(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1346/2000 (4) uspostavila se europska mreža za prekogranične stečajne postupke. Njome se određuje koja država članica ima ovlaštenje za pokretanje stečajnih postupaka, propisuju se jedinstveni propisi mjerodavnog prava te osigurava priznavanje i izvršenje odluka u vezi sa stečajem kao i usklađivanje glavnih i sporednih stečajnih postupaka.

(2)

Izvješćem Komisije o primjeni Uredbe (EZ) br. 1346/2000 od 12. prosinca 2012. (5) donesen je zaključak da Uredba općenito dobro funkcionira, no da je poželjno unaprijediti primjenu određenog dijela njezinih odredbi kako bi se unaprijedilo učinkovito upravljanje prekograničnim stečajnim postupcima.

(3)

Cilj Uredbe (EZ) br. 1346/2000 trebao bi se proširiti na postupke koji promiču spašavanje ekonomski uspješnih dužnika u ozbiljnim financijskim poteškoćama kako bi se zdravim trgovačkim društvima pomoglo u preživljavanju i dala druga prilika poduzetnicima. Cilj bi se posebno trebao proširiti na postupke koji osiguravaju restrukturiranje dužnika u predstečajnoj fazi ili koji ne mijenjaju postojeću upravu. Uredbom bi se također trebali obuhvatiti postupci koji osiguravaju isplatu duga potrošačima i samozaposlenim osobama koji nisu ispunili kriterije postojećeg instrumenta. [Am. 1]

(4)

Trebalo bi razjasniti pravila o nadležnosti za pokretanje stečajnog postupka i unaprijediti postupovni okvir za određivanje nadležnosti. Također bi trebalo postojati izričito pravilo o nadležnosti za parnice koje izravno proizlaze iz stečajnih postupaka i li koje su s njima tijesno povezane. [Am. 2]

(5)

Radi unapređenja učinkovitosti stečajnih postupaka kada dužnik ima poslovni nastan u drugoj državi članici potrebno je ukinuti odredbu da sekundarni postupci moraju biti likvidacijski postupci. Osim toga, sud bi trebao imati mogućnost odbijanja pokretanja sekundarnog postupka ako nije potreban radi zaštite interesa domaćih vjerovnika. Trebalo bi unaprijediti usklađivanje između glavnih i sekundarnih postupaka, posebno zahtijevanjem da uključeni sudovi surađuju.

(6)

Trebalo bi tražiti od država članica da objavljuju relevantne odluke u prekograničnim stečajnim postupcima u javno dostupnom elektroničkim registru kako bi se unaprijedile informacije koje su dostupne vjerovnicima i uključenim sudovima te spriječilo pokretanje paralelnih stečajnih postupaka. Trebalo bi donijeti odredbu o međusobnoj povezanosti stečajnih registara. Trebalo bi uvesti standardne obrasce za prijavljivanje tražbina kako bi se olakšale zadaće inozemnih vjerovnika i smanjili troškovi prevođenja.

(7)

Trebala bi postojati posebna pravila za usklađivanje postupaka koji uključuju različite članove iste skupine trgovačkih društava. Stečajni predstavnik upravitelji i sudovi uključeni u različite stečajne postupke trebali bi biti obvezni međusobno surađivati i komunicirati. K tome, svi uključeni stečajni predstavnici upravitelji trebali bi imati postupovna sredstva za predlaganje sanacijskog plana za skupinu trgovačkih društava koja podliježe stečajnom postupku i, po potrebi, za zahtijevanje obustave stečajnog postupka trgovačkog društva za koji nisu imenovani. Definicija pojma „skupina trgovačkih društava” trebala bi se podrazumijevati ograničenom na kontekst stečaja i ne bi trebala imati nikakav utjecaj na prava trgovačkog društva u vezi s skupinama. [Am. 17 Izmjena se primjenjuje na cijeli tekst.]

(8)

Kako bi se omogućila brza prilagodba Uredbe na relevantne izmjene nacionalnog stečajnog prava o kojima su izvijestile države članice, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora u vezi s izmjenom Priloga. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija bi, prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, trebala osigurati istovremen, pravovremen i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(9)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 1346/2000, provedbene ovlasti trebale bi se prenijeti na Komisiju. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(10)

Uredba (EZ) br. 1346/2000 trebala bi se izmijeniti u skladu s tim.

(11)

Izmjena ove Uredbe ne bi trebala dovoditi u pitanje pravila o naplati državnih potpora od insolventnih društava kako ih tumači sudska praksa Suda Europske unije (C-454/09 Komisija protiv Italije – „New Interline”). Kad nije moguć povrat punog iznosa državne potpore jer se zahtjev za povrat tiče društva u stečajnom postupku, ti postupci bi uvijek trebali biti likvidacijski postupci i dovoditi do konačne obustave djelatnosti korisnika i likvidacije njegove imovine.

(12)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Uredbe]/[ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska neće sudjelovati u donošenju ove Uredbe te ih ona ne obvezuje i nisu podložni njenoj primjeni].

(13)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe te stoga nije vezana njome ni obvezna primjenjivati je,

(1)

U uvodnoj izjavi 2. upućivanje na članak 65. zamjenjuje se upućivanjem na članak 81.

(2)

U uvodnim izjavama 3., 5., 8., 11., 12., 14. i 21. pojam „Zajednica” zamjenjuje se pojmom „Unija”.

(3)

Uvodna izjava 4. zamjenjuje se sljedećim:

(4)

Uvodna izjava 6. zamjenjuje se sljedećim:

(5)

Uvodna izjava 7. zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Uredba (EU) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, 16.1.2001., str. 1.).”"

(6)

Uvodna izjava 9. zamjenjuje se sljedećim:

(*2)  Direktiva 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, 5.5.2001., str. 15.).”"

(7)

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

(8)

Uvodna izjava 10. zamjenjuje se sljedećim:

(8.a)

Uvodna izjava 11. zamjenjuje se sljedećim:

(9)

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

(10)

Uvodna izjava 13. se briše.

(11)

Umeću se sljedeće uvodne izjave:

(12)

Dodaju se sljedeće uvodne izjave:

(13)

Uvodna izjava 20. zamjenjuje se sljedećim:

(14)

Umeću se sljedeće uvodne izjave [Am. 9]:

(15)

Umeće se nova uvodna izjava:

(16)

Uvodna izjava 29. zamjenjuje se sljedećim:

(17)

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

(18)

Uvodna izjava 31. zamjenjuje se sljedećim:

(19)

Umeću se sljedeće uvodne izjave:

(*4)  Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*5)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.)."

(*6)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”"

(20)

U uvodnim izjavama 32. i 33. riječi „Ugovor o osnivanju Europske zajednice” zamjenjuju se riječima „Ugovor o funkcioniranju Europske unije”.

(21)

Članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova Uredba primjenjuje se na cjelokupni sudski ili administrativni postupak, uključujući privremene postupke koji su utemeljeni na pravu vezanim uz stečaj ili prilagodbu duga i u kojima, u svrhu izbjegavanja likvidacije sanacije, prilagodbe duga, reorganizacije ili likvidacije:

Kad se takvi postupci mogu započeti prije stečaja, njihova svrha mora biti izbjegavanje likvidacije.

Postupci iz ovog stavka navedeni su u Prilogu A. [Am. 13]

1a.     Kad su u skladu s pravom država članica o pokretanju stečajnog postupka, postupci iz stavka 1. povjerljivi, ova se Uredba primjenjuje na takve postupke samo od razdoblja kad oni postanu javni u skladu s pravom države članice i pod uvjetom da oni ne utječu na tražbine onih vjerovnika koji nisu u njih uključeni. [Am. 14]

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na stečajne postupke koji se tiču:

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(*7)   Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.). "

(*8)   Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjenama Direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te Uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1). "

(*9)   Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima o određenim vrstama obveza, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str.19.).” "

(22)

U članku 3., stavci 1. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

(23)

Umeće se sljedeći stavak kako slijedi:

„Članak 3.a

Nadležnost za srodne parnice

1.   Sudovi države članice na čijem državnom području je pokrenut stečajni postupak u skladu s člankom 3. imaju nadležnost za svaku parnicu koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i koja je s njim tijesno povezana.

2.   Kad je parnica iz stavka 1. srodna s parnicom protiv jednakog optuženika u građanskim i trgovačkim stvarima, stečajni predstavnik upravitelj može obje parnice dovesti pred sudove države članice na čijem državnom području optuženik ima domicil ili, kad je parnica poduzeta protiv više optuženika, pred sudove države članice na čijem državnom području bilo koji od njih ima domicil, pod uvjetom da je taj sud nadležan prema propisima Uredbe ( EU Z) 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća  (*10) [Am. 29].

3.   Za potrebe stavka 2. potrebu ovog članka smatra se da su parnice srodne kad su međusobno tako tijesno povezane da se njihovo zajedničko postupanje i odlučivanje čini opravdanim kako bi se izbjegla opasnost proturječnih odluka u odvojenim postupcima. [Am. 30]

Članak 3.b

Provjera nadležnosti; pravo na sudsku reviziju

1.   Sud koji je zaprimio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka ispituje ex officio ima li nadležnost prema članku 3. Sudska odluka o pokretanju stečajnog postupka utvrđuje osnovu na kojoj se temelji nadležnost suda i, posebno, je li nadležnost utemeljena na članku 3. stavku 1. ili 2.

2.   Kada se stečajni postupak pokreće u skladu s nacionalnim pravom bez sudske odluke, stečajni upravitelj imenovan u takvom postupku ispituje ima li država članica u kojoj se postupak vodi nadležnost prema članku 3. Kada je to slučaj, stečajni upravitelj utvrđuje osnovu na kojoj se temelji nadležnost i, posebno, je li nadležnost utemeljena na članku 3. stavku 1. ili 2. [Am. 31]

3.   Svi vjerovnici ili zainteresirane strane koji imaju stalno boravište, domicil ili registrirano sjedište u državi članici koja nije država pokretanja postupka imaju pravo na osporavanje odluke o pokretanju glavnog postupka. Sud koji pokreće glavni postupak ili stečajni upravitelj na vrijeme obavještava takve vjerovnike, ako su oni poznati, o odluci kako bi im se omogućilo da je ospore. na osnovi međunarodne nadležnosti u roku od tri tjedna od dana kad je pokretanje stečajnog postupka objavljeno u skladu s točkom (a) članka 20.a.' [Am. 32]

(*10)   Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012). ”"

(24)

U članku 4. stavku 2., točka (m) zamjenjuje se sljedećim:

(25)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 6.a

Odredbe o konačnom netiranju Dogovori o netiranju

Kad je jedna strana iz ugovora koji sadrži odredbu o konačnom netiranju institucija koja potpada pod područje primjene Direktive 2001/24/EZ, takva odredba o konačnom netiranju Dogovori o netiranju uređuje se isključivo pravom ugovora kojim je uređena takva odredba dogovori.”[Am. 33]

(26)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.a

Zahtjevi za odobrenje prema lokalnim propisima

Kad pravo države članice kojim se uređuju učinci stečajnih postupaka na ugovore iz članaka 8. i 10. propisuje da se ugovor može prekinuti ili promijeniti samo uz odobrenje suda koji pokreće stečajni postupak, no nije li bilo pokretanja stečajnog postupka u toj državi članici, sud koji je pokrenuo stečajni postupak ima ovlast odobriti prekid ili promjenu tih ugovora.”

(26.a)

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Europski patenti s jedinstvenim učinkom i zaštitni znakovi Zajednice

U smislu ove Uredbe, europski patent Zajednice s jedinstvenim učinkom , zaštitni znak Zajednice ili bilo koje slično pravo ustanovljeno propisima Zajednice može biti uključeno samo u postupak naveden u članku 3. stavku 1.”[Am. 34]

(27)

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Učinci stečajnog postupka na sudske ili arbitražne postupke u tijeku

Učinci stečajnog postupka na sudske ili arbitražne postupke u tijeku u vezi s imovinom ili pravom oduzetim dužniku uređuju se isključivo pravom države članice u kojoj je takav sudski postupak u tijeku ili u kojoj se provodi arbitražni postupak.”

(28)

Članak 18. izmjenjuje se kako slijedi:

(29)

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 20.a

Uspostavljanje stečajnog registra

Države članice uspostavljaju i održavaju na svom državnom području jedan ili više registara u kojima se javnosti na internetu besplatno (‚stečajni registri’) daju na raspolaganje sljedeće informacije:

Članak 20.b

Međusobna povezanost stečajnih registara

1.   Komisija provedbenim aktima uspostavlja decentralizirani sustav međusobne povezanosti stečajnih registara. Taj sustav sadržavat će stečajne registre i europski portal e-justice koji služi kao središnja javna elektronička točka pristupa informacijama iz sustava. Sustav osigurava uslugu pretraživanja na svim službenim jezicima Unije kako bi se informacije iz članka 20.a stavile na raspolaganje.

2.   Provedbenim aktima u skladu s postupkom iz članka 45.b stavka 3. Komisija do… (*11) usvaja sljedeće

Članak 20.c

Trošak uspostavljanja i međusobnog povezivanja stečajnih registara

1.   Uspostavljanje i budući razvoj sustava međusobne povezanosti stečajnih registara financira se iz općeg proračuna Unije.

2.   Svaka država članica snosi trošak prilagodbe nacionalnih stečajnih registara kako bi bili interoperabilni s europskim portalom e-justice i trošak vođenja registra, upravljanja registrom i njegova održavanja.

Članak 20.d

Upis stečajnih postupaka

Kad se pokreću glavni ili sekundarni postupak koji se odnosi na trgovačko društvo ili pravnu osobu ili privatnu osobu koji izvršava neovisnu poslovnu ili profesionalnu aktivnosti, sud koji pokreće stečajni postupak osigurava da se informacije iz članka 20.a odmah objavljuju u stečajnom registru države pokretanja. Države članice utvrđuju procedure za brisanje unosa iz stečajnog registra.” [Am. 37]

(30)

Članak 21. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 21.

Objava u drugoj državi članici

1.   Do trenutka kad se sustav međusobne povezanosti stečajnih registara iz članka 20.b uspostavi, stečajni upravitelj predstavnik može tražiti da se obavijest o sudskoj odluci o pokretanju stečajnog postupka i, po potrebi, odluka kojom ga se imenuje objavljuju u svakoj drugoj državi članici u kojoj dužnik ima poslovni nastan u skladu s postupcima objave propisanim u toj državi. U takvoj se objavi navodi navode sve ostale informacije iz članka 20. točke a. imenovani stečajni upravitelj te je li primijenjeno pravilo o nadležnosti na temelju članka 3. stavka 1. ili 2. [Am. 38]

2.   Stečajni predstavnik upravitelj može tražiti da se informacije iz prvog stavka ovog članka objavljuju u svakoj drugoj državi članici u kojoj se nalazi imovina, vjerovnici ili dužnici dužnika u skladu s postupkom propisanim u toj državi.”[Am. 39]

(31)

Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

Upis u javne registre druge države članice

Do trenutka kad se sustav međusobne povezanosti stečajnih registara iz članka 20.b uspostavi, stečajni predstavnik traži da se odluke iz članka 21. objavljuju u državnom registru, trgovačkom registru ili bilo kojem drugom javnom registru bilo koje druge države članice u kojoj se nalazi poslovni nastan dužnika i u kojoj je upisan u javni registar te države članice. Stečajni predstavnik može tražiti takvu objavu u bilo kojoj drugoj državi članici.”

(31.a)

U članku 24. se stavak 2. zamjenjuje sljedećim:

„2.   Kad je takva obveza ispunjena prije nego je izvršena objava propisana člankom 20.a ili 21. , a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da osoba koja ju je ispunila nije imala saznanja o pokretanju stečajnog postupka; kad se obveza ispuni nakon izvršenja objave, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je osoba koja ju je ispunila imala saznanja o pokretanju postupka.”[Am. 40]

(32)

Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

Priznavanje i izvršivost drugih odluka

1.   Odluke donesene od strane suda čija je sudska odluka u vezi s pokretanjem stečajnog postupka priznata u skladu s člankom 16., a koja se bavi tijekom i okončanjem stečajnog postupka, kao i stečajne nagodbe odobrene od strane tog suda, priznat će se bez daljnjih formalnosti. Takve se odluke izvršavaju u skladu s člancima 39 32. do 46. Uredbe (EU) br. 1215/2012 56. s izuzetkom članka 34. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 44/2001. [Am. 41]

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje izravno proizlaze iz stečajnih postupaka i koje su s njima tijesno povezane, čak i ako ih donosi drugi sud.

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje se odnose na mjere osiguranja poduzete po podnošenju zahtjeva za pokretanje stečajnih postupaka ili u vezi s njim.

2.   Priznavanje i izvršavanje odluka koje nisu one navedene u stavku 1. uređuje se Uredbom (EU) br. 1215/2012, pod uvjetom da je ta Uredba primjenjiva.”

(33)

Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Pokretanje postupka

Ako je glavni postupak pokrenut od strane suda države članice i priznat u drugoj državi članici, sud druge države članice koji je nadležan na temelju članka 3. stavka 2. može pokrenuti sekundarni stečajni postupak u skladu s odredbama u ovom poglavlju. Učinci sekundarnih postupaka ograničeni su na imovinu dužnika koja se nalazi unutar državnog područja države članice u kojoj su ti postupci pokrenuti.”

(34)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 29.a

Odluka o pokretanju sekundarnog postupka

1.   Sud koji je zaprimio zahtjev za pokretanje sekundarnog postupka odmah o tome obavještava stečajnog predstavnika upravitelja u glavnom postupku i daje mu mogućnost davanja mišljenja o zahtjevu. [Am. 42]

2.   Nakon zahtjeva stečajnog predstavnika upravitelja u glavnom postupku, sud naveden u stavku 1. odgađa odluku o pokretanju postupka ili odbijanju da se pokrene postupak ako stečajni predstavnik u glavnom postupku pruži dovoljno dokaza da pokretanje takvog postupka nije neophodno radi zaštite interesa domaćih vjerovnika, posebno ako je stečajni predstavnik upravitelj u glavnom postupku preuzeo obvezu navedenu u članku 18. stavku 1. te se pridržava njegovih odredbi. [Am. 43]

2a.     Domaći vjerovnici imaju pravo osporiti odluku kako bi odgodili ili odbili pokretanje sekundarnog postupka u roku od tri tjedna od kad je ta odluka objavljena na temelju točke (a) članka 20.a. [Am. 44]

2b.     Domaći vjerovnici imaju pravo uputiti molbu sudu koji vodi glavni postupak kojom zahtijevaju od stečajnog predstavnika u glavnom postupku da poduzme prikladne mjere potrebne kako bi se zaštitili interesi domaćih vjerovnika. Takav zahtjev može uključivati zabranu premještanja imovine iz države članice u kojoj je pokretanje sekundarnog postupka odgođeno ili odbijeno, odgađanje raspodjele dobiti u glavnom postupku ili obvezivanje stečajnog predstavnika u glavnom postupku da osigura ispunjavanje obveza. [Am. 45]

2c.     Sud is stavka 1. može imenovati povjerenika s ograničenim ovlastima. Povjerenik osigurava da se obveza propisno izvršava te sudjeluje u njenoj provedbi ako se time štite interesi domaćih vjerovnika. Povjerenik ima pravo na molbu u skladu sa stavkom 2.b. [Am. 46]

3.   Pri donošenju odluka o pokretanju sekundarnog postupka sud naveden u stavku 1. pokreće onu vrstu postupka u okviru svojeg nacionalnog prava koji je najprimjereniji uzimajući u obzir interese domaćih vjerovnika, bez obzira na to jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na

4.    Stečajnog predstavnika upravitelja u glavnom postupku obavještava se bez odgađanja o odluci da se pokrene sekundarni postupak te on ima pravo osporiti tu odluku u roku od tri tjedna od primitka te obavijesti . U opravdanim slučajevima sud koji pokreće stečajni postupak može skratiti to razdoblje na najmanje tjedan dana nakon primitka obavijesti.” [Am. 47]

(35)

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika.

1.   Stečajni predstavnik upravitelj u stečajnom glavnom postupku u vezi s istim dužnikom i stečajni upravitelji u sekundarnom postupku surađuje u u okvirima koji su prikladni za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom, koji nisu neusklađeni s pravilima primjenjivima na svaki od postupaka i ne obuhvaćaju nikakav sukob interesa . Takva suradnja može biti u obliku sporazuma ili protokola. [Am. 48]

2.   Stečajni predstavnici upravitelji prije svega su dužni:

(36)

Dodaju se sljedeći članci31.a i 31.b:

„Članak 31.a

Suradnja i komunikacija među sudovima

1.   Kako bi se olakšala koordinacija glavnog i sekundarnog stečajnog postupka u vezi s istim dužnikom, sud pred kojim je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak surađuje s bilo kojim drugim sudom pred kojim je stečajni postupak neriješen ili je takav postupak pokrenut u mjeri u kojoj je njihova suradnja prikladna za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom i nije neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka. U ovu svrhu sudovi mogu po potrebi imenovati osobu ili tijelo da koje djeluje po njegovim uputama, pod uvjetom da to nije neusklađeno s pravilima koja se primjenjuju na postupke. [Am. 49]

2.   Sudovi navedeni u stavku 1. mogu međusobno izravno komunicirati ili tražiti informacije ili pomoć pod uvjetom da je takva komunikacija besplatna i poštuje postupovna prava strana u postupku i povjerljivost informacija.

3.   Suradnja se može provoditi bilo kojim odgovarajućim sredstvom, uključujući

Članak 31.b

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika i sudova

1.   Kako bi se olakšala koordinacija glavnog i sekundarnog stečajnog postupka u vezi s istim dužnikom, [Am. 50]

u svakom slučaju u mjeri u kojoj su takva suradnja i komunikacija prikladne kako se olakšala koordinacija postupaka, nisu neusklađene s pravilima primjenjivima na svaki od tih postupaka i ne obuhvaćaju nikakav sukob interesa. [Am. 51]

2.   Suradnja iz stavka 1. provodi se odgovarajućim sredstvima uključujući sredstva iz članka 31.a točke (3) u mjeri u kojoj ona nisu neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka.”

(37)

Članak 33. mijenja se kako slijedi:

(38)

Članak 34. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 34.

Okončanje glavnog ili sekundarnog stečajnog postupka

1.   Okončanje glavnog postupka ne sprečava nastavak sekundarnog postupka koji u to vrijeme i dalje traje.

2.   Ako je sekundarni postupak u vezi s pravnom osobom pokrenut u državi članici u kojoj je sjedište te osobe i okončanje tog postupka podrazumijeva prestanak pravne osobe, dotična pravna osoba ne briše se iz registra trgovačkih društava sve dok se ne okonča glavni postupak. ” [Am. 52]

(39)

U članku 35. pojam „likvidacija” zamjenjuje se pojmom „realizacija”.

(40)

Članak 37. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 37.

Konverzija ranijeg postupka

Stečajni predstavnik upravitelj u glavnom postupku može zahtijevati od suda države članice pred kojim je pokrenut sekundarni postupak da naloži konverziju sekundarnog postupka u drugu vrstu stečajnog postupka dostupnu u okviru prava te države članice.”

(41)

Članak 39. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 39.

Pravo na prijavu tražbina

Bilo koji vjerovnik koji ima stalno boravište, domicil ili sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak, uključujući i porezna tijela i tijela socijalne sigurnosti država članica („inozemni vjerovnik”), imaju pravo prijaviti tražbine u stečajnom postupku bilo kojim sredstvom komunikacije, uključujući elektronička sredstva, koja su prihvaćena u pravu države članice u kojoj je pokrenut postupak. Za prijavu tražbina nije obavezno predstavljanje od strane odvjetnika ili drugog pravnog stručnjaka.”

(42)

Članak 40. mijenja se kako slijedi:

(43)

Članak 41. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 41.

Postupak za prijavu tražbina

1.   Svaki poznati inozemni vjerovnik prijavljuje tražbinu korištenjem standardnog obrasca za obavijesti koji će se odrediti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 45.b točke (4) i objaviti na Europskom Portalu e-Justice do … (*13).Obrazac nosi naslov „Prijava tražbina” na svim službenim jezicima Unije.

2.   U standardnom obrascu za tražbine vjerovnik iz stavka 1. navodi

Standardnom obrascu za tražbine pridružuju se mogući primjerci popratnih dokumenata.

3.   Tražbine se mogu prijavljivati na bilo kojem službenom jeziku Unije. Od vjerovnika se može zahtijevati da omogući prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika država u kojoj je postupak pokrenut na drugi jezik koji je ta država članica prihvatila. Svaka država članica navodi najmanje jedan službeni jezik Unije koji nije njezin službeni jezik i koji prihvaća za svrhe prijave tražbina.

4.   Tražbine se prijavljuju u razdoblju koje je određeno pravom države u kojoj je stečajni postupak pokrenut. U slučaju inozemnog vjerovnika to razdoblje ne može biti kraće od 45 dana nakon dana objave pokretanja postupka u stečajnom registru države u kojoj je postupak pokrenut.

5.   Ako stečajni predstavnik upravitelj ospori tražbinu prijavljenu u skladu s ovim člankom, on vjerovniku daje mogućnost pružanja dodatnih dokaza o postojanju i iznosu tražbine.”

(44)

Članak 42. se briše.

(45)

Umeće se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE IV.A

INSOLVENTNOST ČLANOVA SKUPINE TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Članak 42.a

Dužnost suradnje i razmjene informacija između stečajnih predstavnika upravitelja

1.   Ako se stečajni postupak odnosi na dva ili više člana skupine trgovačkih društava, stečajni predstavnik upravitelj imenovan u postupku koji se tiče člana skupine surađuje sa svakim stečajnim predstavnikom upraviteljem imenovanim u postupku koji se tiče drugog člana iste skupine u mjeri u kojoj je takva suradnja odgovarajuća za olakšavanje učinkovitog upravljanja postupkom, nije neusklađena s pravilima primjenjivima na takav postupak i ne obuhvaća nikakav sukob interesa. Ta suradnja može biti u obliku sporazuma ili protokola.

2.   U suradnji iz članka 1. stečajni predstavnici:

Stečajni predstavnici upravitelji mogu se dogovoriti da daju dodatne ovlasti stečajnom predstavniku upravitelju u jednom od postupaka ako je takav dogovor dopušten u pravilima primjenjivima na svaki od postupaka.

Članak 42.b

Komunikacija i suradnja među sudovima

1.   Ako se stečajni postupak odnosi na dva ili više člana skupine trgovačkih društava, sud pred kojim je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka koji se tiče člana te skupine neriješen ili koji je pokrenuo takav postupak surađuje s bilo kojim drugim sudom pred kojim je stečajni postupak koji se tiče drugog člana neriješen ili je takav postupak pokrenut u mjeri u kojoj njihova suradnja olakšava učinkovito upravljanje postupkom i nije neusklađena s pravilima koja se primjenjuju na svaki od tih postupaka. U tu ovu svrhu sudovi mogu po potrebi imenovati osobu ili tijelo da koje djeluje po njihovim njegovim uputama, pod uvjetom da to nije u suprotnosti s pravilima koja se primjenjuju na postupke. . [Am. 54]

2.   Sudovi iz stavka 1. mogu međusobno izravno komunicirati ili izravno zatražiti informacije ili pomoć jedan od drugog.

3.   Suradnja se odvija bilo kojim odgovarajućim sredstvom, uključujući

Članak 42.c

Suradnja i komunikacija između stečajnih predstavnika upravitelja i sudova

Stečajni predstavnik upravitelj imenovan u stečajnom postupku koji se tiče člana skupine surađuje i komunicira sa svakim sudom pred kojim je zahtjev za pokretanje postupka koji se tiče drugog člana iste skupine trgovačkih društava neriješen ili je takav postupak pokrenut, u mjeri u kojoj je takva suradnja primjerena za olakšavanje koordinacije postupaka, i nije neusklađena s pravilima primjenjivima na njih i ne obuhvaća nikakav sukob interesa. Stečajni predstavnik upravitelj posebno može zatražiti informacije od tog suda koje se odnose na postupak s drugim članom skupine ili zatražiti pomoć u vezi s postupkom u kojem je imenovan. [Am. 55]

Članak 42.d

Ovlasti stečajnog predstavnika upravitelja i zastajanje s postupkom

1.   Stečajni predstavnik upravitelj u stečajnom postupku pokrenutom u vezi s članom skupine trgovačkih društava ima pravo

2.   Sud pred kojim je pokrenut postupak iz točke (b) stavka 1. zastaje potpuno ili djelomično s postupkom ako stečajni predstavnik pruži dovoljno dokaza se dokaže da bi takvo zastajanje bilo u korist vjerovnika u tom postupku. Takvo zastajanje može se naložiti na razdoblje do dva tri mjeseca te se može nastaviti ili obnoviti na isto razdoblje. Sud koji naloži zastajanje može od stečajnog predstavnika upravitelja zahtijevati da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi zajamčio interese vjerovnika u postupku. [Am. 59]

Članak 42.da

Pokretanje postupka koordinacije skupine

1.     Postupak koordinacije skupine može pokrenuti bilo koji stečajni predstavnik pred bilo kojim sudom koji ima nadležnost nad stečajnim postupkom člana skupine, pod uvjetom da:

2.     Kad je više sudova nadležno za pokretanje postupaka koordinacije skupine, postupak koordinacije skupine pokreće se u državi članici u kojoj se obavljaju najključnije funkcije unutar skupine. U tom okviru nadležni sudovi komuniciraju i surađuju u skladu s člankom 42.b. Kad se najključnije funkcije ne mogu odrediti, prvi nadležan sud može pokrenuti postupak koordinacije skupine pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za pokretanje takvih postupaka.

3.     Kad je pokrenut postupak koordinacije skupine, pravo stečajnog predstavnika da zatraži zastajanje postupka u skladu s točkom (b) članka 42.d stavka 1. podložno je odobrenju koordinatora. Postojeća zastajanja su važeća i na snazi, a koordinator ima ovlast da zatraži prestanak zastajanja. [Am. 60]

Članak 42.db

Zadaće i prava koordinatora

1.     Sud koji pokreće postupak koordinacije skupine imenuje koordinatora. Koordinator je neovisan o članovima skupine i njihovim vjerovnicima te je zadužen za:

2.     Koordinator ima pravo:

Članak 42.dc

Sudsko odobrenje planova koordinacije skupine

1.     Stečajni predstavnici imenovani za stečajni postupak kojih se tiče provedba plana koordinacije skupine, mogu komentirati nacrt plana koordinacije skupine u roku od najviše mjesec dana koji je odredio koordinator u trenutku podnošenja plana.

2.     Nacrt plana koji se daje na sudsko odobrenje popraćen je:

3.     Sud odobrava plan ako je zadovoljan koordinatorovim ispunjavanjem formalnih zahtjeva iz stavka 2. ovog članka i točke (c) stavka 1. članka 42.db. [Am. 62]

Članak 42.dd

Veza između postupka koordinacije skupine i stečajnog postupka

1.     Kad se vodi stečajni postupak, dužnost stečajnih predstavnika je razmotriti preporuke koordinatora i plan koordinacije skupine. Kad stečajni predstavnik namjerava odstupiti od mjera ili radnji predloženih u planu koordinacije skupine, on obrazlaže to odstupanje na skupštini vjerovnika ili nekom drugom tijelu kojem on odgovara u skladu s mjerodavnim pravom države članice.

2.     Neispunjavanje navedenog u stavku 1. smatra se kršenjem dužnosti stečajnog predstavnika u skladu s pravom mjerodavne države članice. [Am. 63]

Članak 42.de

Odgovornosti koordinatora

Koordinator obavlja svoje dužnosti s dužnom pažnjom. Odgovoran je za štetu na imovini u stečajnom postupku koji je obuhvaćen postupkom koordinacije skupine, koju je u razumnoj mjeri moguće pripisati njegovoj povredi tih dužnosti. Njegova se odgovornost utvrđuje u skladu sa zakonom države članice u kojoj je postupak koordiniranja pokrenut. [Am. 64]

Članak 42.df

Trošak

1.     Zakonima države članice donose se odredbe o sudskim troškovima i naknadi za koordinatora.

2.     Trošak u postupku koordinacije skupine dijeli se proporcionalno između članova skupine prema onim stečajnim postupcima koji su bili pokrenuti u vrijeme pokretanja postupaka koordinacije. Udio troškova koji snosi svaki član skupine računa se prema udjelu vrijednosti imovine tog člana u konsolidiranoj imovini svih članova skupine na koju se odnose pokrenuti stečajni postupci.” [Am. 65]

(46)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 44.a

Informacije o nacionalnom stečajnom pravu

1.   Države članice u okviru Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima koja je osnovana Odlukom Vijeća 2001/470/EZ (*14) omogućuju opis svojeg nacionalnog stečajnog prava i postupaka, posebno vezanih uz pitanja iz članka 4. stavka 2., u cilju da učine informacije dostupnima javnosti.

2.   Države članice redovito ažuriraju informacije.

(*14)  2001/470/EZ: Odluka Vijeća od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001, p. 25).”"

(47)

Članak 45. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 45.

Izmjene priloga

1.   Komisija ima ovlast donositi delegirane akte za izmjenu priloga A i C u skladu s postupkom iz ovog članka i članka 45.a.

2.   Kako bi se pokrenula izmjena priloga A, dDržave članice obavještavaju Komisiju o svojim nacionalnim pravilima za stečajne postupke koji ispunjavaju kriterije iz članka 1. uz kratak opis. Komisija provjerava jesu li ta pravila usklađena s uvjetima iz članka 1. i, ako jesu, izmjenjuje prilog A delegiranim aktom. [Am. 66]

2.a     Države članice obavještavaju Komisiju o svim bitnim promjenama koje utječu na nacionalna pravila o stečajnom postupku. Komisija provjerava jesu li ta pravila usklađena s uvjetima iz članka 1. i, ako jesu, izmjenjuje prilog A delegiranim aktom.” [Am. 67]

(48)

Dodaju se sljedeći članci

„Članak 45.a

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dana je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.   Ovlasti iz članka 45. prenose se na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu bilo kad opozvati delegiranje ovlasti iz članka 45. . Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 45. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 45.b

Ovlast za donošenje provedbenih akata

1.   Ovlast donošenja provedbenih akata prenosi se na Komisiju za sljedeće namjene

2.   Pri donošenju ili izmjeni provedbenih akata iz stavka 1. Komisiji pomaže odbor. Radi se o odboru u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Kad se upućuje na ovaj stavak 1. primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.”

(49)

U članku 46. datum „1. lipnja 2012.” zamjenjuje se tekstom „…[10 godina nakon početka njegove primjene]”.

(50)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 46.a

Zaštita podataka

1.   Države članice primjenjuju Nacionalna pravila koja prenose Direktivu 95/46/EZ primjenjuju se na obradu osobnih podataka koja se vrši u državama članicama u skladu s ovom Uredbom pod uvjetom da to ne utječe na postupak obrade iz članka 3. stavka 2. Direktive 95/46/EZ. [Am. 68]

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju vrši Komisija u skladu s ovom Uredbom.”

(51)

Prilog B briše se.

(51.a)

U Prilogu C se odjeljak naslovljen „NJEMAČKA” zamjenjuje sljedećim:

„NJEMAČKA