P7_TC1-COD(2013)0025

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. ožujka 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma

(Tekst važan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonskog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s redovitim zakonskim postupkom (3),

budući da:

(1)

Veliki tokovi prljavog nezakonitog novca mogu narušiti stabilnost i ugled financijskog sektora i ugroziti unutarnje tržište, dok i međunarodni razvoj. Terorizam potkopava same temelje našeg društva. Najvažniji čimbenici koji pogoduju nezakonitim tokovima novca tajne su korporativne strukture koje djeluju unutar ili preko tajne nadležnosti, koja se često još nazivaju poreznim oazama . Osim daljnjeg razvoja kaznenopravnog pristupa tom fenomenu na razini Unije, sprečavanje putem kaznenoga prava, preventivni trud putem financijskog sustava je neophodno i također može dati dodatne rezultate. No preventivan pristup trebao bi biti ciljan i razmjeran i ne bi trebao rezultirati uspostavljanjem sveobuhvatnog sustava za nadzor cjelokupnog stanovništva. [Am. 1]

(2)

Dobro funkcioniranje, integritet i stabilnost kreditnih i financijskih institucija te povjerenje u financijski sustav kao cjelinu mogao bi ozbiljno biti ugrožen trudom kriminalaca i njihovih partnera da ili prikriju podrijetlo kriminalnih prihoda od kaznenih djela ili da usmjere zakonit ili nezakonit novac u terorističke svrhe. Kako bi olakšali svoje kriminalne aktivnosti, perači novca i financijeri terorizma mogli bi pokušati iskoristiti slobodu kretanja kapitala i slobodu opskrbe financijskih usluga financijskim uslugama koje integrirano financijsko područje uključuje. ako Stoga su određene mjere za koordinaciju nisu usvojene nužne na razini Unije. Istovremeno, ciljevi zaštite društva od kriminalaca te zaštite stabilnosti i integriteta europskog financijskog sustava trebale bi biti u razmjeru s potrebom za stvaranje regulatorne okoline koja omogućuje tvrtkama rast poslovanja a da ne snose nerazmjerne troškove prilikom ispunjavanja uvjeta. Bilo koji zahtjev nametnut obvezanim subjektima u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma trebao bi stoga biti opravdan i razmjeran. [Am. 2]

(3)

Trenutačni prijedlog je četvrta direktiva koja će se baviti prijetnjom pranja novca. Direktiva Vijeća 91/308/EEZ (4) definirala je pranje novca u okviru kaznenih djela povezanih s drogom te nametnula obveze samo financijskom sektoru. Direktiva 2001/97/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća (5) proširila je opseg u okviru zločina na koje se odnosi te raspona profesija i aktivnosti na koje se odnosi. U lipnju 2003. Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF) revidirala je svoje preporuke kako bi se odnosile na financiranje terorizma i pružila detaljnije zahtjeve povezane s identifikacijom i provjerom stranke, situacijama gdje viši rizik pranja novca može opravdati pojačane mjere i situacijama gdje smanjeni rizik može opravdati manje stroge kontrole. Te promjene odražavaju se u Direktivi 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o (6) i u Direktivi Komisije 2006/70/EZ (7). Provodeći preporuke FATF-a, Unija bi trebala u potpunosti poštovati svoje zakonodavstvo o zaštiti podataka kao i Povelju o temeljnim pravima Europske unije (Povelja) i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. [Am. 3]

(4)

Pranje novca i financiranje terorizma često se provode u međunarodnom okruženju. Mjere koje se donose jedino na nacionalnoj razini ili čak na razini Unije, a koje ne uzimaju u obzir međunarodnu koordinaciju i suradnju, imale bi vrlo ograničen učinak. Mjere koje Unija donosi u tom području trebale bi stoga moraju biti usklađene u skladu s ostalim aktivnostima koje se poduzimaju u ostalim međunarodnim forumima i barem jednako stroge . Izbjegavanje poreza i mehanizmi neobjavljivanja i prikrivanja mogu se koristiti kao strategije pranja novca i financiranja terorizma kako bi se izbjeglo otkrivanje. U aktivnostima Aktivnosti Unije trebaju i nadalje bi trebalo posebno voditi računa o preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF), koja predstavlja najistaknutije međunarodno tijelo za borbu FATF-a i o preporukama ostalih međunarodnih tijela aktivnih u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Radi pojačanja djelotvornosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, Direktive 2005/60/EZ i 2006/70/EZ trebale bi biti usklađene trebalo bi po potrebi uskladiti s novim preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) FATF-a donesenim i proširenim u veljači 2012. Međutim, takvo se usklađivanje s neobvezujućim preporukama FATF-a mora provesti uz potpuno poštovanje prava Unije, posebice s obzirom na zakonodavtsvo Unije o zaštiti podataka i zaštiti temeljnih prava koja su usađene u Povelju . [Am. 4]

(4a)

Posebnu pozornost trebalo bi obratiti na ispunjavanje obveza iz članka 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), što iziskuje dosljednosti politike razvojne suradnje kako bi se zaustavilo sve učestaliji trend prijenosa radnji pranja novca iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju s blažim propisima o sprečavanju pranja novca. [Am. 5]

(4b)

S obzirom na to da nezakoniti tokovi novca, a posebno pranje novca, predstavljaju između 6 i 8,7 % BDP-a zemalja u rzavoju  (8) , što je iznos deset puta veći od potpore koju EU i njezine države članice dodjeljuju zemljama u razvoju, treba uskladiti mjere za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma i u obzir uzeti razvojnu strategiju država članica i EU-a te politike za borbu protiv bijega kapitala. [Am. 6]

(5)

Nadalje, zloporaba financijskog sustava za usmjerivanje novca pribavljenog kaznenim djelom ili pak čistog novca u terorističke svrhe predstavlja jasan rizik za cjelovitost, dobro funkcioniranje, ugled i stabilnost financijskog sustava. Prema tome preventivne mjere ove Direktive trebaju trebale bi obuhvaćati ne samo manipulaciju novca proisteklog iz ozbiljnih kaznenih djela već i prikupljanje novca ili imovine u terorističke svrhe. [Am. 7]

(5a)

Neovisno o sankcijama koje predviđaju države članice, glavni cilj svih mjera donesenih u okviru ove Direktive trebao bi biti borba protiv svih praksi koje rezultiraju stvaranjem znatne nezakonite dobiti. To bi se trebalo ostvariti poduzimanjem svih potrebnih koraka za sprečavanje korištenja financijskog sustava radi pranja takve dobiti. [Am. 8]

(6)

Uporaba velikih gotovinskih plaćanja podložna je pranju novca i financiranju terorizma. Kako bi se povećao oprez te smanjili rizici kod gotovinskih plaćanja, fizičke i pravne osobe koje trguju dobrima trebale bi biti obuhvaćene ovom Direktivom do mjere da one uplaćuju ili primaju gotovinska plaćanja u iznosu od ili iznad 7 500 7 500 EUR. Države članice trebale bi se moći odlučiti na donošenje strožih odredbi, uključujući niži prag. [Am. 9]

(6a)

Proizvode elektroničkog novca sve se više upotrebljava kao nadomjestak za bankovne račune. Izdavateljima takvih proizvoda trebalo bi nametnuti strogu obvezu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Ipak, proizvodi elektroničkog novca trebali bi se moći izuzeti iz temeljite identifikacije stranke ako su ispunjeni određeni kumulativni uvjeti. Upotrebu elektroničkog novca koji je izdan bez temeljite identifikacije stranke trebalo bi dopustiti za kupovinu dobara i usluga samo od prodavača i pružatelja usluga koji su utvrđeni i čiju je identifikaciju potvrdio izdavatelj elektroničkog novca. Kod prijenosa financijskih sredstava između osoba ne bi trebalo dopustiti upotrebu elektroničkog novca bez provođenja temeljite identifikacije stranke. Količina pohranjena elektronički trebala bi biti dovoljno niska da bi se izbjegle rupe i da bi se osiguralo da osoba ne može steći neograničeni iznos anonimnih proizvoda elektroničkog novca. [Am. 10]

(6b)

Zastupnici u trgovini nekretninama na mnogo su različitih načina aktivni u državama članicama na području prometa nekretninama. Kako bi smanjili rizik pranja novca u sektoru nekretnina, trebalo bi ih uključiti u područje primjene ove Direktive ako su u okviru svoje profesionalne djelatnosti uključeni u financijske transakcije povezane s nekretninama. [Am. 11]

(7)

Na pravne stručnjake, kako su definirani u državama članicama, primjenjuju se odredbe ove Direktive kada sudjeluju u financijskim transakcijama ili poslovnim transakcijama, uključujući pružanje poreznih savjeta, kada postoji najveći rizik da bi moglo doći do zloporabe usluga tih pravnih stručnjaka u svrhu pranja primitaka od kriminalnih aktivnosti ili u svrhu financiranja terorizma. Moraju međutim postojati izuzeća od bilo kakve obveze prijavljivanja informacija dobivenih prije, tijekom ili nakon sudskog postupka, odnosno tijekom utvrđivanja pravnog položaja stranke. Stoga pravni savjeti i dalje ostaju predmetom obveze čuvanja poslovne tajne, osim u slučaju kad pravni savjetnik sudjeluje u pranju novca ili financiranju terorizma, kada se pravni savjet daje u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ili kada odvjetnik zna da stranka traži pravni savjet radi pranja novca ili financiranja terorizma.

(8)

S neposredno sličnim uslugama treba postupati na isti način u slučaju kada ih pružaju stručne osobe na koje se primjenjuje ova Direktiva. Radi osiguranja poštovanja prava zajamčenih Poveljom, na revizore, vanjske računovođe i porezne savjetnike, koji u pojedinim državama članicama mogu braniti ili zastupati stranku u kontekstu sudskih postupaka ili utvrđivati pravni položaj stranke, ne primjenjuje se obveza prijavljivanja u skladu s ovom Direktivom u vezi s informacijama koje oni dobivaju u obavljanju navedenih zadaća.

(9)

Važno je izričito naglasiti da su „porezna kaznena djela” povezana s izravnim i neizravnim porezima obuhvaćena širom definicijom „kriminalne aktivnosti” u okviru ove Direktive usklađene u skladu s revidiranim preporukama FATF-a. Europsko vijeće je 23. svibnja 2013. naglasilo potrebu za sveobuhvatnim načinom rješavanja utaje poreza i porezne prijevare te suzbijanja pranja novca na unutarnjem tržištu i s obzirom na treće zemlje i pravosudne sustave koji nisu spremni na suradnju. Usuglašavanje definicije poreznih kaznenih djela važan je korak u otkrivanju tih kaznenih djela kao što je i javno objavljivanje određenih financijskih informacija od strane velikih trgovačkih društava koja posluju u Uniji u slučajevima pojedinačnih zemalja. Također, važno je osigurati da obvezani subjekti i pravni stručnjaci, kao što su to definirale države članice, ne pokušavaju potkopati namjeru ove Direktive, niti olakšavati ili sudjelovati u agresivnom poreznom planiranju. [Am. 12]

(9a)

Države članice trebale bi uvesti opća pravila protiv izbjegavanja poreza (GAAR) o poreznim pitanjima s ciljem obuzdavanja agresivnog poreznog planiranja i izbjegavanja u skladu s preporukama Europske komisije o agresivnom poreznom planiranju od 12. prosinca 2012. i Izvješćem OECD-a o napretku za G20 od 5. rujna 2013. [Am. 13]

(9b)

Kada obavljaju ili pružaju komercijalne ili privatne transakcije, subjekti koji imaju posebnu ulogu u financijskom sustavu, kao što su Europska investicijska banka (EIB), Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), središnje banke država članica i središnji sustavi namire, trebali bi što je više moguće poštovati pravila koja se primjenjuju na ostale obvezane subjekte donesena u skladu s ovom Direktivom. [Am. 14]

(10)

Potrebno je identificirati svaku fizičku osobu koja je vlasnik pravne osobe ili obavlja kontrolu nad pravnom osobom. Dok pronalazak Iako se utvrđivanjem određenog postotka vlasničkog udjela dionica ne bude neće automatski rezultirao pronalaskom utvrditi stvarni vlasnik, to je jedan od čimbenika utvrđivanja stvarnog vlasnika, on će biti dokazni čimbenik koji treba uzeti u obzir. Identifikacija i provjera stvarnih vlasnika trebala bi se, kada je to relevantno, proširiti na pravne subjekte koji posjeduju druge pravne subjekte, a i trebala bi slijediti lanac vlasništva dok se ne pronađe fizička osoba koja je vlasnik ili obavlja kontrolu nad pravnom osobom koja je stranka. [Am. 15]

(11)

Potreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključni je faktor Potrebno je osigurati i unaprijediti sljedivost plaćanja. Postojanje točnih i ažuriranih informacija o stvarnim vlasnicima svakog pravnog subjekta kao što su pravne osobe, trustovi, zaklade, holding-društva i svi drugi postojeći ili budući slični pravni aranžmani ključan je čimbenik u pronalasku kriminalaca koji bi u protivnome protivnom mogli skriti svoj identitet iza korporacijske strukture. Države članice trebale bi stoga trebale osigurati da tvrtke zadržavaju trgovačka društva zadrže informacije o svome stvarnom vlasništvu i učine ove svojim stvarnim vlasnicima i da odgovarajuće, točne i ažurirane informacije dostupnima stave na raspolaganje preko središnjih javnih registara dostupnih putem interneta i u otvorenom i sigurnom podatkovnom formatu u skladu s pravilima Unije o zaštiti podataka i pravom na privatnost utvrđenima u Povelji . Pristup takvim registrima trebao bi biti omogućen nadležnim tijelima , osobito i institucijama. Uz to upravitelji financijsko-obavještajnim jedinicama (FIU-ima) i obvezanim subjektima kao i javnosti te podliježe prethodnoj identifikaciji osobe koja traži pristup informacijama i mogućem plaćanju pristojbe. Usto, povjerenici bi trebali priopćiti otkriti svoj status institucijama obvezanim subjektima . [Am. 16]

(11a)

Uspostava registara stvarnog vlasništva država članica znatno bi unaprijedila borbu protiv pranja novca, financiranja terorizma, korupcije, poreznih kaznenih djela, prijevare i ostalih financijskih kaznenih djela. To bi se moglo postići poboljšavanjem rada postojećih poslovnih registara u državama članicama. Zbog prekogranične prirode poslovnih transakcija od ključne je važnosti međusobno povezivanje registara ako se želi postići učinkovito korištenje informacija koje oni sadrže. Međusobno povezivanje poslovnih registara diljem Unije već se zahtijeva u okviru Direktive 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća  (9) i trebalo bi je dalje razvijati. [Am. 17]

(11b)

Tehnološki napredak je omogućio raspolaganje alatima kojima obvezani subjekti mogu potvrditi identitet svojih korisnika u slučaju određenih transakcija. Takva tehnološka poboljšanja omogućuju vremenski i financijski isplativa rješenja za poslovanja i korisnike te bi stoga trebala biti uzeta u obzir pri procjeni rizika. Nadležna tijela država članica i obvezani subjekti trebali bi biti proaktivni u borbi protiv novih i inovativnih načina pranja novca, ali uz poštovanje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka. [Am. 18]

(12)	Ova Direktiva također bi se trebala primijeniti na one aktivnosti institucija i osoba na koje se primjernjuje ova Direktiva, a koje se obavljaju putem Interneta.

(12a)

Predstavnici Unije u upravljačkim tijelima EBRD-a trebaju potaknuti EBRD na provedbu odredbi ove Direktive i objavljivanje politike o sprečavanju pranja novca na svojoj mrežnoj stranici s podrobnim postupcima uz pomoć kojih bi odredbe ove Direktive bile učinkovite. [Am. 19]

(13)

Zabrinjava i uporaba kockarskog sektora za pranje zarade kriminalnim radnjama kriminalnih aktivnosti . Kako bi se smanjili ublažili rizici povezani sa s tim sektorom te kako bi se pružateljima usluga kasina igara na sreću osigurala jednakost, trebala bi se navesti obveza za sve pružatelje usluga kasina igara na sreću da provedu temeljitu identifikaciju korisnika stranke za pojedinačne transkacije od ili iznad 2 000 2 000 EUR. Pri provođenju te temeljite identifikacije stranke trebalo bi usvojiti pristup koji se temelji na ocjeni rizika koji odražava različite rizike za različite vrste usluga igara na sreću i na tome predstavljaju li one visok ili nizak rizik za pranje novca. Posebne karakteristike različitih vrsta igara na sreću također bi trebalo uzeti u obzir, primjerice, praveći razliku između kasina, internetskih igara na sreću ili ostalih pružatelja usluga igara na sreću. Države članice trebale bi razmotriti primjenu tog praga na skup dobitaka, kao i na stavljanje uloga. Pružatelji usluga kasina s fizičkim lokacijama (npr. kasina i igračnice) igara na sreću trebali bi osigurati da se temeljita identifikacija korisnika stranke , ako se izvrši na točki ulaska na lokaciju, može biti povezana povezati s transakcijama korisnika obavljenima na toj lokaciji koje korisnik obavlja . [Am. 20]

(13a)

Pranje novca postaje sve profinjenije i također uključuje nezakonito, a ponekad i zakonito klađenje, posebno povezano sa sportskim događanjima. Razvili su se novi oblici unosnog organiziranog kriminala kao što je namještanje utakmica i služe kao unosan oblik kriminalne aktivnosti povezane s pranjem novca. [Am. 21]

(14)

Rizik pranja novca i financiranja terorizma nije jednak u svim slučajevima. U skladu s tim koristit će trebao bi se koristiti holistički pristup koji se temelji na ocjeni rizika s minimalnim standardima . Pristup koji se temelji na ocjeni rizika nije neopravdano dopuštena mogućnost za države članice i institucije obvezane subjekte . Uključuje odluke koje se temelje na dokazima kako bi se bolje usmjerile na rizike pranja novca i financiranja terorizma s kojima se susreće Unija te oni koji rade unutar nje. [Am. 22]

(15)

U podlozi pristupa koji se temelji na ocjeni rizika jest potreba da države članice i Unija identificiraju, shvate i smanje rizike pranja novca i financiranja terorizma s kojima se susreću. Važnost nadnacionalnog pristupa identifikaciji rizika prepoznat je na međunarodnoj razini, a Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”), utemeljeno Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10); Europsko nadzorno tijelo (Europsko tijelo za nadzor osiguranja i mirovinskog sustava) („EIOPA”), utemeljeno Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11); te Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”), utemeljeno Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (12), trebalo bi izdati mišljenja o rizicima koji pogađaju financijski sektor te bi, u suradnji s državama članicama, trebala razviti minimalne standarde za procjenu rizika koje provode nadležna državna tijela . Taj bi proces, koliko je god to moguće, trebao uključivati relevantne zainteresirane strane pomoću javnih savjetovanja. [Am. 23]

(16)	Rezultati ocjena rizika na razini država članica trebali bi, gdje je to primjereno, biti pravodobno dostupni institucijama obvezanim subjektima kako bi im omogućili identifikaciju, shvaćanje te smanjenje njihovih vlastitih rizika. da utvrde, razumiju i ublaže svoje vlastite rizike . [Am. 24]

(17)

Kako bi bolje shvatile i smanjile razumjele i ublažile rizik na razini Unije, trebalo bi provesti nadnacionalnu analizu rizika kako bi se na učinkovit način utvrdili rizici pranja novca i financiranja terorizma kojima je unutarnje tržište izloženo. Komisija bi trebala obvezati države članice da se učinkovito posvete rješavanju scenarija za koje se smatra da predstavljaju visok rizik. Osim toga, države članice bi, po potrebi, trebale podijeliti rezultate svoje procjene rizika jedne s drugima te s Komisijom, EBA-om, EIOPA-om te ESMA-om (zajedno dalje „ESA”) . gdje je potrebno. [Am. 25]

(18)	Pri primjeni odredaba ove Direktive potrebno je voditi računa o obilježjima i potrebama malih institucija koje spadaju pod njenu ovlast te osigurati tretman koji odgovara posebnim potrebama malih institucija te prirodi posla.

(19)

Sam rizik je promjenjiv po prirodi, a varijable, same ili u kombinaciji, mogu povećati ili smanjiti potencijalni postavljeni rizik, imajući tako utjecaj na odgovarajuću razinu preventivnih mjera, kao što su mjere temeljite identifikacije stranaka. Stoga postoje okolnosti u kojima bi se trebala primijeniti proširena temeljita identifikacija te druge u kojima može biti prikladna pojednostavljena temeljita identifikacija.

(20)	Trebalo bi se prepoznati da određene situacije predstavljaju veći rizik pranja novca i financiranja terorizma. Iako je potrebno utvrditi identitet i poslovni profil svih stranaka, postoje slučajevi u kojima je potrebno provoditi posebno stroge postupke identifikacije i provjere stranke.

(21)

To se posebno odnosi na poslovne odnose s pojedincima koji obavljaju ili su obavljali istaknute javne funkcije, posebno s pojedincima iz zemalja u kojima je korupcija široko rasprostranjena unutar Unije i u međunarodnim okvirima . Takvi odnosi mogu financijski sektor izložiti znatnom reputacijskom i pravnom riziku. Međunarodni napori povezani sa suzbijanjem korupcije također opravdavaju potrebu obraćanja posebne pozornosti takvim slučajevima i primjene odgovarajućeg odgovarajućih mjera cjelokupnog uobičajenog postupka temeljite identifikacije stranke u vezi s osobama koje obavljaju ili su obavljale istaknute funkcije u domaćem ili inozemnom okruženju te višim dužnosnicima u međunarodnim organizacijama. [Am. 26]

(21a)

Potreba za pojačanim mjerama temeljite identifikacije stranke u pogledu osoba koje zauzimaju ili su zauzimale istaknute položaje u zemlji ili inozemstvu te viših dužnosnika u međunarodnim organizacijama ipak ne bi smjele rezultirati situacijom u kojoj bi popisi koji sadrže informacije o takvim osobama bili prodani u komercijalne svrhe. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere da spriječe takve aktivnosti. [Am. 27]

(22)

Dobivanje odobrenja od višeg poslovodstva za uspostavu poslovnih odnosa ne znači u svim slučajevima dobivanje odobrenja od odbora direktora. Dobivanje takvog odobrenja trebalo bi biti moguće od nekoga s dovoljno znanja o izloženosti institucije riziku pranja novca i financiranja terorizma te dovoljno radnog iskustva da donosi odluke koje utječu na njezinu izloženost riziku.

(22a)

Nužno je da Unija razvije zajednički pristup i zajedničku politiku radi ophođenja s pravosudnim sustavima koji odbijaju suradnju i pokazuju loše rezultate u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. U tu svrhu države članice trebale bi izravno primijeniti sve popise zemalja koje je FATF objavio u njihovim nacionalnom sustavima u svrhe borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te djelovati u skladu s njima. Osim toga, države članice i Komisija trebale bi utvrditi koji su drugi sudovi koji odbijaju suradnju na temelju svih dostupnih informacija. Komisija bi trebala razviti zajednički pristup mjerama koje se trebaju primjenjivati za zaštitu cjelovitosti unutarnjeg tržišta protiv tih pravosudnih sustava koji odbijaju suradnju. [Am. 28]

(23)

Radi izbjegavanja ponavljanja postupaka identifikacije stranaka koje dovode do zastoja i neučinkovitosti poslovanja primjereno je, pod uvjetom zadovoljavanja određenih zaštitnih mehanizama, dopustiti primanje stranaka čija je identifikacija obavljena drugdje. U slučaju kada se oslanja na treću stranu, krajnja odgovornost za postupak temeljite identifikacije stranke leži na instituciji koja prima stranku. Treća strana ili osoba koja uvodi stranku i dalje je odgovorna za usklađenost zahtjeva iz ove Direktive, uključujući zahtjev za prijavljivanje sumnjivih transakcija i vođenje evidencije, ako je u odnosu sa strankom na koju se primjenjuje ova Direktiva.

(24)

U slučaju zastupanja ili vanjskih izvođača na ugovornoj osnovi između institucija ili osoba na koje se primjenjuje ova Direktiva obvezanih subjekata i vanjskih fizičkih ili pravnih osoba na koje se ova Direktiva ne primjenjuje, sve obveze takvih zastupnika ili vanjskih izvođača, koji čine dio institucija ili osoba na koje se primjenjuje ova Direktiva, u smislu obvezanih subjekata, a tiču se sprečavanja pranja novca i sprečavanja financiranja terorizma proizlaze jedino iz ugovora, a ne iz ove Direktive. Odgovornost za pridržavanje odredaba ove Direktive i dalje ostaje bi prvenstveno trebala ostati obveza institucije ili osobe na koju se ona primjenjuje obvezanog subjekta . Osim toga, države članice trebale bi osigurati da se sve takve treće stranke mogu smatrati odgovornima za kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom. [Am. 29]

(25)

Sve države članice imaju, su uspostavile ili bi trebale imati, uspostaviti operativno neovisne i autonomne financijsko-obavještajne jedinice (dalje u tekstu FIU) za prikupljanje i analizu informacija koje primaju radi utvrđivanja poveznica između sumnjivih transakcija i povezanih kriminalnih radnji aktivnosti kako bi spriječile te se borile protiv pranja novca i financiranja terorizma. Sumnjive transakcije trebale bi biti prijavljene trebalo bi prijaviti FIU-ovima, koji bi trebali služiti kao nacionalni centar za primanje, analizu i distribuciju nadležnim tijelima prijava o sumnjivim transakcijama te ostalih informacija koje se odnose na moguće slučajeve pranja novca ili financiranja terorizma. To ne bi trebalo primorati države članice na mijenjanje svojih postojećih sustava prijavljivanja ako se prijavljivanje obavlja preko državnog odvjetništva ili drugih tijela odgovornih za provedbu prava, pod uvjetom da se informacije šalju FIU-ovima odmah i u nepročišćenom obliku, čime se tim jedinicama omogućuje neometan rad, uključujući međunarodnu suradnju s ostalim FIU-ovima. Važno je da države članice omoguće FIU-ovima neophodna sredstva radi osiguravanja pune operativne sposobnosti za borbu s trenutačnim izazovima koje im predstavlja pranje novca i financiranje terorizma uz poštovanje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka. [Am. 30]

(26)

Odstupajući od opće zabrane obavljanja sumnjivih transakcija, institucije mogu obavljati sumnjive transakcije prije obavješćivanja nadležnih tijela, ako je nemoguće ne obaviti predmetnu transakciju ili bi njezino neobavljanje moglo ugroziti napore u gonjenju korisnika operacija za koje se sumnja da su operacije pranja novca ili financiranja terorizma. To međutim ne smije dovesti u pitanje međunarodne obveze koje su države članice prihvatile, a odnose se na neodgodivo zamrzavanje sredstava ili druge imovine terorista, terorističkih organizacija ili osoba koje financiraju terorizam u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

(26a)

Budući da golemi dio nezakonitih tokova novca završi u poreznim oazama, Unija bi trebala povećati pritisak na te zemlje da surađuju kako bi suzbile pranje novca i financiranje terorizma. [Am. 31]

(27)

Države članice trebale bi imati mogućnost imenovati primjereno samoregulatorno tijelo profesija navedenih u članku 2. stavcima 1. i 3. točkama (a), (b) i (d) kao nadležno tijelo prvog stupnja za informiranje umjesto FIU-a. U skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava sustav prvog stupnja prijave samoregulatornom tijelu predstavlja važan mehanizam za potporu zaštiti temeljnih prava kao što se tiče obveza prijavljivanja koje su primjenjive na odvjetnike.

(28)	Kada država članica odluči koristiti izuzeća iz članka 33. stavka 2., ona može dopustiti ili zahtijevati od samoregulatornog tijela koje zastupa osobe iz tog članka da ne prenosi informacije FIU-u dobivene od tih osoba u okolnostima navedenim u tom članku.

(29)

Postoji znatan broj slučajeva kada su zaposlenici pojedinci, uključujući zaposlenike i predstavnike, koji su prijavili svoje sumnje u pranje novca bili izvrgnuti prijetnjama ili neprijateljskom postupanju. Iako se ova Direktiva ne može miješati u sudske postupke država članica, ovo je vrlo važno ključno pitanje za djelotvornost sustava za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Države članice moraju trebale bi biti svjesne tog ovog problema i moraju učiniti te činiti sve što je u njihovoj moći da zaštite pojedince, uključujući zaposlenike i predstavnike, od takvih prijetnji ili neprijateljskog djelovanja. postupanja, kao i od drugih oblika nepovoljnog postupanja ili nepovoljnih posljedica, čime im olakšavaju prijavljivanje sumnji i na taj način jačaju borbu protiv pranja novca . [Am. 32]

(30)	Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), kako je prenesena u nacionalno pravo, primjenjiva je na obradu osobnih podataka u svrhu ove Direktive.

(30a)

Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća  (14) primjenjiva je na obradu osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije u svrhe ove Direktive. [Am. 33]

(31)

Određeni aspekti provedbe ove Direktive uključuju prikupljanje, analizu, pohranu i dijeljenje podataka. Obrada osobnih podataka trebala bi biti dozvoljena u skladu s načelima utvrđenima kako bi se poštovale obveze utvrđene u ovoj Direktivi, uključujući temeljitu identifikaciju stranaka provedbu temeljite identifikacije stranke , trajni nadzor, istragu i prijavu neobičnih i sumnjivih transakcija, identifikaciju stvarnog vlasnika pravne osobe ili mreže, nadležna pravnog sporazuma, identifikaciju politički izložene osobe, dijeljenje informacija od strane nadležnih tijela koja dijele informacije te financijske institucije koje dijele informacije i dijeljenje informacija od strane financijskih institucija i obvezanih subjekata . Prikupljeni osobni podaci trebali bi biti ograničeni na ono što je strogo potrebno za usklađivanje s načelima Direktive, a ne dalje obrađivani na način neusklađen s Direktivom 95/46/EZ. Osobito, daljnja obrada osobnih podataka za komercijalne svrhe trebala bi biti strogo zabranjena. [Am. 34]

(32)	Sve države članice prepoznale su borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kao važan temelj javnog interesa. Iskorjenjivanje takvih pojava zahtijeva apsolutnu političku volju i suradnju na svim razinama. [Am. 35]

(32a)

Iznimno je važno da ulaganje sufinancirano sredstvima iz proračuna Unije ispunjava najviše standarde kako bi se spriječila financijska kaznena djela, uključujući korupciju i poreznu utaju. Stoga je 2008. EIB usvojila interni pravilnik pod nazivom „Smjernice o sprječavanju i ograničavanju zabranjenog ponašanja u aktivnostima Europske investicijske banke” koji se temelji na članku 325. UFEU-a, članku 18. Statuta EIB-a i Uredbi Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002  (15) Nakon usvajanja smjernica, EIB će o sumnjivim ili navodno sumnjivim slučajevima pranja novca koji utječu na projekte, operacije i transakcije koji se provode uz potporu EIB-a, izvijestiti luksemburški FIU. [Am. 36]

(33)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje zaštitu osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i sudske suradnje u kaznenim pitanjima, uključujući odredbe Okvirne odluke 977/2008/PUP. [Am. 37]

(34)

Prava pristupa osobe koje se podaci tiču primjenjiva su na osobne podatke obrađene u svrhu ove Direktive. Međutim pristup osobe koje se podaci tiču informacijama sadržanima u sumnjivoj prijavi o sumnjivoj transakciji ozbiljno bi ugrozio djelotvornost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Ograničenja ovoga prava u skladu s člankom 13. Direktive 95/46/EZ stoga mogu biti opravdana. Međutim, takva se ograničenja moraju uravnotežiti djelotvornim ovlastima nadležnih tijela za zaštitu podataka, uključujući ovlasti neizravna pristupa koje su utvrđene Direktivom 95/46/EZ kako bi im se omogućilo istraživanje, po službenoj dužnosti ili na temelju žalbe, bilo kakve tvrdnje povezane s problemima u vezi s obradom osobnih podataka. To bi osobito trebalo uključivati pristup podatkovnim datotekama obvezanog subjekta. [Am. 38]

(35)

Ova se Direktiva ne primjenjuje na osobe koje samo rade na pretvaranju papirnate dokumentacije u elektroničke podatke prema ugovoru sklopljenom s kreditnom institucijom ili financijskom institucijom niti se ona primjenjuje na fizičke ili pravne osobe koje kreditnim ili financijskim institucijama samo pružaju usluge sustava obavješćivanja ili drugih sustava potpore za prijenos sredstava ili sustava kliringa ili namire.

(36)

Pranje novca i financiranje terorizma međunarodni su problemi i napori za njihovo suzbijanje trebaju biti globalni. Kada kreditne ili financijske institucije Zajednice imaju podružnice ili tvrtke kćeri u trećim zemljama koje u tom području imaju nedostatne zakone, one moraju, kako bi izbjegle primjenu vrlo različitih standarda unutar institucije ili grupe institucija, primijeniti standard Zajednice ili obavijestiti nadležna tijela države članice u kojoj je sjedište u slučaju kada je primjena tog standarda nemoguća.

(37)

Kada god je to moguće, institucijama obvezanim bi subjektima trebalo osigurati povratne popratne informacije o korisnosti i daljnjim aktivnostima u vezi s prijavama sumnjivih transakcija koje one podnose. Kako bi se to omogućilo i kako bi se omogućilo preispitivanje djelotvornosti njihovih sustava za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, države članice trebaju trebale bi voditi i unapređivati relevantne statističke podatke. Kako bi još poboljšali dodatno poboljšala kvalitetu i konzistentnost statističkih podataka prikupljanih na razini Unije, Komisija bi trebala pratiti situaciju diljem Unije s obzirom na borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te objavljivati redovite preglede, uključujući ocjenjivanje nacionalnih procjena rizika. Komisija bi trebala izvršiti prvi takav pregled unutar jedne godine od dana stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 39]

(37a)

Države članice bi trebale osigurati ne samo da obvezani subjekti poštuju odgovarajuća pravila i smjernice nego i da uspostave sustave kojima se zapravo smanjuje rizike od pranja novca unutar tih subjekata na najnižu razinu. [Am. 40]

(37b)

Kako bi bile sposobne sagledati učinkovitost svojih sustava borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, države članice trebale bi čuvati i poboljšavati odgovarajuće statističke podatke. Kako bi dodatno unaprijedila kvalitetu i konzistentnost prikupljenih statističkih podataka na razini Unije, Komisija bi trebala pratiti situaciju u cijeloj Uniji s obzirom na borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te redovito objavljivati osvrte. [Am. 41]

(38)

Po pitanju mjenjačnica, pružatelja usluga trusta ili trgovačkih društava ili kasina, nadležna tijela moraju osigurati da osobe koje stvarno upravljaju ili će upravljati poslovanjem takvih tijela i stvarni vlasnici budu primjerene osobe. Kriteriji za određivanje primjerenosti određene osobe, kao minimum, odražavaju potrebu za zaštitom takvih subjekata od zloporabe njihova poslovodstva ili stvarnih vlasnika u kriminalne svrhe.

(39)

Uzimajući u obzir međunarodni karakter pranja novca i financiranja terorizma, koordinacija i suradnja između FIU-ova EU-a iznimno su važne. Takva suradnja dosad je bila spomenuta jedino u Odluci Vijeća 2000/642/PUP (16). Kako bi osigurala bolju koordinaciju i suradnju između FIU-ova, a osobito osigurala da prijave sumnjivih transakcija dođu do FIU-a države članice gdje bi prijava bila jako korisna, u ovu Direktivu trebalo bi uključiti detaljnija, dalekosežnija i ažurnija pravila.

(40)

Poboljšavanje razmjene informacija između FIU-ova unutar Unije od osobite je važnosti za suočavanje s međunarodnim karakterom pranja novca i financiranja terorizma. Države članice trebale bi podupirati uporabu sigurne potpore za razmjenu informacija, posebno decentralizirane računalne mreže FIU.net te tehnika koje nudi ta mreža. nude takvi objekti . [Am. 42]

(41)

Važnost suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma trebala bi potaknuti države članice da u nacionalnom zakonodavstvu utvrde kazne koje su djelotvorne, razmjerne i imaju svojstvo odvraćanja u slučaju nepoštovanja odredbi nacionalnih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom. Države članice trenutačno imaju širok raspon upravnih mjera i sankcija za kršenje ključnih mjera prevencije. Ova različitost mogla bi biti pogubna za trud uložen u borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te postoji rizik da odgovor Unije ostane neujedinjen. Ova Direktiva stoga bi trebala uključivati raspon upravnih mjera i sankcija koje će biti dostupne državama članicama za sustavno kršenje načela povezanih s mjerama temeljite identifikacije stranaka, vođenjem evidencije, prijavama sumnjivih transakcija i unutarnjom kontrolom institucija. Taj raspon bi trebao bi biti dostatno širok da državama članicama te nadležnim tijelima dozvoli da uzmu u obzir razlike između institucija, osobito između financijskih institucija i ostalih institucija, što se tiče njihove veličine, obilježja , razine rizika te područja aktivnosti. U primjeni ove Direktive države članice trebale bi osigurati da postavljanje upravnih mjera i sankcija u skladu s ovom Direktivom i kriminalnim kaznama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ne krši načelo ne bis in idem. [Am. 43]

(42)

Tehnički kriteriji u financijskim uslugama trebali bi štedišama, ulagačima i potrošačima diljem Unije osigurati dosljednu harmonizaciju te odgovarajuću zaštitu. Kao tijelima s visoko specijaliziranom stručnošću bilo bi djelotvorno i prikladno ESA-i povjeriti proširenje nacrta regulatornih tehničkih kriterija koji ne uključuju političke izbore i koji će se podnijeti Komisiji na uvid.

(42a)

Kako bi se nadležnim tijelima i obvezanim subjektima omogućilo da bolje procijene rizike određenih transakcija, Komisija bi trebala sastaviti popis područja nadležnosti izvan Unije na kojima su provedena pravila i uredbe slični onima utvrđenima u ovoj Direktivi. [Am. 44]

(43)	Komisija bi trebala usvojiti nacrt regulatornih tehničkih kriterija koji su razvile ESA u skladu s člankom 42. ove Direktive putem delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 te Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(44)	S obzirom na znatne izmjene koje bi trebale biti napravljene u direktivama 2005/60/EZ i 2006/70/EZ, one bi trebale biti sjedinjene i zamijenjene zbog jasnoće i dosljednosti.

(45)

Budući da države članice cilj ove Direktive, odnosno zaštitu financijskog sustava putem prevencije, istrage i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, ne mogu postići u dovoljnoj mjeri, s obzirom da bi individualne mjere, koje su usvojile države članice kako bi zaštitile svoje financijske sustave, mogle biti nedosljedne funkcioniranju unutarnjeg tržišta i zahtjevima vladavine prava te javne politike Unije te da on u smislu razmjera i učinaka djelovanja može biti bolje ostvaren na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, navedenom u tom članku, ova Direktiva ne ide dalje od onog što je neophodno za postizanje tog cilja.

(46)

Ove Ova Direktiva poštuje temeljna prava i promatra uzima u obzir načela prepoznata priznata Poveljom, osobito, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pretpostavku nedužnosti, pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu vođenja posla poduzetništva , zabranu diskriminacije, pravo na djelotvorni učinkoviti pravni lijek i na pošteno pravično suđenje te i pravo na obranu. [Am. 45]

(47)	U skladu s člankom 21. Povelje koja zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju na bilo kakvoj osnovi, države članice moraju osigurati da je ova Direktiva provedena, što se tiče procjena rizika u kontekstu temeljite identifikacije stranaka bez diskriminacije.

(48)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o eksplikativnim dokumentima države članice odlučile su pratiti, u opravdanim slučajevima, obavješćivanje o svojim mjerama premještanja jednim ili s više dokumenata koji objašnjavaju odnos između dijelova Direktive te odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata premještanja. S obzirom na ovu Direktivu zakonodavac smatra prijenos takvih dokumenata opravdanim,

(48a)

Pri primjeni ove Direktive ili nacionalnog prava kojim se ona preuzima države članice i obvezani subjekti obvezani su Direktivom Vijeća 2000/43/EZ  (17) . [Am. 46]

(48b)

Europski nadzornik za zaštitu podataka dostavio je svoje mišljenje 4. srpnja 2013.  (18)

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

ODJELJAK 1.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

1.   Države članice osiguravaju zabranu pranja novca i financiranja terorizma.

2.   U svrhe ove Direktive sljedeće aktivnosti, kada se obavljaju namjerno, smatraju se pranjem novca:

(a)

konverzija ili prijenos imovine, a kada se zna uz znanje o tome da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti, radi utaje ili prikrivanja nedopuštenog podrijetla porijekla imovine ili izbjegavanja naloga za zamrzavanje ili zapljenu ili radi pomaganja bilo kojoj osobi koja je uključena u provedbu takve aktivnosti u izbjegavanju pravnih posljedica svoga njegova djelovanja; [Am. 47]

(b)	utaja ili prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, raspolaganja, kretanja, prava povezana s vlasništvom ili vlasništvom nad imovinom, a kada se zna da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti;

(c)	stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine, ako se zna, u vrijeme primitka, da je ta imovina stečena kriminalnom aktivnošću ili sudjelovanjem u takvoj aktivnosti;

(d)	sudjelovanje, udruživanje radi provedbe, pokušaji provedbe i pomoći, poticanje, pogodovanje i savjetovanje pri provedbi bilo koje od aktivnosti navedenih u točkama (a), (b) i (c).

3.   Pranjem novca smatraju se čak i situacije u kojima su aktivnosti, koje su stvorile imovinu koja se pere, provedene na teritoriju druge države članice ili neke treće zemlje.

4.   Za potrebe ove Direktive „financiranjem terorizma” smatra se osiguravanje ili prikupljanje sredstava, bilo kojim putem, izravno ili neizravno, s namjerom da se ona koriste ili uz saznanje da će se ona koristiti, bilo u cijelosti ili djelomično, za počinjenje bilo kojeg od kaznenih djela u smislu članaka od 1. do 4. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP (19), kao što je izmijenjeno Okvirnom odlukom Vijeća 2008/919/PUP (20).

5.   Saznanje, namjera ili svrha koji čine potreban element aktivnosti iz stavaka 2. i 4. mogu se izvesti iz objektivnih činjeničnih okolnosti.

Članak 2.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na:

(1)	kreditne institucije;

(2)	financijske institucije;

(3)

sljedeće fizičke ili pravne osobe u obavljanju njihovih profesionalnih djelatnosti: (a) revizore, vanjske računovođe i porezne savjetnike; (b) javne bilježnike i ostale neovisne pravne stručnjake, kada sudjeluju, bilo da djeluju u ime svoje stranke bilo za svoju stranku, u bilo kojoj vrsti financijskih transakcija ili transakcija koje uključuju nekretnine ili pružaju pomoć u planiranju ili obavljanju transakcija za svoje stranke u vezi s(a): i. kupnjom i prodajom nekretnina ili poslovnih subjekata; ii. upravljanjem novcem, vrijednosnim papirima ili drugom imovinom stranaka; iii. otvaranjem i vođenjem bankovnih, štednih ili računa vrijednosnih papira; iv. organizacijom doprinosa potrebnih za stvaranje, poslovanje ili upravljanje trgovačkim društvima; v. stvaranjem, poslovanjem ili upravljanjem osnivanje, djelovanje ili upravljanje trustovima, trgovačkim zakladama, uzajamnim fondovima, društvima ili sličnim strukturama; [Am. 48] (c) pružatelje usluga trustova ili usluga trgovačkih društava koji nisu obuhvaćeni točkama (a) ili (b); (d) zastupnike u trgovini nekretninama , uključujući posrednike za najam nekretnina, u onoj mjeri u kojoj su oni uključeni u financijske transakcije ; [Am. 49] (e) ostale fizičke ili pravne osobe koje se bave trgovinom robom ili uslugama , pod uvjetom da se plaćanje obavlja u gotovini u iznosu od 7 500 EUR ili više, bez obzira provodi li se transakcija kao jedna operacija ili u nekoliko operacija koje se čine povezanima; [Am. 50] (f) organizatore igara na sreću. S iznimkom kasina, države članice mogu odlučiti da u potpunosti ili djelomično izuzmu određene usluge igara na sreću, iz točke 3 f) prvog podstavka, od nacionalnih odredbi, prenoseći odredbe ove Direktive na temelju dokazano niskog rizika temeljenog na prirodi usluga na ocjeni rizika. Prije primjene svakog takvog izuzeća države članice na koje se to odnosi traže odobrenje Komisije. [Am. 153]

2.   Države članice mogu odrediti da fizičke i pravne osobe koje se bave financijskom aktivnošću na povremenoj ili vrlo ograničenoj osnovi, gdje postoji malen rizik u smislu pranja novca ili financiranja terorizma, ne pripadaju u područje primjene ove Direktive ako fizičke i pravne osobe ispunjuju sve sljedeće kriterije:

(a)	financijska aktivnost je ograničena u apsolutnom smislu;

(b)	financijska aktivnost je ograničena na transakcijskoj bazi;

(c)	financijska aktivnost nije glavna aktivnost;

(d)	financijska aktivnost je podređena i direktno vezana za glavnu aktivnost;

(e)	glavna aktivnost nije aktivnost navedena u stavku 1., s iznimkom aktivnosti spomenute u točki 3. podtočki (e) stavka 1.;

(f)	financijska aktivnost se pruža samo strankama glavne aktivnosti te se općenito ne nudi javnosti.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na pravne i fizičke osobe koje se bave doznačivanjem novca u smislu Članka 4. stavka 13. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21).

3.   Za potrebe točke (a) stavka 2. države članice zahtijevaju da ukupan prihod od financijske aktivnosti nije viši od praga koji mora biti dostatno nizak. Prag je utvrđen na nacionalnoj razini, ovisno o vrsti financijske aktivnosti.

4.   Za potrebe točke (b) stavka 2. države članice primjenjivat će maksimalan prag po stranci i jednoj transakciji bez obzira provodi li se transakcija kao jedna operacija ili u nekoliko operacija koje se čine povezanima. Prag je utvrđen na nacionalnoj razini, ovisno o vrsti financijske aktivnosti. On je dovoljno nizak kako bi osigurao da su vrste transakcije u pitanju nepraktična i neučinkovita metoda za pranje novca ili financiranje terorizma te neće prelaziti 1 000 EUR.

5.   Za potrebe točke (c) stavka 2. države članice zahtijevaju da ukupan prihod od financijske aktivnosti ne smije biti viši od 5 % ukupnog prihoda dotične fizičke ili pravne osobe.

6.   U procjeni rizika pranja novca ili financiranja terorizma koja se odvija u svrhe ovoga članka, države članice posebice paze na svaku financijsku aktivnost koja se svojom prirodom smatra osobito pogodnom za uporabu ili zloporabu u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.

7.   Svaka odluka u skladu s ovim člankom iznosi razloge na kojima se temelji. Države članice zadržavaju mogućnost povlačenja te odluke ako se okolnosti promijene.

8.   Države članice uspostavljaju nadzorne aktivnosti koje se temelje na procjeni rizika ili poduzimaju druge odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se ne zloupotrebljava izuzeće odobreno odlukama u skladu s ovim člankom.

Članak 3.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„kreditna institucija” znači kreditna institucija, kako je definirana u članku 4. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća (22), uključujući podružnice određene u članku 4. stavku 17. te Uredbe koje se nalaze u Uniji, bilo da im je sjedište unutar Unije ili u trećoj zemlji;

(2)

„financijska institucija” znači: (a) poduzetnik koji nije kreditna institucija, a kojem je glavna djelatnost jedna ili više aktivnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točkama 14. i 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (23), uključujući aktivnosti mjenjačnica (bureaux de change); (b) osiguravajuće društvo koje posjeduje primjereno ovlaštenje za rad u skladu s Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), ako obavlja aktivnosti obuhvaćene tom Direktivom; (c) investicijsko poduzeće definirano u točki 1. članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (25); (d) poduzeće za zajedničko ulaganje koje trguje svojim jedinicama ili dionicama; (e) posrednik u osiguranju iz članka 2. stavka 5. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), uz iznimku posrednika iz članka 2. stavka 7. te Direktive, kada se bavi životnim osiguranjem i ostalim uslugama povezanim s ulaganjem; (f) podružnice financijskih institucija iz točaka od (a) do (e), koje su smještene u Uniji, ako su njihova sjedišta unutar Unije ili u trećoj zemlji;

(3)	„imovina” znači imovina bilo koje vrste, bilo fizička bilo nefizička, pokretna ili nepokretna, materijalna ili nematerijalna i pravni dokumenti ili instrumenti u bilo kojem obliku uključujući elektronički ili digitalni, kojima se dokazuje vlasništvo nad imovinom ili udjel u imovini te vrste;

(4)

„kriminalna aktivnost” znači svaka vrsta kriminalne upletenosti u počinjenje teškog kaznenog djela: (a) radnje u smislu definicije iz članaka od 1. do 4. Okvirne odluke 2002/475/PUP, izmijenjene Okvirnom odlukom 2008/919/PUP; (b) sva kaznena djela iz članka 3. stavka 1. točke (a) Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1988. protiv nedopuštene trgovine narkoticima i psihotropnim supstancama; (c) aktivnosti kriminalnih organizacija u smislu članka 1. Zajedničke akcije Vijeća 98/733/PUP (27); (d) prijevare koje se tiču financijskih interesa Unije, barem onih ozbiljne prirode, u smislu članka 1. stavka 1. i članka 2. Konvencije o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (28); (e) korupcija; (f) sva kažnjiva kaznena djela, uključujući porezno-kaznena djela izravno ili neizravno povezana s izravnim i neizravnim porezima, za koja se kažnjavaju lišavanjem je propisana kazna oduzimanja slobode ili nalogom za zadržavanje na maksimalno razdoblje od više od izdan nalog za pritvaranje u trajanju od najmanje jednu godinu dana ili , kada je riječ o onim državama čiji pravni sustavi predviđaju koje imaju minimalni prag za kažnjiva kaznena djela u svojim pravnim sustavima , sva kažnjiva kaznena djela za koja se kažnjavaju lišavanjem je propisana kazna oduzimanja slobode ili nalogom za zadržavanje na minimalno razdoblje nalog za pritvaranje u minimalnom trajanju duljem od više od šest mjeseci; [Am. 52; Am. se ne odnosi na sve jezične verzije]

(4a)	„samoregulativno tijelo” znači tijelo koje ima ovlasti, priznate nacionalnim pravom, da uspostavi obveze i pravila koja uređuju određenu profesiju ili određeno polje gospodarske aktivnosti, a koje fizičke ili pravne osobe te profesije ili iz tog polja moraju poštovati; [Am. 53]

(5)

„stvarni vlasnik” znači fizička osoba/osobe koja/e fizičku osobu koja u konačnici posjeduje/ju ili kontrolira(ju) posjedue ili kontrolira stranku i/ili fizičku osobu u čije ime se provodi transakcija a uključuje kao minimum barem sljedeće : (a) u slučaju poslovnih subjekata: i. fizičku osobu/osobe koja/e fizičku osobu koja u konačnici posjeduje/ju ili kontrolira(ju) pravni subjekt posjeduje ili kontrolira pravnog subjekta putem izravnog ili neizravnog vlasništva ili kontrole nad dovoljnim postotkom dionica ili glasačkih prava u tom pravnom subjektu, uključujući putem udjela dionica na donositelja, osim tvrtki uvrštenih na uređenim tržištima koja podliježu obvezi objavljivanja u skladu sa zakonodavstvom Unije ili ekvivalentnim jednakovrijednim međunarodnim standardima. Postotak od 25 % U svakom slučaju, udjel u dionicama od 25 % plus jedna dionica koju ima fizička osoba dokaz je izravnog vlasništva ; udjel u dionicama od 25 % plus jedna dionica u stranci kojeg ima korporativni subjekt, pod kontrolom fizičke/ih osobe/a, ili više korporativnih subjekata koji su pod kontrolom iste fizičke osobe pokazatelj je neizravnog vlasništva; pojam kontrole putem udjela dionica i primjenjuje se na svim razinama izravnog i neizravnog vlasništva; utvrđuje se, između ostalog, u skladu s kriterijima iz članka 22. stavaka 1. do 5. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća  (29); međutim, to se primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravo država članica da odluče da niži postotak može biti dokaz vlasništva ili kontrole; ii. ako postoji sumnja da je/su osoba/osobe identificirana/e je osoba utvrđena u točki i. stvarni vlasnik/ci, fizička/e osoba/e koja/e obavlja(ju) vlasnik ili se nakon poduzimanja svih potrebnih mjera ne može naći osoba pod točkom (i), fizička osoba koje obavljaju kontrolu nad upravljanjem pravnim subjektom ili njegovim upravljanjem putem drugih sredstava , što može uključivati članove višeg rukovoditeljstva ; ii.a u slučaju da fizička osoba nije identificirana prema točki (i) ili (ii), fizička osoba koja je na položaju višeg rukovoditelja, u kojem slučaju obvezani subjekti vode evidenciju o mjerama koje su poduzete kako bi se identificiralo stvarno vlasništvo prema točkama i. i ii. radi dokazivanja nemogućnosti utvrđivanja takvih osoba; (b) u slučaju pravnih subjekata, poput fondacija, zaklada i pravnih aranžmana, poput trustova ili uzajamnih fondova , koji upravljaju sredstvima i obavljaju distribuciju sredstava: raspodjeljuju ih : i. fizička/e osoba/osobe koja/e obavlja(ju) fizička osoba koja obavlja kontrolu nad 25 % ili više imovine pravnog aranžmana ili subjekta; te ii. u slučaju gdje su budući stvarni vlasnici već utvrđeni, fizička/e osoba/osobe koja/e je/su fizička osoba koja je stvarni korisnik 25 % ili više imovine pravnog aranžmana ili pravnog subjekta; ili iii. u slučaju gdje se pojedinci koji imaju korist od pravnog aranžmana ili subjekta tek trebaju utvrditi, skupina osoba za čiji se temeljni interes uspostavlja pravni aranžman ili subjekt ili u čijem interesu pravni aranžman ili subjekt djeluje. Za stvarne vlasnike trustova koji su određeni karakteristikama ili skupinom institucije će dobiti dovoljno informacija koje se tiču stvarnog vlasnika kako bi osigurale da će moći utvrditi identitet stvarnog korisnika u vrijeme isplate ili kada stvarni korisnik namjerava koristiti dodijeljena prava; iii.a za zaklade, identitet osnivača, povjerenika, zaštitnika (ako postoji), korisnika ili klasu korisnika te svaku fizičku osobu koja provodi krajnju i stvarnu kontrolu nad zakladom (uključujući i lancem kontrole ili vlasništva); [Am. 54]

(6)

„pružatelj usluga trusta i trgovačkih društava” znači sve fizičke ili pravne osobe koje u poslovnom smislu trećim stranama pružaju bilo koju od sljedećih usluga: (a) osnivanje trgovačkih društava ili ostalih pravnih osoba; (b) obavljaju funkciju ili postavljaju drugu osobu da obavlja funkciju direktora ili tajnika poduzeća, partnera u partnerstvu ili sličnog položaja u odnosu na druge pravne osobe; (c) pružanje usluga sjedišta, poslovne adrese, korespondentne adrese ili upravne adrese i ostalih povezanih usluga trgovačkom društvu, partnerstvu ili nekoj drugoj pravnoj osobi ili aranžmanu; (d) obavljaju funkciju ili postavljaju drugu osobu da djeluje kao skrbnik izričite povjere ili sličnog pravnog aranžmana; (e) obavljaju funkciju ili postavljaju drugu osobu da obavlja funkciju nominalnog dioničara u ime druge osobe osim trgovačkog društva uvrštenog na uređeno tržište koje podliježe obvezi objavljivanja u skladu sa zakonodavstvom Unije ili ekvivalentnim međunarodnim standardima;

(7)

(a) „politički izložene osobe” znači fizičke osobe kojima su povjerene ili su im bile povjerene istaknute javne funkcije u trećoj zemlji; (b) „domaće politički izložene domaće osobe” znači fizičke osobe kojima su povjerene jesu ili su im bile povjerene istaknute javne funkcije u toj državi članici; [Am. 55; Am. se ne odnosi na sve jezične verzije] (c) „osobe kojima su povjerene ili su im bile povjerene istaknute javne funkcije u međunarodnoj organizaciji” znači direktore, zamjenike direktora i članove odbora ili ekvivalentne funkcije međunarodne organizacije; (d) „fizičke osobe kojima su povjerene ili su im bile povjerene istaknute javne funkcije” uključuje sljedeće: i. predsjednike država, predsjednike vlada, ministre i zamjenike asistenata ministra; ii. zastupnike u parlamentima ili članove parlamenata sličnih zakonodavnih tijela ; [Am. 56] iii. članove vrhovnih sudova, ustavnih sudova ili drugih sudskih tijela visoke razine čije odluke ne podliježu daljnjim žalbama, osim u iznimnim okolnostima; iv. članove revizorskih sudova ili odbora središnjih banaka; v. veleposlanike, chargés d'affaires i visoko rangirane službenike u oružanim snagama; vi. više članove administrativnih, upravljačkih ili nadzornih tijela tvrtki poduzeća u državnom vlasništvu države. [Am. 57] Nijedna kategorija navedena u točkama od i. to vi. nije shvaćena kao da pokriva srednji rang ili mlađe službenike; (e) „članovi obitelji” znači: i. bračni drug; ii. bilo koji partner koji se smatra ekvivalentom bračnom drugu; iii. djeca i njihovi bračni drugovi ili partneri; [Am. 58] iv. roditelji; [Am. 59] (f) „osobe za koje se zna da su bliski suradnici” znači: i. bilo koju fizičku osobu za koju se zna da ima zajedničko stvarno vlasništvo pravnih subjekata ili pravnih aranžmana ili bilo koje druge bliske poslovne odnose s osobom na koju se odnose točke od 7. (a) do 7. (d); ii. bilo koju svaku fizičku osobu koja je jedini stvarni vlasnik pravnog subjekta ili pravnog aranžmana ima stvarno vlasništvo nad pravnom osobom ili pravni aranžman za koji se zna da je stvoren za sklopljen de facto dobrobit u korist osobe na koju se odnose točke od iz stavka 7. točaka (a) do 7. (d) gore; [Am. 60]

(8)	„više poslovodstvo” znači službenik ili zaposlenik s dovoljno znanja o izloženosti institucije riziku pranja novca i financiranja terorizma te dovoljno radnog iskustva da donosi odluke koje utječu na njezinu izloženost riziku. Ne uključuje, u svim slučajevima, člana odbora direktora;

(9)	„poslovni odnos” znači poslovni, profesionalni ili komercijalni odnos koji je povezan s profesionalnim djelatnostima institucija od kojeg se očekuje, u vrijeme uspostave kontakta, da ima element trajnosti;

(10)

„kasina” znači bilo koja usluga koja uključuje stavljanje uloga s novčanom vrijednosti na igre na sreću uključujući one s elementom vještine kao što su lutrije, kasino-igre, pokeraške igre i oklade koje se igraju na fizičkoj lokaciji ili na daljinu putem bilo kojih sredstava, elektroničkim sredstvima ili bilo kojom drugom komunikacijskom tehnologijom te na individualni zahtjev primatelja usluga;

(10a)

„Transakcija od klađenja” znači sve razine poslovnog odnosa između, s jedne strane, organizatora igara na sreću i, s druge strane, stranaka i korisnika uplatitelja oklade i uloga do isplate bilo kakvih dobitaka; [Am. 61]

(11)	„skupina” znači skupina kako je određeno u članku 2. stavku 12. Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30).

(11a)

„odnos koji nije licem u lice” znači sklapanje ugovora ili provođenje transakcije kada ugovaratelj ili posrednik i potrošač nisu istovremeno fizički prisutni, uz upotrebu: interneta, telemarketinga ili drugih elektroničkih sredstava komunikacije sve do vremena kad je ugovor zaključen ili transakcija provedena, i uključujući to vrijeme; [Am. 62]

Članak 4.

1.   Države članice , u skladu s procjenom pristupom temeljenim na riziku, osiguravaju primjenu odredaba ove Direktive, bilo u cijelosti bilo djelomično, i na profesije i kategorije poduzeća, osim institucija iz stavka 1. članka 2. stavka 1., koje se bave aktivnostima za koje je vrlo vjerojatno da će se koristiti u svrhe pranja novca ili financiranja terorizma. [Am. 63]

2.   Kada država članica odluči proširiti primjenu odredaba ove Direktive i na druge profesije i kategorije poduzeća osim onih iz članka 2. stavka 1., ona o tome obavješćuje Komisiju.

Članak 5.

Radi sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma Države članice mogu donositi ili držati usvojiti ili zadržati na snazi strože odredbe u na području koje obuhvaća pokriva ova Direktiva kako bi se spriječilo pranje novca i financiranje terorizma, pod uvjetom da su takve odredbe potpuno u skladu s pravom Unije, osobito u vezi s propisima Unije o zaštiti podataka i zaštiti temeljnih prava kao što je sadržano u Povelji . Te odredbe ne sprečavaju nepropisno potrošače u korištenju financijskih usluga i ne predstavljaju prepreku za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. . [Am. 64]

ODJELJAK 2.

OCJENA RIZIKA

Članak 6.

1.    Komisija provodi procjenu o rizicima pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište, uz poseban osvrt na prekogranične aktivnosti. U tu svrhu, Komisija se savjetuje s državama članicama, ESA-om agencija za nadzor banaka Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina agencija za nadzor vrijednosnih papira daju zajedničko mišljenje o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na unutarnje tržište. , Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, Radnom skupinom za članak 29 . , Europolom i drugim relevantnim nadležnim tijelima.

Procjena rizika iz prvog podstavka obuhvaća najmanje sljedeće:

(a)	ukupna mjera pranja novca i područja unutarnjeg tržišta koja su najviše ugrožena;

(b)	rizici povezani sa svakim relevantnim sektorom, osobito nefinancijskim sektorima i sektorom igara na sreću;

(c)	najraširenija sredstva kojima se kriminalci koriste za pranje nezakonitih prihoda;

(d)	preporuke nadležnim tijelima o djelotvornom korištenju resursima;

(e)	uloga novčanica eura u kriminalnim aktivnostima i pranju novca.

Procjena rizika također sadržava prijedloge o minimalnim standardima za procjenu rizika koje će provoditi nadležna nacionalna tijela. Ti se minimalni standardi razvijaju u suradnji s državama članicama i uključuju industriju te, prema potrebi, ostale dionike kroz javno savjetovanje i sastanke privatnih dionika.

Mišljenje donosi Komisija izdaje procjenu rizika do … (*1) i ažurira ga na dvogodišnjoj razini ili po potrebi i češće .

2.   Komisija mišljenje čini dostupnim osigurava dostupnost procjene rizika kako bi pomogla državama članicama i institucijama identificirati, upravljati i smanjiti rizik obvezanim subjektima pomogla u utvrđivanju, upravljanju i ublažavanju rizika pranja novca i financiranja terorizma i kako bi omogućila drugim zainteresiranim stranama, uključujući nacionalne zakonodavce, Europski parlament, ESA-u i Europski odbor financijskih obavještajnih jedinica da što bolje razumiju financijske rizike . Sažetak procjene javno je dostupan. On ne sadrži povjerljive podatke.

2.a     Komisija podnosi godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o rezultatima redovitih procjena rizika i mjera poduzetih u vezi s tim rezultatima. [Am. 65]

Članak 6.a

1.     Ne dovodeći u pitanje postupke zbog povrede prava EU-a predviđenih UFEU-om, Komisija se mora pobrinuti da se nacionalna zakonodavstva za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma koje su donijele države članice na temelju ove Direktive primjenjuju učinkovito i da su u skladu s europskim okvirom.

2.     U primjeni stavka 1. Komisiji po potrebi pomaže ESA, Europol, Europski odbor financijskih obavještajnih jedinica i bilo koje drugo europsko nadležno tijelo.

3.     Procjenama nacionalnih zakonodavstava donesenih za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma iz stavka 1. ovog članka ne dovode se u pitanje procjene koje vrši Stručna skupina za financijsko djelovanje ili MONEYVAL. [Am. 66]

Članak 7.

1.   Svaka država članica poduzima odgovarajuće korake će poduzeti prikladne mjere kako bi identificirala utvrdila , procijenila, shvatila i smanjila rizik razumjela i ublažila rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji utječu na nju te ažurirala ocjenu. s kojima se suočava, kao i probleme povezane sa zaštitom podataka te će održavati procjene ažuriranima .

2.   Svaka država članica imenuje tijelo za koordinaciju nacionalnog odgovora na rizike iz stavka 1. O identitetu tog tijela će se obavijestiti Komisija, ESA, Europol i ESMA te ostale države članice se obaviještavaju o identitetu tog tijela.

3.   U izvođenju izvedbi procjena iz stavka navedenih u stavku 1., države članice mogu iskoristiti mišljenje iz članka će koristiti procjenu rizika navedenu u članku 6. stavka stavku 1.

4.   Svaka država članica izvodi procjenu iz stavka 1. i:

(a)	koristi procjenu/e kako bi popravila svoj režim za sprečavanje pranja novca te borbu protiv financiranja terorizma, osobito identifikacijom područja gdje će institucije primijeniti pojačane mjere i, kada je potrebno, odrediti mjere koje se moraju poduzeti;

(aa)	utvrđuje, po potrebi, sektore ili područja zanemarivog, manjeg ili većeg rizika pranja novca i financiranja terorizma;

(b)	koristi procjenu/e kako bi pomogla u alokaciji i određivanju prioritetnih sredstava za borbu protiv pranja novaca i financiranja terorizma;

(ba)	upotrebljava procjene radi osiguranja prikladnih pravila određenih za svaki sektor ili područje, u skladu s rizikom od pranja novca;

(c)	čini odgovarajuće informacije dostupnima institucijama omogućiti obvezanim subjektima dostupnost primjerenih informacija kako bi mogle provoditi pravodobno im se omogućilo da provedu vlastite ocjene procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma.

5.   Države članice čine rezultate njihovih procjena rizika dostupnima na zahtjev ostalim državama članicama, Komisiji, i ESA-i . Sažetak procjene javno je dostupan. On ne sadrži povjerljive podatke. [Am. 67]

Članak 8.

1.   Države članice osiguravaju da institucije poduzmu odgovarajuće korake za identifikaciju i procjenu njihovih rizika pranja novca i financiranja terorizma uzimajući u obzir čimbenike koji uključuju stranke, zemlje ili zemljopisna područja, proizvode, usluge, transakcije ili kanale dostave. Ti su koraci proporcionalni prirodi i veličini institucija.

2.   Procjene iz stavka spomenute u stavku 1. se dokumentiraju, ažuriraju i na zahtjev čine dostupnima nadležnim tijelima vlasti i samoregulatornim tijelima. [Am. 68]

3.   Države članice osiguravaju da institucije imaju politike, kontrole i postupke za smanjivanje i djelotvorno upravljanje rizicima pranja novca i financiranja terorizma utvrđenim na razini Unije, na razini država članica i na razini institucija. Politike, kontrole nadzori i postupci trebali bi biti razmjerni proporcionalni prirodi i veličini tih institucija. obvezanih subjekata te riziku od pranja novca i financiranja terorizma i trebali bi poštovati propise o zaštiti podataka . [Am. 69]

4.   Politike i procedure iz stavka 3. barem uključuju:

(a)

razvoj unutarnje politike, postupaka i kontrola, uključujući prakse modela procjene rizika, temeljitu identifikaciju stranaka, prijavljivanje, vođenje evidencije, unutarnju kontrolu, poslovodstvo za usklađenost upravljanje usklađenošću (uključujući, kada je prikladno veličini i prirodi posla, imenovanje službenika za usklađenost na poslovodstvenoj upravljačkoj razini) i pregled zaposlenika. Te mjere obvezanim subjektima ne omogućuju da od potrošača zatraže više osobnih podataka nego što je potrebno ; [Am. 70]

(b)	gdje je prikladno s obzirom na veličinu i prirodu posla, neovisnu revizorsku funkciju za testiranje unutarnjih politika, postupaka i kontrola iz točke (a).

5.   Države članice zahtijevaju od institucija odobrenje višeg poslovodstva za politike i postupke koje provode, te će, gdje je potrebno, nadgledati i pojačavati mjere koje poduzimaju.

Članak 8.a

1.     Kako bi se osmislio zajednički pristup i zajedničke politike protiv sudova koji odbijaju suradnju i imaju nedostatke u području borbe protiv pranja novca, države članice periodično podupiru i usvajaju popise zemalja koje objavljuje FATF.

2.     Komisija koordinira pripremanje postupaka na razini Unije za određivanje trećih zemalja s ozbiljnim strateškim nedostacima u svojim sustavima protiv pranja novca koji predstavljaju značajan rizik financijskom sustavu Unije, uzimajući u obzir kriterije postavljene u točki 3. Priloga III.

3.     Komisija je ovlaštena usvojiti delegirane akte kako bi uspostavila popis zemalja iz stavka 2.

4.     Komisija redovito nadgleda razvoj stanja u zemljama iz stavka 2. ovog članka na temelju kriterija postavljenih u točki 3. Priloga III. te, po potrebi, revidira popis iz stavka 3. ovog članka. [Am. 71]

POGLAVLJE II.

TEMELJITA IDENTIFIKACIJA STRANAKA

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 9.

Države članice zabranjuju svojim kreditnim i financijskim institucijama ustanovama držanje anonimnih računa i anonimnih štednih knjižica ili izdavanja anonimnih elektroničkih platnih kartica koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 10 . a. Države članice u svim slučajevima zahtijevaju da se vlasnici i korisnici postojećih anonimnih računa ili anonimnih štednih knjižica ili anonimnih platnih kartica podvrgnu mjerama temeljite identifikacije stranaka što je prije moguće, a u svakom slučaju prije korištenja bilo koje vrste takvih računa ili štednih knjižica. [Am. 72]

Članak 10.

Države članice osiguravaju da institucije primjenjuju mjere temeljite identifikacije stranaka u sljedećim slučajevima:

(a)	prilikom uspostave poslovnog odnosa;

(b)	prilikom obavljanja povremenih transakcija u iznosu od 15 000 EUR ili više, bez obzira obavlja li se transakcija u obliku jedne operacije ili više operacija koje se čine povezanima;

(c)	za fizičke ili pravne osobe koje trguju dobrima, prilikom obavljanja povremenih gotovinskih transakcija u iznosu od 7 500 EUR ili više, bez obzira obavlja li se transakcija u obliku jedne operacije ili više operacija koje se čine povezanima;

(d)	za pružatelje usluga kasina, prilikom obavljanja povremenih transakcija u iznosu od 2 000 EUR ili više, bez obzira obavlja li se transakcija u obliku jedne operacije ili više nekoliko operacija koje se čine povezanima;

(da)	za internetske pružatelje usluga igara na sreću pri uspostavi poslovnog odnosa;

(db)	za druge organizatore igara na sreću, kod isplate dobitaka od 2 000 EUR ili više; [Am. 73]

(e)	kada postoji sumnja na pranje novca ili financiranje terorizma, bez obzira na sva moguća odstupanja, izuzeća ili pragove;

(f)	kada postoje sumnje u istinitost ili primjerenost prethodno dobivenih identifikacijskih podataka o stranci.

(fa)	pri osnivanju trgovačkog društva. [Am. 74]

Članak 10.a

1.     Države članice mogu na temelju dokazanih niskih rizika primijeniti izuzetke na obvezane subjekte za temeljitu identifikaciju stranke u vezi s elektroničkim novcem u skladu s člankom 2. točkom 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (31) , ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	platni instrument se ne može ponovno puniti;

(b)	najviši iznos pohranjen elektronički ne smije biti viši od 250 EUR; države članice mogu povisiti prag do 500 EUR za platne instrumente koji mogu biti upotrijebljeni isključivo u toj državi članici;

(c)	platni instrument se upotrebljava isključivo za kupovinu robe ili usluga;

(d)	platni instrument ne može se financirati elektroničkim novcem;

(e)	otkup u gotovini i podizanje gotovine zabranjeni su osim ako se provodi identifikacija i provjera identiteta imatelja, odgovarajuće i prikladne politike i postupci u vezi s otkupom u gotovini i podizanjem gotovine te obveza vođenja evidencije.

2.     Države članice osiguravaju da se mjere temeljite identifikacije stranaka uvijek primjenjuju prije otkupa novčane vrijednosti elektroničkog novca više od 250 EUR.

3.     Ovim se člankom ne sprečava države članice da omoguće obvezanim subjektima da primjene pojednostavljene mjere temeljite identifikacije stranaka u pogledu elektroničkog novca u skladu s člankom 13. ove Direktive ako se ne ispune uvjeti predviđeni ovim člankom. [Am. 75]

Članak 11.

1.   Mjere temeljite identifikacije stranaka obuhvaćaju:

(a)	identifikaciju stranaka i provjeru identiteta stranaka na temelju dokumenata, podataka ili informacija dobivenih iz pouzdanog i neovisnog izvora;

(b)

uz identifikaciju stvarnog vlasnika i navedenog u registru sukladno članku 29., poduzimanje odgovarajućih razumnih mjera za provjeru radi provjere njegova identiteta stranke kako bi se institucija ili osoba na koju se primjenjuje ova Direktiva mogla uvjeriti da zna tko je stvarni vlasnik, uključujući, u pogledu pravnih osoba, trustove , zaklade, uzajamne fondove, holdinge i druge slične postojeće ili buduće pravne aranžmane, poduzimajući mjere potrebne poduzimanje svih potrebnih mjera za razumijevanje vlasničke i kontrolne strukture stranke;

(c)	ocjenjivanje i, kada je potrebno, prikupljanje informacija o svrsi i namjeni poslovnog odnosa;

(d)

provođenje stalnog praćenja poslovnih odnosa uključujući i kontrolu transakcija tijekom tog poslovnog odnosa kako bi se osiguralo da su transakcije koje se obavljaju u skladu sa saznanjima dotične institucije ili osobe o stranci, poslovnom profilu i riziku te, po potrebi, profilu rizičnosti te izvoru sredstava i osiguravanju osiguravanje ažuriranja dokumentacije, podataka ili informacija koje koji se vode. [Am. 76]

1a.     Pri primjeni mjera navedenih u točkama (a) i (b) stavka 1., od obvezanih subjekata također će se zahtijevati da provode provjere ovlaštenja svake osobe koja tvrdi da djeluje u ime stranke te identifikaciju i provjeru identiteta te osobe. [Am. 77]

2.   Države članice osiguravaju da institucije primjenjuju sve zahtjeve temeljite identifikacije stranaka iz stavka 1., ali mogu odrediti opseg takvih mjera na temelju ocjene rizika.

3.   Kada ocjenjuju rizike pranja novca i financiranja terorizma, države članice zahtijevaju da institucije uzmu u obzir barem varijable iz Priloga I.

4.   Države članice osiguravaju da su institucije sposobne pokazati nadležnim tijelima ili samoregulatornim tijelima primjerenost mjera s obzirom na rizik pranja novca i financiranja terorizma koji je identificiran.

5.   Kada se bave životnim osiguranjem i ostalim uslugama osiguranja povezanima s ulaganjem, države članice, uz temeljitu identifikaciju stranaka potrebnu za stranku i stvarnog vlasnika, provode sljedeće mjere temeljite identifikacije stranaka na stvarnim vlasnicima životnog osiguranja i ostalih polica osiguranja povezanih s ulaganjem, čim su stvarni vlasnici identificirani ili imenovani:

(a)	za stvarne korisnike koji su identificirani kao posebno imenovane fizičke ili pravne osobe ili pravni aranžmani, koji preuzimaju ime osobe;

(b)	za stvarne korisnike koji su određeni karakteristikama ili skupinom, dobivanje dovoljno informacija koje se tiču tih stvarnih vlasnika kako bi osigurale financijskoj instituciji da će moći utvrditi identitet stvarnog korisnika u vrijeme isplate.

Za oba slučaja iz točaka (a) i (b) prvog podstavka identitet stvarnih vlasnika provjerava se u vrijeme isplate. U slučaju dodjele, u cijelosti ili djelomično, životnog osiguranja i ostalih usluga povezanih s ulaganjem trećoj strani financijske institucije svjesne dodjele identificiraju stvarnog vlasnika u vrijeme dodjele fizičkoj ili pravnoj osobi ili pravnom aranžmanu koji prima u vlastitu korist vrijednost dodijeljene police.

Članak 12.

1.   Države članice zahtijevaju da se provjera identiteta stranaka i stvarnog vlasnika obavlja prije uspostave poslovnog odnosa ili provedbe transakcije.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice mogu dopustiti da se provjera identiteta stranke i stvarnog vlasnika obavi tijekom uspostave poslovnog odnosa ili tijekom provedbe transakcije za subjekte koji podliježu obvezama iz članka 2. stavka 1., a u bilo kojem slučaju u trenutku isplate eventualnog dobitka, ako je to potrebno, kako ne bi došlo do prekida uobičajenog poslovanja i u slučaju gdje je rizik pranja novca i financiranja terorizma malen. U takvim situacijama spomenute je postupke potrebno provesti što je prije moguće nakon prvog kontakta. [Am. 78]

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti otvaranje bankovnog računa ako postoje odgovarajući zaštitni mehanizmi koji osiguravaju da korisnici ili netko u njihovo ime ne provode transakcije dok se ne dobije potpuna usklađenost sa stavcima 1. i 2.

4.   Države članice zahtijevaju da institucija ili osoba koja nije u mogućnosti ispuniti zahtjeve iz točaka (a), (b) i (c) članka 11. stavka 1. ne obavlja transakcije putem bankovnog računa, ne uspostavlja poslovne odnose ili ne obavlja transakcije i razmatra prekidanje poslovnog odnosa te izradu prijave o sumnjivoj transakciji FIU-u u skladu s člankom 32., a u vezi s dotičnom strankom.

Države članice ne primjenjuju prethodni podstavak u situacijama gdje su javni bilježnici, neovisni pravni stručnjaci, revizori, vanjski računovođe i porezni savjetnici u tijeku utvrđivanja pravnog položaja svojih stranaka ili rade na poslovima obrane ili zastupanja tih stranaka u sudskim postupcima ili u vezi sa sudskim postupcima, uključujući savjete o pokretanju ili izbjegavanju postupaka.

5.   Države članice zahtijevaju da institucije ne primjenjuju postupke temeljite identifikacije stranaka samo na sve nove stranke već i pravodobno na postojeće stranke na temelju ocjene rizika, povremeno i uključujući kada se promijene relevantne okolnosti stranke.

ODJELJAK 2.

POJEDNOSTAVLJENI POSTUPAK TEMELJITE IDENTIFIKACIJE STRANAKA

Članak 13.

1.   Kada država članica ili institucija utvrdi područja nižeg rizika, ta država članica može dozvoliti institucijama primjenu mjera pojednostavljenoga postupka temeljite identifikacije stranaka.

2.   Prije primjene mjera pojednostavljenoga postupka temeljite identifikacije stranaka institucije osiguravaju da odnos stranke ili transakcija predstavlja niži stupanj rizika.

3.   Države članice osiguravaju da institucije provode dostatan nadzor transakcija ili poslovnog poslovnih odnosa kako bi omogućile otkrivanje neobičnih ili sumnjivih transakcija. [Am. 79]

Članak 14.

Kada procjenjuju rizike Pri procjeni rizika pranja novca i financiranja financiranje terorizma koji se odnose na vrste stranaka, zemlje ili zemljopisna povezane s vrstama klijenata, zemalja ili geografskih područja, određene proizvode, usluge, transakcije ili kanale a osobito proizvoda, usluga, transakcija ili kanala dostave, države članice i institucije obvezani subjekti uzimaju u obzir barem čimbenike situacija koji se odnose na klijenta i proizvod, uslugu, kanal transakcije ili dostave kao situacije potencijalno nižeg manjeg rizika iz Priloga II. [Am. 80]

Članak 15.

ESA izdaju do (*2) smjernice namijenjene nadležnim tijelima i institucijama iz članka 2. stavka 1. podstavka 1. i 2. u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 o faktorima rizika koje treba uzeti u obzir i/ili mjerama koje treba poduzeti u situacijama gdje je prikladan pojednostavljeni postupak temeljite identifikacije stranaka. Posebno bi trebalo voditi računa o prirodi i veličini posla te gdje je primjereno i razmjerno, poslovanja , a po potrebi bi se trebale bi biti predviđene predvidjeti proporcionalne posebne mjere. Ove smjernice izdaju se u roku od dvije jedne godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 81]

ODJELJAK 3.

POSTUPAK PROŠIRENE TEMELJITE IDENTIFIKACIJE STRANAKA

Članak 16.

1.   U slučajevima utvrđenima člancima od 17. do 23. ove Direktive i u drugim slučajevima višeg rizika koje su utvrdile države članice ili institucije, države članice zahtijevaju od institucija primjenu postupka proširene temeljite identifikacije stranaka kako bi odgovarajuće upravljale tim rizikom te ga odgovarajuće smanjile.

2.   Države članice zahtijevaju od institucija traže od obvezanih subjekata da ispitaju, koliko je razumno moguće, pozadinu i svrhu svih kompleksnih, neobično neuobičajeno velikih transakcija i svih neobičnih uzoraka te sve neobične obrasce transakcija, koje naizgled nemaju nikakvu očitu ekonomsku jasnu gospodarsku ili zakonitu svrhu ili koji čine porezni prekršaj u smislu članka 3 . stavka 4. točke (f). Države članice posebice Osobito, one povisuju razinu i prirodu nadzora poslovnog odnosa kako bi odredile jesu li te transakcije ili aktivnosti neobične ili sumnjive. Ako obvezano tijelo utvrdi takvu neuobičajenu ili sumnjivu transakciju ili aktivnost, bez odgode obavještava financijsko-obavještajne jedinice država članica na koje se to odnosi. [Am. 82]

3.   Kada procjenjuju rizik Pri procjeni rizika pranja novca i financiranja terorizma, države članice i institucije obvezani subjekti uzimaju u obzir barem čimbenike situacija koji se odnose na klijenta i proizvod, uslugu, kanal transakcije ili dostave kao situacije s potencijalno višeg rizika iz Priloga višim rizikom, kao što je utvrđeno Prilogom III. [Am. 83]

4.   ESA izdaju do… (*3) smjernice namijenjene nadležnim tijelima i institucijama iz članka 2. stavka 1. te podstavka 1. i 2. u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 o čimbenicima rizika koje treba uzeti u obzir i/ili mjerama koje treba poduzeti u situacijama gdje se moraju primijeniti mjere postupka proširene temeljite identifikacije stranaka. [Am. 84]

Članak 17.

Kada je riječ o prekograničnim korespondentnim bankovnim odnosima s korespondentnim institucijama iz trećih zemalja, države članice, uz mjere temeljite identifikacije stranaka utvrđene člankom 11., zahtijevaju od svojih kreditnih institucija da:

(a)	prikupljaju dovoljno informacija o korespondentnoj instituciji radi potpunog razumijevanja prirode njezina poslovanja i radi utvrđivanja iz javno dostupnih informacija ugleda institucije i kvalitete nadzora njezina poslovanja;

(b)	ocijene kakav je sustav kontrole korespondentne institucije u pogledu mjera za sprečavanje pranja novca i sprečavanje financiranja terorizma;

(c)	prije uspostave svakog novog korespondentnog bankovnog odnosa pribave odobrenje od više uprave;

(d)	dokumentiraju odgovornosti svake pojedine institucije;

(e)

se uvjere, povezano s prolaznim računima, da je korespondentna kreditna institucija obavila provjeru identiteta stranaka te da kontinuirano provodi temeljitu identifikaciju stranaka koje imaju izravan pristup računima korespondenta te da na zahtjev može korespondentnoj instituciji pružiti relevantne podatke u vezi s temeljitom identifikacijom stranaka.

Članak 18.

Kada je riječ o transakcijama ili poslovnim odnosima sa stranim politički izloženim osobama, države članice, uz mjere temeljite identifikacije stranaka utvrđene člankom 11., zahtijevaju od institucija da:

(a)	imaju odgovarajuće postupke koji se temelje na praćenju rizika za utvrđivanje je li stranka ili stvarni vlasnik stranke takva osoba;

(b)	imaju odobrenje više uprave za uspostavu ili nastavak poslovnih odnosa s takvim strankama;

(c)	poduzmu odgovarajuće mjere za utvrđivanje izvora bogatstva i izvora sredstava koja su uključena u poslovni odnos ili transakciju;

(d)	provode pojačane mjere praćenja poslovnih odnosa.

Članak 19.

Što se tiče transakcija ili poslovnih odnosa s domaćim politički izloženim osobama ili osobom kojoj su povjerene ili su joj bile povjerene istaknute javne funkcije u međunarodnoj organizaciji, države članice, uz mjere temeljite identifikacije stranaka utvrđene člankom 11., zahtijevaju od institucija da:

(a)	imaju odgovarajuće postupke koji se temelje na praćenju rizika za utvrđivanje je li stranka ili stvarni vlasnik stranke takva osoba;

(b)	u slučajevima poslovnog odnosa višeg rizika s takvim osobama, primijene mjere iz točaka (b), (c) i (d) članka 18.

Članak 19.a

Komisija u suradnji s državama članicama i međunarodnim organizacijama sastavlja popis domaćih politički izloženih osoba i osoba s boravištem u državama članicama kojima međunarodna organizacija povjerava ili im je povjerila istaknutu funkciju. Pristup popisu imaju nadležna tijela i obvezani subjekti.

Komisija obavještava dotične osobe da su stavljene na popis ili uklonjene s njega.

Uvjeti utvrđeni ovim člankom ne oslobađaju obvezane subjekte od obveza temeljite identifikacije stranke, a obvezani subjekti se ne oslanjaju isključivo i jedino na te informacije za ispunjavanje tih obveza.

Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi spriječile trgovanje informacijama u komercijalne svrhe o stranim politički izloženim osobama, domaćim politički izloženim osobama ili osobama kojima je povjerena ili kojima je bila povjerena istaknuta funkcija u međunarodnoj organizaciji. [Am. 85]

Članak 20.

Institucije poduzimaju razumne mjere , u skladu s pristupom utemeljenom na riziku, da utvrde jesu li stvarni vlasnici životnog osiguranja ili ostalih usluga osiguranja povezanih s ulaganjem i/ili, gdje je potrebno, stvarni vlasnici polica politički izložene osobe. Te mjere poduzimaju se najkasnije u vrijeme isplate ili u vrijeme potpune ili djelomične dodjele police. Kada se utvrde viši rizici, uz normalne mjere temeljite identifikacije stranaka, države članice traže od institucija da: [Am. 86]

(a)	obavijeste više poslovodstvo prije isplate prihoda police;

(b)	temeljito prouče cijeli poslovni odnos s vlasnikom police.

Članak 21.

Mjere iz članaka 18., 19. i 20. također se primjenjuju uz iznimku članka 19.a primjenjuju se i na članove obitelji ili na osobe za koje se zna postoje dokazi da su bliski partneri takvih suradnici tih stranih ili domaćih politički izloženih osoba. [Am. 87]

Članak 22.

Kada osoba iz članaka 18., 19. i 20. Prestala biti strana politički izložena osoba, domaća politički izložena osoba ili osoba kojoj je povjerena ili joj je bila povjerena istaknuta javna funkcija u državi članici ili trećoj zemlji ili istaknuta funkcija u međunarodnoj organizaciji, institucije moraju razmotriti kontinuirani rizik koji stvara ta osoba i primijeniti takve prikladne mjere i mjere na temelju ocjene rizika dok ta osoba ne prestane predstavljati daljnji rizik. To vremensko razdoblje nije manje od 18 12 mjeseci. [Am. 88]

Članak 23.

1.   Države članice zabranjuju kreditnim institucijama uspostavu ili održavanje korespondentnih bankovnih odnosa s fiktivnim bankama te zahtijevaju da kreditne institucije poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurale da ne ulaze u ili ne održavaju korespondentne bankovne odnose s bankom za koju se zna da dopušta da se njezinim računima koristi fiktivna banka.

2.   U svrhe stavka 1. „fiktivna banka” znači kreditna institucija ili institucija koja se bavi ekvivalentnim aktivnostima, osnovana na području nadležnosti u kojoj ona nije fizički prisutna te nema stvarnog vodstva i uprave i koja nije povezana s uređenom financijskom grupom.

ODJELJAK 4.

IZVEDBA TREĆE STRANE

Članak 24.

Države članice mogu dopustiti institucijama oslanjanje na treće strane u ispunjivanju zahtjeva utvrđenih u članku 11. stavku 1. točkama (a), (b) i (c). Međutim krajnja odgovornost za ispunjivanje tih zahtjeva i nadalje leži na instituciji koja se oslanja na treću stranu. Osim toga, države članice osiguravaju da se obvezani subjekti mogu smatrati odgovornima za kršenje nacionalnih odredbi usvojenih u skladu s ovom Direktivom. [Am. 89]

Članak 25.

1.   Za potrebe ovog odjeljka „treće strane” su institucije navedene:

(a)	obvezani subjekti navedeni u članku 2. ili i :

(b)

druge institucije i osobe u državama članicama ili trećoj zemlji, koje ispunjuju ispunjavaju zahtjeve temeljite identifikacije stranaka i zahtjeve vođenja evidencije ekvivalentnima onim utvrđenim u ovoj Direktivi i njihova usklađenost sa zahtjevima ove Direktive nadgleda se u skladu s odjeljkom 2. poglavlja VI.

2.   Države članice razmatraju Komisija razmatra informacije dostupne na razini zemljopisnog rizika kada odlučuju ispunjuje odlučuje o tome ispunjava li treća zemlja uvjete utvrđene u stavku 1. i obaviještavaju jedna drugu, Komisiju obavještava države članice, obvezane subjekte i ESA u mjeri relevantnoj u svrhe ove Direktive i u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 o slučajevima kada smatraju smatra da treća zemlja ispunjuje ispunjava takve uvjete.

2a.     Komisija dostavlja popis područja nadležnosti koja imaju mjere protiv pranja novca ekvivalentne odredbama ove Direktive i drugim povezanim pravilima i propisima Unije.

2b.     Popis iz stavka 2.a redovito se preispituje i ažurira u skladu s informacijama dobivenim od država članica u skladu sa stavkom 2. [Am. 90]

Članak 26.

1.   Države članice osiguravaju da institucije od treće strane na koju se oslanjaju, dobiju potrebne informacije koje se tiču zahtjeva utvrđenih u članku 11. stavku 1. točkama (a), (b) i (c).

2.   Države članice osiguravaju da institucije kojima se stranka usmjeruje, poduzmu odgovarajuće korake kako bi osigurale da treća stranka, na zahtjev, odmah proslijedi relevantne kopije podataka o identifikaciji i provjeri te ostalu relevantnu dokumentaciju o identitetu stranke ili stvarnog vlasnika.

Članak 27.

1.   Države članice osiguravaju da nadležno tijelo sjedišta (za politike i kontrole u grupi) i nadležno tijelo podružnice (za podružnice i tvrtke kćeri) mogu smatrati da institucija primjenjuje mjere sadržane u članku 25. stavku 1. i članku 26. putem njezina grupnog programa, kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	da se institucija oslanja na informacije koje pruža treća strana koja je dio iste grupe;

(b)	da grupa primjenjuje mjere temeljite identifikacije stranaka, pravila o vođenju evidencije i programa protiv pranja novca i financiranja terorizma u skladu s ovom Direktivom ili ekvivalentnim pravilima;

(c)	da djelotvornu provedbu zahtjeva iz točke (b) nadzire matično nadležno tijelo suradnju nadležnih tijela domaćina na razini grupe. [Am. 91]

1a.     ESA izdaju do …  (*4) smjernice o provedbi nadzornog postupka nadležnih tijela u relevantnim državama članicama za grupne subjekte kako bi se osigurao sveobuhvatan i djelotvoran nadzor na razini grupe. [Am. 92]

Članak 28.

Ovaj odjeljak ne primjenjuje se na vanjske izvođače ili zastupničke odnose ako se, na temelju ugovornog aranžmana, pružatelj usluga vanjskog izvođenja radova ili zastupnik treba smatrati dijelom institucije.

POGLAVLJE III.

INFORMACIJE O STVARNOM VLASNIŠTVU

Članak 29.

1.   Države članice osiguravaju da poslovni ili pravni trgovačka društva ili ostali subjekti osnovani koji imaju pravnu osobnost, uključujući trustove ili subjekte koji imaju strukturu ili funkciju sličnu onoj od trustova, zaklada, holding-društva i svih ostalih sličnih, po strukturi ili funkciji, postojećih ili budućih pravnih aranžmana osnovanih ili registriranih unutar njihovih teritorija , ili uređenih po njihovom pravu dobiju , zadrže i prenesu javnom središnjem registru, komercijalnom registru ili registru poduzeća unutar njihovih teritorija i zadrže odgovarajuće, točne i aktualne točne , aktualne i ažurirane informacije o svome njima i njihovom stvarnom vlasništvu , u trenutku osnivanja te bilo koje naknadne promjene .

1a.     Registar sadrži osnovne informacije kojima se omogućuje jasno utvrđivanje društva i njegova stvarnog vlasnika, odnosno imena, broja, pravnog oblika i statusa subjekta, dokaza o osnivanju, adrese sjedišta (i glavnog mjesta poslovanja ako se razlikuje od adrese sjedišta), osnovnih regulatornih ovlasti (kao što su one iz ugovora o osnivanju društva i statuta poduzeća), listu direktora (uključujući njihovo državljanstvo i datum rođenja) te informacije o stvarnom vlasniku/dioničaru kao što su imena, datumi rođenja, državljanstvo, sudski registar u koje je upisano društvo, podaci za kontakt, broj dionica, kategorije dionica (uključujući prirodu pripadajućih glasačkih prava) te udjele dionica ili kontrole, ako je primjenjivo.

Uvjeti utvrđeni ovim člankom ne oslobađaju obvezane subjekte od obveza temeljite identifikacije stranke i obvezani subjekti ne oslanjaju se isključivo na te informacije u mjeri koja je dostatna za ispunjavanje tih obveza.

1b.     U vezi sa trustovima ili ostalim vrstama pravnih subjekata i aranžmana, sadašnjih ili budućih, sa sličnom strukturom ili funkcijom, informacije također uključuju identitet ostavitelja, skrbnika, zaštitnika (ako je relevantno), stvarnih vlasnika ili skupine stvarnih vlasnika te svih ostalih fizičkih osoba koje imaju djelotvornu kontrolu nad trustom. Države članice osiguravaju da skrbnici objave svoj status obvezanim subjektima kada, kao skrbnici, stvore poslovni odnos ili provedu povremenu transakciju iznad praga utvrđenog u točkama (b), (c) i (d) članka 10. Informacije trebaju sadržavati datume rođenja i državljanstva svih pojedinaca. Države članice postupaju po pristupu zasnovanom na riziku prilikom objavljivanja isprave o stvaranju trusta i dokumenta želje za upravljanje imovinom koja se ostavlja ili prenosi te također osiguravaju gdje je to primjenjivo i poštujući pritom zaštitu osobnih informacija, da su informacije objavljene nadležnim tijelima, posebno FIU-ima, i obvezanim subjektima.

2.   Države članice osiguravaju da Nadležna tijela , posebno FIU-ovi, i obvezane institucije svih država članica mogu pravodobno pristupiti informacijama iz stavka stavaka 1. , 1.a i 1.b ovoga . Države članice registre iz 1. stavka čine javno dostupnima nakon što je putem osnovne internetske registracije identificirana osoba koja želi pristupiti informacijama. Informacije su svim osobama dostupne na internetu u otvorenom i sigurnom obliku podataka, u skladu s pravilima o zaštiti podataka, posebno u pogledu djelotvorne zaštite prava subjekta podataka na pristup osobnim podacima i ispravak ili brisanje netočnih podataka. Naknade naplaćene za dobivanje informacija ne premašuju administrativni trošak. Sve promjene prikazanih podataka jasno su i bez odgode naznačene u registru i to u svakom slučaju unutar 30 dana.

Registri društva iz stavka 1. međusobno su povezani europskom platformom, portalom i fakultativnim pristupnim točkama koje su utemeljile države članice na temelju Direktive 2012/17/EU. Države članice, uz potporu Komisije, osiguravaju interoperabilnost unutar umreženog sustava registara preko europske platforme.

2a.     Komisija, u suradnji s državama članicama, brzo, po zakonu i djelotvorno traži suradnju s trećim zemljama kako bi potakla utemeljenje ekvivalentnih središnjih registara, a podaci o dobiti od vlasništva iz stavaka 1. i 1.a ovog članka postali javno dostupni u njihovim zemljama.

Prednost se daje trećim zemljama koje ugošćuju značajan broj društava ili pravnih subjekata, uključujući trustove, zaklade, holding-društva i svih ostalih tijela tijela koja su slična po strukturi ili funkcijama ili imaju dionice koje naznačuju na izravno vlasništvo na temelju članka 3. stavka 5. u poslovnim ili pravnim subjektima utemeljenima u Uniji.

2b.     Države članice utvrđuju pravila o djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredbi, donesenih na temelju ovog članka i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje primjene tih kazni.. Za svrhe ovog članka države članice utemeljuju djelotvorne mjere protiv zlouporabe s ciljem sprečavanja nepravilnog korištenja temeljenog na dionicama na donositelja i dokumentima o vlasništvu dionica na donositelja.

2c.     Komisija Europskom parlamentu i Vijeću do …  (*5) , podnosi izvješće o primjeni i načinu funkcioniranja zahtjeva na temelju ovog članka, te ako i gdje je prikladno prilaže zakonski prijedlog. [Am. 93]

Članak 30.

1.   Države članice osiguravaju da upravitelji bilo kojeg ekspresnog trusta kojim se upravlja sukladno njihovu zakonodavstvu dobiju i zadrže odgovarajuće, točne i aktualne informacije o stvarnom vlasništvu koje se tiču trusta. Ova informacija uključuje identitet dužnika, upravitelja, zaštitnika (ako je relevantno), stvarnih vlasnika ili skupine stvarnih vlasnika i svih ostalih fizičkih osoba koje imaju djelotvornu kontrolu nad trustom.

2.   Države članice osiguravaju da upravitelji objave svoj status institucijama kada, kao upravitelji, stvore poslovni odnos ili provedu povremenu transakciju iznad praga utvrđenog u točkama (b), (c) i (d) članka 10.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela i institucije mogu pravodobno pristupiti informacijama iz stavka 1. ovoga članka.

4.   Države članice osiguravaju da se mjere koje odgovaraju onima u stavcima 1., 2. i 3. primjenjuju na druge vrste pravnih subjekata i aranžmana sa strukturom i funkcijom sličnom trustovima. [Am. 94]

POGLAVLJE IV.

OBVEZE PRIJAVLJIVANJA

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 31.

1.   Sve države članice osnivaju FIU radi prevencije, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma.

1a.     Osobe iz članka 2. stavka 1. podstavka 3. točaka (a), (b) i (d) informiraju FIU i/ili nadležno samoregulatorno tijelo dotičnog zanimanja, kao što je navedeno u članku 33. stavku 1., ukoliko sumnjaju da se njihove usluge nepravilno koriste u svrhu kriminalne aktivnosti. [Am. 95]

2.   Države članice pismeno obavješćuju Komisiju o imenu i adresi određenih FIU-a.

3.   FIU se utemeljuje kao operativno neovisna i samostalna središnja nacionalna jedinica. Ona je odgovorna za primanje (i u mjeri u kojoj je to dopušteno, za zahtijevanje), analizu i distribuciju i analiziranje izvještaja sumnjivih transakcija i ostalih informacija relevantnih za potencijalno pranje novca, s njim povezana kaznena djela ili potencijalno financiranje terorizma. FIU je odgovoran za dostavljanje rezultata svoje analize svim nadležnim tijelima, objavljivanje informacija koje se tiču potencijalnog pranja novca ili udruženih predikatnih kaznenih djela, potencijalnog financiranja terorizma ili koje su propisane nacionalnim zakonodavstvom ili propisima. Ona mora imati na raspolaganju odgovarajuća sredstva za ispunjivanje gdje postoji opravdana sumnja na pranje novca , povezana kaznena djela ili financiranje terorizma. On može dobiti relevantne dodatne informacije od obvezanih subjekata u te svrhe. FIU dobiva odgovarajuće financijske, tehničke i ljudske resurse za obavljanje svojih zadaća. Države članice osiguravaju da ne postoji nepotrebno miješanje u poslove FIU-a. [Am. 96]

4.   Države članice osiguravaju FIU-u izravni ili neizravni te pravodobni pristup podacima o informacijama financijama, upravi i provedbi prava koji koje su joj potrebni potrebne za uspješno obavljanje svojih zadaća. Uz to FIU-ovi odgovaraju na zahtjeve za informacijama tijela za provedbu prava u njihovim državama članicama osim ako postoje činjenični razlozi za pretpostavku da bi pružanje takvih informacija imalo negativan učinak na istrage ili analize u tijeku, ili, u iznimnim slučajevima, gdje razotkrivanje informacija ne bi bilo proporcionalno razmjerno legitimnim interesima fizičke ili pravne osobe ili bi bilo nebitno s obzirom na svrhe u koje je bilo zatraženo. Kada FIU zaprimi takav zahtjev, odluka o provedbi analize ili širenju informacija nadležnom tijelu za provedbu zakona treba biti prepuštena FIU-u. Države članice zahtijevaju od tijela za provedbu zakona da FIU-u osiguraju povratne informacije o upotrebi informacija koje su stavljene na raspolaganje. [Am. 97]

5.   Države članice osiguravaju da FIU ima ovlast poduzeti hitnu akciju, izravno ili neizravno, kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, suspendirati ili uskratiti pristanak na transakciju koja se obavlja kako bi se analizirala transakcija i potvrdila sumnja.

6.   Funkcija analize FIU-a sastoji se od operacijske analize koje se usredotočuje na individualne slučajeve i posebne ciljeve te stratešku analizu koja se odnosi na trendove i uzorke pranja novca i financiranja terorizma.

Članak 32.

1.   Države članice zahtijevaju od institucija, a po potrebi i od njihovih direktora i zaposlenika, punu suradnju brzim:

(a)

informiranjem FIU-a, na vlastitu inicijativu, kada institucija ili osoba obuhvaćena ovom Direktivom zna, sumnja ili ima opravdane razloge sumnjati da su fondovi primitci od kriminalnih aktivnosti ili su povezani s financiranjem terorizma te brzim odgovorom FIU-a na zahtjeve za dodatnim informacijama u takvim slučajevima;

(b)	dostavom svih potrebnih informacija FIU-u na njegov zahtjev u skladu s postupcima koje utvrđuje važeće zakonodavstvo.

2.   Informacija iz stavka 1. ovoga članka prosljeđuje se FIU-u države članice na čijem je teritoriju smještena institucija ili osoba koja prosljeđuje informaciju i FIU-u države članice u kojoj obvezani subjekt ima poslovni nastan . Osoba ili osobe imenovane u skladu s člankom 8. stavkom 4. prosljeđuju informaciju. [Am. 98]

Članak 33.

1.   Odstupajući od članka 32. stavka 1., države članice mogu, u slučaju osoba iz članka 2. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a), (b), i (d) i (e) te onih zanimanja i kategorija poduzeća iz članka 4. , imenovati primjereno samoregulatorno tijelo dotične profesije dotičnog zanimanja kao tijelo za primanje informacije iz članka 32. stavka 1.

U svim okolnostima države članice osiguravaju sredstva i način za ostvarivanje zaštite poslovne tajne, povjerljivosti i privatnosti. [Am. 99]

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., imenovano samoregulatorno tijelo u takvim slučajevima odmah prosljeđuje nepročišćene informacije FIU-u.

2.   Države članice nisu dužne primjenjivati obvezu utvrđenu u članku 32. stavku 1. na javne bilježnike, neovisne pravne stručnjake, revizore, vanjske računovođe i porezne savjetnike, u vezi s informacijama koje primaju od stranaka ili informacijama koje dobivaju o strankama, u tijeku utvrđivanja pravnog položaja svojih stranaka ili prilikom obavljanja svojih zadaća povezanih s obranom ili zastupanjem tih stranaka u sudskim postupcima ili povezano sa sudskim postupcima, uključujući davanje savjeta o pokretanju ili izbjegavanju postupaka, neovisno o tome jesu li predmetne informacije primljene ili dobivene prije, tijekom ili nakon navedenih postupaka.

Članak 34.

1.   Države članice zahtijevaju od institucija suzdržanost od provedbe transakcija za koje znaju ili sumnjaju da su povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma sve dok ne obave potrebne radnje u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (a).

U skladu s nacionalnim pravom mogu se izdati upute o neprovođenju transakcija.

2.   U slučaju kada postoji sumnja da transakcija upućuje na pranje novca i financiranje terorizma i kada je na naveden način nemoguće ne provesti tu transakciju ili bi njezino neprovođenje moglo omesti napore u gonjenju korisnika operacije za koju se sumnja da je riječ o operaciji pranja novca ili financiranja terorizma, dotične institucije i osobe odmah po provedbi transakcije obavješćuju FIU.

Članak 35.

1.   Države članice osiguravaju da ako, tijekom kontrola koje u institucijama obavljaju nadležna tijela iz članka 45. ili koje se obavljaju na neki drugi način, navedena nadležna tijela otkriju činjenice koje se mogu povezati s pranjem novca ili financiranjem terorizma, ona odmah o tome obavješćuju FIU.

2.   Države članice osiguravaju da nadzorna tijela, koja su na temelju zakona ili propisa ovlaštena za nadzor tržišta dionica, deviznog tržišta i tržišta financijskih derivata, obavješćuju FIU ako otkriju činjenice koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma.

Članak 36.

Ako institucija, zaposlenik ili direktor razotkriju informacije u dobroj vjeri iu skladu s člancima 32. i 33., to ne čini kršenje bilo kakvih ograničenja o objavljivanju informacija nametnutih ugovorom ili zakonodavnom, regulatornom ili administrativnom odredbom i ne izlaže instituciju ili osobu ili njezine direktore ili zaposlenike odgovornosti bilo koje vrste.

Članak 37.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za zaštitu zaposlenika institucija, osiguravaju da se pojedince , uključujući zaposlenike i predstavnike obvezanih subjekata koji prijave sumnje izvijeste o sumnjivom pranju novca ili financiranju terorizma bilo interno bilo ili FIU-u, od izlaganja propisno zaštiti od izloženosti prijetnjama ili neprijateljskim radnjama. zastrašivanju, nepovoljnog postupanja ili nepovoljnih posljedica te posebno od nepovoljnih ili diskriminatornih postupaka zapošljavanja . Države članice takvim osobama jamče besplatnu pravnu pomoć i pružaju sigurne komunikacijske kanale osobama koje izvijeste o sumnjivom pranju novca ili financiranju terorizma. Takvi kanali osiguravaju da identitet osoba koje daju informacije ostane poznat samo europskim nadzornim tijelima ili FIU-u. Države članice osiguravaju da postoje primjereni programi zaštite svjedoka. [Am. 100]

ODJELJAK 2.

ZABRANA OBJAVLJIVANJA

Članak 38.

1.   Institucije i njihovi direktori te zaposlenici ne smiju otkriti dotičnoj stranci ili ostalim trećim osobama činjenicu da je došlo do obavješćivanja u skladu s člancima 32. i 33. ili da je u tijeku ili je moguća istraga o pranju novca i financiranju terorizma.

2.   Zabrana iz stavka utvrđena u stavku 1. ne uključuje objavljivanje nadležnim tijelima država članica, uključujući samoregulatorna tijela , tijelima za zaštitu podataka ili objavljivanje u svrhu svrhe provedbe prava. [Am. 101]

3.   Zabrana iz stavka 1. ne sprečava objavljivanje između institucija iz država članica ili iz trećih zemalja koje propisuju zahtjeve istovjetne onima koji se utvrđuju ovom Direktivom pod uvjetom da oni pripadaju istoj grupi.

4.   Zabrana iz stavka 1. ne sprečava objavljivanje između osoba iz članka 2. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a) i (b) iz država članica ili iz trećih zemalja koje propisuju zahtjeve istovjetne onima koji se utvrđuju ovom Direktivom, a koje obavljaju svoju profesionalnu djelatnost, kao zaposlenici ili nezaposlenici, u okviru iste pravne osobe ili mreže.

U svrhe prvog podstavka „mreža” znači veća struktura kojoj osoba pripada i koja dijeli zajedničko vlasništvo, upravljanje , standarde, metode ili nadzor usklađenosti. [Am. 102]

5.   Za institucije ili osobe iz članka 2. stavka 1. prvog, drugog i trećeg podstavka točaka (a) i (b) u slučajevima koji se odnose na istu stranku i istu transakciju koja uključuje dvije ili više institucija ili osoba, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne sprečava objavljivanje između relevantnih institucija ili osoba pod uvjetom da se one nalaze u državi članici ili u trećoj zemlji koja propisuje zahtjeve jednake onima utvrđenima ovom Direktivom, da pripadaju istoj profesionalnoj kategoriji i da podliježu jednakim obvezama u pogledu čuvanja službene tajne i zaštite osobnih podataka.

5a.     Za svrhe ovog članka, zahtjevi trećih zemalja ekvivalentni onima utvrđenima u ovoj Direktivi uključuju pravila o zaštiti podataka. [Am. 103]

6.   Pokušaj osoba iz članka 2. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a) i (b) da odvrate stranku od upuštanja u nezakonitu aktivnost, ne predstavlja objavljivanje u smislu stavka 1.

POGLAVLJE V.

ZAŠTITA PODATAKA, VOĐENJE EVIDENCIJE I STATISTIČKI PODACI [Am. 104]

Članak 39.

1.   Države članice zahtijevaju od institucija obvezanih subjekata da čuvaju niže navedenu dokumentaciju i informacije u skladu s nacionalnim zakonodavstvom u svrhu prevencije, otkrivanja i istrage mogućih slučajeva pranja novca ili financiranja terorizma koje provodi provode FIU ili druga nadležna tijela:

(a)

u slučaju temeljite identifikacije stranke, preslike primjerak ili upućivanja na potrebnu dokumentaciju potrebne dokaze za razdoblje od pet godina nakon prestanka poslovnog odnosa sa strankom ili nakon datuma povremene transakcije . Nakon isteka tog razdoblja zadržavanja osobni podaci brišu se osim ako nacionalno zakonodavstvo naloži ne nalaže drukčije, što onda i utvrđuje pod kojim okolnostima institucije obvezani subjekti mogu čuvati ili će čuvati podatke. Države članice mogu dopustiti ili zahtijevati daljnje čuvanje samo ako je potrebno za prevenciju, to nužno za sprečavanje , otkrivanje i istragu pranja novca ili financiranja ili istragu o pranju novca i financiranju terorizma i te ako je produljenje razdoblja čuvanja podataka opravdano na temelju pojedinačnog slučaja . Maksimalno razdoblje produljenje razdoblja čuvanja nakon prestanka poslovnog odnosa ne premašuje deset iznosi dodatnih pet godina;

(b)

u slučaju poslovnih odnosa i transakcija, dokazne isprave i evidencije, što obuhvaća originalne dokumente ili preslike dokumenata koji su prihvatljivi u sudskim postupcima u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom za razdoblje od pet godina nakon provedbe transakcija ili okončanja poslovnog odnosa, ovisno o tome koje je razdoblje kraće. Nakon isteka tog razdoblja zadržavanja osobni podaci brišu se osim ako nacionalni propisi ne nalažu drukčije, što onda utvrđuje i utvrđuju pod kojim okolnostima institucije mogu čuvati ili će čuvati podatke. Države članice mogu dopustiti ili zahtijevati daljnje čuvanje samo ako je potrebno za prevenciju, to nužno za sprečavanje , otkrivanje ili istragu o pranju novca i istragu pranja novca ili financiranja financiranju terorizma Maksimalno razdoblje čuvanja nakon obavljanja transakcija ili nakon prestanka poslovnog odnosa, ovisno o tome koje razdoblje prije završi, ne premašuje deset i te ako je produljenje razdoblja čuvanja podataka opravdano na temelju pojedinačnog slučaja . Najdulje produženje trajanja razdoblja zadržavanja iznosi pet dodatnih godina.

2.     Svi čuvani osobni podaci ne koriste se ni u jednu drugu svrhu osim u svrhu radi koje se čuvaju i ni pod kojim uvjetima se ne koriste u komercijalne svrhe. [Am. 105]

Članak 39.a

1.     Na obradu osobnih podataka koju obavljaju države članice u okviru ove Direktive primjenjuju se odredbe Direktive 95/46/EZ. Na obradu osobnih podataka koju obavljaju ESA primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br. 45/2001. Prikupljanje, obrada i prijenos informacija u svrhu provedbe postupaka protiv pranja novca smatra se javnim interesom po tim pravnim aktima.

2.     Osobni podaci obrađuju se na temelju ove Direktive s isključivom svrhom sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Obvezani subjekti obavještavaju nove klijente o mogućoj upotrebi osobnih podataka prije uspostave poslovnog odnosa radi sprečavanja pranja novca. Osjetljive kategorije podataka obrađuju se u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

3.     Zabranjena je obrada podataka prikupljenih na temelju ove Direktive u komercijalne svrhe.

4.     Pogođena osoba kojoj je obvezani subjekt ili nadležno tijelo odbilo objavu informacija o obradi njenih podataka ima pravo zatražiti putem svojeg tijela za zaštitu podataka sve provjere pristupa i ispravke ili brisanja njenih osobnih podataka, kao i pravo da pokrene sudski postupak.

5.     Pristup zainteresirane osobe informacijama iz izvješća o sumnjivim transakcijama zabranjen je. Zabrana utvrđena u ovom stavku ne uključuje objavu tijelima za zaštitu podataka.

6.     Države članice zahtijevaju da obvezani subjekti i nadležna tijela priznaju stvarne ovlasti tijela za zaštitu podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ što se tiče sigurnosti obrade i točnosti osobnih podataka, po službenoj dužnosti ili na temelju žalbe dotične osobe. [Am. 106]

Članak 40.

-1.     Države članice imaju središnje nacionalne mehanizme koji im omogućuju da identificiraju, pravovremeno, da li fizičke ili pravne osobe imaju ili kontroliraju bankovne račune koje drže financijske institucije na njihovom teritoriju.

-1a.     Države članice također imaju mehanizme koji nadležnim tijelima pružaju sredstva za identificiranje imovine bez prethodnog obavješćivanja vlasnika.

1.    Države članice zahtijevaju da njihove institucije njihova obvezana tijela imaju uspostavljene sustave koji im omogućuju da u potpunosti i brzo odgovaraju na upite FIU-a ili drugih tijela vlasti, u skladu s nacionalnim propisima zakonodavstvom , održavaju li, odnosno jesu li održavale u proteklih pet godina održavala poslovni odnos s određenim fizičkim ili pravnim osobama te o prirodi takvog tog odnosa , što se obavlja sigurnim kanalima i na način kojim se osigurava potpuna povjerljivost upita . [Am. 107]

Article 40a

Prikupljanje, obrada i prijenos informacija u svrhu provedbe postupaka protiv pranja novca smatra se predmetom javnog interesa u okviru Direktive 95/46/EZ. [Am. 108]

Članak 41.

1.   Države članice, u svrhu pripreme procjena nacionalnog rizika iz članka 7., osiguravaju svoju sposobnost provjere djelotvornosti svojih sustava za suzbijanje pranja novca ili financiranja terorizma vođenjem opsežnih statističkih podataka o pitanjima koja su važna za djelotvornost takvih sustava.

2.   Statistike iz stavka 1. uključuju:

(a)	podatke koji mjere veličinu i važnost različitih sektora koji su pod ovlašću ove Direktive, uključujući i broj subjekata i osoba te ekonomsku važnost svakoga sektora;

(b)

podatke koji mjere prijavljivanje, istragu i sudske faze nacionalnog režima protiv pranja novca i financiranja terorizma, uključujući broj prijava o sumnjivim transakcijama koje su podnesene FIU-u, daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama te, na godišnjoj osnovi, broj slučajeva koji su bili predmetom istražnih radnji, broj osoba koje su gonjene, broj osoba koje su osuđene za kazneno djelo pranje novca ili financiranja terorizma te vrijednost imovine u eurima koja je zamrznuta, zaplijenjena ili konfiscirana.

(ba)	podatke o broju i postotku prijava koje su dovele do daljnje istrage, kao i godišnje izvješće obvezanim institucijama u kojem se opisuje korisnost i daljnje aktivnosti u vezi s izvješćima koja su podnijeli; [Am. 109]

(bb)	podatke o broju prekograničnih zahtjeva za informacije koje je FIU podnio, primio, odbio te na koje je u potpunosti ili djelomično odgovorio. [Am. 110]

3.   Države članice osiguravaju objavljivanje konsolidiranog pregleda takvih statističkih izvješća te prenose Komisiji statistike iz stavka 2.

POGLAVLJE VI.

POLITIKE, POSTUPCI I NADZOR

ODJELJAK 1.

INTERNI POSTUPCI, OBUKA I POVRATNE INFORMACIJE

Članak 42.

1.   Države članice zahtijevaju da institucije koje su dio grupe provode grupnu politiku i postupke, uključujući politiku zaštite podataka te politike i postupke za razmjenu informacija unutar grupe u svrhu borbe protiv pranja novaca ili financiranja terorizma. Te politike i procedure djelotvorno se provode na razini podružnica i tvrtki kćeri u većinskom vlasništvu u državama članicama i trećim državama.

2.   Države članice osiguravaju da ondje gdje institucije imaju podružnice ili tvrtke kćeri u većinskom vlasništvu u trećim zemljama, gdje su minimalni zahtjevi za sprečavanje pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma manje strogi nego oni u državama članicama, njihove podružnice i tvrtke kćeri u većinskom vlasništvu u trećim zemljama provode mjere države članice, uključujući zaštitu podataka, u opsegu u kojem to dozvoljavaju zakoni i uredbe treće zemlje.

3.   Države članice, ESA informiraju jedna drugu o slučajevima kada pravo treće zemlje ne dozvoljava primjenu potrebnih mjera iz stavka 1. te bi trebalo poduzeti koordiniranu akciju kako bi se došlo do rješenja.

4.   Države članice zahtijevaju da, kada pravo treće zemlje ne dozvoljava primjenu potrebnih mjera iz prvog podstavka stavka 1., institucije poduzimaju dodatne mjere kako bi se djelotvorno nosile s rizikom pranja novca ili financiranja terorizma, te informiraju svoja domaća nadzorna tijela. Ako dodatne mjere nisu dostatne, nadležna tijela u zemlji u kojoj je sjedište razmatraju dodatne nadzorne radnje, zahtijevajući, kada je prikladno, od financijske grupe zatvaranje operacija u zemlji u kojoj je podružnica.

5.   ESA razvijaju nacrt regulatornih tehničkih kriterija koji određuju vrstu dodatnih mjera iz stavka 4. ovoga članka i minimalnu akciju koju trebaju poduzeti institucije obvezani subjekti iz članka 2. stavka 1. prvog i drugog podstavka podstavaka 1. i 2. , kada pravo treće zemlje ne dozvoljava primjenu mjera iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

ESA predaju Komisiji te nacrte regulatornih tehničkih kriterija standarda do … (*6). [Am. 111]

6.   Komisija je delegirana za usvajanje regulatornih tehničkih standarda iz stavka 5. u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 te Uredbe (EU) br. 1095/2010.

7.   Države članice osiguravaju da je razmjena informacija unutar grupe dozvoljena ako ne dovodi u pitanje istragu ili analizu mogućeg pranja novca ili financiranja terorizma FIU-a ili drugih nadležnih tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

8.   Države članice mogu zahtijevati od institucija za izdavanje elektroničkog novca, kako su definirane člankom 2. stavkom 3. Direktive 2009/110/EZ i od institucija za isplatu, kako su definirane člankom 4. stavkom 9. Direktive 2007/64/EZ utemeljenima na njihovu teritoriju, čiji je glavni ured smješten u drugoj državi članici ili izvan Unije, imenovanje središnje kontaktne točke na njihovu teritoriju kako bi nadgledale usklađenost s pravilima sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma.

9.   ESA razvijaju nacrt regulatornih tehničkih kriterija prema kriterijima za utvrđivanje okolnosti kada je imenovanje središnje kontaktne točke iz stavka 8. prikladno te funkcije onoga što bi središnje kontaktne točke trebale biti.

ESA predaju Komisiji te nacrte regulatornih tehničkih kriterija do … (*7).

10.   Komisija je delegirana za usvajanje regulatornih tehničkih standarda iz stavka 9. u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 te Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 43.

1.   Države članice zahtijevaju da institucije poduzmu mjere proporcionalne njihovu riziku, prirodi i veličini kako bi upoznale svoje relevantne zaposlenike s važećim odredbama koje se temelje na ovoj Direktivi, uključujući relevantne zahtjeve zaštite podataka.

Te mjere obuhvaćaju sudjelovanje relevantnih zaposlenika u posebnim kontinuiranim programima obuke kako bi im se pomoglo u prepoznavanju operacija koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma i kako bi ih se moglo podučiti što činiti u takvim situacijama.

Kada fizička osoba koja je obuhvaćena bilo kojom od kategorija navedenih u članku 2. stavku 1. trećem podstavku obavlja profesionalnu djelatnost u svojstvu zaposlenika pravne osobe, obveze iz ovog odjeljka primjenjuju se na tu pravnu osobu, a ne na fizičku osobu.

2.   Države članice osiguravaju institucijama i osobama na koje se primjenjuje ova Direktiva pristup najnovijim informacijama o postupcima perača novca i osoba koje financiraju terorizam te indikacijama koje vode prepoznavanju sumnjivih transakcija.

3.   Države članice osiguravaju da se , kad je to moguće, obvezanim subjektima pružaju pravodobne povratne informacije o djelotvornosti prijava o pranju novca i ili financiranju terorizma te daljnjim aktivnostima poduzetim u vezi s tim prijavama. [Am. 112]

3a.     Države članice traže da obvezani subjekti imenuju članove upravljačkog odbora koji će biti odgovorni za provedbu zakona i drugih propisa nužnih za usklađivanje s ovom Direktivom. [Am. 113]

ODJELJAK 2.

NADZOR

Članak 44.

1.   Države članice propisuju da mjenjačnice, pružatelji usluga trusta i trgovačkih društava moraju imati dozvole za rad ili biti registrirani te da rad kasina mora biti odobren.

2.   Kada je riječ o subjektima iz stavka 1., države članice nalažu nadležnim tijelima da utvrde jesu li osobe koje u stvarnosti vode ili će voditi poslovanje tih tijela ili stvarni vlasnici tih tijela primjerene osobe.

3.   Kada je riječ o institucijama U pogledu obvezanih subjekata iz članka 2. stavka 1. trećeg podstavka stavka 1. točaka (a), (b), (d), ii (e) države članice osiguravaju da nadležna tijela i samoregulatorna tijela poduzmu potrebne mjere za sprečavanje kriminalaca ili njihovih partnera da da osuđeni kriminalci u tim područjima ili njihovi partneri imaju stvarno vlasništvo ili da su stvarni vlasnici znatnog ili kontrolnog interesa ili da imaju upravljačku funkciju u tim institucijama obvezanim subjektima . [Am. 114]

Članak 45.

1.   Države članice zahtijevaju da nadležna tijela djelotvorno nadziru i poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale usklađenost sa zahtjevima ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju odgovarajuće ovlasti nadležnim tijelima, uključujući ovlast za prinudno dobivanje svih informacija koje su relevantne za praćenje usklađenosti zahtjeva i provođenje kontrola, te odgovarajuća sredstva za obavljanje njihovih zadaća. Države članice osiguravaju da osoblje tih tijela održava visoke profesionalne standarde, uključujući standarde povjerljivosti i zaštite podataka, oni će biti visokog integriteta i imati odgovarajuće vještine.

3.   U slučaju kreditnih i financijskih situacija institucija i pružatelja usluga kasina kockanja nadležna tijela imaju povećane nadzorne ovlasti, što se posebno odnosi na mogućnost provođenja izravne kontrole. Nadležna tijela zadužena za nadzor kreditnih i financijskih institucija nadzirat će prikladnost zaprimljenog pravnog savjeta imajući u vidu smanjenje pravnih i regulatornih arbitraža u slučaju agresivnog poreznog planiranja i izbjegavanja. [Am. 115]

4.   Države članice osiguravaju zahtijevaju da institucije koje upravljaju podružnicama ili tvrtkama kćerima u drugim državama članicama poštuju nacionalne odredbe te druge države članice koja pripada ovoj Direktivi. [Am. 116]

5.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela države članice u kojoj postoje podružnica ili tvrtka kći surađuju s nadležnim tijelima države članice u kojoj institucija ima svoj glavni ured kako bi osigurale djelotvorni nadzor zahtjeva ove Direktive.

6.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela primijene pristup koji se temelji na ocjeni rizika u nadzoru: pri primjeni pristupa zasnovanog na riziku na nadzor : [Am. 117]

(a)	jasno shvaćaju rizik pranja novca i financiranja terorizma prisutan u njihovoj zemlji;

(b)	imaju izravan i neizravan pristup svim relevantnim informacijama o specifičnim domaćim i međunarodnim rizicima povezanima sa strankama, proizvodima i uslugama institucija; te

(c)	temelje učestalost i intenzitet izravnog i neizravnog nadzora na profilu rizika institucije te na rizicima pranja novca i financiranja terorizma prisutnima u zemlji.

7.   Ocjena profila rizika pranja novca i financiranja terorizma institucija, uključujući rizike neusklađenosti zahtjeva, periodički se revidira i kada dođe do velikih događaja ili razvoja u upravljanju i radu institucije.

8.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela uzimaju u obzir stupanj diskrecije dozvoljen instituciji te prikladno revidiraju ocjene rizika koji je u podlozi ove diskrecije i prikladnost te provedbu njezine politike, unutarnje kontrole i postupaka.

9.   U slučaju institucije iz članka 2. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a), (b) i (d) države članice mogu dozvoliti da samoregulatorna tijela provedu funkcije iz stavka 1., ako se slažu sa stavkom 2. ovoga članka.

10.   ESA nadležnim vlastima izdaju smjernice do … (*8) u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 te Uredbe (EU) br. 1095/2010 o čimbenicima koji se primjenjuju kada se provodi nadzor koji se temelji na ocjeni rizika. Posebno bi trebalo voditi računa o prirodi i veličini posla te gdje je primjereno i razmjerno, trebale bi biti predviđene posebne mjere.

ODJELJAK 3.

SURADNJA

Odsjek I.

Nacionalna suradnja

Članak 46.

Države članice osiguravaju da tvorci politike, FIU, tijela odgovorna za provedbu prava, nadzornici , tijela za zaštitu podataka i ostala nadležna tijela uključena u sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma imaju djelotvorne mehanizme koji im omogućuju domaću suradnju i koordinaciju koja se tiče razvoja i provedbe politika i aktivnosti za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. [Am. 118]

Odsjek II.

Suradnja s ESA-om

Članak 47.

Ne dovodeći u pitanje pravila o zaštiti podataka, nadležna tijela pružaju ESA-i sve relevantne informacije potrebne informacije za provedbu za obnašanje njihovih dužnosti pod u skladu s ovom Direktivom. [Am. 119]

Odsjek III.

Suradnja između FIU-ova i Komisije

Članak 48.

Komisija može pružati pruža svaku vrstu pomoći koja može biti potrebna za olakšavanje koordinacije, uključujući razmjenu informacija između FIU-ova država članica unutar Unije. Može Redovito sazivati saziva sastanke s predstavnicima platforme FIU-a EU-a koju čine predstavnici FIU-a država članica radi olakšavanja i, kada je prikladno, sastanke platforme FIU-a EU-a s EBA-om, EIOPA-om ili ESMA-om. Platforma FIU-a EU-a uspostavljena je za utvrđivanje smjernica o pitanjima provedbe relevantnim za FIU-e i tijela koja podnose izvješće, za olakšavanje aktivnosti FIU-a, posebno onih koji se tiču međunarodne suradnje i razmjene stajališta o pitanjima u vezi sa suradnjom zajedničke analize, za razmjenu informacija o trendovima i faktorima rizika na unutarnjem tržištu, osiguravanje sudjelovanja FIU-a u upravljanju sustavom FIU . net. [Am. 120]

Članak 49.

Države članice osiguravaju da FIU-ovi surađuju jedni s drugim drugima i s FIU-ovima iz trećih zemalja u najvećoj mogućoj mjeri bez obzira jesu li u pitanju administrativne, policijske ili hibridne vlasti administrativna, sudska ili hibridna tijela ili tijela za provedbu prava, bez dovođenja u pitanje pravila Unije o zaštiti podataka . [Am. 121]

Članak 50.

1.   Države članice osiguravaju da FIU-ovi razmjenjuju, spontano i s FIU-ovima država članica i s FIU-ovima iz trećih zemalja ili na zahtjev, sve informacije koje mogu biti relevantne za FIU-ovu obradu ili analizu informacija ili istragu koja se tiče financijskih transakcija povezanih s pranjem novca ili financiranjem terorizma i uključenim fizičkim ili pravnim osobama. Zahtjev sadržava sve relevantne činjenice, pozadinske informacije, razloge zahtjeva te način na koji će se koristiti tražene informacije. [Am. 122]

2.   Države članice osiguravaju da FIU kojem je podnesen zahtjev obvezno koristi čitav niz svojih domaćih dostupnih ovlasti za primitak i analizu informacija kada odgovara na zahtjev za informacijama iz stavka 1. od drugog FIU-a u Zajednici. FIU kojem je podnesen zahtjev pravodobno odgovara, a FIU koji traži i od kojeg se traže informacije koristi sigurna digitalna sredstva za razmjenu informacija, kad god je to moguće. [Am. 123]

Posebno kad FIU države članice traži dodatne informacije od obvezanog subjekta druge države članice koji djeluje na njezinom teritoriju, zahtjev se upućuje FIU-u države članice na čijem teritoriju je smješten obvezani subjekt. Taj FIU zahtjeve i odgovore prosljeđuje odmah i bez filtriranja. [Am. 124]

3.   FIU može odbiti razotkriti informacije koje bi mogle dovesti do štete kriminalnoj istrazi koja se provodi u zatraženoj državi članici ili, u iznimnim okolnostima, gdje razotkrivanje informacije očito ne bi bilo razmjerno legitimnim interesima fizičke ili pravne osobe ili države članice ili nevažno u svrhe u koje je prikupljena. Svako takvo odbijanje prikladno se opravdava FIU-u koji potražuje informaciju.

Članak 51.

Primljene informacije i dokumenti u skladu s člankom 49. i 50. koriste se za ispunjenje zadataka FIU-a utvrđenih u ovoj Direktivi. Pri prijenosu informacija i dokumenata u skladu s člankom 49. i 50. FIU koji prenosi informacije može nametnuti ograničenja i uvjete za uporabu tih informacija. FIU koji prima informacije usklađuje se s tim ograničenjima i uvjetima. Ovo ne utječe na uporabu u kriminalnim istragama i optužbama povezanima sa zadacima FIU-a da spriječe, otkriju i istraže pranje novca i financiranje terorizma.

Članak 52.

Države članice osiguravaju da FIU-ovi poduzmu sve potrebne mjere, uključujući sigurnosne mjere, kako bi osigurali da informacije predane u skladu s člancima 49. i 50. nisu dostupne nijednom drugom tijelu, agenciji ili odjelu, osim ako je FIU ranije odobrio pružanje informacije.

Članak 53.

1.   Države članice ohrabruju svoje FIU-ove u korištenju zaštićenih komunikacijskih kanala zahtijevaju od svojih FIU-ova da između FIU-ova te korištenju decentralizirane računalne mreže FIU.net sebe koriste zaštićene komunikacijske kanale. [Am. 125]

2.   Kako bi ispunile svoje zadatke utvrđene u ovoj Direktivi, države članice osiguravaju da njihovi FIU-ovi surađuju između sebe i, unutar svog mandata, s Europolom, u primjeni sofisticiranih tehnologija. Te tehnologije dozvoljavaju FIU-ovima usporedbu vlastitih podataka s podacima drugih FIU-ova na anoniman način osiguravajući potpunu zaštitu osobnih podataka radi otkrivanja FIU-ova predmeta interesa u drugim državama članicama i identifikacije njihove dobiti i sredstava. [Am. 126]

Članak 54.

Države članice osiguravaju da njihovi FIU-ovi potiču svoje FIU-ove da osiguravaju da njihovi FIU-ovi surađuju s Europolom glede provedenih izvršenih analiza slučajeva koji su u tijeku koje imaju prekograničnu dimenziju te koje se tiču barem dvije države članice. [Am. 127]

Članak 54.a

Komisija bi trebala pojačati pritisak kojeg vrši na porezne oaze kako bi poboljšala njihovu suradnju i razmjenu informacija s ciljem borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. [AM. 128]

ODJELJAK 4.

KAZNE

Članak 55.

1.   Države članice osiguravaju odgovornost institucija za kršenje odredbi nacionalnog zakonodavstva u skladu s ovom Direktivom. Kazne su djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. [Am. 129].

2.   Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da propisuju kaznene mjere, države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju mogućnost poduzeti odgovarajuće upravne mjere ili propisati upravne sankcije protiv institucija u slučaju kršenja odredbi nacionalnog zakonodavstva, usvojenih provedbom ove Direktive, te osigurati da se primjenjuju. Te mjere i sankcije su djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.

3.   Države članice osiguravaju da gdje se obveze odnose na pravne osobe, sankcije se mogu primijeniti na članove upravnog odbora ili na bilo kojeg drugog pojedinca koji su prema nacionalnom zakonodavstvu odgovorni za kršenje ugovora.

4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju sve istražne ovlasti potrebne za obavljanje njihove funkcije. U obavljanju svojih kaznenih ovlasti nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da upravne mjere ili sankcije proizvode željene rezultate te koordiniraju njihovu akciju kada se bave prekograničnim slučajevima.

Članak 56.

1.   Ovaj se članak barem primjenjuje na situacije kada institucije pokažu sustavne neuspjehe u vezi sa zahtjevima iz:

(a)	članaka od 9. do 23. (temeljita identifikacija stranaka);

(b)	članaka 32., 33. i 34. (prijave sumnjivih transakcija);

(c)	članka 39. (vođenje evidencije); i

(d)	članaka 42. i 43. (unutarnje kontrole).

2.   Države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. upravne mjere i sankcije koje se mogu primijeniti uključuju barem sljedeće:

(a)	javnu izjavu koja pokazuje fizičku ili pravnu osobu i prirodu kršenja u kojoj je navedena fizička ili pravna osoba i vrsta prekršaja ako je to potrebno i razmjerno na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja ; [Am. 130]

(b)	naredbu koja nalaže fizičkoj ili pravnoj osobi prestanak takvog ponašanja i odustajanje od ponavljanja takvog ponašanja;

(c)	u slučaju institucije koja podliježe autorizaciji, povlačenje autorizacije;

(d)	privremenu zabranu protiv bilo kojeg člana upravnog tijela institucije, koje je odgovorno, u obavljanju funkcija u institucijama;

(e)	u slučaju pravne osobe, novčane upravne sankcije u iznosu do 10 % ukupne zarade te pravne osobe u prethodnoj poslovnoj godini;

(f)	u slučaju fizičke osobe, novčane upravne sankcije do 5 000 000 EUR ili u državama članicama gdje euro nije službena valuta, odgovarajuću vrijednost u nacionalnoj valuti na … (*9);

(g)	novčane upravne sankcije do dva puta veće od iznosa ostvarenoga profita ili gubitaka izbjegnutih zbog prekršaja gdje oni mogu biti utvrđeni.

U svrhu točke (e) prvog podstavka, gdje je pravna osoba tvrtka kći roditeljskog poduzeća, relevantna ukupna godišnja zarada društvo kći matičnog društva, relevantni ukupni godišnji promet jest ukupna godišnja zarada koja ukupni godišnji promet koji proizlazi iz konsolidiranoga računa osnovnog roditeljskog poduzeća u protekloj poslovnoj godini. financijskog izvještaja društva kći . [Am. 131]

Članak 57.

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela objave bilo koju sankciju ili mjeru nametnutu za kršenje nacionalnih odredbi usvojenih u provedbi ove Direktive , ako je to potrebno i razmjerno nakon ispitivanja slučaj po slučaj, bez neprikladne odgode uključujući informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu osoba odgovornih za to, osim ako bi takva objava ozbiljno ugrozila stabilnost financijskih tržišta. Gdje bi objava mogla uzrokovati nerazmjernu štetu uključenim strankama, nadležna tijela objavljuju mogu objaviti sankcije na anonimnoj bazi anonimnim temeljima . [Am. 132]

2.   Države članice osiguravaju da pri utvrđivanju vrste upravnih sankcija ili mjera i razine novčanih upravnih sankcija nadležna tijela uzmu u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući:

(a)	ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)	stupanj odgovornosti odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(c)	financijsku snagu odgovorne fizičke ili pravne osobe, kao što je naznačena ukupnom zaradom te osobe ili godišnjim prihodom te osobe;

(d)	važnost ostvarenih profita ili izbjegnutih gubitaka odgovorne fizičke ili pravne osobe, ako mogu biti utvrđeni;

(e)	gubitke trećih strana prouzročene kršenjem, ako mogu biti utvrđeni;

(f)	razinu suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s nadležnim tijelom;

(g)	prethodna kršenja odgovorne fizičke ili pravne osobe.

3.    Kako bi osigurali dosljednu primjenu i odvraćajući učinak u Uniji, ESA izdaju do…  (*10) smjernice nadležnim tijelima u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010 o vrstama upravnih mjera i sankcija te razinama novčanih upravnih kazni primjenjivih na institucije obvezane subjekte iz članka 2. stavka 1. prvog i drugog podstavka. podstavaka 1 . i 2. dvije [Am. 133]

4.   U slučaju pravnih osoba države članice osiguravaju njihovu odgovornost za prekršaje iz stavka 1. članka 56. koje u njihovu korist počini bilo koja osoba, bilo da djeluje kao pojedinac bilo kao dio tijela pravne osobe koji ima vodeću poziciju u pravnoj osobi, na temelju bilo čega od sljedećega:

(a)	ovlaštenja za zastupanje pravne osobe;

(b)	ovlaštenja da donosi odluke u ime pravne osobe, ili

(c)	ovlaštenja za obavljanje kontrole u pravnoj osobi.

5.   Uz slučajeve predviđene stavkom 4. ovog članka države članice osiguravaju odgovornost pravnih osoba u slučaju kada nedostatak nadzora ili kontrole, koju provodi osoba iz tog stavka, omogućuje počinjenje prekršaja iz stavka 1. članka 56. u korist pravne osobe, a koji je počinila osoba koja je njoj podređena.

Članak 58.

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela utemelje djelotvorne mehanizme kako bi poticale prijave kršenja nacionalnih odredaba koje provode ovu Direktivu nadležnim tijelima.

2.   Mehanizmi iz stavka 1. barem uključuju:

(a)	specifične postupke za primanje prijava o kršenju te daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama;

(b)	prikladnu zaštitu zaposlenika institucija koji prijavljuju kršenja počinjena unutar institucije;

(ba)	prikladnu zaštitu optužene osobe; [Am. 134]

(c)	zaštitu osobnih podataka koji se tiču osobe koja prijavljuje kršenje i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje u skladu s načelima utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ.

3.   Države članice zahtijevaju da institucije imaju prikladne postupke za svoje zaposlenike koji prijavljuju unutarnja kršenja putem specifičnog, neovisnog i anonimnog kanala.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 59.

U roku od … (*11) Komisija sastavlja izvješće o provedbi ove Direktive te ga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija će unutar …  (*12) , Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti izvješće o odredbama koje se tiču ozbiljnih poreznih prijestupa i kazni u državama članicama, te koje se odnose na međudržavne važnosti poreznih prijestupa i moguću potrebu za koordiniranim pristupom u EU-u, popraćenim ako je to prikladno zakonodavnim prijedlogom. [Am. 135]

Članak 60.

Direktive 2005/60/EZ i 2006/70/EZ stavljaju se izvan snage od … (*13) [SL molimo umetnite datum: dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu te se tumače u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 61.

1.   Države članice donose zakone, uredbe i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do … (*13). One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donesu ove mjere, one sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja predviđaju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 62.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 63.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 166, 12.6.2013., str. 2.

(2)  SL C 271, 19.9.2013., str. 31.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014.

(4)  Direktiva Vijeća 91/308/EEZ od 10. lipnja 1991. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 166, 28.6.1991., str. 77.).

(5)  Direktiva 2001/97/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o izmjeni Direktive Vijeća 91/308/EEZ o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca (SL L 344, 28.12.2001., str. 76.).

(6)  Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

(7)  Direktiva Komisije 2006/70/EZ od 1. kolovoza 2006. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s definicijom „politički izložene osobe” i tehničkim kriterijima za postupke pojednostavljene temeljite identifikacije stranaka i za oslobođenje na temelju financijske djelatnosti koja se provodila povremeno ili u vrlo ograničenom opsegu (SL L 214, 4.8.2006., str. 29.).

(8)   Izvori: „Porezne oaze i razvoj. Status, analize i mjere”, NOU, Službena norveška izvješća, 2009.

(9)   Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o izmjeni Direktive Vijeća 89/666/EEZ te Direktiva 2005/56/EZ i 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava (SL L 156, 16.6.2012., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(11)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(12)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(13)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(14)   Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(15)   Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 248, 16.9.2002., str. 1.).

(16)  Odluka Vijeća 2000/642/PUP od 17. listopada 2000. o uređenju suradnje između financijsko-obavještajnih jedinica država članica vezano uz razmjenu informacija (SL L 271, 24.10.2000., str. 4.).

(17)   Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).

(18)   SL C 32, 4.2.2014., str. 9.

(19)  Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma (SL L 164, 22.6.2002., str. 3.).

(20)  Okvirna odluka Vijeća 2008/919/PUP od 28. studenoga 2008. o izmjeni Okvirne odluke 2002/475/PUP o borbi protiv terorizma (SL L 330, 9.12.2008., str. 21.).

(21)  Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o uslugama isplate na unutarnjem tržištu koji izmjenjuje Direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te opoziva Direktivu 97/5/EZ (SL L 319, 5.12.2007., str. 1.).

(22)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zahtjevima nadzora za kreditne institucije i investicijska društva i kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(23)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ, (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(24)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(25)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EUZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.)

(26)  Direktiva 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (SL L 9, 15.1.2003., str. 3.).

(27)  Zajedničke akcije Vijeća 98/733/PUP od 21. prosinca 1998. o kažnjivosti sudjelovanja u kriminalnoj organizaciji u državama članicama Europske unije (SL L 351, 29.12.1998., str. 1.).

(28)  SL C 316, 27.11.1995., str. 49.

(29)   Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima određenih vrsta poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(30)  Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.)

(*1)   12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(31)   Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7)

(*2)   12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*3)  12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive.

(*4)   12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*5)   Tri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*6)   18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*7)  Dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*8)  Dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*9)  Datum stupanja na snagu ove Direktive.

(*10)   12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*11)  Četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive

(*12)   Jedne godine od stupanja ove Direktive na snagu

(*13)  Dvije godine nakon stupanja na nsgau ove Direktive