potrebama prilagođene informacije o cijenama naknada za roaming koje se primjenjuju na podatkovne usluga u roamingu izvan cijene primjenjive na domaće usluge ili izvan paketa u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Stavak 3. ovog članka primjenjuje se na podatkovne usluge u roamingu koje su potrošene izvan stopa primjenjivih na domaće usluge ili izvan paketâ iz članka 4.a stavka 2.” [Am. 215]

(7a)

Članak 15. briše se i zamjenjuje se sljedećim člankom s učinkom od 15. prosinca 2015.:

Transparentnost i zaštitni mehanizmi za maloprodajne podatkovne usluge u roamingu

1.     Davatelji usluga roaminga osiguravaju odgovarajuću informiranost korisnika roaminga, prije i nakon sklapanja ugovora, o naknadama koje se primjenjuju na njihovu uporabu reguliranih podatkovnih usluga u roamingu, na načine kojima se korisnicima olakšava razumijevanje financijskih posljedica takve uporabe i omogućuje praćenje i kontrola troškova u skladu sa stavcima 2. i 3.

Ako je potrebno, davatelji usluga roaminga obavješćuju korisnike, prije sklapanja ugovora i redovito nakon toga, o riziku automatskog i nekontroliranog uključivanja podatkovnih usluga i preuzimanja podataka u roamingu. Nadalje, davatelji usluga roaminga obavješćuju svoje korisnike, besplatno i na jasan i lako razumljiv način, o tome kako isključiti navedeno automatsko uključivanje podatkovnih usluga u roamingu kako bi se izbjegla nekontrolirana potrošnja.

2.     Davatelj usluga roaminga automatskom porukom obavješćuje korisnika roaminga o tome da se potonji nalazi u roamingu i daje osnovne, korisnikovim potrebama prilagođene informacije o naknadama, (u valuti u kojoj domaći davatelj usluga korisnika izdaje račun), koje su izražene kao cijena po megabajtu i koje se primjenjuju na pružanje reguliranih podatkovnih usluga u roamingu tom korisniku roaminga u dotičnoj državi članici, osim ako je korisnik obavijestio davatelja usluga roaminga da mu navedene informacije nisu potrebne.

Takve osnovne, korisnikovim potrebama prilagođene informacije dostavljaju se na mobilni uređaj korisnika roaminga, na primjer SMS porukom, elektroničkom poštom ili skočnim prozorom na mobilnom uređaju, svaki put kad korisnik roaminga uđe u državu članicu drukčiju od one u kojoj se nalazi domaći davatelj usluga i prvi put upotrijebi podatkovnu uslugu u roamingu u toj državi članici. U trenutku kad korisnik roaminga pokrene podatkovnu uslugu u roamingu one se besplatno šalju odgovarajućim sredstvima prilagođenim njihovom lakšem primanju i razumijevanju.

Korisnik koji je obavijestio svog davatelja usluga roaminga da mu nisu potrebne automatske informacije o tarifama ima pravo od davatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku i besplatno zatražiti ponovno pružanje te usluge.

3.     Svaki davatelj usluga roaminga svim svojim korisnicima roaminga daje priliku da se namjerno i besplatno odluče za mogućnost primanja informacija o akumuliranoj potrošnji izraženoj u količini ili valuti u kojoj se korisniku roaminga obračunavaju i naplaćuju podatkovne usluge u roamingu kojom se jamči da, bez izričite suglasnosti korisnika, akumulirani troškovi reguliranih podatkovnih usluga u roamingu u određenom razdoblju uporabe, isključujući MMS koji se obračunava i naplaćuje na temelju jedinice, ne premaše utvrđeno financijsko ograničenje.

Zbog toga davatelj usluga roaminga stavlja na raspolaganje jedno ili više maksimalnih financijskih ograničenja za određena razdoblja uporabe, pod uvjetom da je korisnik unaprijed obaviješten o odgovarajućim količinama podataka. Jedno od tih ograničenja, (zadano financijsko ograničenje), mora biti blizu, ali ne veće od 50 eura nepodmirenih obveza u mjesečnom obračunskom razdoblju (bez PDV-a).

Kao druga mogućnost, davatelj usluga roaminga može odrediti ograničenja izražena u količini podataka, pod uvjetom da je korisnik unaprijed obaviješten o odgovarajućim financijskim iznosima. Jedno od tih ograničenja, (zadano količinsko ograničenje), odgovara financijskom iznosu ne većem od 50 eura nepodmirenih obveza u mjesečnom obračunskom razdoblju (bez PDV-a).

Povrh toga, davatelj usluga roaminga može svojim korisnicima roaminga ponuditi druga ograničenja s drukčijim, odnosno višim ili nižim maksimalnim mjesečnim financijskim ograničenjima.

Zadana ograničenja iz drugog i trećeg podstavka primjenjuju se na sve korisnike koji se nisu odlučili za neko drugo ograničenje.

Svaki davatelj usluga roaminga također osigurava slanje odgovarajuće obavijesti na mobilni uređaj korisnika roaminga, na primjer putem SMS poruke, elektroničke pošte ili skočnog prozora na računalu, kad podatkovne usluge u roamingu dosegnu 80 % dogovorenog financijskog ili količinskog ograničenja. Svaki korisnik ima pravo od davatelja usluga roaminga zatražiti prestanak slanja takvih obavijesti i ima pravo od davatelja usluga u bilo kojem trenutku i besplatno zatražiti ponovno pružanje te usluge.

Ako bi financijsko ili količinsko ograničenje u protivnom bilo premašeno, korisniku roaminga šalje se obavijest na mobilni uređaj. U toj se obavijesti navodi postupak koji korisnik treba slijediti ako želi da mu se nastave pružati navedene usluge i troškovi povezani sa svakom sljedećom potrošenom jedinicom. Ako korisnik roaminga ne odgovori na primljenu obavijest, davatelj usluga roaminga odmah prestaje s pružanjem i naplatom reguliranih podatkovnih usluga u roamingu korisniku, osim i kad korisnik roaminga zatraži nastavak pružanja ili ponovno pružanje tih usluga.

Kad se korisnik roaminga odluči za financijsko ili količinsko ograničenje ili njegovo uklanjanje, promjena se provodi u roku od jednog radnog dana od zaprimanja zahtjeva, besplatna je i ne podrazumijeva uvjete ili ograničenja koja se odnose na druge elemente pretplate.

4.     Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na uređaje za komunikaciju između strojeva koji upotrebljavaju podatkovnu komunikaciju u pokretnoj mreži.

5.     Davatelji usluga roaminga poduzimaju razumne korake za zaštitu svojih potrošača od plaćanja naknada za roaming za nehotičan pristup uslugama roaminga prilikom boravka u matičnoj državi članici. To uključuje informiranje potrošača o načinima izbjegavanja nehotičnog roaminga na graničnim područjima.

6.     Ovaj članak primjenjuje se u slučajevima kada je korištenje podatkovnih usluga u roamingu po stopama primjenjivim za domaće usluge ograničeno upućivanjem na kriterij pravedne uporabe u skladu s člankom 6 . b i kada je potrošnja dosegla granicu pravedne uporabe.

Također se primjenjuju na podatkovne usluge u roamingu koje koriste korisnici roaminga koji putuju izvan Unije i koje pruža davatelj usluga roaminga.

Kada korisnik odabere pogodnost iz prvog podstavka stavka 3., zahtjevi iz stavka 3. ne primjenjuju se ako mrežni operater u zemlji izvan Unije koja se posjećuje ne dopušta davatelju usluga roaminga nadzor nad korisnikovom potrošnjom u realnom vremenu.

U tom slučaju, korisnika se prilikom ulaska u takvu državu bez nepotrebnog kašnjenja i besplatno SMS porukom obavješćuje da informacije o akumuliranoj potrošnji te jamstvo da neće premašiti određenu financijsku granicu nisu dostupni.” [Am. 216]

(8)

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

(8a)

Članak 19. se briše i zamjenjuje sljedećim:

„1.     Komisija preispituje funkcioniranje ove Uredbe i izvješćuje Europski parlament i Vijeće u skladu sa stavcima od 2. do 6.

2.     Komisija do 30. lipnja 2015., nakon javnog savjetovanja, izvješćuje Europski parlament i Vijeće o tome treba li promijeniti trajanje ili procijeniti razinu najviših veleprodajnih naknada predviđenima člancima 7., 9. i 12. ili pružiti druge mehanizme za rješavanje problema veleprodajnog tržišta, uključujući u pogledu troškova pristpa mreži koji su primjenjivi za roaming. BEREC, do 31. prosinca 2014., nakon javnog savjetovanja, donosi smjernice o mjerama sprječavanja neispravne ili nezakonite uporabe za potrebe članka 6.a.

3.     Komisija do 30. lipnja 2016., nakon javnog savjetovanja, izvješćuje Europskom parlamentu i Vijeću, između ostalog, o:

Komisija posebice preispituje je li potrebno utvrditi dodatne tehničke i strukturne mjere ili prilagoditi strukturne mjere.

4.     Ako izvješće iz stavka 2. pokaže da nisu utvrđeni jednaki uvjeti za davatelje usluga roaminga i da stoga postoji potreba za promjenom trajanja ili za smanjenjem razine najviših veleprodajnih naknada ili za pružanjem drugih mehanizama za rješavanje problema veleprodajnog tržišta, uključujući značajno smanjenje troškova pristupa mreži primjenjivih na roaming diljem Unije, Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2015. predaje odgovarajuće zakonodavne prijedloge za rješavanje situacije.

Ako izvješće iz stavka 3. pokazuje da strukturne mjere predviđene ovom Uredbom nisu bile dovoljne za poticanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu usluga roaminga u korist svih europskih potrošača, Komisija daje odgovarajuće prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću s ciljem rješavanja ove situacije. U odnosu na oba izvješća, prijedlozi odgovarajućih mjera predstavljaju se istovremeno s izvješćima.

5.     Povrh toga, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću svake dvije godine nakon izvješća iz stavka 3. Svako izvješće uključuje sažetak o praćenju pružanja usluga roaminga u Uniji i ocjenu napretka prema ostvarivanju ciljeva ove Uredbe.

6.     Kako bi ocijenio razvoj tržišnog natjecanja na tržištima roaminga na razini Unije, BEREC od državnih regulatornih tijela redovito prikuplja podatke o razvoju maloprodajnih i veleprodajnih naknada za govorne, SMS i podatkovne usluge u roamingu. Komisija se obavješćuje o navedenim podacima najmanje dvaput godišnje. Komisija ih objavljuje.

BEREC također godišnje prikuplja informacije od državnih regulatornih tijela o transparentnosti i usporedivosti različitih tarifa koje operatori nude svojim korisnicima. Komisija objavljuje te podatke i nalaze.” [Am. 218]

(1)

u članku 1., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   BEREC djeluje u okviru područja primjene Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), direktiva 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/22/EZ i 2002/58/EZ (posebne direktive) te Uredbe (EU) br. 531/2012 i br. No XX/2014.”

(1a)

U članku 3. stavku 1. dodaju se točke (ma) i (mb):

(1b)

U članku 3. stavku 1. umeće se točka (na):

(2)

U članku 4. brišu se stavci 4. i 5. [Am. 221]

(3)

Sljedeći članak 4.a. umeće se:

„Članak 4.a Imenovanje i zadaće predsjednika

1.   Odbor regulatora predstavlja njegov predsjednik, koji je neovisni stručnjak u punom radnom vremenu.

Predsjednik se zapošljava kao privremeni službenik Ureda na temelju članka 2. točke (a) Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika.

Predsjednik je zadužen za pripremu rada Odbora regulatora i predsjeda, bez prava glasa, sastancima tog Odbora i Upravljačkog odbora.

Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora regulatora vezano uz zadaće predsjednika, on ne zahtijeva, a ni ne prihvaća, upute niti jedne vlade ili državnih regulatornih tijela, Komisije ili ostalih javnih ili privatnih subjekata.

2.   Odbor regulatora nakon javnog postupka odabira imenuje predsjednika na temelju zasluga, sposobnosti, znanja o tržištima elektroničkih komunikacija i sudionicima na njemu te iskustva povezanog s nadzorom i regulacijom.

Prije imenovanja, kandidat kojeg je Odbor regulatora odabrao može biti pozvan da dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i odgovori na pitanja njegovih članova.

Imenovanje predsjednika ima učinak tek nakon odobrenja Upravljačkog odbora.

Odbor regulatora odabirom među svojim članovima imenuje potpredsjednika, koji obavlja poslove predsjednika u njegovoj odsutnosti.

3.   Mandat predsjednika traje 3 godine i može se još jednom produljiti.

4.   Tijekom razdoblja od 9 mjeseci koje prethodi kraju trogodišnjeg mandata predsjednika, Odbor regulatora ocjenjuje:

Odbor regulatora obavješćuje Europski parlament o svojoj namjeri da produlji mandat predsjednika. U roku od mjesec dana prije tog produljenja, predsjednik može biti pozvan da dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i odgovori na pitanja njegovih članova.

5.   Predsjednika se može razriješiti dužnosti samo odlukom Odbora regulatora koji djeluje na prijedlog Komisije i nakon odobrenja Upravljačkog odbora.

Predsjednik ne smije sprječavati Odbor regulatora i Upravljački odbor da raspravljaju o pitanjima koja se odnose na predsjednika, posebno o potrebi za njegovim razrješenjem, te nije uključen u rasprave u vezi s tim pitanjem.” [Am. 222]

(4)

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(5)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(6)

Članak 8. stavci 2., 3., i 4. brišu se i zamjenjuju kako slijedi:

„2.   Upravitelj Ureda zapošljava se kao privremeni službenik Ureda na temelju članka 2. točke (a) Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika.

3.   Upravitelja Ureda imenuje Upravljački odbor s popisa kandidata koje predloži Komisija i nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.

Za potrebe skapanja ugovora s upraviteljem Ureda, Ured predstavlja predsjednik Upravljačkog odbora.

Prije imenovanja, kandidat kojeg je Upravljački odbor odabrao može biti pozvan da dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i odgovori na pitanja njegovih članova.

4.   Mandat upravitelja Ureda traje pet godina. Prije isteka tog razdoblja, Komisija obavlja procjenu u kojoj uzima u obzir ocjenu uspjeha upravitelja Ureda u obavljanju dužnosti te buduće zadaće i izazove.

5.   Upravljački odbor može, na prijedlog Komisije kojim se uzima u obzir procjena iz stavka 4., produljiti mandat upravitelja Ureda jednom i najviše na pet godina.

6.   Upravljački odbor obavješćuje Europski parlament o svojoj namjeri da upravitelju Ureda produlji mandat. U roku od mjesec dana prije tog produljenja, upravitelj Ureda može biti pozvan da dâ izjavu pred nadležnim odborom Europskog parlamenta i odgovori na pitanja njegovih članova.

7.   Upravitelj ureda kojem je produljen mandat ne može sudjelovati u drugom postupku odabira za isto radno mjesto na kraju ukupnog razdoblja mandata.

8.   Upravitelja ureda može se razriješiti dužnosti samo odlukom Upravljačkog odbora koji djeluje na prijedlog Komisije.

9.   Upravljački odbor odluku o imenovanju, produljenju mandata ili razriješenju dužnosti upravitelja Ureda donosi dvotrećinskom većinom glasova članova s pravom glasa.” [Am. 225]

(7)

U članku 9. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

„2.   Upravitelj Ureda pomaže predsjedniku Odbora regulatora u izradi programa rada Odbora regulatora, Upravljačkog odbora i stručnih radnih skupina. Upravitelj Ureda sudjeluje u radu Odbora regulatora i Upravljačkog odbora bez prava glasa.” [Am. 226]

(8)

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

„1.   Na osoblje Ureda, uključujući predsjednika Odobra regulatora i upravitelja Ureda, primjenjuje se Pravilnik o osoblju i Uvjeti zapošljavanja ostalih službenika te pravila koja su za primjenu tog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika zajedno donijele nstitucije Unije.

2.   Upravljački odbor donosi odgovarajuća provedbena pravila za primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju.

3.   Upravljački odbor, u skladu s člankom 4., izvršava, u odnosu na osoblje Ureda, ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanja i ovlasti koje su Uvjetima zapošljavanja ostalih službenika dodijeljene tijelu nadležnom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela za imenovanja”).

4.   Upravljački odbor, u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju, donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i na temelju članka 6. Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se odgovarajuće ovlasti tijela za imnovanja delegiraju upravitelju Ureda i kojom se utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati. Upravitelj ureda ovlašten je te ovlasti prenijeti dalje.

Ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti, Upravljački odbor može donijeti odluku o privremenoj suspenziji delegiranja ovlasti tijela za imenovanja upravitelju Ureda te ovlasti koje je upravitelj Ureda prenio dalje ili ih Upravljački odbor može sam izvršavati ili ih delegirati nekom svom članu ili nekom drugom članu osoblja osim upravitelja Ureda.” [Am. 227]

(9)

Sljedeći članak 10.a. umeće se:

„Članak 10.a Upućeni nacionalni stručnjaci i ostalo osoblje

1.   Ured može koristiti upućene nacionalne stručnjake ili ostalo osoblje koje nije zaposleno u Uredu.

2.   Upravljački odbor donosi odluku o pravilima za upućivanje nacionalnih stručnjaka u Uredu.” [Am. 228]

(i)

osiguravanje da zamjenjive usluge podliježu istim pravilima, vodeći računa o definiciji usluga elektroničkih komunikacija iz članka 2. točke (c) Direktive 2002/21/EZ, radi postizanja jednake, jasne i dosljedne regulacije usluga elektroničkih komunikacija i usluga kojima se one zamjenjuju, uključujući u skladu s pristupom, svim aspektima zaštite potrošača, uključujući i prenosivost, kao i privatnošću i zaštitom podataka;

(ii)

osiguravanje visoke razine zaštite potrošača i informiranijeg izbora potrošača preko povećane transparentnosti i pristupa jasnim i sveobuhvatnim informacijama, uključujući informacije o brzini dostave podataka i pokrivenosti mobilnih mreža;

(iii)

osiguravanje da korisnici digitalnih usluga mogu nadzirati svoj digitalni život i podatke uklanjanjem prepreka za prebacivanje operativnih sustava bez gubitka aplikacija i podataka;

(iv)

daljnje promicanje djelotvornog i održivog tržišnog natjecanja;

(v)

omogućavanje stabilnog i održivog okvira za ulaganje;