RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE SAŽETAK PROCJENE UTJECAJA Priložen dokumentu PRIJEDLOG DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s obzirom na provedbu međunarodnog sporazuma o primjeni jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog zračnog prometa do 2020. /* SWD/2013/0431 final */
RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE SAŽETAK PROCJENE UTJECAJA Priložen dokumentu PRIJEDLOG DIREKTIVE EUROPSKOG
PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o
uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
unutar Zajednice s obzirom na provedbu međunarodnog sporazuma o primjeni
jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog
zračnog prometa do 2020. 1. Definicija problema 1.1. Nedovoljno
prihvaćanje tržišno utemeljenih mjera za rješavanje velikog rasta emisija
u međunarodnom zračnom prometu EU vrlo predano radi na ostvarivanju cilja
ograničavanja svjetskog prosječnog povećanja temperature na
manje od 2 Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina. U tu svrhu jedan
od glavnih ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv
rast je smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 20 % u
usporedbi s razinama iz 1990. Ograničenje emisija stakleničkih
plinova iz zračnog prometa ključan je doprinos u skladu s tom
obvezom. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju,
emisije CO2 iz civilnog zračnog prometa u svijetu
trenutačno čine oko 2,5 % ukupnih emisija CO2.
Gledajući unaprijed, Međunarodna organizacija za civilno
zrakoplovstvo (ICAO) predviđa da će se do 2036. emisije iz
međunarodnog zračnog prometa povećati između 155 % i
300 % u usporedbi s 2006., ovisno o razini tehnoloških i operativnih
poboljšanja. Predviđa se da će udio međunarodnog zračnog
prometa u ukupnim emisijama CO2 doseći najmanje 4 % do
2050. ako se ne provedu daljnje mjere ublažavanja. Budući da je potencijal za smanjenje
emisija novim tehnologijama i operativnim praksama u sektoru zračnog
prometa ograničen, potrebno je upotrebljavati tržišno utemeljene mjere
kako bi se osiguralo da zračni sektor pravedno pridonosi smanjenju emisija
u svijetu. Tržišno utemeljene mjere omogućavaju sektoru zračnog
prometa kompenzaciju velikog rasta emisija financiranjem smanjenja emisija u
drugim sektorima s nižim troškovima smanjenja. EU ima vodeću ulogu u provedbi tržišno
utemeljenih mjera uključivanjem aktivnosti zračnog prometa u svoj
sustav trgovanja emisijama (EU ETS). Unatoč pozitivnim ekološkim
učincima uz niske troškove, provedba sustava trgovanja emisijama EU-a bila
je suočena sa znatnim međunarodnim otporom (vidi odjeljak 1.2.1). Niz
država usprotivio se sustavu trgovanja emisijama EU-a tvrdeći da bi se
njime obuhvatio preveliki udio međunarodnih emisija i da EU nema ovlasti
obvezati operatore iz trećih zemalja na sudjelovanje u sustavu trgovanja
emisijama EU-a. Međutim, te je tvrdnje Sud Europske unije odbacio. Neovisno o međunarodnom protivljenju, sustav trgovanja emisijama
EU-a neće biti dovoljan da zaustavi predstojeći snažan rast emisija
iz zračnog prometa diljem svijeta s obzirom na to da obuhvaća samo
oko 50 % emisija iz međunarodnog zračnog prometa. Stoga čak
i kad se sustavom trgovanja emisijama EU-a obuhvate emisije iz
međunarodnog zračnog prometa, ostaje „praznina” u svijetu jer ni
jedna druga regija osim EU-a nije provela tržišno utemeljene mjere. Nedovoljno prihvaćanje tržišno utemeljenih
mjera i snažno protivljenje sustavu trgovanja emisijama EU-a uzrok su
nedostatka političkog dogovora u svijetu: do sada nije bilo moguće
utvrditi jasno opredjeljenje za razvoj globalne tržišno utemeljene mjere u
ICAO-u niti se mogao postići dogovor o opće prihvaćenim
načelima za provedbu regionalnih tržišno utemeljenih mjera kao što je
sustav trgovanja emisijama EU-a. 1.2. Djelovanje
EU-a u teškom međunarodnom okruženju 1.2.1. Uključivanje
zračnog prometa u sustav trgovanja emisijama EU-a Direktivom 2008/101/EZ mijenja se Direktiva
2003/87/EZ o sustavu trgovanja emisijama kako bi se zračni promet
obuhvatio područjem primjene sustava trgovanja emisijama EU-a: –
sudjelovanje svih država članica Europskog
gospodarskog prostora (EGP) – uključujući Island, Norvešku i
Lihtenštajn; –
obuhvaćenost ukupnih emisija iz letova koji
odlaze iz zračnih luka EGP-a i dolaze u zračne luke EGP-a (u
daljnjem tekstu „letovi unutar EGP-a”) i iz letova koji odlaze iz zračnih
luka EGP-a u treće zemlje ili dolaze u zračne luke EGP-a iz
trećih zemalja (u daljnjem tekstu „letovi izvan EGP-a”); –
gornja granica emisija od 95 % ranijih
prosječnih emisija iz zračnog prometa od 2004. do 2006.; –
uvođenje obveze izvješćivanja za
zračne operatore počevši od 2010. i potpuna usklađenost –
uključujući predaju emisijskih jedinica – od 2012. nadalje. Međutim, uključivanjem letova u
treće zemlje i iz njih u sustav trgovanja emisijama EU-a naišlo se na
snažno međunarodno protivljenje: –
Američka udruga zračnih prijevoznika
(ATA) i najveći zračni prijevoznici SAD-a osporavali su zakonitost
sustava trgovanja emisijama EU-a tvrdeći, između ostalog, da bi bilo
protivno međunarodnom običajnom pravu primjenjivati sustav trgovanja
emisijama EU-a na one dijelove leta koji se odvijaju izvan zračnog prostora
država EGP-a. Sud Europske unije odbacio je te tvrdnje i potvrdio da EU ima
nadležnost za proširenje sustava trgovanja emisijama EU-a na cijelu udaljenost
letova koji odlaze iz zračnih luka EU-a ili dolaze u njih. –
takozvana „koalicija protivnika”, uključujući
između ostalih Kinu, Indiju, Rusiju i SAD, potpisala je dvije deklaracije
protiv sustava trgovanja emisijama EU-a tvrdeći da bi bio protivan
međunarodnom pravu i da se ne bi trebao primjenjivati na zračne
operatore registrirane u njihovim zemljama. –
kineski kopneni zračni prijevoznici i
većina indijskih zračnih prijevoznika od 2011. ne poštuju sustav
trgovanja emisijama EU-a. –
godine 2012. Kongres SAD-a donio je zakon o zabrani
sustava trgovanja emisijama („Thune Bill”) kojim se vladi SAD-a omogućuje
da nakon javne rasprave izda nalog prema kojem zračni prijevoznici
registrirani u SAD-u ne bi trebali poštovati sustav trgovanja emisijama EU-a.
Takav nalog dosad nije predložen. 1.2.2. Najnovija
kretanja uoči zasjedanja skupštine ICAO-a 2013. EU odavno ima snažan
višestrani pristup i stalno nastoji unaprijediti djelovanje ICAO-a povezano s
tržišno utemeljenim mjerama. Kako bi se olakšali pregovori uoči zasjedanja
skupštine ICAO-a 2013. EU je donio odluku „zaustavite sat” br. 377/2013/EZ
kojom se privremeno odgađa provedba obveze poštovanja sustava trgovanja
emisijama EU-a za letove u većinu trećih zemalja i iz njih za 2012.
godinu. Time se skupštini ICAO-a 2013. otvorio prostor
za unapređenje razvoja globalne tržišno utemeljene mjere i postizanje
sporazuma o okviru za nacionalne i regionalne tržišno utemeljene mjere (u
daljnjem tekstu „Okvir za tržišno utemeljene mjere”) koji bi se primjenjivao do
provedbe globalne tržišno utemeljene mjere 2020. ·
Prijedlog plana EU-a za globalnu tržišno
utemeljenu mjeru Države članice EU-a predložile su da bi
skupština ICAO-a 2013. trebala donijeti odluku o obvezujućem planu za
razvoj globalne tržišno utemeljene mjere. Rad na elementima globalne tržišno
utemeljene mjere trebao bi biti završen do zasjedanja skupštine ICAO-a 2016., a
globalna tržišno utemeljena mjera trebala bi se provesti do 2020. Na godišnjem zasjedanju glavne skupštine
Međunarodne udruge zračnih prijevoznika (IATA) 3. lipnja 2013.
velikom većinom odobrena je odluka u korist takvog plana za globalnu
tržišno utemeljenu mjeru. ·
Kompromis o zemljopisnom području primjene
regionalnih i nacionalnih tržišno utemeljenih mjera Okvirom za tržišno utemeljene mjere trebale bi
se osigurati smjernice za dosljednu primjenu nacionalnih i regionalnih tržišno
utemeljenih mjera. Ključno pitanje odnosi se na
obuhvaćanje emisija iz međunarodnog zračnog prometa u okviru
nacionalnih ili regionalnih tržišno utemeljenih mjera. Mnoge države
članice ICAO-a prednost bi dale Okviru za tržišno utemeljene mjere kako bi
se regionalne tržišno utemeljene mjere ograničile na emisije unutar
predmetne regije. U duhu kompromisa i pod uvjetom da je ambicioznost u pogledu
globalne tržišno utemeljene mjere velika, države članice EU-a izrazile su
svoju spremnost na to da se prije primjene globalne tržišno utemeljene mjere
2020. regionalnim sustavima obuhvati manje zemljopisno područje. 1.2.3. Ishod zasjedanja skupštine
ICAO-a 2013. Skupština ICAO-a donijela je predloženi plan
za globalnu tržišno utemeljenu mjeru 2020. Međutim, naposljetku se nije
mogao postići kompromis o smjernicama za regionalne tržišno utemeljene
mjere koje bi se trebale primjenjivati do tada. Države članice EU-a odbile
su, kao i na prijašnjim skupštinama ICAO-a, zahtjev drugih država da je za
regionalne tržišno utemeljene mjere potrebna suglasnost država čiji
zračni prijevoznici djeluju u državama koje primjenjuju tržišno utemeljene
mjere. 1.3. Osnovni
scenarij: Zadržavanje potpunog područja primjene sustava trgovanja
emisijama EU-a Bez obzira na to što se sustavom trgovanja
emisijama EU-a zračnim operatorima stvaraju samo mali troškovi i što je
Sud Euroske unije nedvosmisleno potvrdio zakonitost obuhvaćanja svih
odlaznih i dolaznih letova, ne može se očekivati da će
međunarodni otpor nestati ako se sustav trgovanja emisijama EU-a nastavi
primjenjivati u cijelosti. Stoga se primjenom sustava trgovanja emisijama EU-a
u cijelosti od 2013. nadalje riskira zaustavljanje budućih pregovora
ICAO-a o razvoju i provedbi tržišno utemeljenih mjera. 2. Ciljevi Općeniti cilj
– osigurati doprinos sektora zračnog prometa
smanjenju utjecaja na klimatske promjene – nije se promijenio od
uključivanja zračnog prometa u sustav trgovanja emisijama EU-a.
Nadalje, EU je kao možda i najveći zagovornik višestranog djelovanja
stavio međunarodnu suradnju i globalno rješenje u prvi plan donošenja
svojih politika. Dva su posebna cilja: –
olakšavanje razvoja i provedbe globalne tržišno
utemeljene mjere do 2020. kojom će se obuhvatiti sve emisije iz
međunarodnog zračnog prometa; –
zadržavanje sustava trgovanja emisijama EU-a kako
bi se obuhvatile emisije iz svih dolaznih ili odlaznih letova unutar EGP-a do
provedbe globalnih tržišno utemeljenih mjera 2020. Rezultatima javne rasprave potvrđuje se
da svi dionici – industrija, javna tijela i nevladine organizacije – snažno
podupiru primjenu tržišno utemeljenih mjera u sektoru zračnog prometa. Mogućnosti promjene sustava trgovanja
emisijama EU-a nakon zasjedanja skupštine ICAO-a 2013. trebale bi pridonijeti
sljedećim operativnim ciljevima: –
očuvanje ekološke učinkovitosti, –
nema smanjivanja konkurentnosti sektora
zračnog prometa, –
očuvanje jednakih pravila igre na unutarnjem
tržištu zračnog prometa, –
ograničenje dodatnih administrativnih
troškova, –
osiguravanje usklađenosti s međunarodnim
pravom i neobvezujućim odlukama skupštine ICAO-a ako su u skladu s
izjavama EU-a o takvim odlukama. Ekološka učinkovitost, niski
administrativni troškovi i politička prihvatljivost glavna su pitanja koja
su dionici iznijeli tijekom javne rasprave. 3. Političke
opcije Kako je navedeno u odluci „zaustavite sat”
(vidi odjeljak 1.2.2.), EU će nakon zasjedanja skupštine ICAO-a 2013.
razmotriti jesu li potrebne promjene sustava trgovanja emisijama EU-a kako bi
se omogućilo optimalno međudjelovanje između sustava trgovanja
emisijama EU-a i ishoda zasjedanja skupštine ICAO-a. 3.1.1. Potpuno područje primjene
sustava trgovanja emisijama EU-a Zadržavanje potpunog područja primjene
sustava trgovanja emisijama EU-a znači da su zračni operatori i dalje
odgovorni za sve emisije iz letova koji odlaze iz zračnih luka EGP-a ili
dolaze u njih. 3.1.2. Hibridno rješenje Na temelju prijedloga okvira tržišno
utemeljenih mjera koji su poduprle glavne zrakoplovne države uoči
skupštine ICAO-a 2013., ali koji skupština naposljetku nije prihvatila,
regionalna tržišno utemeljena mjera trebala bi se temeljiti na sljedećem
zemljopisnom području primjene: –
potpunoj obuhvaćenosti emisija iz dolaznih i
odlaznih letova unutar skupine država i –
udjelu emisija iz letova koji dolaze u treće
zemlje izvan te skupine država ili odlaze iz njih koji odgovara ukupnoj
udaljenosti prijeđenoj preko područja povezanih sa skupinom država
(npr. za let između Pariza i Pekinga sustavom trgovanja emisijama EU-a
obuhvatila bi se udaljenost preko država EGP-a do granice s trećom zemljom
i od nje, što je u ovom slučaju Rusija). Ako je sustav trgovanja emisijama EU-a
usklađen s tim područjem primjene, moguće je održati potpunu
obuhvaćenost emisija iz letova unutar EGP-a, ali obuhvaćenost emisija
iz letova izvan EGP-a smanjit će se razmjerno udaljenosti prijeđenoj
unutar EGP-a (u daljnjem tekstu „hibridno rješenje”). Postoje različit
pristupi u pogledu obuhvaćanja udaljenosti prijeđene preko mora (npr.
teritorijalno more koje se proteže do 12 nautičkih milja (nm) od obale ili
isključivi gospodarski pojas koji se proteže do 200 nm od obale). 3.1.3. Druge mogućnosti: Osim hibridnog rješenja, razmatrane su
sljedeće alternativne mogućnosti: –
Mogućnost odlaznih letova: obuhvaćeni su
svi letovi unutar EGP-a, ali samo odlazni letovi u zemlje izvan EGP-a. Ovaj
pristup bio je prvotni prijedlog EU-a za zemljopisno područje primjene
Okvira za tržišno utemeljene mjere, ali ga je odbio velik broj država
članica ICAO-a. –
Mogućnost 50/50: kao što se pokazalo javnom
raspravom, većina ekoloških nevladinih organizacija zagovara da se
ograniči obuhvaćanje sustavom trgovanja emisijama EU-a na 50 %
odlaznih i dolaznih letova za letove izvan EGP-a. Međutim, ICAO nikada
nije raspravljao o toj mogućnosti. –
Općim izuzećem letova izvan EGP-a
(slično odluci „zaustavite sat”) obuhvaćeni bi bili samo letovi
unutar EGP-a. –
Vertikalna mogućnost: prelaskom na vertikalni
sustav umjesto zračnih operatora subjekt odgovoran za usklađivanje
postali bi dobavljači goriva. Kod ove mogućnosti obuhvaćanje
emisija bilo bi slično onom kod mogućnosti odlaznih letova jer bi
dobavljači goriva predali emisijske jedinice u skladu s gorivom prodanim
zračnim lukama EGP-a. Kako bi se spriječio neočekivani profit
dobavljača goriva, ne bi se izdavale besplatne emisijske jedinice, već
bi se nudile na javnoj dražbi. 4. Procjena
utjecaja 4.1. Utjecaj na okoliš Hibridnim i alternativnim mogućnostima
smanjuje se obuhvaćenost emisija na raspon od 25 % do 62 % u
usporedbi s obuhvaćanjem emisija u okviru potpunog područja primjene
sustava trgovanja emisijama EU-a (vidi tablicu 1.). 4.2. Gospodarski utjecaj 4.2.1. Konkurentnost Hibridnim i drugim mogućnostima, uz
iznimku vertikalne mogućnosti, poboljšava se cjelokupna konkurentnost
sektora zračnog prometa u usporedbi s potpunim područjem primjene
sustava trgovanja emisijama EU-a jer smanjeno obuhvaćanje vodi do nižih
cijena za letove izvan EGP-a. Zbog poništenja besplatnih emisijskih jedinica
vertikalna mogućnost dovela bi do većih cijena za letove unutar
EGP-a. 4.2.2. Jednaka
pravila igre za konkurentnost Kod svih mogućnosti zadržavaju se jednaka
pravila igre na tržištima relevantnih parova gradova jer se sa svim operatorima
postupa jednako, neovisno o nacionalnosti ili bilo kojem drugom obilježju. U
slučaju da su u tržišno natjecanje uključene i usluge izravnih letova
zajedno s uslugama kod kojih se zaustavlja u središtu izvan EGP-a (npr. na putu
iz Londona prema Singapuru moguće je zaustavljanje u Dubaiju), hibridnom
mogućnošću sprečava se potencijalno narušavanje tržišnog
natjecanja jer se jednako obuhvaćaju usluge izravnog leta i usluge leta sa
zaustavljanjem. Međutim, uz trenutačne cijene
ugljika vjerojatnost narušavanja zanemariva je kod svih mogućnosti. 4.3. Utjecaj
na administrativno opterećenje i izvedivost Hibridna mogućnost može se provesti na
temelju trenutačnog sustava nadzora, izvješćivanja i provjere. Manja
obuhvaćenost letova izvan EGP-a odrazit će se u razmjerno manjem
postotku ukupne potrošnje goriva (trenutačno prijavljivanog za cijeli
let). Mogućnosti odlaznih letova, 50/50 i
„zaustavljanja sata” ne zahtijevaju nikakve promjene
sustava nadzora, izvješćivanja i provjere. Prelazak na vertikalnu mogućnost uključivao bi znatne
promjene jer bi dobavljači goriva postali odgovorni subjekti. Može
doći do znatnih kašnjenja u provedbi. 4.4. Utjecaj
na usklađenost s međunarodnim pravom o
zračnom prometu i politikom ICAO-a Sud Europske unije odbacio je tvrdnje da bi se
sustavom trgovanja emisijama EU-a kršio suverenitet drugih država i potvrdio
nadležnost EU-a za primjenu sustava trgovanja emisijama na ukupne emisije iz
letova koji dolaze u zračne luke smještene na državnom području
države članice i odlaze iz njih. S obzirom na to da se sve mogućnosti
i dalje primjenjuju samo na dolazne i odlazne letove i ne uključuju
prelijetanje, u skladu su s predmetnim načelima običajnog
međunarodnog prava, Čikaškom konvencijom i sporazumima o uslugama u
zračnom prometu. U usporedbi s drugim mogućnostima,
hibridna mogućnost imat će prednost bolje međunarodne
političke prihvatljivosti jer će se njome učinkovito
ograničiti obuhvaćanje na emisije unutar EGP-a. U
pogledu vertikalne mogućnosti postoji pravni rizik da će se ocijeniti
kao porez na gorivo ili pristojba u okviru or Čikaške konvencije ili
sporazuma o uslugama u zračnom prometu. 5. Usporedba
mogućnosti Kod biranja među različitim
mogućnostima EU će morati pronaći ravnotežu između ekološke
učinkovitosti, moguće promjene sustava nadzora, izvješćivanja i
provjere i usklađenosti mogućnosti s međunarodnim pravom i
(neobvezujućim) odlukama skupštine ICAO-a. Gospodarski učinci
različitih mogućnosti ne razlikuju se toliko da bi se promijenila
ravnoteža troškova i koristi. –
Hibridna mogućnost dovodi do znatno manje
obuhvaćenosti od 39 do 47 % u usporedbi s potpunim područjem primjene
sustava trgovanja emisijama EU-a (ovisno o utvrđenoj obuhvaćenosti od
12 ili 200 nm) i dovela bi do troškova promjene sustava nadzora,
izvješćivanja i provjere. Što se tiče koristi, ograničenijim
obuhvaćanjem emisija osiguravaju se dodatni argumenti za obranu sustava
trgovanja emisijama EU-a od optužbi o kršenju suvereniteta. Smanjuje se i svako
potencijalno narušavanje tržišnog natjecanja u pogledu letova sa zaustavljanjem
koji se odvijaju uz izravne letove. –
Mogućnošću odlaznih letova i
mogućnošću 50/50 nudi se obuhvaćenost emisija od 62 % u
usporedbi s potpunim područjem primjene sustava trgovanja emisijama EU-a i
ne mijenja se sustav nadzora, izvješćivanja i provjere. Međutim,
budući da te mogućnosti neće biti podržane odlukom skupštine
ICAO-a 2013., njima se neće povećati politička prihvatljivost
niti dobiti novi pravni argumenti za obranu sustava trgovanja emisijama EU-a. –
S obzirom na to da se odlukom „zaustavite sat”
obuhvaća samo 25 % emisija, to neće biti održivo dugoročno
rješenje u pogledu ekoloških ciljeva EU-a za sektor zračnog prometa. Vertikalnom mogućnošću ostvaruje se
jednaka obuhvaćenost emisija kao i mogućnošću odlaznih letova,
ali ima negativan utjecaj na konkurentnost. Osim toga, dovelo bi do potpune
promjene sustava nadzora, izvješćivanja i provjere te rizika od novih
pravnih izazova. Tablica 1. Usporedba mogućnosti || Potpuno područje primjene sustava trgovanja emisijama EU-a || Hibridno rješenje || Mogućnost odlaznih letova; mogućnost 50/50 || Mogućnost „zaustavite sat” || Vertikalna mogućnost Ekološka učinkovitost || 100 % || 39 do 47 % || 62 % || 25 % || 62 % Konkurentnost || Manji utjecaj na troškove i potražnju || + || + || + || - Jednaka pravila igre za konkurentnost || bez narušavanja uz trenutačne cijene ugljika || ++ || = || + || = Trošak i točnost nadzora, izvješćivanja i provjere || Na temelju potrošnje goriva || - || = || = || -- Usklađenost s međunarodnim pravom o zračnom prometu || Zakonitost potvrđena od strane Suda Europske unije || = || = || = || - Međunarodna politička prihvatljivost || Snažno međunarodno protivljenje || ++ || = || ++ || = + pozitivan
utjecaj u usporedbi s potpunim područjem primjene sustava trgovanja
emisijama EU-a - negativan
utjecaj u usporedbi s potpunim područjem primjene sustava trgovanja
emisijama EU-a = nepromijenjeno
u usporedbi s potpunim područjem primjene sustava trgovanja emisijama EU-a 6. Praćenje
i evaluacija Ovisno o ishodu
zasjedanja skupštine ICAO-a 2016. možda će biti potrebno dodatno uskladiti
sustav trgovanja emisijama EU-a kako bi se osigurao prelazak na globalnu
tržišno utemeljenu mjeru 2020. Stoga se predlaže da sve promjene sustava
trgovanja emisijama EU-a budu samo privremene i da nakon zasjedanja skupštine
ICAO-a 2016. Komisija izvijesti Parlament i Vijeće o mjerama za provedbu
globalne tržišno utemeljene mjere od 2021.